Autor: mons. Andrija Vojko Mardešić

Školske godine 1891./1892. Biševo je dobilo osnovnu školu. U početku je. otvorena kao jednorazredna, ali je kroz nekoliko godina postala višerazredna. Školske godine 1926./1927. već je bila šestorazredna. Ova škola nije imala vlasti tu zgradu, nego je radila u zaseoku Porat, u privatnoj kući Luke Bogdanovića “Smocito”.

Nekoliko godina kasnije biševska škola preselila se u zaselak Mezoporat, u kuću Šimuna Jončića pok. Andrije, zvanog “Moli Šime”. Prvi učitelj bio je Josip Vranković koji je obavljao i službu vjeroučitelja.

Školske godine 1922./1923. Vrankovića je zamijenio Šime Perović, ali on je na Biševu učiteljevao samo jednu školsku godinu. Sljedeće godine došla je Lucija Polić Marula. Ona je u ovoj školi radila 4 godine. Školske godine 1927./1928. dolazi učiteljica Dominka Dobošić Mladineo, žena učitelja Šimuna Mladineo iz Podšpilja, koji je tada I učiteljevao u svom rodnom mjestu. Ona je na Biševu radila 5 godina, a nju je školske godine 1932./1933. zamijenio učitelj Andrija Stanojević. On je svim silama nastojao da ga iz Primoštena premjeste na Biševo kako bi učiteljevao u rodnom kraju. Prije njegova dolaska izgradila se školska zgrada u zaseoku Polje.

Narod ovoga otoka rado je pomagao izgradnju školske zgrade. Tako je sav građevinski materijal iz uvale Mezoporat prenesen na gradilište dobrovoljnim radom stanovnika Biševa.

Zgrada je jednokatnica. U prizemlju je bila učionica, na katu trosobni stan za učitelja. Uz školsku zgradu bila i posebna zgrada za praonicu i higijenski čvor za djecu. Zgrada je bila od lijepog kamena, a gradili su je braća Borčić pokojnog Tome, građevinari iz Komiže.

U novoj zgradi nastava je počela školske godine 1937./1938. Te godine Andriju Stanojevića zamijenio je učitelj Miljenko Brajčin. On je poučavao u ovoj školi do 1940. Tada je otišao u Zagreb i upisao višu pedagošku školu. Sljedeća školska godina počinje za vrijeme talijanske okupacije. U tijeku okupacije kraće je vrijeme radila učiteljica iz Italije. Ona je koncem školske godine 1942./1943. otišla. Sljedeće školske godine opet preuzima školu učitelj Andrija Stanojević, a njega školske godine 1944./1945. zamjenjuje učitelj Franetović. On je ovdje radio jednu godinu. 1946./1947. radio je učitelj Gamulin. Sljedećih pet školskih godina od 1947./1948. do zaključno 1951./1952. radila je pomoćna učiteljica Lina Felanda, izdanak biševske obitelji Felanda. Poslije učiteljice Felanda dvije školske godine 1953./1954. i 1954./1955. učitelj je Jakov Božanić, a 1955./956. i 1956./957. Andrija Šimić. Poslije njega jednu godinu učiteljica je Nedjeljka Eterović, a poslije nje ponovno Andrija Šimić. Sljedeće [školske godine 1959./1960. izmjenjuju se Milena Gavranić i Petar Jakovčević.

Školske godine 1960./1961. došao je Bartul Petrić. Nažalost, on je radio samo tu školsku godinu, sljedeće godine škola je prestala s radom. Ugasila se.

Broj djece koja su pohađala školu na Biševu, koliko sam mogao naći jer nisam mogao doći do podataka za sve godine njenog djelovanja, iznosio bi po pojedinim godinama ovako: školskih godina 1926./1927. i 1927/1928. bilo je po 36 učenika. Školske godine 1932./1933. bio je najveći broj učenika za sve vrijeme dok je postojala škola na Biševu. Te je godine u ovoj školi bio 41 učenik, 26 dječaka i 15 djevojčica. Sljedeće godine je započelo 35, a završilo 34 učenika. Godine 1936./1937. Bilo ih je 36. Godine 1949./1950. bilo ih je samo 8. Sljedeće godine broj učenika popeo se na 33. Poslije te godine nikad više nije bio toliki broj djece koja su pohađala biševsku školu. Kasnije se ovako taj broj smanjivao u: 1954./1955.- 20, 1955./1956.- 14, 1956./1957.- 21, 1957./1958.- 16, 1958./1959 i 1959./1960. po 13, 1961./1962.- 10 i to u prvom razredu 4, u drugom 1, u trećem 3, u četvrtom 2. U više razrede nitko nije bio upisan. Nažalost, to je ujedno posljednja godina djelovanja biševske škole.

Ova se škola ugasila, a djeca su trebala pohađati nastavu u Komiži.

 

Školstvo na Biševu

Autor: Ante Jončić Škoboj

Odlaskom s otoka Visa 1921. talijanske okupacijske vojske i pripojenjem Viškog arhipelaga kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, na otoku Biševu je otvorena šestogodišnja Osnovna škola, koja je sve do 1937. radila u privatnim zgradama.

Kako su te privatne zgrade bile s vremenom potrebne njihovim vlasnicima, škola je u tom razdoblju dva puta pomicana s jednog u drugi privatni objekt i na kraju održavanje školske nastave dovedeno je pod znakom pitanja. Zbog pomanjkanja vlastitog školskog objekta postavilo se pitanje da se škola zatvori ili izgradi novi školski objekt.

U protivnom djeca naših otočana morali bi svakodnevno brodskom linijom putovati na školsku nastavu u Komižu, a to je bilo nemoguće.

Iz naznačenog postojale su tri alternative: Prva je bila da se izgradi nova školska zgrada, druga da djeca odlaze na nastavu u Komiži, te treća da se škola zatvori. Ova treća ni u kom slučaju nije dolazila u obzir.

Odlazak djece naših otočana na nastavu u Komižu nije bila moguća iz dva razloga. Jedan je, što bi s djecom u toku školske godine jedan član obitelji morao stanovati u Komiži, drugi je razlog što su starija školska djeca korištena u obavljanju dopunskih poljoprivrednih radova.

Tako je jedino kao moguće prihvaćena prva varijanta, a to je izgradnja nove školske zgrade. Pošto se je između dva svjetska rata prosječan broj polaznika u šestorazrednoj osnovnoj školi na Biševu kretao između 45-50 polaznika, ta je mlada radna snaga za selo bila i te kako značajna.

Postupak za izgradnju školske zgrade pokrenut je putem općinske uprave u Komiži, također bi se riješilo pitanje stana za učitelja. Na zajedničkom zboru otočana dogovoreno je da stanovnici Otoka dobrovoljnim radom sudjeluju u izgradnji školske zgrade . Obvezali su se da obave sve manualne radove i pripreme građevinski materijal za unutrašnjost zgrade, kao i teren. Također je dogovoreno da se škola sagradi na središnjem dijelu Otoka, jer je to bilo najprikladnije za sva sela na Otoku. Načelstvo kotarske oblasti u Hvaru prihvatilo je snositi troškove za građevni materijal vanjske fasade, cementa i kreča, te plaćanje stručne radne snage.

Pošto je zgrada trebala da se gradi u kamenu, načelstvo kotarske oblasti u Hvaru obvezalo se nabaviti vanjsku kamenu fasadu i nabavu ostalog građevnog materijala, te dopremu tog materijala na Biševo, uvalu Mezoporat. Od obale (rive) u Mezoportu do mjesta gradnje (na Polje) sav materijal prebacili su stanovnici Otoka. U ovoj akciji članovi KP-e dali su ogroman doprinos, prednjačili u radu na objektu i oko njega, mobilizirali omladinu na izvršavanju lakših poslova. Na dobrovoljnom radu oko izgradnje školske zgrade mnoge otočke porodice dale su i do četrdeset radnih dana.

Priprema i branje građevnog materijala za izgradnju školske zgrade započeta je u jesen 1935.g, a gradnja je dovršena u ljeto 1937.g. Izgradnjom nove školske zgrade omogućeno je da se školska nastava i dalje redovito odvija na Otoku na zadovoljstvo svih Biševljana. Pokretanjem svih potrebnih akcija i aktivnim angažmanom u njima, članovi i vodstvo KP na Otoku stjecali su povjerenje svojih suseljana.

Tim je stvoren veliki krug simpatizera radničkog pokreta, pogotovo kod omladine. Sve to je bila dobra osnova da se organizirano omasovi Partija i SKOJ.

Nekako u istom ovom razdoblju pogotovu nakon uvođenja redovne brodske linije Komiža-Biševo, ukazala se potreba za izgradnju malih brodskih pristaništa u uvalama Mezoporat, Porat i Salbunara, kojih do tada na Otoku nije bilo. Takva potreba postojala je i prije toga , ali nije bilo organiziranijih skladnih akcija.

Upornim zalaganjem članova KP kao i jednog većeg dijela članova HSS-a, uspjelo se do 1940.g. u svim tim uvalama dobrovoljnim radom, uz određenu pomoć od kotarske Uprave u Hvaru, sagraditi odgovarajuća pristaništa u svim spomenutim uvalama.

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR