Prostorni, gospodarski i sociokulturni okvir za razvoj ekološke poljoprivrede¹

Eduard Kušen

Institut za turizam, Zagreb_f Hrvatska

SAŽETAK Autor konstatira kako je krajem 2000. godine započeo elementarni proces pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji te upozorava na golemu razliku između standarda koji se odnose na razvoj, uređenje i zaštitu ruralnog prostora u Europskoj Uniji i onih u Hrvatskoj. Za dosizanje europskih standarda na tom području nisu dovoljne samo masovne i kampanjske akcije. Bez poznavanja kompleksne problematike i ciljanih akcija, nemoguće je hrvatski ruralni prostor približiti ruralnom prostoru razvijenih europskih zemalja ni fizički ni duhovno.

Korijeni drastičnog hrvatskog zaostajanja su mnogobrojni, raznoliki i tvrdokorni. Razlike su poglavito posljedica specifičnosti povijesnog razvoja, s podjednakim gospodarskim, sociokulturnim i prostornim sastavnicama, s uporištima u legislativi, ali 1 u sustavu obrazovanja znanstvenika 1 stručnjaka koji je još uvijek opterećen preživjelim stereotipima.

O nekim se uzrocima i aspektima takvog stanja rijetko raspravlja i riječko sc podrobnije istražuju. Autor upravo njima posvećuje osobitu pozornost., primjerice, definiciji analnog prostora, njegovu jezičnom određenju, planskoj negaciji curalnog prostora, »urbanizaciji« sela, fragmentaciji seljačkog posjeda, kompleksu kolektiv i-zacije i industrijalizacije, dominaciji logike modela PlK-ova (poljoprivredno-indu-strijski kombinati), preprekama okrupnjavanju seljačkih gospodarstava, istini o depopulaciji ruralnog prostora, te kompleksu: ruralni turizam, ekoloSka poljoprivreda,

¹ Djelomice doraden tekst uvodnog izlaganja na Savjetovanju o ekološkoj poljoprivredi i ruralnom razvoju u Hrvatskoj CEharđevac, 5- i 6. prosinca 2000.) šio ga je organiziralo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske. Li radu su korišteni nalazi objavljeni u snidiji Uiv.de.nje, razvoj i obnova ruralnog prosiora, napisanoj pod vodstvom autora u sklopu izrade Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske (Kušen, Žimbrek i Stambuk, !$>$)$.). U doradi su integrirane i neke nove spoznaje.

kućna radinost (narodno rukotvorstvo), iskustvima i konceptu održiveg razvoja ruralnog prostom razvijenih zemalja i razlozima nejakih učinaka sličnih inicijativa u Hrvatskoj.

Ključne riječi: ruralni prostor, održiv: razvoj, ekološka poljoprivreda, ruralni turizam, rurizam.

Primljeno·.* 15. rujna 2002.

Prihvaćeno: 24. siječnja 2003.

1.    Uvod

Proces pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji započeo je 24. studenoga 2000. godine čime je, između ostaloga, stvorena i obveza Hrvatske da svoj odnos prema vlastitom ruralnom prostoru približi europskim standardima. Međutim, Hrvatsku na preispitivanje dosadašnje politike prema vlastitom ruralnom prostoru i više od toga iuta poticati plebiscitarno usvojena na Ita na da se u budućnosti ona razvija održivo, osobito skrbeđi o kvaliteti življenja svih svojih građana a time i onih koji žive u njezinu ruralnom prostoru.

U ostvarenju takvih nakana naročito ralja koristiti europska iskustva u razvoju ruralnih područja i obnovi .sela. Primjerice, osobito je poučan pristup u Strategiji za ruralnu Europu (Strategy for Rural Eitivpe) koju je. u nakani da diljem Europe potakne rasprave i akcije za dobrobit ruralnih zajednica i ruralne baštine, pripremilo Europsko vijeće 7,3 sela i male gradove (ECOVAST) 1994. godine.² Osobito su poticajna četiri uvodna stavka sažetka Strategije.

»1. Europski ruralni krajobraz i ljudi koji u njemu žive pod utjecajem su snažnih promjena. ECO VAST poziva na akciju kojom bi se sačuvalo njihovo blagostanje u interesu svih Europljana.

2.    Težimo ravnoteži i uzajamnoj potpori čovjeka i okoliša. Tražimo široku akciju između različitih vladinih tijela te između vlade i lokalnog pučanstva. Očekujemo da lokalno stanovništvo bude pitano za mišljenje i uključeno u akciju.

3.    Neophodna je odlučna akcija kako bi se oživjelo i ojačalo gospodarstvo seoskih područja Europe.

4.    Želimo da se poljoprivreda održi diljem ruralne Europe. U poljoprivrednoj politici naglasak bi morao prijeći s količine brane na njenu kaltvoću. Poljoprivrednicima bi se moralo omogućiti da .stječu dohodak povećavanjem vrijednosti po-

² Strategiju za ruralnu Eurofm godine 1993. Hrvatska je sekcija ECOVAST-a (Europsko vijeće za sela i male gradove – European Council for the Village and Small Town) prevela na hrvatski jezik i tiskala u 1.500 primjeraka. Provizorni prijevod toga dokumenta bio je prilog sektorskoj studiji izrađenoj u pii premi Strategije prostornog uređenja Republike Hrrsa&ke (Kušen, Žimbrek i štamhuk, 1995 ).

ljoprivrcdn.ili proizvoda i od drugih gospodarskih aktivnosti. Oni bi morali bili plaćeni kako IM djelovali kao čuvari naše baštine« (ECOVAST, 1P9B.: 3).

Situacija u Hrvatskoj je mnogo složenija negoli u razvijenim dijelovima Europe, u kojima se treba borili satno za očuvanje blagostanja tamošnjih žitelja. U Hrvatskoj. međutim, prvo valja ostvariti blagostanje žitelja njena ruralnog prostora Le usporedne osiguravati uvjete za njegovo trajno održanje. To i jesu specifičnosti hrvatskoga seoskog prostora, čiju genezu treba dobro poznavati kako bi se za njih mogla iznaći operativna rješenja.

