Biserka Dumbović Bilušić

Ministarstvo kulture RH 

Uprava za zaštitu kulturne baštine

Ključne riječi: krajolik, kulturni krajolik, kulturno naslijeđe, prepoznavanje, dokumentiranje, razvrstavanje

Keywords: landscape, cultural landscape, cultural heritage, recognizing, documenting, classifying

Brojni kulturni krajolici Hrvatske zabilježeni su u literaturi i stručnim istraživanjima, ali unatoč tome što su izdvojeni kao zasebna vrsta kulturnog naslijeđa još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati, vrjednovani i zaštićeni. Jedan od razloga jest u tome da unatoč mogućnostima zakonske zaštite nije uslijedila podrobnija razrada kriterija i standarda njihova prepoznavanja, dokumentiranja i vrjednovanja za potrebe upisa u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Na temelju analize literature i dokumenata međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima kulturne baštine u radu su istraženi međunarodni pristupi i metode prepoznavanja, razvrstavanja i dokumentiranja kulturnih krajolika. Na temelju dosad provedenih istraživanja autora te analizom i usporedbom s međunarodnim pristupima predložen je model razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj koji se nadovezuje na glavne kategorije UNESCO-a. Na teritoriju Hrvatske zastupljene su sve tri glavne kategorije krajolika unutar kojih se po svojim obilježjima i načinu formiranja prepoznaju različite vrste. Unutar kategorije namjerno oblikovanih krajolika izdvajaju se perivoji, parkovi i vrtovi te pojedini tipovi urbanih, industrijskih, Iječilišnih, fortifikacijskih i ostalih krajolika vezanih uz različite institucije. U kategoriji organski razvijenih krajolika razlikuju se ruralni i poljodjelski krajolici; urbani krajolici nastali spontanim razvojem; pojedini fortifikacijski krajolici; krajolici posvećenih mjesta, krajolici prometnica (putova, cesta i željeznica), arheološki krajolici i krajolici mora. U asocijativne krajolike ubrajaju se krajolici posebne povezanosti s mitskim ili vjerskim sadržajem, krajolici nadahnuća, krajolici sjećanja (memorijalni krajolici) i slično. Preduvjet za prepoznavanje i razvrstavanje kulturnih krajolika jest odgovarajuće dokumentiranje, koje u obliku baze podataka obuhvaća podatke o svim čimbenicima

kulturnog krajolika organizirane prema određenoj strukturi po kojoj se opisuju njihova obilježja i međuodnosi. Dokumentiranje kulturnog krajolika obuhvaća podatke o njegovim kulturnim i prirodnim sastavnicama, materijalnim i nematerijalnim obilježjima, te osim opisnih uključuje fotografske i kartografske prikaze. Rad je doprinos metodama prepoznavanja, dokumentiranja i razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj, sukladno međunarodnim standardima i metodologijama.

UVOD

Poznato je da Hrvatska posjeduje brojne vrste kulturnih krajolika, iako nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati, vrjednovani i zaštićeni.1 Bez obzira na to što nisu prepoznati i zaštićeni zakonskim putem, postoje zabilježeni u literaturi i brojnim stručnim istraživanjima. Jedan od razloga da je prepoznavanje i zaštita kulturnih krajolika kao posebne vrste kulturnog dobra2 još uvijek na početcima jest činjenica da unatoč mogućnostima zakonske zaštite nije uslijedila podrobnija razrada kriterija i standarda njihova prepoznavanja, dokumentiranja i vrjednovanja za potrebe upisa u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Do danas je u Registar, od ukupno više od 8000 upisanih kulturnih dobara (nepokretnih, pokretnih te nematerijalne baštine) uvršteno svega 10 kulturnih krajolika.3 Primjena stručnih načela i standarda konzervatorskog djelovanja obveza je koja proizlazi iz međunarodnih i europskih konvencija, povelja, preporuka, deklaracija i si., koje je Hrvatska prihvatila i ratificirala. Cilj ovoga priloga jest provesti istraživanje dokumenata međunarodnih organizacija4 vezanih uz prepoznavanje i razvrstavanje kulturnih krajolika kao početne etape vrjednovanja kako bi se na temelju usporedbenih kriterija potaknulo utvrđivanje odgovarajućeg modela primjenjivog u Hrvatskoj. Rad je doprinos metodama prepoznavanja i razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj, sukladno međunarodnim standardima i metodologijama.5 Očekivani rezultat je prijedlog modela razvrstavanja i dokumentiranja kulturnih krajolika, a praktična se primjena očekuje u Ministarstvu kulture pri izradi odgovarajućih podzakonskih dokumenata – pravilnika, smjernica, uputa.

1    Dumbović Bilušić, B.; Obad Šćitaroci, M. (2007): Kulturni krajolici u Hrvatskoj – identifikacija i stanje zaštite, Prostor: 2(34) (2007), 15 (2007); 260-271.

2    Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, NN 69/99, čl.2,… krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost.

3    Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministrarstvo kulture, srpanj, 2011.

STANJE PRAVNE ZAŠTITE KULTURNIH KRAJOLIKA U HRVATSKOJ

Kulturno naslijeđe je skupina dobara naslijeđenih iz prošlosti koje ljudi identificiraju neovisno o vlasništvu, kao odraz i izraz svojih vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradicija koje su u stalnom procesu razvoja. Ono uključuje sve aspekte okoliša koji proizlaze iz međusobnog djelovanja ljudi i mjesta u vremenu.6 Svi oblici kulturnog naslijeđa koji se prepoznaju i štite temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nazivaju se kulturnim dobrima. S obzirom na stupanj kulturnog značaja7 kulturna dobra mogu biti međunarodne, nacionalne, regionalne i lokalne razine. U Hrvatskoj se kulturno naslijeđe dijeli u dvije glavne grupe: materijalno i nematerijalno. Materijalno se dalje razvrstava u nepokretno, pokretno te na kulturne krajolike. U nepokretna kulturna dobra ubrajaju se povijesne građevine, kulturno-povije-sne cjeline, memorijalna područja i obilježja te arheološka nalazišta. Prema Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske8 kulturni krajolici su izdvojeni u posebnu grupu i podijeljeni u dvije grupe: kulturni krajolik/krajobraz i povijesni krajolik koji uključuje memorijalna područja. Perivoji, vrtovi, parkovi i ostale vrste pejzažne arhitekture nisu prepoznati kao kategorija UNESCO-vog namjerno oblikovanog krajolika, već su uključeni u povijesne cjeline (tablica 1).

U Registar kulturnih dobara RH do sada su upisani sljedeći krajolici: kulturni krajolik (memorijalno područje) otoka Daksa, 2005., kulturno-povijesna cjelina Velikog Tabora, 2007.,    kulturni krajolik (arheološko područje) Starogradsko polje, 2008., kultivirani krajolik na području dvoraca Bela I i Bela II, 2009., kultivirani krajolik – lokalitet Bucavac, 2011.,    kultivirani krajolik – lokalitet Takala, 2012., kultivirani krajolik sjeverozapadne Vodnjanštine s arheološkim, etnološkim i sakralnim spomenicima, 2012., kulturni krajolik otočja Palagruža, 2013. te kulturni krajolik otoka Veli Brijun, 2013. godine. Organski razvijani, ruralni krajolik Žumberak – Samoborsko gorje – Plešivičko prigorje koji pripada krajoliku velikog mjerila i zauzima površinu od oko 300 km2 zaštićen je Rješenjem o preventivnoj zaštiti 2008. i 2011. godine.

4    Misli se na dokumente međunarodnih stručnih organizacija (UNESCO, ICOMOS, IFLA, IUCN) koji su utvrđeni u formi konvencija, povelja, preporuka, smjernica ili uputa za postupanje s kulturnom baštinom, posebice krajolicima.

5    Ovaj članak je prvi dio rada koji se odnosi na metode prepoznavanja, razvrstavanja i dokumentiranja, a drugim se člankom planiraju obuhvatiti metode vrjednovanja krajolika kao kulturnog naslijeđa.

6    COE, Convention on the Value of Cultural Heritage for Society, 2005., Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo, NN 5/07.

7    Povelja iz Burre za mjesta kulturnog značaja (The Burra Charter: Charter for Places of Cultural Significance) usvojena 1981., nadopunjena 1999. godine definira pojam kulturnog značaja koji označava estetsku, povijesnu, znanstvenu, društvenu ili duhovnu vrijednost za prošlost, sadašnjost i buduće generacije. Kulturni značaj sadržan je u samom mjestu, njegovoj građi, smještaju (setting), uporabu, povezanostima, značenjima, vezanim mjestima i srodnim objektima.

8    Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, NN 89/11.

ODREĐENJE KULTURNOG KRAJOLIKA U MEĐUNARODNIM POVELJAMA

Iako konceptualno podrijetlo pojmova „krajolik“ i „kulturni krajolik“ seže u sredinu 19. stoljeća, pojam „kulturni krajolik“ ušao je u općeprihvaćenu uporabu u konzervatorskim krugovima nakon donošenja Konvencije o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, usvojene na Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1972. godine.9 Konvencija je prepoznata kao jedinstveni međunarodni dokument za prepoznavanje i zaštitu integralne, kulturne i prirodne baštine iznimne, univerzalne vrijednosti. Međutim, to nije bilo realizirano sve do 1992. godine kad je Konvencija nadopunom kriterija postala prvi međunarodni pravni instrument za zaštitu kulturnih krajolika.10 Odbor svjetske baštine, začetnik metode praktične primjene koncepta krajolika unutar vlastitih predložaka djelovanja preuzeo je s jedne strane koncept kulturnog krajolika od akademskih krugova kulturne geografije, a s druge, zamisao o potrebi očuvanja prostorne baštine, odnosno okoline povijesnog spomenika razvijala se u konzervatorskim i krugovima UNESCO-a već od Venecijanske povelje 1964., Washingtonske povelje ICOMOS-a, 1987., Preporuke o očuvanju i suvremenoj ulozi povijesnih područja, 1976., itd. Kulturni krajolik postao je novi entitet naslijeđa, okvir za prepoznavanje mnogih mjesta koja u različitom stupnju ilustriraju ne samo kombinacije i obilježja, već i međudjelovanje kulturnih i prirodnih čimbenika.11 Prema određenju UNESCO-a, kulturni krajolici predstavljaju složena djela prirode i čovjeka, prikazuju razvoj ljudskog društva i naselja tijekom vremena, pod utjecajem fizičkih ograničenja i/ili mogućnosti svojeg prirodnog okoliša te vanjskih i unutarnjih društvenih, ekonomskih i kulturnih snaga. Također obuhvaćaju raznolike pojavnosti međudjelovanja čovjeka i njegova prirodnog okoliša.12 Važno obilježje kulturnih krajolika kao izrazitih, jasno određenih geografskih područja jest da su oni iznimna i jedinstvena dobra, koja reprezentiraju složeno djelo čovjeka i prirode te imaju sposobnosti ilustrirati bitne i različite kulturne elemente takvih regija.13 Navedeni se stavovi zasnivaju na Sauerovoj klasičnoj definiciji da su kulturni krajolik oblikovale kulturne grupe iz prirodnog krajolika. Kultura je sredstvo, prirodni prostor -medij, a kulturni krajolik je rezultat.14

9    Donošenjem Konvencije o svjetskom naslijeđu (World Heritage Convention, The Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage), UNESCO, 1972. godine kulturni krajolik službeno postaje vrsta naslijeđa.

10    Revizija Operativnih smjernica (Operational Guidelines) Konvencije temelji se na preporukama koje su bile pripremljene na međunarodnom sastanku stručnjaka UNES-CO-a, La Petite Pierre, Francuska, u listopadu 1992. godine.

11    Pojedini krajolici su na temelju iznimnih rezultata takvog međudjelovanja prepoznati kao krajolici iznimne, opće (univerzalne) vrijednosti (Outstanding Universal Value). Od 1992. godine kriteriji kulturnih krajolika značajno su revidirani, a uključili su izmjene i dopune Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention iz 1999. godine, članke 35-42.

VRSTE KULTURNOG NASLIJEĐA KULTURNIH DOBARA u Hrvatskoj
NEPOKRETNO:POJEDINAČNOSakralni sklopPovijesna zgrada: sakralna, sakralno-profana, stambena, javna, stambeno-poslovna, obrambena, itd.Urbana oprema, javna plastika Memorijalno obilježje Memorijalna građevina Arheološko nalazište (kopneno, podvodno)
MATERIJALNONASLIJEĐENEPOKRETNO: POVIJESNA CJELINAPovijesne cjeline naselja (gradskih, seoskih, industrijskih, ostalih)Memorijalna područja i obilježjaArheološka nalazišta i područja (kopnena i podvodna)Vrt, perivoj, park i ostale vrste vrtne arhitekture
POKRETNOArhivsko gradivo Muzejska, etnografska građa Knjižnična građaSakralni predmeti, arheološki predmeti Likovna umjetnost, primijenjena umjetnost Glazbeni instrumentiZnanost i tehnika, prijevozna sredstva i ostalo
KULTURNI KRAJOLIKKulturni kraj o 1 i k/kraj o b razPovijesni krajolik (memorijalno područje)
NEMATERIJALNO NASLIJEĐEIzvedbene umjetnosti Usmena predaja, izričaji, jezik Običaji, obredi i svečanosti Umijeća, vještine Tradicijski obrti

Tablica 1: Vrste kulturnog naslijeđa modificirane prema Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara RH Table 1: Types of cultural heritage under the Ordinance on the form, content and manner of keeping the Register of Cultural Property of the Republic of Croatia

Osim u konzervatorskim i krugovima Svjetskog naslijeđa, tijekom posljednjih desetljeća kulturni se krajolik počeo afirmirati i kao akademski vrlo značajna tema.15 Istodobno je Odbor Svjetske baštine u kasnim 1980-im godinama, potaknut neuspjehom imenovanja područja Lake District u Velikoj Britaniji na Listu svjetskog naslijeđa, uvidio potrebu uključivanja na listu, osim prirodnog, i krajolika oblikovanog i stvorenog čovjekovim djelovanjem. I prije donošenja Konvencije o zaštiti kulturnog i prirodnog naslijeđa temom zaštićenih područja bavila se Međunarodna organizacija za očuvanje prirode i prirodnih resursa, IUCN.16 Prema njihovim kriterijima, zaštićena područja (Protected Areas) uključuju: kulturne i krajolike mora (Cultural Landscape/ Seascape), koji posjeduju posebne estetske vrsnoće, a rezultat su međudjelovanja čovjeka i prirode. Ta se kategorija u osnovi odnosila na prirodna područja koja se koriste čovjekovim aktivnostima za turističke i rekreacijske sadržaje. Imajući u vidu da definicija kulturnog krajolika treba biti primjenjiva za sve kulture svijeta i krajolike različitih obilježja, delegati konferencije UNESCO-a održane 1992. godine jednoglasno su se složili oko teze da kulturni krajolici ilustriraju razvoj ljudskog društva i naselja tijekom povijesti, pod utjecajem fizičkih ograničenja i/ili mogućnosti. Na listu kulturnog naslijeđa trebali bi biti izabrani na temelju svoje iznimne vrijednosti jasno određenog zemljopisnog područja i njihove sposobnosti da ilustriraju bitne i različite kulturne elemente takvih područja.

