Autorica: NEVENKA BAN-BEZ

Novim političkim i društvenim preporodom u drugoj polovici XIX stoljeća stvorili su se novi i bolji uvjeti za razvitak ekonomske, kulturne i umjetničke djelatnosti u Dalmaciji, što se posebno odrazilo na graditeljstvo, koje se u to vrijeme uglavnom kretalo u okvirima neostilova1) tada raširenih po čitavoj Evropi. Neostilovi nisu mimoišli ni otok Vis, a pojavili su se nešto kasnije, tek u osvitu ovog stoljeća.

NEOSTILOVI I SECESIJA

U neogotičkom stilu sagrađen je prvih godina ovog stoljeća u Visu Hrvatski dom sred obale u Luci s nizom gotičkih bifora na prvom i drugom katu, ugaonim tornjem vrh kojeg je krunište sa slijepim arkadi čama. Pod širokom strehom je niz okruglih prozora. U prizemlju su prozori s gotičkim slomljenim lukom, a sred pročelja su ulazna vrata u kafanu, čija je ponutrica izgubila svoj prvobitni oblik. Iznad kafane je velika dvorana s galerijom i čitaonica. Zgrada je izvana ožbukana i obojena žućkastosmeđom i crvenom bojom. Dom je sagrađen na poticaj rodoljubnog društva »Viški skup«, koji je osnovan 1870. godine da razvije narodnu svijest i suzbije utjecaj autonomaša.2) To je društvo osnovalo posebnu sekciju »Dioničko društvo Hrvatskog doma« i dionicama njegovih članova, te pomoću iseljenika Tome Bradanovića i Luke Tramontana sagradilo ovaj dom, koji je i danas središte kulturnog i društvenog života u Visu.

U neorenesansnom stilu podignuta je sred trga prvoboraca u Visu 1911. godine dvokatnica trgovca Luke Tramontana. U prizemlju su tri ulaza s polukružnim završetkom, a na prvom i drugom katu po tri renesansne bifore u sredini s balkonom, koji naglašuje središte njenog raščlanjenog pročelja vrh kojega je na polukružnom središnjem zabatu kip žene s uzdignutom bakljom. Ukrašena je pozlaćenim mozaikom, a na njoj je na grbovima ispisan monogram vlasnika L T, godina gradnje 19 11 i njegovo geslo RAD I USTRAJNOST.23) Unutrašnjost je jednostavnija, jer se u mirnim plohama bečke secesije već naslućuje oslobađanje od historicizma i težnja k savremenijem oblikovanju prostora.

1) Lj. Babić, Umjetnost kod Hrvata 1943, str. 102—105.

2) G. Novak, Vis. Od VI. st. pr. n. e. do 1941. godine. Zagreb 1961, str. 254, 280.

Godine 1901. sagrađena je u neoklasicističkom stilu školska zgrada u Visu, a gradio ju je domaći graditelj Marinković. To je jednokatna građevina u gornjem dijelu ožbukana, a u donjem građena od velikih grubo klesanih kamenih blokova. U prizemlju su dva ulaza i devet prozora. Na prvom katu je jedanaest prozora s profiliranim nadprozornicima. Krov drži profiliran vijenac s konzolama. Na nadvratniku srednjeg ulaza je godina izgradnje 1901.

2°) Neostilovi još uvijek nisu kod nas proučeni, pa im je teško odrediti i autora, a arhivi prošlog stoljeća često su propali ili su nepristupačni za proučavanje. U Dalmaciji se gradilo u neorenesansnom stilu posljednjih godina prošlog i početkom ovog stoljeća, ali su često projekti za pojedine građevine doneseni izvana. Kuću Tramontana možemo donekle usporediti sa općinskom zgradom u Dubrovniku, hotelom de la ville u Korčuli i općinom u Jelsi na otoku Hvaru. Ova posljednja sagrađena je 1895. godine, a u unutrašnjosti je namještena neostilskim posobljem, koji su izradili drvodjelci Jelšanin M. Perisuti i Petar Sartori iz Gorice. N. Duboković Nadalini, Srednjovjekovni i noviji spomenici otoka Hvara, u knjizi Popis spomenika otoka Hvara u izdanju Historijskog arhiva — Hvar, br. 7. Split 1958, str. 78.

Podataka o djelatnosti ovog graditelja dosada nema, osim što je poznat njegov vrt otvoren prema moru uz renesansnu palaču Gariboldi u Kutu s mediteranskom vegetacijom, uređen po klasičnom rasporedu uobičajenom u Dalmaciji krajem prošlog i početkom ovog stoljeća.3)

U istom stilu građen je i dom JNA u Visu. U prizemlju je ulaz s polukružnim lukom, a na katu su prozori s jednako profiliranim nadprozornicima kao i na školi. Zgrada je ožbukana i ima profilirani krovni vijenac na konzolama. Po svemu sudeći zgrada je građena u isto vrijeme kad i škola, a po nekim pojedinostima na pročelju možda i od istog graditelja.

3) O hortikulturi Visa vidi: C. Fisković, Stara hortikultura Visa i P. Matković, Flora i vegetacija u časopisu Hortikultura, god. X, Split, svibanj 1968. Čitav broj posvećen je Prirodnom fenomenu otoka Visa na hortikulturnopejsažnom planu.

U neoklasicističkom stilu sagrađena je i nova ribarnica sred Luke na mjestu starije s arkadama zatvorenim djelimično željeznim rešetkama.

I na viškom groblju na poluotočiću Prirovu nalazi se nekoliko nadgrobnih spomenika s neostilskim ukrasima od kojih se ističe neorenesansna kapela podignuta na uspomenu Vjekoslava Dojmija. Klesarske radove izveo je poznati splitski klesar Pavao Bilinić.33) Sagrađena je od kamenih glatko klesanih blokova četverokutnog je tlorisa s jednakim stranama, a vrh pročelja su na sve četiri strane polukružni zabati ukrašeni stiliziranim listovima i viticama. Na uvučenim uglovima postavljene su baklje. Iznad jednostavno profiliranog ulaza je grb obitelji Dojmi okružen reljefnim cvjetovima. Sa stražnje strane je natpis, koji spominje pokojnika na čiju je uspomenu podignuta kapela, a u desnom gornjem uglu ploče je potpis majstora PAOLO BILINIČ. U unutrašnjosti kapele je jednostavna oltarna ploča na konzolama, a pred oltarom grobnica. Od grobnih ukrasa još se ističe neogotički kameni spomenik Ante Radišića i Jakova Bakotića, te neogotički željezni križ na postolju i neorenesansni grob Marina Bartučevića.3 4)

3) D. Kečkemet, Splitski kipari prošlog stoljeća. Slobodna Dalmacija, 10. III 1951.

4) D. Kečkemet, Splitsko groblje Sustjepan. Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, god. IX, br. 3. Zagreb 1961. str. 143—151.

U Komiži je u skromnijim i jednostavnijim oblicima neorenesanse sagrađena na obali kuća Mardešić Garibolđi u kojoj je prije prvog svjetskog rata bio Hrvatski sokol, a sada je u njenoj prizemnoj dvorani čitaonica. Ondašnji njen vlasnik istakao je na njenom pročelju grb s vitorogom i zvijezdom sred natpisa:

POŽRTVOVANJE JEDINI SPAS
ZNAČAJ RAD DOMOVINE

Na prvom katu sred pročelja je balkon sa željeznom ogradom između dva prozora, koji imaju polukružni završetak, a profilirani krovni vijenac postavljen je na nizu gusto poredanih konzolica. Unutrašnjost čitaonice je kasnije preuređena, ali se iz vremena gradnje sačuvao dio nosivog zida sred dvorane rasterećen lukovima postavljenim na stupove.5)

I čitav niz jednostavnih i stilski neizrazitih kuća građenih u Visu i Komiži koncem prošlog i početkom ovog stoljeća nisu se mogle oteti svom vremenu. Pojedini elementi neostilova, ali već dotrajalog i često bezizražajnog ispoljavaju se u mnogim pojedinostima pročelja. Odvodni kanali ugrađeni u dekorativne krovne vijence podignute na konzolama, niz vitkih prozora s jednostavnim kamenim okvirima ponekad ukrašenim profilacijom i prizemlja s pravilnim dućanskim vratima, ili željezna ograda balkona, rešetka na niskom prozoru i drugo, ugrađuju se na jednostavne kamene kuće čak i do tridesetih godina ovoga stoljeća, kad je sve veća upotreba betona istisla kamenu gradnju i time potpuno pojednostavnila obradu pročelja. Ni tada se još na otoku ne može govoriti 0 primjeni savremenog stila u arhitekturi, jer sva tadašnja izgradnja je potpuno bezizražajna, i tek prve savremeno oblikovane građevine pojavljuju se iza drugog svjetskog rata.

Suzdržljiva nametljivost tih glomaznih pročelja skučila je ponegdje svojom visinom starinske ambijente ulica i trgova, ali im se nije nametnula previše iskićenim pročeljima i suvišnim ukrasom, već se pokušala prilagoditi profinjenim i usklađenim oblicima ranijih stoljeća.

Iz tog vremena je i zanimljivo komponiran neobarokni ulaz u groblje u Komiži. Visoki zid građen je od pravilno klesanih kvadera, a nad ulazom je povišen u obliku polukružnog zabata. Vrh zabata je kameni križ, a na završecima piramide. Ulaz je presvođen lukom, a okvir mu je od glatko klesanih naizmjenično većih i manjih kvadera. Vrata su od geometrijski stiliziranih željeznih rešetaka. Lijevo i desno od ulaza su dvije kapele, koje služe za funkcije na groblju. Između njih su stepenice, koje vode prema drvoredu starih čempresa.6)

Secesija, koja je nastala nešto kasnije evolucijom stilova i traženjem novog izraza u umjetnosti imala je također svoj daleki odjek i na otoku Visu. To je jednokatnica u Komiži građena za

5) G. Novak, n. d. str. 280.

6) Tipični primjeri za ovu arhitekturu je potpuno beizražajna zgrada škole u Visu iz 1901. godine, škola i lučka kapetanija u Komiži, škola u Podšpilju i dr.

Zadružni dom početkom ovog stoljeća po nacrtima arhitekta Ante Bezića.7) U prizemlju je kavana Hum s jednostavnom ponutricom kasnije preuređenom, a na katu je pošta. U unutrašnjosti je ostalo jedino stubište obloženo raznobojnim majolnim pločicama i željezna ograda s jednostavnim secesijskim ukrasom stiliziranog cvijeća. Jednako tako ukrašene su i željezne rešetke na prozorima prizemlja. Na uglu prvog kata je puni zidani balkon s reljefnim slovima izvedenim u žbuci ZADRUŽNI DOM. Zgrada je obojena žućkasto- smeđom bojom, a kroz sredinu prizemlja teće pojas crvene cigle. Iako po svojim oblicima i stilskim oznakama vrlo skromna, ona je ipak predstavnik svoga stila na otoku, koji ga nije mimoišao, iako je rijedak u Dalmaciji.8)

U župskom uredu u Visu čuvaju se nacrti za spomen crkvu, koja je trebala biti podignuta 1916. godine u spomen pedesetgodišnjice bitke pod Visom.9) Izradio ih je tada poznati arhitekt Ćiril Iveković10) u svibnju 1916. godine. Trebala je biti izgrađena ispod crkve Gospe od Spilice s glavnim pročeljem okrenutim prema moru, a s obalom povezana stepenicama. Taj pseudorenesansni projekat, koji se sastoji od četiri originalna nacrta iscrtanih u tušu i akvareliranih (tloris, uzdužni presjek, te sjeverno i zapadno pročelje s kupolom, trijemom s pet lukova, otvorenom ložom između dva zvonika, polukružnom apsidom s pet niša i dvije pobočne kapele) nije izveden radi tadašnjih prilika uvjetovanih prvim svjetskim ratom. Sretnim sticajem okolnosti ova crkva nije izvedena, pa se tako svojim glomaznim i nametljivim oblicima nije nametnula jednostavnim i skladnim obrisima Visa, kao što se nekoliko godina kasnye dogodilo s pravoslavnom crkvom sagrađenom na obali u Luci u srpsko-bizantinskom stilu,11) koja je u drugom svjetskom ratu bombardirana, a zatim porušena 1964. godine.

U neogotičkom stilu uređena je ponutrica Narodne ljekarne u Komiži, koja je ustanovljena u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća. Police okružuju s tri strane prostoriju, u gornjem su dijelu otvorene, a u donjem zatvorene. Vrata su im ukrašena arkadicama sa slomljenim gotičkim lukovima i tordiranim užetom, a gornji dio otvorenih polica završava fijalama i stiliziranim lišćem. I radni stol sred ljekarne u donjem dijelu zatvoren ima ispod bijele mramorne ploče niz arkadica, a jednako tako je ukrašena i polica obješena o zid. Savremenije potrebe poslovanja ljekarni izbacile su u većim gradovima ovakve ponutrice, da bi ih barem ponegdje trebalo sačuvati kao odraz vremena u kojem su nastale i kao značajan prilog našoj kulturnoj povijesti.12)

7) D. Kečkemet, Splitski arhitekti prošlog stoljeća. Slobodna Dalmacija 4. VIII 1951.

8) N. Božanić—Bezić, Prilog proučavanju secesije u Splitu. Peristil, sv. 8—9, Zagreb 1965/1966, str. 175—182.

9) P. Mardešić, Viška bitka. U knjizi Viška bitka, povodom 100-godišnjice. Posebna izdanja društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, knj. 7. Zadar 1967, str. 21—56.

10) A. Jiroušek, Naučni rad prof. Gire Ivekovića. Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, NS sv. XVI—XVII, Zagreb 1935. str. 24, 25.

n) G. Novak, n. d. str. 276.

U Visu se sačuvao namještaj iz obitelji Lučić-Roki izrađen po nacrtima dekoratera i slikara Dragutina Inkiostrija – Medenjaka (1866 — 1942),13) koji se uz slikarstvo ponajviše bavio izradom nacrta za unutrašnja uređenja, skica za namještaj, metal i nakit, a pri tom koristi elemente narodnih motiva, razvija ih i razrađuje nalazeći im široku primjenu u svom slikarstvu i primjenjenoj umjetnosti. Namještaj se sastoji od stola sa sjedalicama, pisaćeg stola, klupe, ormara s otvorenim policama, policama za knjige, te nekoliko raznih sjedalica. Osim toga sačuvane su i drvene stijene ukrašene ukrasima, koji se pojavljuju i na namještaju, te paravani. Kako su ti predmeti bili postavljeni u ambijentu nije nam poznato, a također niti da li koji od dijelova namještaja manjka. Prema sačuvanim dijelovima, očito je da su bile stijene obložene drvom i da su time bile namještene dvije sobe, ili jedna velika pregrađena pokretnim paravanom. Namještaj je rađen od prirodne boje drva, koje je s vremenom potamnilo, a ukrašeno je narodnim ornamentima14 kombiniranim secesijskim elementima u tehnici rezbarenja, bojadisanja i intarzije. Ovo je dosada jedini poznati namještaj ove vrste u Dalmaciji, pa kao takav ima svoju kulturno-historijsku vrijednost, jer se nado vezuje na umjetnička stremljenja i traženja jednog novog izraza u našoj likovnoj umjetnosti prvih desetljeća ovog stoljeća.15 *)

I sitnih predmeta umjetničkog obrta iz kraja XIX i početka ovog stoljeća sačuvalo se u pojedinim kućama na otoku Visu. To su dijelovi namještaja od drva i metala, keramičke vaze i tanjuri, staklo i metalni ukrasni predmeti, od kojih se ističe petrolejska svjetiljka od bijele mjedi s porculanskim sjenilom iz doba secesije kod obitelji Zanella u Visu.

SLIKARSTVO

U stvaranju savremenog hrvatskog slikarstva prvih desetljeća našeg stoljeća sudjelovala su i dva Komižanina Vinko Foretić i Miho Marinković. I dok se prvi nakon mladenačkih lutanja i previranja vratio na rodni otok16) i posvetio isključivo motivima vezanim uz komiški krajolik, te život i rad svojih sumještana, drugi se obreo u svijetu i završio svoj vijek kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.

12) Ove vrsti apoteka sve više izlaze iz upotrebe. U Splitu se još sačuvana samo jedna u neogotičkom stilu, a to je Gradska ljekarna Varoš- Meje u Marmontovoj ulici.

13) n (Ć. Čičin — Sain), G. Inkiostri u Splitu. Novo doba, 21. IX 1932. — D. Kečkemet, Splitski slikari prošlog stoljeća. Slobodna Dalmacija, 1. II 1951. — M., Hrvatska ornamentika u crkvi sv. Frane. Jedinstvo, 23. I 1903. — H. Lisičić, Dragutin Inkiostri – Medenjak. Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, sv. 1. Novi Sad 1955. str. 335—350.

14) D. M. Inkiostri, moja teorija o novoj dekorativnoj srpskoj umetnosti i njezinoj primeni. Beograd 1925.

15) Lj. Babić, n. d. str. 19—30.

Vinko Foretić rodio se 9. veljače 1888. godine, srednju školu završio je u Splitu, a zatim je otišao u München, gdje je počeo studirati arhitekturu. Međutim taj studij je brzo napustio i upisao se u privatnu slikarsku školu H. Knirra, a zatim je nastavio studije na poznatoj münchenskoj umjetničkoj akademiji u klasi profesora A. Janka, na kojoj je u to vrijeme učilo nekoliko naših kasnije najistaknutijih umjetnika. Nakon četiri godine odlazi u Paris, gdje * 18

16) Foretićevu biografiju u obliku novele opisao je književnik I. Kosor pod naslovom Mirne. Tiskana je u Zagrebu 1916. godine. Na strani

18, od proizvoljno citira slikarevog oca: »Uci, dico, uci, pritisni i uci, da bi bio bar jedan pitur sa naše izole.«

nastavlja studije na Academie Julien i kod slikara R. Collina.17) Tu izlaže u Salon des Indépendants, a njegove karikature kojima se bavio u Splitu još kao srednjoškolac bile su zapažene i objavljene u nekim stranim časopisima. Kod nas se prvi puta pojavljuje na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u Splitu 1908. godine.18) Do Prvog svjetskog rata boravi u Parizu, gdje se potpuno oslobađa akademizma miinchenske škole, paleta mu postaje svježija i svjetlija, a kompozicije slobodnije. Godine 1912. izlaže u Beogradu na četvrtoj jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi,19) a neposredno pred rat 1913. godine priređuje u Splitu svoju prvu samostalnu izložbu zajedno sa slikarom i kiparom Petrom Mitrovićem,20) ali nažalost 0 radovima s te izložbe nemamo nikakvih podataka osim kratkih novinskih bilježaka.21) Slijedeće godine izlaže na dvjema izložbama i to s grupom Medulić na Međunarodnoj grafičkoj izložbi hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu22) i na izložbi u korist srpskih izbjeglica u Lyonu.23) Ratne godine proveo je u Rimu i Zenevi, gdje je također izlagao, ali je taj podatak poznat samo iz njegove autobiografije.

Nakon prvog svjetskog rata vraća se u Komižu i više je ne napušta do smrti 1960. godine. Kroz to vrijeme sudjeluje na raznim likovnim manifestacijama u zemlji. Sa grupom Medulić izlaže 1919. godine u Splitu,24) a zatim iste godine na VII proljetnom salonu u Zagrebu,25 26) 1923. godine u Splitu na izložbi Jadranske straže,25) 1925. godine na velikoj Jadranskoj izložbi,27) 1938. na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti28) i dr. Iako star i bolestan i nakon drugog svjetskog rata izlaže na izložbama dalmatinskih slikara okupljenih u Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske u Splitu i Zagrebu,

17) Iz umjetnikove autobiografije

18) Katalog Prve dalmatinske umjetničke izložbe. Split 1908. str. 14.

19) Četvrta jugoslavenska umetnička izložba, Beograd 1912. Tu izlaže tri portreta

20) N. Bezić, Likovne izložbe Splita 1885—1945. Izdanje Muzeja grada sv. 13, Split 1962. str. 12.

21) N. Bartulović, Izložba Foretić — Mitrović u Splitu. Narodni list, 30. VII 1913. — sr., Umjetnička izložba Foretić — Mitrović. Sloboda, 21. VII 1913.

22) Ilustrirani katalog međunarodne grafičke izložbe hrvatskog društva umjetnosti. Zagreb 1914, pet crteža

n) Exposition Serbe des arts et des travaux du Foyer an profit des prisonniers et internes Serbes. Lyon mai 1914, dva ulja

M) Izložba jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije, Split 1919, str. 21, tri ulja

25) VII izložba proljetnog salona, Zagreb 17. dec. 1919. — 17. jan. 1920, dvanaest crteža perom i olovkom

26) N. Bezić, n. d. str. 15.

27) Katalog Jadranske izložbe u Splitu. Split 1925.

28) Katalog izložbe Pola vijeka hrvatske umjetnosti. Zagreb 18. XII 1938 — 31. I 1939, str. 168, si. na str. 27, dva ulja

ali samostalno je jal samo jednom izlagao u komiškoj čitaonici pred sam kraj života samo za svoje sumještane i prijatelje.28)

Teško je zaokružiti njegov slikarski opus, jer su mu ranija djela sasvim nepoznata. Iz nekoliko djela sačuvanih po galerijama u Splitu, Zagrebu i Beogradu teško je ocijeniti njegov rad i odrediti faze razvoja u njegovom slikarstvu. Većina slika nalazi se u privatnom posjedu u Splitu, Zagrebu, Komiži, Visu i drugim mjestima, pa i u inostranstvu, koje je teško okupiti i sagledati, ali one većinom pripadaju njegovom poslijeratnom razdoblju, kad mu paleta postaje siva i oskudna, a kompozicije se stalno ponavljaju bez posebne invencije. Trebalo bi pronaći i okupiti njegove rane crteže, karikature i ulja pa da se zajedno s ostalim radovima zaokruži čitav njegov opus i konačno mu odredi mjesto u povijesti našeg slikarstva. Tridesetih godina paleta mu je još svijetla i svježa, a zatim postaje pastozna i sve tamnija. Motivi su mu uvijek isti — blistavi komiški krajolik, ribari i ribarske kompozicije, te poneki portret. Ovi motivi ga prate od njegove prve izložene slike »Bodul« 1908. godine u Splitu pa sve do njegovih slika posljednji put izloženih u Komiži 1964. godine na izložbi priređenoj u čast dvadesetgodišnjice boravka CK SKJ, druga Tita i Vrhovnog štaba na otoku Visu.30)

Miho Marinković rodio se 13. travnja 1883. godine u Komiži i započeo svoj životni put slično kao i Foretić. Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Münchenu .izlagao 1906. godine sa grupom hrvatskih slikara na Drugoj izložbi saveza jugoslavenskih umjetnika »Lađa« u Sofiji, a zatim iste godine u Zagrebu na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti.29 * 31) U Splitu je prvi put izlagao na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi 1908. godine,32) pa s grupom »Medulić« 1909. godine u Ljubljani, a godinu dana kasnije u Zagrebu. U to vrijeme nastavio je studije u Rimu, gdje je 1911. godine izlagao na međunarodnoj izložbi u srpskom paviljonu. Iste godine imao je i prvu samostalnu izložbu u Beogradu. Tu izlaže i 1912. godine na Četvrtoj jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi »Lađa« sa grupom hrvatskih slikara. U Splitu se ponovno javlja na izložbi grupe »Medulić« 1919. godine i na Jadranskoj izložbi 1925. godine. Od 1920. godine živi stalno u Beogradu i radi kao profesor na Arhitektonskom fakultetu, gdje ga je zatekla i smrt 1933. godine.33) Posthumno su njegove slike bile izložene na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. godine u Zagrebu i na retrospektivnoj izložbi Društva hrvatskih umjetnika »Medulić« 1962. godine u Zagrebu. Čitavo nje-

29) Prema usmenom saopćenju pok. Šime Petrića, nastavnika iz Komiže

30) Katalog izložbe u čast 20-godišnjice boravka CK SKJ, druga Tita i Vrhovnog štaba na Visu. Komiža, srpanj—rujan 1964, tri ulja.

31) O. Iveković, Druga izložba »Lade« saveza jugoslavenskih umjetnika. Glas Matice hrvatske, br. 13—16, Zagreb 1906. str. 133—137.

32) N. d. u bilj. 18, str. 26 .

33) B. Zamberlin, Miho A. Marinković. Bilješke o jednom nedavno tragično preminulom slikaru. Novo doba, br. 145. Split 1933.

govo slikarstvo ostalo je u okvirima akademizma nchenske škole, a tematika mu se kreće između simboličnih kompozicija i portreta. Čitavu svoju slikarsku ostavštinu još prije smrti ostavio je oporučno splitskoj galeriji umjetnina,34) iako daleko od Dalmacije i tada se osjećao za nju vezan. Jedan od najpoznatijih njegovih djela je portret Komižanina Ante Petrića35) peripatetičnog i skolastičkog filozofa. Taj impresivni portret starca odaje izvanredne likovne vred

34) — ić/ A. Uvodić, Kod slika pok. Mihe A. Marinkovića u splitskoj galeriji. Jadranski dnevnik, 13. IV 1934.

35) Portret filozofa Petrića nalazi se u Galeriji umjetnina u Splitu. Signatura: g. d. M. A. Marinković, ulje, platno vel. 610X470 mm.

note i otkriva Marinkovića kao izrazitog i talentiranog portretistu. Nastao je 1908. godine kad je Marinković i stvorio nekoliko svojih najboljih djela i kao takav se afirmirao u našem slikarstvu.36)

Filozof Petrić kao profesor stranih jezika i filozofije bavio se i nekim pitanjima moderne estetike i etike, a posebno ispitivanjem teza moderne talijanske filozofije.37) U povodu dvadesetgodišnjice smrti njegovi mu mještani postaviše na rodnoj kući u ulici Nikole Marinkovića Topa u Maloj bandi spomen ploču:

U OVOJ JE KUĆI ŽIVIO I UMRO DR ANTE PETRIĆ RODJ. DNE 11 LISTOPADA MDCCCXXIX KOJI

SVOJIM FILOZOFSKIM DJELIMA POIMENCE RASPRAVOM O LJEPOTI PROSLAVI NE SAMO SVOJE RODNO MJESTO I SVOJU UŽU DOMOVINU NEGO SE NJEGOV GLAS PROSTRE POHVALNO I PO EVROPI U ZNAK POŠTOVANJA I HARNOSTI DOMORODNA KOMIŽA

DNE XXV OŽUJKA MCMXXVIII P.

DRUST. ZA POLJEP. MJESTA

Svojim položajem, slikovitim ambijentima, širokom pučinom i ribarima poznatim i van granica naše zemlje, Komiža odavna je privlačila mnoge jugoslavenske umjetnike. Nezasićena turistima, široka, iskrena i rano zadojena slobodarskim idejama pružala je između dva rata gostoprimstvo likovnim umjetnicima, koji su baš u takvoj sredini nailazili na čitav niz inspiracija za svoja djela. Tu su boravili i slikali Juraj Plančić,38) Ignjat Job,39, Đuro Tiljak, Marin Tartalja, Mirko Kujačić40 i drugi, čija imena danas zauzimaju značajno mjesto u jugoslavenskoj likovnoj umjetnosti.

36) V. Novak — Oštrić, Društvo hrvatskih umjetnika »Medulić« 1908. — 1916. Katalog izložbe. Zagreb 1962, str. 41.

37) A. Tresić-Pavičić, Filozof Petrić i njegovo najnovije djelo, Savre- menik, Zagreb 1907. str. 3—8. — Ante Petrić je svoju biblioteku, koja se uglavnom sastoji od filozofskih knjiga poklonio župskom uredu u Komiži. Ona je sada smještena u maloj muzejskoj zbirci okupljenoj u Munstiru.

Godine 1923. naslikao je Biševsku špilju (ulje, platno, vel. 55X64 cm), a vlasništvo je Zorka Bogdanovića iz Splita. G. Gamulin, Juraj Plančić, život i djelo. Zagreb 1953, str. 84.

39) Job je u ljetu 1934. godine bio u Komiži i tada je nastao jedan od njegovih poznatih pejsaža iz Komiže, a u vlasništvu je Srđana Kraljevića u Splitu. Retrospektivna izložba Ignjata Joba. Katalog, Split 1957. — G. Gamulin, Ignjat Job, život i djelo. Zagreb 1961.

40) Godine 1932. izdao je grafičku mapu »-Ribari inspiriranu u Komiži, a još više na otočiću sv. Andrija, gdje je duže vremena boravio. Mapu je izložio na svojoj dvanaestoj samostalnoj izložbi u Beogradu 1964. godine. Katalog

Godine 1967. u Komiži je otvorena Memorijalna zbirka slikara Đure Tiljka,41) koji je u dužim vremenskim razdobljima, u narodno- oslobodilačkoj borbi i poslije rata boravio na otoku Visu i tu ostvario jedan dio svog likovnog opusa. Zbirka je okupila šestdeset i šest slika u tehnici ulja, tempera, akvarela, gvaša, crteža i grafičkih listova, a smještena je u za tu svrhu adaptiranim prostorijama renesansne kule na obali. Brodovi, otočki krajolik, njegovi stanovnici — ribari i težaci sa svojim svakodnevnim poslovima, to su Tiljkove preokupacije i tema njegovih radova od prvih tridesetih godina pa sve do posljednjih grafika Stinive i Regate put Palagruže 1964. godine.413)

SPOMENICI NARODNOOSLOBODILACKE BORBE

U novoj revolucionarnoj povijesti naše zemlje Vis je odigrao posebno značajnu ulogu. Svojim geografskim položajem i udaljen od kopna na otvorenoj pučini on je nakon pada Italije 1943. godine postao ratni garnizon narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i neosvojiva tvrđava za njemačke neprijateljske formacije na Jadranu. Stoga na otoku Visu postoji i velik broj objekata i položaja značajnih za događaje iz narodnooslobodilačke borbe ne samo Dalmacije već i čitave Jugoslavije. Stare kamene kuće viških sela i zaseoka obilježene su spomen pločama i ispisane parolama, grobovi boraca razasuti su po seoskim grobljima, na partizanskom aerodromu, koji je tada bio otvoren prozor u svijet zeleni se mladi vinograd, a malne svaka kuća čuva poneki sitni predmet ili dokumenat kao sjećanje na te slavne dane nedavne prošlosti.

Brojne parole ispisane po zidovima kuća u Visu djelomično već i izbrisane najupečatljiviji su dokaz velikih događaja naše najnovije povijesti, koji su se potkraj 1943. i 1944. godine zbivali na ovom otoku.42) Tako je na kući Sorić na Šetalištu stara Issa 20, 22, ispisano crvenom bojom: ŽIVIO VRHOVNI STAB NOV I POJ, a na kući Kuzmanić, Šetalište stara Issa 7, ŽIVIO VRHOVNI KOMANDANT DRUG TITO. Na Poljoprivrednoj zadruzi je naslikana crvena zvijezda i ispisano: ŽIVILO ORUŽANO BRATSTVO SRPSKOG I HRVATSKOG NARODA, a na kući ranije Lučić Roki na obali maršala Tita otisnuta je šablonom glava Josipa Broza Tita i crvena zvijezda, te ispisane parole: PRETVORIMO VIS U KRONSTAT — ŽIVIO ZAVNOH — ŽIVILA I. PROLETERSKA DIVIZIJA — ŽIVILA KOMUNISTIČKA PARTIJA. Na trgu prvoboraca iznad dućana piše

41) Memorijalna zbirka slikara Đure Tiljka u Komiži. Katalog. Predgovor napisao Jure Kaštelan.

Grafika otoka Visa. Mapa s dvanaest grafika slikara Frane Baće, Marijana Detonija, Ljube Ivančica, Vjekoslava Paraća, Otona Postružnika i Đure Tiljka. Štampana u dvijestopedeset primjeraka u povodu 20-godišnjice boravka CK SKJ, druga Tita i Vrhovnog štaba na otoku Visu.

42) V. Krstulović, Historijska odluka o obrani Visa. Pomorski zbornik knj. 2. Zadar 1964, str. 5—17.

crvenom i plavom bojom: ŽIVIO NACIONALNI KOMITET OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE — ŽIVIO SKOJ, a na hotelu Borovik utisnut je šablonom crnom bojom veliki srp i čekić, a iznad njega ispisana parola: ŽIVILA NARODNOOSLOBODILACKA VOJSKA. Nasuprot hotelu na trgu je kuća Tramontana na kojoj se sačuvala parola ispisana plavom bojom: ŽIVILA 2 OBL. KONFERENCIJA USAOHA DALMACIJE. I kuća Ante i Goje Kordića na Batiji

u ulici Žrtava fašizma ima veliku parolu: OBRANIMO NAS VIS. a podalje na kući Mandaković šablonom je utisnut plavom bojom partizanski brod i natpis: ŽIVILA TITOVA MORNARICA — ČISTIMO JADRAN OD OKUPATORA. Zatim na kući braće Kordić u istoj ulici piše: SLAVA PALIM BORCIMA — ŽIVILA II OBLASNA KONFERENCIJA USAOHA DALMACIJE, na kući br. 13. vlasnika Siminiati: ŽIVILA KOMUNISTIČKA PARTIJA, te na kući br. 7, 9. Brađanović ranije Marka Tomića ispisano je: ŽIVILO BORBENO JEDINSTVO SRPSKO-HRVATSKOG NARODA. Na kući br. 1. na Pionirskoj poljani ispisano je crvenom bojom: MOBILIZIRAJMO SVE ZA OBRANU, a na kući Mardešić, obala JRM 4, piše: ŽIVIO DRUG TITO. U Ulici Nacionalnog komiteta također je ispisano nekoliko parola. Tako je na kući Anke Karlić ispisano: ŽIVILO ORUŽANO BRATSTVO SRPSKOG I HRVATSKOG NARODA, na kući Sime Slavića piše: ŽIVIO SOVJETSKI SAVEZ, a na kući Pušić: ŽIVILA TITOVA MORNARICA — BRANIMO JADRAN OD OKUPATORA. Na potpornom zidu starog groblja ispisana je velika parola DAJEMO SVE ZA OBRANU VISA, a na zgradi stare škole utisnut je partizanski brod s već spomenutim natpisom, te parola ŽIVILA 2 OBLASNA KONFERENCIJA USAOHA DALMACIJE. Jedna od rijetkih parola na Visu je posvećena tenkistima, a rađena je po šabloni plavom bojom. Nalazi se na kući Pušić, Obala Maršala Tita, a na njoj uz crtež tenka piše: NAPRED TENKISTI.

Na kući Ivanke Puhalović u Visu, Obala jugoslavenske ratne mornarice postavljen je 1944. godine reljefni kameni grb federativne narodne republike Jugoslavije s natpisom: DEMOKRATSKA FEDERATIVNA JUGOSLAVIJA — MCMXLIV,43) jer se u toj kući tada nalazio Oblasni narodnooslobodilački odbor za Dalmaciju. Ispod grba je postavljena ploča, koja je kasnije premještena na susjednu kuću Jakša/*4) Na ploči je natpis:443)

U OVOJ KUCI DJELOVAO JE NAJVIŠI RUKOVODEĆI ORGAN NARODNE VLASTI U DALMACIJI OBLASNI NARODNO-OSLOBODILACKI ODBOR OD JANUARA DO OKTOBRA 1944 GODINE

KOTARSKI N. ODBOR VIS

Nedaleko ovih kuća je kuća Brajčić45 46) na kojoj je 1952. godine postavljena spomen ploča:

U SLAVNIM DANIMA OSLOBODILAČKE BORBE NA MORU IZ OVE JE KUĆE OD JANUARA DO NOVEMBRA 1944 GODINE AKCIJAMA NA MORU RUKOVODIO STAB MORNARICE N. O. V. JUGOSLAVIJE

10. IX. 1952. GRAĐANI I PRIPADNICI J. R. M.

VISA

I na drugoj kući Brajčić u Lučici 15. postavljena je spomen ploča:

IZ OVE JE KUĆE RUKOVODIO OKRUŽNI KOMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE HRVATSKE ZA SREDNJO DALMATINSKO OTOČJE ORUŽANOM BORBOM NARODA PROTIV FAŠISTIČKIH OKUPATORA OD JANUARA DO DECEMBRA 1944 GODINE

KOTARSKI KOMITET VIS

43) prema usmenom saopćenju Šime Slavića grb je postavio na kuću arh. Neven Segvfić. Drugu Slaviću ujedno zahvaljujem na pomoći i suradnji.

44) Ploča je premještena 1964. godine

440) o radu Oblasnog narodnooslobodilačkog odbora na otoku Visu vidi: D. Gizdiić, Dalmacija 1943. Zagreb 1963. i Dalmacija 1944—1945. Zagreb 1964.

46) B. Pecotić, Mornarica NOVJ u obrambenim i napadnim dejstvima sa otoka Visa. Pomorski zbornik knj. 2, Zadar 1964. str. 131—150.

Godine 1951. postavljen je na hotel Borovik slijedeći natpis:

DRUGOVIMA PRVOBORCIMA KOJI SU POGINULI U BORBI ZA SLOBODU I SOCIJALIZAM POD RUKOVODSTVOM K. P. J.

U TRAJNU USPOMENU OVU SPOMEN PLOČU PODIŽE NAROD VISA 1951.

Još jedan natpis podsjeća na slavne dane narodnooslobodilačkog rata,46) a postavljen je 1952. godine:

NA OVOJ OBALI JE IV POMORSKO OBALSKI SEKTOR UKRCAO 1944 GODINE NA SVOJE NAORUŽANE I TRANSPORTNE BRODOVE JEDINICE XXVI. DALMATINSKE DIVIZIJE KOJA JE U DESANTNIM OPERACIJAMA OSLOBODILA SREDNJE DALMATINSKE OTOKE

10. IX. 1952. GRAĐANI I PRIPADNICI J. R. M.

VIS

Na groblju na Prirovu podignuta su dva nadgrobna spomenika i to, streljanim taocima i prvoborcima. Nadgrobni spomenik taocima rađen je u obliku sarkofaga i ploče na kojoj su fotografije desetorice streljanih i natpis:

ŽRTVAMA FAŠISTIČKOG TERORA

GRGU SVICAREVICU NIKOLE FRANI MANDAKOVICU MATI PUHALOVICU POK. SIMUNA JAKOVU RULJANCICU POK. NIKOLE JOSIPU RESTOVICU POK. KUZME

IVANU PECAREVIĆU PETRA ILIC MIHU POK. ANTE NIKOLI RADISICU POK. NIKOLE DUŠANU TOMICU MATIN IVANU RADICA MARINA

NAROD VISA PODIŽE OVU GROBNICU NA TRAJNU USPOMENU 1951 46

46) J. Vasiljević, Dejstva na Jadranu u narodnooslobodilačkom ratu. Vojno delo, Beograd 1957. str. 114—154.

Na grobu prvoboraca je spomenik s reljefom, koji prikazuje borbu nagog muškarca sa vojnikom, a ispod reljefa su slike i natpisi:

SVOJIM SINOVIMA PRVOBORCIMA

RODITELJI

PRVOBORCU MLADENU IVULICU47) * 6. I. 1921.

POGINULOM U BORBI t 28. VII. 1941.

ZA SLOBODU PODIŽE MAJKA

ANDRIJA KUZMANIC MALENKO RADlSlĆ48 49)

* 1920 * 1916

t 1942 t 1942

BRANKO MANDAKOVIC * 1918 t 1943

Godine 1964. sagrađena je u Visu osmogodišnja škola »Maršal Tito« kao trajan spomen na poginule borce i žrtve fašizma u Visu. Dvokatnu građevinu savremenih arhitektonskih oblika, koja se svojim jednostavnim oblicima izvanredno uklopila u ambijent ovog starog gradića projektirao je arh. Neven Segvić. U zgradu se ulazi kroz otvoreni trijem sred kojeg je postavljena figura u nadnaravnoj veličini Josipa Broza Tita u maršalskoj uniformi, rad kipara Antuna Augustinčića/1“) Na zidu trijema u majoličnim pločicama plave, smeđe i zelene boje prikazan je otok Vis u borbi. Ovaj zidni ukras izradili su slikari Raoul Goldoni, Sebalj i Perošić,50) a keramičke radove Kombinat Jugokeramika tvornice Zagorka.

Na pročelju škole je spomen ploča s imenima poginulih: ŽIVOTIMA SU STALI U TEMELJE SLOBODE I SOCIJALIZMA

BAKOTIC ŽIVANA BUDIMIR DOROTIC ANTE MATE BALIC MATE MIJOSLAV DOROTIC IVANA MATE

BILlČIĆ PAVLA LUKA DOROTIC VICKA MATE

/,7> S. Kvesić, Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi. Zagreb 1960. str. 295.

48) N. d. str. 297.

49) Lik maršala Tita je brončana kopija skulpture, koja je postavljena pred rodnom kućom maršala Tita u Kumrovcu. Antun Augustinčić, monografija, uredio B. Iveković. Zagreb 1954.

s®) Na maloj keramičkoj pločici u zidu sjeverno od kompozicije su imena autora:

GOLDONI S E BALI PEROSlC KOMBINAT JUGOKERAMIKA TVORNICE ZAGORKA

BRADANOVIC LUKE ANTE

BRADANOVIC SlMUNA ANTE

BRAJClC ANTE ANTE

BRAJClĆ JAKOVA JOSIP

BRAJClC IVANA VID

BOŽANlC NIKOLE PETAR

BUClC MATE MARIJAN

BUTOROVIC MATE MATE

CVITANOVIC TOME IVAN

CVITANOVIC IVANA STJEPAN

DOROTIC PETRA ANTE

DOROTlC JURJA JAKICA

DOROTIC ANTE JURAJ

KARUZA ANTUNA JERINA

KARUZA JAKOVA VITOMIR

KIVELA ANTE SREĆKO

KORDIC PETRA IVANA

KORDlC MATE JAKOV

KUKURA MARINA ANTE

KULJIS ANTE ANTE

KULJIS ANTE CIRIL

DOROTIC ANTE ROKO

GABELIC PETRA ANTE

ILlC PETRA IVAN

ILIC ANTE MIHO

ILlC IVANA NIKOLA

ILIC IVANA PETAR

IVCEVIC IVANA MIRCE

IVlCEVlC-BAKULlC ANTE PETAR

IVULIC IVANA MLADEN

JURINOVIC IVANA PAVAO

JURINOVIC PETRA VINKO

KARUZA STJEPANA ANTE

KARUZA VICKA DINKO

LIPANOVIC ANTUNA ANTE

LIPANOVIC JOSIPA ANTE

LIPANOVIC JOSIPA JAKOV

LOVClC LOVRE PETAR

MANDAKOVIC FRANJE BRANKO

MANDAKOVIC LUCIJE FRANE

KULJIS VJEKOSLAVA MATE

KULJIS VJEKOSLAVA STJEPAN

KUZMANIC ANTE ANDRIJA

KUZMANIĆ MLADENA ANDRIJA

KUZMANIC NIKOLE ANTE

KUZMANIC VIDA IVAN

KUZMANIC RADE RADOSLAV

LETUNOVIC VICKA VICKO

PERIBONIO SIMUNA ANDRIJA

PERIC ANTE IVAN

PETRINOVIC MATE NIKOLA

PETRINOVIC ANTE VINKO

PINCETIC DINKA NIKOLA

PODUJE NIKOLE IVAN

PUHALOVIC SIMUNA FRANE

PUHALOVIC SIMUNA MATE

RADICA MARINA IVAN

RADIĆ ANTE NIKOLA

RADISIC MATE ANTE

RADŠIĆ STJEPANA ANTE

RADISIC MATE IVO

RADIŠIĆ STJEPANA IVO

RADISIC NIKOLE JAKOV

RADISIC STJEPANA MICE

MANDAKOVIC FRANE MILOVAN

MANDAKOVIC IVANA ARLANDO

MATIJASEVIC STJEPANA JURAJ

PECAREVIC IVANA IVAN

PECAREVIC PETRA JANKO

PECAREVIC DINKA JANKO

PECAREVIC PETRA MATE

PECAREVIC JOSIPA NIKOLA

PECAREVIC PETRA NIKOLA

PECAREVIC VICKA VELJKO

RADISIC MLADENA NIKOLA

RADISIC MATE SREĆKO

RADISIC MATE VINKO

RADOJEVIC STJEPANA JOSIP

RESTOVIC KUZME JOSIP

ROKI SREĆKA ANTE

RULJANClC NIKOLE JAKOV

SESARDIC MARINA JASEN

SLAVIC MIROSLAVA IVO

SVICAREVIC GRGA GRGO

SVICAREVIC NIKOLE GRGO

SVICAREVIC NIKOLE LENKO

SVICAREVIC ANTE MATE

SILJIC DINKA ANTE

SILJIC NIKOLE IVO

SILJIC IVANA NIKOLA

TOMIC MATE DUŠAN

TOMIC SIMUNA NIKOLA

TOMIC NIKOLE STJEPAN

TRAVIZI FRANJE SPASOJE

VIDOVIC IVANA JOSIP

VIDOVIC JOSIPA JURAJ

VLASTELICA NIKOLE NIKOLA

VLASTELICA STJEPANA VICKO

VOJKOVIC ANTE ANTE

ZAMBARLIN ANDRIJE NIKOLA

ZANINOVIC ANTE MATE

ZOROTOVIC VICKA PAVAO

ŽITKO DINKA IVAN

ŽITKO IVANA IVAN

ŽITKO IVANA NIKOLA

MILARDOVIĆ PETRA MARKO

NEKA OVAJ KAMEN ISPISAN ŽIVOTIMA SVJEDOCI POKOLJENJIMA KAKO SE RAĐALA SVJETLOST OVE ZEMLJE51)

27 JULA 1964.

Još je jedan značajan spomenik podignut 1964. godine u Visu.