2. Definicija ruralnog prostora

Ruralni prostor jedne zemlje obuhvaća sva njezina ruralna područja s pripadajućim selima i malim gradovima, te predstavlja suprotnost preostalom gradskom prostoru kao i drugom prostom jakog polarizacijskog učinka (veliki prostorni turistički kompleksi, prostori velikih akumulacija, velika eksploatadjska polja i si.).

2a razliku od nekih bližili zemalja, koje su u svojim jezicima za ruralna područja imale ustaljene tradicijske nazive, primjerice Slovenija – podeželje, Austrija i Njemačka – Land, u hrvatskom jeziku za taj pojam nije bilo odgovarajućeg tradicijskog naziva, pa se u stručnoj literaturi, osobito vezanoj za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, od početka osamdesetih godina sve češće rabi sintagma ruralni prostor kao stručni neologizam.^{3 4 5} Ovaj, naoko jezični problem, zapravo oslikava ukorijenjenu odbojnost prema svemu što je vezano uz nazive seoski i seljački, koja dva pojma također valja i međusobno razlikovati.^{4 5} U svagdanjem živom običan čovjek automatski, gotovo mentalno programirano, zamjenjuje pridjev’ seljački s pridjevom seoski, za koji se drži da ima manje pejorativno značenje.³ Spomenuta

³    Nazivi tadanje i provincija ne oslikavaju ukupnost ruralnog prostora. Nešto šire o ovoj problema cici raspravljaju, primjerice, autor u jednom pregled nom radu iz 1995. godine (Ku§en_: 1995.) i A. Petak u bilješkama uz hrvatski prijevod Magelova rada »Dvadeset godina Bavarskog programa obnove sela« (Petak, 2002.: 90).

⁴    Siromašno i maleno seljačko gosjjodarslvo, od kojih su se prvotno i sastojala cijela, sela, nije svom vlasniku osiguravalo ugled i prosperitet. Nažalost, hrvatski sei jak i danas ne uživa ugled, za razliku od, primjerice, svoga austrijskog ili bavarskog kolege – Bauern.

Stoljetni /«bijeg« iz sela u gradu je od bivših seljaka stvarao najžešće »selomrsce«. Ipak, konačan udarac tradicijskom selu i seljaku zadao je novi politički režim koji je u Hrvatskoj došao na vlast 1945. godine. On je iz ideoloških razloga, svim instrumentima nakanio uništiti seljaštvo kao posljednji ostatale privatnih vlasnika nad sredstvima za proizvodnju, nad poljoprivrednim zemljištem.

⁵    Zaboravlja se da pridjev seljački ima podrijetlo u riječi seljak, nazivu vlasnika skromnoga poljoprivrednog gospodareva kojega obrađuje s članovima svoje obitelji, dok pridjev seo-sM ima podrijetlo u riječi selo, oznaci ljudske naseobine, naselja l>ez gradskih značajki, u kojoj su prvotno Zivljeli samo Seljaci. Međutim, u razgovornom jeziku pridjev seoski no obuhvaća i prostor izvan sela, pa se sioga za zajednički prostor selo+okolica sve više tabi stručni termin ruralni prostor.

odbojnost spram sela i seljaka može se smatrati jednim od osnovnih razloga gospodarske neafif mira nosti cjelokupnoga ruralnog prostora.^

3. Fragmentacija seljačkog posjeda

Hrvatska nije imala, a i danas nema, zakon koji bi branio usitnjavanje jednom zaokruženoga i uravnoteženoga seljačkog gospodarstva, kao Sto to primjerice imaju Slovenija, Austrija ili Bavarska (Njemačka), gdje je takvo gospodarstvo moglo u cijelosti pripasti samo jednome nasljedniku i nije se moglo usitnjavati.

Pretežiti dio fragmentacije seljačkog posjeda na području Hrvatske zbivao se uglavnom od polovice 19- do polovice 20. stoljeća (slika 1.). da bi do danas njegova prosječna veličina spala na 2,8 ha. Mnogobrojni nasljednici takvih gospodarstava pritom su dosljedno i fizički dijelili svaki dio seljačkog posjeda. Zbog toga ovako malen seljački posjed ima i veliki broj minijaturnih parcela poljoprivrednog zemljišta čija prosječna veličina sada iznosi svega 0,6 ha.

Izvor: C:kać, 1977.: 17. (Izvod iz diplomskog rada Milana Vreska: Fragmentacija posjeda i njen utjecaj na pejzaž gornjeg porjočja Bcdnjc.)

Slika l.

Primjer stogodišnjeg usitnjavanja poljoprivrednih parcela jednog go.spodar.siva u Varaždinskoj županJjl ^**

** Za razliku od gospodarskoga, u Hrvatskoj se razvio sociologijski interes za selo (sociologija sela kao poije istraživanja, kolegij na fakultetima, a izlazi i ugledan znanstveni časopis Sociologija sela).

Malena seljačka gospodarstva i sime poljoprivredne parcele, kao glavna posljedica fragmentacije, seljačkog posjeda, tehnička so i ekonomska zapreka ozbiljnijoj poljoprivrednoj proizvodnji, od koje bi seljaci inače mogli skromno ali dostojno živjeti. /Caro je okrupnjavanje seljačkog gospodarstva jedan od preduvjeta svakoga, a time i odiživog razvoja hrvatskoga ruralnog prostora.

4. Kolektivizađja, industrijalizacija, urbanizacija

Ideološki program zatiranja »seljačke klase«, osobito njezina gospodarski vitalnog dijela, započeo jc nakon Dnigoga svjetskog rala uvođenjem agrarne reforme i agrarnog maksimuma te oduzimanjem poljoprivrednog zemljišta od seljačkih posjeda čija je površina prelazila 10 ha. Osim toga, sve je to bilo popraćeno proganjanjem njihovih vlasnika, tzv. »kulaka«.