12    UNESCO, (1992.): World Heritage Convention , čl. 36 i 37.

13    Nav. dj., čl. 35.

14    Sauer, C.O. (1926.): The Morfology of Landscape, “Publications in Geografy”, 2(2): 25.

15    Brojni autori iz različitih područja (kulturna geografija, antropologija,ekologija, arheologija, povijest…) kao što su: Aitchson, J.; Antrop, M.; Appleton, J.; Casey, E. S.; Cosgrove, D.; Fairclough, G.; Jellicoe, G.; Jellicoe, S.; Melnick, R.; Naveh, Z.; Palang, H.; Pedroli, B.; Relph, E.; Rössler, M.; von Droste, B. i ostali započeli su s istraživanjima i objavom radova vezanim uz pitanja krajolika.

16 International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources, ranije The World Conservation Union (IUCN).

U određenju je istaknuto povijesno i ekološko razumijevanje i prepoznavanje obilježja kulturnih krajolika. Na taj se način brišu podjele koje odvajaju kulturno od prirodnog naslijeđa, a pozornost se usmjerava i na vrijednosti nematerijalnih sastavnica krajolika ugroženih utjecajima razvoja i globalizacije. Zajedničko i nedjeljivo naslijeđe sadržano u kulturnom krajoliku u kojemu je u cijelosti naglašeno međudjelovanje čovjeka i prirode donekle nadomješta današnju fragmentiranost naslijeđa.17 Zaključci Konferencije o autentičnosti, održane u Nari 1994. godine, među svojstvima iznimne vrijednosti osim autentičnosti, uvode i kontek-stualnost, na način da povijesno mjesto (Site) koje uključuje i krajolik treba biti prepoznato u svom širem društvenom, povijesnom i fizičkom okruženju. Drugi ključni pojam prepoznavanja i određenja kulturnog krajolika jest njegova cjelovitost – integritet, koji mora biti povezan s obilježjima koja su vrjednovana na cijelom području te u njegovim pojedinačnim sastavnicama. Deklaracija o očuvanju okoline mjesta i struktura kulturnog naslijeđa18 i Vienna Memorandum19 iz 2005. godine, pored navedenoga, naglašavaju da povijesna područja, u koja se ubrajaju i kulturni krajolici, izvode svoje značajke i različiti karakter iz višeznačnih međuodnosa sa svojim fizičkim, vizualnim, duhovnim i ostalim kulturnim kontekstima i okolinama. Zbog toga je potrebno razvijati odgovarajuće planske alate i strategije za zaštitu i upravljanje područjima koja oblikuju smještaj, odnosno okolinu (Setting) kulturnog naslijeđa. Pojedini teoretičari zastupaju gledište da je određenje kulturnog krajolika suprotno od elitističkog, jer je priznavanjem kulturnih krajolika kao kulturnih dobara mnogim mjestima/krajolicima dana mogućnost za ispunjavanje kriterija iznimne vrijednosti. Na taj je način pojedinim mjestima omogućeno izdvojiti se od svoje bezlične okoline te postati spomenikom spontanog i zajedničkog rada zajednice određenog razdoblja. Kulturni krajolik kao spomen na nepoznatog radnika20 pritom utjelovljuje zajednički rad brojnih nepoznatih graditelja.

ODREĐENJE KULTURNOG KRAJOLIKA U EUROPSKIM POVELJAMA

U Preporuci o zajedničkom očuvanju područja kulturnih krajolika kao dijelu krajoličnih politika koju je donijelo Vijeće Europe 1995. godine, krajolik je bio opisan kao formalni izraz brojnih odnosa koji postoje u određenom razdoblju između pojedinaca ili društva i mjestopisno određenog teritorija, čija je pojavnost rezultat djelovanja prirodnih i ljudskih činitelja ili njihovom kombinacijom tijekom vremana.21 Tu se kao bitno određenje kulturnog krajolika navodi topografski određeno područje, stvoreno od različitih kombinacija kulturnih i prirodnih elemenata, kojima se ilustrira razvitak društva, naselja, arhitekture i njihova karaktera u vremenu i prostoru.

17    Pressouyre, L. ( 2007): Introduction, u: ICOMOS International Day for Monuments and Sites-CulturalLandscapes, Annual Report (ur. Zangheri, L), ICOMOS, Roma: 18.

18    ICOMOS, (2005.): Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage Structures, Sites and Areas, Xi’an.

19    UN ESCO, (2005.): Vienna Memorandum on World Heritage and Contemporary Architecture – Manging the Historic Urban Landscape, Vienna.

20    Fowler, R J. (2001.): Cultural Landscapes: Great Concept, Pity about the Phrase, u: The Cultural Landscape. Planning for a Sustainable Partnership Between People and Place, (ur. Kelly, R.): 77.

21    COE (1995.): Recommendation on the Integrated Conservation of Cultural Landscape Areas as Part of Landscape Policies.

Prema određenju Preporuke o Europskom kulturnom naslijeđu koju je 2000. godine donijelo Vijeće Europe područja kulturnog krajolika su: posebna, zemljopisno određena područja, oblikovana različitim utjecajima ljudskih (antropogenih) i prirodnih činitelja, koji ilustriraju razvitak ljudskog društva tijekom povijesti, koji je stekao društvene i kulturne vrijednosti na različitim teritorijalnim razinama, čiji karakter i određenje u vremenu i prostoru predstavlja odraz načina korištenja zemlje (teritorija) i aktivnosti, vještine ili različite tradicije, ili se ocrtava u literaturi i umjetničkim djelima, ili je mjesto na kojem su održani povijesni događaji.22 Prema vrlo širokoj, opće prihvaćenoj definiciji krajolika u Europskoj konvenciji o krajoliku,23 krajolik je područje, opaženo od čovjeka, čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.24 Takvim određenjem krajolik je prepoznat kao entitet, sastavljen od dinamičkih sustava, formiran međudjelovanjem prirodnih i kulturnih elemenata u određenom prostoru i vremenu.

KATEGORIJE KULTURNIH KRAJOLIKA

Uvođenjem kulturnog krajolika kao vrste naslijeđa u Konvenciji o Svjetskom kulturnom i prirodnom naslijeđu, prepoznate su i usuglašene tri glavne kategorije:25

I)    krajolik koji je oblikovan sa svjesnom namjerom čovjeka

II)    organski razvijeni krajolik: reliktni i kontinuirani

III)    asocijativni krajolik.

Navedenom podjelom kulturni krajolici poredani su od: (I) krajolika koji je oblikovao čovjek s određenom namjerom, (II) potpuno uređenog krajolika tijekom zajedničkog utjecaja čovjeka i prirode, do krajolika (III) koji su najmanje oblikovani djelovanjem čovjeka, ali mogu biti visoko vrjednovani.26

Namjerno oblikovani krajolici

Kategorija kulturnih krajolika koju je najjednostavnije prepoznati je krajolik oblikovan s namjerom čovjeka. Najočitiji su primjeri perivoji, parkovi i vrtovi, oblikovani iz estetskih razloga, najčešće, ali ne uvijek povezani s religijskim ili drugim vrstama monumentalnih zgrada i graditeljskih sklopova, kao što su primjerice: Lednice-Valtice, Versailles, i ostali (si. 1). Kategorija krajolika stvorenog i nastalog svjesnom namjerom čovjeka, tj. vidljivo oblikovani kulturni krajolik podijeljena je u podkategorije odnosno vrste:27

22    COE (2000.a): Recommendation on European Cultural Heritage.

23    COE (2000.b): European Landscape Convention.

24    Nav. djelo, čl.1.

25    Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention, 1999.b:čl. 39-42.

26    Von Droste, B.; Plachte, H.; Rössler, M. (1995.): Cultural Landscapes of Universal Value, 37.

27    Sukladno prepoznavanju kulturnih krajolika prema KonvencijioSvjetskom naslijeđu, ICOMOS je uspostavio Međunarodni znanstveni komitet za kulturne krajolike (International Scientific Commmittee on Cultural Landscape, IFLA) sa zadaćom pojašnjenja kategorija kulturnih krajolika te za izradu osnovnih smjernica za dokumentiranje (inventory). Izrađen je doku ment, Worldwide Basic Inventory/Register Card for Cultural Landscape. Prema tom dokumentu podjela na kategorije kulturnih krajolika usklađena je s UNES-CO-vim Operational Guedlines.

i Namjerno oblikovani krajolik – VersaiIles

(preuzeto s: http//whc.uneîco.oig/en/list/iOC6/gallery/ [01.12.2012.] )

C tearly de sig ned fe nd sce pe – Ve rsai Ile s

(downloaded from : http//whc.unescootg/en/list/i006^altery/

[01.12.2012.])

–    b etani dd vrtovi i kraj olid oblikovani iz znanstvenih ili utilitarnih razloga: arborei urni, izložbeni, proizvodni i kućni vrtovi, voćnjad i si.

-javni perivoj ni prostori i artefakti: trgovi, peri vojni trgovi, parkovi, perivoji, krajolid sjećanja, groblja, avenije, memorijalna stabla i si.

–    perivoji i vrtovi uz monumentalne zgrade irili sklopove: reprezentativni perivoji uz dvorce i ustanove, ljedlišni perivoji, samostanski vrtovi i si.

Prema poj ašnj enju Povelje o povijesn i m vr tovim a i perivoj i-ma iz Firenze, povijesni vrtovi često izražavaju kozmički značaj i idealizirane slike svijeta,2® U čestim slučajevima oblikuju i povijesno mj esto kao memorijalni kraj olikkoji je povezan s velikim povij esnim događajima, poznatim mitovima i pričama; to mogu biti mjesta bitke ili subjekti slavnih slika.

Organski razvijeni krajolici

Organski razvijeni kraj olid pripadaju kategoriji onih dji j e današnji izgled, stvoren i oblikovan u međuodnosima, povezanostima i odgovornosti prema svom prirodnom okolišu. Takvi krajolid odražavaju proces razvitka u svojem obliku i obilježjima sastavni ca.2^ Dijele se u dvije podkategorije:

-relikt ni ili fosilni krajolik dji je razvojni proces dovršenih naglo prekinut, a uključuje povijesna i prapovijesna mjesta (mogu biti arheološka), napuštene zajednicei si. (primjerice: Cilento and.Vallo di Diano, Lopé-Okanda…)

-kontinuirani krajolik koji je i u suvremenom društvu zadržao svoju djelatnu ulogu usko povezanu s

28    KIOMOS-IFL^ Meôvoaccôni kcrAitetzagc^’i/esoe çeri/qe öo nb)?21. svibnja 1 982. Pcvetjozazaîti&t povÿesoih vrtova i perivoja O>arteoor> the PrtXectioo of Historic Parts aodGaateos, Fiterca

29    *** (2CC6-): Opeœrtioaai Çoiôednesfocthe impie rAertatioo of the WoriO Heritage Corueatioo, cl 10.

tradidjskim nadnom života, a dji je razvojni proces još u tijeku. Istodobno predstavlja značaj ne materijalne dokaze svojega razvitka tijekom vremena, (primjerice: Hallstatt-Dach stein/Salzkammergut; Val D’Orda, Toscana…)

Glavno obilježj e organski razvijenog kulturnog krajolika dni jasno uspostavljen međuodnos ljudskih aktivnosti i prirodnog okruženja. Taj je međuodnos određen brojnim dmbenidma koji uključuju topografiju, klimatske uvjete i ostale fizičke elemente okoliša te čovjekovo djelovanje. Tehnološki, društveni, ekonomski i politički dmb enid bitno su odredili nadn i doveli su do formiranja današnjeg izgleda organski razvijenih kulturnih krajolika.20 Živud, organski razvijani kulturni krajolid su dinamični, mogu reprezentirati vrlo dugotrajni, kontinuirani razvoj, često i dug nekoliko tisućljeća, ili se mogu razvijati razmjerno brzo. Sastavljeni su od. materijalnih i nematerijalnih sastavnica, a razvrstavaju se i vrednuju prema funkdonal-nim obilježjima i očuvanim obilježjima povijesnog razvoja. Određujuđ, glavni el ementi ove katego rij e kraj olika j esu kontinuitet trajanja i spontani razvoj, koji su imali važnu ulogu u njihovu razvoju u prošlosti kroz međudjelovanje čovj eka i priro đe.

Organski razvijani, kontinuirani krajolik uključuje vrste, kao što su: povij esni urbani i ruralni, agrikulturni, povijesni kraj olid trađidj skih vještina – etnološki krajolid, industrijski krajolid i si.21 (si. 2, 3). Svojim su razvojem tijekom povij esti kraj olid ove kategorije povećavali, dodavali i mij e-njali uzorke i nadn korištenja ilustriraj ud razvoj zaj ednice i uzorke korištenja zemljišta. Povij esni ruralni krajolid, kao najučestalija vrsta spontano razvijanog krajolika reprezentiraj u uzorke poljoprivrednog zemljišta tijekom povijesti, koji su vidljivi kroz elemente kao što su: podjela posjeda i parceladja, ogradni zidovi, elementi zaštite od. bujica, vjetra i si. To mogu biti i linearni krajolid, kao što su sustav navodnjavanja ili reguladje, kanali te prometni putovi željeznica i cesta, planinarskih putova i si. Organski razvijeni krajolid velikog mjerila na worn području mogu ukljudti i elemente namjerno oblikovanog krajolika.

Asocijativni krajolid

Kategorija asodjativnih kulturnih krajolika danas je jedna od. glavnih kategorija na Listi svjetskog naslijeđa, a opravdava se sposobnošću i mod krajolika za izražavanje snažnih religijskih, umjetničkih i kulturnih povezanosti, u većoj mjeri s prirodnim elementima, nego sprisutnošću 30 31 30 31

30    Primjeri Ijuds kih tehro bš kih irrtervencjja vrb su ibstratrvni u euiopskim o kvir-ima. Primjetk^ u Nizoaems toj ječovjetovim utjecajem cd nefrolito stolića, nizom hid ©tehničkih rr^ra i radova oblitovan piepcenatiirvkrajc-lik; ili k=© što,» fonia nds u istočnoj Engleskojodje je cb da nas cčuva n trad kijs kj keblikvjeterjača.

31    fosilni ili raliktni toltomi kraja Iki na listi Svjetskog oasiijeâa jesu uV. Britaniji Stonehenge; A/etbuiy and Assosiated Site; fóphos re Cipro i Debs u Gtčkoj ln±tstnjski to Itomi ktajal ki jesu rod nk i Ra mmeis fceig i pov jes ni g rad Goslar u Njemač toj te Ironb ridge Geatge u V. Brita njji

2 Ind ustrijski krajolik- Rammeisberg,Goslar

(preuzeto s http//whc.unescoorg/en/list/1020/gallery/ [01.12. 2012.]) Ind ustrial bndscape – Rarn meisberg, Goslar

(downloaded fnom:/Âvhc.unescoorg/en/1istf1020/gallery/ [01.12.2012.])

3 O ig an ski razvijeni krajolik-\>W D’Ore h, Toscan a (preuzetos:http//whc.uneseoorg/en/list/1026/gallery/ [01.12. 2012]) Organically evolved landscape Val DOre a, Toscana (downbaded from: //whc.unescoorg/en/list/1026/gallery/ [01.12. 2012])

materijalnih, kulturnih obilježja.22 Aso djativni kraj olid povezani su povijesnim, religijskim, kulturnim, simboličkim ili drugim vezama s elementima prirodnog područja kao mjesta povij esnih događaja, nadahnuća za umjetnička djela, glazbu i literaturu; kao mjesta religijskog i duhovnog značenja; mjesta ljudskih stradanja, protesta, bitki, ratnih razaranja, mjesta sjećanja i si. To su kraj olid gdje je međudjelovanje ljudi i krajolika snažnije povezano s idejama i vjerovanjima, tako da ovi kraj olid jasno odražavaju društvene i kulturne od.no se između čovj eka i nj e-gova okruženja. Materijalni elementi kulturne prisutnosti mogu biti neznatni ili potpuno izostati, a povezanosti se primarno odnose na prirodne elemente.23 Asodjativni krajolik može biti prirodni, nepromijenjeni krajolik s povezanim kulturnim, estetskim ili doživljajnim vrijed-nostima2* (si. 4).

Razvitak zaštite asodjativnog krajolika, gdje raznolikost tradidjskih kultura orisi o krajoliku i uvj etovana je njime, doveo je do određenih korekdja i dopuna u pristupu Svjetskog naslijeđa. Kategorija asodjativnih krajolika u novije se vrijeme dopunjuje pojmom umjetnički, koji uključuje i 32 33 34 * * * * * 32 33 34 * * * * *

32    ***(20CS):OçeaxicrxtiCoty veation. čl 39.

33    0 pseg pritedn ih ob ilj^ja ob lite povezan s teemKkirr\ s irrito lKkjn\ svetim i lu l-tumimaiačajkan© bajalito rrcœbiti’jitosiiokiobutiv-idatizeri’ijj i irò©: bcte.otcc©, oceare, KJifove, njete.jaæta, pteæ, obtonte bd^ šume

34    To irogu biti rr^sta: a) povezana s povijesnim događajima sječama u prirodi poveza na s važnim povijesnim događajima; b) povnjesrevnjadrosti ( palea motosi

geološki krajolkOA’njadrosti habitata su obuhvačer© nag lasero s prinodnin\ a man)?

s lultumim:Oso?nste bkac]© ivtzv«lnoupečatjifvieterrent[ moroliti stjer© i slidpovezana sa značajnim Ij-dima i kulturnim a ktrvnostima;e) ptetežito pritodna mj?s-

ta koja su tjjetomvemena postate povezana s rekreacijskim korištenjem i ostalim

divitienimaktkrrostirr-dikampiran^vO poveza rosts mitološ kim sadržajima, mi-

tovin-a, folkfc>non\ povijesnim događajima itradkijarr^ :çù sd-ihovrom i/ili religijskom povœarosti koja iroče bitis po>nasupe<at(ikom topografijs-mc h) erazestetskih idejaf ideate/vješti na obi ikovanja;$ poveza rosti s umjetn ičkim a ktrvnostimE\ literatu o m, slitoistvon\ glazbom-što povećava raaimj©/argei doživljaj krajolite;,i povezanosti s pojedinačnom ili gtuprom nemonjom i sjećanjima.

literarni izričaj, a pojam bAt^ni uključuje povezanost s povijesnim događajima i tra di dj ama. Također se naglašava uloga i značaj nadahnuća i umjetničkih povezanosti s kulturnim krajolikom. Pri tome asodjativni kulturni krajolik može ukljuriti i putove i ostale linearne krajolike, koji mogu biti fizički entiteti ili mentalne slike ugrađene u duhovnim, kulturnim tradidjama i praktičnom dj elovanju čovj eka. Obilježja a sodjativnog kulturnog krajolika mogu ukljudti nematerijalne (akustičke, kinetičke, olfaktome…) elemente, kao što su vizualni (uzord svjetla, boje i sjene u krajoliku, it d..).

VRSTE KULTURNIH KRAJOLIKA

Postojeća podjela na tri kategorije kulturnih krajolika dosad, se, tijekom dvadesetak godina primjene, pokazala nedostatnom. U stručnim se raspravama otvaraju pitanja mogu li seagrikulturni, industrijski i urbani kraj olid nad unutar kategorij e oblikovanog, organski razvij enog ili asodjativnog krajolika. Primjeri poj edirdh kulturnih krajolika pokazuju da mnogi od. njih imaju značajke riše od. jedne kat eg orij e propi sane Opera tivn i m smjem ica ma UNES CO-a, te da svaki ponaosob nije mogu će bez poteškoća opisati u okviru glavne kategorije.25 Osim toga, predloženo j e da se kategorija kulturnih krajolika, promatrana zbog povezanosti između čovjeka j nj egova prirodnog okoliša, o dređuj e i prema kriteriju W Smjernica,^ kao iznimna vrijednost tipa građevine, arhitektonskih i tehnoloških sklopova i krajolika koji ilustriraju značajno stanje u povijesti čovječanstva? Time se otvara mogućnost prepoznavanja i ostalih vrsta

35    ftwleç ?. λ 2004): navi dj, 2&.

36    ***(2011.): Opcrntboni GoiMinesfor#*: (MpkrAertatioocftbeWate Heâtage Goo-verttoo, art SI.

3 7 Siri; teak; ćfcaga/oa (2007): GuitoatfLaođssepeia \>\M0He<itagelšst UrtkrS.noó-iog oothe Gnp oaôCnteçorisrtioa, uOy and Tin©” 2(3> 16

4 Asceijativni kulturni krajolik- U luru-KataTjuta

(preuzeto s http/Avhc.u nescootg/en/listfi 021 /gallery/ [01.12.2012.])

Associatke cultural landscape – Uluru-Kata Tjuta

(down baded from : Mvhc .u re scooig/en/li stf 10 21/ga I bry/ [01.12.2012.])

kulturnih krajolika, kao što su povijesna urbana i arhitektonska područja.3®

Ruralni krajolici

Ruralni krajolici su dosad, najzastupljenija vrsta na Listi Svjetskog naslijeđa zahvaljuju d njihovom dugotrajnom prepoznavanju. Prepoznavanju ruralnog krajolika u SAD-u pridonio j e National Park Service koji j e 1934. godine prvi put službeno uveo pojam povijesnog ruralnog krajolika. Bio je definiran kao zemljopisno određeno podržâje koje posjeduje znadajn ukoncentraciju, povezanost i kontinuitet elemenata krajolika ujedinjenih čovjekovim korištenjem i prošlim događajima te estetikom piranskog ili fizičkog razvoja. Razlikuje se odokružujuče okoline po vizualnim promjenama, prostornoj organizaciji, gustoći, mjerilu i starosti: po povijesnoj dokumentaciji, različitim povezanostima i uzorcima razvojaPovij esni ruralni krajolik bio j e korišten, oblikovan, uređivan i prila-g o đaran ljudskim aktivno stima, kao odraz svakodnevnih tradicijskih djelatnosti, kao što je poljodjelstvo, rudarenje, ribolovi slično. Pojavnost korištenja i djelatnosti čovjeka prisutni su u obilježjima krajolika, a očituju se u načinu korištenju i namjeni zemljišta; uzorcima i prostornoj organizaciji; odgovornosti prema prirodnom okolišu; kulturnim tradicijama; mreži putova; linijama razgraničenja; vegetaciji i poljoprivrednim kulturama,· naseljima, stambenim

38    PrepooAa o očuvanju i suvremeocj dozi pori jesnih područja Recommendation Concerning the Safeguarding and Contemporary fide of Miserie ttreai, dori«era ra konferenciji UNBCOa u Naitobju 197é. coding prvi put uvodi pourri povjbsnih i arti itektons kih podtučii (Hscric and trehteesurai tread}, fbvjj?s ra i a rlìitekto rc ta (uk(MČujući i verra talami pcdtv<>a obuhvaćaju svata grupu zjrad^ struktura i otvorenih prostora uključujući arteobška i pateontobšta rriest^ sastavina cd ljudskih naselja u urbanom i ruralnom o tolšg č [ja )=■ to tezi» ivnjedrost prepoznata s arteobštog, arhitektonskog prapovijesnog povijesnog estetstog i sccbtaltumog stajalšta

39    Melnfck, R (19ÌA): Catturai Landscapes farai Miserie Distress in the t<iaticnei Pad: SySem, 8.

i gospodarskim zgradama te ostalim građevinama; arheološkim mjestima, opremi prostora te elementima malog mjerila.40 41 Ruralni krajolik, kao širi pojam, obuhvaća izgrađena i neizgrađena područja koja mogu biti seoska naselja i ostali oblici gradnje za stano vanje, rad, proizvodnju te neizgrađene poljodjelskepovršine. Poljoprivredni (agrarni) krajolik kao vrsta unutar ruralnog ne uključuje naselja. Prema kriterijima English Heritage41 određujud kriteriji za prepoznavanje povijesnih ruralnih krajolika kao baštine su pripadnost povijesnim razdobljima, koja se određuju kao prapovijesno, antičko, srednjovjekovno, te razdoblja 19. i20. stoljeća.

Urbani krajolici

Pojam urbanog krajolika u okviru zaštite kulturnog naslijeđa javlja se od. sredine 1970-ih godina i može se smatrati jednim od. pokretači zamisli kulturnog krajolika. Suvremene rasprave o problemima razvoja pojedinih povi-j esnih središta gradova potaknule su njihovo sagledavanje u okviru koncepta urbanog krajolika.40 41 42 Urbani kraj olid sastoje se od. prirodnog okoliša,topografije, fizičkih i prirodnih obilježja, koja su tijekom procesa urbanizacije djelomično ili potpuno promijenjena stratigiafij om uzoraka izgrađenih i otvorenih prostora, zgrada i infrastrukturnih građevina. Sa stanovišta urbane morfologij e urbani se krajolik definira kao ukupno stanje razvitka i inovativnih rješenja prilagođenih lokalnim uvjetima i mjestopisnim obilježjima svog prostornog smještaja, koji skladnim međudjelovanjem između čovjeka i okoliša zajednički st varaj u nj eg ovg«m us 2oci. Urbani

40    btoS

41    ***(2012.a): fcgisserofPaùsAndCardensSelecSicnCuide.fiuraiLandscapes.

42    S*> ell( C (20CS.Jt 7he ütyasMeâtoge, u ‘Towns ard Sustairab te- De/eto pmenf,’ 8. … Kulturni Krajolik^ojsofistkianiobliks^držiu tovijxnimgr&ioiflrràiàtysztpei tao štosu npr poviesnasredšta Rin-» Pariza Pregi ili Downtown New torta

krajolik se interpretira i kao vizualna percepcija posebnih kvaliteta pojedinih područja, uključujući estetske i morfološke, kao što su pogledi, vizure i pristupi, izgrađene i otvorene graditeljske i urbane karakteristike te geomorfo-logija teritorija. Urbana područja su u prostornom, funkcionalnom i vizualnom odnosu sa svojom okolinom (Setting) koja doprinosi njihovom značenju, kulturnom značaju i vrijednostima.

Urbani krajolik je živi teritorij koji obilježavaju povijesni razvoj s tragovima prošlih naraštaja kao odgovorom na ograničenja i mogućnosti pripadajućeg prirodnog okoliša. On je izraz i odraz vremena i zajednica koje su ga oblikovale, njihovih intelektualnih i pragmatičnih stavova, tehničkih dostignuća i gospodarskih mogućnosti. Sukladno tome povijesni urbani krajolik može se promatrati kroz prepoznavanje posebnih vrsnoća u povijesnom urbanom prostoru – gradu. Određuju ga jasna morfologija i prepoznatljive sastavnice, kao što su izgrađene strukture, otvoreni prostori, uzorci, funkcije i dr., promatrane na način kojim određuju njegov karakter. To znači da se sagledava način na koji su se izgrađeni i otvoreni prostori razvijah tijekom povijesti, što su bile dinamike razvoja čiji su rezultat urbani uzorci i ostala očuvana obilježja urbanih prostora. Urbani krajolik koncipiran je od elemenata koji određuju njegova obilježja i karakter, a uključuju namjenu prostora, prostornu organizaciju, urbane uzorke, vizualne odnose, topografska obilježja, vegetaciju, zgrade i sve elemente tehničke infrastrukture, uključujući građevine malog mjerila, detalje konstrukcija i si.43

Krajolici vezani uz ustanove i institucije44

Među kategorijom krajolika vezanih uz različite ustanove izdvajaju se industrijski krajolici, koji su opisani kao ostatci industrijske kulture koji imaju povijesnu, tehnološku, društvenu, arhitektonsku ili znanstvenu vrijednost, a uključuju zgrade, tehnologiju i prostore koji odražavaju fizičke i društvene procese povezane s industrijom.45 Prepoznavanje i razvrstavanje krajolika kao industrijskog podrazumijeva povezanost teritorija i industrijske infrastrukture sa stanovišta funkcionalnih i kulturno-povijesnih gledišta. Povijesni industrijski krajolik uključuje postrojenja, različite tvornice ih rudnike, povezane s pripadajućom okolinom. S obzirom na lokaciju industrijskog sklopa, on može biti ruralni i urbani industrijski krajolik.46 Važno obilježje industrijskog krajolika je integritet, koji osim glavnih tvorničkih zgrada čine i prateće zgrade za pojedine funkcije (uprava, skladišta, energetska postrojenja) te industrijska infrastruktura, čime se prezentiraju uzorci cjelovitog industrijskog procesa.

43    UNESCO (2005.): Vienna Memorandum.

44    ***(2012.b): Register of Parks And Gardens Selection Guide: Institutional Landscapes.

45    TICCIH/ICOMOS ( 2003.): The Nizhny Tagil Charter for the Industrial Heritage.

46    Belfor, P. (2002.): English Industrial Landscapes – Divergence, Convergence and Perce-tions of Identity, „Industria I Archaeology Review”, 20 (2): 22.

Takav pristup omogućuje sagledavanje industrijskog krajolika kao zasebnog prostornog entiteta, za razliku od jednostavnog prepoznavanja pojedinih industrijskih zgrada ih grupa zgrada. Koncept industrijskog krajolika koristi se za vrjednovanje materijalnih ostataka industrijskog naslijeđa, pridajući mu pri tome novo značenje i uvjete prilagodbe novom načinu korištenja.47

Ostale vrste „institucijskih“ krajolika vezane su uz zdrav-stene, lječilišne, turističke, rekreacijske i edukacijske sadržaje, vojne sklopove i ostale javne djelatnosti.

Prepoznati su i religijski ih posvećeni (sakralni) krajolici48 povezani uz sakralne zgrade (katedrale, crkve, samostane…), obilježja i građevine (križni put…) ih uz arheološke ostatke. Mogu pripadati različitim povijesnim razdobljima, od prapovijesnih ritualnih mjesta do krajolika pojedinih stiskih razdoblja.

Krajolici mora

Pojam kulturnog krajolika u Konvenciji o Svjetskom naslijeđu iz 1992. godine u okviru pojma „krajolik“ (Landscape) uključio je i „krajolik mora“ (Seascape).49 Uobičajeno značenje pojma „krajolik mora” jest slika i pogled na more. Međutim, u istraživačkim pristupima krajolika mora određenje je prošireno na krajolik mora i susjedna granična područja otvorenih voda, uključujući i poglede s kopna na more i s mora prema kopnu, duž obalne linije, te opisivanje utjecaja na krajolik na dodiru mora i kopna.50 Prema važećoj definiciji zaštićenih krajolika/krajolika mora (Landscape/Seascape) to je područje zemlje, obale i mora, gdje je međudjelovanjem čovjeka i prirode tijekom vremena stvoreno područje različitog karaktera značajnih esteskih, ekoloških i/ili kulturnih vrijednosti, često visoke biološke raznolikosti. Očuvanje integriteta takvih tradicijskih međudjelovanja vitalno je za zaštitu, održavanje i razvoj takvih područja.51

Obalni, otočni i krajolici mora u primorskim su zemljama važni elementi u stvaranju nacionalnog identiteta i kulturne povezanosti, s važnom ulogom u povijesti i razvitku zemlje.52 Važan su gospodarski resurs, privlačan za razvoj turističkih i rekreacijskih sadržaja, kao vrijednost koja pridonosi vrsnoći života lokalne zajednice. Krajolici

47    Od 1970-ih godina Velika Britanija je postigla vidne rezulate i glavni je inicijator u promicanju industrijskih krajolika kao mjesta Svjetske baštine te je imala veliku ulogu u ustroju organizacije TICCI H (The International Committee forthe Conservation of Industrial Heritage) s ciljem stvaranja teorijske osnove i praktične metodologije za istraživanje i za intervencije u industrijskoj baštini. Alfrey, J.; Clark, C. (1993.): The Landscape of Industry: Patterns of Change in the Ironbridge Gorge, Routledge, London.

48    ***(2012.c): Register of Parks And Gardens Selection Guide: Religion and Ritual post-AD410 Landscapes.

49    Phillips, A. (1998.): The Nature of Cultural Landscapes -A Nature Conservation Perspective, “Landscape Research”, 23(1 ):24.

50    Hill, M.; Briggs, J.; Minto, R; Bagnali, D.; Foley, K.; Williams, A. (2001.): Guide to Best Practice in Seascape Assessment ,11.

51    Prema World Heritage Convention (1992.) kategorija V. Protected Landcapes/Seasapes.

52    Primjerice: Velika Britanija (Engleska, Wales), Irska, Italija i Francuska, kao zemlje koje su prepoznale značenje obalnih i krajolika mora te su poduzele mjere za očuvanje njihova karaktera, za razliku od Hrvatske koja je svjesna vrijednosti, međutim bez poduzimanja potrebitih mjera.

mora posebnost su Pacifičkih otoka, prepoznati kroz povezivanje s iskustveno poznatim morskim putovima kojima su bile povezane tradicijske zajednice.53 Osim toga, brojni su krajolici i krajolici mora, posebno na Pacifičkim otocima ujedno i krajolici legenda i priča (Storied Landscapes). Snažna, zajednička povezanost fizičkih oblika prirodnih i kulturnih čimbenika usmenom predajom, pričama i legendama, koje govore o putovanjima junaka i predaka, bogovima i legendarnim likovima, daje krajoliku mora dodane, asocijativne vrijednosti.54

PREPOZNAVANJE SASTAVNICA I OBILJEŽJA KULTURNOG KRAJOLIKA

Različita obilježja kulturnog krajolika izdvajaju ga od ostalih vrsta kulturnog naslijeđa i njegove okoline. Za razliku od graditeljskog naslijeđa, kulturni krajolik istovremeno postoji kao artefakt – zasebni entitet i kao sustav.55 Kulturni krajolik sadrži prirodne i antropogene elemente; uključuje uzorke i oblike iz raznih povijesnih razdoblja, a njegova se pojavnost i značenje kontinuirano razvijaju i mijenjaju. Stoga je u pristupu zaštiti važno razumijevanje stalne dinamike i složenih odnosa sadržanih u kulturnom krajoliku kao integralnom, prirodnom i kulturnom sustavu, širokog raspona različitih sastavnica koje se sagledavaju kao cjelina. Analizom definicija kulturnog krajolika vidljivo je da su suvremeni pristupi usmjereni prema procesima i teritorijalnoj određenosti, dinamici i međudjelovanju, a manje prema slici i uzorku, što ih razlikuje od ranijeg, pojednostavljenog poimanja krajolika usmjerenog na vizualne dojmove te kao dijela pejzažnoga prizora. Diskurs se u posljednjim desetljećima s naglašenog estetskog iskustva usmjerava na procese i međudjelovanja, pri čemu su kulturni krajolici reprezentativni dijelovi živoga svijeta društvenih grupa koje obilježavaju promjena i procesi u odnosima između čovjeka, njegove kulture i prirode.56 Na taj je način klasična definicija C. Sauera da su kulturni krajolici dijelovi prirode koje su oblikovale kulturne grupe potvrđena i proširena suvremenim teorijama i međunarodnim poveljama zaštite kulturnog naslijeđa. Na nju se nadovezuje tvrdnja kojom se naglašava da kulturni krajolici imaju višestruke dimenzije, uključujući materijalne, nematerijalne, kulturne i prirodne. U širini i obuhvatnosti određenja kulturnog krajolika može ga se shvatiti kao međusklop prirode i kulture, materijalne i nematerijalne baštine, biološke i kulturne raznolikosti, koji

53    Tiraa, (2006.): Ra’ui in the Cook Islands – today’s context in Rarotonga, “Traditional Marine Resources Management and Knowledge Information Bulletin”, 19:12; Hicks, (1998.): Environmental Protection in the Age of Economics – The Niue Experience,“Journal of South Pacific Law”, 3 (2):19.

54    Primjerice, priče vezane uz Odisejeva putovanja ili u slučaju krajolika Tongariro National Park. ***1993.

55    Na području kulturnog krajolika mogu se nalaziti i ostale vrste kulturnog naslijeđa, materijalnog i nematerijalnog. Alanen, R; Melnick, R. (2000.): Introduction: Why Cultural Landscape Preservation, u: „Preserving Cultural Landscape in America”, 16.

56    Head, L. (2000.): Cultural Landscapes and Environmental Change ,13.

reprezentira čvrsto tkane mreže međuodnosa čovječanstva i njegova prirodnog okoliša.57 U pojedinim slučajevima kulturni krajolici su odraz posebnih tehnika korištenja i obrade zemlje, kao odgovor na obilježja i ograničenja prirodnog okoliša u kojem su ustrojeni, kao i na posebnosti odnosa prema prirodi.

Kulturni krajolici ne predstavljaju samo povezivanje prirodnih i antropogenih snaga, već su složeni kolaž elemenata iz raznih povijesnih razdoblja.58 Imanentno obilježje kulturnih krajolika jest stalnost promjena – obilježja krajolika i njegovih sastavnica mijenjaju se kroz povijest, čime povećavaju njegov značaj.59 Stoga je glavni cilj brige o kulturnim krajolicima prepoznati i ojačati njihova obilježja i prepoznate vrijednosti. Kontinuitet života, vrste i način korištenja prostora kao i ostale promjene u krajoliku odražavaju kulturne, političke, društvene i gospodarske odnose, vjerovanja, znanja i vještine, kao i dostupne tehnologije određenog razdoblja i zajednice. U razumijevanje mnogobrojnih i različitih kombinacija sastavnica, svojstava i uzoraka kojima je definiran kulturni krajolik svakako je potrebno uključiti i razumijevanje njihovih promjena. Sastavnice krajolika uključuju prirodne i kulturne strukture, dok uzorci krajolika kao kombinacije elemenata u prostoru obuhvaćaju njihov smještaj i prostornu raspodjelu. Prostorna organizacija, procesi i promjene u krajoliku vezane uz korištenje prostora i djelatnosti, naselja i ostale izgrađene strukture, mrežu kretanja i putove, organizaciju posjeda, vegetacijska obilježja i druge funkcionalne elemente, zajedno stvaraju oblike i karakterističnu pojavnost krajolika u određenom povijesnom razdoblju. Smještaj i organizacija povijesnih naselja i građevina predstavljaju važne kulturne uzorke kojima se ilustrira način na koji je krajolik u određenom povijesnom razdoblju bio oblikovan i korišten.60 Dokumentiranje i analiza i ostalih obilježja omogućuju usporedbe i ocjene o promjenama krajolika u odnosu na njegovo referentno stanje, tj. ono koje još uvijek sadrži svoje povijesno karakteristične strukture, odnosno cjelovitost.

Prepoznavanje sastavnica i obilježja – karaktera kulturnog krajolika suštinski je dio svake analize, zaštite i planiranja. Obilježja i karakter krajolika u istraživanjima američkih teoretičara određuju: procesi, fizičke sastavnice, strukture krajolika i percepcijska obilježja.61 U procese se ubrajaju:

57    Rössler, M. (1999.): Linking Nature and Culture: World Heritage Cultural Landscapes u: „Cultural Landscapes: the Challenges of Conservation”, 12.

58    Melnick, R. (1985.): Cultural Landscapes: Rural Historic Districts in the National Park System, 7.

59    Nav. dj.: 18 .

60    To je posebice izraženo u organski razvijenim krajolicima velikog mjerila. Krajolici malog mjerila ne uključuju sve navedene prostorne strukture, već samo neke od njih.

61    SAD su među prvim zemljama ustrojile sustav zaštite krajolika, potkrijepljen teoretskim, akademskim istraživanjma i praktičnom primjenom zaštite National Park Service. Karakteristike krajolika određene su prema: Melnick, nav. djelo: 1984:19-28.

prostorna organizacija i uzorci krajolika,62 oblici korištenja i djelatnosti u prostoru,63 odgovornost prema prirodnom okolišu,64 kulturne tradicije, prakse i vještine.65 Fizičke sastavnice – strukture krajolika uključuju prirodne sustave i kulturne značajke krajolika. U prirodne sustave ubrajaju se: geomorfološka obilježja,66 vode i hidrološka obilježja,67 vegetacija i biljni pokrov.68 Kulturne značajke krajolika obuhvaćaju: mrežu kretanja,69 granice,70 izgrađene strukture: naselja, graditeljske sklopove i građevine,71 elemente malog

62    Prostornu organizaciju i uzorke krajolika određuju mjerilo, prostorni odnosi, raspored i razmještaj elemenata u krajoliku (vertikalni i horizontalni). Na formiranje i razvoj prostorne organizacije i uzoraka utjecali su vizualni ili funkcionalni razlozi, u ovisnosti

O odnosima između glavnih fizičkih komponenti i prirodnih obilježja. Organizacija se odražava u sustavu putova, uzorcima polja, udaljenosti između gospodarstava i zaselaka, a obuhvaća i vizualne odnose unutar krajolika. Prostornu organizaciju oblikuju različiti elementi, a funkcionalna i vizualna povezanost pojedinih prostornih dijelova ima važnu ulogu za cjelovitost povijesnog karaktera područja.

63    Oblici korištenja i djelatnosti u prostoru uključuju organizaciju i oblike krajolika različitog načina i vrsta korištenja zemlje, zajedno s naseljima, građevinama, agrikul-turnom proizvodnjom i slično. Osnovna prirodna obilježja prostora kao što su brda, nizine, rijeke, jezera, šume i travnjaci utječu na izbor lokacije i način organizacije ruralne zajednice. Klimatska obilježja utječu na lokaciju zgrada, orijentaciju, materijale i tehnike grad nje. Tradicijski načini korištenja zemlje, metode gradnje i društveni uvjeti razvijaju se zajednički kroz odgovornost ljudi prema fiziografiji i ekološkim sustavima područja koje naseljavaju. Lokacija i ustroj povijesnih naselja najčešće ovise o dostupnim prirodnim resursima, primjerice o blizini vode za prijevoz ili za korištenje njezine mehaničke snage; mineralnim zalihama i kakvoći tla, koje također određuju usmjerenost regije prema pojedinim aktivnostima. Dostupni građevni materijali, kao što su kamen i drvo, imaju velik utjecaj na tipologiju gradnje kuća, mostova, cesta i ostalih građevina i na taj način odražavaju kulturne tradicije određene zajednice i pokazuju način na koji se prostor tijekom povijesti koristio i oblikovao. Religijska vjerovanja, društveni odnosi, identitet pojedinih etničkih skupina, trgovina i vještine mogu i danas biti razvidni u fizičkim obilježjima krajolika.

64    Odgovornost prema prirodnim obilježjima, koja najčešće utječu na razvoj i konačni izgled krajolika, odražava se kroz odnos prema topografskim obilježjima, prirodnoj vegetaciji, životinjskom svijetu domaćih i divljih svojti, vodenim sustavima (more, rijeke, kanjoni, izvori, močvare…).

65    Kulturne tradicije, prakse i vještine koje su utjecale na korištenje prostora, raspored uzoraka i građevne oblike pokazuju da različita povijesna razdoblja i društvene grupe imaju jasno određen međuodnos s prirodnim okruženjem, korištenjem i promjenom, što ponekad dovodi do modificiranja njihovih tradicija u odgovornosti prema okolišu.