TUĐE NEĆEMO — SVOJE NE DAMO

TITO

riječi, koje je 12. rujna 1944. godine izgovorio u svome govoru prigodom proslave dvogodišnjice osnivanja prve dalmatinske udarne brigade,52) predavši joj orden narodnog oslobođenja, otada su postale simbol naših naroda u borbi za oslobođenje i nezavisnost svoje zemlje. Velike riječi, koje će i budućim pokoljenjima ostati jednako tako značajne uklesane su na veliki monolit od bijelog kamena na crnom mramornom postolju podignutom na Ravnici Prve dalmatinske proleterske brigade. Zasigurno je da je ovaj spomenik i najljepše sjećanje na ovu proslavljenu brigadu, čiji se zametak nalazi u malim partizanskim odredima, koji su se osnivali u Dalmaciji još 1941. godine odmah nakon okupacije od neprijatelja. Osnovana 6. rujna 1942. godine odlukom Vrhovnog štaba NOP i DV Jugoslavije kod Livna prošla je mnoge bitke i okršaje. Na drugoj strani spomenika uklesan je ovaj tekst:

PRVA DALMATINSKA

RAĐALA SE IZ MALIH PARTIZANSKIH ODREDA KOJI SU IMALI SMJELOSTI DA SE DIGNU PROTIV MRSKOG OKUPATORA JOS PRVIH DANA OKUPACIJE 1941. GODINE. SLAVAN JE PUT KOJIM JE PROŠLA PRVA DALMATINSKA BRIGADA. STVORENA PRIJE DVIJE GODINE IZ VEC PREKALJENIH PARTIZANSKIH ODREDA DALMACIJE, ONA IMA IZA SEBE SJAJNE VOJNE PODVIGE. U MNOGOBROJNIM BOJEVIMA DALA JE OGROMNE ŽRTVE, DALA JE TAKO VELIKE ŽRTVE DA DANAS MEĐU VAMA IMA VRLO MALI BROJ ONIH KOJI SU SAČINJAVALI VAŠU BRIGADU U VRIJEME NJENOG STVARANJA. BORBA KOD LIVNA, BORBA KOD JAJCA, BORBA U CENTRALNOJ BOSNI, I SJAJAN MARS PO NAJVEĆOJ

51) Tekst na ploči sastavio je književnik Jure Franičević Pločar

52) Govor je štampala prvi puta Slobodna Dalmacija u brošuri pod naslovom: Tuđe nećemo, ali svoje ne damo, u izdanju Prop-odjela Oblasnog NOO-a Dalmacije na Visu 1944. godine. J. Broz Tito, Govori i članci, knji. I. Zagreb 1959. str. 216—227.

STUDENI I SNIJEGU DOLINOM NERETVE GDJE SE U ČETVRTOJ NEPRIJATELJSKOJ OFENZIVI RAZVIO JEDAN OD NAJSJAJNIJIH BOJEVA U NAŠOJ OSLOBODILAČKOJ BORBI; BORBA ZA OSVAJANJE SILNO UTVRĐENOG PROZORA DA BI SE OTVORIO PUT I SPASLI NAŠI RANJENICI; ONDA DUGOTRAJNA BORBA KOD KONJICA, PA BORBA NA SNJEŽNOM PRENJU PO NAJVEĆOJ ZIMI,

BEZ HRANE I TOPLE ODJEĆE; BORBA U HERCEGOVINI I CRNOJ GORI, PRI RAZBIJANJU ODVRATNIH NARODNIH IZDAJNIKA SILNO SU OČELIČILE PRVU DALMATINSKU BRIGADU, KOJA JE STALA U RED NAŠIH NAJBOLJIH UDARNIH PROLETERSKIH BRIGADA. SLAVNE BORBE U PETOJ OFANZIVI KADA JE PRVA DALMATINSKA BRIGADA MORALA SVOJIM GRUDIMA DA KRČI PUT KROZ VALOVITU DRINU, RAZBIJAJUĆI NEPRIJATELJSKI OBRUČ, POKAZALE SU DA NEMA TAKO TEŠKOG ZADATKA DA GA SINOVI DALMACIJE NE BI MOGLI IZVRŠITI. OSIM MLADICA, I MLADE DJEVOJKE DALMACIJE, KOJE SU TEK

stupile u Život ginule su u valovima

DRINE I POSLJEDNJI NJIHOV OPROŠTAJNI POZDRAV BIO IM JE PRAMEN KOSE KOJI JE LEPRŠAO NAD VALOVIMA RIJEKE. ALI TAJ POSLJEDNJI POZDRAV TRAŽIO JE: OSVETITE NAS! PRVA DALMATINSKA BRIGADA U SVIM KASNIJIM BOJEVIMA ZNALA JE OSVETITI SVOJE DRUGOVE.

HISTORIJA PRVE DALMATINSKE BRIGADE ZNACI EPOPEJU HEROJSKU BORBU

TITO

IZ GOVORA ODRŽANOG NA OVOM MJESTU 12. SEPTEMBRA 1944. GODINE

Sa strane na kamenu piše:

VRHOVNI

KOMANDANT

NARODNO-

oslobodilacke

VOJSKE

PARTIZANSKIH

ODREDA

JUGOSLAVIJE

JOSIP BROZ

TITO

NA OVOM JE MJESTU

12. SEPTEMBRA 1944. GODINE IZVRŠIO SMOTRU PRVE

DALMATINSKE

UDARNE BRIGADE

PRILIKOM

PROSLAVE

DVOGODISNJICE

NJEZINOG

OSNIVANJA

Desno od spomenika u pločniku na obali označeno je u tlorisu crnim i bijelim kamenom mjesto gdje je bila postavljena tribina.

I u predjelu Kut postavljeno je spomen obilježje u obliku trostrane prizme od bijelog kamena na crnom mramornom postolju. Na spomeniku su ispisane riječi:

PRELOMNE I SUDBONOSNE 1941. GODINE NAROD VISA ODAZVAO SE POZIVU KOMUNISTIČKE PARTIJE I KRENUO NA TEŠKI PUT BORBE PROTIV FAŠISTIČKIH OSVAJAČA

VIS JE IZRASTAO U NERAZORIVU TVRĐAVU REVOLUCIJE S KOJE JE DRUG TITO I CENTRALNI KOMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE OD JUNA DO OKTOBRA 1944. GODINE RUKOVODIO NJENIM POBJEDAMA

OVDJE JE SVAKI KAMEN BIO PUSKARNICA I SVAKI ČOVJEK ŠTIT SLOBODE

NA FRONTOVIMA JUGOSLAVIJE U SASTAVU SLAVNIH BRIGADA I DIVIZIJA NARODNO- OSLOBODILACKE vojske borilo se hiljadu TRIDESET I DVOJE SINOVA I KĆERI OVOG OTOKA

U TEMELJ SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE

UZIDALO JE SVOJE ŽIVOTE DVIJESTOTINEPEDESETTROJE VIŠKIH BORACA53)

USPOMENA NA TE DANE NEKA ŽIVI TRAJNO KAO I KAMEN OVIH ŽIVOTIMA OBRANJENIH OBALA54)

63) U natpisu je doneseno da je na otoku Visu u Narodnooslobodilačkom ratu poginulo dvijestođvađeset i dvoje Višana, međutim taj broj nije točan. Prema popisima palih boraca na spomen pločama u Visu, Komiži i Podšpilju postavljenim 1964. godine s otoka Visa poginulo je dvijestopedeset i troje boraca i žrtava fašizma. Godine 1968. tekst je ispravljen

M) Jednaki ovakvi spomenik postavljen je i u Komiži, tekst sastavio književnik Jure Franičević Pločar

U kući Joza Podu je u ulici Nacionalnog komiteta br. 11. nalazilo se prema spomen obilježju:

GODINE 1944 U OVOJ KUCI NALAZILO SE PREDSJEDNIŠTVO ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE

a na kući Ive Pušić u istoj ulici br. 17. je natpis:55)

GODINE 1944 U OVOJ KUĆI NALAZIO SE NACIONALNI KOMITET OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE

Na kući Vlastelica56) također u toj ulici br. 3 piše:

GODINE 1944 BILO JE OVDJE SJEDIŠTE KOTARSKOG KOMITETA KOMUNISTIČKE PARTIJE HRVATSKE ZA OTOK VIS

Na trgu prvoboraca br. 7, na kući Bradanović57) je natpis:

U OVOJ KUCI BILO JE GODINE 1944 SJEDIŠTE KOTARSKOG NARODNOOSLOBODILACKOG ODBORA ZA OTOK VIS

Na kući Seko u ulici Nacionalnog komiteta br. 1258) piše:

GODINE 1944 BILO JE OVDJE SJEDIŠTE NARODNOOSLOBODILACKOG ODBORA OPĆINE VIS

U kući Moškovita, kamenoj dvokatnici Put lučkog brda 4. bila je komanda mjesta:

U OVOJ KUCI BILA JE 1944 GODINE KOMANDA MJESTA

Na kući Ante Poduje u ulici Nacionalnog komiteta br. 38. je natpis:

GODINE 1944 U OVOJ KUCI BIO JE SMJEŠTEN CENTAR OZNE ZA DALMACIJU

55) F Trgo, Strategijsko-političko značenje otoka Visa u NOR-u. Pomorski zbornik, knj. 2, Zadar 1964. str. 19—35. D. Gizđić, Dalmacija 1944 —1945. Zagreb 1964. str. 436.

s®) A. Božanić, Uloga Komunističke partije na otoku Visu u predratnom razdoblju i narodnooslobodilačkoj borbi. Pomorski zbornik knj. 2, Zadar 1964. str. 52.

,w) D. Gizdić, n. d.

s®) S. Makiedo, Organizacija narodne vlasti na otoku Visu u vrijeme talijanske okupacije. Pomorski zbornik, knj. 2. str. 173—183.

Na velikoj kamenoj dvokatnici obitelji Linčir, ulica Vladimira Nazora br. 68, 70, 72, je spomen obilježje:

OVDJE JE 1944 GODINE BILO SJEDTE OKRUŽNOG NARODNOOSLOBODILACKOG ODBORA ZA SREDNJE DALMATINSKO OTOČJE

a na kući Nikole Vlastelice, Lučica 18. piše:

GODINE 1944 BILO JE OVDJE SJEDIŠTE KOMANDE PODRUČJA SREDNJE DALMATINSKOG OTOČJA

U Kutu u Vinogradarskoj ulici br. 22. na kući Tomić-Kazelotovi39) je natpis:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO

Stab iv bataljona

III PREKOMORSKE UDARNE BRIGADE 59

59) Prekomorci, opis zgodovine prekomorskih brigad in drugih prekomorskih Enot NOVJ. Ljubljana 1965. str. 76—82.

Na trgu Prvoboraca br. 5. na kući Tramontana piše:

OD JUNA DO OKTOBRA 1944 GODINE U OVOJ ZGRADI RADILA JE TELEGRAFSKA AGENCIJA NOVA JUGOSLAVIJA — TANJUG

a na Partizanskoj cesti kod Rasadnika60) palmi na trafostanici je spomen obilježje s natpisom:

OD KOLOVOZA DO LISTOPADA 1944 OVDJE JE BILA STACIONIRANA PRVA TENKOVSKA BRIGADA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

I u uvali Stonca nedaleko mjesta nalazila se jedna od baza narodno- oslobođilačke vojske. Na potpornom zidu vojnog objekta je natpis:

GODINE 1944 BILA JE OVDJE REMONTNA BAZA MORNARICE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

I u Visu bila su u nekoliko kuća smještena pojedina odjeljenja partizanskih bolnica. Tako je na kući Vidović, put Samogora br. 30, 32, 34.61) natpis:

GODINE 1944 U OVOJ I OKOLNIM KUĆAMA BILA JE SMJEŠTENA BOLNICA VIII KORPUSA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

a na jednokatnoj građevini u kojoj je smješten dom JNA na šetalištu Viški boj piše:

OD RUJNA DO VELJAČE 1944 GODINE BILA JE OVDJE BOLNICA VIII KORPUSA

i još jedan natpis:

U OVOJ KUCI BIO JE 1944 GODINE STAB IV POMORSKOG OBALNOG SEKTORA

I u zgradi stare škole bila je smještena bolnica, o čemu govori spomen obilježje:

GODINE 1944 U OVOJ ZGRADI BIO JE SMJEŠTEN DIO BOLNICE VIII KORPUSA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

m) D. Gizdić, n. d. str. 564.

Gl) D. Gizdić, n. d. str. 480; H. Tartalja, Slobodni Vis kao sanitetski centar, NOVI Pomorski zbornik, knj. 2, str. 205—210.

U zgradi, koja je ranije bila sokolana u ulici Branka Mandakovića br. 8. bilo je smješteno prihvatilište zbjega.62) Na spomen ploči piše:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILO GLAVNO PRIHVATILIŠTE ZBJEGA

U Visu je djelovalo i kazalište narodnog oslobođenja,63) a bilo je smješteno u Narodnom domu na obali Maršala Tita. Nekoliko rekvizita iz ovog vremena čuva se u Muzeju Revolucije u Bateriji. Na domu je natpis:

GODINE 1944 DJELOVALO JE U OVOJ ZGRADI KAZALIŠTE NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE

I pjesnik Vladimir Nazor64) boravio je u Visu u kući Anke Jurinović, Ulica VI. Nazora br. 80., pa je na kući spomen ploča:

GODINE 1944 U OVOJ KUCI BORAVIO JE VLADIMIR NAZOR

Godine 1965. postavljena je još jedna spomen ploča65) i to na obali Maršala Tita na kući ranije Lučić Roki:

POSLIJE ŽESTOKIH BORBI NA OTOCIMA KRENULI SU 4. JANUARA 1944 GODINE SA OVE OBALE BORCI 1. i 2. PREKOMORSKE BRIGADE ZA DRVAR

I u Komiži se vide ostaci parola ispisanih crvenom bojom po zidovima kuća na obali iz 1943. i 1944. godine. Na kući nasljednika Nikole Pečarića ispisano je ŽIVIO DRUG TITO, a ista je parola i na kući Martinis. Na drugoj kući Martinis ispisano je ŽIVIO TITO i Ž. SKOJ, a na kući braće Torre (Lesiotovo) iznad prozora prvog kata vide se ostaci parole ŽIVILA KOMUNISTIČKA PARTIJA. Tragovi parola vide se još na nekim kućama po mjestu, ali ih je dugo vremensko razdoblje izbrisalo tako da mnoge od njih nisu više čitljive.

U predjelu Mali Kiš na brdu zapadno iznad mjesta uklesana je u kamenu i bojadisana vapnom 1943. godine parola TITO REPUBLIKA, duga je oko dvadeset, a visoka oko dva metra. Jasno vidljiva iz raznih predjela mjesta ona je svojom jednostavnom monumen- talnošću jedan od značajnijih spomenika na otoku, koji podsjećaju na burne i slavne dane naše najnovije povijesti.

62) D. Gizdić, n. d. str. 383—426; S. Kvesić, n. d. str. 683—685.

63) D. Gizdić, n. d. str. 459.

K) O Vladimiru Nazoru vidi bibliografiju u knjizi Vladimir Nazor, knj. I, Predgovor i bibliografija Š. Vučetić. Izdanje Matice Hrvatske Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 77. Zagreb 1965. str. 29—35.

63) Vidi bilj. 59.

U predjelu Kamenica istočno od mjesta sačuvalo se betonsko mitraljesko gnijezdo sa zidovima u visini od oko jednog metra s tri otvora, koji su otvoreni prema moru. Osnova mu je u obliku nepravilnog osmerokuta. To je jedan od rijetko sačuvanih ostataka utvrda podignutih za obranu otoka 1944. godine.66)

Godine 1949. podignut je na prilazu u mjesto uz glavnu cestu Komiža – Vis spomenik streljanim taocima.67) Građen je od pravilno klesanih kvadera rustično obrađenih, a u sredini je ploča s natpisom:

OVDJE SU PALI ZA SLOBODU NAŠIH NARODA RODOLJUBI

ZANKI PETAR PETRA, GOSPODINOVIC MATE POK. MATE, VITALJIC ANDRIJA FRANJE, MARDESlC FRANJO POK.

KUZME,

BOŽANIC PETAR POK. DINKA, MARINKOVlC JURAJ POK. ANTE,

BOGDANOVIC MATE POK. LUKE, LUClC JERKO POK. IVANA BOŽANIC NIKOLA POK. PETRA, JURINOVIC NIKOLA POK. GRGE,

STRELJANI 1943 GOD. OD FAŠISTIČKIH OKUPATORA NJIMA U SPOMEN OSLOBOĐENI NAROD KOMIŽE PODIŽE OVAJ SPOMEN 1949 GODINE

Slijedeće godine postavljena je na kući Marijete Mardešić (Bonacine) na Skoru spomen ploča palim borcima s natpisom:

PALIM BORCIMA U NARODNO-OSLOBODILACKOM RATU 1941 — 1945 OVU SPOMEN PLOČU PODIŽU KOMIŽANI

KOMIŽA 1950 GODINE

Na renesansnoj kuli na obali u kojoj je bila dugi niz godina općinska skupština postavljena je spomen ploča za sjećanje na izbore 1940. godine kada su Komižani na općinskim izborima izabrali osamnaest vijećnika da pod vodstvom Komunističke partije upravljaju općinom.68) Na ploči je natpis:

RADNI NAROD KOMIŽE PRUŽIO JE DOKAZ SVOJE SVIJESTI I ODANOSTI K. P.

U DOBA NASILJA 1940 GODINE

m) A. Biočić, Organizacija obrane otoka Visa. Pomorski zbornik knj. 2. str. 87—106.

67) A. Božanić, n. d. str. 55.; S. Kvesić, n. d. str. 589.

“I A. Božanić, n. d. str. 46.

IZABRAVŠI NA OPĆINSKIM IZBORIMA OSAMNAEST VIJEĆNIKA KOJI SU POD VODSTVOM K. P.

UPRAVLJALI KOMISKOM OPĆINOM RUKOVODEĆI RADNIČKIM POKRETOM BRANEĆI PRAVA RADNOG NARODA OSTVARENA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI

Godine 1964. postavljena je na kuli i ova ploča:

U OVOJ KUCI BILO JE GODINE 1944 SJEDIŠTE MJESNOG NARODNOOSLOBODILACKOG ODBORA KOMIZA

Na kući braće Kučić69) u Školskoj ulici u kojoj je donesena odluka da se na otoku pristupi oružanim akcijama i napadima na okupatora postavljena je također spomen ploča:

U OVOJ JE KUCI JUNA MJESECA 1941 GODINE MJESNI KOMITET KPH-a KOMIŽA DONIO ODLUKU O OTPOČINJANJU PRVIH ORUŽANIH AKCIJA I DIVERZIJA PROTIV FAŠISTIČKIH OKUPATORA I DOMAĆIH IZDAJICA

MJESNI KOMITET KOMIZA

“l N. d. 48.

Nikoli Marinkoviću Topu70) članu kotarskog komiteta SKOJ-a, koji je 17. travnja 1943. godine ubijen na ulici od karabinjerske patrole postavljena je ploča na mjestu pogibije na kući nasljednika pok. Pavla Marinkovića:

OVDJE JE HEROJSKI POGINUO 1943 GODINE NIKOLA MARINKOVIČ – TOP BOREĆI SE SMRTNO RANJEN S OKUPATOROM ZA OSTVARENJE SOCIJALIZMA

Tvorničkom radniku Nikoli Mardešiću,71) koji je 1935. godine stajao na čelu sindikalnog pokreta u Komiži i bio godinu dana kasnije jedan od pokretača štrajka radnika za povećanje nadnica u tvornici ribljih konzervi ubijenom 1942. godine u lepoglavskom zatvoru postavljena je spomen ploča na tvornici Neptun s natpisom:

U OVOJ TVORNICI JE RADIO BORAC ZA PRAVA RADNOG NARODA NIKOLA MARDESlC KOJI JE UMOREN GLAĐU U LEPOGLAVI OD PROTUNARODNOG REŽIMA 1942 GODINE

U povodu dvadesetgodišnjice boravka vrhovnog komandanta oružanih snaga NOVJ Josipa Broza Tita i Vrhovnog štaba na otoku, u Komiži je podignut spomen dom. Ovo veliko zdanje bilo je ranije namijenjeno zadružnom domu, ali kao takvo nije nikad dovršeno, pa je tom prilikom odlučeno da mu se dade nova namjena i da se posveti onima, koji su svoje živote dali u borbi za socijalizam. Zatekavši samo vanjske zidove i osnovni tloris arhitekt Stjepan Planić izradio je novi projekat i dao zgradi novi izgled uklopivši ga jednostavnim oblicima izvanredno u ambijent starih kamenih kuća i slikovitog otočkog krajolika.72) Na prizemnoj terasi doma postavljena je na istaknutom mjestu spomen ploča s imenima palili boraca i žrtava fašizma u Komiži. Na stepenicama koje vode na terasu je natpis:

OVAJ SPOMEN POSTAVI NAROD 27. SRPNJA 1964.

A na ploči piše:

70) S. Kvesić, n. d. str. 587.

T1) Podaci N. Mardešića. Božanić n. d. str. 54; 58.

72j U unutrašnjosti doma je velika dvorana za priredbe, restoran, veliki trijem i nuzprostorije u prizemlju, a na prvom katu su tri manje dvorane u kojima su smještene društvene organizacije, a dvorane se upotrebljavaju za razne sastanke, izložbe i drugo. Zidovi su obloženi djelomično drvom, a prostorije opremljene savremeno i funkcionalno. Iako je arh. Stj. Planić našao dom već djelomično izgrađen, on je uspio da svojim izvanrednim ukusom i osjećajem ostvari jednu posebno vrijednu cjelinu, koja je mjestu nedostajala radi razvijanja kulturnog i društvenog života.

PALI SU U KRILO ZEMLJE SVOJE I POSTALI NJEN PONOS I VRELO NEISCRPNE SNAGE

BJAŽEVIĆ JAKOVA JERKO BOGDANOVlC LUKE LJUBO BOGDANOVlC PAVLA FRANJO BOGDANOVlC MATE PETAR BORČIĆ PETRA PETAR BOŽANlC MATE ANTE BOŽANlC ANTE KATA BOŽANlC ANTE MIHO BOŽANIĆ LUKE PAVAO BOŽANIĆ LUKE PETAR BOŽAN VIDA ZLATA FELANDA MATE JOSIP FIAMENGO JOSIPA JAKOV GIZDAVC LUKE VICKO GREGET MIHE LUKA JONClC NIKOLE LUKRA JURJEVIC JOSIPA JOSIP KUClC FRANJE SILVESTAR

AJDUKOVIC MARINA FABJAN BOGDAN TOME IVAN BOGDANOVlC IVANA JOSIP BOGDANOVlC LUKE MATE BOGDANOVlC MATE VICKO BOŽANIĆ MATE ANDRIJA BOŽANlC ANTE DOMA BOŽANIĆ FRANJE LUKRA BOŽANlC FRANJE NIKOLA BOŽANlC ANTE PETAR BOŽANlC PAVLA PETAR DEMARIA MIHA VINKA FELANDA MATE SILVESTAR FIAMENGO IVANA JERKA GOSPODINOVIC MATE MATE JONClC BLAŽA IVANA JURINOVIC NIKOLE GOJISLAV KUClC MARIJANA IVAN MARDESlC IVANA ANTE

BARBARIC MATE PAVAO BOGDANOVlC PAVLA ANDRIJA BOGDANOVlC LUKE LUKA BOGDANOVlC PAVLA MIHO BORClC PAVLA PETAR BOŽANlC IVANA ANTE BOŽANlC ANTE JAKA BOŽANlC IVANA MATE BOŽANlC PETRA NIKOLA BOŽANlC DINKA PETAR BOŽANlC IVANA VICKO FELANDA KATARINA IVAN FIAMENGO ANTE ANTE FIAMENGO ANTUNA JOSIP GREGET PETRA ANDRIJA JONClC PETRA JURAJ JURINOVIC GRGE NIKOLA KUClC IVANA JERKO MARDESlC PAVLA ANTE

MARDEŠIĆ LUKE BARTUL MARDESIĆ ANTUNA JOSIP MARDEŠIĆ VICKA JOSIP MARDEŠIĆ JAKOVA NIKOLA MARIANI PAVLA ANDRIJA MARINKOVIĆ ANTE JURAJ MIHOVILOVIĆ JOSIPA IVAN MIHOVILOVIĆ VICKA NIKOLA PEĆARIĆ ANDRIJE MATE PETRAŠIĆ JOSIPA VICKO STANOJEVIĆ NIKOLE ANTE STANOJEVIĆ SILVESTRA MARIJAN ŠIMIĆ ŠIMUNA ZVONKO VITALJIĆ JOSIPA ANTE VITALJIĆ JOSIPA JURAJ ZAMBERLIN PAVLA MARKO ŽUANIĆ JOSIPA ANĐESLAV

MARDEŠIĆ IVANA FRANJO MARDEŠIĆ JOSIPA JOSIP MARDEŠIĆ JAKOVA JUGOSLAV MARDEŠIĆ VICKA PETAR MARINKOVIĆ ANDRIJE ANDRIJA MARINKOVIĆ ANDRIJE NIKOLA MIHOVILOVIĆ VICKA JOSIP MLADINEO IVANA MIHO PEĆARIĆ PETRA NIKOLA PETRIĆ MATE DRAGUTIN STANOJEVIĆ SILVESTRA BLAŽ SUIĆ ANTE DINKO TOMIĆ FRANJE TOMISLAV VITALJIĆ ANDRIJE DRAGO VITALJIĆ ANDRIJE LUCIJO ZANKI PETRA PETAR ŽUANIĆ PAVLA IVAN

TRAJNIJE OD ZAPISA U KAMENU ŽIVJET ĆE

MARDEŠIĆ KUZME FRANJO MARDEŠIĆ MATE JOSIP MARDEŠIĆ KUZME MIHO MARDEŠIĆ ANTE TOMA MARINKOVIĆ STJEPANA DUJE MARINKOVIĆ ANTE NIKOLA MIHOVILOVIĆ ANTE NIKOLA MURIĆ BOŽE JOSIP PETRAŠIĆ JOSIPA FRANJO REPANIĆ ANTICE VINKA STANOJEVIĆ JURJA KATICA ŠIMIĆ DOBRE PETAR VITALJIĆ FRANJE ANDRIJA VITALJIĆ JOSIPA JOSIP VITALJIĆ ANDRIJE MILJENKO ZOROTOVIĆ IVANA PETAR ŽUANIĆ JOSIPA MARIJO

U DJELU ZA KOJE SU PALI I U SRCU NARODA

Iste godine postavljen je na trgu 18 travnja 1921. godine spomer kamen u obliku trostrane prizme na crnom mramornom postolju s natpisom :

PRELOMNE I SUDBONOSNE 1941 GODINE NAROD VISA ODAZVAO SE

POZIVU KOMUNISTIČKE PARTIJE I KRENUO NA TEÖKI PUT BORBE PROTIV FAŠISTIČKIH OSVAJAČA

VIS JE IZRASTAO U NERAZORIVU TVRĐAVU REVOLUCIJE S KOJE JE DRUG TITO I CENTRALNI KOMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE OD JUNA DO OKTOBRA 1944 GODINE RUKOVODIO NJENIM POBJEDAMA

OVDJE JE SVAKI KAMEN BIO PUSKARNICA I SVAKI ČOVJEK ŠTIT SLOBODE

NA FRONTOVIMA JUGOSLAVIJE U SASTAVU SLAVNIH BRIGADA

I DIVIZIJA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE BORILO SE HILJADU TRIDESET I DVOJE SINOVA I KĆERI OVOG OTOKA

U TEMELJ SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE UZIDALO JE SVOJE ŽIVOTE DVIJESTOPEDESETTROJE VIŠKIH BORACA

USPOMENA NA TE DANE NEKA ŽIVI TRAJNO KAO I KAMEN OVIH ŽIVOTIMA OBRANJENIH OBALA73)

Još je nekoliko kuća u Komiži obilježeno spomen pločama. Tako je na kući nasljednika obitelji Mardešić u ulici Nikole Marinkovića – Topa br. 7. ploča s natpisom:

U OVOJ KUCI BILA JE 1944 GODINE KOMANDA MJESTA

a na bivšoj kući Petrić na Trgu 1. rujna 1940. b. b. piše: GODINE 1944 BILO JE OVDJE SJEDIŠTE OPĆINSKOG NARODNOG OSLOBODILAČKOG ODBORA KOMIŽA

73) Vidi bilj. 53 i 54

Godine 1944. bile su u Komiži smještene i bolnice.74) Jedna od njih se nalazila u školskoj zgradi, koja je obilježena ovako:

GODINE 1944 U OVOJ ZGRADI BILA JE SMJEŠTENA BOLNICA VIII KORPUSA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

a na kući Mardešić (Burtetovih) na obali maršala Tita br. 1. je ploča:

GODINE 1944 U OVOJ ZGRADI BIO JE SMJEŠTEN DIO BOLNICE VIII KORPUSA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

Na oslobođenom otoku bilo je i prihvatilište zbjega, odakle je narod sa susjednih otoka i kopna bio prebacivan u Italiju, a zatim dalje u Afriku. U kući Kate Zuanić75) bio je Štab za prihvaćanje i prebacivanje zbjega:

GODINE 1943 i 1944 U OVOJ ZGRADI JE DJELOVAO ŠTAB ZA PRIHVAT I PREBACIVANJE ZBJEGA

a uspomena na zbjeg nalazi se i u ogradnom zidu crkve Gospe Gusarice:76)

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILO GLAVNO PRIHVATILIŠTE ZBJEGA

I narod otoka Biševa podigao je spomen ploču palim borcima na zgradi u kojoj je ranije bila škola:

BORCIMA

PALIM U NARODNO-OSLOBODILACKOM RATU 1941 — 1945 OVU SPOMEN PLOČU PODIŽE NAROD BIŠEVA I ISELJENICI BIŠEVA U SAD

BIŠEVO 1953 GOD.

U selu Pođhumlju na kući Mardešić vidi se ostatak parole ispisan crvenom bojom: 2. 8 MART iz 1944. godine, a u Podšpilju se na nekoliko kuća vide još samo tragovi boje, dok je tekst potpuno nečitljiv.

Na domu kulture u Podšpilju, koji se počeo graditi prije II svjetskog rata, a dovršen je 1950. godine postavljena je 1959. godine spomen ploča s natpisom:

74) D. Gizdić, n. d. str. 157.

75) Vidi bilj. 62.

76) D. Plenča, Organizacija i evakuacija dalmatinskog zbjega preko Visa (1943—1944). Pomorski zbornik, knj. 2. str. 184—196; I. Šišević, Vis — baza naše transportne flote. N. d. str. 197—204.

PALIM BORCIMA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU

1941 — 1945

OVU SPOMEN PLOČU PODIŽE NAROD PODSPILJA

POD5PILJE 1959 GODINE

Na istoj zgradi je i spomen obilježje postavljeno 1964. godine:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO MJESNI NARODNOOSLOBODILACKI ODBOR PODSPILJE

Sred sela na raskršću cesta Komiža Vis – Titova špilja postavljena je 1964. godine spomen česma. Na kamenom postolju rustično obrađenom stoji kameni blok s prednje strane glatko obrađen s imenima palih boraca i žrtava fašizma, a sa stražnje strane grubo obrađen sa stihovima i točilom za vodu.

PALI SU SMRĆU HRABRIH ZA DOMOVINU I SOCIJALIZAM

V’r:

BARŽIĆ MATE ANTE BARŽlC VIDA NIKOLA BARŽIĆ JAKOVA VICKO BARŽIĆ VIDA VID BORČIĆ IVANA JAKOV BORČIĆ MATE JAKOV BORČIĆ PAVLA JOSIP GRACIN JOSIPA ANTE GRACIN PETRA NIKOLA IVĆEVIĆ JURJA ANTE IVĆEVIĆ MIHA STJEPAN KORDIČ ANTE MIHO

REPANIĆ PETRA JAKOV SVILIĆIĆ NIKOLE ANDRIJA SVILIĆIĆ JOSIPA ANTE SVILIĆIĆ JOSIPA IVAN SVILIĆIĆ PAVLA IVAN SVILIĆIĆ VICKA IVAN SVILIĆIĆ JURJA JOSIP SVILIĆIĆ VICKA JOSIP SVILIĆIĆ NIKOLE JURAJ SVILIĆIĆ JOSIPA NIKOLA SVILIĆIĆ JURJA PAVAO VLADISLAVIĆ IVANA IVAN

U KAMEN I SJECANJE OVO ZAPISA 27 JULA NAROD PODSPILJA

MARINKOVIC IVANA ANDRIJA MARINKOVIĆ ROKA ANTE MARINKOVIC PETRA IVAN MARINKOVIĆ MATE MATE MARINKOVIĆ IVANA NIKOLA MARTINIS ANTE ANTE MLADINEO PETRA PAVAO MLADINEO PETRA SLAVICA MLADINEO JOSIPA VICKO PRIBAĆIĆ JAKOVA DANKO REPANIĆ ANDRIJE IVAN

LIJEPA SI ZEMLJO MOJA, I SLOBODNA KO VODARICA S KRČAGOM NA

GLAVI

U školskoj zgradi u Podšpilju bila je 1944. godine smještena četa za vezu Vrhovnog štaba, o čemu govori spomen obilježje:

GODINE 1944 OVDJE JE BILA SMJEŠTENA ČETA ZA VEZU VRHOVNOG ŠTABA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

U zaseoku Galija u kući Ane Sviličić (kbr. 33) u jednokatnici građenoj od kamena bila je smještena oficirska škola:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILA OFICIRSKA ŠKOLA XXVI DIVIZIJE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

I u Podšpilju se nalazila bolnica za ranjenike, koji su stizali na oslobođeno područje iz unutrašnjosti, a bila je smještena u seoskim kućama i pod velikim šatorima. Spomen obilježje je postavljeno na kući Ivana Marinkovića pok. Vicka (kbr. 13) s natpisom: GODINE 1944 OVDJE JE BILA SMJEŠTENA

BOLNICA VIII KORPUSA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

Dio bolnice VIII korpusa bio je smješten i u zaseoku Duboka, ali zasada nisu postavljena spomen obilježja.

Sjeverozapadno od sela Borovika u brdu nalazi se prirodna špilja u stijenama u koju se od lipnja do listopada 1944. godine smjestio Vrhovni komandant NOV Jugoslavije Josip Broz Tito i Vrhovni štab i odakle je rukovodio oružanom borbom za konačno oslobođenje zemlje.77) Po njemu je špilja dobila naziv Titova. Kroz izvanredan otočki krajolik, kroz kamenit put obrastao grmljem i primorskom vegetacijom vode kamene stepenice do špilje zatvorene djelomično zidom građenim od nepravilnog kamena.78) Na ulazu u špilju je natpis79) uklesan u stijenu:

NAROD TITO PARTIJA MISAO RIJEČ I DJELO JARBOL NAŠEG PONOSA I KRILA SNAGE ZA RAST OVE ZEMLJE

77) A. Božanić ,Kako je na Visu? iz Knjige Tito u zapisima savreme- nika, uredio M. Bekić. Zagreb s. a. str. 323—325.

78) R. Kevo, Valorizacija prirodnih karakteristika i ocjena mogućnosti integracije zaštite prirode. Hortikultura, god. X. br. 2. Split 1964. str. 10—20.

70) Tekst napisao književnik Jure Franičević Pločar.

Na nepravilnom rustičnom kamenu uzidanom u zid uz ulaz u špilju je natpis:

OVDJE JE BORAVIO I RADIO DRUG TITO 1944 U VRIJEME KADA JE VIS BIO SJEDIŠTE POLITIČKOG I VOJNOG RUKOVODSTVA NARODNO- OSLOBODILACKOG RATA80)

“l Godine 1949. na špilji je bio postavljen natpis uklesan na ploču u obliku otvorene knjige:

U unutrašnjosti špilje nalazi se namještaj iz vremena boravka Vrhovnog komandanta na otoku i to krevet s tordiranim stupdćima iz prošlog stoljeća, starinski umivaonik s vrčem i posudom za pranje, stol, sjedalice i željezna peć. Na stijeni su uklesani stihovi pjesnika Vladimira Nazora:

NAŠ VOĐA OD GVOŽĐA JE ALI U TOM GVOŽĐU KUCA TOPLO SRCE S RUKE KAD JE U VIS DIŽE DO OBLAKA TAMNIH PRAMEN SVIJETLA SIŽE

KADA HODA LED MU POD PETAMA KUCA I TAKO NAS VODI MI NE ZNAMO DA L JE SIN SADAŠNJIH DANA LIK IZ DREVNE PRIČE MI KROČIMO ZA NJIM UVIJEK ČVRŠĆE I DALJE I U NAMA VJERA JOŠ SNAŽNIJE NIČE

VLADIMIR

NAZOR

Ispod ove špilje je jedna manja u kojoj se nalazi veći stol sa sjedalicama u kojoj su se održavali sastanci najviših rukovodećih tijela 1944. godine na otoku Visu. Na ulazu u špilju je natpis:

OVDJE SU OD JUNA DO OKTOBRA 1944 GODINE ODRŽAVANE SJEDNICE RUKOVODEĆEG DIJELA

PROŠLI SMO TVOJIM HISTORIJSKIM PUTEVIMA PROLETERA PO DALMACIJI SA OVOGA MJESTA VIS 7. VIII. 1949.

DRUŽE TITO MI TI SE KUNEMO DA SA TVOGA PUTA NE SKREĆEMO

PIONIRI UČESNICI

»PARTIZANSKOG

POHODA«

1952. godine na špilji je bio postavljen još jedan natpis:

SA OVOG MJESTA JE VRHOVNI KOMANDANT JUGOSLAVENSKE NARODNE ARMIJE MARŠAL JOSIP BROZ TITO RUKOVODIO REVOLUCIONARNOM BORBOM NAŠIH NARODA OD JUNA DO OKTOBRA 1944 GODINE 10. IX 1952. GRAĐANI I PRIPADNICI J. R. M.

VISA

Obje ploče su skinute prigodom uređenja špilje 1964. godine, a na njihovo mjesto postavljene su nove.

CENTRALNOG KOMITETA KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE I DRUGIH RUKOVODILACA NARODNOOSLOBODILACKOG RATA

Nedaleko od špilje nalazi se u suhozidu izgrađen bunker, koji je uz sigurno još neke, koji su s vremenom porušeni, branio špilju.

Malo selo Borovik s jednostavnim kamenim kućama, koje su kao po nekom nepisanom pravilu građene uvijek po istom nacrtu: u prizemlju konoba, vanjske stepenice vode na prvi kat, gdje su sobe, a zatim nutarnje drvene stepenice vode u potkrovlje u koje se smjestila kuhinja, nije zasigurno nikada slutilo, koliko će značajnu ulogu odigrati u II svjetskom ratu. Otkako je u lipnju 1944. godine na otok došao Vrhovni štab NOVJ u selu neposredno uz štab smjestila su se i ostala rukovodeća tijela. Tako je u kući Pavla Mladineo pok. Ante (kbr. 12) boravio Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije,81) o čemu govore natpisi:

OD JUNA DO OKTOBRA 1944 GODINE U OVOJ KUCI NALAZIO SE CENTRALNI KOMITET KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE

OD JUNA DO OKTOBRA 1944 GODINE U OVOJ KUCI NALAZIO SE CENTAR ZA JUGOSLAVIJU ODJELJENJA ZA ZAŠTITU RADA

I na kući Luke i Ante Mladinea (kbr. 1, 2) nalazi se spomen obilježje, na kojemu piše:82)

81) D. Gizdić, n. d.

82) S. Kvesić, n. d. str. 675.

GODINE 1944 BIO JE U OVOJ ZGRADI STAB XXVI DIVIZIJE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

U kući Blaža Kinkušića (kbr. 14) i kući Petra i Mate Mladineo (kbr. 3, 4) bile su smještene sovjetska, engleska i američka vojna misija:83)

GODINE 1944 U OVOJ KUCI BILA JE SMJEŠTENA SOVJETSKA VOJNA MISIJA PRI VRHOVNOM ŠTABU NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

GODINE 1944 U OVOJ KUCI BILE SU SMJEŠTENE ENGLESKA I AMERIČKA VOJNA MISIJA PRI VRHOVNOM ŠTABU NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

Jednako tako značajnu ulogu imalo je i malo selo Žena Glava, koje je po svom smještaju i kućama slično Boro viku. U velikoj kamenoj jednokatnici Luke Borčića bio je smješten Oblasni komitet KPH za Dalmaciju,84) o čemu govori spomen ploča:

IZ OVE KUĆE OBLASNI KOMITET KP HRVATSKE ZA DALMACIJU RUKOVODIO JE ORUŽANOM BORBOM NARODA U DALMACIJI PROTIV FAŠISTIČKIH ZAVOJEVAČA OD JANUARA DO OKTOBRA 1944 GODINE

KOTARSKI KOMITET KPH ZA VIS

Na kamenoj prizemnici Ivana i Jure Kordića (kbr. 47, 48) je spomen obilj ežj e :

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO AGITPROP OBLASNOG KOMITETA KOMUNISTIČKE PARTIJE HRVATSKE ZA DALMACIJU

Da su na otoku Visu 1944. godine postojale i razne škole za izobrazbu kadrova govori i spomen obilježje na kući Nikole Sviličića85) (kbr. 17):

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILA PARTIJSKA ŠKOLA OBLASNOG KOMITETA KOMUNISTIČKE PARTIJE HRVATSKE ZA DALMACIJU

I omladinske organizacije imale su svoja sjedišta na oslobođenom otoku. Tako je u kući File i Andrije Sviličića (kbr. 36, 37, 40)

s3) J. Vasiljević Ofanzivna dejstva savezničkih snaga sa otoka Visa. Pomorski zbornik knj. 2. str .151—164.

84) D. Gizdić, n. d. str. 189—190, 475 i dalje.; S. Kvesić, n. d. str. 679.

85) D. Gizdić, n. d. 459, 460.

bio smješten Centralni komitet SKOJ-a i USAOJ-a, a u kući Mate Sviličića pok. Josipa (kbr. 22, 23) Oblasni komitet SKOJ-a. Spomen obilježja kažu:

OD JUNA DO OKTOBRA 1944 U OVOJ KUCI NALAZIO SE CENTRALNI KOMITET SKOJA I CENTRALNI ODBOR USAOJA

GODINE 1944 OVDJE SU SE NALAZILI OBLASNI KOMITET SKOJA I REDAKCIJA OMLADINSKE ISKRE GLASILA OMLADINE DALMACIJE

Štamparija i redakcija Slobodne Dalmacije također su se 1944. godine preselile na otok Vis, pa je na kući Jurja Borčića (kbr. 45, 46) u Žena Glavi86) spomen obilježje:

GODINE 1944 OVDJE SU BILE REDAKCIJA I ŠTAMPARIJA LISTA SLOBODNA DALMACIJA

I u kući Mihe Sviličića (kbr. 19)87) jednokatnoj građevini bila je smještena jedna značajna služba, a to je prema natpisu:

GODINE 1944 OVDJE SU BILE SMJEŠTENE INTENDANTURA I ČETA ZA VEZU ŠTABA MORNARICE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

«) S. Kvesić, n. d. str. 679.; D. Gizdić, n. d. 224, 225, 273—278, 495. 87) D. Gizdić, n. d. str. 266—268.

U Dračevu polju u kući Vicka Ivičevića (kbr. 11) bio je smješten štab jedne od brigada, koje su imale zadatak da rade na utvrđivanju i obrani otoka:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO ŠTAB XI DALMATINSKE UDARNE BRIGADE

I u ovom selu bili su smješteni ranjenici i to u zaseoku Ci virino88) u kući Franje Žitka:

GODINE 1944 OVDJE JE BIO SMJEŠTEN DIO BOLNICE XXVI DIVIZIJE a na kući Ivana Žitka je natpis:

U OVOM ZASEOKU 1944 BILO JE SMJEŠTENO ZARAZNO ODJELJENJE BOLNICE VIII KORPUSA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

U neposrednoj blizini ove kuće je polukružna montažna baraka od valovitog lima, koja je služila za potrebe bolnice.

I u jednokatnici Vida Barzića (kbr. 18) pružala se pomoć ranjenim borcima :

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILO PREVIJALIŠTE XI DALMATINSKE UDARNE BRIGADE

U kuli Sred Dračeva Polja, koja je još u XVII—XVIII stoljeću služila za obranu od napadača bila je također smještena bolnica XXVI divizije. U dvokatnoj kuli i prizemnici prigrađenoj uz nju bila je smještena ambulanta i operaciona prostorija, a ranjenici su bili u šatorima koji su se nalazili u neposrednoj blizini. Na vanjskom južnom zidu još se vide bijelom bojom ispisane parole: ZIVIL A KOMUNISTIČKA PJ i ŽIVIO SKOJ ŽIVIO USAOJ

U to vrijeme postojala je na Visu i auto škola, te auto park XXVI divizije, koji je bio smješten u polju uz javnu cisternu u Dračevu Polju. Na ogradnom zidu cisterne je natpis:

GODINE 1944 OVDJE SU SE NALAZILI KOMANDA AUTO JEDINICA AUTO ŠKOLA I AUTO PARK XXVI DIVIZIJE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

Sred Dračeva Polja nalazi se kuća Martinis građena prije četrdesetak godina u betonu sa istaknutom drvenom strehom, koja po svom obliku pripada tiroleško romantičnom tipu i kao takva odskače od dalmatinskog krajolika. U toj je kući 16. lipnja 1944. godine

m) D. Gizdić, n. d. 42, 43; H. Tartalja, Zdravstveni centar Vis, Vojno- sanitetski pregled, god. XVI, br. 1, Beograd 1959. str. 87—88.

potpisan sporazum Tito – Šubašić, kojim je demokratsko federativno uređenje nove Jugoslavije dobilo međunarodno priznanje.89)

U Pliskom Polju na kući Ante Vodanovića vide se ostaci parola ispisanih bijelom bojom: ŽIVILA II OBLASNA KONFERENCIJA U. S. A. O. H. ZA DALMACIJU, te parola ŽIVIO II BATALJON.

Na kamenoj dvokatnici Josipa Matijaševića (kbr. 19) stoji spomen obilježje:

U OVOJ JE KUCI 1944 GODINE BIO MJESNI NARODNOOSLOBODILACKI ODBOR PLISKO POLJE

Na kući Petra Roki (kbr. 1, 2) je natpis:

GODINE 1944 OVDJE SE OSPOSOBLJAVAO SANITETSKI KADAR XXVI DIVIZIJE

U dvorištu Rokijeve kuće nalazi se montažna baraka od valovitog lima, koja je također služila za potrebe sanitetske službe, jer su se i u kući Ante Vodanovića i u kući Jurja i Ante Matijaševića nalazili razni odjeli bolnice XXVI divizije.

GODINE 1944 U OVOJ I OKOLNIM KUĆAMA BIO JE SMJEŠTEN DIO BOLNICE XXVI DIVIZIJE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

D. Plenča, Mjesto i uloga otoka Visa u borbi nove Jugoslavije za međunarodno priznanje. Pomorski zbornik knj. 2, str. 107—130.

GODINE 1944 U OVOJ ZGRADI BILA JE SMJEŠTENA BOLNICA XXVI DIVIZIJE NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

Na zemljištu kod Velog polja izgrađen je na Visu u proljeće 1944. godine aerodrom s poletno sletnom stazom na kojoj su radi mekog terena bile postavljene montažne metalne ploče, čijih se ostataka nalazi po mnogim kućama u Marinjim Zemljama i Pliskom Polju.90) Aerodrom je imao i svoju popratnu službu, pa je u kući Ante Matijaševića u Pliskom Polju bila i metereološka služba, o čemu govori natpis:

OVDJE JE 1944 GODINE BILA SMJEŠTENA METEREOLOŠKA SLUŽBA VIŠKOG RATNOG AERODROMA

Iako je danas poslije dvadeset i četiri godine aerodrom pokriven vinovom lozom u selu Marinje Zemlje nalazimo niz ostataka, koji podsjećaju na njegovo postojanje. Na kući Jakova Lipanovića stoji spomen obilježje:

GODINE 1944 U OVOM ZASEOKU BIO JE SMJEŠTEN RADNI BATALJON VIŠKOG RATNOG AERODROMA

a na kući Josipa Karuze pok. Mihe natpis:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO KOMANDNI POLOŽAJ PRVE LOVAČKE ESKADRILE RATNOG VAZDUHOPLOVSTVA NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE

Tu se nalaze i ostaci parola ispisanih crvenom bojom: DAĆEMO SVE ZA NAROD, pa zatim početak jedne parole ŽIVIO, a ostalo se vremenom izbrisalo.

U zaseoku Karuza nalaze se po dvorištima kuća Nikole Karuze, Vinka Karuze Visketanje i drugih razni dijelovi aviona, avionskih bombi, sjedalica, kazana, ostaci bolničkih kreveta, dijelova topova, sanduka za avionsku municiju i drugo, a u kući Josipa Karuze Josipovog nalazi se avionska sjedalica svijetlo zelene boje sa crnim kožnim sjedištem. Oko kuće Vinka Karuza postavljena je ograda sastavljena od metalnih montažnih dijelova avionske piste.

U kući Nikole Karuze (kbr. 39) bilo je previjalište I dalmatinske brigade, ali nije posebno označeno, a na kući Ivana Žitka pok. Ante (kbr. 59) postavljeno je spomen obilježje:

°°) D. Fučak, Viški aerodrom — baza avijacije NOVJ. Ibidem, str. 165—172.

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB PRVOG BATALJONA XI DALMATINSKE UDARNE BRIGADE

Godine 1956. na domu kulture u Marinjim Zemljama postavljena je spomen ploča palim borcima:

DALI SU SVOJE ŽIVOTE U N. O. R. 1941—1945 ZA SOCIJALIZAM ZA BOLJI ŽIVOT NAŠIH RADNIH LJUDI

KARUŽA VITOMIR JAKOVA LIPANOVIC ANTE ANTE LIPANOVIĆ JAKOV JOSIPA KARUŽA ANTE STJEPANA BRADANOVIC ANTE LUKE

BRADANOVIC ANTE SlMUNA LIPANOVIC ANTE JOSIPA MATIJAŠEVIC JURAJ STJEPANA KARUŽA JERINA ANTE

OVU SPOMEN PLOČU NA TRAJNU USPOMENU PODIŽE

NAROD

MARINE ZEMLJE I PLISKO POLJE

MARINE ZEMLJE 4. VII. 1956. GOD.

Na raskršću ceste Vis – Komiža – Podstražje 1951. godine podignut je spomenik građen od rustično obrađenih kamenih kvadera. Na ploči je natpis:

NA OSLOBOĐENOM OTOKU VISU DRUG TITO JE PRIMIO 2. IX. 1944. G. PRVU NASU VAZDUHOPLOVNU JEDINICU I POSTAVIO JOJ SLEDECl ZADATAK: »AVIJATlCARI NE DOZVOLITE DA NEPRIJATELJ NEKAŽNJEN UMAKNE IZ NASE ZEMLJE.«

IZVRŠAVAJUĆI NAREĐENJE SVOGA VRHOVNOG KOMANDANTA PRVE NASE VAZDUHOPLOVNE JEDINICE IZVRŠILE SU SA AERODROMA VIS OKO 3000 RATNIH ZADATAKA U OSLOBOĐENJU DOMOVINE.

IZVRŠAVAJUĆI TE ZADATKE DALI SU SVOJE ŽIVOTE SLEDECl PILOTI I PIONIRI TITOVOG VAZDUHOPLOVSTVA :

MAJOR FRANJO KLUZ, NARODNI HEROJ MAJOR POPOV ARKADIJE MAJOR JOVANOVIC RATKO MAJOR PROTlC MILETA KAPETAN ANKON LEOPOLD PORUČNIK VOUK STANISLAV POTPORUCNIK VUKOVIC ALEKSANDAR POTPORUCNIK VLAHOV NIKOLA POTPORUCNIK BUDJI LUIDJI POTPORUCNIK VEMlC NIKOLA VASPITAJUCI SE NA BESMRTNIM PRIMERIMA SVETLIH

LIKOVA

KAKO SE VOLI DOMOVINA I SLOBODA

KAKO SE ZA NJU MUŠKI I ODVAZNO MRE U ZNAK SECANJA NA PALE AVIJATlCARE OFICIRE OVU SPOMEN PLOČU PODIŽE NAROD OTOKA VISA I PRIPADNICI J. R. V.

2. IX. 1951. GOD.

Na brdu Čunkovica oko pet kilometara od Visa podignut je jednostavan kameni spomenik poginulim engleskim avijatičarima:

NA SLAVNU USPOMENU AVIJATICARA ROYAL AIR FORCE KOJI SU DALI SVOJE ŽIVOTE U OPERACIJAMA NAD JUGOSLAVIJOM 1944 — 5

I u Podstražju se na kućama nalaze ostaci ispisanih parola. Tako je na kući Krste Perića ispisana crvenom bojom parola: ZIVILE ENGLESKE AMERIČKE I SOVJETSKE OSLOBODILAČKE ARMIJE, na kući Marka Vojkovića ŽIVILA KOMUNISTIČKA PARTIJA, na kući Vida i Pavla Vojkovića NACIONALNI KOMITET DRUG TITO, a na kući Jakova Vojkovića ostaci veće parole na kojoj se još čita ŽIVILI SAVEZNICI.

Oko doma kulture postavljena je željezna ograda od montažnih dijelova s avionske piste, a na zgradi je spomen ploča:

ONIMA KOJI SU DALI SVOJE ŽIVOTE U N. O. B. OD 1941 DO 1945 GODINE ZA OSLOBOĐENJE I SOCIJALIZAM, PODIŽE OVU SPOMEN PLOČU

NAROD PODSTRAŽJA, RUKAVCA, BARGUJCA I MILNE

PODSTRAŽJE, 1. MARTA 1953. GODINE

U kamenoj jednokatnoj kući Ante Vojkovića (kbr. 8) vidi se spomen obilježje:

U OVOJ JE KUCI 1944 GODINE BIO MJESNI NARODNOOSLOBODILACKI ODBOR PODSTRAŽJE

a na kući Jurja Dorotića (kbr. 13) piše:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB PRVOG BATALJONA PRVE DALMATINSKE PROLETERSKE BRIGADE

U uvali Rukavac na kući Marka Bralića ispisana je parola: SLAVA IVI RIBARU LOLI, a u dvorištu kuće Ivana Bralića nalazi se zidana peć s dvojim okruglim željeznim vratima, koje su za potrebe svoje kuhinje izgradili engleski vojnici 1944. godine.

Na kući Stjepana i Ivana Brajčića (kbr. 22)91) postavljeno je spomen obilježje:

GODINE 1944 U OVOJ I OKOLNIM KUGAMA BILA JE SMJEŠTENA OMLADINSKA RADNA BRIGADA ANTE JONlC

U selu Podselje u kući crkovinarstva (kbr. 2)92) nalazili su se štabovi dviju brigada:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB

PRVE DALMATINSKE PROLETERSKE BRIGADE

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB

III PREKOMORSKE UDARNE BRIGADE U kući Antice Klarić ud. Ante (kbr. 16) postavljen je natpis: GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILO PREVIJALlSTE TREĆE PREKOMORSKE BRIGADE

91) D. Gizdić, n. d. str. 496—497.

92) Vidi bilj. 59.

U kući Ante Klarića pok. Vicka (kbr. 9) bio se smjestio štab II bataljona, a u kući Ante Ivaniševića pok. Pavla (kbr. 19) štab trećeg bataljona I dalmatinske proleterske brigade:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB DRUGOG BATALJONA PRVE DALMATINSKE PROLETERSKE BRIGADE

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO

Stab trećeg bataljona prve

DALMATINSKE PROLETERSKE BRIGADE

Dvanaesta dalmatinska udarna brigada zauzela je položaj u malom zaseoku Kostimi. Na kući Ante i Filipa Kuljiša (kbr. 22, 23) nalazi se spomen obilježje:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO Stab

XII DALMATINSKE udarne brigade a na kući Vicka Marinkovića — Meštrežane (kbr. 13) piše:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB III BATALJONA XII DALMATINSKE UDARNE BRIGADE

U kući Kuljišovih (kbr. 24, 24a, 24b) bilo je previjalište, o čemu govori natpis :

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZILO PREVIJALIŠTE XII DALMATINSKE UDARNE BRIGADE

I selo Oključna ima svoje spomen ploče. Na školskoj zgradi je natpis :

U OVOJ KUĆI BILO JE GODINE 1944 SJEDIŠTE MJESNOG NARODNOOSLOBODILACKOG ODBORA OKLJUČNA

a na kući Zorotovića:

GODINE 1944 OVDJE SE NALAZIO STAB PRVOG BATALJONA XII DALMATINSKE UDARNE BRIGADE

Osim toga sela Borovik, Dračevo polje, Plisko Polje, Podhumlje, Podselje, Podšpilje, Podstražje, Rukavac, Velo Polje (aerodrom) i Žena Glava imaju na istaknutim položajima monolite od bijelog kamena u obliku trostrane prizme na crnom mramornom postolju na kojima je uklesano: 1 9 4 4. (veličina: 227×90 i 151×71 cm). To su opća spomen obilježja mjesta značajnih za dogođaje iz narodno- oslobodilačkog rata 1944. godine na otoku Visu.

Pokretni spomenici osim već spomenutih po privatnim kućama u pojedinim selima nalaze se izloženi na stalnoj izložbi »Otok Vis u narodnooslobodilačkoj borbi« smještenoj u Bateriji u Visu.93) To su razni tipovi pušaka, limene kutije za čuvanje ilegalnog materijala, pisaća mašina, baterijski radioaparat, dijelovi ciklostila, originalni dokumenti i letci iz vremena ilegalnog rada na otoku u razdoblju od 1941. do 1943. godine, a zatim razni dokumenti iz vremena nakon kapitulacije Italije kad su na otok došla oblasna partijsko-politička rukovodstva za Dalmaciju. Posebno je obrađeno poglavlje Visa kao ratnog garnizona i baze Mornarice NOVJ. Tu su originalni dokumenti, fotografije, bodljikava žica upotrebljavana pri utvrđivanju otoka 1944. godine, željezni kolci, alat upotrebljavan pri izgradnji bunkera i obrambenih nasipa, razni tipovi mitraljeza, njemačke eksplodirane bombe u Visu i Komiži, engleske ručne bombe, brodski topovi, sidro s partizanskog ratnog broda i drugo. Zatim su ostaci i dijelovi sa aerodroma i to: čelične ploče kojima je bila popločana pista, dijelovi krila savezničkih aviona, avionski rezervoar, sjedalica, sanduci za municiju, razno oruđe i alat, brojne savezničke kacige i voltmetar iz jednog lovca narodnooslobodilačke vojske iz Podšpilja. U posebnoj vitrini okupljen je razni alat, koji se upotrebljavao u viškom partizanskom brodogradilištu, tu su i dijelovi kulisa i reflektor iz kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije, kinoaparatura, kojom su prikazivani razni filmovi, njemački protuavionski top s broda ratne mornarice NOVJ, njemačka mina i drugo. U dvorištu muzeja izložen je ribarski leut, koji je od početka ustanka do Oslobođenja služio za potrebe rukovodstva ustanka na otoku Visu.

93) I. Čejvan, Otok Vis u narodnooslobodilačkoj borbi. Stalna izložba: zamisao, priprema i ostvarenje. Posebna izdanja Vojnog muzeja, knj. III Beograd 1964.

Kad su Englezi 1811. godine pobijedili francusku flotu kod Visa učvrstili su se na otoku, pa iz tog vremena datira i groblje engleskih vojnika na poluotočiću sv. Jurja. I u drugom svjetskom ratu boravili su Englezi kao saveznici na otoku, pa su na otoku bili pokopani i vojnici iz ovog rata. Poslije rata sve njihove kosti bile su prenesene na englesko groblje u Beograd, a na mjestu groblja u kome su ostali samo spomenici postavljena je spomen ploča s natpisom:

THIS MONUMENT WAS EPECTED BY THE CAPTAIN AND OFFICERS OF THE BRITISH LINE OF BATTLE SHIP VICTORIOSUS IN MEMORY OF ELEVEN BRAVE ENGLISHMEN INTERRED NEAP THIS SPOT WHO DIED OF THE WOUNDS THEY RECEIVED ON THE 23rd FEBRUARY 1812 IN ACTION WITH THE FRENCH SHIP RIVOLI OF 74 GUNS ON THE COAST OF VENICE AS A TRIBUTE TO THEIR MEMORY AND THE MANY GALLANT FELLOWS WHO LOST THEIR LIVES ON THAT DAY IN THEIR COUNTRY’S CAUSE

THE ABOVE WAS INSCRIBED ON A MONUMENT FORMERLY STANDING IN THIS CEMETERY WHICH WAS DESTROYED DURING WORLD WAR II APRIL 1963

Suvremeno graditeljstvo nakon drugog svjetskog rata ostvarilo je na otoku Visu funkcionalnošću svojih oblika iu novoj građi armiranom betonu i staklu dvije izrazite arhitektonske zamisli: zgradu Vinarije u Visu, koju je projektirao arhitekt Stanko Fabris, i Dom Jugoslavenske narodne armije u Komiži prema projektima arhitekta Ivana Vitića, 1962. godine.94) Uskladivši čistoću linija staklene, rustične kamene i glatke betonske plohe u dinamičnost koja se ne nameće ljudskom mjerilu niti se sukobljava s ljepotom okolnog krajolika, već mu se podređuje kao lagani vojnički šator, Vitić je pokazao osjećaj za prilagođavanje mediteranskoj, dalmatinskoj, urbalnoj i pejzažnoj sredini, pa Je ovo lijepi primjer usklađivanja starih i, novih građevinskih ostvarenja, koja na žalost nisu česta u ovom našem vremenu. Osim Doma JNA u Komiži arhitekt Vitić projektirao je i nekoliko stambenih zgrada u Visu, koje su se također svojim oblikom i proporcijama izvanredno Uklopile u opći pogled mjesta.

Godine 1968. u povodu đvadesetpete godišnjice .oslobođenja otoka postavljena su u Visu i Komiži dva brončana poprsja i to, sekretaru kotarskog komiteta Jakovu Radišu Malenku u Visu nedaleko zgrade općinske skupštine na obali i istaknutom revolucionaru Nifco-

9‘‘) T. Kožarić – T. Premerl, Ivo Vitić: Uz izložbu APB »Vitić — Zagreb, siječnja 1966. Čovjek i prostor, br. 159, Zagreb, lipanj 1966. Str. 1—4.

li Mardašu pred tvornicom ribljih konzervi u Komiži. Spomenik u Visu rad je akademskog kipara Mirka Ostoje, a u Komiži akademskog slikara Joke Kneževića.

Osim ovih spomen bista postavljeno je i nekoliko spomen ploča.05) Na otočiću Hostu u viškoj luci postavljena je ploča na mjestu gdje su 1943. godine streljani viški rodoljubi:

NOĆU 20-21 KOLOVOZA 1943 NA OVOM MJESTU TALIJANSKI FAŠISTI STRELJALI SU DESET RODOLJUBA VIŠANA

Na javnoj cisterni u Dračevu Polju postavljena je ploča:

17 RUJNA 1943 OVDJE JE FORMIRAN III VIŠKI BATALJON XII DALMATINSKE BRIGADE 95

95) Odlukom općinske skupštine u povodu đvađesetpete godišnjice oslobođenja otoka u rujnu 1968. godine u Visu je jedna od ulica dobila ime po prvoborcu Anti Braiću članu KP od 1938. godine i prvom borcu koji je poginuo s otoka Visa u narodnooslobodilačkoj borbi 1941. godine. U Komiži je dom kulture dobio naziv Spomen dom palim borcima, osmogodišnja škola ime po profesoru Ivu Sonjari, predratnom komunisti, koji je 1941. godine streljan od ustaša u Zagrebu, a Dječji centar izgrađen 1964. godine po projektu arh. Stjepana Planića ime po predratnoj komunistkinji Jerki Fiamengo, koja je poginula u partizanima 1942. godine. Spomen-obilježja. Poruka borca, Split listopad 1968. str. 18.

a na Pipitovoj kući u istom selu piše:

15 KOLOVOZA 1943 OVDJE JE ODRŽANA KOTARSKA KONFERENCIJA SKOJ-a

U polju Velog Polja postavljen je kameni blok s natpisom:

NA OVOM MJESTU 30 SIJEČNJA 1942 POGINUO JE PRVOBORAC JAKOV RADIŠlC MALENKO

Suvremena izgradnja na otoku Visu trebala bi se i u budućnosti tako razvijati da se ne nametne starim urbalnim i ruralnim cjelinama,96 da ne nagrdi prirodne ljepote i ne uništi dosadašnji izvanredni sklad naselja i otočkog krajolika.

96) I. Šimunović – A. Bulić, Prostorni plan otoka Visa. Čovjek i prostor, br. 172. Zagreb, srpanj 1967. str. 1—3, 14.

MONUMENTS OF RECENT ORIGIN ON THE ISLAND OF VIS

By Nevenka Bozanić-Bezić

The political and social renascence that took place in the latter part of the 19th century made possible the revival of economic, cultural, and artistic activities. This became particularly evident in the building activity spreading, as in the rest of Europe of that period, in the wake of the then fashionable neo-styles that made a somewhat belated appearance at Vis.

A Neo-Gothic building, designed to house the premises of the Hrvatski Dom, was built in the central part of the water-front (luka) at the very beginning of the current century, while a Neo-Renaissance dwelling-house was erected for the Tramontana family in 1911. The local school, designed by the native architect Marinković, was built in the Neo-Classicist style in 1910. The building housing the Army Club premises (Dom JNA) and the new fishmarket were also erected in the Neo-Classicist style. Some Neo-Classicist tombs may be seen on the cemetery where the Neo-Renaissance Dojmi Chapel stands out among other monuments.

A Neo-Renaissance dwelling-house, belonging to the Mardešić Gariboldi family, was built at Komiža in the early part of the current century, while the construction of a building in the Secessionist style (The Hum Café) followed shortly.

The trend prevailing at the end of the 19th and at the beginning of the 20th centuries is evident also in a series of simple, modest houses designed in no definite style at all, but containing elements of various neo-styles or of the Viennese Secession in their facades. Gutters for carrying off rain water, usually sunk in decorative roof cornices supported by consoles; rows of tall widows with simply dressed stone frames that were molded in some cases; standard shop entrances in the ground floor; balconies with wrought-iron balustrades; basement

Windows protected with iron grating, etc., all these elements were commonplace during that period lasting through the thirties of the current century when the increasing use of concrete almost entirely replaced stone as building material, rendering the facade construction an utterly simple affair.

Among the movables dating from the above mentioned period, the Neo-Gothic furniture of the pharmacy (Narodna Apoteka) at Komiža, and the home furniture owned by the Lučić-Roki family at Vis (designed by Dragutin Inkiostri Medenjak, painter and decorator, 1866—1942) are worth mentioning. So are several pieces of furniture, etc., dating from the late 19th and early 20th centuries scattered in various houses on the island.

Two painters native from Komiža, Vinko Foretić and Milio Marinković, contributed to the development of the modern art in Croatia during the early part of the current century. While the former returned to his native island after years of youthful wanderings, dedicating his ability to landscape painting and portraying of life and people of Komiža, the latter ended his days as a university professor (member of the Faculty of Architecture) in Belgrade.

Boasting marvellous scenery and views of the sea, picturesque water-front and interesting fishermen popular even abroad, Komiža has attracted a number of artists for a long period now. One of them was Đuro Tiljak who came to live on the island time and again where he painted considerable number of his canvases. A memorial collection of his works, comprising all his creations involving the island, was opened at Komiža in 1967.

The Island of Vis, having played a most important part in the People’s Revolution, has a special niche in its history. Owing to its geographical position, lying far from the mainland in the open sea, the island, turned into a wartime garrison by the People’s Liberation Army as soon as Italy surrendered to the Allies in 1943, became an impregnable fortress in the Adriatic, successfully resisting the attacks of German forces in the area. That is why a number of localities and structures on the island, reminding us of those eventful years, are significant not only for the history of Dalmatia but of the whole of Yugoslavia. The glorious days of the recent past are re-awakened by memorial tablets or slogans found on old stone-built houses in the island villages and hamlets; by graves of fallen partisans scattered in a number of grave-yards and on the former aerodrome — once a lonely window flung open to the outer world and now a peaceful green vineyard ; and also by miscellaneous articles or documents surviving in the islanders’ homes.

Numerous traces of red — or blue — painted slogans still found on the walls of houses at Vis, Komiža, Podšpilje, Marinje Zemlje, Dračevo Polje, Podstražje, and other villages and hamlets on the island, bear eloquent testimony to the wartime events, particularly to the significant ones in 1944.

The cave located to the north-west of Borovik is no doubt the most important monument belonging to that period as it served as sheltered headquarters for the People’s Liberation Army from where its Commander-in-Chief, Marshal Josip Broz Tito, controlled its activities in the field aiming at the liberation of the country. The cave has therefore been named Titova Špilja.

Several memorial tablets have been erected in the post-war period, either to mark some historic spots or to honour the victims of the Fascist persecution, fallen partisans, etc., Among the memorial tablets set up at Komiža, the one on the Tower is in memory of the 1940 municipal election victory of the workpeople of Komiža when 18 councilmen were returned, who directed the municipal affairs under the

leadership of the Communist Party of Croatia; others, set up on various houses at Vis, mark the one-time seats of the District Committee of the Communist Party of Croatia for the central Dalmatian archipelago, and of the Regional Committee of the People’s Liberation Movement, etc. A memorial tablet, set up on the Kučić family house at Komiža, reminds us of the decision made by the local Communist Party Committee in 1941 to start attacking the invader’s forces, while the inscription on another tablet erected on the house owned by Luka Borčić (at Žena Glava), records the spot where — from January through October 1944 — the Dalmatian Regional Committee of the Communist Party of Croatia conducted the armed revolt of the people against the Fascist invader.

Fallen partisans have been hounoured by memorial tablets set up at Vis, Komiža, Podstražje, Marinje Zemlje, Podšpilje, and on the Island of Biševo. Both native and British airmen, killed in action in the course of the struggle for liberation, have also been honoured, the native flyers at Velo Polje and the British at the Cunkovica crossroads. Monuments remind us of the executed hostages at Vis and Komiža in 1943 while a memorial tablet records the spot where Nikola Marinković-Top was killed.

As a part of the celebration of the twentieth anniversary of the stay on the island (in 1944) of the members of the Central Committee of the Communist Party of Yugoslavia, of the headquarters of the People’s Liberation Army, and of Marshal Tito himself, several buildings were dedicated in 1964 to the fighters killed in action and to the victims of Fascist cruelty. Among such buildings are the memorial school, designed by the Architect N. Šegvić, and the memorial premises for popular meetings, etc., designed by S. Planić. A memorial well built at Podšpilje bears the inscription of some verses by J. Franičević and of names of the fallen fighters.

A large monolith erected at Vis marks the spot where the Commander-in-Chief of the armed forces of the People’s Liberation Army, Marshal Josip Broz Tito, reviewed the First Dalmatian Brigade decorating it for bravery with the Order of People’s Liberation. A sentence from his speech reading: »Tuđe ne ćemo — svoje ne damo« (We do not what is not ours but we we will not surrender what is ours) has been cut in the monolith.

A number of buildings at Vis bear inscriptions recording various wartime events, e. g. the stay there (in 1944) of the presidium of the Anti-Fascist Council of Yugoslavia, of the People’s Committe, of the Vis Island District Committee, etc. Some buildings at Komiža are marked in a similar way, and we learn from the inscriptions which of the houses were occupied by the Military Command, Military Hospital, Refugee Collecting Station, etc. Memorial tablets have also been set up at Borovik Village, in order to mark the houses once occupied by the Central Comittee of the Communist Party of Yugoslavia, the 26th Division Headquarters, and the Soviet, British, and American military missions. The Dalmatian Regional Committee of the Communist Party of Croatia, the Agitprop, the Slobodna Dalmacija Editorial Office, etc., were housed at Žena Glava Village, while various aerodrome services etc. had their quarters at Marinje Zemlje. The headquarters of the 1st Dalmatian Brigade and 3rd Overseas Brigade were at Podselje.

A number of miscellaneous movable articles connected with the People’s War of Liberation have been preserved and are now on show at the Museum at Vis as also in some private homes.

A significant architectural contribution has been recorded on the island in the field of building construction. The Yugoslav Army Club premises at Komiža and a number of handsome dwelling-houses (all designed by the Architect Vitić) and the large Wine Cellars (designed by the Architect Fabris) are particularly noteworthy.

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR