Nastanjenost, ime, poljoprivreda i ribarstvo

Autor: akademik Petar Skok

Prva teorija o imenu otoka

Od imena (insula) Busi stvoriše oni (misli na Hrvate) Biševo (s dugim silaznim akcentom na i). Šta je stari dalmatinski naziv Busi, ne mogu pravo kazati. Jedino se vidi, da se svršava na -i, ali ne znamo pravo, što ima da znači ovo i, da li je to latinski nastavak za genitiv singulara ili za nominativ plurala, ili što drugo. Znamo tek toliko, da se ovo -i nalazi i u nazivu otoka. Zuri, od kojega. naš narod stvori također stari adjektiv na -i u srednjem rodu: Žirje.

U imenu Lastovo kao i Biševo i Žirje imamo svagdje srednji rod zbog toga, što ne treba uz njih razumjeti opću našu današnju riječ otok, nego ostrvo. Premda se danas na Jadranu općenito u narodu govori otok, treba iz ovih toponomastičkih slučajeva zaključiti, da je i na Jadranu u najstarije doba bila u običaju riječ ostrvo kao i u drugim slavenskim jezicima. Naši pisci, kao Gundulić, Kavanjin itd. znaju samo za naziv otok, a ne za ostrvo.

Na ovom otočiću nalazio se stari manastir sv. Silvestra. Zbog toga mu. je ime vrlo rano potvrđeno. G. 1146. i 1181. piše se de Buci, 1226. de Buco, 1289. de Buci, 1226. de Busi. Upor. Smičiklasov Codex diplomaticus, sv. II 61, 173, sv. III, 254, V, 98, VI, 651; Monumenta Slav. mero III, 374, V, 223.

Moglo bi biti, da je Busi ilirsko lično ime. Na mesapskim natpisima u Južnoj Italiji čita se Busi (plural). Upor. Ribezzo, La lingua degli antichi Messapii, str. 46. Ima i žensko lično ime mesapsko Busa, kao i Busidius izvedeno s grčko-latinskim sufiksom -Idius, Schulze, Zur Geschichte der lat. Eigennamen, str. 38 pomišlja i na vezu s poznatim ilirskim imenom Beusas, Beusantis, Ako to stoji, onda u insula Busi »ostrvo nekoga Ilira, koji se zvao Busius« imamo jednostavni latinski genitiv singulara, U tom slučaju naš posvojni pridjev sr. roda posve je razumljiv. On točno prevodi latinski posjedovni genitiv. Naš samoglasnik i u Biševo pretpostavlja dugo latinsko u, kao mir »zid« za lat. murus.

Autor: mons. Andrija Vojko Mardešić

Druga teorija o imenu otoka

Jadransko more nije oduvijek imalo današnji oblik, veličinu i dubinu. Imalo je ono svoj razvojni put.1 U zadnjoj fazi razvoja, u razdoblju od 7.000 do 1.500 godine prije Krista formira se njegov današnji izgled. Od tada Biševo postoji kao otok koji se nalazi na jugozapadnoj strani otoka Visa, 4 kilometra udaljen od grada Komiže. Obala mu iznosi 14 kilometara. Na njoj su uvale: Prostac, Dorina, Mezuporat, Balun, Saladinac, Trešjavac, Duga, Ploča. Potok, Nevaja, Križić, Biševska Luka (Porat) i Salbunara.

Od njih su prikladne za istezanje brodova: Salbunara, Biševska Luka (Porat) Nevaja i Mezopurat. Biševo je brežuljast otok. Njegov najviši vrh Straženica dosiže 240 metara nadmorske visine, a nalazi se na jugoistočnom dijelu otoka. Među biševskim brežuljcima i na padinama pojedinih uvala prostiru se veće ili manje površine obradive zemlje.