66    Geomorfološka obilježja kao podloga imaju velik utjecaj na stvaranje, organizaciju

1    oblikovanje krajolika, ali mogu biti i vrijednost po sebi, kao estetska i vizualna vrsnoća. Geomorfološka obilježja koja definiraju karakter, bilo da su prirodna ili stvorena umjetno jesu: reljefni oblici, vrste tla, sastav stijena, visina i nagibi. Reljefi vrste tla, kao stabilni elementi krajolika u kojima se promjene odvijaju u rasponu od nekoliko milijuna godina, imaju važnu ulogu za organizaciju života ljudi i rasprostranjenost naselja.

67    Vode i hidrološka obilježja mogu također biti esteska i funkcionalna sastavnica krajolika.To mogu biti mehanički sustavi kao što su: vodoopskrbni sustavi, kanali, plovni putovi, fontane, vodoskoci, sustavi odvodnje i si., čija su obilježja: oblik, vrsta, sastav obale, dno, dubina, razina, pokretljivost, kvaliteta odraza, ali i biljni i životinjski svijet.

68    Vegetacija i biljni pokrov u odnosu na korištenje prostora uključuju šume i biljke za poljodjelstvo i oblikovne svrhe. Analiza vegetacije mora uključiti podatke o izvornim i unesenim vrstama. Vegetacija kao važna sastavnica krajolika može stvoriti posebna obilježja povezana s povijesnim razdobljima, hortikulturnim, funkcionalnim i estetskim kvalitetama. Ona je dinamička komponenta krajolika i subjekt kontinuiranih procesa: biljne klijavosti, nicanja, rasta, sezonskih promjena, starenja, truljenja i smrti.

69    Mreža kretanja, tj. prometnih putova, koja obuhvaća sustave za promet ljudi, dobara i materijala.To mogu biti željeznice, ceste, kanali, poljski i seoski putovi koji koriste lokalnoj zajednici, za razliku od autocesta i magistralnih putova kojima se povezuje krajolik sa svojim okruženjem, odnosno regijom.

70    Granice mogu biti političke, administrativne ili fizičke (vizualne), a omeđuju područja vlasništva ili načina korištenja zemlje, kao što su ograde i suhozidi. Njima se odvajaju mala područja koja imaju posebne funkcije: ograđena polja ili zatvoreni posjedi. Ograde, zidovi, drvoredi, kanali za odvodnju ili navodnjavanje, ceste, kanjoni i rijeke mogu ujedno predstavljati i povijesne granice.

71    Izgrađene strukture: naselja i građevine, različiti tipovi zgrada, kuća, spremišta plodova, žitnica, građevina niskogradnje (mostovi, akvedukti) i ostalih struktura koje služe čovjekovim potrebama i odražavaju njegov odnos prema korištenju zemlje. Njihove funkcije, materijali, razdoblja i tehnike gradnje, kao i smještaj u prostoru odražavaju povijesne aktivnosti, znanja i vještine ljudi koji su ih gradili i koristili.

mjerila72 i arheološke lokalitete.73 Percepcijske vrijednosti krajolika uključuju poglede i vizure (tablica 2).

Postupci prepoznavanja krajolika mogu imati različite ciljeve i zadatke i mogu se provoditi: za potrebe utvrđivanja svojstva kulturnog dobra, odnosno prepoznavanja krajolika visokih vrijednosti za donošenje rješenja o zaštiti; za potrebe prepoznavanja karaktera krajolika čiji se rezultati primjenjuju za izradu strategija i planova upravljanja prostorom; za izradu prostorno-planske i urbanističke dokumentacije svih razina i vrsta; za izradu studija utjecaja na okoliš; za ostale vrste projekata i programa uređenja prostora. Procesom prepoznavanja nastoje se osigurati potrebni opći i posebni podatci, važni za razumijevanje karaktera krajolika ili za budući razvitak u procesu prostornog planiranja i za druge vrste dokumentacije.74

MEĐUNARODNI STANDARDI DOKUMENTIRANJA KULTURNOG KRAJOLIKA

Teorijska polazišta slažu se da je dokumentiranje polazna točka u očuvanju svih vrsta kulturnog naslijeđa u koje su uključeni i kulturni krajolici.75 Evidentiranje, tj. snimanje i bilježenje podataka jedna je od glavnih metoda koja omogućava značenje, razumijevanje, određivanje i prepoznavanje vrijednosti kulturnog naslijeđa.76 Evidentiranje je suštinski dio konzervatorskih procesa, a obuhvaća prikupljanje podataka kojima se opisuju materijalni i nematerijalni elementi, fizička struktura, stanje i korištenje baštine s oznakom razdoblja nastajanja. Dugogodišnja nastojanja međunarodnih institucija kao npr. ICOMOS-a u suradnji s Međunarodnom udrugom pejzažnih arhitekata (IFLA) za uvođenjem jedinstvene popisne (inventarske) kartice za kulturne krajolike još uvijek nisu zaživjela.77 Razlozi složenosti metode popisivanja i dokumentiranja uvjetovani su već samim pojmom kulturnog krajolika, kao i suvremenih napora usmjerenih na pitanja upravljanja kulturnim naslijeđem. Povelja o povijesnim vrtovima i perivojima iz 1982. godine otvorila je mogućnosti za upisivanje (registraciju) i

72    Elementi malog mjerila kao značajke krajolika obuhvaćaju detalje i raznolikosti povezane s funkcijom i esteskim nazorima (raspela, oprema vanjskog prostora, izgrađena obilježja i elementi koji koriste vodu za estetske i utilitarne funkcije kao što su: fontane, akvariji i kanali, pješački mostovi, znakovi uz ceste, miljokazi, granični kamenovi, pojedina stabla, napušteni strojevi ili ograde koje označavaju lokacije povijesnih aktivnosti i slično).

73    Arheološki lokaliteti, mjesta koja sadrže nadzemne i podzemne ostatke koji svjedoče o povijesnoj organizaciji i korištenju prostora.To mogu biti mjesta prapovijesnih i povijesnih djelovanja čovjeka, mogu biti označena i prezentirana, mogu biti evidentna u obliku ruševina, promjena u vegetaciji ili kao ostatci ispod površine. Mogu sadržavati vrijedne podatke o korištenju prostora, uzorcima društvene povijesti i određene zajednice, razvoj djelatnosti kao što su rudarenje, mlinarenje i slično.

74    Na primjerima iz Velike Britanije zamjetno je da se rezultati postupaka identifikacije integriraju u planerske procese, a u nedostatku planskih dokumenata mogu se koristiti za usmjeravanje posebnog načina korištenja i upravljanja krajolikom, ali i za izradu različitih razvojnih projekata.

75    ICOMOS (1996.): Principles for the Recording of Monuments, Groups of Buildings and Sites.

76    Nav. dj.

77    U Hrvatskoj se za istraživanja povijesnih perivoja i vrtova koristi pregledna (inven-tarska) kartica objavljena u: Obad Ščitaroci, 1992.

KARAKTER/OBILJEŽJA KULTURNOG KRAJOLIKAOPIS
PROCESIProstorna organizacija i uzorci krajolika
Oblici korištenja i djelatnosti u prostoru
Odgovornost prema prirodnom okolišu
Kulturne tradicije, prakse i vještine
FIZIČKE SASTAVNICE-STRUKTURE KRAJOLIKAPRIRODNE SASTAVNICEGeomorfološka obilježja
Vode i hidrološka obilježja
Flora i fauna
Vegetacija i biljni pokrov
KULTURNE SASTAVNICEMreža komunikacija
Granice
Izgrađene strukture: naselja, zgrade i građevine
Grupe građevina
Elementi malog mjerila
Arheološki lokaliteti
PERCEPCIJSKE VRIJEDNOSTI KRAJOLIKAPogledi i vizure

Tablica 2: Dokumentiranje obilježja i karaktera krajolika modificirano prema metodi National ParkServicea, SAD Table 2: Documenting landscape features and character according to the method of the National Park Service, USA

zaštitu povijesnih vrtova i perivoja. Iste je godine predložena jedinstvena popisna kartica koja je stvorila pretpostavke za popisivanje, prikupljanje i strukturiranje podataka

0    povijesnim vrtovima i perivojima. Ocijenjeno je da bi se s određenim prilagodbama ona mogla primijeniti i na ostale vrste krajolika. Prije desetak godina na temelju metode popisivanja i dokumentiranja koju je predložio ICO-MOS-IFLA započelo je dokumentiranje najjednostavnije

1    najočiglednije vrste – namjerno oblikovanih kulturnih krajolika, sa zamisli da se primijeni i na ostale kategorije. Napredak je postignut na prepoznavanju povijesnih vrtova i perivoja te stvaranja Upisnika (Registra) i Popisnika (Inventara) osobito u Europi i SAD-u, a Odbor za kulturne krajolike (Committee on Cultural Landscapes) ICOMOS-a je u suradnji s pojedinim zemljama pripremio nacionalne kataloge i Popisnike.78 Danas taj program ima široku primjenu, pogotovo zbog suvremenih stavova u teoriji očuvanja kulturnog naslijeđa da spomenik nije moguće promatrati kao izolirani znak (Landmark) u prostoru, već kao dio prostornog konteksta.79

Prvi korak u podizanju svijesti o vrijednostima krajolika kao kulturno-povijesnog naslijeđa jest stvaranje upisnika (registra) i popisnika (inventara). To prije svega uključuje listu lokaliteta, odnosno izradu popisa prepoznatih kulturnih

78    U programu sudjeluju: Australija, Austrija, Kanada, Španjolska, Francuska, Italija, Japan, Portugal, Velika Britanija, Švicarska, SAD, itd. U Velikoj Britaniji rad na inventarizaciji započeo je prije dvadesetak godina od strane NGO’s i do sada je uključeno preko tisuću vrtova. U Španjolskoj detaljne studije i inventare provodi Ministarstvo kulture, a rezultat je katalog od preko 1600 zaštićenih vrtova. Austrijski katalog sadrži oko 1500 povijesnih vrtova. U SAD je tzv. HALS Program (Historic American Landscapes Survey) popisao i dokumetirao oko tisuću krajolika. I u Kanadi se provodi takva inventarizacija.

79    Inventarizacijska kartica prezentirana je na sastanku ICOMOS-IFLA u Verbaniji (Ita

lija), u listopadu 2006. godine. Nakon potrebnih potvrđivanja i korekcija ratificirana je na sastanku u Norveškoj, u rujnu 2007. godine.

krajolika – temelja za budući popisnik (inventar).80 Nakon početnog inventarskog lista za kulturne krajolike, koji sadrži osnovne podatke o lokaciji, imenu, veličini, povijesti krajolika, postojećem stanju, vlasništvu, vrednovanju (ocjeni) i zakonskoj zaštiti, slijedi podrobno dokumentiranje. Razvijanjem metode popisivanja i dokumentiranja (inventarizacije) nastoji se dokumentirati cjeloviti opseg svih sastavnica kulturnog krajolika. Suvremeni alati i tehnike geografsko-informacijskog sustava (GlS-a) imaju u posljednjim desetljećima važnu ulogu u istraživanjima i dokumentiranju krajolika, u prikupljanju, arhiviranju, upravljanju, analiziranju i izlaznim rezultatima geografskih i drugih vrsta podataka te je njihovo korištenje preporučio UNESCO.

POPISNI OBRAZAC ZA DOKUMENTIRANJE KULTURNOG KRAJOLIKA

Kulturni krajolici kao vrsta kulturnog naslijeđa opisani su kao entiteti u kojima su čovjekov rad i rad prirode usklađeni. Iz navedenog određenja proizlaze problemi daljnjeg postupanja jer otvaraju pitanja metodološkog pristupa -kako prikazati i dokumentirati međudjelovanje čovjeka i njegove okoline, a s druge strane nameće se pitanje kako istom popisnom (inventarskom) karticom prikazati različite vrste krajolika. Popisivanjem trebaju biti obuhvaćene sve kategorije i vrste krajolika i treba im biti prilagođena, od namjerno oblikovanog, organski razvijenog do asocijativnog krajolika. Međunarodno prihvaćene Popisne

80 U pojedinim zemljama takve liste su započele popisom perivoja i vrtova, a potom su proširene na urbane predjele, agrikulturna područja, da bi s vremenom rasle i uključile područja s više tipova krajolika, veće složenosti. Slično je i u Hrvatskoj, gdje je lista odnosno popis perivoja i parkova prepoznatih kao kulturni krajolik, zaštićen na temelju Zakona o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara, a jedan dio njih i na temelju Zakona o zaštiti prirode. Kriteriji i standardi pri tom nisu dogovarani, ni međusobno usklađeni.

(inventarske) kartice koje je predložio ICOMOS u suradnji s Međunarodnom udrugom pejzažnih arhitekata, IFLA, sadržavaju grafičke i pisane podatke koji obuhvaćaju nekoliko tematskih cjelina (tablica 3).81 Popisna kartica koju je 1997. godine oblikovao National Park Service za potrebe Nacionalnog upisnika (Registra) povijesnih mjesta u SAD-u, koja uključuje i kulturni krajolik, također sadrži pisane i grafičke podatke. Podatci su podijeljeni u tematske grupe, a započinju općim podatcima kao što su ime dobra, lokacija (adresa), vlasništvo i klasifikacija pridruženih kulturnih dobara.82 Sljedeća grupa podataka odnosi se na povijesne i sadašnje funkcije krajolika te način korištenja. Općeniti opis krajolika uključuje: arhitektonske opise građevina (materijal, temelji, zidovi, krovovi, stilovi), povijesno i sadašnje fizičko stanje pojedinih dobara te pridružujućih i nepridru-žujućih elemenata. Opis općih obilježja odnosi se na opise fizičkih čimbenika krajolika.83 Izjava o značaju uključuje podatke o zadovoljavanju kriterija Nacionalnog registra, razdoblju značaja, važnim datumima, te graditeljima i arhitektima. U općem tekstu opisuje se razina značaja i za to primijenjeni kriteriji. Zasebna su točka izvori i bibliografija (članci i ostali izvori podataka za pripremu obrasca). Na kraju se upisuju zemljopisni podatci koji uključuju površinu krajolika, koordinate, tekstualni opis granica te pravni režim zaštite. Dodatak su grafički podatci: karte, planovi, skice, nacrti i fotografije. Sukladno antropološkom stavu o zajedničkom sagledavanju svih čimbenika krajolika – opipljivih i neopipljivih, materijalnih i nematerijalnih obilježja, National Park Service istražuje i dokumentira obje grupe.84 Analiza i usporedba modela dokumentiranja (inventarizacije) obilježja i sastavnica kulturnog krajolika (tablica 3) pokazuje da, iako je struktura podataka ICOMOS-ove popisne kartice i popisne kartice National Park Service (NPS) različito sistematizirana, podatci koji su nužni za opisivanje obilježja kulturnog krajolika u glavnim se obilježjima podudaraju.

81    Osnovna inventarska kartica za registar kulturnih krajolika sadrži: opće podatke o kulturnom krajoliku (ime, smještaj u prostoru, karta, koordinate, granice područja); zakonske okvire: vlasnik, korisnik, stupanj zaštite; kategoriju kulturnog krajolika prema UNESCO-voj tipologiji s opisom; povijesne podatke: izvorno, naknadno i sadašnje korištenje, datum gradnje, autor(i); opći opis: okolina, prirodna obilježja, pejzažna/ prostorna kompozicija, arhitektonski elementi, skulpture, oprema, korištenje zemlje, tradicijska proizvodnja, energetski sustavi, građevine, postojeće stanje; karakteristike: materijalne i nematerijalne, vjerovanja, stanovnici, društveno-ekonomske djelatnosti, autentičnost, integritet, univerzalnost, izolirani ili grupna vrijednost; kriteriji izbora i vrjednovanja; povijesni grafički podatci (crteži, slike, grafike, fotografije) i literatura; podatci o obrađivaču: ime i adresa, odgovornost i njegov položaj, institucija.

82    Posebnost američkog pristupa jest prepoznavanje pridružujućih i nepridružujućih elemenata krajolika, kao što su zgrade, mjesta, strukture i građevine, a u inventarskom se listu izražavaju u brojkama.

83    Fizički čimbenici kulturnog krajolika su: korištenje (Land Use), uzorci (Patterns), klasteri (Clusters); prirodni sustavi; prostorna organizacija; vizualni odnosi; obličje terena (topografija), nadzemna odvodnja, vegetacija, sustavi kretanja, obilježja voda, prirodna i izgrađena obilježja, nenaseljene strukture krajolika i građevine, oprema krajolika, građevine malog mjerila.

84    Materijalne aspekte istražuje kroz arhivsku dokumentaciju, povijesna razdoblja, terenskim istraživanjima postojećeg stanja i slično. Dokumentiranje nematerijalnih, neopipljivih vrijednosti svodi se na: lokacije festivala, mjesta tradicijske glazbe, plesa, hodočasničkih putova, memorijalnih mjesta i prošlih događaja, mjesta tradicijskih vještina, mjesta sakupljanja berbe domaćih biljaka, mjesta obrtničkih uradaka te tradicijska mjesta doživljaja posebnog vremena godine.

Na temelju usporedbene analize međunarodnih primjera popisnog obrasca za dokumentiranje krajolika, a s obzirom na prepoznata obilježja, predlaže se model primjenjiv za kulturne krajolike u Hrvatskoj.85 Osim pisanih, obrazac sadrži grafičke podatke (kartografske prikaze i fotodoku-mentaciju). Pisani podatci u obrascu obuhvaćaju sljedeće:

–    opći podatci (naziv, lokacija, vlasnici…)

–    zemljopisni podatci (smještaj, koordinate, veličina/ površina, opis granica…)

–    kategorija/vrsta krajolika

–    topografska obilježja (reljefna, geološka, pedološka, hidrološka, vegetacijska…)

–    povijesni razvitak i karakteristična povijesna razdoblja

–    povijesne i sadašnje funkcije i način korištenja prostora

–    prostorna organizacija / kompozicija, vizualna i oblikovna obilježja

–    uzorci izgrađenog i neizgrađenog krajolika, odnos naselja i izgrađenih prostora prema otvorenim prostorima

–    graditeljska struktura, vrste i tipovi zgrada, materijali, oblici i tehnike gradnje

–    prometne i tehničke građevine

–    oprema prostora i građevine malog mjerila

–    nematerijalna obilježja (legende, mitovi, običaji, vještine, zanati, povijesni događaji vezani za krajolik i si.)

–    izvori podataka i literatura o krajoliku.

Grafički podatci obuhvaćaju kartografski prikaz granica kulturnog krajolika u primjerenom mjerilu ovisno o veličini područja te fotografije postojećeg stanja koje obuhvaćaju panorame i karakteristična obilježja.

PRIJEDLOG RAZVRSTAVANJA KULTURNIH KRAJOLIKA HRVATSKE

Na temelju dosadašnjih spoznaja i provedenih istraživanja te usporedbom s međunarodnim teorijskim pristupima predlaže se model razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj koji se nadovezuje na glavne kategorije kulturnih krajolika koje je utvrdio UNESCO. Unutar kategorija namjerno oblikovanih, organski razvijenih i asocijativnih krajolika po svojim se obilježjima prepoznaju različite vrste. S obzirom na način nastanka i formiranja pojedine se vrste mogu ubrojiti i u namjerno oblikovane i u spontano razvijene krajolike.86

Namjerno oblikovani krajolici

Najočiglednija vrsta dosad prepoznatih i zakonom zaštićenih kulturnih krajolika u Hrvatskoj su jasno oblikovani krajolici stvoreni svjesnom namjerom čovjeka, kao što su: perivoji, parkovi i vrtovi uz reprezentativne i javne zgrade

85    Dumbović Bilušić, B. ( 2012.): Krajolik kao kulturno naslijeđe, Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, 186-191.

86    Primjerice, Primoštenski vinogradi primjer su agrarnog krajolika formiranog na temelju planskog pristupa, dakle oblikovani su svjesnom namjerom, dok su brojni terasasti krajolici na priobalnom području i na otocima rezultat spontanog razvoja.

POPISNA (INVENTARIZACIJSKA) KARTICA
PODATCIICOMOSNPS
OPĆI PODATCI GEOGRAFSKI PODATCI GRANICENaziv, površinaKarta smještaja 1:50 000Koordinate geografskog smještajaOkolišni uvjeti: klima, temperatura, vlaga, vjetroviNaziv, povijesno ime Smještaj, adresaPovršina, opisna granica krajolika Koordinate geografskog smještaja
EKOGEOGRAFSKAOBILJEŽJAVegetacijska obilježja Staništa i ekosustavi Topografska i geološka obilježjaObilježja lokacije Vegetacija i korištenje zemlje
OKOLINA KRAJOLIKA SITUACIJAPrirodni (more, rijeka…)Urbani (ceste, zgrade, funkcije…)Opis okoline
TIP/VRSTA 1 OBILJEŽJA KULTURNOG KRAJOLIKATip (namjerno oblikovani; organski razvijeni; asocijativni), vrsta (urbani, ruralni, memorijalni)Tip (namjerno oblikovani; organski razvijeni; asocijativni), opis obilježja
PODATCI 0 STATUSU KULTURNOG DOBRAVlasništvo dobra i kategorija dobra, broj pridružujućih i nepridružujućih elemenata (zgrade, područja, mjesta, strukture, građevine)
FUNKCIJA 1 KORIŠTENJEPovijesne i sadašnje funkcije i djelatnosti
OPISPovijesni kontekst
KULTURNO-POVIJESNIZNAČAJGlavno povijesno i sadašnje stanje Prirodno-povijesni značaj (geološke forme i strukture)Primijenjeni kriteriji Nacionalnog registra Stupanj značajaRazdoblje značaja, važni datumi
VRJEDNOVANJE 1 ZAŠTITAPostojeći elementi naslijeđa (kulturni i prirodni)Ocjena stanja zaštiteIzvornost / autentičnostCjelovitost / integritetZakonska zaštitaOcjena (visoka, srednja, niska)Planiranje (prostorni i razvojni planovi)Sadašnja namjena Stanovnici i etničke grupe Glavne gospodarske aktivnosti Dostupnost usluga, edukacije, energetske infrastruktureUzorci i prostorna organizacijaMreža komunikacijaNaselja i sklopovi zgrada/g radevi naZgrade, arhitektonska i stilska obilježjaMaterijaliArheološka mjesta Značajne osobe Arhitekti/graditeljiPodatci o razvoju povijesnog konteksta Cjelovitost / Integritet Stanje značajaKarakterno određujući elementi
TIP PROSTORA U KOJI JE KRAJOLIK UKLJUČENIndustrija, gospodarstvo, proizvodnja Rekreacijski, trgovački sadržaji, poljodjelski
FOTOGRAFIJE
OSTALADOKUMENTACIJAKarte, skice, povijesne karte
LITERATURABibliografski izvori za ispunjavanje obrasca, ostala bibliografija o dobruKnjige, članci i ostalo Povijesni izvori

Tablica 3: Usporedba dokumentiranja obilježja i sastavnica kulturnog krajolika modificirana prema metodama ICOMOS-a i NPS-a

Table 3: Comparison of documenting cultural landscape characteristics and components according to the methods of the ICOMOS and the NPS

ili pojedine institucije, samostanski vrtovi, lječilišni perivoji, gradski parkovi i perivoji, botanički vrtovi, arboretumi, krajolici groblja,87 drvoredi i slično. To su krajolici oblikovani svjesnim nastojanjem, na temelju unaprijed osmišljenog plana ili projekta, kao djelo arhitekta, pejzažnog arhitekta ili vrtlara, (si. 5, 6) Kategorija namjerno oblikovanih krajolika uključuje sljedeće vrste krajolika nastalih prema zamisli plana ili projekta:

–    perivoji i parkovi (lječilišni perivoji, samostanski vrtovi, promenade, aleje i si.)

–    botanički vrtovi i krajolici oblikovani iz znanstvenih razloga (arboretumi, vrtovi)

87 Krajolici groblja mogu biti i krajolici posebnih povezanosti (asocijativni) u slučaju kad je manje očita njihova oblikovna i estetska komponenta, a zastupljenija su povijesna, nadgrobna obilježja ili povezanost sa znamenitim osobama.

–    javni perivojno oblikovani prostori (perivojni trgovi, parkovi, perivoji, drvoredi, izložbeni vrtovi…)

–    reprezentativni perivoji uz dvorce, vile, stambene i ostale vrste javnih zgrada

–    povijesni proizvodni krajolici (vrtovi, voćnjaci, rasadnici, vinogradi…)

–    krajolici sjećanja (groblja, aleje, memorijalna stabla…)

–    planirani urbani krajolici uključuju planski oblikovana i uređena urbana područja iz raznih povijesnih razdoblja; uključuju i pripadajuću okolinu sa svim obilježjima prirodne topografije

–    industrijski krajolici vezani uz proizvodnju ih korištenje mineralnih sirovina, a uključuju zgrade, građevine, opremu prostora i pripadajuće otvorene prostore

5 Mamurno ob li kovani perh/ojn i krajolik- parkMaksi mir, Zagreb (Gradski ured za strateg ijsko plan iranje, Zagreb)

Clearly defined park fend sca pe de signed and created intentionally by man – Maksim ir Park, Zagreb (City Strategic Planning Office/Zagreb)

6 Namjerno oblikovani urban i krajolik Zagreb (Gradski ured za st rateg i js ko p fe n iran ja, Zag reb)

Clearly defined urban fend sca pe de signed and created intentionally by man, Zagreb (City Strategic Planning Otti ce/ Zagreb)

–    fortifìkadj ski krajolid iz raznih povijesnih razdoblja, uklju čuj u zgrade, građevine, komunikadje i pripadajuće otvorene prostore

–    povijesni ljedlišrd krajolid sa svim građevinama, perivojima, drvoredima, površinama i tijelima vode te ostalim spedfičnim sadržajima

–    turistički i rekreadjski krajolid sa svim građevinama, uređenim otvorenim prostorima, prate dm elementima i sadržajima (kupah stima, sunčali stima, skijali stima, igralištima i si.).

Poj edine vrste namjerno oblikovanih krajolika u Hrvatskoj su zaštićene temeljem dva zakona, Zakonao zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o zaštiti prirode66. Među ostalima, tu se ubrajaju: park Maksimir u Zagrebu,gradski perivoji gradova (Opatije, Splita, Osijeka, Karlovca…), perivoji dvoraca, vila i ljetnikovaca, arborei umi (Trst eno, Vinica) i brojni drugi.

Organski razvijeni krajolici

U kategoriju organski razvijenih kraj olika pripadaju ruralni i poljodj elski krajolid; urbani krajolid nastali spontanim razvoj em; pojedini industrijski i fortifikadj ski krajolid; krajolid posvećenih mjesta, krajolid prometnica (putova, cesta i željeznica) itd. Spedfičnost ove kategorije jest u tome da tijekom povij esti povećava ili dodaje promjene i uzorke korištenja te da može u sebi sadržavati i el ement enamj emo

S·* U Zctiorx/ o zaštiti <xirote postoji kateexorija „spomenik pa rtovre arti ite krute”, a o pisan js kx> ur^etro ob litovan i p osto ripemoj tota ηκ ki vrt, a rboretun\ gradski park, d noted tao i družio bird vrtrog i partovrog oblikovanja), pojedinac r» ili stupirà stabab, toji ima estetsto, stilstu, umjetničku tultumo-povjjesru ekobštu ili 2nanstveru vnjedrost

69 0 bad Scitato: i, M ( 1932): Hnatskapatio/oabaštioct, zaštita i oboota, 2&43.

oblikovanog krajolika. Kategorija organski razvijenih krajolika uključuj e sljedeće vrste nastale spontanim povij esnim razvoj em tij ekom povijesti:

-urbani krajolid nastali spontanim razvojem tijekom povij esti,bez prethodno izrađenog urbanističkog plana

–    ruralni krajolid il u stri raj u razvoj ruralne zajednice, naselja, prostome organizadje, načina života i uzoraka poljodjelskogkorištenjaprostora

–    agrarni (p olj o dj el ski) kraj oli d reprez entiraju na dn kori štenja zemlje, podjelu posjeda, parcela dj u, sustave ograda i ostale vrste suhozidnegradnje (kažuni, bunj e, gromače)

-linearni krajolid povijesnih komunikadja (željeznica, cesta, planinarskih, ho do časničkih putova…)

–    krajolid posvećenih mjesta, sakralni krajolid

–    krajolid mora povezani ribarskim aktivnostima, plov-nim put ovima, naglašenih obrambenih sustava, itd.

Povijesni ruralni krajolici zastupljeni na području Hrvat ske uređivani su tradidjskim djelatnostima vezanim uz korištenje zemlje. U starijoj konzervatorskoj praksi nazivaju se krajolid tradidjskih vještina, odnosno etnološki kraj olid.90 Tipovi seoskih naselja i uzord poljodjelskih površina odražavaju ne samo tradidju, znanja i vještine ljudi koji su ih obHkovali,mijenjali i prilagođivali svojim potrebama, veći topografska obilj ežja prostora u koj emu su nastali. 3 obzirom na geomorfološka obilj ežja poj edirdh regija razlikujemo nizinske, rij ečne, planinske, bij ežuljkaste, krajolike krških polja, terasaste krajolike i drugo. Agrarni (poljodjelski) krajolid razlikuju se po nadnu korištenja

90 Začetnik pepcenavanja ruralnih ba>alikc\ odrosnoetrobškjh područja bilaje torœnetoréaetrobgirja Eeata Gottbardr-Pavbtck,·, toja js na podiučjj fctr^ Kwar· rera iotota prepoznala i zaštitila reto lito takvih podučja

7 Poljodjelski krajolik – delta rijeke Neretve (foto: B. Durnbovič Bi lu šič, 2012.)

/Agricultural landscape – f’teretva R iver Delta (photo: B. Durnbovič Bilusič, 2012)

zemlje i poljoprivrednim aktivnostima te mogu biti: vinogradarski, ratarski, pašnjački, maslinarski,itd.. U njima su vlasnički odnosi u najvećoj mjeri odredili prostomu organizaciju, sustave komunikacija, prostome uzorke,geometriju parcela, omeđivanje posj eda i slično. 3 obzirom na stupanj očuvanosti kulturno-povijesnih obilježja dosad, su upisani u Registar kulturnih dobara: povijesni ruralni, agrarni krajolik Star ogradskog poljana otoku Hvaru (Lista Svjetske baštine), ruralni kraj olik Žumberak – Samoborsko goij e -Plešivičko prigorje, kulturni krajolik Velikog Tabora*1, a u okviru prostomo-planske dokumentacije prepoznati su: agrarni krajolik delte rijeke Neretve, ruralni krajolik Lonj-skoga polja, ruralni krajolik Zrinske gore, ruralni kraj olik rijeke Gacke, urbano-ruralni krajolik doline rijeke Mirne, suhozidni krajolici otoka i priobalja (Korčule, Hvara, Krka, Cresa, Pelješca i niza ostalih) (si. 7, 8).

Povijesni urbani krajolici obuhvaćaju osim izgrađenih, urbanih struktura i prirodni okoliš, topografska, fizička i prirodna obilježja, koja su tij ekom urbanog razvoja u većoj ili manjoj mjeri ostala prepoznatljiva. Sklad, i protezanje urbanih oblika te odnosi između grada i njegova okruženja s kojim je u funkcionalnom, prostornom i vizualnom odnosu doprinosenjegovuznačenjui vrijednostima. Urbani krajolik strukturiranje od. prepoznatljivih elemenata koji uključujunamj enu prostora i uzorke, prostomu organizaciju, vizualne odnose, topografska obilježja, karakterističnu vegetaciju, elemente povijesne tehničke infra strukture i urbanu opremu; prepoznaje se kao vrijednost kulturnog naslijeđa. Među raj vrednije svakako se mogu ub roj ititi

91 Durnbovič bibš k, &. ;Veto b, N ·2<Χ&!< Kulturni krajjliklfelitog Tabo» – p epccr»-van)?, vrj=d rova rçje i 2a štita, u Dvora itftftäcvakvitwnonaSijede 1:<κ>    çctço-

óatóog mzvfào, Obad ί< itattxi, Μ (u r), 191.

S Povijan i nj ral n i krajolik- Lonjsko polje

(p re uzeto s www.gccg le. h r/sca rc h?q= bn js ko+pol^+sl ike [01.12.

2012.])

Historic njral landscape – Lonjsko polje

(dow n baded f torn : wwwg ccg le.hr/searc h?q =lonj sk04^olje+s li ke [01.12.2012])

povijesni urbani krajolici Dubrovnika, Korčule,Stona,Šibenika, Zagreba, Varaždina, Motovuna,Samobora… (si. 9,10).

Povijesni industrijski krajolik odlikujefunkdoralra i prostorna povezanost industrijskih procesa, građevina i uređaja u izgrađenom (urbanom), ruralnom ili đoprirodnom okolišu. S obzirom na vrstu i tip razlikujemo : kraj oli-ke energetskih sustava (proizvodnjei prijenosa električne energije), krajolike vezane uz korištenje mineralnih sirovina (rudnike, solane, kamenolome…), krajolike skladišta i transporta te krajolike proizvodnih pogona. Danas su prestankom proizvodnje mnogi industrijski sklopovi ostali bez namjene, a u gradskim područjima postaju brownfield po druga, često smještena u današnjim gradskim središtima, zbog čega su prikladna za nove urbane sadržaje. Među rajočuvanije primjere povijesnih industrijskih krajolika ubrajaju se lučka skladišta i tvornički pogoni u Rijeci, tvornički pogoni vezani uz željezničku prugu u Zagrebu82, nekadašnja Pamučna industrija u Dugoj Resi, rudnid ugljena Raša, Labini Pođlabin, hidrocentrale Kraljevac na rijed Cetini i Ozalj na Kupi, solana u Stonu, kamenolomi Pud-šća,Vmiki drugo.

Forti fikacijski krajolici ili krajolici utvrda osim građevina uključuju i topografska obilježja prostora dje su pogodnosti korištene za gradnju sustava utvrda, starih gradova, kaštela, vojarni, skladišta i ostalih građevina u funkdji obrane. Mogu pripadati jednom ili razlidtim po-vijesnim razdobljima te ilustriraju stupanj razvitka vojne tehnike određenog razdoblja. U pojedinim područjima Hrvatske prema podj eli po povdjesnimrazdobljimazastupljeni

9Z Du rnbovk bilcšič, &. (2007): Zaštita i ob r»va industriis teg bablifca žejjszn ke u Zagtebq M<xm<X<oz mv&otogica, 1-2:32,4š.

9 Povijesni urtrani kra>olikMotovonaCiv1ohorovcič,l992:142) Hi store urban fend scapa of Motovun (Mohorovičc, 1992:142)

su kraj olid neolitskih utvrda, antičkih fort ifikadja, rano-srednj ovj ekovni i srednjovj ekovni sustavgradina i utvrda, sustav protuturskih utvrđenja, venedjanskih renesansnih utvrda, novovjekih austrijskih, engleskih… utvrda te vojne građevine iz sredine20. stoljeća. Medu najznačajnijefor-tifikadjske krajolike ubrajaju se: kraj olid sustava utvrda otoka Brijuna, Visa i Lastova, fortifikadjski sklop u Puli, Šibeniku i Dubrovniku, kraj olid feudalnih utvrda na gora-mai planinama kontinetalnog i primorskog dijela Hrvatske i niz drugih (si. 11).

Krajolid povijesnih prometnica: cesta, putova i željeznica pripadaju tzv linearnim krajolidma, koji osim infrastrukturnih građevina – cesta, putova i željezničkih pruga -uključuju i pripadajuću opremu, miljokaze, part emu obradu i si., a kod.željezničkih pruga posebnu tehničku opremu, signalizadje i postrojenja. Orim krajolicima pripadaju i prateće povijesne građevine, kao što su željezničke postaje, stražamice,mosne vage i drugo, ali i ostali sadržaji putovanja: gostionice, ostarije, nekadašnja svratišta i slično. Osim zgrada, građevina niskogradnje i tehničke opreme, u krajolicima putova posebno su važne vizualna i dožirijajna komponenta jer se njima ostvaruju panoramski prizori na okolicu. U ovaj tip krajolika ubrajaju se: želj eznidea pruga Zagreb – Rijeka, posebice na području Gorskog kotara, željezni dea pruga Pareri zona, ceste Luizijana, Karolina i Joze-fina, osobito na području Gorkog Kotara i Like, planinarske staze na Velebitu, Bi okovu it d.

Krajolid posvećenih mjesta ih sakralni krajolici obuhvaćaju religijske građevine određenog prostora, a pri or-ganizadji i oblikovanju koriste obilježja i pogodnosti zemljopisnog smještaja. Osim sakralnih krajolika stvorenih ljudskim djelovanjem, poznata su mjesta koja sadrže svetost u svojoj prirodi, oblikujuđ duhovnu dimenziju vezanu uz prirodne oblike krajolika. Pri tome mogu sudjelovati

10 Povijesni urbani i industrijski krajolik Stona

(pre uzeto s: www.gccg le. h r/ι rng re s?i rng u ri= htt p://s 2. [01.12.2012.) )

Hi stork uiban and industrial fend scape of Ston

(dow n baded f rom : wwwgoog b .h r/irn g re s? i rng u rfc htt p//s2. [01.12.

2012])

i zvukovni i svjetlosni elementi koji pridonose ukupnom doživljaju. Važno obilježje ove vrste kraj olikaj ekontinuitet lokadje kroz razna povijesna i prapovijesna razdoblja. O tome svj edoče brojni primj eri posvećenih mj esta neolitskog i antičkog razdoblja, dji kontinuitet nastavlja i tradidja kršćanskih sakralnih građevina za čiji se smj eštaj u pravilu biraju istaknuti položaji, vrhovi brda i gora, saglediri iz šireg prostora. Poznat je nazivsvetegore kojim se označavaju krajolici vjerskog sadržaja, na istaknutim vrhovima gora, kao što su primj eri ce proštenjarske crkve Majke Božje na Trsatu, Lob or u, Trškom vrhu, ili sakralni kraj olik Nacionalno g svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bi stria. Krajolid u kojima j ezastuplj ena velika gustoća sakralnih građevina, samostana, crkvi, kap eia, poklonacai raspela na odabranim prirodnim lokadjama, stvaraju posebno duhovno okruženje. Ovi krajolid, osim kao hodočasnički, imaju i ulogu u putovima vjerskog turizma.

Arheološki krajolici posjeduju ris oki stupanj zastuplj e-nosti ili velike površine arheoloških nalaza, koji ilustriraju način organizadje i života određenog povijesnog razdoblja. Arheološki krajolid djelomice se preklapaju sa značenjem pojma arheološko područje. Za razliku od. arheološkog područja, koje može biti i neistraženo područje za koje se zna ili pretpostavlja da postoji koncentradja arheoloških nalaza – nakon istraživanja može postati arheološki krajolik s istraženim i prezentiranim nalazima, kao što je slučaj sa antičkom Salonom, Bribirskom glavi com, nekropolom na Budinjaku, antičkomAndautonijom i nizom ostalih u kontinentalnom i primorskom dijelu Hrvatske. Starogradsko polje na otoku Hvaru bilo je zaštićeno kao arheološko područje, međutim upisano j ena Listu Svjetskog naslijeđa kao kulturni krajolik (si. 14).

Povijesni krajolid mora obuhvaćaj u po drug e obale, otoka i mora u kojem je tijekom povijesnog razvoja stvoreno

podrug« prepoznatljivih obilježja i značajnih kulturnih, povijesnih, estes Iđh i ekoloških vrijednosti. Značajna obilježja i vrijednosti morskih, obalnih i otočnih krajolika čine jedinstveni uzorci i naän života {ribarstvo, moreplovstvo, brodogradnja, poljodjelstvo..,), a re prezentiraju međudjelovanje i suživot čovjeka i prirode tijekom (pra)povijesti. Cjelovitosti takvih krajolika, osim očuvanih kulturnih tradicija i obilježja, naselja, građevina, arheoloških nalazišta (kopnenih i podmorskih), doprinose bioraznoKkost i očuvanost ekosustava, kopnenih i morskih. Primjeri dobro očuvanog, prepoznatljivog krajolika morajesu dalmatinski puons ld otoci povezani tradicijskim pomorskim putovima i ribarskim aktivnostima, kao što su povezani krajolici otoka Visa, Biševa, Svetca i Palagruže; krajolici malih otočića na kojima su smješteni svjetionici; krajolici rekreacije i turizma otočja Brijuni; doprirodni, pašnjački krajolici Kornata, itd. {si. 13).

Asocijativni krajolici

Kulturni krajolici posebnih povezanosti ili asocijativni krajolici, povezani su mitološkim, religijskim iH kulturnim sadržajimas prirodnim elementima, U tim je krajolicima međudjelovanje ljudi i prirode snažno povezano s idejama i vjerovanjima povezanim s prirodnim elementima i izgledom krajolika. Asocijativni krajolik može biti prirodno područje koje nije promijenjeno utje caj em čovjeka, adi je povezano snažnim doživljenim iskustvima. U ovu kategoriju ubrajajuse sljedeće vrste:

– nje sta povezana sa stradanjima*, znamenitim bitkama ili drugim događajima važnim za nacionalnu povijest – memorijadna područja -mjesta povijesnih vrijednosti {padeontoloških, geoloških,,) s naglašenim prirodnim, a manje s kulturnim obilježjima

–    krajolici scenskih vrijednosti {klifovi, stijene, lijepe panorame.,.)

–    mjesta povezana sa značajnim ljudima i kulturnim aktivnostima

–    mjesta povezana s mitskim, religijskim i duhovnim sadržajima{npr, Perun, Poklon, Kameni svatovi,,,)

–    krajolici sječao:ja{grobjjas grobrice znamenitih osoba,,,)

–    krajolid nadahnuća (Zelenjak,,,)

Bez obzira na odsustvo izgrađenih oblika, i saune prirodne forme krajolika mogu biti povezane s mitološkim sađražajem, kao što je primjer staroslavenskih božanstava povezan s planinskim vrhom Perun na Učki i slično {si 12). Krajolici sjecanja su posebna vrstan asodjativnog krajolika, koji označavaju mjestapovijesnih događaja, poznatih bitki i stradanja, kano što su primjerice: Krbavsko polje, Petrova gora. Jasenova«: i drugo.

ZAKLJUČAK

U određenju pojmova „krajolik“ i „kulturni krajolik“ još uvjekpostoje ne jasnoće cko sadržaja, koji se u svjetlu deft-nidje Europske konvencije o krajolik u odnosi na sve krajolike bez obzira na vrijednosti, dok koncept kulturnih krajolika prema Konvencijama UNESCO-aobuhvaća samo krajolike iznimnih vrijednosti koji posjeduju svojstva kulturnog naslijeđa. Provedenom analizom literature i međunarodnih dokumenata o zaštiti kulturnog naslijeđa zaključeno je da su uspostavljanju koncepta kulturnog krajolika, osim kulturne geogradije, doprinijeli i međunarodni krugovi zaštite kulturnog naslijeđa*. Razvoj koncepta kulturnog krajolika u međunarodnim poveljama započeo je od prepoznavanja mjesta*, okoline arldtektonskog spomenika, preko povijesnog, arliitektonskog i urbanog područja te povijesnih vrtova, do široko obuhvatnog pojma kulturnog krajolika koji uključuje: namjerno oblikovane krajolike, ruralne i

11 Fortifikacijski krajolik- Dubrovnik (foto: B.Durnbović Bilušić, 2012.) Fortification landscape – Dubrovnik (photo:B.Durnbović Bilušić, 2012.)

12 Asocijativni kulturni krajolik- Perun,Učka

(p re uzeto s : wwwgoog te .h r/im g re s? i rng u rl=htt p//s2. [01.12.2012.] )

Associative cultural landscape – Perun, Učka

(downbaded fio m:\vwwgoogle.hryimgres7imgurfchttp//s2. [01.1 2.2012])

13 Krajolik mora- Ffefegruža (foto: M. G rede Ij, 2011.) Sea landscape – Fa feg ruža (photo: M. Gredelj, 2011 )

urbane, organski razvij ene te asocijativne, kulturne krajolike. Pristup se razvijao od. najranijeg poimanja kulturnog krajolika kao statičnog prizora i slike do kraj olika kao procesa i dinamičkog sustava.

Prepoznavanje krajolika i njegovih obilježja te podjela prema vrstama početni je i temeljni dio izrade dokumentacije i planiranja zaštite kraj olika kao kulturnog naslijeđa. Za razliku od. provođenja metode tipološkog razvrstavanja koju propisuje Europska, konvencijao krajolika, a odnosi sena sve kraj olike, bez obzira na obilježja i vrij ednosti, krajolici koji zadovoljavaju kriterije kulturnog dobra razvrstavaju se prema kategorijama, odnosno vrstama. U Hrvatskoj rdjeus-postavlj en ujednačeni način prepoznavanja i razvrstavanja kulturnih krajolika, što se odražava i u Pravih ikuo sadržaj u i način a vođenja Registra kulturnih dohara RH te posljedično u vrlo niskom udj elu kulturnih kraj olika u ukrpnom broju zaštićenih kulturnih dobara. Prepoznavan;e krajolika kao kultumognaslijeđa zahtijeva sustavna istraživanja, podj elu prema vrstama, dokumentiranj e i vrjednovanje te izradu Upisnika (registra) i Popisnika (inventara) kulturnih krajolika, što predstavlja početni i temeljni dio analiza, planiranja i zaštite. Ma temelju analize literature i dokumenata međunarodnih organizacija koj e se bave pitanjima kulturne baštine, u radu su istraženi različiti pristupi i metode prepoznavanja i razvrstavanja kulturnih kraj olika. Metode prepoznavanja obuhvaćaju povijesna istraživanja, terenske preglede i dokumentirale obilježja krajolika i pripadajućih sastavnica, kao pretpostavke za utvrđivanje njegovah vrij edno sti kao kulturnog dobra. Dokumentiranj e se provodi u obliku baze podataka koja uključuje podatke o svim sastavrdeama kulturnog kraj olika organiziranim prema određenoj strukturi kojom se opisuju nj ih ova obilježja i međuodnosi. Kako bi se postigla međunarodna sukladnost u pogledu stručnih standarda djelovanja te mogućnosti usporedb erdh analiza,

14 Arheološki krajolik. Salona (foto: B.D urn bove Biluië, 2010.) Archaeobgcal fend scape. Salona (photo: B. Durnbović Bi luš if, 2010)

predlaže se uvođenjejedinstvenog modela dokumentiranja kulturnih krajolika Hrvatske. Na taj način uspostavlj en model dokumentiranja obuhvaćao bi podatke o kulturnim i prirodnim sastavnicama krajolika, fizičkim strukturama, materijalnim i nematerijalnim obilježjima, tebi osim opisnih sadržavao fotografske i kartografske prikaze. U dokumentiranju, prikupljanju, arhiviranju, upravljanju, analiziranju i izlaznim rezultatima svih vrsta podataka o kraj oliku i njegovom sastavooicama predlaže se koristiti alate i tehnike geografsko-informadjskog sustava (GI3-a).

Na temelju saznanja iz dosad, provedenih istraživanja te analizom i usporedbom s međunarodnim pristupima predlaže se model razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj koji se nadovezuj ena glavne kategorije UNESCO-a. Analizom stanja ocij enjeno j e da su na teritoriju Hrvatske zastupljene sve tri glavne kategorij e krajolika unutar kojih se po svojim obilježjima i načinu formiranja prepoznaju različite vrste. Unutar kategorije namjerno oblikovanih krajolika izdvajaju se perivoji, parkovi i vrtovi te pojedini tipovi urbanih, industrijskih, lječilišrdh, fortifikacijskih i ostalih krajolika vezanih uz različite institucije. U kategorij i organski razvijenih krajolika razlikuju se: ruralni i poljodjelski krajolici; urbani krajolici nastali spontanim razvojem; poj edini fortifica djski kraj olici; krajolici posvećenih mj esta, kraj oh ci prometnica (putova, cesta i željeznica), arheološki kraj olici i kraj olici mora. U asocijativne krajolike ubrajaju se krajolici posebne povezano sti s mitskim ili vjerskim sadržajem, kraj olid nadahnuća, krajolici sjećanja (memorijalni kraj olid) i slično. Navedene verste kraj olika, nakon provedenog postupka voj ednovanja, odnosno dokazivanja postojanja svoj stva kulturnog dobra,potvrđuju hipotezu o njihovoj raznolikosti i brojnosti te o potrebi učinkovitije zaštite i ukljudvanja u odgovarajuće planove razvoja i korištenja. Prihvaćanjem modela prepoznavanja, dokumentiranja i razvrstavanja kulturnih krajolika iznesenog u ovom radu, u izradi potrebnih podzakonskih dokumenata, pravilnika, uputa i smjernica omogućio bi se ujednačeni pristup na cijelom području Hrvatske te bi se ujedno osigurala stručna usklađenost i usporedivost s europskim krajolicima.

LITERATURA

Alanen, R.; Melnick, R. (2000.), Introduction: Why Cultural Landscape Preservation, u: Preserving Cultural Landscape in America, John Hopkins University Press, Baltimore Alfrey, J., Clark, C. (1993.): The Landscape of Industry: Patterns of Change in the Ironbridge Gorge, Routledge, London

Belfor, P. (2002.): English Industrial Landscapes – Divergence, Convergence and Percetions of Identity, „Industrial Archaeology Review“, 20 (2): 19-31 Dumbović Bilušić, B. (2012.): Krajolik kao kulturno naslijeđe, Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Dumbović Bilušić, B.; Obad Šćitaroci, M. (2007.): Kulturni krajolici u Hrvatskoj – identifikacija i stanje zaštite, Prostor : 2(34) (2007), 15 (2007): 260-271 Dumbović Bilušić, B. (2007.): Zaštita i obnova industrijskog krajolika željeznice u Zagrebu, Informatica museologica, 1-2: 32; 42-48

Dumbović Bilušić, B.; Vrekalo, N. (2006.): Kulturni krajolik Velikog Tabora – prepoznavanje, vrjednovanje i zaštita, u: Dvorci i ljetnikovci kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvitka, Obad Šćitaroci, M (ur.), Zagreb, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 191-206. Fowler, P. J. (2001.): Cultural Landscapes: Great Concept, Pity about the Phrase, u: The Cultural Landscape. Planning for a Sustainable Partnership Between People and Place, (ur. Kelly, R.): 64-82., ICOMOS UK, Oxford, May 1999., London

Fowler, P. J. (2004.): Landscapes for the World. Conserving a Global Heritage, Windgather Press, Macclesfield Hicks, N. (1998.): Environmental Protection in the Age of Economics – The Niue Experience, “Journal of South Pacific Law“, 3 (2): 18-23.

Hill, M.; Briggs, J.; Minto, R; Bagnali, D.; Foley, K.; Williams, A. (2001.): Guide to Best Practice in Seascape Assessment, Countryside Council for Wales, Brady Shipman Martin, University College Dublin, The Marine Institute, Dublin Head, L. (2000.): Cultural Landscapes and Environmental Change, Oxford University Press, New York Melnick, R. (1984.): Cultural Landscapes: Rural Historic Districts in the National Park System, National Park Service, US Department of the Interior, Washington

Obad Šćitaroci, Μ. (1992.): Hrvatska parkovna baština, zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb Phillips, A. (1998.): The Nature of Cultural Landscapes – A Nature Conservation Perspective, “Landscape Research“, 23(1): 21-38

Pressouyre, L. (2007.): Introduction u: ICOMOS International Day for Monuments and Sites-Cultural Landscapes, Annual Report (ur. Zangheri, L.), ICOMOS, Roma Rössler, M. (1999.): Linking Nature and Culture: World Heritage Cultural Landscapes u: Cultural Landscapes: the Challenges of Conservation: 10-15, UNESCO, Paris Sauer, C. O. (1925.): The Morfology of Landscape, “Publications in Geografy“, 2(2): 19-53 Sirisrisak, T.; Akagawa, N. (2007.): Cultural Landscape in the World Heritage List: Understanding on the Gap and Categorisation, “City and Time“, 2(3): 12-17 Storelli, C. (2003.): The City as Heritage, u: Towns and Sustainable Development, Council of Europe, Naturopa 100, Bietlot, Gilly

Tiraa, A. (2006.): Raui in the Cooklslands – today’s context in Rarotonga, ‘Traditional Marine Resources Management and Knowledge Information Bulletin“, 19:11-15 Von Droste, B.; Plachter, H.; Rossler, M. (1995.): Cultural Landscapes of Universal Value, Fischer Verlag, Jena *** (2005.): Operational Guidelines for the implementation of the World Heritage Convention, UNESCO, Intergovernmental Committee for the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, World Heritage Centre, Paris whc.unesco.org/archive/opguide05-en.pdf [10.06.2011.]

*** (2011.): Operational Guidelines for the implementation of the World Heritage Convention, UNESCO, Intergovernmental Committee for the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, World Heritage Centre, Paris [66]

***(2012.a): Register of Parks And Gardens Selection Guide: Rural Landscapes, English Heritage, London ***(2012.b): Register of Parks And Gardens Selection Guide: Institutional Landscapes, English Heritage, London ***(2012.c): Register of Parks And Gardens Selection Guide: Religion and Ritual post-AD410 Landscapes, English Heritage, London ***(2012.d): Register of Parks And Gardens Selection Guide: Urban Landscapes, English Heritage, London Međunarodne povelje i preporuke

Council of Europe (1995.): Recommendation on the Integrated Conservation of Cultural Landscape Areas as Part of Landscape Policies www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/ heritage/resources/textsheritage_EN.asp (20. 06. 2010.) COE (2000.a): Recommendation on European Cultural Heritage www.coe.int/RecommendationEuropeanCulturalHeritage (20. 12. 2010.)

Council of Europe (2000.b): European Landscape Convention, Firenza www.coe.int/EuropeanLandscapeConvention (20.12. 2010.) ICOMOS (1964.): Venice Charter, www.icomos.org/charters/arc-hives-e.pdf (20. 09. 2010.)

ICOMOS-IFLA (1982.): Charter on the Protection of Historic Parks and Gardens, Firenza www.international.icomos.org/char-ters/florence.pdf (20.12. 2010.)

ICOMOS (1987.): Charter for the Conservation of Historic Towns and Urban Areas, Washington www.intemational.ico-mos.org/charters/towns_e.htm. (14. 06. 2010.)

ICOMOS (1996.): Principles for the Recording of Monuments, Groups of Buildings and Sites www.international.icomos. org/principles recording _e.htm. (14. 06. 2010.) ICOMOS/Australija (1999.): Charter for Places of Cultural

Significance, Burra www.icomos.org/australia/burra.html (20. 02. 2010.)

ICOMOS (2005.): Declaration on the Conservation of the Setting, of Heritage Structures, Sites and Areas, Xian, www. international.icomos.org/charters/xiandeclaration.pdf (10. 06. 2010.)

ICOMOS (2006.): Worldwide Basic Inventory/Register Card for Cultural Landscapes www.icomos.org/landscapes/inventory_ card.htm (11.12. 2011.)

TICCIH/ICOMOS (2003.):The Nizhny Tagil Charter for the

Industrial Heritage www.international.icomos.org/charters/ nizhnytagil. Pdf (10. 06. 2010.)

UNESCO (1972.): World Heritage Convention, Convention for the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, Paris, whc.unesco.org/en/conventiontext (21.12. 2010.)

UNESCO (1992.): World Heritage Convention, Paris, whc.unes-

co.org/exhibits/cultland/histerm.htm (02.12. 2011.)

UNESCO (2005.): Vienna Memorandum on World Heritage and Contemporary Architecture – Manging the Historic Urban Landscape, Vienna, whc.unesco.org/uploads/activities/ documents/ (15.12. 2010.)

UNESCO (2005.): Declaration on the Conservation of Historic Urban Landscapes, Paris, whc.unesco.org/uploads/acti-vities/documents/activity (10.12. 2010.)

UNESCO (2011.): Proposals Concerning the Desirability of a Standard-Setting Instrument on Historic Urban Landscapes, Paris, unesdoc.unesco.org/ (10.12. 2012.)

ZAKONSKI DOKUMENTI

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, NN 69/99151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12 i 157/13.

Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo, NN 5/07.

Zakon o zaštiti prirode, NN 80/13.

Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, NN 89/11.

Summary

LANDSCAPE AS A CULTURAL HERITAGE – METHODS OF IDENTIFICATION AND CATEGORIZATION

Numerous cultural landscapes in Croatia have been recorded in literature and expert researches, but despite being treated as a distinct kind of cultural heritage, they are still not adeguately identified, valorised and protected. One of the reasons is that despite the possibilities of legal protection, the criteria and standards for identification, documentation and valorisation thereof for entry into the Register of Cultural Properties of Croatia have still not been developed in detail. Based on an analysis of literature and documents of international organisations dealing with cultural heritage issues, the work was focused on exploring international approaches and methods of identification, categorisation and documentation of cultural landscapes. Based on authors’researches carried out so far and by analysis of and comparison with international approaches, a model has been proposed of categorisation of cultural landscapes in Croatia that builds on the UNESCO main categories. All three main categories of landscape within which different sub-categories are identified according to their features and mode of creation are represented on the territory of Croatia. Prominent in the category of clearly defined landscape designed and created intentionally by man are parks and gardens as well as some types of urban, industrial, health resort, fortification and other landscapes related to different institutions. In the category of organically evolved landscapes a difference is made between rural and agricultural landscapes; urban landscapes created through spontaneous development; some fortification landscapes; landscapes of sacred sites, landscapes of roadways (pathways, roads and railways), archaeological landscape and sea landscapes. Associative cultural landscapes include landscapes of particular mythic or religious association of the natural element, inspirational landscape, memorial landscapes and the like. A prereguisite for identification and categorisation of cultural landscapes is adeguate documentation, encompassing in a data base information on all cultural landscape factors organised according to a specific structure by which their features and mutual relations are described. Cultural landscape documentation comprises information on its cultural and natural components, tangible and intangible features, and along with descriptive, includes photographic and cartographic displays. The work contributes to the methods of identification, documentation and categorisation of cultural landscapes in Croatia in line with international standards and methodologies.

OZNAKE

krajolik | kulturno naslijeđe | sadašnjost (kategorija)

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR