Autor: Ante Jončić Škoboj

Od prvih dana doseljavanja na Otok pa do današnjih dana, logično je bilo za svakog biševljanina da kada gradi obiteljsku kuću da uz ni ugradi i gustirnu. Pored gustirne uz kuću gradile su se i gustirne u polju (uz vinograde). To je također bilo nužno zbog potrebe prskanja vinograda, protiv bolesti – peronospore.

U civilizacijskim dostignućima, danas krajem dvadesetog stoljeća opskrba vodom iz gustirni je nedostatna i to iz više razloga. Kao prvo, za svako kućanstvo potreban je tekuća voda au vlastitoj kući, jer bez vode, kao i bez elektrike nema napretka ni prosperiteta na Otoku. To su bitne pretpostavke da bi još par mladih ljudi koji tamo žive ostalo na Biševu. Drugo, turistički i ugostiteljski objekti također su neprimjereni bez tekuće vode u njima.

Danas na Biševu i to u ljetnom razdoblju obitava oko 20 do 25 stanovnika, u zimskom razdoblju sigurno manje, tako da za domicilno stanovništvo nije neki veći problem opskrbe vodom iz gustirne. Međutim, zamislite turističko-ugostiteljski objekt bez tekuće vode, a Biševo u tom smislu ima perspektive ako se određene rukovodne strukture pobrinu za cjelovitu infrastrukturu na području otoka Biševa.

Treće, poljoprivreda također da bi se razvijala, neophodna je tekuća voda, pogotovo kod uzgoja povrća i voća. Danas, kad se govori o otocima i njihovu razvoju, često se spominju brže brodske linije i slično, što ne osporavam. Međutim, u prvom redu je infrastruktura, bez koje je bilo kakav napredak neostvariv.

Zbog svega toga, trebala bi u prvom redu da bude briga nadležnih struktura vlasti, kaptaža i izgradnja vodoopskrbe na Biševu, a takva mogućnost, po meni, postoji.

Na Biševu postoji naselje u središtu otoka, s nazivom Potok. Također, postoji i uvala sa zapadne strane otoka koja se zove uvala Potok. U unutrašnjosti uvale Potok postoji jedno malo žalo ispod kojeg izvire voda. Pretpostavka je, da su zbog toga, kako naselje tako i uvala dobili naziv Potok.

Vjerujem da bi se kaptažom, negdje na prostoru između uvale i naselja Potok, moglo doći do tekuće vode, čime bi bila moguća opskrba čitavog Biševa. Za sada neka to bude “utopija”. Za budućnost, neka svoje kažu mlade generacije. To su moje vizije, vjerujem, da će se one jednom ipak i ostvariti.

OSTAVITE SVOJ KOMENTAR