Autorica: Biserka Dumbović Bilušić

KRAJOLIK KAO KULTURNO NASLIJEĐE

Studija Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije106 izrađena je u okviru projekta COAST, koji je obuhvaćao obalno područje četiriju dalmatinskih županija: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Istraživana područja bila su: (Lot)1 – općina Ston i Janjina s Malostonskim zaljevom, (Lot)2 – otoci Vis i Biševo, (Lot)3 – estuarij rijeke Krke i (Lot)4 – jugoistočni dio otoka Paga. Osnovni cilj projekta bio je usmjeren na učinkoviti utjecaj poduzetničkih aktivnosti u turizmu, poljodjelstvu, ribarstvu i marikulturi, kako bi u svoje djelovanje uključile održivo korištenje, te očuvanje biološke i krajolične raznolikosti. Glavni cilj studija bio je istražiti i preporučiti modele razvitka odabranih obalnih područja koji neće utjecati na smanjenje biološke i krajolične raznolikosti, niti na smanjenje prirodnog i kulturnog identiteta.

Osnovni dio svake studije obuhvaćao je poglavlja:

  • inventarizaciju, tipološko razvrstavanje i vrjednovanje krajolika
  • analizu pritisaka prema tipovima krajolika te prema glavnim razvojnim zahtjevima (turističko-rekreacijska djelatnost) radi utvrđivanja njihove ranjivosti
  • mjere za svaki tip krajolika koje bi trebale istovremeno osigurati razvoj djelatnosti i zaštitu krajoličnih vrijednosti.

Provedeno je tipološko razvrstavanje krajolika, odnosno podjela na tipove/područja s izraženim zajedničkim, vidljivim, prostorno-vizualnim obilježjima uz korištenje digitalne obrade podloga i podataka alatima GIS-a. Glavni kriterij za klasifikaciju krajolika u mjerilu obrade 1:25000 bio je reljef, a na područjima neizražajnog reljefa bio je površinski pokrov. Krajolični tipovi/područja prepoznati su kao morfološke jedinice s vidljivim prostorno-vizualnim obilježjima, koja su kao prostorne slike raščlanjeni uzorcima. Prepoznavanje uzoraka krajolika, kao nositelja podrobnijih podataka o krajoličnim tipovima/područjima, obavljeno je na temelju glavnog kriterija površinskog pokrova i načina korištenja (turistička, gospodarska područja). Uzorci krajolika podijeljeni su na prirodne (šuma, makija, more, obala, šikare i travnjaci, vode) i kulturne/antropogene koji se dijele na naselja (gradska, ruralna, periurbana, industrijska, turistička, itd.) te poljodjelske uzorke (poljodjelske površine u polju, na terasama, vinogradi, maslinici, itd.). Krajolični tipovi/područja određeni su prema kriteriju reljefnih osobina: zaravan, hrbat, kanjon, riječna dolina, otok (sl. 19).

Vrjednovanje krajoličnih područja provedeno je na temelju dvaju kriterija: mišljenja stručnjaka i mišljenja javnosti. Vrjednovanje obavljeno od strane stručnjaka imalo je za cilj odrediti doživljajnu vrijednost, dok je vrjednovanje od strane javnosti imalo za cilj pokazati sustav vrijednosti anketiranih osoba (lokalno stanovništvo, turisti, posjetitelji područja) i njihov odnos prema krajoliku. Konačne vrijednosne ocjene dobivene su kao zajednički rezultat stručne procjene svake vrjednovane karakteristike. Odabrani parametri vrjednovanja bili su:

  • prirodna očuvanost prirodnih elemenata, odnosno percepcija prostora kao prirodnog
  • raznolikost oblika (različitost oblika pojavljivanja šuma, razvedenost reljefa, kombinacije šume, reljefa i vode, kombinacije poljodjelskih uzoraka i naselja, vode i sl.)
  • stupanj prostornog reda, odnosno prisutnost elemenata prostornog reda kao što su ponavljanje, ritam, smjer, stupnjevanje i drugo
  • harmoničnost – najvažniji kriterij vrjednovanja doživljajne vrijednosti krajoličnih područja, uključuje vrsnoću slike krajolika kao rezultat dobre/loše promjene prirodnih uvjeta, stupanj prilagodbe postojećim prirodnim uvjetima, transparentnost i prepoznatljivost uzoraka.

Dodana su i dva kriterija simboličnog značenja prirodnih i kulturnih elemenata krajolika, na temelju kojih se odlučivalo u kojoj je mjeri pojedino krajolično područ- je prepoznato na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. 107 Oba kriterija simboličnog značenja nisu iskazana brojčano, već samo opisno, odvojeno od ostala četiri kriterija. Krajolična područja ocijenjena su skalom vrijednosti od 1 do 5 (od najmanje vrijednih do visokovrijednih područja), pri čemu je prilikom statističke obrade podataka dodatna težina stavljena na kriterij harmoničnosti, kao presudan kod vrjednovanja doživljajne vrijednosti krajoličnih područja (sl. 20).

106 U okviru projekta COAST UNDP-GEF project 00050301 izrađena je 2009. godine Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Oikon, d.o.o. Zagreb. Zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti odabrana su četiri pilot područja: 1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; 2) Vis i viški akvatorij; 3) šire područje ušća rijeke Krke; 4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji) i područje uz Novigradsko i Karinsko more.

107 Sustav vrjednovanja i izbor kriterija vrjednovanja preuzet je iz slovenskog modela primjenjenog u izradi tipološke klasifikacije krajolika Slovenije – (1998.) Metodološke osnove, regionalna razdelitev krajinskih tipov v Slovenij, Ministarstvo za okolje in prostor, Odelek za krajinsko arhitekturo, Biotehniška fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana.

Istraživan je i model ranjivosti krajolika, opisan kao vrijednosna i specifična prostorna slika zaštitnih zahtjeva koji uključuju: vizualne, ekološke (prirodne) i kulturne vrsnoće krajolika. 108 Model ranjivosti vrsnoće krajolika temeljio se na simuliranju mogućih utjecaja pojedinih djelatnosti na njegove prepoznate vrijednosti, čime se omogućila procjena prihvatljivosti ili neprihvatljivosti djelatnosti u prostoru na temelju primijenjenog jednostavnog razmišljanja – ondje gdje je stupanj vrsnoće veći stupanj prihvatljivosti zahvata u prostor je manji. Predložene su glavne mjere za zaštitu i održivo korištenje krajolika,109 koje se odnose na:

  • zaštitu najvrjednijih krajoličnih područja i najranjivijih prostora
  • poboljšanje degradiranih krajolika s naglaskom na područja nekontroliranog razvoja
  • zaštitu karaktera i identiteta vrijednih tradicijskih naselja
  • revitalizaciju vrijednih agrikulturnih (ruralnih) krajolika i napuštenih poljodjelskih površina
  • zaštitu vrijednosti krajolika u područjima planirane turističke namjene.

Primijenjeni metodološki postupak bio je identičan za sva četiri istraživana područja. Unatoč nedostatcima u odabiru pokazatelja za klasifikaciju tipova i područja krajolika110 u kojem nisu u dovoljnoj mjeri uključene antropogene sastavnice, niti specifičnosti morskog krajolika te necjelovito obuhvaćenim čimbenicima vrjednovanja, studija je donijela vrijedne podatke koji mogu poslužiti u planerskim postupcima i odlukama upravljanja navedenih područja.

108 *** 2009: 86.

109 Ibidem, 98.

110 Podrobnije u poglavljima 3.4. i 5.4.

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR