NEVIA KRUŽIĆ, dipl.ing.

Komunalac d.o.o., Opatija

Turizam je osjetljiviji na degradaciju okoliša više nego druge gospodarske djelatnosti. Okoliš je njegov primarni resurs te on za svoj razvoj traži kvalitetan i očuvan prostor. Turizam u pravilu nije veliki onečišćivač okoliša, ako je izvedena odgovarajuća tehnička komunalna infrastruktura. Međutim, u Hrvatskoj je još veliki broj turističkih mjesta, posebno na obali i otocima, s neriješenim osnovnim komunalnim problemima.1

Iako postoje regionalne razlike u uvjetima u kojima djeluje turističko gospodarstvo, izdvajaju se sljedeći glavni zajednički problemi:

  • prometna mreža (cestovna, željeznička, pomorska i zračna) je tehnički i funkcijski manjkava,
  • većina smještajnih kapaciteta su hoteli i turistički kompleksi prilagođeni potrebama masovnog turizma,
  • loše održavanje i prezaduženost, kao posljedica višegodišnje smanjenje djelatnosti zbog ratnih i političkih djelovanja u regiji,
  • ne provodi se planska i pravovremena izgradnja komunalne infrastrukture (odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, zbrinjavanje komunalnog otpada), nedostatak kvalificirane radne snage i si.,
  • nerazvijenost sustavnih oblika integralnog planiranja i upravljanja; posebno se to odnosi na najeksponiranije obalno i najzanemarivanije ruralno područje,
  • neusklađenost cjelovitog društvenog i granskog planiranja s prostornim planovima; zbog nedostatka razvojnih planova prostorni planovi preuzimaju njihovu funkciju,
  • granice građevinskih područja (kao jedan od najučinkovitijih instrumenata zaštite prostora unutar kojih se mogu graditi turistički i ugostiteljski objekti) često su stručno neutemeljene.

1 Ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda preko neadekvatnih ispusta ili neodgovarajuće zbrinjavanje otpada, često i spaljivanjem, nerijetke su pojave.

  • promjena vlasništva – privatizacija1 1 2.

Hrvatska nastoji rekonstruirati turizam zbog njegove ključne važnosti u gospodarstvu. Posebno je odlučna u tome da poboljša infrastrukturu i veze primjenjujući posebne mjere za razvoj otoka i privlačenje ulagača. Doneseno je nekoliko značajnih dokumenta (prostorni planovi, projekti-Projekt zaštite mora od onečišćenja, studije) koji su najvećim dijelom pripremljeni pozitivno u odnosu na okoliš, a dosljednom primjenom mogu poslužiti za pristup održivom razvoju3.

Osim toga. Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma usmjeren je na jačanje svijesti javnosti o očuvanju/obnavljanju kulturne i povijesne baštine te zaštiti okoliša putem turističkih organizacija. Osnovna mu je namjera zaštititi, očuvati i koristiti okoliš u skladu s njegovim kapacitetom, odnosno ustanoviti racionalni odnos između okoliša i razvoja čija osnova nije isključivo stjecanje dobiti nego i zaštita okoliša kao preduvjet ostvarenja održivog razvoja.

PRITISCI TURIZMA NA OKOLIŠ

Najveći pritisci turizma na okoliš su uglavnom posljedica koncentracije turističke djelatnosti u relativno ograničenom prostoru i vremenu. Uz “nezaobilazni” pritisak na prostor (oduzimanje najatraktivnijih lokacija tijekom razvoja od lokalnog stanovništva) i pojedine turističke djelatnosti značajno ugrožavaju okoliš, npr. prekomjerna posjeta osjetljivim područjima (zaštićenim prirodnim područjima -nacionalni parkovi i parkovi prirode), vožnja automobilima i motorima po prirodi, izgradnja golf igrališta4 i si.

Direktne pritiske turizma na okoliš moguće je sažeti u nekoliko područja:

*    iscrpljivanje prirodnih resursa što razumijeva zauzimanje najkvalitetnijeg prostora kopna i mora, povećano korištenje pitke vode, plodova mora, destrukcije uslijed požara i si;

*    vizualnu degradaciju prostora proizašlu iz neodgovarajućeg neprihvatljivog načina građenja turističkih smještajnih objekata;

*    onečišćenje voda (more, slatke vode) ispuštanjem otpadnih voda iz turističkih objekata, utjecaj plovila namijenjenih turizmu, ali i redovnih putničkih brodova i trajekata;

*    neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnog i drugog otpada;

*    povećano onečišćenje zraka i buke zbog povećanog prometa; većina gostiju dolaze privatnim automobilima;

*    izravno oštećivanje prirodne i kulturne baštine prekomjernim turističkim posjetima, te zbog skupljanja endemičnih vrsta biljaka i životinja;

*    stvaranje monokulture / napuštanje tradicionalnih djelatnosti (poljoprivreda, ribarstvo) zbog većih zarada u turizmu, praćeno s koncentracijom stanovanja i aktivnosti u intenzivnim turističkim područjima;

1 Tamo gdje je bila provedena na korektana način – tamo gdje je ostvareno vlasništvo angažiranjem vlastitih sredstava – privatizacija je imala u pravilu pozitivan učinak, jer su novi vlasnici ulagali u uređenje objekata i okoliša.

’ Manjkavost većine dokumenata je u dijelu u kojem se (premalo) odnose prema drugim za turizam relevantnim sektorima (poljoprovreda, ribarstvo,…).

4 Koliko god da se čini kako je izgradnja golf igrališta za okoliš u potpunosti neoporečna djelatnost, zbog zauzimanja velikih prostora, prilikom izgradnje i održavanja mogu nastati značajni utjecaji na okoliš:

promjena vodnog režima, utjecaj na staništa, promjena krajobraza…..te o tome treba voditi računa kod izrade PUO.

•    ugrožavanje lokalnog načina života i socio-kulturnog identiteta zbog potrebe prilagođavanja turistima;

•    nekontrolirana (i često nezakonita) gradnja vikendica koje zauzimaju velika područja namijenjena turizmu;

•    nestašica pitke vode, osobito na otocima.

Osim pritisaka masovnog (maritimnog) turizma na okoliš, o čijim se negativnim utjecajima zna najviše, posebno su značajni utjecaji izgradnje objekata sekundarnog stanovanja (kuće za odmor) i to kako na obali mora koju su i najviše devastirali tako i u kontinentalnom dijelu: riječne obale iznimne ljepote i ekološke osjetljivosti, obale jezera, šume, rubovi šuma i drugi ekološki osjetljivi i pejzažno vrijedni dijelovi prostora.

Nautički turizam koji ne mora imati negativne utjecaje na okoliš, u Hrvatskoj u pravilu ima. Za izgradnju marina birane su lokacije na najljepšim i najosjetljivijim dijelovima hrvatske morske obale pri čemu nisu zaobiđeni ni hrvatski maritimni nacionalni parkovi. Stoga je prilikom određivanja prostora i planiranja izgradnje novih objekata poželjno kao potencijalne, razmotriti lokacije u sada devastiranim zaljevima, pri čemu bi izgradnja marina odnosno turističkih kapaciteta u sklopu općih programa sanacije mogla imati i dodatne pozitivne učinke, primjerice: osigurati nedostatna radna mjesta lokalnom stanovništvu.

CILJEVI, STRATEŠKA USMJERENJA, PROBLEMI I PRIORITETI

Glede aspekta zaštite okoliša odnosno prostora, glavne aktivnosti hrvatskog turizma usmjerit će se na ostvarenje sljedećih ciljeva:

•    zaštiti svih resursnih potencijala i njihovoj što potpunijoj valorizaciji,

•    uravnoteženom i osmišljenom razvoju prema načelu održivosti,

•    jačanju i razvoju različitih vrsta novog turizma umjesto masovnog,

•    preuzimanju značajnije uloge turizma u podizanju kvalitete neposrednog okoliša,

•    jačanju i senzibilizaciji svijesti lokalnog stanovništva i gostiju o potrebama održivog razvoja,

•    povezivanju s ostalim sektorima (poljoprivreda, promet) te aktivnom sudjelovanju u oblikovanju njihovog razvoja.

Radi ostvarenja navedenih ciljeva potrebno je pridržavati se sljedećih smjernica:

  • razvoj turizma planirati na razini osnovne turističke destinacije, županije te države;
  • razvoj, rekonstrukciju i modernizaciju turističke ponude obavljati na način i u skladu s raspoloživošću i kvalitetom turističke resursne osnove, te gradnju turističkih kapaciteta prioritetno usmjeriti u postojeće komunalno opremljene zone;
  • razvojne planove u turizmu zasnivati na prihvatnom kapacitetu prostora;
  • u turističkom planiranju domicilno stanovništvo i turiste promatrati kao subjekte s istovjetnim dugoročnim interesima;
  • turističke aktivnosti i objekte raspoređivati optimalno prema dubini u odnosu na obalu i druge turističke atrakcije (u zaleđu); izbjegavati turističku monokulturu i uravnotežiti razvoj turizma s ekonomijom, prirodnom i kulturnom baštinom;
  • turistički kapital opteretiti ravnomjerno sa svim neophodnim ulaganjima za poboljšanje infrastrukture i ekološke zaštite; izgradnju prilagoditi duhu tradicije i kontinuiteta;
  • afirmirati potrebu za netaknutim prostorima kao resursima za budućnost; usmjeravati razvoj nautičkog turizma na prostorne lokacije manjih vrijednosti koje se trebaju sanirati u svrhu oplemenjivanja okoliša; ne dopustiti nasipavanje mora u svrhu stvaranja građevinskog područja i većih promjena prirodne obalne linije kod gradnje marina, lučica, plaža i drugih objekata;
  • raspraviti mogućnost uklapanja i standardizacije postojećih lučica u nautičko-turističku ponudu;
  • gradnju u zaštićenim dijelovima prirode provoditi na vanjskim rubovima tih područja;
  • zaštićena područja koristiti kao turistički sadržaj širih okolnih područja (prostor posjećivanja, razgledavanja, edukacije);
  • ustanoviti sustav djelotvornog provođenja propisa glede kategorizacije
  • objekata i njihovog utjecaja na okoliš te uvesti stalan nadzor te primjenu poticajnih odnosno kaznenih mjera;
  • optimalizirati načine dolaska turista u Hrvatsku;
  • promovirati turizam koji skrbi o okolišu;
  • jačati druge oblike turizma, npr. ruralni, kulturni, planinski;
  • jačati svijest upravljačke strukture (managementa) o okolišu;
  • jačati svijest o okolišu lokalnog stanovništva i djelatnika u turizmu;
  • aktivno sudjelovati u nacionalnim i regionalnim planovima upravljanja obalnim i planinskim područjem; npr. Sjeverni Jadran zajedno sa Slovenijom i Italijom.

OZNAKE

održivi turizam | sadašnjost (kategorija)

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR