Autor: dr. Veseljko Huljić, 1979

Na otoku Biševu 1941 bilo je oko 50 domaćinstava s najviše oko 200 stanovnika.

U prepadno-desantnim aktivnostima i napadno-desantnim ope­ racijama boraca sa otoka Visa na bliske otoke zarobljeno je oko 1.000 njemačkih vojnika i starješina. Oni su bili smješteni u zarobljeničkom logoru na otoku Biševu, iz kojeg su izdvajane grupe za radove na otoku Biševu, a često i na otoku Visu prema naređenjima vojno-pozadinskih organa, a pod izravnom kontrolom partizanskih straža, odnosno ljudstva borbenih jedinica za koje su se radovi izvodili.125

…Ovi upravni odjeli, posebno na otoku Visu, bili su tada neophodni, pošto je pod nadle­žnošću Komande područja za SDO bilo: 5 partizanskih četa (2 u Komiži, 3 u Visu); po 1 radna grupa od po 100 do 200 radnika za utovar i istovar materijala u lukama Vis i Komiža; radionice s oko 150 stručnih radnika; četa za borbu protiv pete kolone, zaroblje­nički logor na otoku Biševu s maksimumom oko 2.000 (ljeto—jesen 1944) zarobljenika, a pod neposrednim nadzorom 2 čete za njihovo čuvanje; 4 radne čete koje su bile pridate 26. diviziji za fortifika- cijske radove; i tri radne brigade (2 na otoku Visu, a 1 na otocima Hvaru i Braču).

225 D. Gizdić, nd, 341, navodi da je u zarobljeničkom logoru na otoku Biševu do 17. svibnja 1944. već bilo preko 800 zarobljenih Nijemaca. Oblasna i lokalna rukovodstva tada su se dogovarala sa štabovima 26. divizije i Mornarice NOVJ o potrebi da se njemački zarobljenici iskoriste za raznovrsne fizičke radove na otoku Visu, a posebno za obradu vino­ grada onih obitelji koje su upućene u zbjeg ili nemaju radne snage. Kasnije, na otoku Biševu, bilo je oko 2.000 njemačkih zarobljenika. Vidjeti bilješku 125.

125 Od 2. ožujka dva ojačana voda 11. dalmatinske brigade otpočela su utvrđivanje otoka Biševa (Zb. NOR, V, 25, dok. 6), pa je bilo pred­ viđeno iseljavanje svih stanovnika (na o. Vis, odn. u zbjegove). Koncem ožujka, do tada zarobljeni njemački vojnici na bliskim otocima, upući­ vani su na o. Biševo, gdje je osnovan zarobljenički logor. Izvjesni podaci ukazuju da je u tom logoru u svibnju bilo nekoliko stotina zarobljenih Nijemaca. Do tada, vojno-područni organi osnovali su tzv. »prisilnu četu«, odnosno jedinicu koja je imala zadatak održavanja logora i čuva­ nja njemačkih zarobljenika. Prema naređenjima operativnih i vojno- -područnih organa grupe zarobljenika korištene su za razne fizičke radove na o. Visu. 

19 Posada izviđno-signalne stanice na otoku Biševu, kao i brojni stanov­ nici ovog otoka i otoka Visa, posmatrali su i 24. rujna 1943. pružili moguću pomoć za spasavanje talijanskih zarobljenika iz konvoja bro­ dova bombardiranih i mitraljiranih iz njemačkih aviona. Naime, 23. rujna kasno uvečer u brodove konvoja pod britanskim zapovjedništvom (tri talijanska razarača, te jugoslavenski brodovi »Kumanovo«, »Ivo Matković«, »Srbin«, »Ston« i »Sipan«) u Splitu ukrcano je oko 3.000 razoružanih talijanskih vojnika, podoficira i oficira. U prolazu za Ita­ liju, na pučini prema otoku Biševu, njemački avioni napali su konvoj i bombama pogodili najveći brod »Ivo Matković«, koji se oštećen nasu­ kao na otok Biševo. Poginulo je oko 50, a ranjeno oko 100 Talijana, uz njemačke gubitke od nekoliko aviona. — Prema i: J. Vasiljević, Morna­ rica NOVJ, nd, 120—121.

Na otoku Biševu i dalje je postojao zarobljenički logor, u koje­ mu se nalazilo više stotina njemačkih zarobljenika pod nadzorom uprave logora i dvije posebne čete. Nastavljena je praksa da se zarobljenici, prema zahtjevima vojno-pozadinskih organa i organa narodne vlasti, koriste i za obavljanje raznovrsnih radova, pa tako i za obnovu privrede i vinograda. Time je znatno umanjen i problem nedostatka radne snage za istovar, utovar ii pretovar robe i mate­ rijala u viškim lukama, kao i za obnovu porušenih i oštećenih zgrada i objekata javnog karaktera.19

19 Zb. NOR, V, 34, dok. 110, bilješka 30 na str. 520. ukazuje da je prema izvještaju 26. divizije od 9. listopada na o. Biševu (ne na o. Visu — p. a.) u zarobljeničkom logoru bilo 11 njemačkih oficira i oko 600 vojnika, u koji broj je bio obuhvaćen i 41 podoficir. Sve do oslobođenja Splita zarobljeni pripadnici neprijateljskih snaga pristizali su u logor na o. Biševo.

 

Autor: Ante Jončić Škoboj

U tijeku drugog svjetskog rata 1944., kada je na Biševu bio oformljen zarobljenički logor, uglavnom Nijemaca, zarobljenih u travnju 1944.g. na Korčuli i Mljetu (njih između 400 do 500), koji su bili smješteni na Biševu, pokrenuta je izgradnja ceste od naselja i rivale Mezoporat do naselja Polje i Vela-Gora. Ta cesta je bila izgrađena u toku 1944.g. Nakon rezolucija Informbiroa 1948.g. dolaze na Biševo jedinice Jugoarmije (JNA) koje nastavljaju izgradnju ceste od naselja Vela-Gora pravcem naselja Potok sve do krajnjeg južnog biševskog rta zvani Gatula, sve u svrhu izgradnje bunkera i podzemnih skloništa. Sve ono što je građeno tijekom 1948 – 1949. bilo je u vojne svrhe i naravno, za to je bilo i volje i sredstava. Bez obzira na društveni poredak i sisteme koji su vladali, kroz čitavu povijest, Biševo i njegovi stanovnici bili su i ostali “zadnja rupa na svirali”. Zbog čega sve ovo navodim: Poznato mi je da je tada bila intencija Biševljana, i u tom smislu nagovaralo se civilne strukture vlasti u Komiži, da nagovore vojne strukture na Visu, kako bi trebalo nakon izgradnje vojnih objekata na Biševu nastaviti radove na cestovnom povezivanju i ostalih naselja na Otoku. U tu svrhu trebalo je nastaviti s izgradnjom ceste od naselja Polje do naselja i uvale Porat. Također, pretpostavka je bila da se i naselje Gornja Salbunara poveže s Donjom Salbunarom. Međutim, i tada kao i uvijek, za Biševo i njegove stanovnike, razumijevanja nije bilo. Pošto je vojska imala određena sredstva i mehanizaciju, mogućnost za to je postojala. Osim navedenog i asfaltni sloj na čitavom potezu ostaje pod znakom pitanja.

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR