autorica: Zinka Pavelitić
Institut u botaniku Sveučilišta u Zagrebu
Primljeno 3. 12. 1971.

Prilikom florističko-vegetacijskih istraživanja u Dalmaciji u glavnoj vcgetacijskoj sezoni (april-maj) godine 1969. i 1971. sabrala sam na otocima Biševu i Visu opsežan biljni materijal cvatućih gramineja. Potonja podrobnija istraživanja pokazala su prisutnost i jednog za floru Jugoslavije posve novog taksona. Radi se o vrsti Avcllinia michelii (Savi) Pari. (Bromus m. Savi; Vulpia m. Rchb.; Festuca m. Kunth.; Koeleria m. Coss. et Dur.), jedinoj vrsti roda Avelliate Pari.

Ovu biljku kao općenito vrlo rijetku navodi Bonnier (1934) za obalno područje evropskog dijela Mediterana i Alžir, a također kao ekstremno rijetku i za francusku obalu Atlantika. Prema Fioriju (1923—25) Avellinia michelii Pari. dolazi još i na Cipru.

Oba ova autora kao i Hayek (1932—33), koji ovu biljku navodi za Grčku, slažu se u definiciji staništa: sunčana travnata mjesta, na kamenitoj ili pjeskovitoj podlozi. Primjerci ove vrste, koje sam sabrala na otocima Biševu i Visu, podudaraju se po svojim morfološkim osobinama u potpunosti sa dijagnozama već spomenutih autora, a uz navedena staniSta mogu se dodati još i garizi s kamenitom podlogom, u okviru asocijacije Erico-Rosmarinetum.

Avellinia michelii (Savi) Pari. (sl. 1) sabrana je u više navrata na slijedećim nalazištima (sl. 2):

1. Otok Biševo. Ova vrsta dolazi ovdje u prvom redu na travnatim mjestima s pjeskovitom podlogom, iznad uvale Kuže intrigre (između zaljeva Sarbunara i rta Pamikoza) na cca 50 m nadmorske visine, s blagom ekspozicijom na zapad. Ona dolazi na tom istom lokalitetu i u sastojinama gariga s kamenitom podlogom kao i na platou u blizini naselja Polje (100 m nad morem), ali ne tako obilato kao na pješčanim travnjacima.

2. Otok Vis. I ovdje raste ova vrsta u garigu na skeletnom tlu, koji je razvijen na platou ispod sela Podselje, tj. iznad mjesta Visa, na cca 220 m nadmorske visine, također pojedinačno.

Prema tome, «Avellinia micheli» (Savi) Pari. dolazi najobilatije na pješčanim travnjacima na otoku Biševu a uz to više ili manje pojedinačno u garizima, ali ipak u blizini putova kojima se kreću ljudi i životinje, pa je najvjerojatnije da je ona s pomoću njih tu i donesena.

Na staništu u okviru pješčanih travnjaka najčešće su ove vrste: Avena barbata Pott., Bellardia trixago (L.) All., Brachypodium distachyum (L.) P. B., B. ramosum fL.) Koem. et Schult., Briza maxima L., Bromus villosus Forsk., Euphorbia terradna L., Lagurus ovatus L., Lolium italicum A. Br., Muscari racemosum (L.) Afill., Orysopsis miliacea (L.) Aschers. et Schiceinf., Psoralea bituminosa L., Setaria verticillata fL.) P. B., S. viridis (L.) P. B., Tragopogon porrifolius L., Tunica saxifraga (L.) Scop., Vicia gracilis Loisel.

Na staništu u okviru asocijacije Erico-Rosmarinetum uz karakteristične vrste i pratilice (Horvatić 1963) česte su još: Anemone hortensis L., Blackstonia perfoliala (L.) Huds., Brachypodium ramosum fL.) Rocm. et Schult., Carex glauca Murr., Centaurium minus Moench., C. tehnuiflorum (Hoffmg. et Lk.) Fritsch., Cerastium semidecandrum L. Cruciandi latifolia L., Gladiolus illyricus Koch., Orobanche minor Sutton, Orthantha lutea (L.) Kem., Serapias laxlflora Chaub.

Zbog relativno malog broja lokaliteta, odnosno podataka o rasprostranjenosti, zasad se ipak ne bi mogla definitivno utvrditi pripadnost ove vrste određenoj fitocenozi. Morfološki i sistematski Avellinia michelii (Savi) Pari. stoji vrlo blizu rodu Koelena Pers. pa vjerojatno i zbog toga njezina prisutnost u flori Jugoslavije dosad nije bila uočena.

Zaključak

U ovom saopćenju objavljeni su nalazi na otocima Biševu i Visu u Dalmaciji vrste «Avellinia michelii» (Savi) Pari. Budući da ova biljka nije dosad bila poznata na području Jugoslavije, radi se prema tome o novom rodu i vrsti za floru Jugoslavije.

Literatura

  • Bonnier, G.. 1934: Flore complète de France, Suisse et Belglque. XII, Paris.
  • Fton, A.. 1923— 25: Nuova flora analitica d’Italia I, Firenze.
  • Hayek. A., 1923—33: Prodromus Florae Peninsulae Balcanicae, III, Berlin.
  • Horvatič, S.. 1963: Vegelacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegeta – cijskih jedinica Hrvatskog primorja, Prir. istraž. Jug Akad. 33, Acta Bio!. IV, Zagreb.

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR