Autor: Neven Šerić

Kada se  zaplovi kroz Splitski kanal u smjeru otoka Visa, prođe kroz Splitska vrata, pa potom uz Vodnjake, najzapadnije otočiće u skupini  Paklenih Otoka, ruta za Biševo dalje vodi uz istočne obale Visa. Biševo ostaje skriveno od pogleda sve dok se  kod otočića Ravnika, ne oplovi rt Polivalo.  Iza rta  se tada, na južnom obzorju, ukaže silueta Biševa, tajanstvenog otoka spilja…..

Da je kojim slučajem geografski smješteno zapadnije, štitilo bi  Komiški zaljev od snažnih zapadnih vjetrova i velikih valova,  koji su česta pojava u ovome akvatoriju. Biševo je  tu gdje je,  Komiži tako blizu, a ponekad tako daleko. Zbog ćudi  mora u Biševskom kanalu, ovaj otok je tek još jedan od onih za koje se kaže na kraju svijeta …..

Jedinstven i neobičan otok najpoznatiji je po Modroj spilji, i pričama o morskoj medvjedici, neobičnom morskom sisavcu koji je obitavao po biševskim spiljama.

Najljepši pogled na Biševo se pruža  s  komiške rive,  u izmaglici jutarnjeg izlaska sunca, i u kasno poslijepodne, dok se otok kupa u čarobnim zrakama zalazećeg sunca. Četiri nautičke milje jugozapadno od Komiže, Biševo je za mirna vremena tek na pola sata plovidbe  brodicom. Nagle promjene vjetrova i snažnih morskih struja u Biševskom kanalu razlog su zašto se i tijekom turističke sezone brodice susreću uglavnom u ranijim jutarnjim, i kasnijim poslijepodnevnim satima, kada maestral oslabi. Nautičare Biševo privlači mističnim pričama, jedinstvenom ljepotom pejzaža, te odličnom ribom i vrhunskim vinom.

Ukupna površina otoka je 5,8 četvornih kilometara, a danas na njemu stalno boravi tek nekolicina stanovnika. Najviši vrh otoka je 240 metara visoka Straženica. Do ovog vidikovca stiže se poljskim putem za 45 minuta hoda od pristaništa Porat.

Neobična klimatska pojava na Biševu je jutarnja ljetna magla. Magla nastaje kao posljedica izdizanja toplog i vlažnog morskog zraka do  otočnih vrhova,  zbog inverzije temperature zraka. Vlaga se kondenzira  stvarajući gust oblak magle. Ta jutarnja magla  jedini je  izvor vlage  vinovoj lozi, od čijih se škrtih grozdova dobiva nadaleko poznato crno vino. Tlo koje hrani lozu pjeskovito je i vapnenačko. Vinogradarstvo na Biševu je nekada bila važnija djelatnost koja je održavala i hranila otočnu populaciju  od tadašnjih tristotinjak stanovnika. Život i događanja su tada bili organizirani u mjestu Poje, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 170 metara. Poje je sve do šezdesetih godina XX stoljeća bilo glavno otočno naselje. Pored vinove loze na Biševu se uzgajalo masline i smokve. Stara školska zgrada  izgrađena je novcem koji su sakupili iseljenici sa Biševa 1947. godine. Posljednje školsko zvono zazvonilo je 1961. godine, nakon posljednjeg velikog pučkog egzodusa u gradove.19 Stare drvene klupe i danas su u pustoj školskoj zgradi, s urušenim oronulim stropom.  Od te davne 1961.-te  na otoku se  dječji smjeh čuje samo tijekom ljetnih mjeseci, kada unučad preostalih stanovnika  Biševa svojim djedovima i bakama  dođu u posjet. Ljeti Biševo ožive i turisti, tako da su skromni kapaciteti smještaja u domaćoj radinosti  popunjeni tijekom srpnja i kolovoza.

Arheološka istraživanja  koncem devedesetih godina XX stoljeća su pokazala da  je na otoku nekad davno postojalo staro svetište, građeno u grčkom stilu. Na temeljima tog svetišta  u 6. stoljeću je izgrađena  crkva koja je kasnije srušena tijekom gusarskih razaranja. Nakon tih nemirnih vremena izgrađena je nova crkvica koja se sačuvala do danas.

Biševski kanal, koji  omeđuju  jugoistočni rt otoka Visa Stupišće  i sjeverozapadni rt Biševa Parnikoza ponekad, kada valovi i vjetar iskazuju svu svoju snagu, postaje zapjenjeni bedem koji izbjegavaju i ponajbolji  komiški kapetani. Neugodni su ovdje svi vjetrovi iz južnih i zapadnih smjerova, a kada  zimi zapuše olujna bura, Biševo nestaje u sumaglici vjetra i morske posolice. Za takvih dana Biševo živi nekim svojim, izoliranim, pučinskim životom, daleko od civilizacije. Samoća tada neraskidivo spaja sadašnjost s prošlošću, u kojoj kao da je vrijeme stalo, tamo neke davne, davne godine….

Biševo je otok s mnoštvom lica svojih obala i podmorja. Najupečatljivije su spilje, među kojima je   najpoznatija Modra spilja. Ljepota Modre spilje  ne zaostaje ni za  čuvenom Grotta azzurra na Kapriju u Italiji. Spilja se nalazi na sjevernoj obali otoka, a u ljetnim mjesecima lako ju je locirati po brodicama koje sidre pred njenim ulazom. Odjeci mora, koje udarajući o stijene spilje stvara posebnu glazbenu rapsodiju,  doprinose iznimnom doživljaju svakoga tko se  prvi  put zateče u ovom nestvarnom i jedinstvenom ambijentu. Vanjsko svjetlo u spilju  prodire  kroz široki podvodni otvor u stijeni. Dno otvora desetak metara širine je  18 metara pod morskom površinom. Nakon desetak metara tunela skreće se desno i ulazi u glavnu dvoranu spilje. Glavna dvorana  spilje je visoka desetak, a široka petnaest metara. Ulaz u spilju je nekada bio uzak i nizak, te je proširen eksplozivom 1884. godine. Krivudavost unutrašnjosti centralne dvorane spilje koncentrira odbljeske danje svjetlosti prema središnjem dijelu. Na sjevernom kraju spilje još je jedan izlazni kanal. Uplovljavanje   barkom u spilju kada nema nikoga, kroz tajanstven i mračan tunel, kod svakoga izaziva nelagodu i strahopoštovanje, kao da se radi o boravištu nekog mitskog bića. Refleksije svjetlosti s morskog dna sva tijela uronjena u more tirkizno plave boje obasjavaju nestvarnim nijansama. U preljevima boja, ovisno o dobu dana i kutu loma svjetlosti,  more u spilji ponekad asocira na tekuće,  rastopljeno srebro.

Prema pričama, još su prve generacije biševskih ribara otkrile spilju, čija je unutrašnjost tada bila nepristupačna barkom zbog niskog i uskog otvora. Izbjegavali su se zavlačiti unutra, jer se vjerovalo da u spilji obitavaju  morska božanstva i vile. Tim pričama se objašnjavalo i tajanstvene nestanke ribara kada se ne bi vratili s ribarenja….

More oko Biševa, koje je oduvijek stanovništvu davalo život, redovito je uzimalo svoj danak. No to se poštovalo, kao cijena koju treba platiti za život otoka i njegovog stanovništva. Čak i u razdoblju potpune izoliranosti, tijekom  pomorskih blokada u prvim godinama Domovinskog rata, kada je  flota Jugoslavenske ratne mornarice bila stacionirana u akvatoriju otoka Visa, Biševo je živjelo svoj život u nekoj posebnoj vremenskoj dimenziji. More i škrta zemlja i tada su prehranili  malobrojno stanovništvo otoka.

Od ostalih otočnih spilja najpoznatija je Medvidina spilja. Ovu je spilju teško uočiti kada se plovi dalje od obale, zbog neobičnog uskog, gotovo okomitog, tridesetak metara visokog otvora u kamenoj klisuri.  Medvidina spilja se nalazi na jugoistočnom dijelu otoka, u blizini rta Biskup. Unutrašnjost spilje se sastoji od glavne, prostrane dvorane i niskog zavojitog kanala koji nakon sedamdesetak metara završava  malenim žalom na kome se prije više desetaka godina redovito moglo zateći morsku medvjedicu. Medvjedicu su istrijebili ribari, boreći se za svoju koru kruha u ovome akvatoriju.  Pored Modre i Medvidine, na  Biševu postoji još osam manjih i većih spilja, na koje ćete naići tijekom plovidbe tik uz obale otoka. Po spiljama je, uostalom, Biševo i dobilo ime – L ‘ísola dei busi (otok rupa, na latinskoj osnovi).

Zahvaljujući posebnim prirodnim ljepotama Biševo je tijekom proteklih desetljeća često  bivalo turistički otkrivano, nakon čega bi, ponovno, padalo u zaborav. Osamdesetih godina 19. stoljeća Biševo su organizirano posjećivali članovi  Bečkog turističkog kluba, a turistička promocija otoka u Austriji započela je objavljenim  člancima  baruna Eugena Ransonneta,  bečkog  slikara, putnika i avanturista. Barun Ransonnet je često plovio Jadranom i tako otkrio i ljepote Biševa.

Biševska turistička svakodnevnica još je uvijek skromna u svojoj ponudi, ako se izuzmu prirodne ljepote, izvrsna riba i još bolje vino i maslinovo ulje. Mogućnosti smještaja su ograničene, ali svim turistima robinzonskog duha Biševo predstavlja jedinstven lokalitet, kako po prirodnim ljepotama, tako i po gastronomskoj ponudi malih obiteljskih, ugostiteljskih objekata.

Promatrano s mora, Biševo ostavlja dojam strmog i nepristupačnog otoka, no to su samo prvi utisci. Kada se oplovi sjeverozapadni rt Pernikoza, kao meandri se otvaraju   pitome uvale na zapadnoj obali otoka. Najveće i najljepše su pješčane uvale Salbunara i Biševska luka. Salbunara, manja uvala, je staro ribarsko naselje s nekoliko kuća. Veća, Biševska luka, krije malo mjesto Porat. Prekrasna pješčana plaža ljeti je prepuna turista, kako onih koji borave na Biševu, tako i onih koje turistički brodovi  iz Komiže ovdje dovode na izlet.

Pomorsko meteorološki uvjeti u akvatoriju Biševa vrlo su promjenjivi. More koje oplakuje otok zrcali se u bonaci  tijekom ljetnih i jesenjih izlazaka sunca. Zimi i u proljeće učestali su južni vjetrovi, koji traju više dana, a ljeti tijekom dana prevladavaju snažni zapadni vjetrovi. Morske struje su posebno izražene oko isturenih rtova otoka, i promjenjivog su smjera. Neverini su učestali, čak i ljeti, a najopasniji su kada dolaze  sa zapada.

Snažni i visoki valovi isklesali su nadmorske litice i hridi Biševa na jedinstven način. Klifovi su nastali rasjedima, a oblikovala ih je abrazija valova. Na nekim dijelovima otoka more je ispralo vapnenačke stijene i tridesetak metara visoko. Valovi su posebno snažni i visoki zimi, kada dosižu visinu i od 10 metara. Za takvih dana Biševo je potpuno odsječeno od ostatka svijeta.  Stjenovito podmorje  uzduž sjeverne obale otoka karakteristično je po mnoštvu  procjepa i podmorskih zidova. Reljefom ove strane otoka dominira istureni rt Kobila, na kome je izgrađeno i jedino obalno svjetlo na otoku. Istočno od rta Kobila je manje naselje Mezuporat u istoimenoj uvali, u neposrednoj blizini Modre spilje.

Sjeveroistočna obala Biševa, od uvale Balun do rta Biskup jednolična je, a obalne litice strmo poniru u podmorje. Pod obalom nema mogućnosti sigurnog sidrenja. Kada se oplovi rt Biskup konfiguracija obale se potpuno mijenja. Veliki kameni odroni, koji nadsvođuju mnoštvo manjih spilja, obrubljuju veliku otvorenu uvalu Trešjavac. Uvalom dominira  hrid Kamik, u čijoj  blizini morsko dno ponire do dubine od stotinjak metara. Oko hridi Kamik dobra su lovišta svakovrsne ribe, šarga, zubaca i kirnje, a u zimskom periodu tu se dobro lovi i lignje. S hridi Kamik prekrasan je pogled prema rtu Gatula, najjužnijoj točki otoka,  koja s obližnjom  hridi tvori neobičan, uzak i strm rasjed. Iz ove perspektive posebno su spektakularni zalasci sunca u kasno ljeto, kada plamteće sunce polako klizi prema dnu rasjeda i nestaje na horizontu, prema otoku Svecu. Neobična konfiguracija rta Gatula,  uzak rasjed i velike dubine u neposrednoj blizini, uzroci su snažnih morskih struja na ovom području. U podmorju je mnoštvo kamenih grota i procjepa obraslih bujnom vegetacijom. Pod obalom se ovdje  susreću manji primjerci riba koje živopisnim bojama i srebrnastim sjajem leđnih peraja stvaraju posebnu igru boja u podmorju.  Čitavo podmorje Biševa  krase neobični procjepi i mnoštvo podmorskih grebena. Oduvijek su u ovome podmorju obitavale brojne vrste plemenitih riba, a na jesen se njegovim obalama približavaju veliki morski predatori, palamida, gof i tunj. Staništa su tu šarga, pica, škarpine, kavale i trlje. Čak i sve rjeđa ovčica  zalazi u pješčane uvale na zapadnoj obali otoka. Murine i ugori vrebaju iz procjepa, a na proljeće se i jastozi s dubljih pozicija sele u plića staništa. Tada se nerijetko sreću u šupljikavim podmorskim zidovima u neposrednoj blizini obale.

Sjeverozapadni rt Biševa, Pernikoza, u podmorju se nastavlja plitkim grebenom, koji nedaleko obale izviruje iz mora. Morsko dno strmije ponire, a u podmorju dominiraju  šupljikavi zidovi u kojima se skrivaju ušate i fratri. Tamne sjenke kantara i zubaca, koje promiču u plavetnilu, mogu se primijetiti  tijekom ranijih jutarnjih sati, dok se more još zrcali u bonaci. U drugom dijelu jutra jačaju vjetrovi iz zapadnog kvadranta, a puna snaga se razvija sredinom dana.

Zakloništa koja od sjevernih i istočnih vjetrova nautičarima pružaju uvale Salbunara i Biševska luka rizična su u uvjetima snažnih zapadnih vjetrova.  Posebno Biševska luka, relativno plitka i duga uvala s pješčanim dnom, na koju se nastavlja  kopneni usjek koji poput lijevka  pojačava snagu zapadnog vjetra. Uvalom se tada valja  nekoliko velikih valova, tako da je i isplovljenje iz uvale složen manevar. Najopasnije su iznenadne ljetne nevere, garbinade (snažan i razoran jugozapadni vjetar praćen nevremenom). Neočekivana garbinada u kolovozu 1986. godine je u Biševskoj luci razbila i potopila više brodova otočana. Tada je nastradala i jedna od posljednjih gajeta falkuša – Cicibela.

Tijekom turističke sezone u mjestu Porat, u dnu Biševske luke otvorena su dva restorana u kojima se pored svježe ribe i rakova služi i čuveno domaće crno vino.

Sliku Biševa je, na žalost, bitno izmijenio veliki šumski požar, u ljeto 2003. oskvrnuvši ljepotu šumovitih brežuljaka.  Biševo, usamljeni otok, od tada još  liječi rane koje mu je zadala velika vatrena stihija,  i polako, polako tone u modrom snu na horizontu granice stvarnosti.

Proplakat će kamen sivi, kada odeš  ove noći
ja ću tiho brodit dalje, znat ću da ti više nećeš doći…. (Dreamcatcher)

Ulomak iz knjige Biserna ogrlica.