Sve kasnije poticajne državne mjere u ruralnom prostom usmjerene su na urbanizaciju i na kolektivizaciju poljoprivrednog zemljišta, isprva putom poljoprivrednih zadruga, a kasnije poljoprivrednih industrijskih kombinata. Tradicijske istinske seljačke zadruge transformirane su ili na drugi način uništene. Za razliku od zapadnoeuropskih zemalja čija ministarstva nadležna za poljoprivredu, osim o proizvodnji hrane, redovito skrbe i o kvaliteti življenja u ruralnom prostoru, osobito seljaka, sva su dosadašnja hrvatska ministarstva nadležna za poljoprivredu u posljednjih pedesetak godina bila orijentirana isključivo na proizvodnju hrane, što je i danas slučaj. Tek je Uredbom Vlade Republike Hrvatske 0 unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, od 6. travnja 2000. godine, propisano osnivanje Uprave poljoprivredne politike i ruralnog razvitka koja bi, jzmedu ostaloga, skrbila o ekonomskim, socijalnim, kulturnim i prostornim uvjetima života u hrvatskom ruralnom prostoru,⁷ ali još uvijek nema propisa na osnovi kojih bi ovo Ministarstvo djelotvorno štitilo kompleksan ruralni prostor od neracionalnog korištenja i unišLenja.⁸

⁷    Ovom Uredbom je predviđeno da se Uprava poljoprivredne pnliiikc i ruralnog razvitka dijeli na četiri odjela: Odjel poljoprivredne politike, Odjei za Europsku uniju i tigovinske integracije. Odjel strukturne politike i ruralnog razvitka te Odjei međunarodne suradnje. U tom smislu zanimljiva su iskustva razvijenijih zemalja. Primjerice, usprkos zajedničkom životu u bivšoj Jugoslaviji, Slovenija je još Šezdesetih godina počela voditi posebnu politiku osiguranja boljih uvjeta na svom »podeželju« (ruralnom prostoru). Dan3s (2000.) slo vensko ministarstvo nadležno za poljoprivredu ima ukupno 175 zaposelnih, od čega u sektoru za strukturnu politiku i razvoj ruralnog proscora 20 osoba. Valja međutim pridodati i podatak da je ove godine osnovana slovenska vladina agencija z-a poljoprivredno tržište i razvoj ruralnog prostota, kao obveza Slovenije za ulazak u EU, koja je od i20 sistematiziranih radnih mjesta već popunila n|ih 00.

⁸    Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske ne sudjeluje u procesima prostornog planiranja, donošenja razvojnih planova j utvrđivanja lokacijskih dozvola glede zaštite ruralnog prostora, s aspekta unapređenja gospodarskih, prostornih, socijalnih i kulturnih uvjeta življenja u njemu. Na vlastitu inicijativu i j;x> vlasTiloj stručnoj savjesti to sada pokušavaju nadomjestili prostorni pia π eri le zaštita ri prirode i okoliša, ali bez prave modi kada su u pitanju interesi drugih sektora.

5. PIK-ovska dominacija

Na ruševinama »kolhoznoga« sustava kolektivizacije poljoprivrednog zemljišta početkom 60-ih, izgcaden je novi sustav poljoprivrednih poduzeća u »društvenomH vlasništvu, u kojima su objedinjena poljoprivredna proizvodnja te prerađivačke, trgovačke i druge djelatnosti, obilježene zajedničkom sintagmom poljoprit/redno-in-dustrijski kombinati (PIK). PIK-ovi su razvili organiziranu proizvodnju hrane, temeljenu na radikalnoj kemizadji i mehanizaciji poljoprivredne proizvodnje, pri čemu su postizah relativno visoke prinose. U vrijeme međunarodne izolacije, autar-kične proizvodnje ili snažnog sustava zaštite domaće proizvodnje, nije se javno iskazivala stvarna cijena tako visokih prinosa, koja ne b: mogla izdržali konkurenciju na otvorenom međunarodnom tržištu. Osim toga, druge djelatnosti pripojene PIK-ovima, osiguravate su im veliku gospodarsku i političku moć.

PIK-ovska razvojna politika, pod okriljem državne zaštite, imala je tada, a djelomično ima i posthumno, pogubne značajke za hrvatski ruralni prostor. O tome govore ovi pokazatelji:

•    generalna ,ΡίΚ-ovska politika bila je izravno sredstvo svojedobne ideološke borbe proLiv privatnog vlasništva to se našla na suprotnoj pozieiji od seljaka i seljačkog gospodarstva, ali i svemu onom poljoprivrednom zemljištu na kojem se putem kemizacije i mehanizacije poljoprivredne proizvodnje nisu mogli postići dovoljno Visoki i afirmariv ni prinosi;

•    ta je politika snažno utjecala na obrazovanje poljoprivrednih stručnjaka. Nekoliko desetaka generacija agronoma «monostrukturnon je podučavano isključivo masovnoj konvencionalnoj proizvodnji hrane, poglavito zasnovanoj na kemi-zaciji i mehanizaciji, te snažno indoktriniranoj odbojnosti spram organsko biološkoj (ekološkoj) proizvodnji, tradicijskoj proizvodnji, seljačkom gospodarstvu i onom dijelu ruralnog prostora na kojem se nisu mogle primijeniti favorizirane »agrotehničke mjere«. 1 tadašnja ekonomika poljoprivredne proizvodnje bavila se isključivo gospodarenjem ΡΪΚ-ovima, što je i logično, jer kome jc u takvoj situaciji moglo biti stalo do proučavanja ekonomike seljačkoga gospodarstva. Rijetki agronomi koji su, stjecajem okolnosti, ipak pokazali interes za organsko-biološku proizvodnju, seljačko gospodarstvo i slaborazvijena ruralna područja, bili su iznimke te su djelovali gotovo kao agmnomska alternativa;

•    PIK-ovi su generirali vlastiti povlašteni sloj koji je, iz PIK-ovske proizvodnje i poslovanja, duboko prodirao u poliličke, obrazovne i javne strukture, te u javnosti anatemizirao svaku pojavu dmgačijega političko-proizvodnog pristupa poljt ψ rivrednoj p roi zvod nji ·?

^? Za ilustraciju može poslužiti hrvatski prijevod knjige Biološka agrikultura C. Aiihena (1962.), koji se u Hrvatskoj pojavio 1972. godine, i rr sredstvima javnog informiranja bio žešće napadnut od bilo kojega tadašnjega političkog panifiera. Nemoguće je zamisliti da hi samo »gola« policika tako snažno reagirala, pa se pretpostavlja tla su u tome sudjelovali političari »pikovek u obrani svojih privilegija.

