Autor: Ante Jončić Škoboj

Iako su stanovnici otoka Biševa uglavnom bili težaci i ribari, to ne znači da među njima nije bilo i intelektualaca. U tom smislu jedan mali prikaz. Spomenuti ću samo dvojicu od njih i to starije generacije, koji više nisu među živima. O onim mlađima, ne bih želio, a znam da ih ima, i ako imaju želje i volje mogu i sami o Biševu i o sebi.

ZAMBARLIN Jere ANDRIJA, rođen 1912.g. u Komiži. Završio srednju Ekonomsku školu u Dubrovniku 1930.g., zatim studirao Ekonomiju u Beču. Nakon završenih dvije godine studija 1932.g. zbog financijskih razloga napustio studij u Beču i vratio se u Komižu. Povratkom u Komižu otvara vlastiti dućan ribarskog materijala, nedugo zatim zapošljava se ka knjigovođa u tvornici ribljih konzervi “Mardešić” – Sćulini. Pred početak drugog svjetskog rata i u toku tog rata radio također kao knjigovođa u Poljoprivredno-vinarskoj zadruzi Komiža. Istovremeno, dok je radio u zadruzi, bio je tajnik HSS-a (Hrvatska Seljačka Stranka). U tom istom razdoblju dr Majerić je bio predsjednik HSS-a za područje općine Komiža. Nakon dolaska Ante Pavelića i njegove NDH-azije u travnju 1941 .g nezadovoljan politikom HSS-a i dr. Vlatka Maćeka te njegovom pasivizacijom naspram politici Ante Pavelića, koji je svojom nagodbom s fašističkom Italijom i tadašnjim osvajačem i diktatorom Benitom Mussolinijem prodao talijanskim okupatorima čitavu Istru, veći dio Dalmacije i sve hrvatske i dalmatinske otoke. Andrija Zambarlin napušta HSS-u i pristupa KPH-a (Komunističkoj Partija Hrvatske) i Narodno-oslobodilačkom pokretu. Tijekom rata 1941 – 1945. bio je na raznim dužnostima u Narodno-oslobodilačkim odborima (NOO). Nakon rata, u Splitu radio je kao direktor trg. poduzeća “Glavnaprod”. 1950.g. premješten je u Zagreb i postavljen za pomoćnika Ministra ribarstva. Kada je 1952.g rasformirano Ministarstvo ribarstva, formirana je Direkcija za ribarstvo SFRJ-e. Od tada je Andrija Zambarlin bio direktor te Direkcije. Nešto kasnije i Direkcija za ribarstvo rasformirana je i preformirana u poduzeće “Jugoriba”, također sa sjedištem u Zagrebu čiji je direktor bio Andrija Zambarlin. Krajem 1953.g. na nagovor viškog otočkog rukovodstva napustio je tu dužnost i vratio se na Vis, na dužnost predsjednika kotara Vis. Nakon što je rasformirana kotarska uprava za otok Vis, postavljen je za direktora tvornice ribljih_ konzervi “Neptun” u Komiži. Zatim, opet za predsjednika općine Vis (za čitav Otok, kotar Vis u međuvremenu rasformiran i formirane mjesne zajednice). Otišao u mirovinu s dužnosti predsjednika općine Vis 1964.g. Od tada, pa do kraja života najveći dio vremena boravi na svom Biševu. Umro u Komiži 1979.godine.

ŠIME MIHOVILOVIĆ (Nikole) rođen je u Komiži, 11. listopada 1918. godine. Trgovačku akademiju završio je u Splitu, zatim je uz rad studirao na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu (hrvatska književnost, engleski i talijanski jezik). Prvo zaposlenje dobio je u poljoprivrednoj zadruzi u Komiži kao knjigovođa. U toku 2. svjetskog rata piše za list “Otoci u borbi”, glasilo NOO srednjodalmatinskog otočja i u “Izvještaju” NOO kotara Vis. Godine 1947. dolazi u Zagreb i radi u “Gospodarskom listu” kao novinar. 1949. pozvan je na Radio Zagreb uređivati voditi poljoprivrednu emisiju gdje govori o politici i problemima agrara u poratnim godinama. 1954. godine preuzima kao autori urednik popularnu “Emisiju za pomorce” kojoj je ostao vjeran do kraja svog radnog vijeka. Kao urednik i komentator obavljao je i mnoge funkcije u RTZ. Bio je glavni i odgovorni urednik informativnog programa, osnivač i direktor područnih radio stanica (Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik), te Savjetnik generalnog direktora. Osim toga, bavio se i organizacijom novinarstva i u dva mandata djelovao kao tajnik Društva novinara Hrvatske. Sudjelovao je i u izradi elaborata za osnivanje i izgradnju Doma radio-televizije koji se danas nalazi i djeluje na Prisavlju u Zagrebu. Piše humor i satiru na čakavsko-ikavskom narječju osvrćući se na propuste i negativne pojave u društvu. Kao vanjski suradnik pisao je i članke za “Vjesnik” i “Slobodnu Dalmaciju”. Uz to, jedan je od urednika-suradnika internog glasila radio-televizije Zagreb. Godine 1975. dobio je godišnju nagradu “Otokar Keršovani” za višegodišnji svestran doprinos novinarstvu (novinski članak u prilogu). U mirovinu odlazi 1977. godine. Nakon toga, angažiran je kao predavač na studiju novinarstva pri Sveučilištu u Zagrebu. U slobodno vrijeme pisao je kratke novele i pripovijetke s tematikom mora i života na otocima. Šime Mihovilović umro je u Zagrebu, 10. veljače 1997. godine.

OZNAKE

društvo | Otok Biševo | prošlost (kategorija)