Biševo je izgrađeno od vapnenca. Davno, prije nego je postalo otok u današnjem obliku, odvijala se njegova formacija. U pećini iznad ulaza u “Modru biševsku spilju” na kristalnoj vapnenastoj stijeni dobro su vidljivi ostaci ljuštura praživotinja Numulita (Numulites intermedia i Numulites vasca), svojstvenih za tercijarno razdoblje geološke prošlosti – oligocen.2 Ovakav numulitni vapnenac postoji još i na istočnoj strani otoka. Smatra se da je ovo ostatak transgresije to jest taloženja oligocenskog mora koje je iz talijanskih predjela prešlo ovamo. Uz ove ostatke Numulita u vapnencima na otoku Biševu pronađene su i ljušturice drugih oligocenskih rodova praživotinja kao Operculina, Lepidocylina, Orbitolites i Heterostegina.

Na otoku Biševu poznata je još jedna spilja koja je nazvana Medvidina. Naziv je dobila po tuljanu, sredozemnoj medvjedici ili “morskom medvidu” kako Komižani nazivaju sredozemnu medvjedicu. Medvidina je duga oko 160 metara, a široka oko 14 metara. Na dnu spilje je žalo. Na to žalo je nekada dolazila i ležala sredozemna medvjedica. Ona je boravila u ovom predjelu jer je kraj bogat ribom kojom se ona hrani. Zato su je ribari mrzili. Smatrali su je velikom štetočinom i nemilosrdno je progonili i uništavali. Danas više nema morske medvjedice u ovom kraju.4

4 Sredozemna medvjedica skriva svoje mladunče u nekoj spilji, i samo povremeno navraća k njemu da ga podoji. Kroz jedan Ili dva mjeseca mladunče poraste toliko da postaje sposobno za samostalan život. Sredozemna medvjedica pojede dnevno oko 20 kg ribe. Komiški ribari je smatraju velikom štetočinom; ne toliko zbog količine pojedene ribe, već zbog toga što toliko plaši ribu, pa je nemoguć bilo kakav ulov gdje se ona pojavi.

Nastanjenost, ime, poljoprivreda i ribarstvo

Dr. Ivo Rubić napisao je da najstarije vijesti o naseljenosti Biševa potječu iz XII stoljeća kad su benediktinci na njemu osnovali Opatiju. To je pomalo nejasno, i netočno. Život benediktinaca na Biševu nije počeo u XII. stoljeću, nego više jednog stoljeća ranije.6

Ali, ima jasnih indicija da su na ovom otoku ljudi živjeli davno prije benediktinaca.7 U Veloj Gori postoji stara kapela. Doduše, ona nije istražena pa se o njoj ne može puno reći. Po njezinom položaju, podalje od središta i naselja, moglo bi st pretpostaviti da su tu nekada živjeli pustinjaci. A o postojanju pustinjaka na našim otocima piše sveti Jeronim još u IV. stoljeću.8 Samo ime Biševo upućuje na zaključak da su na ovom otoku živjeli ljudi u vrijeme Ilira ili najkasnije u vrijeme grčke kolonizacije Visa.9 P. Skok iznosi mišljenje daje ime Biševo postalo od Busi to jest od imena nekog Ilira koji je imao posjed na ovom otoku; dakle gdje su živjeli ljudi koji su obrađivali taj posjed.10 Kasnije je M. Suić iznio svoje mišljenje da je ime Biševo grčkog podrijetla.11 Bez obzira hoće li se prihvatiti jedno ili drugo mišljenje, slobodno se može tvrditi da je Biševo bilo naseljeno barem od IV. stoljeća prije Krista.Vjerojatno je prvo hrvatsko naselje na otoku Biševu nastalo u blizini benediktinskog samostana na mjestu koje se i danas zove Polje. Tijekom vremena osnovano ih je još 7, Tako ih je ukupno bilo 8: Polje, Vela Gora, Nevaja, Potok, Porat, Salabunara Gornja, Salbunara Donja i Mezuporat. Nemoguće je reći koliko je stanovnika imalo Biševo u pojedinim stoljećima. Uspio sam doći do ovih podataka: godine 1900. imalo je 300 stanovnika u svih 8 zaselaka. Od tada broj opada. Počinje iseljavanje u Kaliforniju pa 1931. biševski zaseoci imaju 192 žitelja. Poslije tog vremena raste broj ljudi na Biševu; za Drugog svjetskog rata 470 stanovnika tamo stalno boravi. Bilo je i onih koji su povremeno boravili na Biševu, a povremeno u Komiži. Poslije Drugog svjetskog rata broj ljudi na Biševu stalno opada. Godine 1966. tamo je 114 stanovnika, a 1991. -14. Danas ih je samo 4.

5 Rubić, Biševo. U: Pomorska enciklopedija I., Zagreb, 1972. ,str. 371.

6 M. Barada, Dinastičko pitanje u Hrvatskoj, U: VAHD L, Split, 1932., str. 177.

7 I. Vojnović, Biševo – Crkve sv. Silvestra, Izvještaj o izvedenim radovima, Split, studeni 1995. Gospodin Vojnović mi je ustupio spomenuti izvještaj uz dozvolu da se njime mogu služiti, te mu se ovom prigodom najsrdačnije zahvaljujem.

8 I. Marković, izabrane poslanice sv. Jeronima, Zagreb, 1908. U poslanici XXXVII., na stranici 30 piše kako Nepocijan “svaki dan goraše od želje da li da pođe k misirskim manstirima, ili da pohodi mezopotamske kaluđere ili bar da zauzme koju pustinju dalmatinskih otoka”. A u poslanici koju je sv. Jeronim oko 406. pisao prijatelju Julijanu na str. 242. stoji: “Ti gradiš manastire i izdržavaš veliki broj svetih po dalmatinskim otocima”.

9 Grci dolaze na otok Vis i osnivaju svoju koloniju oko 397. prije Krista. Usporedi: G. Lučio Tragauriense, Storia đel regno Dalmazia e di Croazia, Trst, 1896. str. 9., G. Novak, Kolonizatorsko djelovanje Dionizija Starijeg na Jadranu. U: Hoffilerov zbornik Serta 12. Hoffeleriana, Zagreb, slili 1.-128.

10 P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otocima, Zagreb, 1950.,str. 228.»bilješka 7.

11 M. Suić, Biševo-/Modra/ špilja, Komiža. U: VAHD 86. Splitu, 1993., str. 122.

12 Uz podatke o broju stanovnika koje sam našao u Hrvatskoj enciklopediji, Zagreb, 1941., str. 599., Pomorskoj enciklopediji, Zagreb, 1972., str. 371., Enciklopediji Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1966., str. 103. i nekim drugim knjigama, posebno je bilo vrijedne pismo gospodina A. Forctica u kojemu piše o stanovništvu Biševa između dva svjetska rata. Na ovim i mnogim drugim podacima u istom pismu srdačno zahvaljujem gospodinu Foretiću /pismo kod pisca/. Unaprijed: Foretić

Naselja na otoku Biševu razvijala su se tamo gdje je obradiva zemlja. Narod se posebno bavio vinogradarstvom jer je zemlja pjeskovita i vrlo prikladna za uzgoj vinove loze od koje se dobiva crne vino, mali plavac, odlične kakvoće. Zadnjih desetljeća prije prvog svjetskog rata proizvodilo se do 700, a još 40-tih godina ovog stoljeća oko 500 tona. Kako je poslije Drugog svjetskog rata naglo opadao broj ljudi, tako je opala i proizvodnja vina. Danas se proizvode male količine, tek za obiteljske potrebe pojedinaca koji i nisu stalno naseljeni na Biševu. Rečeno je da je na ovom otoku dobro uspijevalo .voće i povrće. Treba istaknuti da je 1954. proizvedeno 90 tona mladoga graška. Na tom pjeskovitom tlu odlično su uspijevale i lubenice /Citrullus vulgaris/ od kojih bi pojedini plodovi narasli i do 13 kilograma. Ali, kolikogod je zemlja na Biševu prikladna za uzgajanje voća i povrća, ipak, kako je već rečeno, stanovništvo ovog otoka njegovalo je tu privrednu granu samo za kućne potrebe zbog udaljenosti tržišta. Jedino se između dva svjetska rata više uzgajao zeleni grašak jer se mogao prodati na Biševu ili u Komiži. Vinogradarstvo je donosilo dobar dohodak, ali glavna privredna grana bilo je ribarstvo, najisplativije za stanovnike Biševa. Doduše, svi biševski ribari bili su ujedno i vinogradari jer more nije svake godine davalo jednak dohodak. Pojedina ljeta bila su vrlo bogata, ali druga su bila manje bogata, čak oskudna. Zato je ribar ulagao i u vinogradarstvo po načelu: ako zataji more, neće zemlja. Lovišta otoka Viškog arhipelaga, kako su pokazala istraživanja, bio je najjači ribolovni krug za lov srdele na istočnom dijelu Jadranskog mora.13 Za ovaj ribolovni krugj0§. 1553. mletački sindik G.B. Giustinian u svom poznatom Itineraru napisao daše,, viškim lovištima u jednom danu ulovilo tri milijuna srdela14 15, a to je 100.000 ^ grama, ali se može s velikom sigurnošću pretpostaviti da je dobar dio tog ulova, biševskih ribolovnih područja, osobito s ribolovnog mjesta Trešjavac.

Biševo je već stoljećima poznato kao najveći ribolovni centar u Viškom arhipelagu. Za trate potegače i kasnije plivarice ova su ribolovna mjesta: Trešjavac Balun, Mezuporat, Salbunara, Porat, Nevaja, Potok, Ploča i Lenga u ljetnim mjesecima, a u sporednim mjesecima još Paruzovica, Zardin, Bocići i Corno ploča.15 Razumije se da na ovim ribolovnim mjestima nisu ribarili samo oni s Biševa. Dolazili su i Komižani, kao i ostali Višani. Dapače, glas o ovim ribolovu, im mjestima, posebno o Trešjavcu, od davnine je privlačio i ribare iz drugih mjesta. Dolasku stranaca zajedno su se opirali i komiški i biševski ribari. Tražili su zaštitu hvarskog kneza. Tako je već 1527. Petar Quirino, hvarski knez odredio da na prostorima između uvale Trešjavac i Balun imaju pravo ribariti samo stanovnici Hvara i Visa. Isključeni su stranci jer oni ne sudjeluju u javnim radovima i ne plaćaju ostale komunalne namete.16 17 Knez je imao veliko opravdanje braniti strancima dolazak na Trešjavac da tamo ribare i odnose ulovljenu ribu u svoja mjesta. Time bi se umanjivao dohodak Hvarske komune. Zabilježeno je još 1644, godine da je dohodak od ribolovnog mjesta Trešjavac donosio Komunalnoj carinarnici 1.900 lira godišnje, dok je dohodak iz grada Hvara iznosio 3.300 lira.17

Dakle, dohodak iz samog Trešjavca bio je veći od polovice doprinosa grada Hvara. Plava riba (srdele, inćuni i skuše) lovila se većim mrežama-potegačama ili kako ih je narod nazivao tratama i manjim srdelarama ili vojgama, odnosno kako ih je narod nazivao budelima. Poznati su podaci za ulov srdele vojgama u godinama 1702. i 1703. Tih godina komiški vojgari ulovili su oko 13 milijuna srdela, a to je oko 325 tona godišnje. Slobodno se može pretpostaviti da to nisu ulovili samo vojgari iz mjesta Komiže, već da su sudjelovali i vojgari iz Biševa. Za to isto stoljeće zapisano je da se na samo jednom biševskom lovnom mjestu i u jednoj noći ulovila 31 tona plave ribe. 1909. jedna je potegača u jednoj lovnoj noći ulovila 40 tona srdela. 1936. na zapadnoj strani Biševa jedan komiški ribar ulovio je 30 tona srdela u jednom zapasu, a vojgari iza njegove potegače u svojim vojgama te iste noći ulovili su 15 tona srdela. Znači da se u jednoj noći i na jednom ribolovnom mjestu na Biševu ulovilo 45 tona srdela. Samo noć prije isti ribar na toj strani Biševa ulovio je 13 tona srdela, a vojgari koji su lovili za potegačom 13 tona. U dvije uzastopne noći ulovilo se 74 tone srdela. Takvih pojedinačnih ulova nije bilo na cijeloj našoj obali. Vjerojatno su ti događaji poticali ribare iz Biševa da ostanu na rodnom otoku. Unatoč pojedinačnom iseljavanju, između dva svjetska rata, na Biševu je bilo 30 vlasnika vojgi, 6 vlasnika potegača, a šestorica su imala brodove, tzv, falkuše kojima su plovili do Palagruže i tamo ribarili. Poslije Drugog svjetskog rata smatralo se da su mreže potegače zastarjele i počelo ih se zamjenjivati plivaricama. Na Biševu su ostala samo dvojica vlasnika plivarica. Zapravo, poslije Drugog svjetskog rata propada na Biševu i ribarstvo i poljoprivreda. Ljudi se iseljavaju. Tako danas Biševo nema ni potegača, ni vojgi, ni plivarica ni stanovnika. Dok ovo pišem, čovjek ima više prstiju na jednoj ruci, nego Biševo stanovnika ., Čovjek ima pet prstiju na jednoj ruci, a Biševo 4 stanovnika.

13 J. Basioli, Ribarstvo Komiže nekad i danas. U: Morsko ribarstvo br. 2., 1970., str. 59.-63.

14 “Qui siprende grandissima quantita de sardelle, gran sollevamento et sostegno di tutti Lisig- nani; e per non ommettere una bella particolarita in un sol giomo pressero i pescatori tre millioni di sardele”« S. Ljubić, Commissiones et relationes Venetae, t. II., Zagreb, 1887., str. 220. Unaprijed Commissiones.

15 Kao glavni ribolovni mjeseci za srdele računali su se svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz, a sporedni su bili travanj i rujan. Ali za uštapa i tri dana po njemu nije se smjelo ribariti, jer je cijelu noć sjala mjesečeva svjetlost, a druge noći su pretežno bile mračne i zato ribari nisu nazivali ribolovni mjesec, nego ribolovni mrak.

16 “Audito D. Hieronymo Pacis nomine magistri Francisci Foretich, et omnium aliorum habentiuni Interesse in piscarijs existentibus in Loco dicto Treslavaz usque ad Ballonum qvod universaliter orrtnes, qvi usque in presentiarum gravisi sunt benefficio et utilitate dictarum piscariarum, etiamin futurum, et nullam inovationem fieri.. cum ipsi Piscatores sunt ili qvi portant pondus dići et estus omnium Angariarum, et factiorum occurentium in hac CivitateN. Borcich, Liber Comisiaecon- scriptus anno Reparatae salutis 1784. Ovaj rukopis nalazi se u Župnom arhivu u Visu. Velečasni župnik don Pavao Bjažević ljubazno mi ga je dao na uvid i zato mu najsrdačnije zahvaljujem.

17 Usporedi; G. Novak, Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj strani Jadranskog mora,Zagreb. 1952.,str. 89.

18 J, Basioli, Ribarstvo Komiže nekad i danas. U: Morsko ribarstvo, br. 2., 1970., str. 59,60. Isti pisac, Biševo-Ribolov. U: Pomorska enciklopedija I., Zagreb, 1972.,str. 371.

19 Basioli, navedena djela, str. 60. i 371.

20 A, Foretić, navedeno pismo. Vidi bilješka 12.

Bilješke

Ime otoka Biševo izvodi se iz pridjeva «bišav» što znači «trulo i šupljikavo drvo». Razlog tomu je vapnenački sastav otoka s velikim brojem krških špilja, od kojih su najpoznatije Modra špilja na istočnoj strani i Medvidina špilja na južnoj strani otoka. Nekada je u tim špiljama obitavala i poznata vrsta morskog sisavca – sredozemna medvjedica (Monachus monachus).

Biševo je slabo naseljen srednjodalmatinski otok (broji dvadesetak žitelja), a smješten je jugozapadno od Visa, na udaljenosti od 4 km. Lokalno stanovništvo se bavi ribarstvom, vinogradarstvom, uzgojem koza i turizmom (iznajmljivanje apartmana, seoski turizam, ugostiteljstvo u uvalama Mezoporat i Porat). Uređenje (betonizacija) lokalnih cesta i puteva, izgradnja i proširivanje protupožarnih puteva ima za posljedicu porast broja automobila na otoku, a time i veće onečišćenje okoliša. U novije vrijeme na otoku su postavljeni i telekomunikacijski odašiljači. Posebno su ugrožena pješčano-šljunčana staništa, uvale Porat i Salbunara te uvala Mezoporat zbog onečišćenje biološkim i nebiološkim otpadom.

Na Biševu je do sada registrirano oko 480 biljnih vrsta (Prilog 3). Biševo je značajno kao tipično nalazište (locus classicus) za Stalijevu modričicu (Asperula staliana ssp. staliana) i pjeskovitu modričicu (Asperula staliana ssp. arenaria), kojoj je to ujedno i jedino poznato nalazište. Osim toga, otok je jedno od rijetkih nalazišta končaste mlječike (Euphorbia terracina) u napuštenim poljima i terasastim pješčanim vinogradima i pilastog trpuca (Plantago serraria), te jedno od tri nalazišta Mihelijeve avelinije (Avellinia michelii), uz otoke Vis i Hvar. Na otoku je nekada rasla i rijetka vrsta otantus (Otanthus maritimus), meñutim već dulje vrijeme nije ovdje zabilježena. U sastavu makije, raste i rijetka vrsta šaša (Carex illegitima), a na pješčanim staništima u uvali Salbunara nalazimo rijetku vrstu primorskog kotrljana (Eryngium maritimum) i obalnog žilja (Pancratium maritimum). U uvali Mezoporat je nekad rasla i kritično ugrožena pješčana sijačica (Sporobolus pungens). Ovim istraživanjem vrsta je pronañena u uvali Salbunara.

Tijekom požara u ljeto 2003. godine izgorjelo je oko 80% površine otoka, a sačuvan je samo mali dio zelene površine na sjevernom dijelu (okolica Salbunare). Pet godina nakon požara, vegetacija se vrlo sporo obnavlja, a cijelim otokom dominira trava Brachypodium retusum koja stvara vrlo guste sklopove i time onemogučava razvoj drugih vrsta. Osim navedene vrste, na novonastala otvorena staništa zamjećen je trend širenja neofitske invazivne vrste (Conyza candensis). Preporuke upravljanja Na ovom području postoje dva geomorfološka spomenika prirode, to su Modra špilja (proglašena 1951. godine) i Medvidina špilja (proglašena 1967. godine). Plan upravljanja područjem ne postoji, a upravljanje je djelomično regulirano Prostornim planom županije Splitsko-dalmatinske. Osim toga, turistički atraktivnom Modrom špiljom upravljaju koncesionari. Zbog sve većeg porasta posjetitelja i turista u periodu ljetnih mjeseci uvale Mezoporat, Porat i Salbunara postaju sve više antropogenizirane.

U uvalama Mezoporat i Porat se nalaze po dva ugostiteljska objekta. Preporučamo da se češće vrši odvoz smeća, a pogotovo za vrijeme ljetnih mjeseci te da se sprijeći betonizacija i urbanizacija navedenih uvala, koja je već i započela.

Na južnom dijeli otoka, područje naselja Potok i Gatule lokalno se stanovništvo bavi uzgojem koza unutar ograđenih površine koje su za sada pod kontrolom i ne predstavljaju veći problem za otočni ekosustav. U vršnom dijelu otoka, Stražbenica, nalaze se velike površine kamenjarskih travnjaka C.3.6.1.2. Brachypodio retusi-Trifolietum stellati koji obiluju velikim brojem orhideja.  Predlažemo revitalizaciju starih zapuštenih terasastih vinograda te obnovu zapuštenih polja za uzgoj masline.

Na otoku djeluje i ekološka udruga «Mali Zeleni & Biševo» koja okuplja stručne djelatnike raznih profila i građane radi poboljšanja kvalitete življenja, zaštite prirodnog okoliša, održivog razvoja i ljudskih prava. U posljednje vrijeme Udruga je vrlo aktiva te je obavljena ekoakcija čišćenja pješćane plaže i postavljeni su kontejneri za reciklažni otpad u uvali Salbunara. Preporučujemo podržati rad (bilo financijski ili kroz projekte) ove nevladine Udruge. Preporuka uključivanja u CroNen.

OZNAKE

benediktinci | Otok Biševo | toponimija |