■ znatan dio akcija u razvoju analnog prostora, obnovo sela j pripadajuće organ-skobiološke (ekološke) proizvodnje hrane, bit de i u budućnosti opterećen velikim brojem stručnjaka kojima nedostaje ekološka doedukacija, s jedne, strane, ali_; s dmge strane, još više dijelom kadra iz izravne utjecajne »pikovske strukture«, od kojih će se neki, kada budu u prilici, opirati nadošlim promjenama.¹⁰

6. »Paukova mreža« i »leopardova koža«

Kura Ini prostor, nekoć organiziran po mjeri vlastelinske, seljačke i poduzetničke poljoprivredne proizvodnje, sada je rasječen objektima velike infrastrukture o izolirane kasete i izbušen nekim novim, poljoprivredi i ruralnom stanovništvu neprimjerenim objektima, sadržajima i namjenama (slika 2Uništen je tradicijski sustav iu-

Slika 2.

Sînifcïicr* rumino^ premura s efektima »leopardove i ^paukove mreže«

¹⁰ U sredstvima javnog prior jcavanja poja vilu scu Hrvatskoj nova medijska kampanja pod geslom »Eofjl ste i KJK-ovj negoli tajku tiska privacizadja-x. Ako ιχ*. vjjlja ni jedno nč dolgo, valja se obavijestiti kako co rade razvijene europske zemlje·.¹

ralnih komunikacija, razmrvljena su i razdvojena susjedstva» nestala je prostorna simbolika, stvorene su telmičkc zapreke u tradicijskoj i suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji, izgradnji lokalne infrastrukture, korištenju objekata društvenog stantia rda i drugom. Onečišćuju se zrak i voda, stihijski se dovozi kruti otpad u ruralni prostor. Pojedini dijelovi ruralnog prostora osobito su opterećeni bukom i vibracijama te opasnostima od požara, poplava, eksplozije, radijacije i infekcije.

Prostornih planova koji bi mogli spriječiti takav razvoj u ruralnom prostoru nije bilo, a ako su i postojali, nisu bili utemeljeni na koncepLu stvaranja povoljnih uvjeta za kvalitetno življenje u takvom ruralnom prostom tc su sc uglavnom bavili sustavom naselja više razine centraliteta, velikom infrastrukturom i globalnom zaštitom okoliša.

7. »Urbanizirana« sela

Hrvatska sela ili sliče gradskim predgrađima, ili su zapuštena, ili su u ratu razorena i napuštena. Planiranje i uređenje vitalnih sela provode urbanisti (gradski urbanisti), a obnovom ratom uništenih sela bave se u pravilu potpuno nekompetentne osobe drugih struka. Današnja su sela oblikovno unakažena. bez identiteta, organizacijski neprilagođena istinskim potrebama života i rada u selu, zbog čega su postala gospodarski i sociokulturno nepodobna.

Umjesto osiguranja urbanih uvjeta života u selu, poglavito komunalne infrastrukture i objekata društvenog standarda, što čine razvijene europske zemlje, hrvatskom selu su nametani urbana morfologija i urbani program minimalističke gradske, niske stambene izgradnje, u gradovima vcđ znani urbani promašaji. Posve je izostao programski, organizacijski i oblikovni pristup, osobito onim dijelovima sela u kojima žive i rade seljačka, mješovita te obrtnička i malopoduzet-ničlca domaćinstva. Prvoj skupini domaćinstava u selu treba osigurati dovoljno veliku građevinsku parcelu koja će im omogućiti nesmetanu poljoprivrednu djelatnost glede veličine i vrste seljačkog gospodarstva. Primjerice, treba programski utvrditi potrebnu veličinu stambenog objekta, stambenog dvorišta, pomoćnih objekata, gospodarskih objekata, gospodarskog dvorišta, vrta i okućnice. A slične su potrebe i u obrtničkih i malopuduzetničkih gospodarstava. Odgovore na ova pitanja mogu dati samo posebno Školovani stručnjaci – rurisli.¹¹

Urbanisti, osim rijetkih iznimaka s vlastitom ruris Učkom doedukacijom na regula-cijskoj razini detaljnog planiranja ljudskih naselja, usko su educirani za potrebe uređenja grada, dok se turisti, na istoj razini bave uređenjem ruralnog prostora, kroz uređenje sela (intravi I an), ali ί okolnoga funkcionalnog prostora koji osobito obuhvaća poljoprivredno zemljište (ekstravilan), a u funkciji je poljoprivredne ^{* i * i}

¹¹ Važeći Zakon o prostornom uređenju (Nclnulne novine, hr. 30/1994., 68/1998., 6I/2ÜOÜ.

i 32/2002.), još je više, izravno i neizravno, proširio paletu nekompetentnih koji mogu pla-Ohati razvoj i uređenje niralnog prostora.

proizvodnje žitelja tih sela. Zbog toga je, naoko jednostavan zadacak rurista, vrlo Zahtjevan i nalaže posebno obrazovanje.

Rurizam je, kao kolegij, sa Sveučilišta u Zagrebu nestao još početkom pedesecih godina 20. stolječa, a satno se može nagađati je li i to bilo iz ideoloških razloga.

8. Prepreke okrupnjavanju seljačkog gospodarstva

Na prepreke okrupnjavanju malih i rascjepkanih seljačkih gospodarstava prvi su naišli istinski zainteresirani pojedinci još početkom devedesetih godina. To su bdi •Seljaci tz pograničnih dijelova Hrvatske uz slovensku granicu koji su, nakon otpuštanja s radnih mjesta u susjednoj Sloveniji, svoju egzistenciju pokušali osigurati na vlastitom seljačkom gospodarstvu. Tom prilikom je utvrđeno da, nakon osiguranja financijskih sredstava za kupnju poljoprivrednog zemljišta, največi problem okrupnjavanju seljačkih gospodarstava čine hrvatski kvazisocijalni propisi, prema kojima seljačka domaćinstva ne plaćaju nikakav namet zbog zapustanja svoga poljoprivrednog zemljišta. Naime, potomci staračkih domaćinstava koji žive u gradovima, potencijalni nasljednici zapuštenoga poljoprivrednog zemljišta, iz iracionalnih razloga priječe svojim roditeljima prodaju toga zemljišta zainteresiranim susjedima. Takvo je ponašanje potencijalnih vlasnika moguće, jer ri nasljednici ne trebaju strahovati od novčanih ili drugih sankcija zbog zapustanja poljoprivrednog zcmljišra i zapuštanja svojih ostarjelih roditelja.

Donošenje djelotvornih poticajnih mjera za okrupnjavanje seljačkih gospodarstava priječi nepos loja nje cjelovite politike zdravog razvoja ruralnih područja (Krisen, 2001.).

9. Depopulacija ruralnog prostora

Hrvatski je ruralni prostor, osobito od 50-ih godina 20. stoljeća, izložen snažnoj depopulaciji, ali je najveća depopulacija onog dijela ruralnog prostora υ kojemu se iz morfoloških, pedoloških, klimatskih i ekstremno ekonomskih razloga nije mogla primijeniti mehanizacija i kcmizacija poljoprivredne proizvodnje. Tu su ostala isključivo zapuštena seljačka gospodarstva, čije je vlasnike velikim dijelom več »pomeo« val privlačne urbanizacije, koji im je u gradu osigurao stvarno bolje uvjete života. Umjesto djelotvornih zaštitnih i poticajnih mjera za ostanak seljaka u nerazvijenim područjima (često 2vanima bidsko-planinskd), donesene su kontra produktivne i kvaziekonomske mjere kao, primjerice, ukidanje manjih škola i njihova supstitucija prijevozom učenika autobusom do škola u većim mjestima.¹²

¹² Poznato je ria su u mnogim selima, nakon zalvaranja malih škola, jedine sociokulturne nadgradnje određenog sela pa i cijeloga okolnoga finalnog područja, roditelji donosili odluku da se i sami presete u vv.ćr. središnje mjesto u kojom se nalazi osmogodišnja škola koju sada polaze njihova djeca.

Razvoj »ustava središnjih naselja mimo sagledavanja potreba žitelja ruralnog prostora, širo mašnom živom tih žitelja pridodao je i nesigurnost življenja. Primjerice, zbog prometne izoliranosti i objektima društvenog standarda nedovoljne opremljenosti središta Like (grad Gospić), naglašena je depopulacija cijele ove regije. Konačno usvojena trasa autoceste Zagreb-Split preko Gospića,¹·* koja je preduvjet njegova razvoja kao regionalnog centra, svakodnevno je pcđ pritiskom izmjene, pri četnu se žitelji ruralnog prostora Like ne mogu nositi s medijskom halabukom nekih splitskih »s imenjaka«, već ranije zaslužnih za uništenje Kaštelanskog zaljeva.

Borba protiv depopulacije ruralnog prostora ne može biti predmet pojedinog ministarstva, nego Vlade i Sabora Republike Hrvatske, koji trebaju donositi jedinstvene mjere.

1Û. Ruralni turizam, ekološka poljoprivreda, kućna radinost (rukotvorstvo)

Najveći dio hrvatskoga ruralnog prosiora je turistički vrlo atraktivan, ali i turistički vrlo slabo razvijen. Tome su mnogi razlozi, od dugoLrajne jednostrane državne politike turističkog razvoja, koja je apsolutnu prednost davala primorskom prostoru, a daje je i danas (2003.). do svih opisanih objektivnih okolnosti koje su ruralnom prostom priječile ikakav razvoj. Takav odnos službene politike spram razvoja turizma u ruralnom prostom, osobito u kontinentalnom dijelu Hrvatske, potpuno je neopravdan, jer uključivanje ruralnog prosLora u turističko korištenje, s jedne strane, izravno može obogatiti cjelokupnu hrvatsku turističku ponudu i povećati ukupan prihod od turizma, a s droge strane, može seljacima i drugom ruralnom življu osigurah dodatne prihode i izgubljeno samopouzdanje, čime bi se, između ostaloga, spriječila : depopulacija ovoga prostora.

Nezagađeno poljoprivredno zemljište, koje se poglavito nalazi u dijelu slaboraz.vi-jenoga hrvatskog ruralnog prosiora, postaje traženi resurs za razvoj ekološke poljoprivrede koja je na ovom stupnju razvoja primjerenija seljačkim (obiteljskim) gospodarstvima negoli velikim poljoprivrednim poduzećima. Kako se najviša cijena poljoprivrednog proizvoda postiže njegovom prodajem u obliku turističke prehrane na seljačkom gospodarstvu ili u kraju gdje je takva roba proizvedena, onda se orgaosko-biološkom (ekološkom) proizvodnjom hrane početni učinak još i multiplicira. Osim toga, mogućnost da turisti promatraju postupke ekološke proizvodnje hrane (dokoličarska edukacija), dodatna je dimenzija turističke atraktivnosti ruralnog prostora.

Na seljačkim domaćinstvima u ruralnom su se prostom između dva svjetska rata odvijale mnogobrojne aktivnosti vezane uz kućnu radinost (mkotvorstvo). Njima su

^l* Strategija prostornog urftdnja Republike Hrvatske (Salaj. 1997.) sadici nasu airtoccstn Zagreb-Split, koja tangira Gospić. Međutim, ta Strategija ?a grad Gospić, kao regionalno središte, ne predviđa radikalniji razvojni zaokret u okviru uvčih građom, kakav Gospić svojom regionalnom funkcijom objektivno zn.si užu jer.

seljaci znatnim dijelom dopunjavali skromne prihode od poljoprivrede.^M ‘(‘a je proizvodnja do današnjeg dana sve više smanjivana, da hi na kraju potpuno nestala, čemu su u posljednje vrijeme pridonijeli i neki nerazumni porezni i drugi propisi.

11. Europska iskustva

Razvijena Liuropa je uočila problematiku i važnost svoga ruralnog prostora još krajem 50-ih godina 20. stoljeća, prije svega po depopulacijskim pojavama u predjelima koji se nisu mogli nositi s ravničarskim krajevima po prihodima od poljoprivrede, jer nisu mogli primijeniti sve raspoložive agrotehničke mjere. Osim slabih gospodarskih učinaka seljačkih gospodarstava, nezadovoljstvo žitelja tih podničja povećavale su nerazvijena komunalna infrastruktura i nezadovoljavajuća mreža objekata društvenog standarda. Seljaci su počeli napuštati takve krajeve, primjerice područja Alpa.

Na osnovi opsežnih proučavanja, vlade alpskih zemlja za ta su područja utvrđivale posebne programe poboljšanja gospodarskih, prostornih i sociokulturnih uvjeta života ruralnog pučanstva. Mjere su bile selektivne, s obzirom na težinu problema. Pomoć tim krajevima ostvarena je financijskim mjerama (bespovratna sredstva ili beskamatni krediti, poreske olakšice) za razvijanje dodatnih djelatnosti na seljačkim gospodarstvima (turizam, kućna radinost), državnim financiranjem velike i komunalne infrastrukture i neophodnih objekata društvenog standarda, te pružanjem besplatne pomoći u edukaciji, pribavljanju građevinskih dozvola, uvođenju u poslovanje i si. (Habbe und Landzcttel, 1994.).

U početku je najveću potporu imao razvoj turizma na seljačkim gospodarstvima,^{* 15} a u novije vrijeme potporu dobiva i ekološka poljoprivreda (European Communities Enterprise Directorate-General, Tourism Unit, 1999.).

Razvijene su europske zemlje provodile mnoge akcije u ruralnom prostoru. Za ilustraciju valja upozoriti samo na neke, hrvatskom prostoru najbliže i najrazumljivije primjere.

Knjiga «Ruralni prostor ima budućnost« (pripremili su je Alois Glück i Holger Ma-gcl^), tiskana 1990. godine u Münchenu, prevedena je na slovenski jezik (1993.) pod naslovom »Ruralni prostor vrt budućnosti«. Tekstovi dcvcmaesioro autora ob-

^ Na području bivšeg kotara Ivanec, lineđu dva svjetska rala. proizvodnja u kućnoj radines li (JončarstvOj čipkarscvo te proizvodi od slame, komu šine, rogoza, pruća j drva) dosižu ta je ekvivalent od 3.000 radnih industrijskih mjesta.

Austrija je početkom 90-ih imala oko 29.000 turističkih seljačkih gospodarstava s oko 300.000 postelja. Slovenija ima danas C2000.) 2)3 smještajnih turističkih seljačkih gospodarstava s 3.661 posteljom te 248 izletničkih turističkih seljačkih gospodarstava s 23.300 sjedala.

Dr. Hoiger Magd, savjetnik ministra u bavarskom minéscirsivu za prehranu, poljoprivredu i šumaisivo, angažirao se u razvoju hrvatskih sela Krašič i Mačkovec, u okviru posebne bavarske pomoči.

javljeni u knjizi ne dne znanstveni ili enciklopedijski udžbenik nego su, prije .svegli. izvor ideja i poticaja koji se mogu svesti na zajednički nazivnik: »ruralni prostor ima lijepu buđučnosl, ne samo zbog politički obojenog optimizma nego i zbog stvarnih i istinskih mogućnosti za razvoj svoje neovisnosti i vlastitih vrednota«.

Osim toga, Bavarska ima Upravti za razvoj ruralnog prexstora, koja je svojom pokretnom izložbom «Selo i krajolik« poticajno sudjelovala na Danima bavarske poljoprivrede i u Zagrebu, 1996. godine. Struktura bavarske izložbe, već nazivima odjeljaka izložbe rječito govori o univerzalnoj stratifikaciji problema ruralnog prostora:

•    Krajolik i zemljoradnja. Rad seljaka ostavlja trag na kulturu krajolika; Očuvanje prirodnih osnova življenja; Stanovnici planiraju svoju domovinu; Oblikovanje životnog prostora; Prednosti prostornog uređenja; Njega krajolika u selu.

•    Kultura i identitet sela. Rad seljaka; Nadvladavanje gubitka tradicionalnih vrijednosti i .stranih utjecaja; Ljudi u selu; Potraga za identitetom; Različitosti interesa i sustava vrijednosti tvore kulturnu višeznaćnost.

•    Naselje, kuća i vrt. Obnova sela s razumijevanjem za povijest; Ruralno naselje ili – Sto bismo ponovno trebali naučiti; Nove namjene za stare seoske jezgre; Nova izgradnja u selu; Ceste i putevi u selu; Priroda u selu; Ugroženosl starih graded na; Obnavljanje staroga i oblikovanje novoga; Dvorište i vrt.

•    Infrastruktura i uslužne djelatnosti. Ustanove za stanovništvo; Trgovina, gostionica u selu; Cesie i putevi u krajoliku; Seoska ulica, seoski Lrg kao životni prostor; Tehnička zaštita okoliša – velika i mala rješenja; Zaštita okoliša počinje kod kuće.

•    Rad i gospodarenje. Razvoj u zemljoradnji; Njega krajolika je isplativa; Kupovina na seoskom dobru; Turizam u selu; Selu trebaju radna mjesia; Prostorno uređenje seoskog pođrućja donosi gospodarske poticaje.

Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu Republike Slovenije je 1991. godine započelo provedbu programa Celostni razvoj (xidezelja in obnova vasi (Cjelovit razvoj ruralnog prostora i obnova sela.) (CRPOV), čime je država načinila prve korake cjelovitog rješavanja problematike poljoprivrede i ruralnog prostora Slovenije. Projekt CRPOV nose tri subjekta: stanovništvo područja, općina – sufi-nandjer i naručitelj projekta, te stručna organizacija – izvođač projekta. Projekti se međusobno znamo razlikuju po opsegu i vrsti. Akcija CRPOV je vrlo kompleksna i opsežna te bi stečena iskustva mogla biti pogodna i za Hrvatsku.^{17 1 1}

¹ ‘ Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu Republike Slovenije, na osnovi osmogodišnjih iskustava u izvedbi ovoga projekta, tiskalo je 1999· godine publikaciju Navodila za izvedlro uvajanja programa CRPOV in additivo razvojnoga projekta CRlOV (Upute zti izvedbu programa uvođenja CUPO V i izrada razvojnog projekta CUPO V> (P«?lc, Hazier, Koščak, ei ai., 1999.).

12. Europski koncept

Europski koncept gospodarenja ruralnim prostorom u budućnosti najbolje oslikava spomenuta Strategija za ruralnu Europu (ECOVAST, 1998.), o čemu govore

njezina poglavlja:

–    Oživljavanje seoskoga gospodarstva;

–    Poljoprivreda – novi naglasak;

–    Šumarstvo;

–    Proizvodnja, obrtništvo i uslužne djelatnosti;

–    Seoski turizam;

–    Čuvanje baštine;

–    Prirodno naslijede;

–    Kulturno naslijede;

–    Inter prêta čija i obrazovanje.

Prigodno izdvajamo dva članka (13. i 24.) ove Strategije (ECOVAST, 199$.: 5-6, 7):

»1$, Kakvoća prehrambenih proizvoda. Viškovi Inane u Europskoj uniji, te sve veća pomnja koja se posvećuje zdravoj prehrani i utjecaju poljoprivrednih aktivnosti na prirodni okoliš, već su doveli do promjene naglasaka ti Zajedničkoj poljoprivrednoj politici. Srediste pozornosti pomiče se S količine na kakvoću hrane, uz sve veću skrb za zdravlje životinja i okoliš. Do sličnih promjena dolazi u cijeloj Europi. Vjerujemo da ovaj pomak treba pozdraviti i ubrzati.«

i*24. Vlade, lokalne vlasti i drugi diljem Europe smatraju turizam granom razvoja državnoga i lokalnoga gospodarstva. Ruralna područja sve češće smatraju novim turističkim odredištima i uviđaju da turizam može oživjeti gospodarstvo i ponuditi nove mogućnosti tim regijama. Turizam već donosi znatan novi prihod ruralnim područjima, stvarajući nova radna mjesta i podupirući poduzeća koja dodaju vrijednost osnovnim lokalnim proizvodima. On. također, potiče djelovanje na zaštiti i brizi za baštinu , krajobra2nu, povijesnu i kulturnu, koja jc važan dio turističke ponude.«

13. Hrvatska iskustva

Prvotno sc skrb za razvoj ruralnih područja i obnovu sela isticala kroz interes za razvoj turizma na seljačkim gospodarstvima. Akciju razvoja turističkih seljačkih gospodarstava započeo je 1991. Savez seljaka Hrvatske, da bi sc ona 1992. počela seliti u agenciju «Hrvatski farmera. Od kraja 1994. godine te se akcije realiziraju pod okriljem Ministarstva turizma Republike Hrvatske, a 1997. osnovana je strukovna udruga Klub članova »Selo«, koji danas broji oko 600 članova. Tu je kreiran program »Održivi razvitak turizma u ruralnom prostoru*, s kompleksnim pristupom problematici razvoja ruralnog prostora. Ipak, usamljeni pristup turističkog

sektora ne može uspješno i do kraja riješiti probleme ruralnog prostora (Kranj-čević, 2000.: Kušen, I994.a; Kušen, 2002.).

S druge strane, izdvojene akcije također nisu u cijelosti uspjele. Primjerice. Bavarska je prekinula stručnu i financijsku pomoć razvoju sela Krašić i Mačkovac zbog odbijanja Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske da kontaktira predstavnike Bavarske u realizaciji ovih projekata.

14. Zaključak

Hrvatski ruralni prostor je zapušten gospodarski, sociokulturno i prostorno te prepušten sam sebi. Njegove objektivne vrijednost: i golemi potencijali nisu ni približno valorizirani, kao što je Lo slučaj u razvijenim dijelovima Europe.

Uzroci koji $u u Hrvatskoj doverli do takvoga odnosa prema ruralnom prostom i obnovi sela specifični su za ovaj prostor i povijesno oblikovani, \yi se za akcije poboljšanja stanja ne mogu izravno primijeniti sva sredstva koja je u vrednovanju svoga ruralnog prostora koristila razvijena Europa. Izravno se mogu preuzeti fek ciljevi Strategije ECOVAST-a i samo neki njezini instrumenti.

Konačna rješenja vrednovanja, razvoja i zaštite hrvatskoga ruralnog prostora, osobito kao okvira za organsko-biološku (ekološku) poljoprivrednu proizvodnju, valja poglavito traži Li u iscrpnom dijagnosticira riju čini rei ja koji su doveli do posto jećeg stanja, koje toliko odudara od stanja u zapadnom okruženju (Kranjčević, 2000.).

Literatura

1.    Aubert. Claude 0972.): Biološka agrikultura : za zdravije i napredak čovjeka. – Zagreb ; Rijeka Tipograf.

2.    Cikač, Zđcnko (1997.): Kulturni pejzaž – proizvod elemenata prirodne sredine i društvenih faktora. – U: Eduard Kušen Cur.): Ivanečki kalendar ’77. – Ivanec : NIŠRO Varaždin, scr. 10-20.

3.    ECOVAST (1998.): Strategija za ruralnu Europu. – Zagreb : Hrvatska sekcija ECOVAST-a, Europskog vijeća za sela i male gradove, 15 str.

4.    European Communities Enterprise Directorate-General, Tourism Unit (1999·): Towards Quality Rural Tourism : Integrated Quality Management (1QM) of Rural Tourist Destinations. – Luxembourg : Office for Official Publications of the European Communities, 154 p.

5.    Glück, Alois : Ma gel, Holger (Hisg.) (1990.): Das Land har. Zukunft, – München : Verlag JehJe.

6.    Habbe, Chiisiel ; I.aridzettd, Wilhelm (1994.): Doferneueiung in Sachsen-Anhalt : die Gestalt der Dörfer. – Magdeburg : Ministerium für Ernährung, Landwirtschaft und Porsten des Landes Sachsen-Anhalt, 154 S.

7. Kranjčevid, Jasenka (2000.): Toward the Discusion on Village Renevai in Croatia. – Zeitschrift fur Kulturicchnik und Landentwicklimg, Berlin, 41 (2000) 5: 202-205.

S. Kušen, Eduard (199’f.a); Međuzavisnost demografskog potencijala, poljodjelstva i turizma. – U: G oran Cmoîija (ur.): Simpozij »Strategija ođrživog razvitka hrvatskih otoka«, Hvar, 19.-21. svibnja 1994- ‘ zbornik radova. – Zagreb : Ministarstvo pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske, Centar za razvitak otoka, str. 359-366.

9. Kuscn, Eduard (I994.b): Održivi razvitak kontinentalnog turizma. – U: Zoran Klariđ (ur ): Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa »Prema održivom razvitku turizma u Hrvatskoj«, Zagreb, prosinca 1994. – Zagreb : Institut za turizam, str. 53-65.

10.    KuSen, Eduard (1995.): Turizam na seljačkom gospodarstvu. – Turizam, Zagreb, 43 (1995) 7/8: 127-133.

11.    KuSen, Eduard (2001.): Hrvatski otoci u deset slika : prilog procjeni utjecaja turizma na razvoj hrvatskih otoka, – Sociologija sela, Zagreb, 39(2001) 1/4(151/154): 109-152.

12.    Kušcn, Eduard (2002.): Turistička atrakcijska osnova. – Zagreb : Institut za turizam, 262 str.

13.    KuSen, V.Uuard ; Žimbrck, Ti iti ; $tarnl;>uk, Maja (1995-): Uređenje, obnova i razvoj ruralnog prostora (za Strategiju i program prostornog uređenja Republike Hrvatske). -Zagieb : Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske. 43 *■ λΤΙ str.

14.    Pelc, Stanko (ur.) ; Hazier. Vito ^ Koš čak, Marko, et al. (1999.): Navodila za izvedbo uvajanja programa CRPOV in izdelavo razvojnoga projekta CRPOV. – Ljubljana : Mi-nisersevo za kmetijstvo. gozdarstvo in prehrano Republike Slovenije, Sektor za podeže-Ije, 113 str.

15.    Tetak, Antun (2002.): Bilješke uz hrvatski prijevod rada Holgera Magela »Dvadescl godina Bavarskog programa obnove se-L·: spoznaje i perspektive«. · Sociologija sela, Zagreb, 40 (2002) 1/2(155/156): 8M01.

16.    Salaj, Matija (ur.) (1997·): Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske. – Zagreb : Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske, Zavod za prostorno planiranje, 260 str.

Readjustment, Development and Renewal of Croatia’s Rural Areas

Spatial, economic and socio-cultural frame for ecological agriculture development

Summary

The author states that at the end of die year 2000 the elementary process of the Republic of Croatia’s adherence to European Union has begun and points out the huge difference between standards relating to the rural areas development, readjustment and protection in European Union and diose in Croatia. Only campaigns and activities including masses of people are not enough to reach European standards in this field. Bringing Croatia’s rural areas closer to those of developed European countries, both in terms of physical or spiritual state is impossible without knowing die complex problematic and without activities with a pardcular aim.

There are numerous, various and obstinate roots of Croatia’s drastic set back. The differences result in the first place from specific historical development, wich equal economic, social-cultural and spatial components, having the foothold in legislation, but also in the system of education of scientists and specialists, which is still burdened with obsolete stereotypes.

Some causes and aspects of this situation arc rarely discussed and have seldom been researched more dioroughly. It is just these issues that the author pays particular attention to. like for instance the definition of rural area, its linguistic determination, the planned negation of rural area, the village »urbanization«, fragmentation of peasant’s estate, the complex of collectivizadon and industrializadon, the domination of dic »PIKs« (agricultural-industrial combines) model logic, hindrance to peasant’s smallholdings enlargement, the tiuth alxr>ut depopulation of rural areas, the complex of rural tourism, ecological agriculture and people’s handicxafLsmanship, the concept and experiences of sustainable development of rural areas in developed countries and the reasons for feeble effects of sind lar initiatives in Croatia.

Key words: rural area, sustainable development, ecologica! agriculture, rural tourism, ru risen.

Received on: the 15^l,i September 2002 Accepted on_; the 24^th January 2003

Aménagement développement et rénovation de l’espace rural croate:

Le cadre spatial, economique et socio-culturel pour le développement de l’agriculture écologique

Résumé

L’auteur conscate comment, vers b fin de l’an 20ÛÛ, a commencé un processui élémentaire d’association de la République de Croatie à l’Union Européenne ec il signale l’énorme différence enne les standards concemanc le développement, l’aménagement et la protection de l’espace rural dans f^JUn;or. Européenne et ceux de la Croatie. Pour doser les standards européens dans ce domaine, à elles seules les actions massives et par à-coup, sans méthode, ne sont pas suffisantes. Sans connaître la problématique complexe et les activités visées, il est impossible de rapprocher l’espace ni rai croate de celui des pay’s européens développés, ni physiquement, ni spiricuellement.

les racines du retard drastique pris par la Croatie sont nombreuses, diverses et coriaces. Les différences sont principalement la conséquence des spécificités du développement historique, avec des composantes économiques, socio-culturelles et spatiales égales des bases dans la législation, mais aussi dans le système d’enseignement des scientifiques et des spécialistes, lequel est toujours chargé de stéréotypes désuets.

I.es causes ec les aspects de cet état de choses sont rarement discutés et ceux-ci font rarement l’objet de recherches plus approfondies. I.’auceur leur consacre justement une attention particulière, comme par exemple la définition de l’espace rural, sa détermination linguistique, la négation de l’espacc rural dans le plan, Rurbanisation« du village, la fragmentation des domaines agricoles, le complexe de b collectivisation et de l’industrialisation, la domination de la logique du modèle des combinats agricoles-industriels. les obstacles de l’grandissemen des exploitations agricoles, (a vérité sur b dépopulation de l’espace rural, le complexe·, tourisme sural, agriculture écologique, ouvrages exécutés a domicile. expériences et concept du développement durable de l’espace rural des pays développés el les raisons du peu d’effet des initiatives semblables en Croatie.

Mots-dés: espace rural, développement durable, agriculture écologique, tourisme rural, rtirismc.