Ivan Đurović, mag. građ.
“IGH” d.o.o. Mostar
mr.sc. Krešimir Šaravanja, dipl.ing.građ
Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru
Frano Oreč, dipl.ing.rud.
Udruga „Zvuk kamena“ Posušje

Nakon trogodišnjeg perioda preventivne zaštite umijeće je suhozidne gradnje u prosincu 2016. godine dobilo i trajnu zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro RH (Z-6878).

Opis dobra

Umijeće suhozidne gradnje (gradnje „u suho“) je umijeće izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala . U užem smislu odnosi se na zidanje lomljenim kamenom s minimumom ili bez obrade, a kao širi pojam može obuhvatiti i polaganje kamenih opločenja i pokrova, zatim gradnju inženjerskih građevina klesanim kamenom bez upotrebe veziva, te izradu gabiona. Ovim se umijećem čovjek na jadransko-dinarskom području Hrvatske služi od prapovijesti do danas.

Ovaj rad predstavlja prvi od tri rada koji će govoriti o tradicionalnim (i modernim) suhozidnim konstrukcijama, njihovom vezom sa obližnjim okolišom, te potrebi njihovog očuvanja, inventarizacije i revitalizacije u narednom razdoblju. U prvom dijelu rada dat je kratak povijesni osvrt na 36 stoljeća zapisanog umijeća građenja suhozida i suhozidnih građevina, kao najstarije tehnike građenja kamenom. Iako predstavlja tradicijsku baštinu ovih prostora još od davnih vremena, tehnike gradnje suhozida su doslovno raširene po cijelom svijetu, od Sredozemlja do Irske i Škotske, Zimbabwea, Novog Zelanda i dr. U drugom poglavlju ovog rada opisano je vađenje, doprema i ugradnja kamena za građenje suhozida i suhozidnih građevina. Nakon pregleda najčešćih oblika suhozidnog graditeljstva koje nas okružuju, u završnim dijelovima rada dat je detaljan opis raznih vrsta zidova, kao najraširenijeg oblika suhozidnog graditeljstva, sa nekim primjerima iz Hercegovine i Dubrovačkog primorja.

1. POVIJESNI OSVRT

Umijeće građenja suhozida i suhozidnih građevina, kao najstarija tehnika građenja kamenom, tradicijska je baština mediteranskog prostora još od davnih vremena. Snalažljive graditeljske ruke naših predaka vadile su (lokalno raspoloživo) kamenje raznih oblika iz zemlje i ulažući golemi, teško shvatljivi trud, slagale ga jedan na drugi stvarajući kilometre zemljišnih suhozidnih ograda na škrtom kamenjaru, uz rubove polja, koji su predstavljali ne samo granice posjeda, bile prepreka domaćim životinjama da odlutaju, ali i zaštita od vrta od divljih životinja i drugih uljeza. Tehnika građenja suhozida postala je temelj građenja naših tradicijskih građevina, od staja, poljskih kućica, torova, do kasnijih značajnijih gospodarskih i stambenih objekata građenih bez vezivnog materijala, koji su kroz minula stoljeća postali su jedan od osnovnih elemenata kulturnog krajolika prostora našeg priobalja i otoka. Danas, gotovo da nema poljoprivredne površine u Hercegovini i Dalmaciji koja u svom krajoliku nema napuštene suhozidne krajolike, koji pripovjedaju priču o nekadašnjem čovjekovu načinu života i odnosu prema okolišu, budući da su suhozidi oduvijek bili vrijedno eko stanište za različite biljke i životinje (razni kukci, gmizavci…). Ova „kamena čipka“, stvorena ljudskom rukom, ostaje danas iznimna vrijedna baština i otisak identiteta na našim obalnim prostorima kojeg trebamo sačuvati za buduće generacije.

Prije 36 stoljeća u klinopisu prvo ovakvo građenje je zabilježeno u sjevernoj Mezopotamiji (danas sjeverni Irak) u okviru prakulture naroda Huriti, koji su pripitomili divlju lozu (trši), pa su kamenim suhozidima (kammaena) iz kamenih blokova (matun), na terasastim podzidima niz brdske padine ograđivali svoje prastare vinograde (tršat). Također su slagali i veće kamene zidove (sigguri) kao zaklon od hladnog sjeverca (buryaš). Oko 14. st. u tradicionalnom „Inka stilu suhozida“ izgrađen je grad Machu Picchu na najvišem dijelu istočnih Anda u Peruu, koji predstavlja jedno od sedam svjetskih čuda. Novije tehnike gradnje suhozida su doslovno raširene po cijelom svijetu, od Sredozemlja do Irske i Škotske, Zimbabwea, Novog Zelanda i dr.

Dakle, suhozidnih građevina ima po cijelom svijetu, ali ipak tehnika njihovog građenja nigdje nije tako obilno i svestrano primijenjena kao u našem primorskom kršu. Iako je pravi procvat ove vrste građenja bio u brončanom dobu s ilirskim narodima, i u antičkim vremenima, koja su naše prostore donijela vapno kao vezivni materijal, suhozid se nastavio koristiti kao način građenja (pravilni suhozidni rasteri zemljišnih posjeda kao što su grčka hora u polju kraj Starigrada na Hvaru, te rimski ager sjeverno od Pule). Tijekom dva tisućljeća, suhozidne ograde ostale su glavno sredstvo vlasničkog razgraničenja i gospodarske organizacije prostora na području dinarskog krša Ipak, većina njih je nastala u drugoj polovici 19. st., kada je filoksera uništila zapadnoeuropske vinograde, te dovela do enormnog porasta cijene vina. Pod lozu su stavljene goleme i često nepristupačne površine krškog tla na brojnim i impozantnim suhozidnim terasama na vrlo strmim i kamenitim zemljištima, koja ranije nije imalo smisla kultivirati. Stoga je vještina građenja usuho postala preduvjet opstanka u krševitim krajolicima na obali Jadrana i njezina zaleđa, te je njome u određenoj mjeri vladao gotovo svaki fizički sposoban stanovnik ovih prostora. Međutim, do njezina zamiranja došlo je tek raširenijom dostupnošću (Portland) cementa, a potom i mehanizacije u drugoj polovici 20. st. Glavna podjela kulturnog krajolika je na prostor pašnjaka i prostor poljodjelstva, između kojih se nalazi dinamična i promjenjiva granica. Granicu upravo ocrtavaju suhozidi koji imaju svoju branjenu i napadnu stranu. Posebno na jadranskim otocima, gdje je ograničena zemlja i prostor, stočarski krajolik je ispunjen dugačkim ogradama koje dijele pašnjake, te onima koje okružuju oaze plodnije poljoprivredne zemlje. Tu se i stočarske građevine: razni zakloni najčešće prekrivani granjem, trskom i slamom. Najpoznatiji takvi stočarski krajolici s dugačkim poprečnim suhozidima (od mora do mora) nalaze se na otocima Kornatu i Pagu, a ima ih i po Hercegovini.

Kustosica splitskog Etnografskog muzeja Zdenka Palčić je u opisivala ovčarstvo na otoku Pagu: “Ovca živi slobodno u ograđenim pašnjacima – ograđenima suhozidom. Taj način gradnje zove se zid u mrtvo. Gradnja tih zidova trajala je godinama. Podizali su ih vlasnici pašnjaka, a grade se još i danas pri diobi pašnjaka između nasljednika…“. Najvrjedniji poljoprivredni fenomen krša su naslage plodne zemlje u poljima i ponikvama, pa se iz plodne zemlje vadio svaki kamen koji se pritom koristio za izgradnju međa i podzida. Tako su se poljoprivredne površine uz veliki trud širile s plodnih polja na škrti okolni kamenjar. na strmim terenima u obliku gustih redova terasa, a na onim manje strmima u obliku brojnih i velikih gomila. Uz osnovne građevine, ograde i podzide, na pojedinim područjima nastajale su ostale građevine poljodjelske ekonomije: gustirne, bunari, kamenice… Unazad par stotina godina, izvan većih naselja, ljudi su uglavnom živjeli u malim kamenim kućicama s otvorenim ognjištem, većinom građenim usuho. U razvijenim krajevima polako su se pojavile i kamene katnice, zidane uz uporabu morta.

2. VAĐENJE, DOPREMA I UGRADNJA KAMENA

Kamen vapnenac je glavni građevinski materijal u graditeljstvu krša, a dolazi kao:

  • kamen za zidanje zida;
  • kamene ploče za pokrov;
  • posebni kameni komadi za izradu obrađenih kamenih elemenata.

Na selu, za građevine koje nisu velike, za zidanje se nije koristio obrađeni kamen, već se zidalo kamenom izvađenim čišćenjem i zaravnavanjem terena za građenje. Najbolji se zidovi su dobivani od pločastog kamena. Najčešće je lomljeni kamen, različitih veličina, dobivan razbijanjem nešto većih komada stijene, a tijekom zidanja se grubo prikleše da bi se mogao ugraditi u zid.

Naš krš uglavnom je građen od vapnenca i sličnih sedimentnih stijena. One ponekad dolaze u vrlo pravilnim i tankim slojevima, koji se jednostavno daju odvajati. Tako su dobivane kamene ploče za pokrivanje kuća. U slučajeva kada je pločastog kamena bilo dosta, njime su zidani vrlo kvalitetni zidovi, oštrih uglova i pravilnih, vodoravnih ležajnica. Elementi višeg stupnja obrade, od većih komada kamena (nadvoji, pragovi, konzole, stepenice, lukovi i sl.) za prizemne građevine nisu bili nužni. Nepravilni komadi kamena, koki su mašklinom vađeni iz zemlje pri izravnavanju terena, s minimumom obrade postajali su zadovoljavajući za ugradnju u kameni zid. Posebno je povoljno bilo kamenje s dva paralelna lica, te duguljasti komadi koji su se mogli dobro usidriti u dubinu zida. Kod većih stijenu koje se nisu mogle razbiti mašklinom, stijena je cijepana dlijetom i željeznim ili drvenim klinovima (drveni klinovi se izrađuju od česmine). Kamene ploče i kvalitetni blokovi za izradu obrađenih elemenata vađeni su iz određenih mjesta – kave, koje je obično bilo uz svako naselje. Vađenje kamenog bloka sastojalo se od više faza:

a) čišćenje površine bloka i označavanje željene duljine i širine bloka;

b) iskop kanala, pašarina, čija dubina odgovara željenoj debljini bloka;

c) odlamanje bloka po slojnici: željeznim klinovima, uz istodobno udaranje: za mekšu stijenu, dobiva se nepravilan lom kamena; drvenim klinovima koji se polijevaju vodom: za tvrđu stijenu, dobiva se pravilan lom kamena.

Transport se obavljao nošenjem, ovisno o veličini i udaljenosti, ili guranjem preko drvenih valjaka, preko popločanih staza zasutih savurom, saonicama, vučenjem vitlom, preko rampe ili kako je to najčešće bilo u našim krajevima, uz pomoć tovara (ovisno o starosti i veličini ponese 70-90 kg, do 100-120 kg na kratku razdaljinu) ili još bolje mazge (tegli i do 200 kg), a veći komadi su se privezivali na leđa pojedinačno ili u paru. Kod prenošenja kamenih ploča obično su se slagale u kašete na leđa tovara ili mazge. Kamen velikih dimenzija potezao se po tlu lancem i vitlom ili vučnom životinjom kraćim potezima. Nakon što se postavi lanac, kamen se prevali, a lanac onemogućuje da se kamen utisne u tlo.

3. KARAKTERISTIČNE SUHOZIDNE GRAĐEVINE

Najčešći oblici suhozidnog graditeljstva koje nas okružuju:

  • – suhozidi;
  • – potporni suhozidi terasa;
  • – popločavanja (ulica, skupljališta vode);
  • – kameni pokrovi;
  • – grobovi (tumuli);
  • – vidikovci;
  • – zakloni i skloništa svakojakih oblika.

Postoji i druga moguća podjela konstrukcija suhozidnog graditeljstva:

  • – gomile;
  • – podzidi (potporni suhozidi terasa);
  • – ogradne gomile (samostojeći suhozidi);
  • – kogule (popločene ceste ili naselja):
  • – suhozidne nastambe (zakloni i skloništa svakojakih oblika);
  • – kamena krovišta;
  • – pioveri (sakupljači vode);
  • – ostali suhozidni objekti.

U naseljima u suhozidnoj tehnici gradili su dvorišne, vrtne i zidove uz cestu te zaštitne zidove oko bunara, kamena opločenja dvorišta i nekih seoskih putova, manje gospodarske zgrade kao na primjer svinjce, kokošinjce, šupe… Dvorišni su zidovi građeni na jednak način kao i suhozidi u kraju, samo su za njih u pravilu koristili pažljivije izabran i obrađen kamen. Suhim tehnikama kamene gradnje služili su se i pri gradnji vodenih protoka, mostova, lokvi, potpornja u vinogradima…

4. PODJELA ZIDOVA PREMA NAMJENI I NAČINU GRAĐENJA

Zidovi su najrašireniji oblik suhozidnog graditeljstva, nastali krčenjem terena u cilju stvaranja poljoprivrednog tla. Deponije kamena umjesto u hrpama, vremenom su izvođene u obliku ograde za čuvanje i zaštitu domaćih životinja, ali i čuvanje polja pred erozijom i vjetrovima. Pojavom pojma vlasništva, zid je dobio i treću ulogu – međe, postavljene na rubove poljoprivrednih površina i uz putove. Najprepoznatljiviji vizualni dio hercegovačkog terena koji postoji u gotovo svakom dijelu Hercegovine je svakako hercegovački suhozid koji se lokalno naziva još „suvozidina“ ili „duvar“. „Suvozidina“ je izraz koji se koristi više u sjeverozapadnijoj Hercegovini koja graniči s dalmatinskim područjem, dok se naziv „duvar“ koristi pretežno u dijelu srednje, te u cijeloj donjoj ili niskoj Hercegovini. Prema Kale-u, „najsloženije suhozidne građevine podignute u razdoblju od svega dva naraštaja, a početak tog zlatnog doba hrvatskih suhozida ne leži slučajno u prvim godinama nakon nove povoljne legislative za uređivanje vlasničkih odnosa na zemlji sredinom 1870-tih godina. U agrarnoj konjukturi to je razdoblje od dolaska filoksere u Europu s većom zapadnoeuropskom vinskom potražnjom od zemalja koje još nisu bile dohvaćene ovom bolešću, do godina kada je filoksera naposlijetku prispjela i u ove krajeve te prouzrokovala ruralni demografski rasap. Primorski kulturni krajolik prije i poslije ovih agrarnih razdjelnica nalik je na dva krajobrazna svijeta“. Geograf Sven Kulušić evidentirao je 19 osnovnih tipova u suhozidu Kornata, koji se često isprepleću (2006).

4.1.Jednostruki – obični zid

Jednostruki suhozid je najjednostavniji, najbrže građen, ali je ujedno i najnestabilniji. Građen je jednostruko do visine od oko 1,40 m, namijenjen razgraničavanju posjeda i zaštiti stoke (ovce), a višem je osnovna svrha bila zaštititi mlađe stablo (masline ili smokve) od vjetra dok ne „ojača“, a potom od stoke (koze). „Čipkasta“ struktura građenja omogućuje prijeko potrebnu cirkulaciju zraka, tijekom ljetnih vrućina, a zimi zaštitu od jakog vjetra. Obično je bio prva „faza“ obzidavanja tek iskrčenog zemljišta. Jednostruki zid je u pravilu „mlađi“ zid. Stupanj urušenosti i rasutost zidnog kamena u podnožju dobra je indikacije njegove starosti. Ako nije konstantno popravljan, njegov vidljivi dio (kamen na kamenu) rijetko je stariji od 150 godina.

Jednostruki zid je u pravilu „mlađi“ zid, pa je njegov vidljivi dio (kamen na kamenu) rijetko stariji od 150 godina, i to ako je stalno popravljan i održavan. Dakle, usprkos iznenađujućoj čvrstoći koju imaju, takvi se zidovi češće trebaju popravljati.

4.2. Dvostruki, obični zid (u presjeku simetričan)

Dvostruki, obični zid je najčešća vrsta suhozida, s namjerom da duže traje. Prvenstveno je bio međa između vrijednijih dijelova posjeda, a ponekad je služio i kao put. Različite je visine, ali je obično nešto niži, ako izričito ne razdvaja pašnjak od površine pod kulturom. Vrlo niski zidovi takve vrste indikacija su minulog (ili još prisutnog) uzgoja vinove loze. Veća gustoća takvih zidova unutar većih parcela indikator je novih vinograda, nakon uništenja starih vinograda filokserom, dok su stariji zidovi bili manje „gustoće“, obično smješteni na povoljnijim osunčanim stranama nagnutog zemljišta.

4.3.Dvostruki ili višestruki

Takav dvostruki ili višestruki zid je nesimetričnog presjeka, veće širine u donjem dijelu, na koji je nadzidan jednostruki zid visine do 1,5 visine donjeg zida, i to uvijek na „branjenoj“ strani. Takav je zid u pravilu bio ili je još uvijek voćnjak. Najčešće se donji zid koristio kao „put“ između parcela odvojenih zidom da se nakon kiše ili zorom ne bi gazila vlažna i ljepljiva zemlja. Mnogi takvi zidovi su tijekom vremena „izrasli“ nasipanjem od zajednički korištenih staza u rastresitom pokrovu i pretvorile se u zidane „visoke“ kamene putove. Takvi zidovi obično prolaze sredinom vrjednijeg agrarnog lokaliteta.

4.4. Kombinirani zid sa „škrilama“ (jednostruki ili višestruki) u podnožju

Kombinirani zidovi sa „škrilama“ (kamenim pločama) u podnožju su u pravilu kratki i rijetko viši od 1,5 m, a služili su kao vrlo rijedak način građenja obrambenog zida osobito vrijednih površina od stoke, posebno koze. U podnožju zida, s vanjske, napadne strane položene su koso nagnute obično vrlo velike i teške „škrile“, da stoka pri odskoku nema uporište.

4.5. Zapušten „bezrazložan“ nasipu sličan zid (potpuno skrivenih ili bez lica zida)

Zapušten nasipu sličan zid je u biti potpuno devastirana ograda, bez ikakva traga rastresitog materijala unutar branjenog prostora. Čini se „bezrazložnim“ jer nema nikakvih vidljivih razloga njegovom postojanju. Sadržaj „zemljišta“ unutar ograde identičan je sadržaju vanjskog prostora, na svim podlogama od ravnih, preko blago nagnutih, do velikih nagiba. Ograđeni prostor je male ili nikakve vrijednosti, a katastarski je obično neevidentiran kao posebna parcela, ili je iskazan kao neplodno tlo. Važno je napomenuti da je vrlo često prostor ograđen takvim zidom toliko devastiran da je samoniklom vegetacijom siromašniji od okolnog, otvorenog zemljišta.

4.6. Nepravilan, nemarno građen zid (od neuredno složenog, netesanog kamena)

Gledano s lica, tako može biti sazidan bilo koji od jednostrukih, dvostrukih ili višestrukih suhozida. Ugrađeni kamen pri podlozi je krupniji, a veličina se postupno smanjuje s visinom zida. Visine su 1,75- 2,25 m. Prema njihovoj debljini i položaju prema otvorenom (napadnutom) prostoru, dobar su pokazatelj relativne starosti kompleksa. Ako su okruženi tanjim zidovima, siguran su znak nastavka prekinute agrarne „pauze“ kad se obradivi prostor počeo krčenjem širiti na nepovoljno vapnenačko zemljište.

4.7. Nepravilan (s tragovima uslojene gradnje), ali brižljivo građen zid

Za razliku od ostalih suhozida, uvijek su dvostruki ili višestruki deblji u podnožju. Propuste (prolaze) u podnožju zida, rijetko veće od 60 x 60 cm, otvorene na oba kraja nalazimo samo na kopnenom dijelu i većim otocima na kojima ima divljači. Nisu služili za odvod oborinskih voda, nego je to bio dio „alata“ za lov divljači. U otvor se stavljala zamka (poput lasa) s omčom (obično) od žice u koju bi se hvatali manji sisavci (zečevi, kune, lisice i dr.). Ovakvi zidovi su česti između otvorenog pašnjaka i obradivog zemljišta pod kulturom (prije žitaricama ili lozom) i pokazatelj su postojanja usuho građene nastambe u blizini. Ako je propust s jedne strane, obično s vanjske, zatvoren, poput niše, koristio se za skrivanje i pohranu poljodjelskog alata (motike, poluge i dr.). Uglavnom su udaljeniji od naselja ili na otocima bez tragova naseljenosti. Osim spomenutih „propusta“ u takvim zidovima moguće je naći otvore (ponistre ili puškarnice) na visini od oko 1,50 m. Značajno je da su takvi otvori usmjereni prema pogledu otvorenim prostorima izvan „ograda“. Međutim, ako su usmjereni prema obradivom zemljištu, dobar su pokazatelj slijeda širenja (krčenja) posjeda (obično) iste obitelji.

4.8. Nadograđivan – nadzidan jednostruki, dvostruki ili višestruki zid

Kod ovih zidova naglašena je razlika u načinu građenja, što najčešće upućuje na razna vremena građenja. U nižim dijelovima stariji je od obično bolje obrađenoga kamena (ne)vezanog žbukom, na što je nadzidan ili dozidan novi dio od slabije obrađenog ili neobrađenog, uredno slaganog kamena. Takvi zidovi u pravilu kriju dio građevine iz daljnje prošlosti. Takva mjesta prate odlomci keramike. Prema načinu građenja i veličini kamenih slojevito posloženih blokova može se donijeti približan sud o vremenu i važnosti starog građenja.

4.9. Miješani (dvostruki i višestruki) zid, građen „pomiješanim“ kamenom različite starosti, bez reda

Korišteno je starije lijepo oblikovano tesano kamenje, kao i mlađi neobrađeni kamen, raznih veličina, ponekad kamen koji nije autohton, a često uz prisutne komade (ili ulomke) crijepa ili cigle. Upućuje da se u neposrednoj blizini ili na putu nalazila starija građevina. Katkad može imati male otvore („prozore“ ili „puškarnice“).

4.10. Zapušteni (jednostruki, dvostruki ili višestruki) zid prikrivena „lica“

Vrlo je sličan zidu tipa 4.5, s razlikom što ga uvijek nalazimo na zemljištu većeg nagiba. Najčešće je vrlo dug, ne ograđuje određenu prostornu cjelinu, nego je obično sastavni dio međusobno paralelno (rebrasto), posložene „serije“ takvih zidova. Ako je jednostruk, razbacano kamenje tek je indikacija njegova postojanja jer uzdužna veza kamena tek mjestimice postoji. Na padinama pažljivim promatranjem može se otkriti tek mjestimično vanjsko otkriveno zidano „lice“. Dimenzije pokazuju velike razlike, od niskih visina manjih od metra do nekoliko metra visokih zidova. Po kontinuitetu pružanja i smještaju na dominantnoj reljefnoj formi upućuje se na razlike u vremenu i namjeni građenja. Niži zidovi u serijama ostaci su starog napuštenog agrarnog djelovanja terasasto uzgajanih kultura. Ako su osamljeni na padinama i „zaokružuju“ veće površine, najčešći su ostaci zidova nekad brižno čuvanih šumaraka unutar otvorenog obično u prošlosti zajedničkog korištenog pašnjačkog prostora. Ako su građeni jednostruko, ostaci su torova različitih veličina. Viši i veći takvi zidovi, slični velikim kamenim nasipima, kružnog ili polukružnog pružanja uz mjestimice vidljivu zidanu strukturu, mogu kriti dijelove građenja pretpovijesnih gradina.

4.11. Kombinirani (dvostruki ili višestruki) zid sa „škrilama“ (kamenim pločama) na tjemenu

Njihovo građenje je uvjetovano postojanjem tanjih slojevitih naslaga vapnenca (kao zid 4.4) ili iznimnom vrijednošću obradivog zemljišta („ograde“) u okolnom kamenjaru. Podjednako je značio prepreku stoci i ljudima. U doba građenja taj zid je štitio usjeve jednogodišnjih kultura (žitarice), a poslije vinograd s maslinom. Njegova visina nije veća od 1,6 m, dok mu debljina (kao odraz trajnog korištenja obradivog zemljišta) znala prelaziti 2 m. Katkad su tjemene ploče bile „fortificirane“ granjem ili trnjem, položenom na „škrilama“. Način građenja i kompozicija veličine ugrađenog kamena, ne samo da je racionalaa, već predodređena za „vječnost“ njegova trajanja. Taj tip zida rijetko kad sa svih strana opkoljuje ograđen prostor jednog vlasnika. Obično je frontalni dio najugroženijeg dijela šireg kompleksa ograda (različitih vlasnika) obradivog zemljišta uz „progone“ (prolaz za stoku) ili putove kojima se prilazilo naselju ili sa stokom iz naselja kretalo na pašnjak i s njega. Na izduženim otocima nije uočen. On je dobar pokazatelj smještaja osamljenih nastambi u okolini starih danas nestalih naselja. Gradili su se od 16. st. sve do prvih godina 20. st. Svojom očuvanošću ostavljaju dojam novog, tek sagrađenog zida. Na velikim otocima obično je stariji od najstarijih na kopnu.

4.12. „Klesani“ (dvostruki ili višestruki) zid

Razlikujemo dvije vrste građenja. Prvo su zidovi iznimne kvalitete, pažljivo „komponirani“ od tesanog kamenja različite veličine i oblika. Pažljivo je biran kamen i uz pomoć dlijeta ili čekića bridovi kamena su tesani i slagani poput mozaika. Razmaci između zidanog kamena tek ponegdje su širi od nekoliko centimetara. Takva izvedba karakteristična je za zidove nastambi od kojih su mnoge poslije „fugirane“ (spojevi kamena izvana povezani žbukom ili cementom). Teško je pronaći pravi uzrok takvog građenja na mjestima gdje su ograđene parcele prosječne vrijednosti. Može biti odraz vrlo ograničene materijalne egzistencijalne baze graditelja u izrazito nepovoljnim agrarnim prilikama. Nekoliko primjera takvog zida uočeno je na vrlo udaljenim mjestima od danas postojećih naselja. Iako u njihovoj blizini nije nađen nikakav trag nastambe, nameće se misao da je morala postojati na kopnu prije, a na priobalnim otocima nakon pojave Turaka. Drugo je način vrlo pažljivog građenja s rijetkim vidljivim tragovima uporabe dlijeta ili čekića. Postoji na mnogim mjestima gdje ima pločastih vapnenaca pa je građeno „kao ciglom“. Tesani zidovi (različite veličine kamenja) građeni su u doba vrlo stare rijetke disperzne naseljenosti na prostorima kombinirano vođene ekonomije u kojoj se obradivo tlo krčenjem tek počelo dobivati i imalo veliku vrijednost. Zidovi slična načina građenja u pločastim vapnencima su mlađi (intenziviranjem poljoprivrede) postankom. Zajednička im je osobina da im je visina rijetko viša od 1,5 m.

4.13. Interpolirani (jednostruki, rijetko dvostruki) zid

Interpolirani (jednostruki, rijetko dvostruki) zid je lako prepoznati jer je građen od izrazito različitih oblika i veličine kamena. Dijelovi između gotovo megalitskih blokova kamena ispunjeni su kamenjem različitih veličina. U njima se kriju tragovi najstarije zemljišne razdiobe. Iznimno veliki kameni blokovi ili „škrile“ longitudinalnog smjera pružanja postavljene su vertikalno, a prastari su ostaci međa iz doba prvih razgraničenih „prava“ ispaše (među naseljima) ili granice prvih iznajmljenih pašnjaka s isključivim pravom ispaše (između 13. i 17. st.). Ako takvi veliki blokovi ili škrile (interpolirane različitom veličinom kamenja ili bez ikakve dogradnje) nisu ravnog smjera pružanja, nego lučno zatvaraju veće (danas samostalne „ograde“) ili manje prostorne cjeline, najčešće su ostatak prastarih pastirskih torova možda čak predrimske disperzne autohtone naseljenosti. Pažljivim ispitivanjem bliže okolice moguće je pronaći ostatke nastambi nepravilnog četverokutnog ili kružnog (okruglog ili eliptičnog) oblika.

4.14. Nazidani, naslonjeni (višestruki ili mnogostruki – obrambeni ili sanacijski) zid

Nazidani, naslonjeni (višestruki ili mnogostruki – obrambeni ili sanacijski) zid je teško po vanjskom izgledu razlikovati od prethodnog tipa. Tek u presjeku (na mjestima prolaza) ili na njegovu završetku uočava se njegova posebnost u načinu građenja. Ugrađena je velika količina materijala, a sastoje se od više jednostrukih ili dvostrukih zidova, naslonjenih poput stranica knjige jedan na drugi. S obzirom na to da je nazidani zid uvijek viši od prethodnog tipa i zidan s mnogo više truda, svrha je njegovog građenja rasteretni materijal unutar ograde što trajnije očuvati i površinu bolje iskoristiti. Nizom prilijepljenih „ljuskavo“ nazidanih zidova stvorena je čvrsta i maksimalno „gusta“ brana. Takvi zidovi su dosta rijetki, a obično se nalaze dosta široki, kao „pojačanje“ na kraju iskrčenih udolina razmjerno blaga nagiba. Ovisno o smjeru pružanja udoline, njihova je dodatna funkcija zaštita od vjetra. Visinom (obično prvog vanjskog zida) pripadaju u visoke zidove, koji uvijek prelaze visinu 2 m, a ponegdje 4 i više m. Nazidani zidovi obično su sastavni dio serije dvostrukih zidova. Zidovima istog osnovnog načina građenja iz starijih vremena neophodno je pokloniti više prostora jer bacaju zraku svijetla na način života, raspored i proporcije gustoće naseljenosti, te upućuju na diferenciranu valorizaciju pojedinih prostornih cjelina. Iz njihove širine moguće je ocijeniti trajnost uporabe ograđenog prostora, a iz dužine zidova i obzidanog opsega izračunati površinu, pa time i ocijeniti mogući proizvodni kapacitet pojedinih biljnih kultura i gospodarsku vrijednost štićenog sadržaja. Danas se mahom u „rasutom“ obliku zatječe kao tip broj 4.5.

4.15. Tipičan presjek kombinacije međusobno paralelnih suhozida pod nagibam do 45º

Obično se nalaze na padinama okrenutim prema jugu, između kojih su se nalazile iskrčene, danas sasvim devastirane parcele. Osnovna primarna namjena tako građene kombinacije zidova bio je uzgoj vinove loze. Osnovna i najčešća zajednička „anomalija“ takvih starijih zidova okomito je pružanje od nižeg prema uzvišenom zemljištu. Na mnogim mjestima starog građenja na najstrmijim dijelovima zaštitni – obrambeni zid horizontalnog pružanja odronjavanjem i ispiranjem sasvim je nestao. Prvi donji (glavni) obrambeni vanjski okružujući zid uvijek je dvostruki ili višestruki na koji je obično nazidan jednostruki, koji je s vremenom postajao sve niži, jer je donji dvostruki postupnim nadograđivanjem postajao sve viši. Baza donjeg vanjskog graničnog zida obrađenog prostora (ograde) sazidana je od najvećih kamenih blokova dobivenih krčenjem podloge. Prostor u gornjem dijelu (glavnog) zida, između dva lica ispunjen je vapnenačkim kršjem različite veličine, a „stepenica“ je obično nasuta sitnijom škaljom koja se odlagala čišćenjem i uređivanjem parcele. Drugi zid (obično cijela serija sličnih, obično horizontalno posloženih zidova) unutar ograde je obično širi i niži dvostruki „gušći“ zid ispunjen vapnenačkim kršjem s namjerom da uspori „utjecanje“ krčenjem dobivenog dragocjenog rastresitog materijala. Dugogodišnjim korištenjem (kopanjem tri puta godišnje) zemlje, taj je zid s vremenom postajao mjestimice deblji i viši, a rastresitog je materijala bivalo sve manje. Rastresiti materijal se s vremenom taložio i „naslonio“ na pregradne zidove unutar ograde postajući sve krševitiji. Takvim premještanjem i ispiranjem rastresitog materijala, sve više je na površinu izbijala vapnenačka podloga. Za taj je proces narod govorio „da kamen raste“. Na mnogim je mjestima moguće vidjeti da se rastresiti materijal „preljeva“ preko zidova ograde, dok je veći dio iste parcele postao goli krš. Prema uzajamnoj udaljenosti i po smjeru pružanja sanacijskih (horizontalnih) zidova unutar ograda i ekspoziciji prema suncu lako se mogu raspoznati stare ograde nekad zasađene starim sortama vinove loze (prije pojave filoksere), do mlađih ograda zasađenih lozom „amerikanke“ nakon toga. „Gušći“ pregradni, urednije zidani zidovi (striktnim horizontalnim pružanjem) „nepovoljnije“ lokacije unutar ograda, rijetko su stariji od stotinjak godina. Suprotno tomu stariji zidovi su „slobodnije“ građeni, ali u cjelini na najpovoljnijim lokacijama s „idealnom“ osunčanom ekspozicijom. Takva nelogičnost posljedica je snažne konjunkture vina u razdoblju kada su francuski vinogradi već filokserom uništeni, a stari jadranski još nisu. U toj kriznoj pauzi ponude i potražnje vina krče se novi vinogradi na nepovoljnijim mjestima jer su stari na najpovoljnijim mjestima još uvijek bili produktivni. Dodatni su znakovi raspoznavanja starih zidova takvih ograda ekstremni pejzažni kontrasti. Oni danas ograđuju „zelene mrlje“ u sivom kamenjaru s relativno brojnim kulturama drvolike vegetacije (posebno masline i smokve s rijetkim stablima badema, breskve, višnje) zasađenih istodobno sa starim sortama vinove loze, prije ili odmah nakon pojave filoksere. Takve su parcele bez drvolike vegetacije sasvim opustošile i jedva su vidljive u pejzažu.

4.16. Zid s „vijencem“ (dvostruki ili višestruki)

Zid s „vijencem“ načinom gradnje i visinom do samog završetka zida može biti bilo koji od spomenutih (4.2, 4.4, 4.6, 4.7, 4.8, 4.9, 4.12, 4.13, 4.18), ali s istom „logikom“ građenja kao kod zida tipa 4.11. Bitna je razlika što je umjesto izbačene kamene ploče na vrhu zida prema napadnutoj strani u prošlosti bilo stavljeno trnje ili granje. Zid s „vijencem“ je završen pravilno, horizontalno posloženim kamenim pločama ili kamenjem koje je tvorilo gornji pomno izveden brid zida. Dvostruko ili višestruko građen, završavao je ravnom „platformom“ na koju su slagani deblji krajevi granja ili trnja.

I danas je na „platformi“ vidljivo veće kamenje koje svojim izgledom podsjeća na ukras – „vjenčić“. To su utezi kojima su na tjemenu zida bile pritisnute davno nestale grane (obično) drača. Za razliku od zida s izbačenim kamenim pločama na tjemenu (4.11), zid s „vjenčićem“ u prosjeku je 50 do 75 cm viši jer je „vjenčić“ trnjem ili granjem bio dodatna zaštita od koze. Takav zid uvijek je bio obrambeni vanjski zid okrenut prema otvorenom pašnjaku. Ako takve zidove nalazimo u „redovima“ uzastopno nekoliko puta unutar istog sklopa ograda, to je znak da se krčenjem uvijek onaj zadnji vanjski zid proširivanjem ograde gradio istim načinom jer su načini stočarenja i vrsta stoke na pašnjaku bili isti.

4.17. Nadzidani (dvostruki ili višestruki) zid

Nadzidani (dvostruki ili višestruki) zid svojim načinom građenja govori o promjenama koje su se zbile u gospodarskoj sferi naselja kojima su obradive ograđene površine pripadale. Nalaze se u svim izrazito nesigurnim i nestabilnim političkim prostorima, a time i prostorima većih gospodarskih posjedovnih i demografskih promjena. Razabiru se dvije faze građenja: starijeg donjeg dijela i mlađeg gornjeg, nadzidanog dijela zida. Obično je donji dio zida visine oko 1 m, a nadzidani je jednak ili nešto niži. Granica između nižeg – starijeg i nadzidanog – mlađeg obično je odvojena slojem ravno položenih kamenih ploča. Donji dio zida bio je dovoljna zaštita kad nije bilo opasnosti ni razloga za njegovom većom visinom. I to: – Ako je ograđeno zemljište dugo vremena obrađivano, što se vidi u gornjem dijelu zida po količini i veličini škalje – vapnenačkog kršja ugrađenog ili nabacanog „čišćenjem“ parcele, a suprotno tome samo krupno kamenje u zidu kazuje da parcela nije dugo vremena agrarno korištena; – Ako nije bilo stoke ili ako je malobrojna stoka bila pod strogim nadzorom pastira (na manjim naseljenim otocima, izoliranim prostorima ili u blizini nastambe); – Ako vrsta stoke (ovca, goveda, magarac) s okolnog prostora nije mogla bez posebnog napora preći na donju visinu zida koji je bio povišen nadodanim granjem ili dračom; – Ako je kamen zida izvađen krčenjem upotrebljavan za sanaciju (unutar ograda kao zapreka ispiranja rastresitog materijala) ili bio oznaka posjedovnosti – najma (vanjski obrambeni zid); – Ako ograđeni prostor nije stavljen pod kulturu, odnosno ako je drvolika vegetacija dosegnula visinu kojoj stoka nije mogla naškoditi ili prije pojave nečuvane stoke.

Gornji dio zida uzrokovan je promjenom demografskih posjedovnih ili gospodarskih prilika u prostoru koji ti zidovi zatvaraju i to: – Ako je ograđena parcela određeno (obično duže vrijeme) ostala napuštena iz bilo kojeg razloga (promjenom vlasništva, prekidom kontinuiteta naseljenosti ili pomanjkanjem gospodarskog interesa); – Ako je promijenjenim načinom stočarenja i gospodarenja u prostor došla nova vrsta stoke (koza) koja je lako prelazila niski stari dio zida; – Ako je došlo do promjene uzgajane biljne kulture (uz razvijenije drvolike vegetacije ili umjesto nje zasađen vinograd, žitarice ili grahorice); – Ako su promjenom demografske mase povećane potrebe za obradivom zemljom.

Dobru ilustraciju stanja parcele u vrijeme nadzidanja pokazuju prve naslage kamenja na starom nižem zidu. Ako je najniži sloj novonaslaganog kamena približno iste veličine kao u donjim dijelovima starog zida, stara je parcela bila napuštena zbog pomanjkanja rastresitog pokrova. Takvu parcelu bilo je potrebno ponovnim krčenjem „pomladiti“. Ako je nadzidani dio građen od manjih komada kamena s većim količinama sitnijeg vapnenačkog kršja, stara je parcela duže korištena, a napuštena je iz nekih prije spomenutih razloga.

4.18. Vrlo debeli dvostruki (s dva građena lica) zid s obilježjima „gomila“

Vrlo debeli dvostruki (s dva građena lica) zid s obilježjima „gomila“ klasificira se kao zid samo po tome što mu je dužina uzdužnog smjera pružanja veća od širine poprečnog presjeka. Karakterizira ih golema količina ugrađenog kamena, nejednaka širina (2-3 m, a mjestimice 4- 7 i više m). Njihova širina nije posljedica dograđivanja dugom uporabom parcele koju okružuju, već je od samog početka građenja širina „planirana“, tj. predviđena je prema bonitetu tla količina materijala koja će se u njega krčenjem ugraditi. Često nije na svim mjestima zida količina „planiranog“ materijala ugrađena krčenjem dobro predviđena, tako da se na tim mjestima prevelike širine nadozidao jednostrukim ili dvostrukim zidom dovoljno visokim da s vanjske strane zaštiti ograđeni prostor. Za razliku od širine njihova je visina pokazatelj vrlo staroga dugotrajnog agrarnog iskorištavanja ograđenog prostora. Taj tip zida gotovo se uvijek nalazi u lokalitetima spomenutim u najstarijim arhivskim bilješkama. Na takvim mjestima često su zidovi tako „gusto“ razmješteni da je njihova površina veća od površine obradivog zemljišta koji štite. Svojom, uglavnom naglašenom širinom bio je korišten pogotovo u dužim segmentima veće širine kao „put“. Tim načinom ograđivan je obično prvi „red“ parcela na vapnenačkoj osnovi izvan rastresitih kvartarnih naslaga većih ili manjih polja. Što je većom količinom vapnenačkog kršja ispunjen gornji, središnji dio zida to je obično starost zida veća. Ti zidovi mogu biti siguran znak prepoznavanja vremena intenziviranja agrarnih djelatnosti kombinirano vođene ekonomije sa stočarenja na poljodjelstvo. Potreba za obradivim površinama na nepovoljnijem zemljištu (na vapnencima) mogla je biti uzrokovana iz više razloga, od kojih najvažniji: – Na prostorima s tragovima prastare stalne naseljenosti (najstariji zidovi velike „gustoće“); – Na priobalnim i velikim otocima povećanim demografskim priljevom stanovništva u raznim navratima, ali najviše između 15. i 17. st. (stariji zidovi); – Proširivanjem postojećeg obradivog zemljišta i krčenjem novoga od kraja 18. st. (konjunkturom jadranskih vina) do pojave filoksere potraj 19. st. (mlađi zidovi).

4.19. Uzdužno podijeljeni zidovi

Uzdužno podijeljeni zidovi svojim vidljivim oblikom pripadaju među zidove ne starije od stotinjak godina. Ovaj tip zida je poseban jer nije zidan radi zaštite produktivnog zemljišta, već je rezultat podjele materijalne vrijednosti u zid ugrađenog kamena i zemljišta koje pokriva kamen bilo kojeg višestruko građenog zida.

Postoje dvije varijante takvih zidova: – Starija – ako je jednostruki ili dvostruki zid postupno „rastao iz temelja“, odnosno ako je od početka nadvisivao nasuti ili dozidani materijal s obje strane zida imajući funkciju prepreke (stoci i ljudima); – Mlađa – ako je nadzidan (tip 4.17) na tjemenu vrlo širokih dvostrukih ili višestrukih zidova u raznim stanjima očuvanosti. Obično je to jednostruki zid bez „temelja“ koji uzdužno vlasnički dijeli jednu stanu od druge.

5. JOŠ O ZIDOVIMA

Samostojeći zidovi mogu biti dvostruki ili jednostruki. Njihova širina doseže od 30 do 150 cm. Nema problema stabilnosti jer su razmjerno niski (prosječno 1 m) i nose samo sami sebe. U slučajevima kada se raspolagalo najlošijim materijalom, graditelji su morali pokazati maksimalno znanje i domišljatost.

5.1. Zidovi uduplo

Dvostruki granični zidovi imaju obostrano izrađeno čelo s dva vanjska zida, povezana poprečnim kamenovima, kvalitetno obrađene (klesane) uglove, a unutrašnjost zida obično se punila ostacima kamenja (škajicama) i zemljom, koja je kvalitetno vezivo ako je ne ispire voda, pa su stoga vrhovi zida zatvorani škrilama (plosnatim kamenovima) ili na rub postavljenim kamenovima. Ti su zidovi široki najmanje 50 cm. Zidovi uduplo su građeni da služe kao ograda i pregrada, građeni su i kao nosivi zidovi kuća i kamenih skloništa. U nekim zidovima su ugrađivani razni otvori: puškarnice, prolazi za stoku i ljude, rupe za lov divljači zamkama, slijepi otvori – ponari… Tamo gdje je zid trebalo često prelaziti, nalazimo i kamene konzolne skale koje strše iz zida.

5.2. Zidovi unjulo

Jednostruki samostojeći zidovi, sastavljeni od jednog vertikalnog niza kamenja, ne prelaze širinu od 30 cm. Zbog manje stabilnosti bili su znatno niži. Njihovo građenje je bilo zahtjevno zbog potrebe za oblikovanim kamenovima koji dobro „sjedaju“ jedan na drugoga. Nekada su na taj način gradili i pregradne stijene u prizemljima stambenih kuća. Najviše su ih gradili profesionalni ovčari tamo gdje je brzina zidanja bila važnija od trajnosti, ili tamo gdje se tražila česta prilagodba veličine prostora veličini stada (kao kod mrgara). Čipkasta struktura tih zidova omogućuje dotok svježeg zraka stoci u toru. Usprkos iznenađujućoj čvrstoći koju imaju, takvi se zidovi češće trebaju popravljati. Oni koji u krajoliku stoje bez oštećenja najčešće nisu jako stari ili su redovito održavani.

5.3. Kiklopski kameni zid

Grci su u vrijeme svoje seobe na Peloponezu, a i na otočju u Egejskom moru zatekli zidove u koje je bilo ugrađeno jako veliko kamenje. Prozvali su ih kiklopskim zidovima. Takvo se veliko kamenje nalazi ugrađeno u zidine mikenske tvrđave. U blizini Stoca nalaze se ostaci grada Daorsona, izvedeni od golemih, nepravilnih i grubo dotjeranih kamenih blokova u tehnici suhozida. Lice zida je neobrađeno ili samo ugrubo obrađeno. Ležajne i sudarne plohe grubo su obrađene na dubinu približno do 15 cm, pa kamen dobro pristaje jedan na drugoga. Kutovi i završetci izvedeni su od pravilnije isklesanog kamena s horizontalnim ležajnicama. U visini od 2 m treba izravnati zid po cijeloj debljini. Ta vrsta zida djeluje teško i masivno, te zahtjeva velike plohe, s vrlo malo malenih otvora ili bez njih.

5.4. Podzidi poljodjelskih terasa

Potporni zidovi najčešće su korišteni na kosinama terena kako bi se plodno tlo zadržalo i spriječila erozija tla, pa je za njih najvažnije da propuštaju vodu. Moraju biti masivni i dobro povezane strukture da bi se mogli oduprijeti horizontalnim silama koje na njih pritišću iz mase terena. Zna se na takve zidove većih visina (npr. 2,5 m) ugraditi kamene konzole kao nosače pergola ili sl.

Visina ovih zidova ovisi o karakteristikama (strmini) terena i varira od 0,5 do 3 m, a za izgradnju viših zidova korištena su veća i pravilnije oblikovana kamenja, jer kvalitetnije građenje osigurava veću stabilnost konstrukcija. Dobro izgrađeni zidovi mogli su opstati desetljećima i više. Kako bi se njegova potporna snaga još povećala, morali su biti nagnuti prema padini, uz debljinu podnožja najmanje trećine visine zida. Na čelo potpornih zidova ugrađivan je najbolji kamen. Prema unutrašnjosti su postavljani duguljasti poprečni kamenovi značajni za statičku čvrstoću i povezanost strukture zida. Prema unutrašnjosti se smanjuje veličina kamenja do „škajica“, ostataka kamenja i sipine koja je nastala pri obradi kamenja.

Prema količini ugrađenog kamena, radnih sati i ukupnoj duljini, riječ je najznačajnijim konstrukcijama našeg graditeljstva. Uglavnom potječu iz vremena vinogradarske groznice 19. st., kad su se površine pod vinogradima u dvadesetak godina proširile iz polja i okućnica na cijeli krajolik Jadrana. Prema današnjem poimanju uloženog i dobivenog, podzidi koji su viši od širine terasa koju drže, su gotovo neshvatljivi. Suhozidi su gotovo idealne konstrukcije za podzidavanje, bolja od armiranog betona, jer dopuštaju slijeganje terena i propuštanje oborinskih voda. Oko Podgore postoje visoki podzidi koji su izdržali potres koji je 1962. g. srušio kuće na Podbiokovlju, i to usprkos činjenici da u svom podnožju ima ugrađene rupe iz kojih je nekad rasla loza.

Postupak za pripremu temelja potpornog zida je gotovo identičan temelju samostojećeg zida, osim što se temelj mora ispuniti drenažnim kamenjem. Drenaža je potrebna da se omogući odvodnja vode, koja se nakuplja u terenu iza potpornog zida. Kamenje za drenažu mora biti približne granulacije 50-100 mm.

5.5. Podzidi cesta i željeznica

Ova vrsta građevina je drugačija od podzida terena, te nije plod tradicijskog graditeljstva. Pripadaju javnim građevinama, a nastale su kao inženjerski pothvati koji su iskoristili superiorna svojstva suhozida u smislu fleksibilnosti konstrukcije i jako važne mogućnosti procjeđivanja suvišne vode. Najdojmljiviji su klesani suhozidi kojima su u 19. st. francuski i austrijski inženjeri, u suradnji s domaćim graditeljima, podzidavali prometnice od kojih su neke i dan danas državne ceste i pruge. Mjestimično čak i viši, a načinom gradnje isti su oni kojima je kroz velebitski i biokovski reljef provučena Jadranska magistrala 1950-ih i 1960-ih godina. Najveći raritet na međunarodnoj sceni je staza koja prolazi kroz 60 km ljutog krša vršne zone Sjevernog i Srednjeg Velebita koju je izgradio za samo 3 godine (1930.-1933.) šumarski inženjer Ante Premužić i graditelji iz podvelebitskih sela. Željeznička pruga Gabela – Zelenika bila je željeznička pruga uskog kolosijeka na jugu tadašnje Austro-Ugarske, a danas BiH, Hrvatske (odvojak prema Dubrovniku) i Crne Gore. Osnovna dionica bila je Gabela – Hum – Uskoplje – Zelenika u dužini od 155,5 km (poslije Čapljina – Zelenika), a postojali su odvojci Uskoplje – Gruž (Dubrovnik) u dužini od 16,5 km te Hum – Trebinje u dužini od 16,6 km. Bila je dio tadašnjeg plana povezivanja jadranskih luka (Dubrovnika, Metkovića, poslije Ploča) sa zaleđem i dalje prema srednjoeuropskim prugama. U međuvremenu je pruga ukinuta (1976), a na nekim dijelovima je željeznica prenamijenjena u cestovni promet i asfaltirana, te je jedini način povezivanja gornjih sela od Popovog polja prema Trebinju.

Podzidi prometnica su jedina mjesta gdje se suhozidi još uvijek često pojavljuju kao građevinska konstrukcija, u formi gabiona, pocinčanih žičanih kaveza, obično dimenzija 1x1x2 m, ispunjenih odgovarajućim lomljenim ili priručnim kamenom (na autocesti od Svetog Roka prema Dalmaciji, te oko Makarske). Zid je vrlo pogodan jer osigurava dobro dreniranje tla iza zida, a njegova podatljivost omogućuje primjenu i tlima nejednolikih krutosti koja mogu izazivati probleme krutim zidovima. Nepovoljna im je strana što punjenje kamenom zahtijeva mnogo ručnog rada koji postaje sve skuplji. Upitna strana takvih zidova je i njihova trajnost.

LITERATURA

1. Crnković B., Šarić Lj. (2003): „Građenje prirodnim kamenom“, Sveučilište u Zagrebu, 2003.

2. Kulušić, S. (2004): „Trag predaka u kamenu (1. dio): bunje i stanovi: obilježja gradnje „usuho“ na jadranskom prostoru Hrvatske“, „Hrvatska revija: dvomjesečnik Matice hrvatske“, God. 4, 1, 2004.

3. Kulušić, S. (2004): „Trag predaka u kamenu (2. dio): suhozidi i ograde: obilježja gradnje „usuho“ na jadranskom prostoru Hrvatske“, „Hrvatska revija: dvomjesečnik Matice hrvatske“, God. 4, 2, 2004.

4. Šegvić, E. (2005): „Zid“, Časopis „Klesarstvo i graditeljstvo“, Pučišća, br. 3-4, 2005.

5. Kale, J. (2009): „Dudićev osik kao krajobrazni ključ“, paški svezak Centra za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, 2009.

6. Dasović, J. „Prilog poznavanju ruralnog graditeljstva otoka Drvenika“, Časopis „Klesarstvo i graditeljstvo“, Pučišća, 2010. br. 3-4

7. Dorbić, B., Kisić, I., Krnčević, Ž., Krnčević, M. (2010): „Vrednovanje i mjere očuvanja suhozida i bunja Šibenika u maslinarskim krajobrazima“, Poreč 2010.

8. Kale, J. (2010): „Prijedlog modela inventarizacije suhozida“, Znanstveni časopis „Prostor“, 2010.

9. http://fosilihercegovina.blogspot.ba/2011/04/turizam-hercegovacki-suhozid-duvar-i.html

10. Bodrožić S., Bubalo F., Frangeš G., Renić M., Šrajer F. (2013): „Gradimo u kamenu 2. izdanje – Priručnik o suhozidnoj baštini i vještini izgradnje“, „Slobodna Dalmacija“ d.d. Split, 2013.

11. Buble, S. (2013): „Stočarski krajolik otoka Visa – Lokva Krušovica“, Časopis „Klesarstvo i graditeljstvo“, Pučišća, br. 1-2, 2013.

12. Čok, B. (2014): „ Vzdrževanje in gradnja prostostoječih in podpornih kraških suhih zidov“, Park Škocjanske jame, Škocjan pri Divači, Slovenija, 2014.

13. „Brački suhozidni krajolici“; u okviru projekta „Eurotour heritage“, uz potporu programa “Culture” Europske Unije, Pučišća, 2014.

14. Đurović, I. (2015): „Tradicionalne suhozidne konstrukcije, s posebnim osvrtom na Hercegovinu i Dubrovačko primorje“, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, diplomski rad, IX. 2015.

15. „Ruralna Hercegovina/Rural Herzegovina“, Udruženje za ekonomski razvitak „REDAH“

16. „Priročnik za suhogradnjo/“Priručnik za suhogradnju“, Projekt Revitas (http://www.zvkds.si/…/SUHOGRADNJA_PRIROCNIK.pdf)

17. Ivo Pervan, Kameni rukopis dalmatinskih vinograda – slike

18. http://hr.wikipedia.org/wiki/Starogradsko_polje

19. http://www.ljportal.com/index.php/drustvo/2584-nisu-suhozidi-samo-svjedocanstvo-proslihvremena-oni-pruzaju-priliku-i-za-socioloske-studije

20. http://www.novilist.hr/Vijesti/Regija/Otoci/Biseri-tradicije-i-graditeljstva-Suhozidi-dugi-kao-putod-Paga-do-Kijeva

21. http://www.vizijadanas.com/zidanje_kamenom.html

22 http://www.bokanews.me/djir-kroz-boku/reportaza-snijeznica-kuna-konavoska/

23. http://www.cilipi.net/Ljudi-i-lica/Mede-ili-suhozidi.html

24. http://hr.wikipedia.org/wiki/Doarson

25. http://www.dragodid.org

26. http://wikinfo.org/w/Hrvatski/index.php/Gromača_(suhozid)

27. http://hr.wikipedia.org/wiki/Mlađe_kameno_doba

28. http://www.marjan-parksuma.hr/kulturna-bastina/suhozid/

29. http://hotspots.net.hr/2014/11/suhozidi-kamena-cipka-zuljevitih-dlanova/

30. http://hr.metapedia.org/wiki/Suhozidne_gradnje

31. http://www.mgc.hr/sites/default/files/suhozidi%20kotora_print.pdf

32. http://en.wikipedia.org/wiki/Dry_stone

33. http://en.wikipedia.org/wiki/Machu_Picchu

34. http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070415/nedjeljna-prilog01.asp

35. http://www.sibenik.in/zupanija/bucavcu-prijeti-nova-opasnost-iz-marine/9765.html

36. http://www.slideshare.net/JadranKale/bucavac

37. http://www.arhitekti-hka.hr/hr/novosti/dragodid-„u-potrazi-za-izgubljenim-suhozidom“,134.html

38. https://hr.wikipedia.org/wiki/željeznička_pruga_Gabela_-_Zelenika

 

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR