II. ZADARSKO-ŠIBENSKI ARHIPELAG

Sadržaj: I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednje Dalmacije, IV. otoci južne Dalmacije, V. opći pregled jadranskih otokih skupova s gledišta toponomastike

U avaj skup stavljam 15 nastanjenih otoka u ovom poretku:-Olib, Siilba, Premuda, Molat, Sestrunj, Ugljan, Iž Mali i Veli, Veli Otok, Kornat, Pašman, Vrgada, Murter, Žirje, Zlarin li Kopara, sve predslavenski naziivi osim imena Veffi Otok, koje je lako prevodiv toponim: latinski Insula Magna, talijanski Isola Lunga iM Grossa.

Ovaj skup treba toponomastički zasebno obrađivati zbog podatka cara Konstantina, kojii za njih kaže, da su svi ovi otoci pusti osim Vrgade. Taj podatak dragocjen je za hronOlogiju naseljavanja ovog otočkog skupa. Slavensko naseljivanje može da potječe najranije iz druge polovine 10. vijeka. Romana bilo je na Vrgadi prije toga vremena, a na ostalim otocima i oni su se mogli pojaviti istom u drugoj polovini 10. vijeka.

Car navodi njihova imena po svoj prilici prema izgovoru zadarskih Romana, i to u pravcu od juga na sjever. U južnom skupu on spominje Vrgadu, Pašman, Kornate i Veli Otok, u sjevernom Siibu, škardu, Ollib, Skard’ieu s Pagom, Premudu, Molat, Sestrunj i Iž. Za ostale otoke kaže općenito, da su mnogobrojni ( ndftnoZZaft ali im ne zna navesti imena. Kako se vidi, car je prilično dobro upućen ne samo što se tiče njihove mnogobrojnosti, nego i s obzirom na njihova imena i na njihov položaj. Zbog toga moramo zaključiti,, da je on bio dobro obaviješten i o tome,, da Li su nastanjeni ili nijesu. Podatak za to mogao je uostalom lako dobiti od bizantinskih službenih predstavnika teme u Zadrji. Jedino se čudimo, što ne spominje otok Ugljan, koji je nalbliži Zadru. To je možda u vezi s činjenicom, da ovaj otok nije nikada imao pravoga imena, već se jednom zvao> Insula Gelani, drugi put Insula sancti Michaelis, treći put Insula Lu-carani i t d.

Ostale otoke južno od Vrgade, kao Murter, Žirje, Zlarin i Kopar,, kojima dajem zasebne članke, car je zacijelo svrstao medu one mnogobrojne, kojima ne zna imena.

Ovaj otočki skup oduvijek je stajao u vezi sa Zadrom. To se-vidi još i danas iiz toponomastičke činjenice, da se Zadar zove na

Molata jednostavno Grad, onako kako Grci zovu Carigrad, jednostavno nóAig (odatle turski naziv Istanbul).

Topanomastička analiza ovih otoka pokazat će nam, da i na njima ima tragova starom romanskom govoru u Dalmaciji. Poslije druge polovine 10. vijeka moralo je prema tome ovdje biiti i Romana. Omi su mogli dolaziti ovamo zajedno s Hrvatima ili sami iz Zadra, kojega stanovništvo car zove također Popđvoi’.

Prema tome romanstvo na ovim otocima moglo je imati podršku samo u Zadru.

1. OLIB

Vrlo razgranjen i vrlo brojan zadarsko-šibemski arhipelag počinje se na sjeveru sa tri otoka položena kao u dijelu poltukružnice. To su na istoku Olito, u sredini Silba i na zapadu Premuda. S historijskoga gledišta, ovim trjma otocima zajedničko je to, što ih već u polovini 10. vijeka poznaje bizantijski car Konstantin. On je za njih zabilježio kuriOzna imena, koja nam djelomice omogućuju rekonstruirati govor ornih Romana, što ih pominje u Zadru.

Za otok Olib donosi bagrenorođenii pisac naziv Alkiiip¹. Ovaj naziv govorio se u Zadru. To izlazi odatle, što i kasniji latinizirani oblici iz 15. vijeka pišu Alltuybum. ixola de Luiibo² i, u ženskome rodu insula Aluyba³. Svi ovi oblici latiniziiraju izgovor zadarskih Romana, koji je prvi zabilježio car Konstantin. Naš oblik Olib pominje Baraković u svojoj Vili Slovinskoj. Starijih potvrda od ove nema za nj. Ali na osnovu fonetskih zakona hrv. jezika može se kao sigurno zaključiti, da se osniva na izgovoru zadarskih Romana.⁴ Kako su naši ljudi taj izgovor mogli saznati i:l u Zadru Mi kasnije, kad su se naselili na otok, od domaćih stanovnika njegovih, može se iz te činjenice stvoriti dalji zaključak, da su naši ljudi čuli u Zadru i na otoku zadarski romanski govor.

Naziv Aluiijp čudan je na prvi mah. Osim Konstantinove potvrde za nj nema starijih latinskih potvrda. Lingvistu, prema tome, ne preostaje drugo nego da uparednom metodom, a na osnovu poznavanja fonetskih zakona starog dalmatinskog romanskog govora, rekonstruira latinsku osnovu imena Aluip. To može da bude samo latinska riječ alluvium, koju, pored alluvies ili alluvio, upotrebljavaju rimski zemljomjeri (agrimensores) u značenju »povećanje polja zbog naplave ili naplava uopće«. Teško je znati bez točnijeg ispitivanja samog terena, koliko ovaj naziv uistinu odgovara postanju poljoprivrednog terena na otoku Olibu. Ali da je ovakav latinski

geografski termin moguć, za to govore mletački geografski nazivi lupia, Lubia, Ubbia, ubia, i t. d., koje je studirao Dante Olivieri u mletačkoj toponomastici.⁵ Svi oni proishode od iste Latinske osnove, od koje i Konstantinov Aktip. Hrvatsku toponomastičku paralelu vidjeli smo u nazivu otočića Plavnik između Krka i Cresa.

Pomenute riječi ne postoje samo u mletačkoj toponomastici, nego i u mletačkom i furlamskom općem govoru u različitim značenjima, a sva se osnivaju na predodžbi, da djelovanjem vode mogu nastati na nekom terenu različite formacije, kao mpotine, propasti, male uzvisine ii čak strmine.

O etimologičkoj pripadnosti Konstantinova naziva Aluip ne može, prema tome, biti ndkakove sumnje.

Naš naziv Olib (s kratkim silaznim naglaskom na i) govori se ovako na otoku Molata. Odatle je izveden naziv stanovnika Oliblja-ne (također s kratkim silaznim naglaskom na i). Ovaj naziv donosi Akademijski rječnik samo u značenju neke vinove loze nazvane po imenu samoga otoka. Nijesam pobliže obaviješten o tome, kakva bi to imala da bude vrsta loze. Stanovnici samoga otoka Oliba izgovaraju Ulib (s kratkim silaznim naglaskom na i). Samoglasnik u mjesto o nalazi se i u talijanskom obliku Ulbo, koji se nikako ne slaže sa zadarskim romanskim nazivom Aluip iz doba Konstantinova. Iz ove činiemice izlazi, dia se današnji talijanski naziv našeg otoka osniva na našem izgovoru, a ne na izgovoru starih dalmatinskih Romana.

Latinski naziv ovoga otoka nesumnjivo kaže, da je teren njegov već u latinsko dioba bio zgodan za poljoprivredu. To potvrđuju i naši nazivi, koji se odnose na obrađenu zemlju, a govore se na tom otoku. ^II.

II.

U govoru Olibljana postoji stari slavenski poljoprivredni termin laz⁶, (s drugim silaznim naglaskom). Ovaj naziv označuje obrađeni teren oblika četvorine. Od njega postoji i deminutiv laščić. Ako je teren duguljaste oblilka, zove se dugaoa ii dngačica.

Zemlja ili skup zemalja dobre vrste, koja je naplavljena od bregova sa svih strana djelovanjem vode, zove se, kao i na Krku, dolac⁷ li dolčić. U sredini svakog doca nalazi se pođanak. Za ovakav ljevkast teren postoji na Krku i latinski termin gurgus, očuvan u romanskoj toponomastici otoka Krka.⁸

Zemlja ili skup zemalja dobre vrste, koja je nastala djelovanjem vode slijevan jem s bregova s dviju suprotnih strana, zove se draga⁹ii dražica.

Neplodna zemlja, na kojoj raste nisko grmlje, zove se hrič (s dugim silaznim naglaskom), što je dijalektički izgovor opće riječi grič, koja se upotrebljava u slovenačkim i kajkavskim hrvatskim dijalektima.

Za zemlju, koja je nekoć bila neplodna, a danas se obrađuje, vele Olibljani teg¹⁰ (s dugim^– silaznim naglaskom), težić, oblaka¹¹ ii oblačica, a za zemlju, na kojoj je vinova loza propala, vele tarsina¹².

Interesantan je još naziv đimjica (s dugim silaznim naglaskom na prvome i). Ovako se zove svaka pojedina čest nastala diobom nekadašnjih velikih pašnjaka. Ako dioba potječe od starih vremena, onda se takve zemlje zovu stare dimjice, a ako potječu iz novijeg vremena, onda nose ime nove dimjice ili novine (š kratkim silaznim naglaskom na i). Ovaj je naziv i lingvistički zanimljiv, jer je u vezi s našim veoma raširenim toponimom Delnice ii Dionice; ali je na otoku Olibu ova stara naša riječ bila preokrenuta u dimjice zbog toga, što su se dijelovi pašnjaka davali pojedinim dimovima ili kućama s dimnjakom na upotrebu.

Na otoku Olibu postoji još i zanimljiv poljoprivredni termin osi’k¹³ iili osičić, čime se označuju odijeljeni komadići zemlje ograđeni zidom, a slpže za držanje krmaka. Ovaj je naš izraz u vezi s glagolom odsjeći I nalazi se vrlo često u našim krajevima kao toponim. Paminjem samo Osijek i lički Osik. Na otoku Krku zovu se ovakove staje za krinka izrazom mošuna (od¹ latinske apstraktne imenice mansione, što znači »stanovanje«), a u drugim kontinentalnim krajevima Dalmacije jara (s kratkim silaznim naglaskom) od latinskog hara.¹⁴

Za otočku poljoprivredu važna je lokva, jer služi za pojenje stoke. Kao na ostalim sjevernodalmatinskim otocima zove se lokva na Olibu lokanj ili lokanjić. Lokva, kao i lokanji i lokanjić postaju djelomice od latinske riječi llacus (lacuna). Latinska riječ lacus očuvala se na otoku Krku u romanskim imenima mjesta, kao na primjer, u imenu sela Lakmartim, što znači »Martimova lokva«.¹⁵

Od drugih slavenskih poljoprivrednih termina, koji se odnose na otočke putelljke, veoma karakteristične za teren naših otoka, treba istaknuti nazive klanac¹⁶ ili klančić. Ovako se na Olibu označuje mali uski puteljak između zidova, što ograđuju obrađene zemlje, dok steza¹⁷ (u književnom srpskohrvatskom jeziku staza) znači na ovome otoku čisti puteljak bez zidova, u šumi iE na pašnjaku.

Veoma je važna romanska riječ bruna! (s dugim silaznim naglaskom na a). Na ovom otoku ona označuje »otvoreni konao uz put, kojim protječe kišnica«. Proučavajući našu pomorsku terminologiju¹⁸ našli srno, da ovaj naziv postoji u Trogiru u obliku burnal, a u Stonu u -obliku bùmó (genitiv bumala) u značenju »kanala izdu-bena kroz’drvo za propuštanje vode natopljene na mastima na pa-

6 Slavenstvo i romanstvo

Mri zbog kiše ili valova«. U Dubrovniku brùnó, brunàk znači »šu-pljotinu na donjem pragu od prozora ili od vrata, kroz koji curi voda vanka«. Ova riječ izvedena je pomoću latinskog sufiksa -alls od riječi borna, kojoj se ne zna postanje, a nalazi se u mnogim romanskim dijalektima.¹⁹

Kako se vidi već iiz ovog kratkog prikaza naše poljoprivredne terminologije na Olibu, Hrvati se kao poljoprivrednici naseldše na ovom otoku vrlo rano. Njihov naziv laz je opći slavenski, zastupan u svim slavenskim jezicima. Donesen je, prema tome, ovamo već iz zakarpatske pradomovine.

Car Konstantin važan je i za pitanje, kada se Hrvati naseliše na ovom otoku. Prema njegovu izvještaju, u njegovo vrijeme svi otoci sjevernog zadarskog skupa nijesu nastanjeni i njihovi su gradovi pusti. To su Catautrebenò = Tkani (Pašman), Pizuch = Dugi Otok, Selbo <= Šiba, Scerđa (= Škarda), Aluip = Olib, Skirdakissa (= Pag), Pyrotiima (~ Premuda), Meieta (— Molat), Estiunez (— Sestrunj i Iž), kao i mnogi ostali, za imena kojih ne zna.

Njegovu vijest treba razumjeti tako, da su se u polovini 10. vijeka, kad on piše svoje djelo. Romani’ s ovih otoka, kamo su pobjegli s dalmatinskog kopna zbog provala Slavena, opet povratili u Radiar, ostavivši ih bez stanovništva. Zadarski otoci postadoše na taj način opet slobodni za slavensku kolonizaciju. Vjerojatno je, da se ona započela u većoj mjeri baš u drugoj polovini 10. vijeka.

III.

Carevu vijest o nenastanjeniosti otoka potvrđuje indirektno i toponomastika otoka Oliba toliko, što je ona gotovo bezizuzetno slavenska, bez starijih romanskih tragova. Nastala je dakle poslije odlaska Romana s otoka. Pomenimo samo nekolika imena, koja se odnose na obrađene čestice.²⁰ Vodotok, Volujaci, Kljun, Uklaje, Pišćivac, Ograde, Stoci, Kamenjak, Kačić (=i deminutiv od kal »blato«), Zaik (= jezik), Garina²¹, Vrulja, Prisika, Gradina, Kake (f= drugi deminutiv od kal »Malo«), Pasje gomile, Japlenica, Požar (»njiva dobivena paljenjem šume«), Kosovo, Brajkovac (»mjesto koje je pripadalo nekome Brajku«), Bilina (»bijela zemlja«), i t. d.

Rtovi (punite) na morskoj obali nose također naše nazive: Artić (sa zmorca Drage), Arat i t d.

Isto tako i dijelovi morske obale: Okvotok (kao na Krku »vrh otoika«, prijevod od taL Caisole), Fliasime (— izvedenica od stare slavenske riječi plasa »njiva«, koja se održala do danas u imenima mjesta), Stenice na Artu, Vele Stene, Studeni bok, Rakovnica, Arat, Slatina i Sktinica, Dražica, Žali i t. d.

Morske «vàie nose isto tako naše nazive: Draga, Šibenska²²zmorašnja i južna. Slatina južnja, Široki bok, Župamjeva draga. Dosljedni i naziv interesantan je zbog toga, što sadržava pridjev županj, proširen sufiksom -ev, od Slavenskog administrativnog funkcionara župan, kako ćemo vidjeti i na drugim otocima.

Među nazivima ža dijelove morske obale valja naročito istaći naziv Samotvorac (u današnjem izgovoru Oliblijana Smatvorac) zbog toga, što se vrlo često javlja na sjevernim jadranskim otocima. Ovim nazivom označuje narod obalu, koja se sama neprestano stvara i obnavlja naplavom žala i pržine.

Koliko ima romanskih naziva u našoj toponomastici ovbga otoka, oni su većinom naše izvedenice od romanskih riječi, koje uđoše u opći govor Olibljana. Nemajiu, prema tome, nikakove vrijednosti za dokaz o postojanju poljoprivrediniika Romana na ovom oto

ku. To su, na primjer, ovi nazivi: Magriž (mjesto nazvano po biljeg), Škar (kamenje na morskoj obali¹, ovako i u Vrbniku), Parsuma (izvedenica od prsur, latinski frixorium, kao na Rabu), Sabunjača (lokva i čestica zemlje, izvedenica od salbun »pijesak«) i t. đ.

Ipak treba naročito istaći još neke neslavenske nazive, iz kojih će se vidjeti tragovi» latinskom i grčkom kršćanstvu, koje Hrvati zatekoše i ovdje kao i na ostalim dalmatinskim otocima. Na sievfero-zapadnom dijelu »otoka postoji Strvan kao naziv lokve. Kod nje je Brig na Stivami (s kratkim silaznim akcentom na a). Ovaj naziv potječe očigledno od lat. Sanctus Johannes. Na ovom» otoku postoje još dva takva naziva. Čestice zemlje zovu se Sambare (s kratkim silaznim akcentom na srednjem a), od Sanctus Bartolomeus ili Sancta Barbara, ,zatim Stomorini lazi (s kratkim silaznim akcentom na

o), t. j. lazi, kori pripadaju crkvi Sancta Maria.

Ako su svetački nazivi zemalja iz mlađeg doba, »onda nose naš pridjev; tako Pre svetim Roku (»pred svetim Rokom«), Porat svetoga Nikole.

Južno od otočića i dijela obale, koji se zove Sip²³ (s dugim silaznim akcentom), -na sjeverozapadnom ogranku otoka, nalazi se otočić (školjić) zvan Kurjak. Ovaj naziv nema nikakve veže s našom riječi kurjak »vuk«, koja je orijentalnoga porijekla i ne govori se u našim zapadnim krajevima,²⁴ nego je to lično ime Kurjak, koje je potvrđeno i kao ime mjesta, samo za se i u izvedenicama Kuria-kovac, Kurjaković, a dolazi od grčkog svetačkog imena Kyriakos²⁵. Na zapadu odgovara tome .imenu Dominicus²⁶, koje je obilno zastupano u Dalmaciji: Menko, Menkonjà, Dominko, Dinko i t. d. Oyó grčko ime susrest ćemo i na Premudi. Otočić Kurjak pripadalo je nekorne Kyriakosu, ii je tu bila kakova kapelica posvećena tome svecu.

Zanimljiva su još četiri toponima: naziv otočića (školja) Murov-nik, ako je izvedenica od murva,²⁷ naziv rta Zubiraim, posvojni pri-

djev od ličnog imena Zubima, li od augmentativa opće riječi zub, naziv rta Ploče²⁸ i naziv terena Mahove.²⁹

Naša pomorska karta bilježi na Olibu još nekoliko naziva za školjeve, kao Plamik izimeđu Oliba i Mauna sa rtom Glavica na sjeveru, do njega deminutiv Planičić. Ovaj naziv dolazi na kopnu kao ime uzvisine ui Banjanima (Crna Gora) i u Hercegovini Potvrđen je u 14. stoljeću u staroj srpskoj državi: Plammik.³⁰ To je izvedenica od iste osnove, od koje i planina i proplanak. Naziv školjića Pohlib »polovina hljeba« je metafora, koja se ponavlja. Nejasan je naziv školjića Fućin, kojega se pridjev Fućimska (sc. vala) opetuje za uvalu. Još pripadaju u obalski sistem Olba dvije sike na jugu. Jedna se zove jednako kao i rt Zubiinfn (v. naprijed), a drugi Grišni Muli u pluralu, naziv, koji hi se morao objasniti iz folklora otoka. Od toponima za uvale i rtove Slanac i Slanačka Voda opetuju se na Zečevu u pluralu Slanici Po sufiksu sudeći, naši su toponimi za rtove i uvale Rusovac, Daskoviica i Kavčica, ali su im nejasne osnove. Prvi je izveden možda od pridjeva rus »crven«. Naš stari hipokoristik nalazi se u Radova Draga. Mašunjeva Draga ne sadrži, čini se, pridjev od kakva ličnog imena, nego od opće riječi mošuna < lat. mansione »staja za stoku«. To bi bila najjužnija potvrda za ovu krčku riječ, ako je tumačenje ispravno. Nejasni su nazivi za hove Àbinja i Tale. Sip (v. naprijed) kao naziv za školj i rt konstatirali srno u paškom obalskom sistemu u izgovoru Šip. To je postverbal od sipati.

Bilješ ke :

^I U grčkim pismenima AloSp. Ali Konstantinova slova omega i eta moraju se čitati kao u, i. •

* Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku XXIII (1914), str. 345, br. 8.

* Prema ekscerptu pok. Don Luke Jelića iz mletačkoga zemljišnika iz g. 1420—1479.

⁴ Potanje o tome u mojim člancima pomenutim u bilj. 2 i u Časopisu za slov. jezik (Ljubljana), VI, str. 6 i si.

⁵ II nome locale veneto »lupia, ubia« ed alcuni toponimi affini, u časopisu Nuovo Archivio veneto, XXXVI.

• I kao ime mjesta na ovom otoku i drugdje. Upor. Puljizov Laiz, Čisti Laz, Stomorini Lazi i t. d. na Olibu.

⁷ I kao ime mjesta na ovom otoku i drugdje. Upor. Pučki Dolac, Grandov Dolac, Zovanjev dolac. Ravni dolac i t. d.

⁸ Upor. moj članak u Archivio glottologico italiano, sv. XXIV, str. 19, hr. 17.

• Također čest naziv u toponomastici Oliba kao i drugdje: Babina Draga, Draga (ime morske uvale), Dražice (dio morske obale). i t. d.

¹⁰ Ova riječ dolazi možda u istom značenju u Poljičkom statutu: upor. Mdžuranić, Prinosi itd. str. 1445. Kao toponim nalazi se na Rabu.

^II Ova riječ nije dosad još nigdje zabilježena. Stoji očigledno u vezi sa vlaka »duga njiva«. Ovaj poljoprivredni termin raširen je osobito u Dalmaciji.

¹⁸ Izvedenica od trs »čokot«.

¹⁸ Dolazi na ovom otoku i inače kao toponim: Ljučev Osik, Osičine. Upor. Mažuranić, o. c., str. 845. I to je stari slavenski poljoprivredni naziv.

¹⁴ Upor. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches Wdrterbuch, 3 izd* br. 4039.

“ Upor. moju studiju pomenutu gore u bilješci 8, six. 31, br. 39.

¹⁴ I kao toponim na ovom otoku: Veli klanac.

¹⁷ Upor. Na stezi od drače, gdje je toponim.

¹⁹ Upor. moju knjigu Od koga naučiše jadranski Jugoslaveni pomorstva i ribarstvo. Split 1933, str. 138.

“ Upor. Meyer-Liibke, o. c., br. 1220a.

²⁰ Sva ova imena, koja citiram, kao i pomenutu poljoprivrednu termino* logiju, saopćio mi je 1913., Dr. Kažimir Pasini.

⁷¹ Odgovara toponimu Garica na Krku.

⁹² Šibenska je pridjev od imena otoka Silba i ne smije se zamijeniti sa pridjevom Šibenski od Šibenik.

** U nižem prijevojnom stepenu dolazi ovaj toponim na Kiku Sapan ili. Sepen kao naziv uvale.

** Upor. Akad. Rječnik, V. str. 814.

²⁸ ibidem, str. 815. Upor. i Jireček, Romanen itd. sy. II. str. 32; sv. III str. 22.

²⁹ Jireček; o. c. sy. II, str. 33 si. ■

²⁷ Akad. Rječnik, VII. str. 162 ima pridjeve murven i imirvov od murva. Od mura (na Krku) bio bi murov.

²⁹ Veoma čest toponim po južnim jadranskim otocima, na obalama Dalmacije i po kopnu. Upor. Akad. Rječnik, X. 71.

²⁹ Mah »mahovina« potvrđena je za istarsku čakavštinu. Ovdje je.’ plural, koji nije inače potvrđen. Akad. Rječnik, VI,’ str. 371 ne zna za ovakové toponime. •

⁹⁰ Upor. Akademijski Rječnik, sv. X, str. 3.

2. SI LB A

L ■’;>

Za otok Silbu zabilježio je bagrenorođeni pisac također romanski oblik, iz kojega saznajemo, da je naše i u nazivu Sitba nastalo iz romanskoga zatvorenog e. To je sasvim po zakonu. Na uha djeluje zaista ovaj romanski samoglasnik tako. Naši ga ljudi gotovo redovno zamjenjuju sa i kad preuzimaju talijanske riječi u svoji go-_;vòr. Primjeri: Mornarica za mletačko marinaresca, be rita za beretta itd.

Ali je čudnovato, što car pisac ne piše na kraju romanskoga oblika samoglasnik -a, kako bismo očekivali prema, našem nazivu Sfflba, nego grčko omega, kako ne bismo očekivali’ ni prema današnjem talijanskom obliku Selve, koji¹ je očigledan talijanski: plural ženskoga roda od selva »šuma«.

Ako car pisac piše Selibo, mjesto Sellba, onda ne znamo pravo, kako da tumačimo njegovu grafiju. Da li je to kakva grafička gri-ješka, onakve prirode, kao kaiđ piše Kribasa mjesto Kriibava za naše Krbava, ili je to oblik, koji je on napisao po čuvenju, onako, kako ga je čuo njegov zadarski izvjestiteJij. Ovaj posljednji, bio to carski

stratig iti katapanos u Zadru ili ko drugi, svejedno, mogao je Iako čuti slavenski akuzativ singulara Siilibu, i, kako nije znao hrvatski, nfe znao od njega načiniti ispravan nominativ singulara, nego je zabilježio onako, kako je čuo, i tako javio bagrenorođenom piscu.¹Takva se griješka, uostalom, događa svim strancima kad čuju naša imena mjesta s našim prijedlozima. Nijemci redovno ne preuzimaju slavenske toponime u nominativu, nego u lokatilvu.

Budući da car piše naš Samoglasnik u grčkim slovom omega,²moglo bi se misliti, da njegova grafija Selbo³ stoji mjesto našega akuzativa singulara Silbu. koji upotrebljavamo kad govorimo: idemo (gremì# na Silbu.

Dalji bi zaključak iz ove konstatacije bio, da je u polovini 10. vijeka, kad car piše svoje djelo bio ovaj otok naseljen Hrvatima. Taj je zaključak i inače moguć, ali iz same Konstantinove grafije ne nameće se svom pouzdanošću, jer je, kako smo već rekli, moguća i jednostavna grafička griješka.

Prema zakonima domaćega čakavskoga govora stanovnici nazivaju svoj otok Šiba (sa dugim silaznim akcentom na i) bez suglasnika !.. Ime stanovnika izvedeno odatle glasi Sibenjane (s kratkim silaznim naglaskom na i, pridjev šibenski.. Mjesto Sibenjane govori se u nominativu plurala i Sibinjane. Ovaj oblik nastao je na osnovu disimilacije iz Slbljane, za koji oblik ne nalazim nigdje ni pisanih iri govorenih potvrda. Tešku suglasničku grupu -lbll- trebalo je olakšati za izgovor. Zbog toga je bio umetnut samoglasnik i ili e. Sigurno je, da se u pridjevu Šibenska, koji¹ se upotrebljava u toponomastici Oliba za oznaku zaliva (uvale, vale) i rta (Šibenska zmo-rašnja i južnja; nalazi se sjeverno od uzvisine Mahove) ne krije pridjev izveden od Šibenik, kako bi se mislilo u prvi mah, nego od Silba.

Postanje naziva ovoga otoka posve je jasno. To je latinska riječ silva »šuma«. Ovaj toponim sreli smo i na Rabu kao Sirha ili Silba za’ oznaku zemljišnih čestica. To znači, da je u rimsko doba ovaj atak bio obrastao šumom i da je istom kasnije postao predmet poljoprivredne eksploatacije. Na šumsku vegetaciju upućuje i slavenska toponomastika otoka. Dio sela zasađen vinovom lozom zove se Marta (s kratkim) silaznim akcentom na prvom a); od lat. myrta. Ovako se zove i rt (punta) zabilježen na jugoslavenskoj specijalnoj karti. Ovamo ide naziv Bresti kao i naziv uvale (porat) Papranica (s kratkim silaznim akcentom na prvom a) izvedenica od šumske biljke paprat Više Papranice nalazi se Krug (s dugim silaznim akcentom). To je starà slavenska riječ za šumu, koju su u ovom značenju očuvali Rumunji.⁴ Ovamo treba još ubrojiti naziv šume Borci (kratki silazni akcent na i).

Luka uz ovu šumu prema pomenutoj specijalnoj karti zove se Pemestica. Ja sam čuo izgovarati Pemastiica (s kratkim silaznim

akcentom na i). Ta je šuma obrasla čamikom. Čarnika (kratki silazni akcent na i) je mediteranski quercus ilex na našim otocima sjevernog Jadrana. Pod nazivom Pemastica sakriva se po mom mišljenju biljka, koja se na drugim otocima zove banistra ili bmistra, a dolazi od lat. genista.

II.

Inače je slavenska poljoprivredna terminologija stanovnika Sil’be, koja je gotovo opustjela seobom svojih žitelja u Ameriku, ista kao i na Olibu. I u đijalektičnom pogledu Sibenjani i Olibljani su isto. U svojem čakavskom narječju pokazuju ikavske i ekavske oblike jedni i drugi. I ovdje postoji stari slavenski poljoprivredni termin Laz⁵ kao toponim. Pored toga još i Sadi⁶ s dugim silaznim akcentom na a). I termin teg⁷ nalazimo ovdje kao toponim. Komad zemljišta zove se Biakov teg (s dugim silaznim akcentom).

I ostala toponomastika otoka Silbe ista je kao i na Olibu. I ovdje nalazimo dio obale (punta i luka), koji se zove Samotvorac (s dugim silaznim na drugom o) kao i na Olibu.

Uzvisine zovu se jednako na oba otoka. Mahove (s kratkim silaznim na a) plural je od imenice mah, kako se u Dubrovniku zove mahovina.⁸ Ovakav plural nalazimo i u nazivu Lovrove (s kratkim silaznim na prvome o) od lovor (lat. lauru®).

Rtovi se zovu na jednak način s istom fonetskom zamjenom -ar za samoglasno r: Arat (kratki silazni na prvom a). Slatina nalazi se ovdje kao i na Olibu kao naziv za rt i uvalu. Kao u Arat zamijenjeno je samoglasno r sa ar još u Mala i Vela Smardeća, luka ovako nazvana zbog izbačene morske trave, koja se ovdje zove aliga (s kratkim silaznim na a), od lat. alga); i napokon u Garba, koji toponim dolazi u kopnenoj Dalmaciji u obliku Grbe, pa u Marta (po biljci mrta < myrta). Kao naziv dolazi još Ostro.

Istu zamjenu nalazimo i u nazivu rta i okolnog zemljišta zasađenog maslinom Karf (s kratkim silaznim akcentom na a). Je li to isti naziv kao i ime otoka Krf? Kako je taj naziv došao ovamo? Da li je došao ovamo, jednakim putem kao i naziv rupe Kandija, u koju su se skrivali Sibenjani, kad bi došli gusari? Kandija dolazi često i na drugim mjestima u Dalmaciji. Ovaj je naziv prenesen ovamo iz doba kandijskoga (kretskoga) rata. Toponim Kandija ponavlja se na Krku kod Punta.

Od ekavskih oblika jednakih kao na Olibu pomenimo Vele stene. Ovako se zove teren okomito odsječen.

I ovdje nalazimo toponim Garine (s kratkim silaznim na i) kao i na Olibu. On upućuje na primitivno krčenje paljenjem šume, kao i naši drugi toponimi (Garica na Krku, Garač, Zagarač u Crnoj Gori, Požar na Olibu, Požega više puta u Hrvatskoj i Srbiji).

Od specijalnih toponima sjevernog Jadrana pamenimo naziv rta (punte) Škar⁹ (s dugim silaznim) kao na Olibu, Kuku i Pagu.

Od metaforičkiih toponima ističe se naziv rta i luke Nozdre (s dugim silaznim na o), koji češće dolazi u našoj, otočkoj toponomastici.¹⁰ I njive oko ovog rta i luke zovu se ovako. Naziv je prenijet s čovječjeg tijela na konfiguraciju morske obale.

Naselje Sillba dijeli se na dva dijela, na Selo (s kratkim silaznim na o) i na Lopar _t(s dugim silaznim na a). Interesantno je zabilježiti, da se isto ovako zove i sjeverni dio otoka Raba.¹¹ Ljudi iz ovoga dijela Silbe zovu se Loparane (prvo a je dugo, drugo ima kratki silazni akcent), singular Loparanin. Rapski je naziv predslavenski. a po svoj prilici i predrimski Ne znam, da li je to i ovaj.

Dio Loparana zove se Mostir (s dugim silaznim akcentom na o), od grčko-latinske riječi monasterium »samostan«. Ovdje je doista u staro doba postojao manastir, tako da čitavo naselje Silba kao da je nastalo doseljavanjem i okupljanjem oko manastira.

Stare ruševine kod škole zovu se Kašte (izgovoreno s dugim silaznim akcentom na -e i bez -1). Da li je to ostatak Konstantinova nenastanjenoga grada (grčki eremókastrom), ne znam.

Značajno je još, da se stara župska crkva i grobište u Sitbi zovu Sveti Marko, ali za rt do luke Svetog Marka (na austro-ugarskoj specijalnoj karti Porto di S. Marco) kaže se samo Pocuk Marak. Ovako naš svijet zove i luku samu: Vala Pocuk Marka, ajmo se kupàt u Pòcuk Màrak. Ovaj kuriozni oblik nastao je asimilacijom i disimilacijom u isto doba od Pod Sut Marak, od latinskoga Sanctus Marcus. Na specijalnoj karti zabilježen je ovaj naziv u obliku Po-čukmaroik.

Ovaj naziv je jedini toponomastički dokaz, da su stari Hrvati zatekli na ovom otoku romansko kršćanstvo.

Ima morskih uvala, za koje je danas narodni: termin italdjanizam vàia po cijelom našem Jadranu, zovu se ipak na narodnu, kao toponimi, Draga i Dražica, zatim kao metafora Kotlina, pa kao dobra ribarska pošta Loišće¹² i Dobra Voda.

U obalski sistem ovoga otoka, oko kojega nema nikakovih ško-ljeva, što je rijetkost na našem Jadranu, mogli bi uračunati siku Veli Brak na sjevernoj strani. Brak je u rječniku dalmatinskih ribara opća riječ (nom common) u značenju »podmorski teren, travom obrastao, na kojem živu ribe«. Zabilježena je i u Akad. Rječniku, sv. I, str. 583. Književne potvrde za nju potječu od 16. stoljeća. Nije recentan iitaldjandzam, jer pokazuje k mjesto tal. g (tal. brago), kao i prvobitni keltski oblik.¹³

Između Silbe i Premude nalaze se još dvije sike i tri školjića,. svi sa našim starim nazivom Grebeni (Zapadni, Srednji i Južni).

Za rtove bilježi, pored; ovih naziva, naša pomorska karta još Mavrova (sc. punta; zbog toga je pridjev u ž. r. od običnog ličnog imena u srednjovjekovnoj Dalmaciji). Na Pagu dolazi u starijem liku Movra (gen. siiing.).

Draga, ZaJić, Slatina ponavljaju se i ovdje.

Nejasan je toponim Sutorišće, premda pokazuje naš sufiks -išće. Upor. siitorina kod Vuka »nekada so morska« i toponim Sutorina u Hercegovini uz more.

Bilješke:

¹ O tome, kako car Konstantin piše naša lična i mjesna imena upor. moje studije »Kako car Konstantin piše hrvatska imena mjesta« u Nastavnom Vjesniku XXIV, str. 663—667; »Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slovenska imena« u Starohrvatskoj Prosvjeti, n. s. I (1027), str. 60—76, 161— 196; »Ortsnamenstudien zu De administrando imperio des Kaisers Constantin Porphyrogennetos« u Zeitschrift fur Ortsnamenforschung, IV, str. 213—244 (s kartom).

² Omega za naše u piše i onda, kad naš genitiv Klobuka (nom. Klobuk) piše na grčki: Klaboka.

* Carevo slovo beta može se čitati i kao v, kako je i u tal. nazivu Selve. Naš izgovor lb za lat. lv osniva se na vulgarnom latinskom. Upor. moje djelo »Pojave vulgarno-lat. jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije«, str. 52 § 90.

* Upor. u Ak. Rječniku, sv. V. str. 662 značenja »brežuljak, vrh od gore« i ime gore u Bosni. Rum. cring znači »šumsko drvlje, šuma, gaj«.

⁵ Upor. Mažuranić, Prinosi ltd., str. 586.

* Ibidem, str. 1279.

⁷ Ibidem, str. 1445.

⁸ Upor. Ak. Rječnik, sv. VI. str. 371.

⁹ Ova riječ ide zajedno s onima, o kojima se govori u mome djelu »Ođ koga naučiše i t. d.«, str. 145.

¹⁰ Ova metafora dolazi i u našoj kopnenoj toponomastici. Upor. Ak. Rj., sv. VIII, str. 254.

¹¹ O rapskom Loparu upor. moju studiju u Archivio glottologico italiano, sv. XXV, str. 135.

¹² Upor. na Stonjskom Ratu pristanište Lovište, koje se zove 1333. i Lo-jište. V. Akad. Rječnik. VI, str. 138 i 168.

¹³ Upor. Meyer-Lubke, Roman, etymol. Worterbuch, br. 1258a.

3. PREMUDA ^I.

Ovaj otok, kao treći po redu prema zapadu, zajedno sa druga dva, sa Silbom i Olibom, rastavlja kvarnerski otočki skup od za-darsko-šibenskoga arhipelaga i od Maloga Kvarnera (tal. Quarne-rolo). Izgovor njegova imena veoma varira. Otočanka domorotka, koja živi u Zadru, izgovara ga Premuđa, a stanovnike njegove naziva Premujani. Držim, da se u njezinu akcentu odrazuje talijanski

utjecaj, jer stanovnici Silbe izgovaraju Pàrmuda, a Moiaćani Par-muda i ime stanovnika Parmujane (nom. pl.). Kako se ù ekavskom govoru ovih otoka samoglasno r zamjenjuje sa ar, zaključujemo, da i u slogu Pre- treba tražiti strani tat. utjecaj.

Ako postoji neka neizvjesnost o izgovoru današnjega narodnoga imena ovoga otoka, kudikamo je veća neizvjesnost u tumačenju starih potvrda za nj. Car Konstantin zabilježio je za polovinu 10. vijeka njegovo ime u obliku Pyrótima. S Račkim smo saglasni, da se u toj grafiji krije današnja Premuda. Ali o tome, kako se glasovno (fonetski) odnose ova dva »bika, ne znamo ništa pozitivno. Vjerojatno je, da je car pisac ovako htio zabilježiti izgovor Zadrana Romana svoga vremena.¹

Konstantinova grafija ne predstavlja najstariji potvrđeni historijski oblik ovoga otočkoga naziva, jer Tabula Peutingeriana iz 4. vijeka piše Pamodos¹⁸, koji se također ne slaže s današnjim imenom u početnom slogu. Ovaj se oblik u kasnijim grafijama pojavljuje s umetnutim 1 Pahnodos Mi Palmodon.² Sudeći po ovim dvjema potvrdama, kao da je t zv. pučka etimologija izopačila prvobitno ime ovoga otoka. Htjela je u imenu Pamodos vidjeti izvedenicu od palma tumačeći ga kao otok, gdje rastu palme.

Prema principu usvojenom u toponomastici uzet ćemo najstariji potvrđeni oblik Pamodos kao prvobitni, originalni. On je pripadao, po svemu se čini, kao i imena drugih mediteranskih otoka: Melita, Rava, Brattia i t. d., nekom predindoevropskom nestalom mediteranskom jeziku.

Ali Tabulina grafija ne slaže se ni s oblikom, koji čitamo kod Ravenskoga Geografa iz 7. vijeka: Primodia. Ovaj oblik ima potpunu izmjenu početnoga sloga Pa- u Pri-. Čini se, da je pomenuta pučka etimologija tražila u ovom imenu latinski pridjev primus »prvi«, jer je to prvi otok u zadarskom arhipelagu, ako se gleda sa strane »kulfa«, Jadrana.³ Treba odmah istaknuti, da se Ravenatov oblik Primodia prilično poklapa s današnjim Premuda Mi Parmuda. Ženskoga je roda kao svi dalmatinski otoci, kad su u talijanskom ili romanskodalmatinskom obliku, upravljajući se prema rodu od Iat. insula.

Iz ove lingvističke analize izlazi, da današnji hrvatski naziv nije prvobitni slavenski naziv, nego da je to romanski naziv primljen od Hrvata jednako kao Korčula ild Šolta, koji zatnijeniše starohrvatske oblike Krkar i Sulet Stari Hrvati nazivali su ovaj otok sasvim drukčije. Milčetić je naime zabilježio, da starci na Silbi i na Pre-mudi nazivaju ovaj otok Dlàsnik.⁴ Ovaj naziv nema nikakve veze s današnjim nazivom Premuda. Šta je Dlasnik, to također ne znamo točno, čini se, da je to izvedenica od imena ptice đlaska.⁵

Milčetićevo obavještenje potječe iz osamdesetih godina prošloga vijeka. Qđ današnjih mojih izvjestitelja nitko mi ga nije mogao potvrditi.

Car Konstantin veli za otoke zadarskoga arhipelaga, da su svi nenastanjeni, osim Vrgade. Na njima se nalaze samo opustjela utvrđenja ili gradovi, eremókastra, kako on veli. To važi i za Premudu u polovini 10. vijeka. Prema tome naseljenje otoka pada u doba poslije toga vremena. Toponomastička analiza dokazuje, da su ti novi naseljenici bili Hrvati uz nešto dalmatinskih Romana ribara, koji su se vjerojatno već prije njih nalazili’ na otoku.,

Kao kod gotovo svih otoka uz našu obalu, a tako je ne samo na Jadranu, nego i u Egejskom moru i drugdje na Mediteranu, otok i glavno nastanjeno mjesto na njemu nose jednaki naziv. Na sjevernom dijelu otoika nalazi se naselje Premuda, a na južnom i uzvisina se zove ovako. Ali najveća uzvisina zove se jednostavno Vàrh, Za Varh, posred otoka. To znači, da Hrvati ovdje nijesu zatekli znatnije romansko pučanstvo, koje bi dalo nomenklaturu uzvisinama i uvalama, kao na Ižu, gdje su od Romana čuli naziv najveće uzvisine Munćel, od lat. deminutiva montićellus u romanskom izgovoru mještana kao i na Krku i Rabu.

II.

Svi nazivi, koji se odnose na konfiguraciju obale, na uvale i rtove, odreda su naša imena. Tako metaforički naziv za uvalu, koji češće dolazi u zadarskom arhipelagu, Nòzdre; ovako se zove i istočni rt njezin, dok se zapadni zove drugom metaforom Zublć, Kalànji bok, Lozà, Drivèni (ovako š rt ili punta), Skrajmi (na spec, karti Skrajna), Prisika garbhija (= jugozapadna), Sridmji, Kuàlpié, deminutiv od imena labuda kup, u Dubrovniku kuf, riječi, koja je potvrđena sa drugim deminutivnim sufiksima u ruskom i ukrajinskom,⁶Pastirski (i rt ovako), Prislik, naziv, koji dolazi još na Istu s akcentom Prlslig za oznaku brda i polja oko njega i kao Prislik za oznaku uzvisine sjeverozapadno od Božave na Dugom Otoku; a identičan je sa riječi prešlijež ili presliježa »uvala među dva brda u Lici⁷), Letnja, Širdka, Dòbra, Dràga.

I rtovi ili punte zovu se našim nazivima, kao metafora Lopàta, Kuàlpié (uz ovako nazvanu uvalu). Stiha. Neobičan je samo naziv za rt Bàie. Ne znam, može li biti isto kao hrvatski Bàie za tal. Valle u Istri.

Nekada je ovaj otok morao biti vrlo šumovit kao i Silba. Na to upućuje naziv rta, njiva oko njega i šumice Medvijak, dosta rijedak toponim u zadarskom arhipelagu. Sreli smo ga santo na Pagu.

Od luka, gdje pristaju brodice: Kudlpić, Porat, Peččni (t. j. pe-šćeni od pijesak s redukcijom sugl’asničke grupe šć u č) i Krijal, što se izgovara i Krivdi⁸, na Krivalu (ovako se zovu i njive okolo ove luke), najinteresantniji je naziv Krijal, zabilježen i na specijalnoj karti. Nalazi se južno od mjesta Premude uz crkvicu tal. S. Ciriaco. Taj še bizantinski svetac i danas ovdje svetkuje. Ovu luku od strane kulfa zaštićuje skup od 4 otoka (školja) ili sike Hripa⁹, Masarine* Plitka (na specijalnoj karti krivo Plika) sika i Bračić, deminutiv od brak¹⁰ »plitko dno u moru, na kome živu ribe«. Tal. se ova luka ili porat zove S. Ciriaco. Nema sumnje, da je dobila ime pq susjednom oltaru posvećenom tome svecu.

Nas zanima hrvatski, oblik Krijal, koji potpuno odstupa od talijanskoga u fonetskom pogledu. Pokazuje naime ispadanje suglasnika c pred dočetnim samoglasnikom -u u Cyriacus¹¹, što je vrlo stara vulgamolatinska pojava.¹² Ovo dočetno -u prešlo je nakon toga tt -1. Pored toga pokazuje još k mjesto č pred u. To je jedna od najpoznatijih odlika staroga romanskoga govora u Dalmaciji. Nema sumnje, da se u ovom obliku očuvao izgovor onih Romana, koje su Hrvati, pošto je otok bio ponovo naseljen poslije 10. vijeka, još mogli sresti.

Otočići (školji), koji pripadaju Premudi, nose također naša imena, tako na sjeveru Grfiica, na kojem ima dobre zemlje, možda deminutiv od gruh, koja se riječ upotrebljava u Dubašnici na Krku u značenju »sitno stučeno kamenje««, ako nije, to mi se čini vjerojatnije, od imepa ribe gruj ili grug.¹³ Naziv Grujica dolazi još u Platu kod Dubrovnika), Strošnjak, koji se zove i jednostavno Školj (na specijalnoj karti i Lutrošnjak). Kàminjak i već pomenuta 4, od kojih-svakako Masarine (ženski rod plurala) nije naša riječ. Masarine su duguljast otočić, koji sa strane kulfa zaštićuje luku Krijal. I njive se na njemu zovu ovako. Bit će to romanska izvedenica od masso* »kamen«¹⁴. Ako je tako, Masarine je jednak naziv kao gore Kami-njak za kameniti školj.

Od imena obradivih čestica, koje se ovdje dilnice zovu, spomenimo još ova: Gubenice, Pod uflgrađe, Luaščić, deminutiv od laz (stara riječ za »iskrčeno zemljište«), Vrešišće, Glavica Mamulukova, Struaža, Gàrbica, Pod gàrbe Spàrlja, Dòlàc. Sedine, Kućišće, Kual-čić, Veli tieh (= teg po drugim otocima ovoga arhipelaga u značenju »prvo obrađivanje zemlje«), Magriška (za to ovako nazvana po biljci elichrysum, jer je sve »pod magrižom«), Guvno, Guvnine (riječ guvno ne postoji više u narječju ovoga otoak), Guaime, riječ, koja živi u narječju u značenju »špilje pokraj mora«¹⁵, a ima ih mnogo* oko Kualpića), Màrtovna (izvedenica od màrta < od myrta), BuSči-na runka, Velujak, Rebrà, Všićenice, Hrob(v)nice. Mnogima od ovih imena trebat će istražiti značenje, kad se bude proučavalo narječje toga* otoka.

Od romanskih toponima, koji su i opće riječi u hrvatskom narječju ovoga otoka, spomenimo pored već rečenoga Quàrme još Pa-■druàra¹⁶ »kamenolom«, Šerualj, od tal. serraglio.¹⁷

Naročito treba istaknuti naziv uzvisine Omiš, odatle i naziv za ■čestice Pod Omiš. Naziv je možda identičan s poznatim imenom Omiš, koje je zacijelo predslavensko.¹⁸ Isti toponim susrećemo i na Velom Otoku.

Bilješke:

¹ Ako se uzme, da se je caru mogla dogoditi kod tramsliteradje latinskih slova pogrešno premještanje slova, može se misliti, da se u njegovo vrijeme u Zadru govorilo* Primuta, sa t mjesto d kao u Melata za kasnije tal. Melada -Mjesto Hgi/ioyta car je pogrešnim premještanjem slova pisao RvQÓtifia Ova-kovih griješaka ima u toponomastici. Primjeri: Dunav prema Danubius, Prut prema grč. Pyretos, u Galiji Silvanectis prema franc. Samiis < Sanvilectis.

% Upor. Krahe, Die alten Balkanillyrischen geographischen Namen, str. 6,

² Ovako i u crkvenoj toponomastici, upor. Status zadarske nadbiskupije iz g. 1905., str. 98. i Bullettàio dalmate, sv. IX., str. 40. U mletačkom zemlji-šniku iz g. 1420—75. pominju se Scherda et Premuda zajedno. Isto tako i u rogovskom arhivu, v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. đr., III, str. 83.

³ Kùlaf, gen. Kulfa znači u zadarskom arhipelagu »otvoreno more«. A. Ej. V., 768 donosi potvrdu iz Dubrovnika. Zabilježiti treba, da se kùlaf odlično slaže sa kasnim grčkim xóÀtpog prema starogr. xóÀnog i ne pokazuje sonori–zaciju početnoga suglasnika kao zapadnoromanski oblici, o kojima v. REW³-2059. I opet jedan dokaz za nezavisnost dalmatinsko-romanskoga od apeninskoga.

* A. Ej. II. str. 472.

⁶ Hirtz, Rječnik nar. zoologičkih naziva, II. Ptice, str. 90.

⁶ Berneker, Slavisches etymologisches Wòrterbuch, str. 660 s. v. kilpx.

⁷ A. Rj. XI. str. 710.

⁸ v mjesto j opominje na Lojišće, čest toponim na zadarskom arhipelagu. Ali je vjerojatnije, da je u vezi s diftongičkim izgovorom naglašenog a u zatvorenom slogu. Taj izgovor osobito je jako razvijen u Molate.

* Ovaj toponim dolazi češće u zadarskom arhipelagu, na Ižu Fripa. Bit če zacijelo u vezi s onomatopejom hrapav. Nijesam obaviješten, da li se govori kao opća riječ u narječjlima ovih otoka. Može biti identičan i sa Gripe kod Splita.

¹⁰ Riječ je galskoga podrijetla, v. REW⁸ 1258a. –

¹¹ Ovome svetačkom imenu odgovara na zapadu Dominicus, koje ime ■dolazi u Dalmaciji u nebrojenim varijacijama.

¹² Upor. moje »Pojave vulg. lat. jezika na natpisima Dalm.« str. 39 § 63.

¹³ Ne zna se pravo, tko je izvršio ovu promjenu, Mlečani ili Hrvati. Vjerojatnije Mlečani, jer oni mogu kazati olsar < ausare, dok Hrvati ovih ottùsa ispuštaju -1, n. pr. kaste, g. kaštela. Ali i Hrvati su mogli stvoriti, ovu promjenu prema divnice od đilnice.

¹⁴ Upor. u Kalabriji massa tè »campo lasciato incolto«, Rohlfs, Dizi died, delle Tre Calabrie, II. str.. 22. Moguće je i drugo tumačenje, od massarius »zakupnik«.

¹⁸ O ovoj predslavenskoj riječi upor. moj člančić u pariškom romani-stičkom časopisu Romania, L, str. 201.

¹⁸ Od petrarium REW* 6445a. Zbog tr > dr mletačka je riječ; nije đal-matinskor omanska.

¹⁷ Značenje toponima nejasno je, »svinjac ili drugo koje ograđeno mjesto«, v. REW³ 7862.

¹⁸ V .moje »Studije iz ilirske toponomastike« u Glasniku zem. muz. za B. i JI., XXXII, str. 34.

4. MOLAT, 1ST I ŠKARDA

I.

Otoci àkàrda, 1st i Molàt čine zaseban sikup u zadarskom arhipelagu. Ovaj se skup nalazi između sjevernoga, koji čine Olib, Siilfba i Premuda, i južnoga, koji kao tri paralelna otoka Ugljan, Iž i Veli Otok, zatvaraju JZadar od strane kulfa »otvorenog mora«.

Od ova tri otoka samo 1st nije potvrđen kod cara Konstantina u polovini 10. vijeka. On piše Škardu Skerdà, a Molat u pluralu tà Meletà.

Današnji oblik prvoga imena posve se podudara s carevom grafijom, jer u današnjem govoru ovih otoka ar zamjenjuje samo-glasno r, a ovaj se glas mogao razviti iz er¹.

Drukčije stvar stoji s carevom grafijom Meletà. Ona nije potvrđena u domaćim listinama, jer se otok piše za doba hrvatske narodne dinastije insula Melata; dva puta ovako g. 995. i g. 1078.²Ovako se piše i u mletačkom zemljišniku iz g. 1420.—1479. Današnji tal. oblik Melada pokazuje, prema mletačkom izgovoru, zvučni dental d mjesto bezvučnoga t, kako se izgovaralo u starom romanskom govoru u Dalmaciji. S ovim se potpuno slaže hrvatski oblik Molàt, odatle pridjev u narječju otoka molluajski, stanovnici Molàóane. Naziv je u muškom rodu, kako je obično ikad gotovo svih naših otoka, a u taL ženskoga roda, jer se tal imena dalmatinskih otoka upravljaju prema rodu ilat. riječi insula.

Konstantinova grafija Meletà .ima e mjesto naglašenoga lat a. Ovo se može protumačiti na dva načina. Može se raditi o carevoj zabuni. On je zbog sličnosti mogao pomiješati ime južnoga dalmatinskog otoka Mljet, koje također piše tà Méleta. Ali bi moglo biti, da se u dalmatmskopomanskom jeziku onako i izgovaralo, kako on piše, jer Filip de Diversis kaže, da Dubrovčani izgovaraju lat. casa s promjenom a u e: chesa³, a ima za to, nesigurnih doduše, primjera i u Zadru.

Hrvatski oblik Molat pokazuje još jednu odliku staroga dalmatinskoga romanskog govora. Nenaglašeno e promijenjeno je u o, jednako kao u pomistra ili punjestra ili funjestra za lat. fenestra. Ova je promjena nastala zbog labijalnih suglasnika m i p.⁴

Lingvistička analiza dokazuje, da su Hrvati saznali za naziv otoka od domaćih Romana, kada se poslije polovine 10. vijeka otok počeo ponovo naseljavati, i to od zadarskih Romana ribara, kako ćemo niže vidjeti.

Mnogo teže je odgovoriti na pitanje, šta znače riječi Škardia i Molat i kojem jeziku pripadaju, t. j. teško je dati etimologiju njihovu.

U staroj predrimskoj toponomastici dolaze dosta često imena s osnovom skard-. Skra/diin se zvao Scardona, Šar-planina se zvala Skardon óros, a geograf Ptodomej zvao je vjerojatno po otoku Škarđi, cio zadarski arhipelag Skardona (nesos). U oblicu skerd-, kako piše car, doilazii ova osnova i u ilirskoj onomastici, u ličnim imenima.⁵ Iz ovih podataka možemo zaključiti, da je Škarda ilirski naziv. Dalje u tumačenju ne možemo ići, jer nam je rječnik lirskoga jezika nepoznat. .

Melata je očevidna latinska riječ, kako se i po sufiksu vidi. Vjerojatno je ista, koja i pridjev meteatus, koji dolazi u romanskim jezicima.⁶ Izveden je Od mel »med«. Izvori nam ne javljaju ništa o tome, da je otok bio u rimsko doba na glasu zbog meda. Za to ovo tumačenje ostaje lingvistička hipoteza.

Otok 1st čini s Molatomi cjelinu. Ova dva otoka rastavlja Porto di Zapuntello, hrvatski Tèsn© (po Tèsnih). Kao što kod Cresa i Lošinja, koji se dodiruju, car ima za oba otoka jedinstven naziv Opsara = Osor, tako i u ovom slučaju, za 1st nema posebnoga naziva. U kasnijoj crkvenoj toponomastici piše se Gistum⁷, ali ne možemo znati, da li je to starinski naziv i ne reproducira li možda izgovor mještana Jiist. Ovako miješam doduše čuo izgovarati ime otoka. Narod na Molata govori Išćane za stanovnike. Naziv je ipak predriimski, ilirski. To se vidi, ako se uparedi s ilirskim toponimima Bi’ston, danas Bast kod Makarske, Bistue u Bosni i s ilirskim sufiksom -ista. Dalje od ovoga nagađanja ne možemo ići..

Podaci, što ih čitamo u zadarskim ispravama iz 10. i 11. vijeka, dragocjeni su za upoznavanje, kako se vršilo naseljavanje otoka. ■Zadarski patriciji imate su ovdje svoje ribarstvo; piscatio de insula Melata, veli se u onim dvjema listinama. Prema tome su tri današnja naselja na Molatu, najsjevernije ZapunteP (u izgovoru mještana Za-punté, gen. Zapuntèla), koje se danas bavi) vapnom i vinogradarstvom, jer je zaštićeno od bure; u sredini otoka na brdu Bargulje i Molat na južnom dijelu, bila su prvobitno ribarska naselja. Na ribarstvo upućuju i imena za uvde ite vàie na Škardi. Tràta i Gripa-rica⁸, kako se zovu dvije vale na ovom otoku, sadržavaju nazive za mreže. Zatim naziv za vale Lojišća (plural). Ovako se zovu vale na Škardii i na Istu, a i drugdje po zadarskom arhipelagu.

U toponomastici’ otoka Premude našli’ smo tragova romansko-dalmatimskoga govora samo u dva toponima. Ovdje toga ima i više. Sika, punta i gaj uz more na Istu Sakatfir sadržava lat siccatorium »mjesto, gdje se nešto suši, na pr. mreže ribarske«, školjić Fune-stràla (na spec, karti Funestrara), izvedenica od lat fenestra, Klun-da⁹ Vela i Mala (brdašce, vaia i njive) odi lat. columna »stup«, Ma-vrela, odatle pridjev Mavreski (rt i uvala). Vela i Mala Turbila (uvala i brijeg), pridjev Skarski (rt i zaliiv) odi Škar na Krku u Vrbniku »veliki kamen na obali«. Skrivadlca (školjić i poluotočić) bit će

mletačka riječ screvada s našim deminutivnim sufiksom. Naziv dolazi i inače u zadarskom arhipelagu¹⁰.

Mnoga odi ovih imena još ne znamo pravo tumačiti, ali su po svome obliku bez sumnje romanska. Tako ime brda na Škarđi Veli i Mali Cimbél, koja riječ dolazi na Molatu u nazivu rta i poluotočića Simbeski (izgovara se i Simbis’ki). Na Moilatu naziv sela Zapuntel sadržava naš prijedlog za i romansku deminutivnu izvedenicu punc-tellum »rtić« od puncta »rt« prema današnjem jezičnom osjećanju, ali vidi bilješku 7^a glede mogućnosti drukčijega tumačenja.

Osobito je interesantan naziv Maknàre (ž. r. pl.) za pomorski izraz Sette bocche za more između Sestrunja i Velikog i Malog Tuna, Molata i školja Kamenjaka. Ovdje se mreže lako razderu. Kad je jak kurenat, onda se ne može voziti. To je romanska izvedenica sa sufiksom -aria od machina »kamen«.¹¹ Znači dakle »mjesto puno kamenja«. Osnova je očuvana i u izumrlom romanskom govoru na Krku. Ovdje kao i na Krku pokazuje očuvano k mjesto č (tal. macigno), pouzdan znak staroga romanskog govora u Dalmaciji.

Isto tako je zanimljiv naziv za rt (puntu) i šumu na Molatu Ba-nàostar illi Banuàstar, za Ban(ua)6strun, od lat. genista,¹² za koju se kaže na otoku banèstra, a u drugim krajevima bmfistra. Toponim je muškoga roda kao i u franc, genet.

Ime brda na Molatu Buàfku, gen. Buàfkula bit će isto tako romanska riječ, ali ne znamo koja. Isto tako ime dva školja Tarmèrka i odatle naš deminutiv Tarmćrčica.¹³

Dva naziva za čestice, koje se ovdje zovu dìvnice, od dèUmica, Prasurima (polje) i Padruara¹⁴ nekada kamenolom, koji’ se sada zove samo Kuava, lakše je tumačiti Prvi naziv dolazi na Rabu u obliku Prsur, od lat. frixorium, koja riječ, pored »tava« (odatle prsura, cura ma Krku ili prosulja na primorju), može značiti i »suho granje« i® uopće »suho mjesto«¹⁵.

Zagonetno je ime naselja na Molatu Bargulje (ž. r. pl., stanovnici Barguiljci). Ovaj toponim dolazi još u deminutivu na Visu: Bargujac, a dolazi sa 1 mjesto li: Brguffi u Bod Kotarskoj i¹ Brgule (ž. r. pl.) u nazivu sela u Srbiji Značajna je i složernica odatle Bargumu, gen. Bargumula kao naziv barguljske luke. Prvi je dio složenice stari pridjev bargukj »brgujjski« kao banj za »banov«, a drugi tal. molo. Riječ brgulja¹⁶ dolazi u Dalmaciji kao opća riječ ili appellativum u značenju »svetkovina, veselje, veseo objed«, koju Daničić izvodi od staroga tal. glagola bergolare, a ovaj se Ojpet izvodi od lat. verbu-lare »bezbrižno razgovarati«.

Romanizam je na Istu još i naziv mula Pendulj, od lat. pendulus »viseći«¹⁷, jer kamen visi na njemu. Posve nejasan je romanizam Karstulj, naziv vale i brda na Mođaitu.

II.

Sva ostala toponomastika je hrvatskoga podrijetla i više ili manje poznatog značenja.

Od limena uvala na Škarđi spomenimo: Satrina (na specijalnoj karti¹ Satrta) i Kaleštae.

Od naziva uvala na Istu zanimljiv je Medvfja »medvjeda« (zaliv na Tarmerki). Ostala tri naziva za uvale : Kotlina, Lopata, Kosirdča, Kabltaac očite su metafore, dok Kozjak, Dumbòka (na specijalnoj karti Diimboka), Širbka (glavna taka mjesta 1st), Perilišće (u taci Široka) poznati su i opće razumljivi toponimi.

Od rtova (punta) na Škardi Glavica i Suha općenjti su nadivi, a Versović, zabilježen na austro-ugarskoj specijalnoj karti;, nije pouzdan, dok se ne čuje u narodnom govoru. Naša pomorska karta zove ga Varšovnik. Na Istu dolazi naziv rta Tiif, očito ovako nazvan po kamenu.

Od uvala na Molata značajan je naziv Jakmska i rt Jakišnica. Naziv potječe zacijelo od ribara iz Jakima (Ancona), koji su ovamo dolazili ribariti, kao i Ćozoti iz Mletaka. Sjeverna taka mjesta Jaz il u pi. Juàzi i deminutiv odatle Jaz’ići, zove se talijanski Manzo. Razlika u denominaci! je čudnovata. Ostali su natavi uvala: Lučina (augmentativ od taka), Pod Garbe (= vrbe), Saabusa, koje se izgovara i Zabiiša (na specijalnoj karti Sabusa), Zarljèva ili Zadjevica i ZòfljevìiCa (izgovor varira). Značenje ovih triju naziva je nejasno. Naziv luke Trimuli sadržava složenicu »tri mala«. Drugi su nazivi uvala Konopljika (i polje ovako, najbolja zemlja na otoku), Vodo-muarka, Vapojni, Zagračina, Lipišnjak, Lutjérnjak ili Lut’érnjak¹⁸(u Lučim), Studèna. Osim Vodomarka i Vapojni ostali su nazivi posve razumljivi.

Od rtova (punta) na Molata spomenimo ove: Vranac, Golubinka, koji su razumljivi izrazi, a Stopunj¹⁹, odatle adjektiv stopunjski, genitiv Stopànja, pokazuje mijenjanje naglašenog vokala u otvorenom i zatvorenom slogu, kako je obično u narječju ovoga otoka. Sam naziv rta je nerazumljiv; možda je kakva strana riječ.

Isto su tako i nazivi za uzvisine hrvatski, na pr. Straža na Škardi. Ovaj toponim dolazi nebrojeno puta u zadarskom arhipelagu. Označuje točke stražarenja protiv gusara.

Uzvisine na Istu imaju ova imena: BočSc, Jàbuoina, MSčji (ovako se zove i uvala), Kòzji i Kòk (i rt ovako). Ovaj posljednji oblik stoji zacijelo mjesto Kuk sa o za samoglasno I. Zatim: Požar, Golubinski Varh, Varh Gore, Varh Beljàka (na specijalnoj karti Be-ljavka), Bobòski (očito pridjev od bob), Trlšćeni. Na tako nazvanom brdu ništa ne raste. Pridjev bit će identičan sa trlšćen »lijen«. Gra-člna je očita augmentativna izvedenica od gradac.

7 Slavenstvo i romanstvo

Lokuardenik, najveće brdo na Molata iznad mora, označuje ‘ upravo mjesto, gdje se uz obalu love lokarde. Knižak i Knižačlć (školjić) bit će izvedenica od knez. Glave, Glavine, i Smokvina poznati su toponimi, dok je naziv rta Zuàplo toponim identičan sa Ža-palj, o kome je bio govora u članku 0 Pagu, a bilt će i jošte govora. Ovdje dolazi dva puta, jednom kao naziv morskog tijesna između rta Žapla i Malog Tuna. Ovo tijesno zove se Malo Žaplo, dok Velo Žaplo označuje tijesno između Malog i Velog Tuna. I ovdje funkcija toponima opravdava grčki etimom.

Od imena čestica (particella), koje se ovdje zovu divnice (također raširen toponim) kao i inače na zadarskom arhipelagu, spomenimo ove nazive: na Istu Podunci, Sijanje, Mledàr, Priko, PS-m-huak (izvedenica od paprat), Poljlne, Artfć (uz more). Ograde, Oslčlna²* ” (augmentativ od asik), Jèzero (s prijedlogom Nà àzèro), Guvnine Vele i Male, Selišće, Sinišće, Grašišće (izvedenica na -išče od gradac), Teg i Težić »prvo obrađivanje zemlje«, Tamlšće, Vis tama »povrh trna«. Većina od ovih toponima dolazi i inače kao nazivi zemljišta u zadarskom arhipelagu.

Na Molata imamo ove toponime za zemljišta: Zagračlna, Bla-ganove Ograde, Garble, Pdržine²¹ (ispod Bargulja), Hrica (deminutiv od hrid. Tu su same oštre hridi), Prisika (nizina na poluotoku Banastru), Sirflnjski (u polju kod Molata = Moluajsko polje).

Od školjeva i sika spomenut ćemo one, koji’, kao obično, nose hrvatska imena, dok su sva ostala imena naseljenih otoka predsla-venska: na sjeveru između Silbe i Premude četiri su školja, koji se hrvatski’ zovu Grebeni, a talijanski’ Pettini Prema punti Kòk nalazi se škoij Križića, između Škarde i Ista: Vodinjak i Sestrice. Posljednji naziv čest je toponim za školjeve u zadarskom arhipelagu. Zatim u istom dijelu mora Dužac, Čamikovac²², Funestràla, Benfiši, Benu-šlć (također se i punta zove ovako), Galijola. Posljednja tri su romanski nazivi, a prva dva naši.

Molata pripadaju ovi škoiljevii: Kamenjak, naziv koji često susrećemo, Barguljski Školjić, Bivošćak, Rižnjak²³, Trata (poznati naziv mreže), Tovuarjak (talijanski Asino) od tovudr »magarac«, Glavnlći (razbacani iza Ban,astra), Goluàc i Bašćuak (na specijalnoj karti Brstjak) prema Božavi na Velom Otokiu. Na posljednjem ško-Iju imaju Boždvljane svoje vinograde. Ova posljednja dva školja čine vezu između Molata i Veloga Otoka.

Naša pomorska karta bilježi, u obalskom sistemu ovih otoka još ove toponime. Na Škardi: Bočina (uvala, augmentativ od čestoga otočkog toponima Bok), Konopljika (uvala), rt Cimbelić, deminutiv od imena brda Cimbel. Ovaj toponim dolazi na Molata u pridjevnom nazivu uvale Simbiski (sc. porat). Postanje je posve nepoznato. Na Istu: školji MasKnjak i Kamenjak, uvale: Široka, Zapasi i Mljake.

Posljednji su nazivi nejasni. Na Molatu: sika Bačvica (često dolazi). Križića Vela i Mala; školjii: Obljak (upor. romanske nazive Krklant i Krknjaš istoga značenja i Brguljski (sc. školj) u Brgujjskom zalivu. Mladin, Sičica (deminutiv od sika), Krivnjak, Trata (nazvan po mreži) i Vrtlac; uvale: Luka i Vrulja, nazivi, koji se ponavljaju.

Bilješke:

^I Mletački zemljišnik iz g. 1420.—1475. i rogovski arhiv (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. dr. III. str. 83) pišu također. Scerda odnosno Scherđa. Za ŠkardiV školj sjeverno od Matuia, zapadno od otoka Paga, car piše 2ntQia . Postoji još u zadarskom arhipelagu i hrv. .deminutiv Skardica za Skarda kod Paga, Scherda parva u pomenutom mlet. zemljišniku.

* Rački, Documenta, str. 25, 123.

* Bartoli, Das Dalmatische, II, str. 340 § 3C6, 1. Upor. još e za a u (Confinium) Bebarum pored Babarum u Zadru u pomenutom mlet. zemljišniku za Babin dub.

⁴ Od romanskih narječja samo starinsko u Logudoro na Sardiniji pokazuje ovu promjenu: fronesta REW* 3242. Opet jedan znak osobitosti romanskoga govora u Dalmaciji. Bartoli o. c. II, 344 § 313 nije ju zabilježio, premda ima na str. 299. punestra i funjestra.

⁸ Potvrde za ove navode v. kod Krahe, Die alten Balkanillyrischen geo-graphischen Namen, str. 99.

• REW³ 5489.

⁷ Upor. Status zadarske nadbiskupije iz g. 1905, str. 99.

’a Pokojni Lucijan Marčić, koji je vršio antropogeografska istraživanja na zadarskim i šibenskim otocima (Srp. etnogr. Zbornik, knj. XLVI) zove,ovo selo str. .554 Zapuntelj. Ne znam, gdje i od koga je čuo ovaj oblik. On navod: i pričanje, kako je selo nastalo: »iza punte, rta, za puntam, od straha préd gusarima«. To tumačenje ne objašnjava dočetka -el. Vjerojatnije je, da je.’to romansko-đalmatinski deminutiv od Zapio <C grč. &iAnXov$_t obrazovan pomoću sufiksa -itellus, kao na Kiku lactelum od lacus »lokva« (upor. Aglit. XXIV, str. 30—38). Od nepotvrđenoga Zaplute! mogao je dis. mila čijom 1—1 > n—1 i metatezom nastati u domaćem govoru Žapuntel, odatle tal. Zapuntello, koje označuje i luku (porat) i selo na tijesnu. Tu je i brodarica (skela). Ime odgovara položaju.

⁸ O zadarskim gripatores iz 13. vijeka upor. moje djelo »Od koga naučiše i t. d.«, str. 64. Naziv gréipu za mrežu imaju i istarski romani, v. Ive, I dialetti ladino-veneti str. 148.

• Upor. o ovoj riječi moj članak u Zeitschrift fiir romanische Philologie, LVII, str. 469.

¹⁰ Možda, od crepare REW³ 2313; vjerojatnije identično sa sarovada od. scrofa »svinja« = porcada »svinjarija« upor. i Pirona, Diz. friulano, 2 dzd. str. 99a REW* 7748.

^II REW³ 5205—5207.

¹³ REW³ 3733 i moj članak u Zeitschrift fiir roman. Fhilologie, XLVI, str. 406, 82.

¹⁸ U rogovskòm arhivu (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. društva^ III. str. 28) Tamer ca, Tameraicha.

¹⁴ Na Cresu Pedrara, v. moj članak u Zeitschrift fiir roman. Philologie, LIV, 204. Toponim je zastupljen u Dalmaciji također sa starodalm. tr mjesto mletačkoga dr.

¹⁵ REW³ 3524.

¹⁸ A. Rj., I, str. 640.

¹ ‘ REW³ 6388.

¹⁸ Grupa tj stoji mjesto karakterističnoga ć, koje izgovaraju mještani. Ovaj ć pišemo u drugim primjerima ovako, ne € ili tj, kao ovdje. Taj molatski suglasnik nije posve identičan sa f u Hrv. Primorju. Toponim Luterai ak naša je izvedenica od lucerna »svjetiljka«.

¹⁹ Hrv. narječje ovoga otoka odlikuje se razvitkom naglašenoga dugoga a u zatvorenom slogu u diftong ua, koji može prijeći i u čisti u, kao ovdje. Ova pojava stoji u vezi s labijalizacijom samoglasnika a na zadarskom arhipelagu, a nalazila se i u starom dalmatinskom romanskom, v. Bartoli, Das Dalma-tische, II, str. 329 i si. 286.

Osik na dalmatinskim otocima’ znači isto što »tor ili obor« na kopnu. To je stari termin, v. A. Rj. IX. 193 i Mažuranić, Prinosi, str. 845.

³¹ Broz-Ievković, Hrv. rječnik, II. str. 278.

** Od črnika »quercus ilex«.

³³ U rogovskom arhivu (Jelić, Vjesnik III, str. 28.) Rixgnach.

5. SESTRUNJ I RIVANJ

i.

Dva nastanjena otoka RIvanj i Sestrunj¹ i tri nenastanjena Tfin (Veli i Mali) i Zvirinac (na specijalnoj karti¹ Žverinac) ispunjavaju morski prostor između Molata i četiri paralelna otoka Ugljan, Iž, Rava i Dugi ili Veli Otok pred Zadrom. Nijedan od njih nije direktno potvrđen kod cara Konstantima u polovini X. vijeka. Jedino bi se moglo zaključivati iz njegove grafije ‘Eaxiovii^,^ se odnosi na najveći otok Sestrunj u ovom skupu, ali se ova grafija različito interpretira i različito čita. Rački je interpretira i čita 2eotqovvi]oIov, dok Brunelli² dočetno -Osmatra i interpretira kao kraticu za grčku riječ vrjaog »otok«, a za početno Eaxiow’,- veli, da je otok 1st. Ali sve te interpretacije i sva ta čitanja ne mogu se uzeti kao ispravna, jer Bizantinci ne zamjenjuju slova ? i f.

U dočetnom -ez ja sam tražio irne otoka Iž,³ koje se talijanski zove Eso, a u ispravama se piše Deci Egi.⁴ Ovo je moje mišljenje prihvatio i pokojni Jireček.⁵

Ako je ovo mišljenje ispravno, onda se u Konstantinovoj grafiji ESTIOUNEZ imaju tražiti dva imena otoka u zadarskom arhipelagu. Drugim riječima, caru se dogodila ovdje ista pogreška koja i u KA-TAUTREBENÓ i u SKIRDÀKISSA, gdje je dva zadarska otoka, koja se nalaze jedan uz drugi, pisao zajedno. Prema tome u Konstantinovoj grafiji ima se tražiti Sestrunj i Iž. Ova dva otoka zaista slijede jedan za drugim u izvjesnoj udaljenosti. Ima se jedino uzeti, da je car krivo pisao I mjesto R. Takovih griješaka ima kod njega,

jer je prenosio (transliterirao) na grčko pismo imena, koja su latinski bila pisana u Zadru, pri čemu je lako moglo doći do krivog čitanja i zamjene.

Ne će imati pravo Brunotti, koji u prvom dijelu Konstantinove grafije traži naziv Ista, jer se ovaj otok nalazi sjeverno od Molata, a nema ni/kakoviih potvrda, da se zvao *Esto IPEstiu.

Značenje je naziva za nenastanjene otoke Zvirinac i Tun jasno. Zvirinac je izvedenica od zvijer. Otočić je ovako nazvan zbog toga, što je bilo na njemu zmija i t; d., a školji Tun Veli i Mali nazvani su metaforički zbog toga, što nalikuju na ribu tun.⁶ Na njemu bilježi naša pomorska karta Veli Bok kao naziv rta i uvale.

Mnogo teže je kazati, što znače nazivi Sestrunj i Rivani i kojem jeziku pripadaju, jer za njih nema sigurnih starih potvrda. Najstarije su potvrde iz mletačkog zemljišnika iz god. 1420.—1479., gdje čitamo Rivan, Sestrugn, Suiran (— Zvirinac), Idole.

Ako je ispravna naša interpretacija Konstantinove grafije, da se u njezinu prvom dijelu ima tražiti ime otoka Sestrunj, onda početno S- ne ide u prvobitni naziv. I crkvena toponomastika daje ovome otoku latinski naziv Estrum⁷. Na čemu se osniva ovaj crkveni naziv, ne znam. Držeći se ovoga naziva, ja sam mislio, da se u nazivu Sestrunj sakriva latinski pridjev extraneus⁸ »izvanji, post ranj i«, t. j. extranea insula »izvanji, postranji otok«. On je to zaista prema Ugljanu. Ali to može biti samo lingvistička hipoteza, ali neutvrđena.

Akcent u Rivanj kaže, da crkveni naziv ovoga otoka Ripanium⁹nije ispravan, jer bi prema ovom nazivu akcent morao biti na a.

Pouzdano je samo toliko, da ni Sestrunj ni Rivanj nisu hrvatski nazivi.

Ako je prvobitni naziv Estrunj, onda je početno S- moglo doči u ovo ime prama imenu školjeva Tri Sestrice, koji se nailaze u blizini. Tu je Ma pučka etimologija na djelu.

Naziv Zvirinac toliko je zanimljiv, što najstarija potvrda za nj iz mletačkoga zemljišnika 15. vijeka pokazuje pridjevni sufiks -unt: Zviran, u čemu treba razumjeti otok, dok u današnjem vidimo imenički sufiks -Mac. Inače u toponomastici ovoga otoka ne nalazimo ostataka staroga romanskodalmatinskoga jezika, nego samo posu-đenice, koje su ušle u opći jezik hrvatskog narječja zadarskoga arhipelaga. Tako nailazimo oznaku strane svijeta jàpark¹⁰ li jàprk »jugozapad«, odale pridjev japaršnji. Na japark polja oznaka je čestice. Ova imenica potječe odi lat. afracus. Jedna čestica se zove Komorina. S dragim sufiksom pojavljuje se ovaj naziv u imenu mediteranskog stabla komorika od grčkolatinskog comarum¹¹. Od ove biljke nastade

latinsko ime mjesta (vinea in) Gomareto, koje se g. 918. pominje kod Zadra u zadarskoj ispravi. Od ostalih imena čestica značajnije je Klis, ako je identično s Klisom kod Splita. Zabilježiti treba i Kapić, koje će biti identično sa Kualpić na Premiudii Značajan je i naziv vrha i polja Bratinj, koje će biti prvobitno pridjev od Bratoslav ili Bratimir, kao što je Dobrinj na Krku od Dobroslav ili Dobromir. Drugi toponimi; za čestice, kao Kablin(a), Lihe, Grba, Banjica (ža Badnjica) dolaze i inače na ovim otocima. Zabilježiti treba još metaforu šilo za školj, kojii pripada Zvirincu. Ovakav naziv imamo i na Krku. Naziv drugoga škdlja Sparešnjak nije jasan. Od mletačkih naziva treba soomenuti Škrevada (južna i zmprašnja), koje stoji zacijelo mjesto škrovada, kako je na Kornata. Naša pomorska karta bilježi nazive za dva rta: Zmorašnji »sjeverni« i južni.

Sestrunj je živ i u folklornom pogledu. Tamo ima koledovanja

0 Božiću, kad se izvode plesovi na raskršćima. Nije čudo, što se je i U toponomastici otoka očuvao po koji starinski izraz, tako u nazivu uvale Hrvatim staro naše ime. Ime druge vale Prmanje očuvalo je pridjev u sr. r. od priman »bojnik, oružnik knežev« na Cresu, Krku

1 Vinodolu.¹² Nazivi ostalih vala kao Kablina, Mulina (aiugmpntativ od mol©), Triluke, Zala draga, Dumbočica, Japneniško, Mavrovica, Žalić nalaze se i inače. Nejasni su nazivi Srbišće i Karanke za uvale. Isto tako i pridjev u nazivu Prči bok.

U konfiguraciji obala važnu ulogu igraju nazivi rtova (punta) svih naših otoka. Na Sestrunju nema osobitosti. Rt od Križa, Gar-ma, Nozdra nalaze se i inače. Dijelom su isti kao i za vale uza njih, kao Mavrovica, od ličnoga imena. Naša pomorska karta bilježi još imena uvala: Bela Njiva, Sušica, Travnik, i dva rta Tanki i Križ.

Isto tako ni imena uzvisina, kao Gračina, Golubinka, Sridnji vrh, Vela Glava, Grba ne ističu se osohitošću. Neobičniji je naziv Obru-čar zabilježen na specijalnoj karti kao najveće brdo na ovom otoku.

I nazivi za čestice su bez osobitosti, kao Dolac, Marča Doci, Divnice »dionice«, Garine, Gomilica, Pišćak, Vršak, Stare Ograde, kod Studenca, Lisina (augmentativ od ljesa), U Bržamju, U Grža-novu, Na Barbatovu, Zaglav. Ograničen je na ovaj otok toponim Stumuli, kome ne znam značenja.

Na Rivanju također nema toponomastičkih osobitosti. Vale se zovu Gnjiiovača, Dobrinka, Nozdre. Nejasni su: pridjev u Vunja Draga, nazivi rta Trogric, i sike Sajda, koji se nalaze na našoj pomorskoj karti. Uzvisine: Mala Glava, Lakotina, Grbica; obradive čestice: Ograde, Veli Kus, Mandino. Sve lako objašnjivi naši toponimi. Naziv za kanal između Rivanja i Ugljana Veli Ždrelac opetuje s^.

: O nazivu škollja Idula (na spec, karti Scoglio Idolo, u pomenntom mletačkom zemljiišniiku Idollb, na našoj pomorskoj karti Jidula) govori se u članku o Ugljanu.

Bilješke:

^I Najstarije potvrde za otoke Rivanj, Šest run j i Zvirinac potječu iz 15 vijeka, i to iz rogovskoga arhiva (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. društva, III. str. 83) Sestrun, Suirinaz i iz mlet. zemljišnika iz g. 1420—1475., insulae vocatae Rivan, Sestrogn, Suiran.

³ Storia di Zara, I., str. 116. Spominje i identifikaciju Sestrunj, ali ne veli, zašto se ima odbaciti.

* V. moj članak »Analiza Porfirogenitova srp.-hrv. onomastičkoga materijala«, Starohrvatska Prosvjeta, n. s. I. str 164 i 194 i »OrisnamenstudSen zu De administrando imperio« u Zeitschrift fiir Ortsnamenforschung, IV, str 219.

⁴ Jireček, Die Romanen, I., str. 63.

* U pismu od 12. VI. 1916., koje mi je pisao u povodu članka u Nast. Vj. XXIV, str. 663—667. U tom pismu izražava misao: »Katkad bih rekao, da je materijal (sc. Konstantinov) bio pisan latinskim slovima«. Ovu sam misao velikoga poznavaoca balkanske povijesti dalje razradio u člancima spomenutim u bilješci br. 3.

* Ispor. ime školj.a Dolfin »delpin«. Metafore igraju veliku ulogu u de-nominacijama školjeva. Tako baš u zadarskom arhipelagu Pohliba »školjić, koji naliči na polovinu hljeba«. Ima i obscenih metafora, na koje ćemo naići u Komatama.

⁷ Upor. Status zadarske nadbiskupije od g. 1905, str. 110 Estrum cum Ripanio (naziv župa).

* Etimologija se osniva na starodalm. prijelazu naglašenoga a >• u, kao u vetrone za veteranus, Bartoli, Das Dalmatische II § 268 i 375 i Stopunj, gen. Stopanja na Molatu.

* Na Krku ima doduše u mletačkom govoru toponim Repagno (uz more), koji Bartoli, Das Dalmatische, II, str. 246, 258, 344 i 363 navodi. Ovo je romanska augmentativna izvedenica od ripa »obala«. Ako bi naziv Rivani bio identičan s krčkim Repagno, onda bismo morali uzeti, da je promjena p > v nastala prema mletačkom govoru. U tome ne leži teškoća, jer u hrv. nazivlju za dalmatinske otoke ima primjera za utjecaj mletačkoga govora, kako dokazuju nazivi Vrgada, Korčula i Šolta.

¹⁰ U jednoj bilješci iz g. 1557, koju imam od pok. don Luke Jel’ća, čitamo među trojezičnim nazivima za oznaku granica nepokretnina, latinske, mletačke i hrvatske, kako se upotrebljavaju u Zadro: lat. quirina = mlet. garbin = hrv. japarck. Upor. REW^J 272.

^II REW* 2072 i Rohlfs, Etymol. Worterbuch der unterital. Grazitat 1063 i moje djelo Dolazak Slovena na Mediteran, str. 219 i 221 foilj. 4.

¹⁸ Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 911 s. v. perman -ija -o.

6. UGLJAN

Mnogi naši ljudi izgovaraju ime ovoga zadarskog otoka Uljan bez suglasnika g. Ovako ga niše i specijalna karta Jugoslavenskog vajmo-geografskog zavoda. To je krivo, ako se gleda na postanje ovoga imena Mi na njegovu etimologiju. Povod našem krivom izgovaranju imena Ugljan dalo je talijansko pisanje Ugliano. Ovako su Italiiiani (a prema njima i sastavljači austrijskih specijalnih karata) otprilike bilježili ili transliterirali naš izgovor.

Da se naš suglasnički skup glj u Ugljan zaista oduvijek izgo^ varao, to se vMi iz dva vrela. Najstarija hrvatska potvrda potječe iz 1460. Tada se piše glagolicom (fratrom na) Uglan i pridjev odatle izveden uglanski.¹ Tri godine ranije piše se hrvatski izgovor na latinsku Uđeanum.²

Ovaj posljednji oblik, samo naoko latinski, nije iskonski. Pravi latinski oblik dade se prilično točno utvrditi, ako se uiporednim me*-todom istraže sve Starije historijske potvrde, koliko za ime otoka, toliko i za naseljeno mjesto na njemu, koje se od 13. vijeka uvijek jednako pišu. Iz tih se grafija vidi, da je između današnjih suglasnika g i Ij u nazivu Ugljan postojao u izgovoru zadarskih Romana samoglasnik, koji se piše vrlo različito: čas e (1328. insula Gelani, i tako često puta), čas i ili y (1249. terra Gyliani ili 1265. insula Ghilano, gdje vidimo miravo izgovor g ispred i), čas čak i a (1282. in Galano, ovako dosta često).

Suglasnik 1 piše se kadikad udvostručeno (s t zv. geminatom): 1301. vinee de Gyllano (ovako mnogo puta).

Da se ,i jednostavno 1 i geminata imaju uvijek čitati kao naše nepčano li, to se vidi iz italiijanske grafije 1339. in GiglanO.

Pošto je lingvist uporedio i utvrdio stare grafije, on ima da odgovori na pitanje, koji je od ova tri samoglasnika prvobitan, t. j. koji se ima pripisati’ pravom latinskom izgovoru. Na to pitanje odgovara ovako. To ne može da bude samoglasnik a, jer taj ne ispada u našim posuđenicama iz latinskoga ii romanskoga nikada, ni onda, kad je u nenaglašenom položaju, nego ostaje ili kao a ili kao o. Primjeri: lat. ratione — hrvatski račun, palatia (lat. plural) = hrvatski polača ili palača.

Oblik Galano može prema tome da bude samo izgovor zadarskih Romana, koji često ujednačuju ii asimiliraju nenaglašeno e prema naglašenom a. Primjer: Iz latinskoga gelatina napraviše Dubrovčani galatina »hladetina, upravo ono, što je smrznuto«.

Iz ove konstatacije izlazi, da prvobitni nenaglašeni lat. samoglasnik od hrvatskoga imena Ugljan može da bude samo e. Dalmatinski Romani izgovaraju ovaj samoglasnik u tom položaju kadikad kao i.

Prema zakonima slavenskoga izgovora latinski nepčani samoglasnici e i mogu u slavenskim ustima prijeći u polugias i ispasti. Primjer: lat. missorium = šmur u Splitu »korito za prijenos žbuke« i t. d.

Taj mali lingvistički eksikurs o imenu ovoga otoka dajemo zbog toga, da naš inteligentan laik uvidi, s kakovom rigoroznom minu-cioznošću mora lingvist da postupa u toponomastičnim pitanjima, ako hoće da se vjeruje njegovoj nauci.

Na osnovu ovih podataka lingvist može dalje da kaže još i to, da je u rimsko doba, kad nam pisani spomenici o ovom otoku ništa ne javljaju, njegovo ime glasio insula Geliliana, t’ j. otok, koji, je pripadao nekom Geliju. Naziv je dakle, jednak kao i insula Liciniana, danas Jakljan, u dubrovačkom arhipelagu. Prema tome vidimo, da i u zadarskom arhipelagu imamo čistih latinskih naziva, kakvih smo već ustanovili, a ustanovit ćemo ih još u drugim otočkim skupovima na našem Jadranu.

Zadarski je otok dobio svoj naziv prema naseljenom mjestu, kao što se i danas jednako zove i otok i mjesto.

Latinski sufiks -anus staži vrlo često u svim romanskim zemljama za pravljenje pridjeva od ličnih imena. Tako i ovdje. Rimljanin Gellius imao je posjed na ovom otoku. To je bio praedium Gel-lianum, danas nastanjeno mjesto Ugljan na najsjevernijem dijeta otoka. To znači, da se mjesto, na kojem su se nastanili Hrvati u 10. vijeku ili ranije, razvilo iz rimskog predija (seoskog dobra).

Da se latinski zatvoreni suglasnik g nije izmijenio pred samoglasnicima e i u nepčani, dolazi odatle, što su Hrvati čuli, kako izgovaraju to ime dalmatinski Romani, koje zatekoše na ovom otoku. Ovi su zadržali stari latinski izgovor, kako smo često dosada isticali.

Iz daljeg proučavanja historijskih podataka o ovom otoku izlazi, da sam otok nije imao utvrđenog i stalnog imena, nego se njegovo ime s vremenom mijenjalo prema tome, kako je koje njegovo naselje dobivalo sve veću važnost.

G. 1364. zove se Ugljan insula Lucorani³, t. j. takoranski otok, prema imenu naselja Lukoran, koje se pominje u doba hrvatske narodne dinastije. I ovo je ime naselja izvedeno pomoću istog latinskog sufiksa -anus od kasnog rimskog imena Lucarus, upotreblja-vanog i u srednjovjekovnoj Dalmaciji (akcenat je na u prvog sloga⁴). Tim se imenom naziva i jedan svetac, koji je dao ime španjolskom imenu mjesta San Lucar, poznatom’ iz Cervantesova besmrtnog romana.

i Iz ovih toponomastičkih podataka izlazi, da je prije dolaska Slavena bilo na otoku više rimskih predija, iz kojih se razviše naselja. ‘

Na južnom kraju prema Pašmanu nastade čisto slavensko naselje, koje se zove Kukljica, od kukali⁵, riječi, kojom u zadarskom kraju nazvaše Hrvati »visok brdovit teren (Hochplateau)«. U 14.. vijeku bilo je ovo naselje od veće važnosti negoli naselja Ugljan i Lukoran. G. 1368. zove se ovaj otok insula Cuclize.⁶

U vrijeme, kad se Hrvati naseliše na Ugljanu, čitava je jadranska obala duboko kristijanizirana. Zbog toga se brojna obalska i otočka naselja zovu i po svecima, po crkvama, po samostanima, oko kojih se podižu. Na otoku Ugljanu štovala se bizantinska svetica

sveta Eufemjja, koju i danas narod onoga kraja zove sveta Fùme.⁷Oko crkve podignute na otoku njoj u počast nastade naselje prozvano supstantmranim pridjevom Sutomišćica⁸ (kratki silazni naglasak na i trećeg sloga). Ovo naselje nije ‘bilo nikada važno, kao ni ono, koje se podiglo sučelice Zadru, zvano od nas Preko, a od Talijana Oltre. Prema imenima tih dvaju naselja nikada se nije nazivao sam otok.

Iz toponomastičke analize, koju ovdje dadosmo, izlazi, da se otok Ugljan onako kao danas i u svojoj prošlosti u prvom redu poljoprivredno iskorišćavao za ishranu Zadra. Već u rimsko doba postojali su na njemu predili. Ovaj posao nastavljaju i Slaveni, kojih slabu nacionalnu svijest označavahu Talijani naši za doba Austrije nostri buoni contadini.

Pošto je lingvist objasnio postanje i pravilan izgovor današnjeg imena, ima da odgovori na pitanje, odakle onaj početni samoglasnik u u našem imenu Ugljan. Od samoga latinskoga (praedium, insula) Gellianum moglo je nastati samo *Gljan. Tako se otok, koliko znam, nije nikada zvao. Ovo početno u- može biti samo naš prijedlog u, koji se srastao s latinskim imenom. Tako često rade Slaveni. Njemački Aachen (od latinskoga’Aquis) zovu Česi pored Càch, Cachy, koje je nastalo od starijeg njemačkog Ze (»kod«) Achen, još i Vah ili Wah, gdje imamo češki prijedlog v »u« mjesto njemačkoga ze (danas zu). Takovo u imamo još u imenu župe Uskoplje (1375. supa Vozkopla). Sloveuački su primjeri Vipava, Vidrija, koji nastadoše od v Ipavi, V Iđriji⁹. Paralela za ovo dodayanje prijedloga pružaju na sjeveru Unije i’ na jugu Vis.

Car Konstantin ne pominje otoka Ugljana. Njegova šutnja ima se po svoj priliči, :kao i u drugim Slučajevima, razumjeti; ovako: U sredini 10. vijeka, ‘kad piše svoje djelo. Romani su se sa ovog otoka, — na koji su se povukli, da se zaštite od provale Slavena, — opet povratili u Zadar i stalno nastanili u njemu. Zadarski strateg, koji je po svoj prilici caru pribavio statističke podatke o bizantinskoj temi Dalmacije, mogao je ovaj otok smatrati zbog toga nenaseljenim, iako je na njemu već sada moglo biti i slavenskih kmetova. Iz careva djela, naime, jasno izbija tendencija, da tačno opiše samo nastanjene romanske gradove i slovenske župe i njihova utvrđenja, t. j. da dade svome sinu samo orna administrativna obavještenja, koja su mu potrebna kao budućem caru ili glavi velike bizantinske imperije.

Kako zadarski otoci nijesu imali ni jednu ni drugu administrativnu važnost, car je dao imena samo za one, koji se nalaze na periferiji zadarskog arhipelaga; i to na sjeveru za Olib, Stlbu, Premudu i Molat, na jugu za Tkom i Vrgadu, a na zapadu za Čuh i Grebene, da bi ih ograničio od nastanjenih otoka.

II.

Tri glavna predSlayenska naselja nalaze se na Ugljanu sjeverno od današnjeg gradića Preko. Sva¹ tri imaju dobre luke. Njima zacijelo imaju da zahvale svoje postanje. Kasnija hrvatska naselja raz-više se na prvobitnim romanskim naseljima. Da su i hrvatska naselja na ovim točkama vrlo stara, vidi se po starim riječima, koje se upotrebljavaju kao toponimi u njihovu konfinu.

Polje kod mjesta Ugljana zove se Zgon (s kratkim silaznim akcentom). Ova stara naša riječ upotrebljava se u pravnim dokumentima zadarskoga kraja u značenju »kmetovske njive«.¹⁰ Kao toponim nalazi se i u Crnoj Gori. Drugi stari toponim je Pod veli Kus. Ovako se zove i njiva u konfinu Kukljice. I ova riječ se danas ne govori u narodu ovoga kraja kao ni zgon. U starim hrvatskim pravnim spomenicima značila je dio¹¹ (na pr. zemlje, vinograda i t. d.)«

Južni dio mjesta Ugljana zove se Čeprljana. Uvala više £epr-ljane nosi također ime Vala Čeprljanda. Nije lako objasniti ove dvije varijante istog imena, koje zacijelo svoje u vezL Držim, da se u osnovi sakriva muško ime Čeprnja¹², koje dolazi u 13.. vijeku u srpskim spomenicima kao ime župana.

I neke zemljišne čestice oko Lukorana nose naše stare nazive. Jedna od njih zove se Trpi,nje (s kratkim silaznim akcentom na 0. To je pridjev od hipokoristika ličnog imena Trpimir. Druga se zove Vlaka. Ovaj toponim susrećemo često u Dalmaciji. Isti pojam izražava se i u ovom konfinu složenicom Dugonjive i izvedenicom Du-gača (kratki silazni naglasak je na drugom slogu). Naročito treba istaći naziv zemlje Kopa kod Lukorana. U čakavskim narječjima znači ova sveslavenska riječ »stog sijena«.

Od imena uzvisina, koja u ovom konfinu nose u većini slučajeva naša općeno poznata imena kao Vršak, Gorica, Zaglav, Stražica i t d., treba istaći Komorjak (s kratkim silaznim akcentom na drugom slogu). To je izvedenica od imena biljke komorika, koja raste u ovim krajevima (quercus coccifera). Riječ je grčkoga porijekla. Dolazi već 918. u zadarskim latinskim ispravama kao ime mjesta Comaretum¹³, čemu odgovara na Krku Kamoriško.

Drugi Komorjak nalazi se u konfinu prvobitno crkvenog naselja Suitomišćice. Vlaka u deminutivu dolazi u konfinu Preka: Vlačica (s kratkim silaznim naglaskom na i). .

Dva čisto slavenska naselja nalaze se južno od prve grupe. Ova nose naša imena Kale (plural od Kal »blato« (s dugim silaznim akcentom na a) i Kukl’jica. Nastala su zacijelo u -isto vrijeme, kada je i prva grupa naselja postala hrvatska. Da i na teritoriji ovih naselja ima predslaven&kih ostataka, dokazuje ime brda Brgačelj (s kratkim silaznim naglaskom na e). To je romanski deminutiv izveden pomoću sufiksa -cellus od keltsko-ilirske riječi, briga »brdo«.¹⁴

107

U konfinu Kukljice ističe se naziv brda Živanj. U istom konfinu nalaze se još dva Progona. Ovaj naziv označuje »put (klanac), kojim se goni stado«.¹⁶ Ističe se još u ovom konfinu složenica Končabok (s dugim silaznim na posljednjem slogu), što znači konac izbočine u moru.

Iz ovih čisto naših naziva za naselja, možemo zaključiti, da južni dio otoka nije bio poljoprivredno iskorištavan u rimsko doba. Bio je po svoj prilici šumom obrastao i služio je za pašu sitne stoke.

Na otoku ima još mnogo toponima crkvenog porijekla. Osim Sutomišćice pomenimo naziv rta (ounte) Sv. Petar, koji se nalazi ispod razrušene crkve posvećene tame svecu. Iznad nje je Veli Vrh i uzvisina, koja se piše na austro-ugarskoj specijalnoj karti Ugliano, a hrvatski Kuniš. Ovdje se nalazilo prvobitno naselje Ugljan, koje se.danas pomaklo dalje prema jugu ispod Sušice i Batalaže, Prema rtu Svetog Petra nalazi se otočić, koji se talijanski piše Scoglio Idolo, a hrvatski zove Idula (s kratkim silaznim akcentom na i). To je poznata grčka riječ za poganske kipove. Ne zna se, da li se toponim Idula odnosi na rimsko ili slavensko poganstvo (paganizam).

Još treba spomenuti ime najveće uzvisine na otoku (288 ni.), koja se talijanski zove Monte grande, a hrvatski Šćah ili Šćak (s dugim silaznim akcentom). Značenje toga našeg imena ne mogu da objasnim. Južno od ovog brda nalaze se ruševine crkve svetog Mihovila, koja je, čini se, u historiji ovog otoka imala znatnu ulogu, jer se po njoj zvao kadikad i sam otok insula Sancti Michaelis¹⁶ (de Monte g. 1289., 1323. i 1345.). ‘

Zanimljiva je još složenica Zvonigrad kao ime brda jugozapadno od Lukorana. Ovaj naziv upućuje na špilju.

Ostali mnogobrojni naši toponimi nijesu toliko važni za historiju otoka, da bi ih trebalo napose objašnjavati. Spomenimo samo nazive Ošljak (»magareći otočić«) i Pohlib (»pola hljeba«). Veli Golać, Mišnjak (»mišji otočić«) kao karakteristične za male dtočiće uz obale Ugljana.

Naša pomorska karta donosi iz obalskog sistema ovoga otoka još ove rtove: Ovčjak (zacijelo zabilježeno ne prema narodnom nego prema književnom izgovoru), Kobiljak, naziv, koji češće dolazi na kopnu negoli na otocima, Rahovača (kako je na čakavskom teritoriju, nije zacijelo isto što Orahovača) i nejasan naziv Otrić, dok se Zaglav, Zaglavica i Dražica opetuju. Od naziva za uvale Pavlešina je zacijelo augmentativ od Pavao. Gnojfišće dolazi samo ovdje. Sabušica se doduše ponavlja, ali je toponim nejasan. Po-kljuk kao naziv uvale ne ponavlja se i nejasan je. Naziv uvale Ba-talaža dolazi dva puta na Ugljanu. Izaziva upoređenje sa Batalage

f. pi. kod Valjeva. Ovdje se radi o prezimenu porodice. Ako je osnova ista u ova dva toponima, onda je Batalaža (se. vala) stari pridjev. Lamjana Vela i Mala čini se kao romanski toponim, ali ne znam, koji je, dok su Cinta i Frnaža Vela i Mala uistinu romanski; prvi je naziv lat. particip pasiva cincta (se. vallis) f. »opasana«, a Frnaža odgovara našem ekvivalentu Japlenilca.

Od otoka, koji pripadaju u obalski sistem Ugljana, navesti treba Galovac kao toponim od pridjeva gao, koji je čest i na kopnu. Naziv uvale Muline sadrži isti sufiks kao i Manastirine. Znači prema tomu »razrušen molo«. Nejasan je naziv rta i školja Karantun i Karantunić, dok je naziv školja Ošljak posve jasan. To je poimeni-čeni pridjev ošlji »magareći«. Samo na Ugljanu dolazi naziv uvale Svitla. Upor. protivni naziv Vallis obscura iz g. 1059. kod Zadra.^{3 7}

Bilješke:

^I Upor. Šurmin, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium sv. VI, str. 221, gdje se glagolicom napisano ime transkribuje ćirilicom.

* Sva pisanja ovoga otoka dajem u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV, str* 650.

* Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIII, str. 397. Ranije 1289. piše se insula de Corano (ibidem, sv. VI, str. 656) zbog toga, što su latinizatori shvatili početni slog lu- kao starodalmatinski član.

* Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXII (1914), str. 443 br. 5. Upor. i prezime dubrovačkog pisca Lukarević.

⁵ Upor. Južnoslav. Filolog, sv. III, str. 72 i si.

* Upor. Smičiklas, o. c., sv. XIV, str. 118.

* ⁷ Jedna Zadarka zove se 1354. g. Fumica. Upor. Smičiklas o. c., sv. XII,

str. 240. L. Marčić, Srp. etnogr. Zbornik, XLVI, str. 568 tumači krivo postanje ovoga toponima od tal. San Michele; isto tako i Lukorari od rom. lau »rupa, jama« (str. 567) i Ugljan od ulja (zbog toga i naziv Uljan) (str. 566). Ovaj vrijedni naučni radnik zabilježio je i mnoštvo toponima i antroponimi sa zadarsko-šibenskih otoka, koje će trebati leksikografski bolje utvrditi.

⁸ Koga interesira lingvistički problem, kako je od latinskoga Sancta Eufemia nastalo ovo ime, neka čita Nastavni Vjesnik XXII, str. 444, br. 6. G. 1529. piše se Suturmišcica. Upor. Arhiv Iza povj. jugosi. IV, str. 37.

* Upor. Koštial u Nastavnom Vjesniku, sv. XXVIII, str. 369, gdje su navedeni i primjeri iz drugih jezika.

¹⁰ O ovoj riječi, koje začudo nema u Mažuranićevim Prinosima, upor. ‘moj Vorlaufiger Bericht uber eine toponomastische StudienrCise in Nord-dalmatien, Beč 1914., str. 8, bilj : 1.

^II Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 576.

¹² Upor. Akademijski Rječnik, sv. I, str. 942. Dolazi zacijelo od Cyprianus.

¹³ Upor. Rački, Documenta, str. 18. Grčka riječ glasi kómaros, upor. Rohlfs, Etym. Wòrterbuch der unteritalien. Grazitàt, str. 128.

¹⁴ Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIV, str. 660, br. 2.

¹⁵ Upor. Akademijski Rječnik, sv. XII, str. 300, 2.

¹⁸ Upor. Smičiklas, o. c. sv. VI, str. 665, sv. IX, str. 150 i sv. XI, str. 236.

^u Jireček, Romanen, sv. I, str. 64.

109

7. IZ MALI I VELI

I. .

Dva najveća, uska, a duguljasta, zadarska otoka, koja se, usporedno s obalom kopna i međusobno, protežu u pravcu duljine od sjevera prema jugu, Ugljan i Veli Otok, rastavljena su serijom manjih otočkih skupova: ii to na sjeveru Rivanjem, Sestruejem, Tunom Velim i Zverincem, a na jugu Ižem i Ravom.

Sjeverni skup, koji ide u sferu periferijskih otoka zadarskoga arhipelaga, ogledaš smo, kad je bfflo govora o Molatu.

Ako je ispravna naša interpretacija (tumačenje) Konstantinove grafije Estiunčz, da je to rđava složenica nastala griješkom i da se odnosi njezin prvi dio, koji je pisan grčki Estiun- na Sestrunj, a krajnji dio pisan grčki -èz na Iž, koji se i danas zove talijanski Eso, onda se, promatrajući ovo pitanje s gledišta geografije, moramo čuditi tome, što je bagrenorođeni pùsac izrijekom naveo u svome popisu zadarskog arhipelaga ova dva razmjerno mala otoka, a nije spomenuo mnogo veći i Zadru bliži otok Ugljan* Ali i to može da ima svoj razlog, koji ćemo malo dalje navesti

Imena otoka južnog skupa, koji dijeli Ugljan od Velog Otoka, iz predrimskog su vremena. Ni Eso (odatle pravilno naše Iž, jer je e bio zatvoren glas) ni Rava ne mogu se objasniti iiz latinskoga jezika, kako je to bilo moguće kod imena Olib, Siliba, Molat i Ugljan. Može se nagađati, da Eso predstavlja riječ nekoga mediteranskog predrimskog jezika, da je istoga podrijetla kao grčka nčsos »otok, ostrvo«, s kojom stoji u vezi, po mom mišljenju, i latinska insula »otok«.¹

Ime Rava kao da je također predrimskoga porijekla. Ovaj naziv dolazi kao riječ općeg, značenja u Južnoj Italiji u grčkim i romanskim narječjima, gdje rava znači »masa kamenja, potok u kamenju, provalija, pećina«.² Ta južno talijanska riječ dovodi se u dalju vezu s keltskoilirskom riječi grava »kameni (odatle Gravosa = Gruž kod Dubrovnika.)³

Otok Iž mogao je biti u Konstantinova doba važniji za bizantinskoga stratiga, koji je u ime cara, iz Zadra upravljao Dalmacijom od otoka Ugljana, i zbog toga on je mogao javiti caru ime Iža, a prešutjeti ime Ugljana. Za ovu pretpostavku nemamo doduše striktnog dokaza iz kakvoga pisanog vrela, ali imamo za nju dosta topo-nomastičkih indicija. Gdje nedostaju pisana vrela, tu historik može da kombinira, oprezno doduše, i na osnovu ovakvih pomagala.

Na otoku Ižu nailazimo, naime, na toponim (ime mjesta) Košljin (s kratkim uzlaznim akcentom na o), koji smo vidjeli već vrlo često,

110

a dolazi od latinskoga deminutiva castellane »gradac ili malo utvrđenje na uzvisini«. Na specijalnoj karti je to uzvisina visoka 85 m. južno od hvale Dumboke (krivo pisana Kozljin) sučelice brdu Šćaku na Ugljanu, na sjeveru naselja zvanog Iž Veli. Ovaj gradac imao je da štiti zadarske otoke od gusara. Da su se gusari skrivali u uvalama ovoga otoka, na to upućuju neka imena uvala kao Lupešćina (južna od Iža Velog) i Tatinja (pridjev od tat »kradljivac«).

Hrvati su zatekli ria tom otoku Romane kao i na ostalim otocima zadarskog arhipelaga, koje smo već ogledali. To nije trebalo da budu vlastela, koja su mogla stanovati u Zadru, već njihovi siromašniji podložnici, upravljači i obrađivači .njihovih zemalja.⁴ Ovo mišljenje dade se također utvrditi na osnovu toponomastičkog istraživanja ovoga otoka.

Naselje Iž Mali dijeli se na tri zaseoka, od kojih dva nose naša imena Makovac i Porovac (kratki silazni akcenat na prvom je slo-r gu u oba naziva). Što su osnove ovih naziva, ne znamo. Vjerojatno lična romanska imena. Treći zaselak ima čisto romansko ime, koje se nalazi i na Krku. To je ime naselja na uzvisini, pisanoj na specijalnoj karti Moncel, a koje bodularija ovoga otoka izgovara Munćel ili Mućel (s dugim čakavskim akcentom na e). Ovo ime potječe bez sumnje od latinskoga deminutiva montieellum »brdašce«. Taj su naziv mogli čuti Hrvati samo na ovom otoku, i to od domaćih Romana, koje ovdje zatekoše. Nijesu ga mogli sobom donijeti.

Istočno od Munćela nalazi se dugačka uvala zvana Bršanj (s dugim čakavskim akcentom na a). Ovako se zove i rt (punta) do nje. To će biti latinska riječ izvedena od lat. glagola versare »okrenuti«.⁵

Još jedna uvala nosi kao ime latinski pridjev tortuosus⁶ »pun zavoja, krivudast, iskrivljen«, koje Boduli: izgovaraju Trtuša.

Zadarski Romani imali su ovdje svoje posjede. Prema jednome od njih, koji se zvao Majus (pisano učeno također Madlius, poznata stara zadarska plemenita porodica), zove se brdo iznad Pečenog⁷Maževo (s dugim silaznim akcentom na a). Druga zadarska porodica Pechiaro (tali’janiziran hrvatski naziv Pećar) posjedovala je zemlje blizu Iža Velog. Blizu mjesta, gdje parobrod staje, nalazi se Pećarovac (kratki silazni naglasak na o), što je supstantivirani pridjev od imena zadarske porodice iz 13.—16. vijeka.

Blizu Pečenog nalaze se zemlje zvane Šiipnate (kratki silazni naglasak na a). Ovako se zove i mala luka za brodice. Takvo ime često se čuje za uvale na otocima sjevernog Jadrana. I ovaj je naziv latinski, kako pokazuje svršetak -ata. To može biti lat. izvedenica stvorena pomoću sufiksa -atus od grčke riječi siphon, -one, riječi, koja među ostalim, znači i »odvođenje vode«⁸. ¹¹¹

111

II.

Ali pored ovih toponima, koji upućuju na romanske obrađivače zemlje, što ih zatekoše Hrvati, kad se naseliše na Ižu, nalazimo bezbroj čistih naših starih toponima. To znači, da se naš svijet vrlo rano naselio na Ižu.

Glavar otoka zvao se i ovdje kao i u Dubrovniku knez (conte). Na to upućuje stari pridjev Knež (s dugim silaznim akcentom) »Knežev«, koji služi kao naziv uvale. Pridjevu se ima zacijelo dodati riječ porat. Na specijalnoj karti piše se krivo Knez. Sjeverno od uvale Knež nalazi se otočić Knežak (s dugim čakavskim naglaskom na a), gdje je isti pridjev supstantiviran pomoću _#sufiksa -iak, kako često biva u našoj toponomastici.

Naša toponomastika ovoga otoka pokazuje često iste nazive kao i Ugljan. Kao što tamo nađosmo vlaka kao naziv za duge njive, tako ga vidimo i ovdje, i to u deminutivu Vlačica, Pod Vlačicu.

Toponim Hripe⁹ (plural) i ovdje se susreće za obrađivanu zemlju kao i na Ugljanu. Na Pagu ovaj apelativ znači »litica«.

Naročito treba istaći naziv brda Orzenj (na specijalnoj karti krivo Orsenj; sa slabim kratkim akcentom na o). Ovaj naziv dolazi u drugim srpskohrvatskim krajevima bez metateze u obliku Ozren¹⁰kao ime brda, planina i drugih raznih uzvisina, a dolazi od starog glagola zreti Ogledati«. Može da stoji u vezi i sa starom slavenskom mitologijom.

Na hrvatski folklor odnosi se toponim Koledišće u Ižu Malom. Južno od Velog Iža nalazi se brdo OpSćac (gen. Opajca). To je sup-stantivirani pridjev opaći »opatov«. U blizini tog brda zovu se njive Opatija.¹¹ Sav teren nazvan je ovako zbog toga, što je pripadao apatiji u Velom Ižu.¹²

Zanimljivo je još zabilježiti neke nazive zbog toga, što pokazuju osobitosti u tvorbi riječi. Uvala i brdo do nje na južnom dijelu otoka nose kao ime čudnu izvedenicu Pardešćak (kratki silazni naglasak na početnom slogu). Osnova ove izvedenice dolazi kao ime obrađene zemlje Parđa¹³ (s istim akcentom). Značenje tog toponima, koji nijesam nigdje drugdje susreo, nije jasno. Isti sufiks -ešćak dolazi još u imenima malih otočića (školjeva) Tomešćak (kratki silazni akcenat na početnom slogu, na specijalnoj karti krivo Tomešjak) i Dragovešćak.¹⁴

Od imena, što se odnose na obrađivane zemlje, treba istaći Pi-polje kod Malog Iža. Ovaj toponim jednak je imenu naselja Prijepore¹⁵ u nekadašnjem Sandžaku, u N. R. Crnoj Gori. To je slože-nica od priloga ili prijedloga (prefiksa) prijed (ovdje u ikavskom obliku prid) jednako kao Vrpolje od Vrhpolje. Upada u oči u oba slučaja jednaka asimilacija konsonantske grupe dp u p. Razlika je

112

između Pipolje i Prijepolje u tame, što je u prvom toponimu .ispalo r. To je ispadanje nastalo u slučajevima, kad je uz toponim dolazio prijedlog sa r kao pri, prid, na varh i t d. Prijepolje ili ovdje Pipolje znači »prednji dio polja«.

Na mnogo manjem otoku Ravi nalazimo još ime školja Ravica, deminutiv od Ra va, i naziv rta Kunčarava¹⁶, t. j. konac Rave. Tu imamo u prvom dijelu složenice isti oblik kao u Končabok »konac boka« na Ugljanu.

Naša pomorska karta donosi iz obalskog sistema ovoga otoka još ove toponime: a) za rtove na Jžu Osiljimac,. Parda, Arta (gen. od art), Stanac; na Ravi Zaglavić (deminutiv od čestoga toponima Za-glav). Mali i Veli Rat, naziv, koji ovdje ne bismo očekivali pored pomenutoga Art; b) za uvale na Ižu: Starinsko, Jurinje, Lokvine, Vode(i)njak Veli, Komaševa, Svežima i Maslimica; na Ravi Ivaniše-vica, Lokvina, Paladince (upor. Paladinka na Pagu), Marinica (zacijelo naš deminutiv od tal. marina »obala«), Grbavac i Golubovac;

c) za školjeve i sike, osim već pomenutih uz Iž Fulija, Glurovac, Kuđica (naš deminutiv od tal. coda »rep«, koji je italijanizam ušao i u opći govor), Belo, Mali, Sridnji i Veli (sc. školj), Rutnjak, sika Zaglavić, uz Ravu Mrtovnjak (od mrta < myrta) i Maslinovac, koji se opetuju.

Bilješke:

¹ Upor. moj članak »Zum insula-Problem« u Festschrift Kretschmer (Glotta XXV, 1936, str. 220 i si.). Tu su dane i potvrde, koje nijesu starije od 13. vijeka.

² Upor. Rohlfs, Etymologisches Wòrterbuch der unteritalienischen Grg-zitàt, str. 55 i si. i Meyer-Liibke, Romiariisches etymologisches Wòrterbuch, 3 izd., br. 3851.

⁵ Upor. moj članak »Les origines de Raguse« u praškom slavističkom časopisu Sla via X (1931), str. 477.

⁴ Ovako se mora tumačiti i činjenica, što su i Hrvati posudili latinsku riječ comes, comitem u značenju »vlasteoskog podložnika«. Prvobitno značenje ove latinske riječi, koje se dugo održalo, bilo je »vlasteoski ili vladarski pratilac«. Tako nastade naša opća riječ kmet. Kod Srba je lat. riječ comes očuvala drugo srednjovjekovno značenje »čovjeka, kome vladar, vlastelin i t. d., povjerava izvjestan posao, službu«. Tako kmet znači u našim istočnim krajevima »općinski načelnik na selu«.

⁵ Izvedenica versana potvrđena je na galoromansk’om i iberskom teritoriju. Upor. Meyer-Liibke, Roman. etym. Wòrterbuch, 3 izd. br. 9242.

⁶ U romanskim jezicima zastupan je samo tortus bez sufiksa -osus Upor. Meyer-Liibke o. c. br. 8809.

⁷ Izgovara se i Pešćeno. To je pridjev od pijesak. Na specijalnoj karti dobio je ovaj pridjev još deminutivni sufiks (Pešćenica), koji nijesam čuo. Pešćenica piše i naša pomorska karta.

⁸ Po toj riječi dobila je ime pećina s vodom Šlpun, gen. Sipùna ul Cavtatu, v. Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 25. Upor. REW³ 7950 a i niže članak o Pašmanu, bilješka 11. Naziv se po svoj prilici odnosi na brakične ili Ibočate vode, koje na obalama nastaju miješanjem) slatke i morske vode, v. Rloglić, Hrv. Enc., sv. III, str. 230; ali bi to trebalo utvrditi ispitivanjem na terenu za svaki lokalitet nazvan ovako.

8 Slavenstvo i romanstvo

rt 2

⁹ Izgovara se i Fripe po zakonu narječja Iža, prema kojem se mjesto h govori f. Ako stoji u vezi sa Gripe u Splitu, onda je toponim predslavenskog podrijetla. Ali možda stoji u vezi i sa sveslavenskim onomatopoetskom glagolom hripati »duhati, kašljati«, ako se naziv odnosi na rđavu zemlju.

¹⁰ Upor. Akademijski Rječnik, sv. IX, str. 523, naročito Ozrin na Krku. Marčićeva pisanja toponima na Velom i Malom Ižu (Srp. etnogr. zbornik XLVI, str. 564 i sL) Kozljin mjesto Košljin, Orsenj mjesto Orzenj, Mončić ili Munćel i t. d. nijesu posve pouzdana za lingvističko ispitivanje.

¹¹ Izgovara se i Opatilja. Naglasak je kratki silazni na i

¹⁹ Postoji i naziv Opat za otočić u blizini Iža, i to u skupuì Kornata.

¹³ Kako se u iškom narječju govori ar mjesto samoglasnog r Parda može da stoji za prda. Ali ovakov toponim ne bilježi Akad. Rječnik, sv. XI, str. 430.

¹⁴ Zabilježio sam i izgovor Dragovišća (kratki silazni naglasak na početnom slogu). Naša pomorska karta zove ga Mrtovnjak od biljke mrta <C myrta, naziv, koji se često ponavlja.

“ Upor. Akademijski Rječnik sv. XI, str. 932.

¹⁹ Upor. na Limu ime rta Koncilom, t. j. konac Luna.

8. VELI OTOK

I.

Najveći, djelomice najuži i najotegnutiji, otok zadarskoga arhipelaga nema specijalnog imena, kao što ga imaju drugi otoci u ovom skupu. U pisanim spomenicima kao i u današnjem jeziku zove se jednostavnim spojem pridjeva i opće imenice. Samo se pridjev mijenjao s vremenom, a imenica nikada.

Najstarija latinska potvrda potječe iz g. 1289., kad se piše Insula Major. Komparativ major ovdje je za to upotrebljen, što je sastavljač listine, možda neki Zadranin, prenosio na latinsku staro-dalmatinski pridjev mauro, koji znači »velik«, a potječe uistinu od latinskoga komparativa major.¹ U ostalim latinskim listinama piše se jednostavnim latinskim pozitivom Insula magna (tako 1346., 1353. i t. d.).

Ovom pisanju domaćih latinskih dokumenata točno odgovara hrvatski naziv Veli Otok, koji se čita prvi put 1460. u glagolskoj oporuci pisanoj v Sustipanji Luci (va) Velom Otoci,² u zalivu sjeverno od Žmana i Sali na jugu Velog Otoka.

Ime mjesta Sustipanja Luka zvalo se g. 1388. latinski Vallis Sancti Stephani (upor. Jelić, Vjesnik Hrv. zem. muzeja, sv. III, str. 78, potvrda iz rogovskog Arhiva). U današnjoj toponomastici Velog Otoka izgubilo je ovo mjesto pridjev i zove se samo Luka. Ovako se zove u narodu i sam veliki zaMv i rt (punta) uz nju. Školj do rta Luke zove se Luški »lučki«.

Mletačka uprava, a po njoj i današnji Talijani, nijesu se zadovoljili pridjevom Veli. Nikada se talijanski ovaj otok ne zove Isola

grande, već ilii Isola lunga ìli’ Isola grossa. Talijanske pridjeve lungo i grosso prevodili su i naši ljudi, pa se zove hrvatski i Dugi ili Debeli otok.

U svome popisu otoka zadarskog arhipelaga car Konstantin po-menuoje ime i ovoga otoka, ali ne onako, kako smo naveli, da se zove u historijskim spomenicima i danas, nego prema najvažnijem mjestu u njegovo vrijeme. Zbog toga je njegova potvrda dragocjena za historijsku geografiju. On ga piše Pizuh.

Prema fonetskoj analizi njegova grafija odgovara slavenskom izgovoru Pčuh. U današnjem izgovoru glasi to mjesto Čuh s ispadanjem početnog suglasnika p kao u čela za pčela.

U današnjoj toponomastici otoka ovo je mjesto nenaseljeno i zove se Ćuh-polje (govori se i samo Cuh, kod Sala). Zabilježeno je na specijalnoj karti bivšeg austro-ugarskog generalštaba Z 30 Kol. XII.

Od ovog imena postoji još supstantivirani pridjev Čušćica (pisano krivo na pomenutoj karti Čuskica). Tako se zove velika uvala (vala) južno od čuh-polja, a pod brdom, koje se zove Čuh. Za Samu uzvisinu veli¹ narod i Veli Vrh od čuha (prema tak sintaktičkoj konstrukciji).’Vala Čušćica dijeli se u Velu i Malu Dànovicu.

Sam pridjev Čuška (akcenat je kratki silazni) služi kao naziv rta (punte) istočno od Čušćice. Pomorci zovu ovaj rt talijanski Punta Proversa³. Okrenuta je prema Kornatama. Čuška dumfooka nalazi se na suprotnoj strani brda čuh.

Toponim Čuh nije osamljen u našoj otočkoj toponomastici. Ovako se zove i rt (punta) na otoku Krku, sjeverno od MaHnske. U njemu se sakriva stara hrvatska riječ, za koju nemamo pisanih potvrda niti joj znamo pravo značenje.⁴ Čini se, da sadržava stari slavenski augmentativni sufiks -uh, koji služi i za obrazovanje radnih imenica (nomina agentis). Primjeri: kožuh, konjuh »konjušar«, i t. d. Osnova riječi Pčuh dolazi u drugoj izvedenici Pčinja, u nazivu za rijeke (u N. R. Makedoniji i N. R. Crnoj Gori).

Najstarija naselja na otoku bila su upravo na onom dijelu, gdje se ima staviti Konstantinov Pčuh.

Zapadno od čuh-polja nalazi se duga krivudasta uvala, koja služi kao luka velikim brodovima, a zove se u jeziku pomoraca Porto Taglier ili Tajer, a hrvatski Telašćica. Na dnu ove duge uvale, u kojoj ima dosta plićima (sika) i 7 malih otočića (školjeva), bilježi specijalna karta tal. Porto Telego, hrvatski na našoj pomorskoj karti Telašćica. Na ulazu nalazi se otočić, koji se hrvateki zove u deminutivu Taljurić, a talijanski Tajer.

Taglier ili Tajer noviji su talijanski nazivi, koji znače »veliki tanjur ili pladanj«. Ova metafora zaista odgovara konfiguraciji te uvale, koja naliči dugom pladnju. Načičkana je, kap krastavcima, otočićima r sikama.

Stari je naziv za nju samo Telego (naglasak na početnom slogu). On dolazi već u vrelima pisanim u doba narodne dinastije, u latinskom obliku Tilagus.

Ovdje 995. ustupaju zadarski plemići svoje pravo ribarenja (jus piscacionis) sv. Krševanu u Zadru. Tu se pominje i vallis maior Sancti Victoris ex parte altana »jugozapada (g. 995. i 1078.), zatim mjesto Megarus i crkva (cella) posvećena sv. Ivanu,’ koju je Hrvat imenom Grubima darovao sv. Krševanu (g. 1060.).

Mjesto Tilagus bilo je u ovo doba toliko važno, da se po njemu zvao i čitav otok: insula que dicitur Tilagus (g. 1060. i 1075.). Prema tome Tilagus ide u seriju imena onih jadranskih otoka, koja vrše dvije funkcije. Označuju naselja i sam otok u isto doba. Takva su Krk, Cres, Rab, Pag, Ugljan, Korčula, Hvar i t. d.

Važnost mjesta Tilagus vidi se i odatle, što se za njegovu crkvu otimao i zadarski biskup.⁴³ G. 1075. pominje se njegovo ime. Zadarski biskup Stjepan prisvojio je sebi Crkvu (cella) sv. Ivana ovoga mjesta, (Silagus), koju je Grubima darovao sv. Krševanu. Odatle je nastao spor, koji je riješio papin izaslanik (apocrisarius), nadbiskup Gerardus na sinodu u SpMtu.

Ime prisvojene crkve očuvalo se do danas u nazivima Stivanj-ska gora (zabilježena na specijalnoj karti) i Stivarne polje, koje se nalazi na zapadnom kraju Telašćice kod Sali.⁵ Stivan je Sanctus Johannes.

Na ime pamenutoga biskupa Stjepana možda se odnosi i to, što je u ovom kraju postojala crkva posvećena svetom Štipanu, koja se navodi u pomenutoj glagolskoj oporuci iz g. 1460. Oko ove crkve obrazovalo se naselje. Ono se u istoj oporuci zove Sustipanja luka, t. j. Luka sv. Stjepana.

Primijetiti treba stare naše pridjeve stivanji i sustipanji, kakvi se danas više ne mogu praviti u srpskohrvatskom jeziku, od Stivan i Sustipam, t. j. s(u)t- < lat. sanctus i Ivan, Štipan izvedeni su pomoću pridjevnog sufiksa -ji. .

Svi ovi toponomastički podaci izvanredno su važni za etnografiju i lingvistiku otoka.

Kako ime Grubina pokazuje, stanovništvo je ovoga kraja uli. vijeku potpuno hrvatsko.

Nazivi Tilagus⁶ i Megarus nijesu latinski, nego predrimski. Imaju se možda pripisati istom jeziku, kojemu i naziv Rava, a taj smo mogli objasniti

Naziv Tilagus održao se do danas u talijanskom nazivu Porto Telego, koji smo pomenuli, i u hrvatskom supstantiviranom pridjevu Telašćica (kratki silazni naglasak na trećem slogu od kraja).

. Vala Telašćica dijeli se na više dijelova, koji svi nose hrvatske nazive, znak, da je cio kraj bio rano naseljen Hrvatima. Evo naziva

obalskog sistema: Čuška (= Proversa) mala, Skraddšćak (ovako se zove i brdo), čuška dumboka (uvala), Kamenišna Velai Mala, Gvoz-denjak (školj), Vošćenica, Raknic (uvala metaforički nazvana prema rakno »vrsta šala«), Kruševica, Kučičin mul(j), Za Kučičin, Dragnjevica (uvala), Magrovica (uvala). Pod Dugo Polje (uvala), Pasijak (uvala). Jaz (uvala), Ošlje (rt), Za Gmajnac (polje), Tripu-ijak (uvala), Mir (lat. murus »Zid«), Pod Poljice, Za buhaj. Pod maslinu, Pećina, Strižna (uvala), Kobiljak.

Čist pridjev telaški dolazi u nazivu njive Telaški dolac kod Salu

Predrimskom nazivu Megarus odgovara točno u današnjoj toponomastici osnova Magr- u nazivu uvale Magrovica. To znači;, da je staro mjesto nestalo, jednako kako se nije očuvalo ni mjesto Ti-lagus u današnjoj hrvatskoj toponomastici, nego samo adjektivna izvedenica odatle za oznaku zaliva. Vjerojatno je to grčka riječ mégaron »velika kuća« kao i Savar.

Od 7 školjeva, što se nalaze u zalivu Telašćica, zove se jedan Farfarikulac. Ovaj interesantni naziv susrećemo samo ovdje. Školjić je dobio ime po stablu zvanom u Dalmaciji fafarinka, mletački fan-farigola⁶³. Naziv ovoga mediteranskoga stabla jako varira na Jadranu. U Istri se zove lodonja, na Cresu ledonja, na Krku kopriva, inače kostjela. Botaničari ga zovu celtis australis.

Ostala naselja na Velom Otoku prostiru se od Čuha na jugu pravcem prema sjeveru ovako: Sale, Zaglava, Žman, Luka, Savar, Birbinj, Dragove, Božava, Soline i Veli Rat. Kao na Ugljanu sva se nalaze na istočnoj obali, što se lako objašnjava geografskom konfiguracijom otoka..

Od ovih devet imena Samo četiri su predslavenska, i to Sale, Žman (dugi silazni akcenat), Savar i Birbinj.

Za Žman se mislilo da predstavlja po svoj prilici latinsku izvedenicu, koja se odnosi na rimski praedium (seosko dobro) nazvano po njegovu posjedniku Geminiiju: praedium Geminianum.⁷

U okolici Dubrovnika postoji mjesto Giman, također Geminianum. Stara splitska romanska porodica zvala se Gumaj u staro-dalmatinskom pluralu, latinski Geminiani. Na ovo ime smjera možda u zalivu Telašćici naziv polja Gmajnac i GmajnO Polje.

Ovako sam nekada mislio i ja o postanju toponima Žman. Danas, nakon točnijeg ispitivanja, ne mislim više ovako. Razloži su tome lingvistički i historijski.

Kako pokazuju etimologije imena otoka Ugljan i imena školja Krknata, koji zatvara Žman s istoka, u starom romanskom govoru VelOg Otoka, koji su čuli Hrvati, kad se naseliše ovdje, latinski suglasnici kg pred samoglasnicima e i, nijesu se mijenjali u č ž, nego su ostali nepromijenjeni kao u Dubrovniku (primjer kimak za lat. cimice). Zbog toga ž u Žman ne može da potječe od Geminianus, kao Giman u Gružu što uistinu ishodi odatle.

Drugi su razlog napuštanju ove etimologije historijske potvrde za Žman. U latinskim ispravama zove se 2man locus Meg ane insule Magne (1347-). ecclesia Sancti Johannis de Megano (1260.). Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIV, str. 662, br. 5. Prema ovoj potvrdi nastao je hrvatski suglasnik ž iiz latinske grupe dl u pridjevu medianus »srednji« (upor. tal. mezzo od medius).

Treći je razlog u pisanju glagolskog spomenika iz 15. vijeka. Tu čitamo crikva mžanska. Prema ovoj potvrdi zvati su Hrvati ovo mjesto prvobitno Mžan, sa suglasnikom m na početku, a ž na drugom mjestu, što točno odgovara pomenutoj latinskoj potvrdi Melano. Kako je suglasnička grupa mž neobična, nastala je metateza upravo onako kao i u našoj staroj posuđenici žmulj ili žmuo iz starijeg mžult ili mžuo (upor. Akad. Rječnik, sv. VII, str. 191.) od lat. deminutiva modiolus »časa«.

Žman znači prema tome »srednje selo ili mjesto«. On se zaista nalazi u sredini između Sala i Luke..

‘ Sve ovo navodimo detaljnije zato, da čitalac vidi, s kakvim oprezom mora da postupa toponomatik u svojim zaključcima. –

Savar⁸ je grčka riječ sauros, koja znači »gušter«.

Birbinj potječe od lat. pridjeva izvedenog od imena biljke verbena.

Naziv Sali potječe možda također iz rimskog vremena. Označuje skladište soli, koja se dobivala iz solina Velog Otoka. Najvažnije su bile baš u selu Soline između Božave i Velog Rata (tal. Punte bianche).

II.

Ogledajmo neke toponime u okolišu (konfinu, kako se ovdje veli) ovih sela, da odredimo starost naselja, koliko se to može na osnovu ovog- vrela saznanja.

Kod imena Sali (dugi uzlazni akcenat na a) udara u oči činjenica, da nije prevedeno na hrvatski, premda se naziv lako mogao prevesti. Od istog naziva supstantivirani pridjev Sašćica »salska luka« (kratki uzlazni naglasak na i) označuje sjevernu duboku i tamnu luku blizu samoga mjesta. Na austro-ugarskoj specijalnoj karti piše se u dvije varijante: Sašćica i Sakica, na jugoslavenskoj ispravno Sašćica. Drugi oblik predstavlja možda talijanski izgovor našeg imena.

Nejasa’n je naziv najvišeg brda u blizini Sali Brčastac Veli i Mali (kratki uzlazni akcenat na drugom slogu). Sa ovog preko 300 m visokog brda vidi. se ne samo sav Veli otok, nego Komat, okolica Zadra i veliki dio Jadranskog mora.

Nejasan je i naziv rta kod Sali Blud (dugi silazni akcenat).

U samome selu ima u toponomastičkirn izvedenicama naših starih narodnih imena za lica, tako Ranjkovica (s dugim silaznim akcéntom na prvom slogu), od hipokoristika Ranko, (od Hranislav).

Ističu se i stari posvojili pridjevi u Šimunja draga »Simeonova draga«, Stivanje polje i U Krševanje polje. Već ovi pridjevi potvrđuju nas u uvjerenju, da je naše naselje vrlo staro na ovom mjestu.

Slabe zemlje zovu se Gladuše (kratki Silazni akcenat na u).

Ističu se još salski toponimi, koje susrećemo i daleko na htvat-sko-srpskom kopnu, tako brdo i njive oko njega zvano Kruševac (kratki silazni naglasak na prvom slogu) i Pollice (dugi uzlazni naglasak na 1). Niže Kruševca prostire se Kruševo polje i podalje od njega uvala Kruševica, sve same izvedenice od krtišva, kako se u selu Sale kaže za krušku.

Kao na Ižu tako i ovdje mitologrčki toponim za uzvisinu Ozdren (kratki uzlazni akcenat na o); tamo s metatezom teške suglasničke grupe zr, ovdje s umetanjem suglasnika d kao u francuskom coudre < cozdre od lat consuere »šžti« ili u zdràka za zraka (Broz-Iveko-vić. Rječnik, II, str. 835).

Kao na Ižu i ovdje postoji naziv brda Komornjak (tamo Ko-morjak) od Komorika »quercus coccifera«.

Gusta šuma od maslina ili maslinada, kako se na zadarskom arhipelagu kaže općeno za maslinik, zove se lijepim narodnim izrazom Gušć (s dugim silaznim akcentom).

Kao ime njive dolazi još Omiš (s dugim silaznim akcentom na

1). Ovakov toponim sreli smo i na Premudi. Ne znam, da li je ovaj toponim jednak nazivu grada Omiša, koji. se piše latinski Aknisium, kao sjedište omiških Kačića.

U naselju Zaglav (kratki silazni akcenat na prvom slogu; na karti Zaglava) ističe se složenica Triluke (s kratkim silaznim naglaskom na 1), koja se izgovara i Trluke (kratki silazni naglasak na u). Označuje zaista tri male uvale u jednoj cjelini. To je glavni za-glavski »porat«.

U Zaglavi je samostan fratara trećoredaca, t. zv. ‘mićelinaca, koji se zove Mostiir (s kratkim silaznim akcentom na o). Ovo je stara čakavska posuđenica iz grčko-lat. monasterium.

Od imena brda u konfimu Zaglave zanimljivi su Patarišćak (kratki silazni naglasak na 1) i Triskavac (isti naglasak na prvom Slogu). Prvi naziv možda je izvedenica od Patareni, naziva za bo-gomile, kojih je bilo i na jadranskim otocima. Drugi se ponavlja i u N. R. Makedoniji kao naziv brda Treskavec.

Luka (porat) sela Žman zove se Žmašćica (kratki silazni akcenat na prvom slogu, na karti Žmanšćica). To je supstantivirani’ pridjev izveden od imena sela. Znači dakle »žmanska luka«.

Od limena brda iz konfina ovog. sela bilježim Krbušćak, izvedenicu od posuđenice krbun »ugljen« < (carbone), zatim Veli i Mali

Samotvorac, naziv, koji smo već vidjeli na drugim otocima. Ovdje se ovako označuju velike stijene na obali.

I ovdje ima istih toponima kao na Ižu. Primjer: naziv njiva Progon »prolaz za stoku« (kratki silazni akcenat na zadnjem slogu).

Kao naselje Hrvata ovo je selo stara To se pouzdano može zaključiti odatle, što se jedan njegov brežuljak zove Gradac. Gvaj naš naziv, odgovara toponimu Košljin na Ižu.

I ovdje ima naziva njiva izvedenih od naših starih ličnih imena. Takovi su Radovac i Druškovac (kratki silazni na prvom slogu).

. Stari slavenski naziv za šumu Krug dolazi i ovdje. Veli Krug zabilježen je na specijalnoj karti.

Idući dalje nà sjevef dolazimo do naselja Savra. Uvala ispod ovoga sela nosi naziv Lokajne (dugi silazni na a). Ovaj naziv kao da je posuđenica iz starog dalmatinskog govora, ako je isto, što i latinsko lacuna, izvedenica od lacus (odatle i naše lokva).

Brdo iznad sela, visoko 208 m., zove se Gradina. Sudeći prema ovom nazivu, nalazilo se na njemu staro utvrđenje.

Na ovom otoku postoji takva augmentativna izvedenica i od gradac za uzvisinu. To je Gračina, brdo visoko 220 m. sjeverno od Birbinja.

U konfinu sela Birbinja nalazi se, sa strane kulfa, luka Brbišćica (zapadno od Savra) »birbinjska luka«. ■

Iz Birbinja, mimo Gračinu i pošumljeno Zlatno Brdo (na specijalnoj karti Monte d’Oro, 230 m.), dolazi se u selo Dragove. Naziv upada u oči svojim pluralnim nastavkom -ove mjesto -ovi, kako bi se očekivalo, ako je nastao od posvojnog pridjeva Dragov⁹ (od Dragić, Dragomir ili Dragoslav). Ovakovi Čisti¹ posvojni pridjevi vrlo su rijetki kao toponimi. Obično se supstantiviraju nomoću sufiksa -ac.

Idući putem dalje na sjever, mimo Veli Vrh (na specijalnoj karti Susana 224 m.), dolazi se u drugo selo, isključivo našeg postanja kao i Dragove. To je Božava.

Ovaj naziv iste je prirode kao i Božjakovina.¹⁰ Oba naselja razvila su se naime uz nekadašnje samostane. U Božavi kod »kan-tunade« nalaze se još i danas ruševine nekadašnjega benediktinskog samostana. Iz naziva Božava vidi¹ se, da je benediktince narod nazivao »božji ljudi«, kao i templare što je nazivao božjacima.

Neobičan je doduše sufiks -ava, koji susrećemo obično u našim imenima rijeka (primjeri Tamnava, Brzava, i t. d.).

Prema nazivu sela i jedan dio morske obale zove se Božavčica;

I ovo naselje imalo je svoj gradac, koji ga je štitio. To se vidi iz naziva brda Gračina. Ovako se zove i uvala ispod njega.

Kao i na drugim otocima zadarskog arhipelaga, i ovdje ima toponima, koji se odnose na hrvatski folklor. Na ovo upućuje naziv Kudelište, koji je nastao metatezom iz koledište. Danas je to ras-

kršće, na, kojem se dokoni seljani sastaju na svetac, da im prođe vrijeme, a nekad su tu palili, kako se ovdje veli, kolede.

. Od naziva za polja treba u konfinu Božave istaći ome, koji se ponavljaju: Ponikva, Sipnata, Veli Kus i t đ. U Šipnati teče vođa, koja se zove Studenac, iz čega se vidi, da je Šipnata vodeno mjesto, što izlazi i iz etimologije riječi, koju smo dali istražujući ovo ime morske uvale i u salskom kanfinu.

U konfinu sela Božave naročito treba istaći naziv polja Banja Ograda. U ovom nazivu nalazimo stari pridjev banj »banov«, koji nijesmo našli¹ nigdje drugdje na otocima, već samo na kopnu (Banja Luka i t. d.).

Dalje na sjeveru treba spomenuti još dva naselja, koja stoje sučelice na krajnjem dijelu otoka. Razdijeljena su zalivom, koji austro-ugarska specijalna karta bilježi Valle Pantera. Naša pomorska karta daje samo školju naziv Pantera. Naš narodni naziv za ovu uvalu nije mi poznat. Na jugoslavenskoj specijalnoj i na našoj pomorskoj karti zabilježena je samo Solišćica, izvedenica od naziva naselja Spline. Oba naselja nose na toj”karti talijanska imena, (Punte bianche i “Verona), ali ih narod zove samo Veli i Mali Rat Uvala kod naselja Soline ima lijep narodni naziv Solišćica (na austrougarskoj specijalnoj karti Porto lungo).

Od romanskih naziva treba istaći još iz ovoga komfina Padrare. Ovako se zove pećina na brdu Gračini. To je latinska riječ petraria »kameni majdan«. Drugi je takov naziv Sakarun ili¹ Saharun (na Jugoslav. specijalnoj karti Sakaron) za uvalu jugozapadno od Solina, koju zatvara rt Lopata. Na austro-ugarskoj specijalnoj karti zapisana je netočno Zakarun.¹¹ To je izvedenica od latinskoga pridjeva siccus »plitak«, od koga dolazi i srka »morska pličina, greben«.

Od latinskih naziva za male otočiće, što se drže Velog Otoka najinteresantniji je Krknata (kratki silazni na drugom slogu). Uvala na tom otočiću zove se Krknašćica.¹² To je latinska izvedenica od circinus »obruč«. Paralelan naš izraz naći ćemo ù otočkom skupu Kornate Obručan.

III.

Iz bogatoga obalskog sistema Velog Otoka donosi naša pomorska karta još mnogo toponima, koji nijesu svi zabilježeni na priloženoj karti.

a) Rtovi: Borji (ako je određeni pridjev od bor, neobičan je). Dobra (sc. punta, zacijelo nazvana prema uvali), Zaglavić (dva puta, deminutiv od Zaglav, v. naprijed), Kruna, Sv. Nedilja, Dumboka, Kamičina (augmentativ od Kamik, koji se opetuje), Koromašnjak (na drugim otocima samo pridjev od biljke Koromač), Pelegrin¹³(opetuje se), Gubac (zacijelo metafora prema pejorativnom’ nazivu

za usta), Tatinja (se. punta). Suha, Vidilica (izoliran toponim). Lopata (metafora, koja se opetuje dva puta ovdje, a i na drugim otocima), Oključić¹⁴, Tanki (sc. art). Koliko su pridjevi, većinom su u ž. r., jer se uz njih razumijeva opći italijanizam na sjevernom i srednjem Jadranu punta. Zbog toga je značajan muški rod u zadnjem nazivu, čime se dokazuje, da se i ovdje nekada govorio stari hrvatski naziv rt, koji je bio istisnut iz upotrebe recentnijim italijanizmom.

b) Uvale: Loišće¹⁶ (dva puta, stari hrvatski naziv za ribarske pošte). Dobra, Zagračina (složenica od prefiksa i od augmentativa gračina od gradac; sufiks -ina znači isto što i -ište, »ruševine graca«), Gruševica (od gruh), Dumiboka (tri puta), Bokašin, Totka, Lu-čina (augmentativ od luka), Tatinja, Lučica (dva puta, deminutiv od luka), Velo Žalo, Pećina (može biti krivo zabilježeno mjesto Pečena za pešćena od pijesak), Trstenica, Rašovac, Čuška Duboka (u zalivu Telašćica; pridjev čuški od Čuh objašnjen je naprijed), Kruševica (upor. Kruševac i Kruševo Polje južno od -Sala, sve izvedenice od kruša za kruška), Pod Dugo Polje, Jaz, Nozdra (česta metafora), Te-tovišnica (izvedenica od drveta tetivika¹⁶), Sovje (pridjev sr. r. od sova), Vela Luka, Ripišće, Samotvorac (uvala, koja se sama stvara djelovanjem plime i oseke), Vavošćak, Zala Draga (analogijski ž. r. mjesto Zla čest je u sjevernom Jadranu), Dumbočica (deminutiv od Dumboka, koja se opetuje), Murtari (upor. Morter), Cavovska Lučica, Zalopata (upor. Lopata), Golubinka, Slatina, Čuna (upor. naziv naselja Čunski na Lošinju), Kablin (vrlo česta metafora od augmentativa kablina od kabao; -in mjesto -ina¹⁷ dolazi i drugdje).

c) Školji: Golać, Baršćak, Magaršić¹⁸, Planatak Veli i Mali (druga je izvedenica od iste osnove od koje i Planiik, kako stoji na austro-ugarskoj specijalki), Tatišnjak (upor. naziv uvale Tatinja), Utra, Vaka (ovako na auistro-ugarskoj specijalki, a na našoj pomorskoj karti hrvatski Krava), Tukošćak, Mrtovnjak (opetuje se, izvedenica je od drva mrta < lat. myrta), Pohlib (metafora »pò hljeba« opetuje se); u zalivu Telašćici Korotan, Galiola (tal. deminutiv od galija), Farfarikulac, Donji i Gornji školj (čudno je, da ova dvà ško-lja nemaju posebnog imena, a neposredno stoje pred srednjovjekovnim naseljima Tilagus i Megarus); na zapadu, počevši od juga, Ta-Ijurić (deminutiv od romanizma tanjur), Garmenjak Veli i Mali (od predslavenskog naziva garma¹⁹ »rupa u morskoj hridi«), Mežanj (ako je od lat medianus »srednji«, ne znam, zbog čega je tako nazvan, jer je daleko na sjeveru od sredine Velog Otoka), Lagnići (upor. Lagan).

d) Sike: Brak i Mišnjak, nazivi, koji se opetuju. U zalivu Telašćici treba još zabilježiti: Obručan (poluotočić, upor. romanski sinonim Krklant), brdo Muravnjak (upor. naziv morske trave murava), Poljice (deminutiv, koji se opetuje na otocima i na kopnu), Ošlje (pridjev sr. r. od osao), Dragnjevica (uvala), teren Kamenišna Vela

i Mala, dio morske obale Osobine (valjda u značenju osebujnog posjeda pojedinaca²⁰), Orljak (od orao) i Veli Vrh.

Iz članka Ante M. Strgačića, Neka toponomastička i topografska pitanja Dugog otoka, Starohrvatska prosvjeta, III. serija, sv. 1., str. 87-—102 vadim podatke o starosti naseljenih mjesta i obradivih čestica na Velom otoku. Ti podaci nam kažu, da su hrvatska naseljena mjesta i obradive čestice već u četrnaestom vijeku imala današnje nazive. Sali se pominju 1338 i 1367, zajedno s brdom Holmis, danas Omiš. Autor ističe, da se na ovom mjestu ne može dobivati sò, po kojem je mjesto moglo dobiti ime. Naziv položaja Kruševac pominje se 1367, a 1376 Regniuo poglie, danas Amjevo polje, sa nejasnim posjedovnim pridjevom, koji je nastao možda od nadimka Hrnjo. U ovom kraju nalazi se još brdo Čelo, kao na Krku, i Gra-čina, izvedenica od Gradac, koja se češće opetuje na ovom otoku. Čudan je kompozit Riča Vrh. Prvi je dio možda posjedovni pridjev od Riko »Henricus«, a u složenici očuvao se možda genitiv odatle, kao u Kobiljarat, mjesto Kobilji rat, danas Kobiljak. Ovaj posljednji primjer je značajan, jer je mjesto drugog elementa složenice došla izvedenica sa sufiksom -jak. Krševanje polje pisalo se 1376 Poglie sancti Grisogoni, a nalazilo se između Vele Glave, Ostrovice i Žmi-raca. Toponim Ostrovica, izvedenica od ostrt, dolazi i na kopnu dalmatinskom. Naziv Kobiljak zamijenjen je danas talijanizmom Belvedir. Godine 1375 pisao se još Ćobiglarat. Ovaj je toponim u toliko važan, što nam potvrđuje, da se je oblik rat govorio već u 14. vijeku, kao i danas u nazivu Veli Rat, talijanski Punte Bianche. Pored oblika rat postoji na ovom otoku još i čakavski deminutiv Artak. Godine 1296 današnje Dugo polje zvalo se Delgo pole, iz čega se vidi, da se u 13. vijeku sonantno I ovdje izgovaralo kao na Krku, Lošinju i Cresu još i danas. Zaglav se pominje 1451, a Savar se piše 1337 in Sauro, Saure, gdje je dočetno e mjesto o nejasno. Brbinj je vrlo rano potvrđen. 1195 piše se Berbinei, 1280, 1337 i 1370 in, de Berbigno. To je mjesto bilo važno za dobivanje soli. Kod njega se nalazi otočić Utram, gdje su ruševine magazina soli. Taj toponim bit će možda izvedenica od ultra, isp. Oltre =. Prijeko kod Zadra. Dragove (pl.) čini se da je recentan naziv, ako je ispravna tvrdnja Bianchieva, da se ovo mjesto zvalo najprije Tersane. Strgačić misli, da se pod ovim imenom možda skriva Vampsane iz godine 1341, naziv, koji se ne može identificirati u današnjoj toponomastici. Značajno je, da se 1313 pominje kod Dragova naziv brda Dubovica, naša izvedenica od dub. To je zbog toga značajno, što na Velom otoku nismo naišli na značajnije toponime izvedene od šumskog drveća. Ali i na ovom otoku nailazimo na stari slavenski poljoprivredni termin laz u nazivu Qavognini lazi 1296. Lično ime Čavonja dolazi još

ii današnjim toponimima Čavonjine ograde i Čavoska (od Čavonj-ska) lučica. Taj antroponim nije dosada nigdje drugdje potvrđen. Tu

se još pominje iste godine Oparga draga, zacijelo pogrešno mjesto Opaća (= Opatova) draga i brdo Dobrinj. Taj naziv našli smo kao naziv naselja na Krku. Božava se pominje prvi put 1327. U ovom mjestu navodi se 1341 Vinea Striani. Ovaj lokalitet zove se danas Striabok, zacijelo mjesto Strianj Bok »strana«, posjedovni pridjev od antroponima Strijan, koji je potvrđen u Zadru i Trogiru, v.Jire-ček II., str. 77. Prema crkvici svete Nedjelje nazvana je uvalica Zac nediljno, pridjev izveden sa istim sufiksom kao Klimno na Krku. Veli Rat zvao se 1328 samo Puncta, a 1328 i 1366 u pl. ad Punctas, Puncte. Ni hrvatski ni talijanski pridjev nisu potvrđeni u listinama. Autor misli, da se talijanski pridjev bianche odnosi na to, što ovaj predjel nije obrastao- šumom, a pomišlja i na to, da je mogao nastati i zbog zamjene Veli sa Beli. Zabilježiti još treba iz 1341 lokalitet Sipica Strasica. Deminutivni toponim Strazica neobično je raširen na svim dalmatinskim otocima. Prvi elemenat sadrži možda istu osnovu kao i Scipichic 1341, danas Šipićak u konfinu Zmana. Ovaj je toponim nejasan. Posve jasni šu toponimi u istom konfinu 1305 Oesero, 1376 Gesera, danas Velo i Malo Jezero. U istom konfinu nalazimo 1287 još Glauco pole, danas Glavočevo polje, i Stridno pole, danas Sridnje polje. Nepoznat je toponim 1376 Telca u Telaščici. Autor ga nije mogao identificirati.

Bilješke:

¹ Upor. o tome moju studiju u časopisu Romania (Paris), sv. L (1924), str. 223.

² Šulrmin, Hrvatski spomenici I, str. 221. Marčić, Srp. etnogr. zbornik, XLVI, str. 500 i si. piše sasvim pogrešno Susistan mjesto Sustipan. To je školj, na kojem se nalazilo, prema Mar čiču, staro naselje. Uzvisina se zove Uhoj, valjda od glagola uhoditi. Mjesto staroga naselja zove se prema istom izvjestiocu Starine.

^s Od lat. -pridjeva proversus »naprijed okrenut«. –

* Na vezu sa peć »pećina« ne može se misliti zbog suglasnika č i zbog poluglasa, koji je ispao.

*a Misao o biskupu Stjepanu kao posebnom biskupu na Tilagusu, različitom od zadarskog biskupa Stjepana, ne potječe od mene, nego od Don Luke Jelića iz g. 1913., kad sam putovao po zadarskom arhipelagu radi toponoma-stičkog ispitivanja. Prema Jeliću telaški biskup Stjepan pominje se samo u prijepisu iz g. 1075., i to samo u sporednoj rečenici (… Silagusi…), quod suus episcopus, uidelicet Stephanus illam (sc. cellam) sibi abstulerat, a ne pominje se ni u ispravi iz g. 1060. Jelić je u pomenutoj sporednoj rečenici posvojni refleksiv krivo povezao ne sa subjektom glavne rečenice Petrus (tó je opat sv. Krševana), nego sa najbližom imenicom Silagus i tako došao do svoga mišljenja. Ja sam ga upozorio, da je već Rački u Indeksu ispravno identificirao ovoga Stephanusa sa zadarskim često spominjanim biskupom, ali je on ostao ipak kod svoga mišljenja. Kako oko Telašćice postoji Stipanje Polje, ja sam namjeravao Jelićevu misao upotrebiti samo kao ilustraciju o važnosti ribarskog naselja Tilagus (u ispravi piscatio in Tilago). Ali je važnost ovoga naselja, bila misao Jelićeva ispravna ili ne. dovoljno osvijetljena činjenicom, da je već koncem 10. st. (g. 995.) potvrđeno kao ribarsko naselje, a i danas su stanovnici Sala na glasu ribari. Pored toga ovdje je postojala bogata cella (= mali manastir, crkva), za koju su se otimali u Zadru i biskup i opat.

⁵ Sanctus Johannes glasi u dalmatinskoj toponomastici Sutivan, ali se nalazi i kraći oblik Stivan. Citirane potvrde – nalaze se kod Račkoga, Documenta, str. 25, 59, 99 i 123.

^# Formacija ovoga toponima ista je doduše kao u grčkoj riječi pelagos »more«, koja je indoevropskog podrijetla (Boisacq). Upor. i grčko ténagos, lat. stagnum.

⁸a A. Rj. str. 39. Sulek ima iz 15. v. fafarikula, Schuchardt, Zeitschrift fiir romanische Phil. XXXV, str. 388 hrv. fanfarika, u južnoj Francuskoj fan-farigoulo. Sve ove varijante prekrajanja su lat. naziva faba graeca »grčki bob«,

⁷ Upor. moj članak u Časopisu pro moderni filologi!, sv. VI, (1918), s‘.r. 252 i gl. br. 8. U 15. vijeku postoji pridjev mžanski, Ak. Rječnik, sv. VII. str. 19.

⁸ Genitiv je Savra. Upor. Mavar, Mavra od Mauros.

* Upor. Ak. Rječnik, sv. II, str. 755. Pridjev je potvrđen iz 14. vijeka. Tu se pominje i čest toponim Dragovac, koji se i ovdje očekuje.

¹⁰ Upor. Ak. Rječnik, sv. I ,str. 569 i si. Toponim Božava potvrđen je od 14. vijeka: g. 1341 in insula magna in loco vocato Bosaua, g. 1359 herbatici et pasculi de Boxavia. Mjesto je moralo biti važno,, kad se i čitav Veli otok

zove g. 1327 insula Bosàue (vinee posite in—- super terram ste Marie rao-

nialium de Melta, iz Zadra). V. Smičiklas, Codex, v. X str. 627, IX str. 335 i XII str. 564.

¹¹ Izvedenica je stvorena pomoću latinskih sufiksa, -arius i -one. Upor. portugiški sequeiro »suho granje, mjesto, gdje se suši drvo«.

¹² Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV, str. 661. Circinus dolazi i u mletačkim imenima mjesta Zerceno, Cercena, upor. Zeitschrift fiir roman. Philologie, sv. XXXII, str. 19.

¹⁸ Pelegrin i piligrin potvrđene su kod nas kao posuđene tal. opće riječi u značenju »hodočasnik«. Ovakov metaforički naziv za rt mogao bi se objasniti možda samo opažanjem na mjestu.

¹⁴ Upor. Oključ, zemljište u Poljicima, i pridjevni toponim Oključna, mjestance na Hvaru. Ak. Rj. VIII, 820.

¹⁵ Lojište, sa j mjesto vi potvrđeno je g. 1333 na Stonjskom Ratu, Ak Rj. VI, str. 137. Lovište u značenju »mjesto za lovljenje ribe« obilno je potvrđeno od g. 1326, ib. str. 167.

¹⁸ Potvrđena je za Dubrovnik: Broz-Iveković II str. 567.

¹⁷ Gubitak samoglasa -a u dočetku nastao je možda pod uplivom tal. sufiksa -ino.

¹⁸ Običniji je tovar u obalskoj toponomastici.

¹⁸ Upor. moju studiju o ovoj riječi u časopisu Romania, v. L, str. 201.

⁸⁰ Dosada potvrđeno u ovom značenju samo kod Vuka, v. Ak. Rj. IX, str. 238.

9. K ORNAT

Južno od Pašmana, kao direktan nastavak Velog Otoka, prostire se, sve do Žirja, vrlo brojan i razgranjen otočki skup, za koji postoji u narodnom govoru otoka Iža i naselja Sala (pod čiji narodni odbor i pripada), kolektivan izraz u pluralu Kornate (kratki, silazni na a) ili jednostavno u singularu Kornat.¹ Veli se: »Rašip, Balun, Lavsa, Panitula, Levmaka otoci su u Kornatu ili dobre su pošte za ribarenje srdela u Kornatu«. »Dajne (dugi silazni na a) najudaljeniji je otok Kornata od Sali.« Ili: »Aba (dugi silazni akcenat na prvom

slogu) Mala i Vela dva su otoka u Kornatu kod Sestrice«. »Trtuša (kratki silazni na u) je polje u Kornatu na otoku Jadra«. ltd.

Iz ovih primjera jasno se vidi, da je danas naziv Kornat ne samo ime zasebnog otoka, koji je razvučeno produženje Velog Otoka u pravcu juga, nego i kolektivno ime za čitav otočki skup.

Ovaj skup broji preko pedeset što većih što manjih otoka i otočića (školjeva) različite veličine i konfiguracije. Pravo je čudo otočke prirode.

‘ Sve ovo treba da se naročito istakne, ako se hoće etimologijski ispravno objasniti postanje ovog kurioznog imena.

Specijalna karta Z 30/Kol. XII i XIII bivšeg austro-ugarskog generalštaba, po njoj možda i karta jugoslavenskog vojnogeograf-skog zavoda, bilježi: naš naziv (u zagradi dakako) za pojedinačni otok, ne za otočki skup. Talijanski je izraz za nj Isola Incoronata, od riječi do riječi »okrunjeni otok«.

Kako ovaj izraz, pravo reći, nema smisla, naši učeni ljudi misleći, da je talijanski izraz ispravniji od našeg naziva Kornat, imah su muke, kako da ga prevedu na hrvatski. Nađoše izraz Krunarski Otoci, kako narod ne govori’.

Ispitivanje naziva ovoga otočkog skupa veoma je teško zbog toga, što o njima nema historijskih podataka.

Kako su ih eksploatirali mahom mali: ljudi, pastiri, težaci i ribari Sala i Murtera, Saljani i Murterimi, njihova imena ne uđoše u historijske spomenike. Bez pomoći starih potvrda toponomastik ne može da dođe do ispravnog saznanja. Oslanjajući se jedino na upo-rednu metodu i na motive, koji važe za otočka imena, on može da jade samo više ili manje uspjela nagađanja. Tako će biti u ovom članku.

Kako je broj pedeset, koliko ima Kornata, golem, prva je naučna potreba, da se ovi otoci grupiraju. Narod u Malom Ižu svrstava ih u tri grupe: u gornju, donju i srednju, prema udaljenosti od Iža. Meni se čini, da ih je najprirodnije dijeliti na tri grupe, prema tome, kako se geografski odnose prema tri najveća otoka u čitavom skupu. To su otoci Kornat (u užem smislu riječi), Žut (kratki¹silazni) i Sit (dugi silazni akcenat).

Sit leži najbliže Pašmanu. Rastavlja ga od njega t. zv. Canale di Mezzo, Srednji Konao.

Južno od njega nalazi se Žut, koji je odijeljen od Kornata t. zv. Žutskim Konalom.

Sam otok Kornat odijeljen je od Kulfa² dugom serijom manjih otoka i otočića (školjeva).

Car Konstantin nije zabilježio ime ni jednog od njih. Grebenu, što se čita u njegovoj rđavoj složenici Katautrebenu, ne može se s pouzdanošću identificirati s Komatom.³

Nijedan od pomenuta tri imena nije hrvatskoga podrijetla. Kor-nat, $ obzirom na svršetak, koji snio češće vidjeli, kao da sadržava u svršetku latinski nastavak -atus za prpšli particip pasivni. Tako ga je shvatio i onaj Talijan, koji je iz našeg naziva Komat stvorio talijanski prošli particip pasivni Incoronata. S obzirom na geografsku konfiguraciju ovoga otočkog skupa bila mi je oduvijek primamljiva misao, da se radi o latinskom prošlom participu pasivnom od glagola corrlmare »zdrobiti, rascijepati«⁴. Ovaj se glagol očuvao samo u rumunjskom a curma »otkinuti, razrezati«. U vlaškoj toponomastici dolazi i u našim zemljama.⁵ Promjena suglasnika m u n poslije r može se objasniti na osnovu zakona asimilacije. Usni nosni suglasnik bio je ujednačen prema idućem zubnom (dentalmom) suglasniku. Bez ove asimilacije, t. j. sa m mjesto n, vidjeli smo već naziv školja Kormat u produljenju Plavnika.

Ako je ovo tumačenje ispravno, prvobitni naziv glasio je insula (ili insulae) corrimata »razdrobljeni otoci«. Ovaj naziv odlično pristaje kako pojedinačnom otoku, koji se u svakojakim zavojima znatno produžio, tako i čitavom otočkom skupu. Prijelaz od imena pojedinačnog otoka na ime čitavog skupa bio je lagan. Semantički zakon sinekdohe važi i u toponomastici.

Ime drugog, većeg i s njime paralelnog Žut (kratjđ silazni), već zbog akcenta, nema nikakve veze s našim pridjevom žut, žuta, žuto. Uostalom, ništa na njemu nije moglo dati povoda takvom nazivu. Njegova je vegetacija iste prirode kao i otoka Kornata. To je t. zv. macchia mediterranea, malo grmlje, maslinade⁶, pašnjaci, vinogradi i t. d.

I ovaj je naziv latinski prošli particip pasivni junctus »privezan, blizak, i t. d.« Otok je, naime, kod uvala Bodovac i Stativai, udaljen jedva jedan km od Kornata.

Naziv trećeg otoka Sit (dugi silazni akcenat) ne može biti identičan s našim pridjevom sit, jer ovaj ne dolazi na hrvatsko-srpskom teritoriju kao toponim i ima drugi akcenat, nego je identičan sa sit m. »sita, juncus«. Al se i on dade objasniti trećim latinskim prošlim pridjevom ili imenicom situs »položen, položaj«⁷.

Za «razliku od otoka zadarskog arhipelaga, svi su ovi otoci bez naselja. Čobanski stanovi, pojedinačne kuće i t. d. jedine su zgrade na njima.

Kao da u dalekoj prošlosti nije moralo tako biti, jer se tu i tamo nalaze tragovi naselja. Austro-ugarska specijalna karta bilježi ruševine zvane Torrette. Jugoslavenska vojno-geografska karta piše Tureta. Na otočiću Panitula (dugi silazni na 1, deminutiv od pane »hljeb«) bio je nekada Kaštel, kako md je javljeno. Ovo su bila zacijelo utvrđenja protiv gusara. Skup kuća postoji na Žutu u mjestu Pristanište (duljina na 1 i kratki silazni akcenat na a). Najveće nastanjeno mjestance nalazi se na Kdrnatu u polju zvanom Trtuša

(kratki silazni na u), naziv latinskoga podrijetla (ženski rod lat. pridjeva tortuosus »zavinut, iskrivljen«, koji smo već vidjeli). Još je bilo baraka salskih ribara na otočiću Jadra (dugi silazni na prvom slogu). Tu je bila i njihova crkva. Odatle talijanski naziv Piškera < peschiera »ribnjak«, koji jugoslavenska specijalka daje ovom otočiću, u zagradi o. Jadrija. Ovaj posljednji naziv nije mi potvrđen. Naša pomorska karta zove ga ne Jadra, nego Piškera.

S gledišta toponomastieke nauke ipak je ova činjenica vrlo važna u dva pravca. Prvo i prvo, ona nam kaže, da ovi otoci nijesu dobili svoje nazive prema naseljima, kako smo gotovo redovno vidjeli kod drugih otoka našega Jadrana. Zatim vidimo, da nastanje-nost otoka nije od važnosti za davanje toponima. Otoci ne treba da budu nastanjeni, a ipak će biti i te kako razvita njihova toponomastika. Osnovni je naime zakon za davanje toponima ekonomska eksploatacija, interes pučanstva za njih. Nema nijednog školja u ovom otočkom skunu bez naziva. Naći ćemo, pored toga, i dosta naziva za uvale i rtove na njima.

Upada u oči još i druga činjenica pri topon omastičkom ispitivanju ovoga otočkoga skupa. Predslavenski latinski elemenat dosta je jako zastupan uza sve, što ovaj skup ide u red nenastanjenih jadranskih otoka. Kao potvrde za ovu činjenicu uzet ćemo samo nesumnjiva imena.

Ovamo ide najprije otok koji se nalazi pred Salima: Lavdara Mala i Vela. Ime je latinsko. To je lapidaria »kamenolom«. Na ovom su se otoku, naime, nalazili kamenolomi od davnine. Odatle mu ime.⁸

Lavdara ne ide još u otočki skup Kornat, ali se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini

Uz otočić Jadra s južne strane drže se dva školjića Mala i Vela Panitula. Ovaj naziv sadržava udvostručen deminutivni sufiks -ittus i -ulus, dodan latinskoj imenici panis »hljeb«. Metafora hljeba, služi i našem narodu kao ime malih otočića (Pohljiba »pola hljeba«).

Tik uz Jadru drži se Lavsa ili Lavca. Ovaj je naziv značajan zbog toga, što sadržava očito keltsko-ilirski pridjev očuvan u latinskom izrazu lapides lausiae »škriljevac«.⁹

I dva predzadnja sasvim mala školjića nose latinski naziv: Pu-rara Vela i Mala, piraria, izvedenica od pirus »kruška«¹⁰. I naš narod nebrojene lokalitete jadranske obale zove po kruški (Krušvica i t. d.).

Otočić, koji veže dva velika otoka Veli Otok i Kornat kod Tela-šćice, zove se sasvim labinski Katina (dugi silazni na i) »karika, lanac«. Na njemu ima vinograda. Naziv odlično odgovara geografskom položaju ovog otočića. Ovakav naziv sreli smo i na Pagu.

Između Abe i Šila nalazi se Dragumara Vela i Mala, na spec, karti Dragunarica, lat izvedenica od draco, -onis »zmaj«.

Od romanskih pridjeva dolazi longus »dug«: Lunga (na spec, karti I. Longa) između Crnikovca i Žakna.

Inače latinskih naziva za ooložaje na ovim otocima, za njihove uvale i uzvisine nema. Jedini bi nazivi ovoga podrijetla bili Trtuša na Kornatu, ako smo je dobro protumačili latinskim pridjevom tortuosus »krivudast«, i Šipnate, maslinade i vinogradi s bunarom uz morsku obalu, ako je to latinska izvedenica od grčke riječi siphon »cijev, konao za navodnjavanje«, kako smo pretpostavili.

Rijetki su naprotiv, noviji, mletački toponimi. Zabilježio sam naziv uvale i rta na Lavrnaki Škrovada »svinjarija«.

Ove toponomastičko-lingvističke činjenice važne su za prosuđivanje pitanja o naseljivanju ovoga dijela zadarskog arhipelaga. Iz njih izlazi, da su Hrvati zatekli na Velom Otoku ribare Romane, koji su iskorišćivali Kornate isto onako kao kasnije i Hrvati. Jedino od njih mogli su Hrvati saznati romanska imena, što ih navedosmo.

U Komatama ima još imena otočića neslavenskog podrijetla, kojima ne znamo značenje. Neka od njih ponavljaju se vise puta. Ovamo ide najprije Aba (dugi silazni na prvom slogu) Vela i Mala kod Sestrice, zatim Aba Vela i Mala nasuprot uvali Čušćice i napokon Aba Vela ii Mala (na specijalnoj karti Žutska Aba) zajedno s lukom, ovako zvanom, na južnom kraju otoka Žuta. Aba kod Sestrica zove se prema austrougarskoj specijalnoj karti i talijanski Abatuta »oborena«. Što je aba, ne znam.

Nejasan je i naziv Lovmaka (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Lavernaka; kratki silazni naglasak je na drugom slogu od kraja) u Ižu Levfnatka. Kao da je to izvedenica od mletačkog pridjeva lavarno »lovorov«.¹¹

S obzirom na sufiks -ara i -ata kao da su romanskog porijekla Njorčara, Barbara (upor. Bobara u dubrovačkom arhipelagu), Svr-šata Vela i Mala.

Sasvim nejasan je naziv Balabra (kratki silazni na drugom slogu od kraja). To su dva školjića na sjevernoj strani Sita. Austro-ugar-ska specijalna karta pozna još i siku ovako nazvanu.

Od novijih mletačkih naziva zanimljiv je Tarac (s kratkim silaznim naglaskom na posljednjem slogu), genitiv Tarca, od taL terrazzo »veranda«. Tako se zove polje i brdo na Kornatu. Tu je i mala crkvica. Na ravnom vrhu brda nalaze se ruševine starog manastira. Priča se, da su ga Grci sagradili. Jednom je došao ovamo grčki trabakul, tako se u Salima priča dalje, j grčki se mornari iskr-caše kod Tarca. Udariše mlatom o zid manastira, nađoše vreću novaca « pobjegoše s njome. Priča je interesantna zbog toga, što upućuje na postojanje starog manastira na Kornatu. ⁹

9 Slavenstvo i romanstvo

t on

II.

Najveći dio malih otočića nosi naša narodna imena, kao i gotovo sve uvale i ribarske pošte, čobani i ribari dali su im kadikađ najfantastičniiia imena.” Među njima ima i opscenih. Tako se dva otočića zovu po muškom spolovilu. Neki se nazivi ponavljaju u ovom skupu i na našem Jadranu, tako Sestrice, Silio, Obruča«¹² Veli i Mali, Sušica, Borovnik, Tovarjak. Tovar, Plošćina, Cmiikovac¹³, Korita njak, Blitvenjak, Qustac, Klobučar, Pršnjak¹⁴ Veli i Mali (na našoj pomorskoj karti Prišnjak), Vodenjak¹⁵, Gominjak, Paklenjak, Bruš-njak, Masiinjak, Pažani, Zlatno, Smokvica Vela i Mala, Gozdenjak, Broskvenjak, Diesetinjaci, Kukavac, Zornik, Trsteniik, Veseljuh, Gla-voč Veli i Mali (na našoj pomorskoj karti Glamoč), Lančić.

Naziv ‘Jadra za oveći: dosta duguljasti otočić u redu školjeva Velog i Malog Pašipa čini se, da sadržava naš stariji naziv jedro u značenju »njedra«. Našem nazivu Pašip ne znam značenja. Dolazi i u deminutivu Pašipić u ovom otočkom skupu. Ako š stoji mjesto s prema čestom otočkom izgovoru, onda je to postverbal od ràsipati. Upor. Sip i Sapan na drugim otocima kao nazive za pjeskovitu obalu., Dajne, f. pl. stoji za dagnje. To je hrvatski pendant prema Omišalj < Ad musculum.

Neke od njih narod skuplja pod zajedničko ime. Tako ss Crni-kovac, Trstenik i Vpii. brat zovu zajedničkim imenom Tri brati. Izrazi za srodstvo rado se daju. Pored brata i sestre imamo još školjić (sjeverno od Žuta) Did.

Ima izraza uzetih iz crkvene terminologije, tako Opat (ovako se zove i rt i luka na južnom Kornatu, valjda prema opatovoj mitri). Između otočića Skulja i Lunge pet školjića nose naziv Žakan »đakon« (Kameni i Pavni Žakan), i deminutiv Žaknac (na našoj pomorskoj karti Žakanac).

Postoje jasni tragovi pastirske mašte u našoj toponomastici ovih otočića. Četiri školjića (otočića), razdaleko među sobom, nose naziv Bisaga. Ovamo idu i nazivi Tovar »magarac«, Tovamjak, Skulj »uškopljen ovan«, Misi »mijehovi«, Mrtvac ii Babina Gušica. Mrtvac zove naša pomorska karta Mrtovac od myrta. Zbog toga tumačenje , nije sigurno. ^

Pastirskoj mašti imaju se pripisati i dva pomenuta opscena naziva. Ovamo ide i naziv otočića Kurba bela »bijela kurva«, Kurba Vela i Mala.

Pored ovih naziva ističe se kao toponim i naziv garma¹⁶ koji se na sjevernom Jadranu upotrebljava za izvjesnu konfiguraciju morske obale. Odatle izvedenica Garmenjak (Mali i Veli) i Garme (tri puta kao ime školjića).

I čisti, pridjevi služe za nazive školjića. Takovi su Sitno, Pavna i Pavna Sika. Mjesto Sitno upotrebljava naša pomorska karta §ćitn_ti

iisn

ž. r. Zbog toga ostaje tumačenje neizvjesno. Sitno može biti i pridjev od naziva otoka Sit, koji je u nìeposrédnòj blizini.

, Od starijih naših naziva treba naročito spomenuti Knežak, predjel naKornata. Iz ovoga se ìtaziv&iyjdia da je i ovdje jbik> njiva, koje su pripadale otočkom .Knezu.

Od imena većih uvala i luka vrijedna je spomena Hiljača na Žutu’⁷, Bizikovica i Bizikovać od imena biljke bizika¹⁸, Jagodnu, Stativa! (na specijalnoj karti krivo Slatival, kratki silazni akcenat na zadnjem slogu). U Hiljači i Stativalu riba se zimi. Ove dvije pošte osobito su zgodne za ribanje.

Ovim nije iscrpena sva toponomastika tih otočića. Ukazano je samo na najkarakterističnije pojave, koje osvjetljuju način naseljavanja i ekonomskog iskorištavanja.

III.

Obilje školjeva, rtova, uvala, hridina i sika toliko je u Kornatu, da je nemoguće bilo ispisati sva njihova imena na priloženoj karti. Prateći obalski sistemi triju glavnih otoka Kornata, Žuta i Sita, označili smo ih prema našoj pomorskoj karti brojevima.

1. Na Kornatu su:

a) rtovi: 5 = Suhi Rat, 39 = Imnča (po svoj prfflioi od kt, lan-, cea »koplje«¹⁹, 76 ■= Škrovada (poznata mletačka riječ) i 84 ‘= Strunač²⁰;

b) uvale: 8 = Zakrče²¹, 11 = Bele Lučice, 12 = Lojena²² (na Levrnaki), 13 =< Prislga (na Levmaki, opetuje se i na drugim oto- . cima), 15 =» Kravljačica, 19 == Modri Bok, 20 = Lopatica (opetuje se), 30′<=* Ropotoica Miala i Velia, 52 = Lojena (na Smokvici), 53 = Vodena, 77 = Karan, 78 «= Jagodnja, 79= Tvrda, 80 = Maslinova;

c) školji: 1 = Kamičfć, Buč VeH i Mali, 3 == Prijateljica, 6 ==

. Zomik, 7 =f Smokvenjak, 9 = Tovanftjak (od tovar »magarac«), 10 = Prišnjak Mal (metafora prema prišt), 14 = Sušica, 16 <=> Striž-njak²⁸ (imor. StriŽrk, uvala U Telašćioi), 17 = Golić, 18 = Bisaga (metafora), 21 = Plešćrna²⁴ (izoliran toponim), 22 = Đubuljaši Veli i Mali²⁵, 23 = Biišagica, 24″=* Arappvac, 25 ==:KamiičiĆ* 26 = Ra-šipić, 27 = Koritnjak (metafora prema korito), 28 = Kalafatim, 34 = Bltvica (deminutiv od blitva < lat. betula), 35 = Kamičič, 36 =^:Veseljuh, 38 = Škanji (sjeveinptal. .scagno »klupa«), 40■— Kaselica²⁶,. 41 *= Prišnjak Veli i Mali (metafora, koja se opetuje), 42 = Krpe-Ijina²⁷, 43 = Ravna Ska, 45 == Gotnk^,k, 46 == Žakanac (deminutv od žakan < diaconus), 47 – Jančar, 48 = Prdusa Vela i Mala, 49 = Volić (deminutiv od vó, upor. Krava =?=’Vaka), 50 = Klint (izoliran toponim, vjerojatno romanski), 51 = Smokvice Male,’’54 = Babina

Guzica (humoristički toponim), 55, 56 = Veli i Mali Zmorašnji Opuh²⁸, 57 = Pusi, 58 = Mali i Veli južni Opuh;

d) sike: 60 = Buha (humoristička metafora), 61 = Lumbarda (upor. naziv naselja na Korčuli), 62 = Pìjat (tal. piatto »tanjur«), 70 = Misi (humoristički toponim);

e) prolaz (kanal): 37 = Piškera (tak peschiera »ribnjak«).

Kao toponomastičku osobitost treba istaći u ovom skupu kategoriju humoristiekih i opscenih toponima, što je rijetkost na drugim otočkim skupovima.

II. Na Žutu su:

a) rt: 84 = Strunac;

b) uvale: 82 = Pinizel (zacijelo romanski deminutiv na -icellus od pinna »pero«, upor. hrvatske ekvivalente Perna, Pematica za rtove i uvale), 84=?= Strunac, 85 — Sarušćica;

i c) školjii: 81= Brskvenjak, 83 == Pinizelić, 86 = Maslinjak.

III. Na Situ školji su: 87 = Božikovac, 88 = Borovnik, 89 =

Pelin.

Bilješke:

¹ Od Školovanih ljudi na Ižu (g. Antonioli) čuo sam i Komatski Otoci ili Kornatsko Otočje. Bulić identificira ove otoke s Plinijevim Celadussae. Upor. Bullettino dalmato, sv. IX, str. 106.

² Ovako se zove Jadran u govoru zadarskog arhipelaga. To je, kao i tal. golfo, riječ grčka kólpos. Nije posuđena iz faL-mletačkoga, nego iz staroga dalmatinskog. To se vidi već po početnom suglasniku k.

⁸ Upor. o problemu ove Konstantinove složenice moje članke u časopisu Starohrvatska Prosvjeta n. s. I (1927), str. 193 i »Ortsnamenstudien zu> De administrando imperio« u časopisu Zeitschrift fur Ortsnamenforschun <* TV, str. 218 i si. Uzimljem, da njegova grafija oj predstavlja i ovdje kao u xAafióina naš samoglasnik u. Zato transliteriram sa -u na kraju.

* Upor. Meyer-Lùbke, Romanisches etymologisches Wòrterbuch, 3 izd. br. 2254.

⁸ Upor. moj članak u Zeitschrift fiir roman. Philologie, sv. XXXVIII (1917), str. 552, br. 5.

⁶ Maslinada je riječ, koju upotrebljava narod zadarskog arhipelaga za maslinik. Pored riječi bakljada ovo je drugi primjer izvođenja hrv. riječi od naših osnova pomoću romanskog sufiksa -ada. Upor. za nj moj Pregled franc, gramatike, sv. I, § 321.

⁷ Upor. Meyer-Lubke, djelo citirano u bilj. 4, br. 7963.

⁸ Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIII (1914) str. 442 i si. br. 3.

• Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIII (1914), str. 443, br. 4. Prema Dauzatu, Le Frangais moderne, sv. V, str. 376 predromanska riječ lausa je alpinska i’ide zajedno sa lava, lavanca (franc, avalanche).

¹⁰ Pretpostavljam, da je lat. i prešlo u samoglasnik u kao i u posuđenici ponestra »prozor« iz lat. fenestra.

¹¹ Upor. djelo citirano u bilješci 4, br. 4942. Pored Levrnaka govori se u Malom Ižu i Levrnatka.

•² Obručan je i ime brda (85 m) na najjužnijem dijelu Telašćice nasuprot školju Garmenjak Veli.

¹³ Od Crnika »quercus ilex«.

** Izvedenica od prst. Na specijalnoj karti Z 30/K XII krivo Prišnjak.

¹⁶ Na specijalnoj karti Z 31/Kol. XIII krivo Vođnjak.

¹⁸ O ovoj predslavenskoj riječi upor. moj članak u časopisu Romania, sv. L (Paris 1924.), str. 201.

^l; Hilj (dugi silazni akcenat) čakavska je riječ. Hilj i hiljača znači vrstu ječma. Upor. Ak. Rječnik, sv. 3, str. 597.

¹⁸ Upor. bizikaljka »siringa« u Ak. Rječniku, sv. I, str. 375.

–^s Pod pretpostavkom, da je dugo 3 od lanča prema bodulskom izgovoru o.

⁸⁰ Opetuje se i sa -c: Strunac.

”■ Ne može biti u vezi sa kopnenim toponimom krč, jer se ovi otoci poljoprivredno ne iskorišćuju. Na pomorskoj karti napisano je zajedno za i krče.

⁸⁸ Opetuje se još jednom na Smokvici. Razumi Lojena punta. Čini se, da je toponim očuvao još etimologijske» značenje liti.

⁸³ Pridjev Strižna izveden je od imenice stréga »straža«, v. Mažuranić, Prinosi str. 1378 strčći. Ovamo možda ide i ime hrda Strganac na Cresuv upor. ter strže (»čuva«) verno svoga gospodina ibidem.

⁸⁴ Upor. ime trave plčština oko Stona, Ak. Rj. X, str. 56.

⁸⁶ Vuk ima bùbul »obao kamen« iz Budve.

⁸⁸ Tal. deminutiv cassella.

⁸⁷ Vjerojatno augmentativ od krpelj »ixodes ricinus«, koja je riječ potvrđena za Dubrovnik.

⁸⁸ Postverbal od opuhati »otpuhati«, koje se govori u Dalmaciji, Ak. Rj. IX, str. 149. Ovako je nazvana čitava grupa sitnih školjića.

10. PAŠMAN

Ovaj veliki i lijepi otok direktan je nastavak Ugljana, o kome je već bilo govora. Oba otoka rastavljaju usko .tijesno, zvano na karti Ždrelac, i luka, zvana u narodu Ždrelaštica, izvedenice od Ždrijelo¹.

Što se tiče položaja njegovih naselja, za nj važi isti zakon, koji i za sve otoke zadarskoga skupa. Naselja se nalaze na onom dijelu otoka, koji je okrenut prema kopnu, a ne prema kuMu.

S obzirom na carevu toponomastiku za nj važi isto, što i za Ugljan.

Na njemu kao i na Ugljanu, ima nesumnjivih rimskih imena mjesta, koja se dadu ispravno objasniti samo iiz latinskoga jezika. Iz toga slijedi, da je otok, bio naseljen od Romana prije nego što su na nj došli Hrvati.

Ipak se ne može pouzdano tvrditi, da ga je car Konstantin spomenuo u svom popisu zadarskog arhipelaga. Na osnovu njegove složenice Katautrebenu (grčko co => hrv. u) može se samo nagađati.

da se u njezinu prvom dijelu sakriva ime Tkon (kratki silazni akcenat) = Kunj ii Tkun (dugi silazni), kako se na Pašmanu općeno veli²Kùn na Vrgadi.²³ U carevo vrijeme, t. j. u polovini 10. vijeka, ovaj je otok kao i čitav zadarski arhipelag, bio nenastanjen.

Ovaj carev podatak treba tumačiti onako, kako smo već prije rekli. U njegovo vrijeme romansko plemenito pučanstvo, patriciji, povratilo se u Zadar ili drugamo na kopno s otoka, na koji se bilo sklonilo pred slavensko-avarskom najezdom. Zbog tòga je car . smatrao Pašman nenastanjenim otokom.

Na Pašmanu ostadoše u to doba kao i na ostalim otocima ovoga arhipelaga samo podložnici, kmetovi, o kojima srednjovjekovna historija nigdje ne vodi brigu. Među ovim podložnicima moglo je već tada biti dosta Slavena. To je jedno, što se dade zaključiti iz carevih vijesti.

S druge strane, romanska toponomastika otoka, nedvóumno dokazuje, da su Hrvati, kad se ovdje naseliiše, samo od domaćih Romana, koje ovdje zatekoše, mogli saznati ne samo romanska’ imena naselja, nego i ona,’ koja se odnose na obrađivane čestice. Romanska toponomastika nužno pretpostavlja postojanje Romana kmetova na otoku u doba doseljenja Hrvata.

Pdšman nalazi se sučelice najvažnijem starohrvatskom gradskom naselju Biogradu (naglasak Bijčgrad na Vrgadi) na moru, upravo onako, kao Ugljan što leži sučelice nekada romanskom naselju Zadar, u kojemu je stolovao bizantinski stratig (protospatarius, catapanus), upravitelj teme Dalmacije.

Pašman je za cijelo vrijeme narodne dinastije, kao i kasnije, u ekonomskom i kulturnom pogledu gravitirao prema Biogradu baš kao Ugljan prema Zadru.

Ovaj otok dobio je ime kao i Ugljan, prema najvažnijem naselju na njemu u doba hrvatske narodne dinastije.

Pašman je, kao i Ugljan; latinska izvedenica stvorena pomoću latinskoga sufiksa -anus od rimskog gentilnog imena Postumius. Pašman predstavlja Postumianum praedium »Postumijev seoski posjed«.³

Pored Pašmana postojalo je ovdje od predrimskih vremena i naselje zvano Tuconum (naglasak na o), pisano u našim ranim ispravama i metatezom Cotunum ili Cotonum. Prema našim fonetskim zakonima, nenaglašen samoglasnik ove riječi prešao je u poluglas i ispao. Danas se piše. Tkon, a narod izgovara Kun ili Kùn (dugi silazni naglasak,- čakavski akut na Vrgadi). To se ime u ispravama zbog toga često spominje, što se tu nalazio benediktinski samostan.

Rimska toponomastika, koliko se odnosi na naselja* nije ograničena; samo na današnje selo Pašman. :

Sjeverno- odatle nalazi se selo Neviđane, u domaćem izgovoru Nevijane, na Vrgadi. NŠviđoane. I to je doduše latinska izvedenica

stvorena pomoću sufiksa -anus od rimskog ličnog imena Naevidius, deminutiva od poznatog imena Naevius, ali Neviđane ne predstavlja praedium Naevidianum »Nevidijev posjed«, nego je tu bio monasterium sancte Neviiane.⁴ Naše današnje naselje mije sfe, prema tome, razvilo iz rimskog oredija, nego oko nekadašnjeg manastira, kako smo više puta vidjeli na otocima. Današnje naše ime potječe od imena svetice, premda nema pred sobom uobičajeno Su- ili Sut-,

Između Nevjđana i Pašmana nalazi se zaselak Mrljane⁵, kojega ime predstavlja praedium Marinianum »Marinijev posjed«. To je isto kao i Marjan, kod Splita.⁶

Kako se vidi, ovaj je otok bio u rimsko doba veoma dobro obrađivan. r Oko rimskih pređija obrazovala su se kasnija hrvatska naselja kao i na Ugljanu.,.

Kao na Rabu što naLđosmo na naseljena mjesta, koja nastadoše od rimskih kunelji, tako je tobilo i ovdje. Na sjevernom! dijelu otoka nalazi se zaselak Banj, talijanski Bagno, od lat. balneae »kupelj«.

Čista hrvatska naselja, koja ne nastadoše na rimskima, samo su dva. To je zaselak zvan nasoni složenioom Dobropoljana i Ždrelac (od ždrijelo »tijesno«) prema Kukljici na Ugljanu.

Toponomastiičko ispitivanje ovoga otoka uči, da je bio nastanjen od pradavnih vremena. Ako ga car Konstantin ubraja u nenastanjene otoke, njegov se podatak može tumačiti samo onako, kako smo rekli.

U navedenim primjerima još nije iscrpena rimska toponomastika otoka Pašmana. U Krešimirovoj listini iz g. 1067. veli se, da Nenaseljeno-mjesto (Jocus) Pašman (Postimana) zvalo starim imenom (antiquo nomine) Flaueyco⁷. To nije prvobitan oblik imena. Za romanista je dragocjen. Naglašeni slog sadržava dvoglas (diftong) ey,. karakterističan za stari dalmatinski jezik. On stoji mjesto dugog latinskog i. Naziv je prema tome domaći romanski. Njegov prvobitni latinski oblik mogao je glasiti samo Flavi vico »Flavijevo selo«. Na osnovu zakona haptotogije dva ista sloga stopiše se u jedan, kao što zakonoša nastade na osnovu istoga zakona iz zakononoša.

Starodalmatinski toponim Flaveyco je nestao. Po svoj prilici¹ na. mjestu današnjeg naselja Pašmana postojala su dva rimska naselja jedno uz drugo: Flavii viču« i praedium’ Postumianum, onako po prilici kao u današnjem Dubrovniku što je postojalo romansko otočko naselje Ragusium na hridinama i njemu nasuprot slavensko naselje Dubrovnik, pisano u dubrovačkom statutu Burgus, ili kao što je postojalo na teritoriju današnjeg Zagreba crkveno kaptolsko naselje Zagreb i tik do njega gradsko naselje Gradec (pisano krivo Grič). Stapanjem dvaju naselja u jedno propada jedno od dva prvobitna imena, i drugo postaje općenito (generalizira se). To je tđbonoma-stički zakon.

II.

Ogledajmo sada najkarakterističnije naše toponime u opsegu (konfrnu) pašmanskih sela.

U Tkonu nalaze se stari pridjevi òd hipokoristika naših starih imena, tako Prvenj (kratki siilazni na r) »Prvenov« od Prvislav (pašnjaci i najveća uzvisina 185 m, na specijalki krivo Prvanj), Radenj (kratki silazni na a) »Radenov« od Radoslav, Ljubin Vrh od Ljubomir i Čeprnjak (kratki silazni na r) od Cepmja (Ciprijan), Dobarče* (kratki silazni na o). Stari pridjev je i Paunje⁹ (polje)..

Ima izvedenica i od nepoznatih imena. Mjesto, gdje je bio benediktinski manastir, zove se Čokovac (kratki silazni na prvom slogu). Na benediktince odnosi se polje zvano Koliudrovica. Razvaline nalaze se još na brdu zvanom Pustograd (kratki silazni na prvom slogu). Tu je bila stara »mostirina«.¹⁰

Neki već poznati! otočki toponimi ponavljaju se i ovdje: Vela * Glava, Veli Vrh, Straža, Grbe, Glavičine, Crnike, Kotriljak, Kruševo polje, Kruševica (uvala), Triluka (kratki silazni na i). Borovnjak (tri rta), Poljice, Poljane, Plemeština, Koledište, Studenac, Vrtline, Kuk i t. d.

I romanska izvedenica Šipnata ponavlja se ovdje. Tako se zove ovdje voda uz more.¹¹

U opsegu (konfinu) Pašmana zanimljivo je ime brda Cudoniin (kratki silazni na prvom slogu), pridjev od imena Cudonja (od Ču-đomir).

Ostala imena kao Zagiav (dugi silazni na prvom slogu), Gripe, Na garmi, Dumbočica, Završje, Dračevac, Jamina, Jasenovik, Vr-hovine. Ogradice, Jamina i t. d. ponavljaju se ovdje kao i na ostalim otocima ili na kopnu.

Od većeg je interesa zabilježiti kao toponim stari hrvatski izraz za mjeru polja Gonjaj (.dugi silazni ha a), koji¹ ovdje označuje obrađeno polje.¹² *

Današnje selo Neviđane (kratki silazni na e) nalazilo se nekada na mjestu, koje se zove Mirišće (kratki silazni na drugom slogu), od mir »zidine«. Pridjev od Neviđane glasi neviski (kratki silazni na e> u izričaju polije nevisko. Iz ovoga pridjeva izlazi, da je narod shvatio ime mjesta kao izvedenicu u pluralu stvorenu pomoću sufiksa -janin, koji je odbacio u pridjevu.

I Ovdje se ponavljaju već poznati toponimi kao Zagiav, Šipnate (također uz more),, Podvomiice »njive pod dvorom, kod kuće«, Ardue, Gaj, Grbe, Jamina, Ograda, Kus, Gladušine (kratki silazni na u), Komorajak (dugi silazni na drugom slogu), Tridrage (do poljanske međe). Kuk, Osici i t. d. Stari naziv Krug za šumu i ovdje se pojavljuje: Celinski Krug.

Zabilježiti je još toponim Piat (južni i Zmorašnji), koji nijesmo susreli na otocima,¹³ kao i supstantivirani pridjev Staniševac (kratki silazni na i) od Staniša.

U sdu Mrljane (kratki silazni na a) zabilježio sam’ među ostalima ove nazive njiva: Gustice, Zgon, Lučine, Podvomice i t. d. Ovi stari nazivi poznati su nam iz ranijih studija. Od ovih je najvažniji Zgon. Taj izraz, koji dolazi u zadarskom kraju, odnosi se na stari način obrađivanja zemlje pomoću kmetova. Naziv potoka Progon »puteljak za stoku« vidjeli smo i na drugim otocima zadarskog arhipelaga. Brdo i morski rt uza nj Rasovica (kratki silazni na i), deminutiv od rasoha »račvasto drvo«, ponavlja se također na ovim otocima.

Iz toponomastike sela Dobropoljane zabilježiti treba pridjev od ove složen i ce, koji glasi: poljanski bez prvog dijela: Poljanska (s dugim, čakavskim naglaskom na drugom slogu) zove se rt (punta) na . teritoriju sela Banj (kratki silazni).

Iz toponomastike Zdrelca bilježim Kamenjak (kratki silazni naglasak na prvom slogu), na karti krivo Kamenik, Martinjak, supstantivirani stari pridjev Martinji »Martinov«.

Mnogi toponimi ovoga sela ponavljaju se koliko na samom ovom otoku, toliko i na ostalim zadarskim otocima. Ovamo Mu: Zaglav, Artina »veliki rt«. Ploča, Gladuša »rđava njiva«. Grba, Kablina, Gusta, Vršak, Ogradice, Vršdna, Šilo, Gorica, Njivice, Vela draga i t. d.

Naročito treba zabilježiti naziv rta (punte) i glavice kod nje Cerena (na austrougarskoj specijalnoj karti krivo Čerina, kratki silazni na drugom slogu). U ovom toponimu očuvan je stari slavenski naziv za mrežu. Taj naziv danas se više ne govori u Dalmaciji.

Još treba zabilježiti hrvatske toponime Brozovica (od Broz < Ambrosius), Kobiljak i Kruševdca, koji, uz navedene, jače ističu usku povezanost otočke toponomastike s kopnenom.

Od imena mnogobrojnih uvala treba zabilježiti hrvatski naziv Zaklopica (duljina na prvom, kratki silazni akceuat na drugom slogu) za tal). Valle Chiave na karti nekadašnjeg austro-ugarskog generalštaba.

Pašmanski otočići (školji) dijele se na dvije serije. Prva, sjeverna serija (Školjić kod Neviđana, Garmenjak, Bisaga, Ričul, Galeš-njak, Komornik, Babac¹⁴, Mumtana, Dužac, Cavatili, Planae, Frmić i Sv. Katarina) čine vezu s Biogradom, Filip-Jakovom, Tumjem i Tuki jačem na kopnu. Druga, južna serija (Gangarol, Košara, Masli-njak, Žižanj, Gangaro, Orsljak¹⁴⁸, Kotula, Obun¹⁵) vežu Pašman s Vr-gadom i njezinim otočkim skupom^ Njihova imena većinom su našeg

porijekla, ali ima ;i romanskih (Ričul, deminutiv od lat. ericius »jež«, Gangaroi deminutiv odatle Gangaroil od tal ganghero »baglama od vratiju«, Kotuda »suknjica«. Neki od ovih krivo sui zabilježeni na specijalnoj karti, tako Cavata mjesto Cavatili¹^ (dugi silazni akcenat na drugom slogu), kako narod govori.

Lijepa su naša imena Galešnjak (kratki silazni akcenat na prvom), izvedenica od galeša » cm« i ‘Komomik, .izvedenica od komo-rika »quercus coccilera«.

Ni na austro-ugarSkoj ni na iugosJavenskoj specijalnoj karti nije zabilježeno ime pličine (sike), jedan i po ten. udaljene od Fiiip> Jakova, Kočinstvo ili Kočimsko (kratki silazni akcenat na prvom slogu). To je izvedenica od kočina »kočet, oštra dlaka«. Naša pomorska karta piše za nju ime Kočerka. _;

Naša pomorska karta donosi još ove nazive:

a) za uvale: Jota (nejasno) na Žižnju, Žinčena (pridjev od nejasne osnove), Čeliinja, Tatine (upor. Tale na Olibu), Lučina augmen-tativ od luka;

b) za rtove: Orlić, deminutiv od orao (upor. Oriec na Cresu), Gnat Posljednji toponim mora da je romanski, sudeći po završetku, ali ne znam, što mu je osnova.

Bilješke:

¹ Prema Buiiću, Bullettino dalmate, sv. IX, str. 117 s Ugljanom Pašman smatrao se u staro doba jednim otokom, onako kao nekada Lošinj i Cres. Oba su imala zajedničko ime Lissa (Plinije).

* Upor. moj članak u Zeitschrift fùr Ortsnamenforschung, sv. ÌV, (1928.), str. 218 si.

^!a Akcente sa Vrgade bilježim prema JuriŠiću, N. Vj. sv. XLV i XLVI. V. članak o Vrgadi.

‘ Historijske su potvrde Veoma šarolike. O tome, kako se odnose prema današnjem hrv. obliku ,v. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (1921),. str. 446 i si. I ovaj otok, kao 1 Ugljan, mijenjao je, s vremenom ime prema važnosti naselja na njemu. Najstarija je hrv. potvrda za nj iz 15. vijeka. Upor. Ak. Rječnik, sv. IX, str. 696..G. 1289 i 1351. zvalo se insula Bagni, Balnei prema Banju. Upor. Jireček, Romanen I, str. 62.

* Upor. Rački, Documenta, str. 70 i Bulić, Bullettino dalmato, sv. IX, str. 118. Ovaj naziv ne može da potječe iz starih vremena zbog toga, što bismo za skup dj očekivali ž kao u Zman, žmulj i pižuo, od lat. riječi Medianumi modiolus i podiolus.

⁵ Neviđane i Mrljane stoje u pluralu mjesto u singularu kao Opatije, Selca i t. d. u Hrv. Primorju* i u slovenačkom Trbovlja, i to zbog toga. što narod ne misli na samo naselje, nego na. čitav njegov teritorij (konfinX ikoji sačinjavaju njive, pašnjaci i t. d. Plural je mogao nastati tako, što i se u do-èètku osjećao sufiks -janin, a sva imena mjesta izvedena pomoću toga sufiksa jesu pluralia tantum.

* Upor. moj Članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIII (1915) str. 344 i si., br. 7.

•’ Rački, Documenta, str. 70, 71.

» Upor. Dobrače u srezu užičkom.. Ličnom imenu Dobrac od Dobromir ili Dobroslav nema traga u pisanim vrelima. , •

* Pridjev paunji »paunov« dolazi samo kod Zoranića.

^w Talijanski se zove ovo brdo Monte Zuccharo.

¹¹ Toponim-Sipnata ponavlja se nebrojeno puta samo u zadarskom arhipelagu. Na Rabu postoji i oblik Cifnata. Nikako nijesam mogao saznati, da li postoji u narodu ovakva opća riječ s određenim značenjem. Ako tko To sazna, neka mi javi. Mjesta nazvana Sipnata nalaže se samo uz morsku obalu Tu se miješa morska voda sa slatkom. , Nije isključeno, da je Sipnata latinska izvedenica, od Sipun. Ovako se zove u Cavtatu neka pećina s vodom. Upor. Zore, Dubrovačke tuđinke str. 25. To je grčka riječ siphon. »vodeni konao, tuljak«. Upor. itohlfs, EtymOlog. Worterbuch der unterrital. Gràzitat, str. 227. Upor. članak o Ižu.

¹⁵ Upor. Mažuranić, Prinosi i t. d., str. 326.

** Upor. u Dubrovniku plat = plasa »ploča« Ak. Rječnik sv. X, .str. 14.

¹⁴ G. 1334. i 1364. zvao se ovaj otočić Bavac. Upor. Smičiklas, Codex sv. X, str. 141, sv. XIII, str. 360. Na njemu su bile soline.

¹⁴a Na austro-ugarskoj spec, karti Osljak, na jUgosiavenskoij’ Ošljak.

¹⁵ Dugi silazni naglasak na u. Na austro-ug. karti Obonj, na jugoslavenskoj Obunj.

¹⁴ Čini se, da je to mletački deminutiv izveden od lat. cùava »toljaga« Ne opetuje se nigdje drugdje.

11. VRGADA

■ – .’,v: :.V I.

Na PSšman, zajedno s otočićima (školjevima) ako njega nađo-vezuje se na jugu malen otok Vrgada (u domaćem izgovoru Ver-goida). • : -, ■ – •

Ovaj mali otok centar je u seriji od 16 školjića oko njega* Okružujući Vrgadu u.pravcu od sjeverozapada prema sjeveroistoku, oni idu ovim redom: Obim (cakàvski akuit na u), Sipnata (kratki silazni na drugom slogu, na austro-ugarskoj specijalnoj karti Z 30/Kol. XIII piše se i Sebnata), Rakita (kratki silazni akcenat na 0,- Obrovanj (čakavski akut na a), Oblik (isti naglasak na i), KamiČić (kratki silazni na zadnjem slogu), Veli; i Mali Školjić (isti naglasak), Murve-njak (kratki silazni na e), Gira (dugi silazni na i, na pomenutoj spec, karti krivo Gida, na jugoslavenskoj ispravno), Vrtlić Mali i Veli (na spec, karti krivo Vrtlac), Lončarić (naglasak kao u Školjić), Sikica (pùnta) Artina i Kozina.

Tako Vrgada sačinjava sa svojim otočićima upravo otočki skup, o kome treba da se napose govori. Naša pomorska karta bilježi još tri sitna školjića i tò 2 oko Òbrovania. koji se zovu Rakita (1) i Ka-miićić (2), a treći Gnalić nasuprot, rtu Gnal na Pašmanu.

Ime ovoga otoka dolazi kod cara Konstantma u istom redu, u kojem i Krk (Vekla), Rab (Arbe) i Óspr (Opsara), i to kao posljednji nastanjeni otoR u sjevernom Jadranu u. njegovo vrijeme.

Dok je za zadarski arhipelag: za ,kataulrebenu, Pizuch, Selbu, Skerda, Aluip, Skirdakissa,,.Purotima, Meleta i Estiuniz, izrijekom.

rekao, da imaju ispražnjena utvrđenja (erimókastra) i da su bez stanovnika (aikita), za Vrgadu izrijekom veli, da posjeduje utvrđenje (Gradac = grčki kastron) i da je nastanjena.

Ako njegovu vijest o nastanjenosti zadarskoga arhipelaga tumačimo onako, kako smo rekli u dosadašnjim poglavljima, nemamo razloga da mu ne vjerujemo u ovom slučaju. Uostalom, carevu vijest o nastanjenosti Vrgade u 10. vijeku potvrđuju i druga historijska vrela. Đakon Ivan, u svojoj mletačkoj hronici, veli za konac 10. vijeka (g. 998.), da su kmetovi otoka Vrgade (Levigrađae insulae colonds) izašli pred dužda Petra II. Orseola i prisegli mu vjernost. G. 1096. pominju se na ovom otoku gradac (castrum), dobivanje soli i dvije ribarske pošte (duas piscationes), od kojih podavanje knez (prior) zadarski Dragus daruje samostanu sv. Krševana u Zadru.¹

Interesantne su potvrde, što ih donose ova vrela. Car Konstantin piše ime otoka i grada na njemu u sr. r. Lumbrieaton. Listina iz g. 1096. navodi gradac u ž. r. Lubricata.

Primijetiti treba, da su u ovim grafijama neizmijenjeni suglasnici t i k. Tako je pravilno u staram dalmatinskom govoru. Zbog toga se obje grafije osnivaju na domaćem romanskom govoru u Zadru.

Potvrda, što ju daje đakon Ivan, pokazuje naprotiv prijelaz suglasnika t ikudig: Levigrada² insula. Ovaj prijelaz pravilan je u mletačkom narječju.

Ta dva prijelaza nalazimo i u današnjem hrvatskom obliku Vr-gada. Zbog toga se mora zaključiti, da je današnji hrvatski oblik mletačkog podrijetla, upravo onako kao. današnji hrvatski nazivi Korčuila i Šollta što su mletački oblici mjesto starohrvatskih Krk,ar i Sulet.

Ipak znamo, da ovaj današnji hrvatski oblik nije najstariji. Mjesto Vrgada govorilo se naime još u 17. stoljeću Lapkat. Ovako se hrvatski pisalo ime ovoga otoka u glagolskoj Matici krštenih. Stariji ljudi u Salima na Velom Otoku govorili su s naglaskom Lavkàt, odatle ime stanovnika Lavkaćane²³ (stari nominativ plurala).

Današnji hrvatski oblik ne poznaje početnog sloga Luim-, Lu-, Le. Mora se uzeti, da je ovaj slog bio idemtifikovan s romanskim članom i da je zbog toga bio ispušten, bilo od Slavena ili od Romana. Taj slog točno je očuvan u starijem hrvatskom nazivu Lav(p)kat. Samo je latinski samoglas u prešao preko poluglasa u a kao u Makar za predslavensku Muccurum. Drugi samoglasnik i ispao je, također preko poluglasa jednako kao u Postu(i)miana > danas Pašman ili u Liciniana > đSnas Jakljan. Suglasnik r ispao je, da se olakša grupa od tri suglasnika, jednako kao srednji suglasnik u Pašman; a mogao je ispasti i po zakonu disimilacije prema početnom I, kao 1 što je ispao zbog istoga razloga u čakavskom mostir za starije molstir ili u otar za oltar.

Prvobitni latinski oblik glasio je po svoj prilici insula rubricata »crveni otok«. Nazvan je ovako zbog crvene* ilovaste zemlje na njemu.³ Crvena boja upada u oči, kad se-otok promatra s kopna na bregovima, što okružuju Vranu.

II.

Toponomastika Vrgade u golemoj je većini hrvatska. Ipak ima romanskih ostataka, iz kojih se vidi*, da su Hrvati zatekli Romane, kad.se ovdje naseliše.

Pored romanskog imena za otočić šipnata treba zabilježiti ime mjesta, gdje se nečistoća baca, Kokara (kratki silazni akcenat na drugom slogu). To je latinska riječ cacarla⁴.

Jedna od glavica blizu Luke (porta) na Vrgadi zove se pored Kapelica još i Sudiijan (kratki silazni na drugom slogu, gen. Su-dùjma, čakavski akut na istom slogu). To je Sanctus Domnius. Romanski stanovnici Vrgade štovali su dakle istog bizantinskog “sveca kao i Splićani.

Osim ova tri stara romanska toponima, a prelazeći preko recentnog talijanskog i lingvistički beznačajnog toponima Bašćfin, Pod BašćunSm (tal. bastione »bedem«), svi su ostali čisti hrvatski. Imena uzvisina ista su kao i u ostaloj otočkoj toponomastici: Kuk, Garma, Gradina, Malli i Veliki Želežnjak, Grbice, Grba Velika i Mala, Kobi-Ijak, Kutinjak, Srabljinovac, Glavičine i Vrhóvine, ispod¹ Vrbov.

Od ostalih imena glavica treba istaknuti supstamtivirani pridjev Pfatnjak, od imenice plat »ploča«, koju smo susreli na Pašmanu, zatim pridjev u nazivu Pudarska Gomila, od pudar »čuvar polja, bekčija«.

Od imena rtova ističe se Kranje (s čakavskim dugim akcentom na a i duljinom na e »krajnje«). Ovaj pridjev u sr. r. rijetko se susreće’ u dalmatinskoj toponomastici Zatim pùnta Artića, pùnta Ar-tine, pod Artlne. na Artini, gdje je -ar- čakavski zastupnik za sottanino r.

Imena polja također su ponajviše onakva, kakvà i inače susrećemo u našoj toponomastici: Zagraditna, Lučima, VrtMć, Vele Vrta, Podvomica, Kukavica, Pođubača, Strana, Pržima, Paprat, Ku-tima⁵, (na njoj je brdo Kutinjak), Duška, Podvrtalje, Vrhovma, Pod-ograda, PrŠpanica (izgovara se i Pàpranica, izvedenica od paprat), Jamina, Dolàc, plural Doci, Grbica, Krč i t. d.

Između neobičnih imena njiva treba istaći¹ Plat (dugi silazni ak-. cenat), Zgon, Pomorca (čakavski dugi na i i duljina na a) i Ozdrinj (kratki silazni na o) zbog toga, što smo ih već susreli i na drugim

otocima zadarskog^arhipelaga.Ozdrinj je isto.što i iurte planine Ozren na kopnu, đd žrčti »gledati-«^ Ovaj toponim može da iima ‘i mitologičko značenje.⁶ !

Još treba spomenuti dvostruki’ deminutiv u pluralu Vrtlajc°a Gòmj°a i Dònjoa, od vital + -bčbc, kao i pastirski toponim Pl<>žn-đišće, te važan toponim Lahtići, koji se izgovara i Làvtidi, Làttici. To je deminutiv od stare čakavske imenice (Zoranić) lapat, g. lap ta »komad zemlje«⁷, koja dolazi kao toponim od 15. vijeka. Mitčetić je zabilježio na Krku lapat u značenju »ipolje, livada«.

Naročito je značajno, što Vrgadinci imaju posebnu riječ za mor-siku pličmu, koja se u Dalmaciji obično zove sìka (od lat. siccus »suh«, talijanski-secca). Oni vele brak (čakavski; dugi akcenat)? Ovu riječ upotrebljavaju ribari na drugim točkama Jadrana u značenju alge okò kamenja, gdje žive ribe.⁹ 1 Za brakove imaju opi svoje nazive: brak Kuka, Grbe, Kranjega, Šipnate, Gomilica, .Meko, Sinko-vac (izvedenica od Simun) i t. d.

. U nazivima školjeva oko Vrgade nalazimo nekoliko zanimljivih pojava. Kao što u Kamatu školj može da bude nazvan prema ribi (primjer iz Kornata Glavoč), tako je to i Ovdje. Primjer: Gira, :

Na kopnu se brda obično zovu po .oblasti (primjeri: Oblo brdo. Oblik kod Skadra), ovdje je i Školjić talko nazvan. Primjer: Oblik, što je supstantivirani pridjev obao »okrugao«.

Otočić Artlna, augmentativ od art »rt«, hk> je nekada spojen s Vrgadom. Zato se i zove ovako, jer je, u stvari, bio sjeveroistočni rat Vrgade^ Danas ga spaja s Vrgadom pličipa ili gaz, koji še zove Tanko (čakavski dugi na a i dulljina rta o), izraz, koji odlično pristoje.

Druga pličina u uvali Sv. Andrije zove se Kvasilo (kratki silazni akcenat na prvom stogu); rijedak toponim.

Naziv Hljiib (kratki silazni akcenat) za kamen na Šipnati objašnjava metaforu za otočiće, koji se zovu Pohljiba.

. ; m./: ^::

Lingvistička analiza današnjega hrvatskog govora na Vrgadi, kako ju je dao dr. Blaž Jurišič,⁹ nesumnjivo dokazuje, da rnu je osnova čakavska. Zbog toga je još čudnije, da se u današnjem govoru nije održao stari dahnatinskoromanški naziv Lumbricata, nego mletački.

Da se radi o recentnom, mletačkom toponimu, to se vidi i u izvedenicama od imena otoka. Stanovnici njegovi ne zovu se Vrgà-dani, kako bi bito ispravno hrvatski, nego Vrgađinik s talijanskim sufiksom, jednako kao i Murterini od Murtčr. Pridjev sadržava istodobno i-tolijartski¹ i hrvatski suffles: vrgàdinski .(na pr. gòvor). ■■■”• ^:i

142

Selo na otoku ima doduše isti službeni naziv kao i sam otok, ali se u narodnom, govoru razlikuje samo Sel8 i Luka, očit znak, da je narod primio recentan službeni naziv od mletačke uprave.

To se ovdje moglo tim lakše dogoditi, što postoji u narodu predaja, da su se današnji stanovnici doseliti s kopna.¹⁰ To znači, da današnji Vrgadini nijesu direktni potomci starih otočkih čakavaca, nego da Su se Ovdje, došavši sa sieverodalmatiinskog kopna, pomiješali sa starimčakavcima, te ii ovdje primili Čakavski govor ii su ovamo već došli kao čakavci, jer je sva sjeverna Dalmacija bila nekada čakavska. _t ‘ ^: “

Da su oni ovdje doseljenici, na to upućuje analiza njihova voka-bulara. Vrgadini posjeduju izraz gljendura^{I 11}, stariji rumunjski oblik od latinskoga glandula, cincarski i meglenorum, gl’indurà, zatim micina¹², pa po neki turski naziv kao bunar, jačerma. Rumunjski su izraz« razun^vi samo onda, ako Se imaju _: na umu velebitski¹³Vlasi, a turcizmi, koji su uopće vanredno rijetki na otocima (ja sam th zabilježio samo na Rabu i Pagu kod recentnih doseljenika), samo onda, ako se misli na stanovništvo, koje je u tursko vrijeme došlo s kopna.

Kao doseljenicima Vrgadinima je valjda više imponirao službeni mletački naziv Vergada otoka negoli domaći Lapkat, i ako korekt-niji i starodrevniji.

Osim toga opaža se, da doseljenici često izopačuju i preinačuju toponime u kraju, kamo se dosele.¹⁴

Tako nam topanomastička analiza može dobro da posluži ! pri Ispitivanju kretanja Stanovništva, prti metanastatičkim istraživanjima. ‘

Zabilježiti treba još kao paralelu za naziv Vrgada, da ovdje ne postoji naš stari refleks Trst za ilirsko Tergeste, nego je talijansko-furlanski oblik Trieste bio kroatiziran u Trćšć m., jednako kao i u Trljest m. i Triješće n., s pridie vto^a trijesitanskl, trjèstanskl i Trje-stànac kod Vuka i U naradnojpjesmii,¹⁵ s tom razlikom, da je tali-janskofurlanski diftong ie (naglasak je na e) u Vrgadi bio pravilno reduciran u e, dok je kod Vuka i u narodnoj pjesmi bio adaptiran jekavskom izgovoru.

I ovdje smo se uvjerili, kao i na svim ostalim otocima, koje smo dosada proučavali, a uvjerit ćemo se. i na ostalima, što ćemo ih još istraživati o tome, koliko dragocjenih podataka sadržavaju otočki toponimi Za t. zv. toponomastičku stratigrafiju, t. j, za nauku o

tòme, kako su se izmjenjivali jezici na otoku i kako su se ove izmjene odražavale u obliku toponima.

Bilješke :

¹ Sve ovo nalazi se kod Račkoga, Documenta, str. 404, 175 i 247.

² Metateza gr mjesto rg|. kako je danas, zacijelo se nije nikada govorila. Bit će griješka Mlečaninova.

²a Ove dragocjene podatke o starom hrvatskom nazivu zahvaljujem dru. B. Jurišiću. Po njegovom navodu ovako se i potpisivao don Jura Smoljanović’ (podrijetlom sa Velog Otoka) i parohijan u Lapkatu (g. 1581. i 1652, a 1653— 1656 parohijan u Vrgadi. Podatak iz Sala dao mu je don Ante Jagić.

* Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXX (1622), str. 132 i si.

* Nije potvrđena u tekstovima, ali živi u romanskim jezicima. Upor. v. Wartburg, Franz etym. Wòrterbucji, s. v. cacare »nečistiti se«.

³ Augmentativ od kut. Čest toponim.

⁶ Ako je u vezi sa slavenskim poganskim kultovima u šumi.

⁷ Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 584 i Akad. Rječnik, sv. V, str. 901, s. v. lapat b i toponim.. U našim latinski pisanim dokumentima dolazi kao clappus, v. moj članak >0 potrebi Glossarium-a mediae et infimae latinitatis regni Croatiae«, Nastavni Vjesnik, XXIII (1915), str. 650.

⁸ Upor. moju knjižicu »Naša pomorska i ribarska terminologija« str, 171.

⁹ Nastavni Vjesnik, sv. XLV, str. 66 i si. i sv. XIVI, str. 18 i si. Autor je objavio samo fonetiku vrgadinskog govora. Usput je pobilježio s akcentom i nešto toponima s ovoga otoka, s Pašmana i s Murtera. Njegove zabilješke ujpotrebio sam u ovim studijama.

¹⁰ Upor. Jurišić, Nast. Vjesnik, XLV, str. 87.

¹¹ Isti, ibidem, bez naznake značenja. Ak. Rječnik III, str. 198, 225 ima iz Hrv. Primorja glindura »žlijezda u grlu«, u Kaštelima gnjidura »zaušnjaci«. Upor. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 izd. br. 3777. Gljendura (ili gljiva) zabilježio je Kušar na Rabu. Glindura »vratna žlijezda« govori se u svim selima štokavsko-čakavske oaze na istarskoj visoravni i u svim selima Slovinaca u zapadnoj i južnoj Istri, upor. Ribarić, Srp. dijalektološki zbornik, sv. IX, str. 68 i 147. Ribarić ističe, da je ova riječ nepoznata Bezjacima i Brkinima kao i u’Liburniji. To je riječ t. zv. Morlaka, t: ]. velebitskih vlaha.

¹² Jurišić, Nastav. Vjesnik, ibidem, i opet bez naznake značenja. To je rumunjska nepotvrđena izvedenica mefina od miatà »vatruština, groznica«, lat. ignitia od ignis »vatra«. Upor. moj članak u Časopisu pro moderni filo-logii, sv. VII (1921), str. 230, br. 23,

¹³ Velebit glasi ovdje Velebić kao i u sjevernoj Dalmaciji.

¹⁴ Na Baniji pravoslavni doseljenici Srbi izmijeniše stari ispravni naziv Steničnjak (izveden od deminutiva stenica »mala stijena«) u novi Sjeničak, u Lici ispravni toponim Crna vas (15. vijeku V čmoj vsi Ak. Rječnik I. str. 839.) u nerazumljiv Crna vlast, u sjevernoj Dalmaciji pravilan Banja Vas »banovo selo« u sufiksalnu izvedenicu Banjevac. U Zumberfcu izmijenili su Unijati pravilni toponim i hidronim Sušica u drugu izvedenicu od soha Sošice (pL), stari pridjev m. r. Stojđraž (ovako slovenački od ličnog imena Stojdrag) u imperativnu složenicu Stoj draga. To znači, da novo stanovništvo traži zđ toponime novo tumačenje i nove etimologičke veze. Stara riječ vas »selo« bila je nerazumljiva novim doseljenicima. Zbog toga su je zamijenili sa vlast ili sa sufiksom -vac, O ovoj interesantnoj toponomastičkoj pojavi upor. moje »Studije iz srpskohrvatske toponomastike«, Belićev Zborn’k (1921). sitr. 119. i Mažuranić, Prinosi, str. 1371 i 1544 s. v. stena i vas. Sjeničak se zvao g. 1585. grad stenički. Zatim moj rad »Toponomastički prilozi« u Časopisu za slov. jezik, književnost in zgodovino V, str. 7. i si. Lično ime Stoiđrag potvrđeno je kod alpskih Slavena g. 1002.—1018. u Salzburger Urkundenbuch II, str. 119. Stari pridjev ž. r. Stojđraž »Stojdragov« dolazi g. 1343. u possessio Ztoydraza u virovitičkoj županiji (comitatus Wereuche), v. Smičiklasov Codex, sv. XI, str. 78.

¹⁵ Upor. Broz-Iveković, Rječnik, II, str. 590.

144

12. MU RT ER

Otok Murter (č.akavski akut na e Murter na Vrgadi), zajedno s brojnim otočićima oko njega, nastavlja, u pravcu jugoistoka, otočki skup Vrgade. Naslanja se na poluotok, što ga okružuje Zloseteki (na našoj pomorskoj karti Pirovački) i Murterski zaliv.

Prislan njegov na kopno tako je uzak, da je glavno naselje otoka dobilo po tome naziv Tijesno, ikavski Tisno, tal. Stretto.

Kao kod Trogira i Osora, i ovdje je otočko naselje spojeno s . kopnom pomoću pokretljivog mosta, koji se diže, kad treba omogućiti prolaz brodovima.

Ipak se ovaj otok ne zove po današnjem glavnom naselju na njemu, nego po naselju Murter, koje leži ispod brda Raduča i daleko je od morske obale.

Ne zna se, kako se zvalo u doba Rimljana. Mišljenje, da je Pli-rtijev Colentum (oppidum et insula) Murter, ne može se održati,¹jer-COlentum stoji griješkom mjesto Solontum, a ovome nazivu odgovara starohrvatski Sulet (Hektorović), danas Solita. Na Murteru ima gradini, ali nema dokaza, da se moraju iđentiifrkovati s oppidum Colentum.

Za Morter ili Murter nema srednjovjekovnih potvrda. Po svršetku -er možemo zaključiti, kao i u slučaju Kvarner, da se radi o recentnom mletačkom nazivu, koji je preuzeo i naš svijet. Pored mletačkog oblika za sufiks -er postoji u toponomastici ovoga otoka isti naziv i sa starijim sufiksom -ar. Na jugozapadnoj strani otoka ispod uvale Koromačne bilježi specijalna karta Z 30/Kal’. XIII rt (puntu) Mortara.² Blizu nje nalazi se izbočiria, kao školj, zvana u deminutivu Morterić, na jugoslavenskoj vojno-geografskoj karti Murterić. Toponim Mortar ii inače se susreće na otocima zadarskoga arhipelaga. Murter dolazi još jednom u kotaru dubrovačkom kao ime zaselka.³

Čini se, da je Murter kao toponim iste prirode kao i Lumbarda, naziv sela na Korčuli prema dallmatinskam kopnu. Mortar, murtar i murter riječi su posuđene iz tal. mortaio, lat. mortarium »avan, stupa, mužar«⁴). Ovaj naziv potječe zacijelo iz vremena borbi protiv Turaka. Na koju se historijsku prigodu upravo odnosi toponim Murter, nije još objašnjeno. Najstarija potvrda za nj potječe iz početka 18. stoljeća. O. 1715. piše se villa Murterii⁵. Naziv je prema tome recentan.

Toponimi naših otoka: Lumbarda, Murter, Batarija⁶, Galija, Straža i t d. označuju mjesta, gdje su bile postavljene lumbarde, mužari, baterije, galije, straže i t. d. za obranu protiv neprijateljskih (gusarskih) navala.

Da Murter nije hrvatski, nego mletački toponim, to se vidi i po nazivu stanovnika ovoga otoka. Ne zovu se Murterani, kako bi bilo pravilno hrvatski, nego s talijanskim sufiksom Murterini. Istu izvedenicu vidjeli smo i ma Vrgadii.

I na ovom otoku kao i na Premudi, Vrgađi, Šolti i Korčuli mletački naziv istisnuo je iz narodnog govora stariji hrvatski. Toliko jak je bio uipl’iv mletačke uprave i u našoj toponomastici. U župskim “maticama na sto mjesta piše se 1658.—1706. Srirnač, u Srirnču mjesto Murter.⁵ Odatle je na Pašmanu naziv stanovnika Sritmčanin. Moj izvjestitelj po ovom pitanju prof. Jurišić⁵ ne zna zastalno, da li se govori za žensko Sritmka.

Što znači Srirnač i kojega je podrijetla, to zasada ne znam. Kako i Murter u neku ruku označuje poluotok, kao i Srima kod Šibenika, može se s pravom tvrditi, da ova dva naziva stoje u etimologijskoj vezi. Nije nevjerojatno, da su od iste osnove i nazivi srimonja = srimulja »goveče u koga su rogovi vrlo naprijed izneseni«, koje je negdje u Bosni zabilježio Ivan Zovko⁷. Ako ova dva stočarska termina predstavljaju prvobitno značenje osnove, onda su Snima i izvedenica odatle Srirnač metaforički toponimi. ,

Od pet naselja ovoga otoka najstarođrevniji naziv nosi Hrà-mina. Hramiina je stari augmentativ od hram i znači »kuća«.⁸ Ova opća slavenska riječ rijetka je kao toponim. Kao ime mjesta zabilježena je na Dunavu kod Nove Palanke, gdje su Slaveni 5. ili 6. vijeka prekrstili rimsko utvrđenje (castellum) Literata u Hram (danas Ram ili Rama). Izvedenica hramina u značenju »kuća« potvrđena je od 14. vijeka u starosrpskim spomenicima. Po Hramini nazvan je i ₍ Hraminski zaliv.

Starinski je i naziv brda Raduč, koji se u dalmatinskoj toponomastici često ponavlja u ovoj funkciji. To je stari pridjev od ličnog imena Raduka. U Lici se pominje 1486. porodica Radušić.⁹ Južno od Mokrog Polja ovo se porodično ime očuvalo do danas u imenu sela i brijega Radušić. U lučkoj županiji postojala je 1338. selo (villa) Raduhova vaas¹⁰ sa h mjesto¹ k.

Naselje Tijesno broji pet zaselaka. Jedno od njih zove se Daziina, jednako kao selo Dasline u šibenskom kotaru, ovako zvano 1358., 1371. i 1480.¹¹ I to kao da je pridjevna izvedenica stvorena pomoću sufiksa -in od ličnog imena Daslav.¹² S istim sufiksom načinjeno je i ime zaseoka Ivinj. Samo je pridjevu Ivin dodan još stari • sufiks. Da li je i Betina (dugi silazni naglasak na e, na Vrgadi Bčti-

na), takav pridjev, ne znam. Imena ostalih zaselaka u Tijesnom: Dubrava i Jezera, Obični su naši¹ toponimi

Uvale murterske nose od česti limena, koja smo već čuli u otočkoj terminologiji, tako Mali Dolac i Koromačna. Posljednja uvala nalazi¹ se ispod brijega Koromačnica (83 m). To su izvedenice od imena biljke koromač ili, bez metateze, Komorač.¹³ Metaforičan na-

ziv nosi Kosirina, augmentativ od Kosir_q je kao

ovo oruđe. Neobičniji je naziv uvale Vup^g$§ itó/S ejis k o i

vojnogeografskoj karti Vučigrad), i to s i^g

gledišta nejasna je i složenica Artiluka

sika karta zove je Vrtiluka. Sjeverno od ^^el\tozaiiv

Zdrače, kome ne znamo značenja. Naša f^)mocs^i^ia(|^|i^r j<p^ Lovišta, naziv koji smo dosada susretali u

koji je nejasan. rniigaT .smioolo mivlzisb

Osim Raduca su visovi na otoku Jas^^v^ag^^jyja^g^^ posve razumljiva naša toponima. Nejasan je “

lime uzvisine. arjnnqnS ajfaisvirloisJa

‘;om minoqoì LteioìtsM H. turni aerina bsiiiQ

_y ;vO .Bitioid otiH .s;!oio

U terminologiji morskih rtova (punti) OHÉ^l put izraz Rat, koji je karakterističan za južmv®a^B^9H*^P^ skog Rata ‘ili Pelješca dalje. Ali je narod govogj$iflagp!\$ui ovu istu riječ i sa samoglasnim r, dakako u £1?

kao i na zadarskom arhipelagu. To se vidi oda^fv ^(b$©đYiU(#t$>r čiča zovu Arta Vela i Mala i Artice i što se naprijed pomenuta uvala Artiluka, izraz, koji,

Iježen na specijalnoj karti, izaziva čuđenje. Imavfei^H® afemtedW pun tu zvanu Art« »rt« = Rat i Luka. Neobičan rjp ^r/ftd

mjesto muškog, kako inače glasi ovaj toponim Art_c^f|kg^Trnože objasniti. Rat u značenju »puncta« nije ista riječ ^ftluhy^CwplUfHff s gledišta etimologije. Ova posljednja može biti i M ković, sv. II, str. 316) po deklinaciji i. Feminina ove^yppa^^^gj^gg prijeći i u deklinaciju a, ispor. laž, pored l&ža. Zbpg^^i^ kazati, da se u A r t a na Murteru može da sakmv^i^kj,drugi nehrvatski naziv. _G2iH i >!invoioH

Istaknuti ipak treba, da je Jireček zabilježio na nime Arta i Larta g. 1222.—1334. Moguće je dakako :|;t<&j4a jnWli&ìif ska Arta nema nikakve veze s nazivom rt. Naša pomor biljeći Artić kod Betine.

Murterski školji obuhvataju tri grupe. Prva grupa, veoma brojna, inalazi se na sjeveru zaliva Hramina i Zdrače. Ovamo idu dva školja zvana Mala i Vela Arta ii druga dva zvana u deminutivu

Artice. Prema ovim nazivima sudeći, imamo i ovdje isi^(ppjg.g)| kao i na Vrgadi. Izvjestan nekadašnji rt (punta) odlupio se %;,?$■ ajuggpfrt od većeg otočkog tijela i postao školj. Današnji otočić, n^a^f^^a rt (punta) zadržao je prvobitni ispravni naziv. –_[Gt evolsi >i

Dva otočića ovoga skupa nose isti metaforički n&faiftik^VCU Kornatu: Prišnjak, izvedenica od prišt.¹⁴ Oba su odiije I jegg zvanim Maslinjak. ■ iio>l ,smin

Visovac i Gubavac razumljivi su nazivi za školjeve. .mobs9isn

Naziv Radelj za školj predstavlja zacijelo prvobitno lično ime.

U hraminskom zalivu nalaze se Veliki i Mali Vlnik, supstantivi-rani stari pridjev od vino, koji na hrvatsko-srpskom kopnu dolazi još u vezama kao Vini Vrh i Vina Gora.

što znači Tesina (na jugoslavenskoj vojnogeografskoj karti u pl. Tegine) kao naziv školja, ne znam. Možda je to augmentativ od teg¹⁵ »obradiva zemlja«. Ovaj toponim vidjeli smo na sjevernim zadarskim otocima. Teginu od Radelja rastavlja školj Sminjak koji piše jugoslavenska vojnogeografska karta iispravnije Zminjak. Osnova ovoga imena dolazi na dalmatinskom kopnu u nazivu teritorija starohrvatske županije Smina¹⁶. Ne znam, što znači ovaj toponim. Murterski toponim može biti izvedenica od zmija.

Druga grupa murterskih školjeva nalazi se uz zapadnu obalu otoka. Nije brojna. Ovamo idu Prišnjak, Školjić; sika Kamičac, Školjić prema uvali Kosirini i četiri Kukuljara (Kamičić, Vodnjak, Ba-buljak i Kukuljar). Ovaj posljednji metaforici naziv interesantan je toliko, što je Akad. Rječnik, sv. V, str. 763 sumnjao u postojanje riječi kukuljar »čovjek koji pravi kukulje, vrstu kapica« u narodnom govoru. Ovdje vidimo, da je narod upotrebljava u toponomastici školjeva. Naša pomorska karta bilježi još naziv Mišine za neznatan. školjić žapadhb od uvale Slanice, i Tužbina, naziv školja u zalivu Kosirina. Isti naziv u pluralu Tužbine bilježi ista karta kao naziv rta sjevernije od uvale Dolac.

Treća grupa murterskih školjeva nalazi se u murterskom kanalu. Uz rt (puntu) zvan Rat bilježi austro-ugarska specijalna karta pridjevni naziv Mali i Veliki Drazamaski, a jugoslavenska imenički Dražemac. Ne znam, da Ii tako narod uistinu govori i što znači ova čudna riječ. Uz njih je sika Mioka, prvobitno lično ime kao što je već spomenuti Radelj. U zalivu samom nalaze se Ljutac, Školjić, Borovnik i Bisaga (ovako ,i u Kornatu), Krbošnjak (po svoj prilici izvedenica od krbun »ugalj«, ali ga naša pomorska karta piše Hr-bošnjak, što čini ovu etimologiju vrlo nesigurnom)) Mimomjak i Maslinjak.

* *

Kao značajna ukazuje se pri ispitivanju toponomastike ovoga otočkog skupa činjenica, da nijesmo našli nijedan starodafmatinski romanski toponim. To znači, da je u doba doseljenja Hrvata u ove krajeve taj otok bio zaista pust, t. j. bez starodaimatinskih Romana. Ova činjenica objašnjava se geografskim položajem otoka. On leži odviše blizu kopnu, da bi moglo služiti¹ kao zaklomište Onim Romanima, koji su tražili spas na otocima pred slavensko-avarskom najezdom.

Riječ hripa »litica«, koja se govori na Pagu, ovdjie se javlja kao toponim u pluralu Hripe.

Naziv Kušija, što ga bilježi naša pomorska karta za prolaz kod Artica, možda je isto što i K ruši ja između Plavniika i Cresa (tal. corsia).

Bilješke:

¹ Upor. Bullettino dalmato, sv. IX, str. 133.

² Sve toponomastičke podatke za ovaj otok crpem iz austro-ugarske ge-neralštapske karte Zone 30/Kol. XIII., jugoslavenske vojno-geografske karte list Žir je i naše pomorske karte. Ni jesam ih provjerio prema izgovoru domaćih ljudi. To ima da se učini u budućnosti.

³ Upor. Ak. Rječnik, sv. VII, str. 161.

* Ak. Rječnik ,sv. VII, str. 15 i 161. Meyer-Lubke, Roman, etymol. Wor-terbuch, 3 izd., br. 5693. Njemačka riječ Morser, odatle naše mužar, potječe iz istoga vrela.

⁶ Saopćenje prof. dr. Blaža Jurišića. Naziv Srimač potvrđen je od 13. vijeka. G. 1285 piše se insulae Srimaz (et Zuri), Srimez (et Zurri). g. 1357 duae insulae Scrimach (et Zuri), g. 1366 tres insulae Srimaze, Zure et Arte. Ovo su grafije dokumenata iz naših krajeva. Mletačke su grafije Scrimiz, Zuri, Jarte pored Srimaz, Sirje, Carte i 14. vijeka, g. 1324, kriva čitanja bez vrijednosti za lingvista bit će g. 1332 Serenuz mjesto Scremaz i g. 1324 Scruniz mjesto Scrimiz. V. Smičiklas, Codex v. VI, sitr. 528, v. XII str. 438, v. XIII, str. 520 i Mon. Slav, merid. v. I 160, 172, 352, 354, 350, 382, v. III, str. 423; iSrima ikod Šibenika potvrđena je g. 1402, Mon. Slav. mer. v. IV, str. 458. Glede grafija (gen.) Jarte i Carte upor. u tekstu Arta. Marčić, Srp. etnogr. zbornik, sv. XL.VI, str. 578 navodi kao staro ime otoka Srimac, Ovako bi se doista mogle čitati navedene stare grafije. Ako je tako, onda bi Srimač bio stari pridjev m. r„ uz koji se razumijeva imenica otok. Srimac može se .tumačiti kao »stanovnik Srkne«. Marčić je na str. 580 zabilježio narodno pričanje u Sepurini na otoku Prvi ću, da su stanovnici ovoga mjesta »na ostrvo pobegli iz Srime na kopnu, da se zaklone od turskih navala«. Takovih veza .između ovoga otoka moglo je biti i prije turskih provala. Zbog toga bi bilo mogućno tumačiti Srimač kao prvobitni pridjev od imena stanovnika.

⁶ Ovako se zove u Rogoznici kraj, gdje je danas fabrika. U vrijeme Francuza bili su tu topovi Odatle današnji naziv položaja Batarija (kratki uzlazni na trećem slogu od kraja). „

⁷ Zbornik za narodni život I, str. 311. Zaliti je, što Zovko nije zabilježio mjesto, gdje je čuo ove nazive.

⁸ Upor. Ak. Rječnik, sv. III, str. 679.

⁸ Upor. Monumenta historica Slavorum meridionalium, sv. XLII, str. 29

i 32.

¹⁰ Smičiklas, Oodex diiplomaticus, sv. X. str 373.

¹¹ Jelić, Vjesnik, sv. III, str. 81. Smičiklas, Codex, sv. XII, str. 535.

¹⁸ Ak. Rječnik, sv. II, str. 286.

¹³ Ak. Rječnik, sv. V, str. 284 i 345. Postoji i oblik bez početnog sloga morač. Riječ je grčkoga porijekla marathron »feniculum«. Upor. moj članak u Zeitschrift fiir roman. Philologie, sv. LIV, str. 486 i si.

i* Naziv je metaforičan. Narodna mašta shvatila je oblik otočića kao prišt. Upor. Ak. Rječnik, sv. XII, str. 176.

¹⁶ Odatle težak, težiti »obrađivati«. Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 1445 s. v.

¹⁸ Upor. Rački, Documenta, str. 114 139 i 114a, 1083 locus, castrum Smina; Smičiklas, Codex, sv. XII, str. 521, g. 1358., sv. II, str. 11, g. 1103., territorium de Smina. Piše se i Zmina.

PBH J3tlv£t 32 3‘lbvo ,Ugfi4 Jill ]Ì3.0«aaR3*BÌ0il

.3,

bòd jižfđafckitfikbjffi narječju Žiraje s krat-

.kitd ailazb im st&raikiie ribartoakbskiiirp^ kojii&eoproteže od poluotoka zvanog Srima (sjeverno od Šibenika) pravcem prema jugozapadu. S geografskog gledišta ovaj skup nastavak je Kornata.

U sastav ‘toga skupa jako naseljeni otok Prvić

(kratki silazni na r), talijaaskirjRKOvtechiocfiil^a rPt^ftća, u pravcu •Kulia^jsbjed-eadvamefflaseljetta [otoka Zfttdfefti <k+£rfk?⁽tf&azni akcenat

JJ⁸“

Zmajan (drugo a je postojano.) T^o/Cmkìèn?-^&mèà đ&asgjjem otok Kaprije (dugi silazni na a). Rastavlja ,gcv od Žirjar®enasetjeni otok -K^attddwgìOBrac^e.snetoosito^tìojaakcèftiata k¥àtkt2.silàzfl4^jCIn^^Aprvom

⁵⁹‘^h .£«98 .-Id ,.bsi 8_.no

:.-s ovOd.p/ihrom^iTPmm’^i^&^Pević tytfézS éd^IJ&rtàt

ÌWrie?if mMm oY^PPtdJ^litótfV&JSà staocanie,andina 0£turttažEHjiv sačcšetkar/To mbžk rt&šsiđem?-

giraisns

iJMk<ai#ftri^;3Baei i asinis potomaka Jank© v»,- tate BEvi£b<z»ac8rspivi .ertole na^;¥ntu:i^^bfeTja«l^r®hia^bŽirji8pfed °t crtA _ .serietà oteta snobovBA rttcvoneJie«aa^rtiJittž&iwCLaii^ž«><g^ic«ti3&w7totfliBažJgil(^ jB⁹Ìi^Iai?(i#~~^s ìip?

?rk Jfm¹

atskicf

orgotr-ZmiaJane^fdoWsr^hto^BorfftajYSdoft JH&

-nsfii^astanjfeniioto® Kwprije zove setMalgaTtóJflQ^–

ife tstd,uà:vt^cI

*yd$

szt&BcvO ⁸

„ ..MWimtezkw

toponimi. Hrvati kadiikad ne mW9&£ ,mr$k pk09pre*òdi«;ilatinski #P(^ii|n^^ei^jipHtiv&ffèapsHk ko&^&BdEaiost&o dmsibttni^iimafcfflfvata, dakako u drugom fonetskonvtìku Kopranj Sld-

tivni n^aVà^^IÌ^d61az^^br^e^^^^^^^™^.^^^|ig(M^Mnastici, A uBi&Fiefe* iSfcB>fe*.^afe A čakavskog

^ti^Smrtaoc^Jr identmicšmnndadnaštessitarim ij»i«štwnlTrtyiSUfifoswn.

.4pì^V^^e_gnM0$faie .dinas tife.ijDafla^jislMiKajtskkoWik^javljuje

vu istoga fonetskog zakona kao i u židov’W‘%da£ti^¹‘Ttf’W’Arlai

odatle, što najstariji potvrđeni oblik glasi Zuri. On se i danas označuje kao talijanski. Tako se piše 1059., kada kralj Krešimir daruje ovaj otok samostanu sv. Ivana u Biogradu na moru. Mjesto početnog konsonanta z piše se i i (Juri). To znači, da su Hrvati čuli sličan romanski spirant, koji i u imenu Majus, u hrvatskom izgovoru Maž ili u Jadera, hrvatski Zadar, tal. Zara.

Vrlo je vjerojatno, da je toponim Zuri = Žirje grčkoga porijekla. Najbliže mu stoji grčka riječ gyrós, koja ima mnogo značenja. Kao pridjev znači »zaokružen, zavrnut«, kao imenica »zavoj, krug, jaruga iskopana u okrugu, konao«. Očuvana je u romanskim jezicima kao glagol i kao imenica. Grčki samoglasnik, označen ipsilonom, jednako se izgovarao u starodalmatinskom Zuri kao i u rumunjskom giur. To je značajka balkanskog latiniteta, u kojem se grčka riječ izgovarala giurus.⁸

Žirje rastavlja od Kaprija nenaseljeni otok Kakau. Ovaj je naziv možda identičan s lat. cycinus »labud«. Ta riječ govorila se u Tat. pored cygnus u istom značenju. Mi doduše u toponomastici dalmatinskih otoka nijesmo našli metaforičkih naziva po labudu, ali ih ima po galebu. Upravo u ovom otočkom skupu zove se školj, u uvali Smetna (na jugoslavenskoj vojnogeografskoj karti Smetnja) na Zmajanu, Galebimjak. Brdo na istom otoku (103 m) nosi isti naziv Kalebinjak s promjenom početnog suglasnika, kako dalmatinski pisci (Baraković, Kavanjin, Pavlinović i t. d.) govore. Izgovor latinskog suglasnika c pred y i isti je kao u dubrovačkoj riječi kilmak za lat. cimice »tjenica«.

I ime drugoga nenastanjenog otoka, koje rastavlja Prvić od Zmajana, Tijat, čini se, sudeći po svršetku -at, da je latinskog podrijetla. Od ovoga naziva postoji još supstantivirani pridjev Tijašnica. Ovaj služi kao ime uvale, u koju mogu pristati i brodovi, i kao ime rta (punte) uz nju. Šta je Tijat, ne znam.

Manji školji kupe se oko ovih pet većih.

Na Prvić se nastavljaju prema Zlarinu školj Gallala »mala galija«, Lupac i sika Roženik. Lupac postoji i kao ime sela u Bosni. Izvedenica je od lup, riječ koju Marulić upotrebljava u značenju »glava«. Roženik je izvedenica od rog.

Otok Tijat produžuje u pravcu sjevera duguljast školj zvan Logor un; naziv zacijelo romanskoga podrijetla, ali mu ne znam značenje. Logorun je veoma značajan toponim, i to zbog toga što je identičan sa imenom zemlje kod Splita Logorun,- koju je posjedovao Marulić (ispor. Starine XXV, str. 161 i 163), a pominje se.^Jw r3,rafe ka, i to 1266. terra posita ad Logarone .supinivia^^nrtMiMéW^i^l338. in Lagarono magna terra iuxtàMdsifribiM sv. V, str. 399, X„str. 395 i Jireček, Romanen, sv. JL str.. f$)?rab^fà je –^r# vidi

lifkW déM. ⁾‘^J nfiBvsan oTcT sIbvij aijvD o?. osnkn

oa-r.

Do rta Tijašćice nalazi se školj Kamenica, vrlo karakterističan naziv, koji inače služi za ostrige. Do kopna produžuju Tijat školji Lukovnjak (na našoj pomorskoj karti Lukovnilk), Prišnjak, metafora prema prišt, koja se opetuje, i Sovljak, izvedenica od sova.

Otok Zmajan kao da produžuju u pravcu jugoistoka sedam školjeva. Obonjan⁹ Veli i Mali, Sokol, Sestrica (tal. Sorella), Vrtljače,. Kamičac i Dugo. Osim Obonjana sve sami naši razumljivi toponimi.

Otok Kaprije ima uza svoju istočnu i južnu obalu deset školjeva: Prčevac, Mali i Veli Dupinić, deminutiv od dupin »delfin«, Bavjenac (na našoj pomorskoj karti Bavljenac), Ostrica, Kraljak, Gumanac, Mišjak Mali i Veli, Ravan i sika Ravna.

U istom pravcu rasijani su i školjevi Kakna, na sjeveru Čavlin, Tetevisnjak (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Tetovišnjak) ili Kablin Veli i Mali; Kablinac, Čerigul, Dužac i Mala Mare. Između uvala Prisliga i Potkućina nalaze se Borovnjak Veli i Mali, nazivi, koji smo vidjeli u Kornatu i inače. Na jugu je Kamenišnjak Veli i Mali, izvedenica od kamenica »oštriga«.

Školjevi Žirja također su brojni. Kornata se drže Mrtovnjak, izvedenica od mrta »myrta«, Vrtlić ili Ravna, Samograd, Rapa-rašnjak. Bačvica, Sridan i Sedlo.

Jugozapadno od Žirja u Kulfu stoje Balkun (označen brojem 4), Kosmerka (2), Blitvenica (1) (tu je svjetionik), Proklandica (3) Ravna, Kameni i sika Grmeni (7). Posljednji naziv pridjev je od garma. Vrtlac (4), Babunjak (6). Južno od uvale Kruševice leži školj Skr-vada, (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Škrovada), naziv, koji je zacijelo identičan s imenom školja Škro-vada u Kornatu.¹⁰

Sasvim na jugu otoka stoje Bavkul, Rasoc i Mažirina. Prvi toponim kao da je neka starodalmatinska riječ. Susreli smo ga i na Molatu. Drugi je nejasan, možda analogički nominativ za Rasovac prema gen. Rasovca?. čini se kao izvedenica od rasoha »grana«, riječi, koju smo češće susreli u terminologiji otoka. Treći je naš augmentativ od posuđenice iz mletačkog maziera. Starija naša posu-đenica iz domaćega romanskog govora glasi mocira, od: lat. maceries »ograda od suhog zida«.

Na istoku Žirja nalaze se školji Hrbošnjak, Gušteranski (izvedenica od gustema »bunar«), Koromašna, naziv koji i na ovom otoku dolazi kao ime uvale, a i inače na otocima i Mikavica.H Ovako se zove i uvala do školja.

Neki nazivi rtova i uvala ovdje je ponavljaju kao i inače na otocima; tako rt Nozdra na Tijatu i dvije uvale Nozdra Mala i Vela na Kapriju.

Na sjeveru Kakna ispod brda Rasovca, s jedne i druge obale, nalaze se dvije uvale Prisliga. Tako nazvana uvala dolazi i u Kor-

natu. Ovaj naziv stoji možda u vezi s ličkim geografskim terminom preslijež f. »dolina između dva brda«, upor. Akad. Rječnik, XI, 710.

Lako su razumljivi ovi nazivi rtova (punti), na Tiijatu Kružić (ovaj naš naziv odgovara naprijed pomenutom grčkom gyrós); Ostruška (na našoj pomorskoj karti Oštrica), Sir i Ražanj na Zma-janu, Lemeš i Mrtovac (od biljke mrta »myrta«) na Kapriju, Debela na Kapriju i Stražinska na Žirju.

Naziv uvale Vodotoča na Kaknu opominje na romanski naziv Šipnata s obzirom na značenje. Nalazi se i na Krku kod Omišlja.

I nazivi uvala sadržavaju mnogo naših razumljivih toponima, tako Smetna i Zakloštica (izvedenica od zaklop) na Zmajanu, Ivanjska (na našoj pomorskoj karti Vanjska) i Zajedinača na Kapriju. Re-metić na Kapriju odnosi se možda na pustinjake, kojih je u staro doba mnogo bilo u blizini špilja. Uvala Saraceno na Žirju,¹² kojoj ne znam hrvatski naziv, odnosi se možda na gusare. Imena uvala Stupica i Kabal na Žirju jasna su. Ne zna se, što ima da znači Juro¹³ i da li stoji u kakvoj vezi s pisanjem Juri za Žirje.

* *

Budući da se na priloženoj karti nijesu mogli ispisati svi toponimi, označeni su brojevima u obalskim sistemima

I. Žir ja: a) rtovi 9 ¹⁼¹ Jurkovica, 11 = Grašnjak, 12 = Skro-vadica (hrvatski deminutiv od mlet. scrovada), 13 = Debela (sc. punta), 15 = Ljuta Vela i Mala (također uvala; b) uvala: 14 = Veli Bok; c) školjevi: 10 => Gušteranski (od gusterna < lat. cisterna);

II. Kakna a) rtovi: 16 — Oštrica, 19 < Rašovac; b) uvale: 17 — Tratica (deminutiv od mreže trata), 18 = Tepli Boik;

III. Kaprija: a) rtovi: 22 = Oštrica, 29 = Remetić; b) uvale: 21 = Medoš, 23 = Gaćice (metafora, koja se opetuje), 27 = Smetna (opetuje se drugdje kao Pometena od glagola mesti), 28 *=» Kaprjje; c) školjevi: 25 = Politrenica, 26 = Ravna Sika;

IV. Zmajana: b) uvale: 30 == Bok, 31 = Pegor (izoliran toponim), d) sika: 32 = Sestre (opetuje se);

V. Tijata: c) rt 34 = Gaćice (i uvala se zove tako); b) uvala: 35 = Vlahov;

VI. Prvića: a) rt 36 <= Kobila.

Kanali označeni su ovim brojevima: 24 = Kaprijsiki, 20 = Ka-kanski i 33 = Logorunska Vrata.

153

Bilješke:

¹ Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih naziva, str. 179 i si. ne bilježi ovako vu izvedenicu od zmaj.

² Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (1921), str. 331.

³ Upor. moj članak u časopisu za slovenski jezik, sv. III, (1921), str. 24 i si., 151.

⁴ Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (1921), str. 226.

⁵ Upor. Glasnik Skopskog naučnog Društva, knj. XV—XVI, str. 1O0 i si.

⁶ Rački, Documenta, str, 51, 55, Smičiklas, Codex, sv. VIII, str. 4S0, sv. IX, str. 3, 18, 20, 221, 231, 251, sv. X, str. 508.

⁷ Smičiklas, Codex, sv. IX, str. 216. Ako danas narod priča, prema Mar-čiću, Srp. etnogr. Zbornik XLVI, str. 582, da je selo Zirje »dobilo ime po žir ju, koga je nekad davno bilo u gajevima crnike (quercus ilex)«, onda je to t. zv. pučka etimologija, koja postanje imena tumači prema današnjem jezičnom osjećanju.

⁸ Upor. moju studiju u Zeitschrift f>ir roman. Philologie, sv. XLVI, str. 391, br. 18a.

* Ako je to prošli pasivni particip od obonjati »omirisati«, Ak. Rječnik, sv. VIII, str. 424, naziv je nerazumljiv.

¹⁰ To je mletačko-furlanska riječ scrovada »svinjarija«, izvedenica od scrova »svinja«, koja se čuje i u Dalmaciji.

¹¹ Ova riječ zabilježena u Bosni kao nadimak. Ak. Rječnik, sv. VI, str. 661.

¹² Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj mjesto toga bilježi se kao ime uvale Tratinska. Ne znam, u kakovu su odnosu Saraceno i Tratinska. Trebalo bi ispitati ribare na Žir ju,

^l* Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti. Na jugoslavenskoj nema na tom mjestu nikakve zabilježbe.

14. Z LARIN

Zlarin (dugi silazni na a i duljina na i) nastavlja otočki skup Žirja paralelno s dalmatinskim kopnom sve do rta Oštrice na poluotoku, što ga čine uvale Musorovica i Mirin na sjevernoj, a Gre-baštica na južnoj strani.¹

I Zlarin, kao i Žirje, broji se u šibenski otočki skup u užem smislu. Maleni školji, koji se drže njega, nijesu brojni.

Od kopna je odijeljen ovaj skup šibenskim, a od Žirja zlarin-skim konalom.

Na sjevernoj, istočnoj i zapadnoj strani Zlarin nema školjeva, već samo na južnoj, gdje zatrpavaju prostor prema poluotoku Oštrici u zalivu, koji pomorske karte zovu Porto Sebenico Vecchio, a naša pomorska karta Grebaštica.

Zlarinski su školjevi ovi: na jugu sa strane Kulfa Komorica, izvedenica od iste osnove od koje i ime biljke komorika »quercus coccifera«². Zlarinskog rta zvanog Rat (dugi silazni) drže se: Drvenik, koji nosi isto ime kao i dva velika otoka na zapadu Šolte (tal. Ziro-

154

na), Dvanjka, koja se zove zato ovako, jer se dijeli na dvoje, Rakitan (na našoj pomorskoj karti Rakitnjak), izvedenica od imena drveta rakita »vrsta vrbe«, koje kao toponim dolazi u Kornata, Mu-monja, Oblik, supstantivirani pridjev obao, koji smo već susreli kao ime školja, i napokon dva školja, koja nose romanski naziv, deminutiv od curvus³ »kriv«: Krbela Vela i Mala. Na ulazu u Grebašticu pred Tmarom je deminutiv odatle Krbelica.

Na sjeveru obiju Krbela, nedaleko kopna, nalazi se otok Krapan ili Krapanj (naglasak je prema Akad. Rječniku, sv. V, str. 464 kratki silazni na prvom slogu, a u drugom slogu je nepostojano) s istoimenim naseljem, poznato odatle, što se ^stanovnici njegovi bave vađenjem spužava. Sjeverno od njega nalazi se školj Krapjun, koji sadržava romanski deminutiv od Krapan ili Krapanj, tal. Crapano.

Ovaj toponim čini se da je grčkoga porijekla. Kod Grka u južnoi Italiji dolaze imena mjesta Kropané kod Bove, Kropani u provinciji Catanzaro s istom metatezam kao Krapan. To je grčka riječ kópra-non »blato«⁴. Naš je istoznačni toponim Blato, Blata, Blace, Za-blaće, koji baš u Dalmaciji dolaze nebrojeno puta. Ovo tumačenje ne može se uzeti kao pouzdano zbog toga, što grčki samoglasnik o u našim posuđenicama iz grčkoga ili ostaje ili se sužava u samoglasnik u.⁵

Teškoća za toponomastičko ispitivanje na ovom otoku leži u tome, što nemamo nikakovih historijskih podataka o imenima mjesta. Bez njih toponomastik ne može pouzdano da zaključuje. Može da dade jedino takova saznanja, koda se osnivaju na više manje uspjelom poređenju.

Starih potvrda za Zlarin nema. Ne znamo, ni kad se prvi put pominje. Vidimo samo, da se i ovdje, kao i u drugim slučajevima na Mediteranu, Jadranu i Egeju, otok jednako zove kao i glavno naselje jjajr^ijemu. Ali ne znamo, šta je prvobitno, da li ime naselja ili ime otoka.

¹³¹² ^Ooonomastik može da reče još samo to, da se toponim Zlarin ne može da objasni na osnovu slavenskih leksičkih elemenata. Toponim je zbog toga razloga sigurno predslavenski.

Toponomastika ovoga otoka ne pokazuje očitih romanskih elemenata, već samo čisto naše toponime.

(175 m) nosi ime Ktepac, prevedeno na talijanski Vska riječ klepac znači u Istri »zvečak zvona«. Na-/-vj_nasj _se ^cjjejo, na osobitu konfiguraciju brda. ;dje drugdje ne dolazi na hrvatsko-srpskom i uzvisina (152 m) zove se Veleš. Naša po-……^.wtao ime uvale. Opominje na Velež kod Mo-

ereŠ¹ u ‘đFbknskorn Epiru. Treća, Platac, deminutiv od dolazi još kao ime seoca u korčulanskom kotaru.

Rtovi Marin i Velki Stric nalaze se na dvije strane Zlarinske luke. Plovac je također razumljiv naziv rta.

Među imenima zlarinskih uvala susreli smo već Prislig, i taj smo naziv kušali objasniti u članku o Žirju. Vodena, kao ime uvale, također je razumljiva. Odgovara mnogim Šipnatama.

Nejasan je naziv uvale Magarna kao i ime otočića Tmara. Ovo posljednje moglo bi biti isto, što i grčka riječ tomarion, koja znači »odrezani komad«, a nalazi se i u tal. tomaio, furlanskom tomere »gornji dio cipele«.⁶ Ako je tako, onda je to jedna indicija više za grčko podrijetlo Žirja, Krapnja i Capo Gomena.

Zlarinjani se od starine bave vađenjem koralja iz mora. Nijesmo obaviješteni, o tomu, kako je staro to njihovo zanimanje. Možda će istraživanje terminologije toga zanimanja donijeti kakvo obavještenje o tome.

Bilješke:

¹ Informacije o mjesnim imenima ovoga otoka crpem iz austro-ugarske generalštapske karte Zone 31/Kol. XIV i jugoslavenske vojnogeografske karte list Šibenik. Ni jesu provjerena prema narodnom govoru na licu mjesta. To će imati učiniti budući toponomastici. Jednako treba provjeriti prema lingvističkim principima i Marčićeva pisanja u Srp. etnograf. Zborniku, sv. XI,VI, str. 583. On piše n pr. Duđinjka zal Dvanj’ka kao narodni .izgovor.

* Grčka osnova ove riječi dolazi i u Caput Comari, danas Capo Gomena, u 14. i 15. vijeku Caput Cumanum. Chochumeni, Upor. Jireček, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium sv. IV, str. 428. Cho- u Chochumeni je mletačko Cao > co, lat. caput. Prijelaz c > g u tal. obliku je kao i u drugim tal. riječima, koje potječu iz grčkoga (upor. bottega < apotheca). Nejasna je zamjena krajnjega sloga -re sa -na.

³ Curvellus dolazi u romanskim jezicima iberskog poluotoka u značenju »srp, kosir«, upor. Meyer-Ltibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 izd, br. 2423. .

* Upor. Rohlfs, Etymologisches Worterbuch der unteritalienischen Gra-zitat, str. 130, br. 1077.

⁵ Upor. naše riječi drum od grč. drómos, podrum od ippódromos.

* Upor. Rohlfs, Etymologisches Worterbuch der unterritalienischen Gra-zitat. br. 2173 i Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 izd. br. 8772. Nenaglašeno o prešlo je u poluglas i ispalo kao u lat. solarium > slar (Prvić Luka).

15. KOP ARA

Malene školjeve, rijetko posijane uz veoma krivudast obalski potez, od uvale Grebaštice do rta Planke, treba uzsti u zasebno razmatranje zbog toga, što je sučelice na kopnenom teritoriju postajala neka po imenu nepoznata starohrvatska župa. Poznat joj je grad, koji se zvao Stupin (kratki uzlazni na u i duljina na i).

Ona se izgradila, slično kao ninska župa, oko predslavenskog naselja Stelpona ili Stolpona.¹

156

Car Konstantin pom inje Stólpon kao grad pokrštene Hrvatske. Njegovo pisanje predstavlja zacijelo romanskodalmatinski izgovor.

* Kako pokazuje svršetak -ona², naselje Štelpana ili Stolpoua predrimsko je, ilirsko, kao i ostala jadranska naselja, kojima imena imaju ovakav završetak: Albana, Scardoua, Aenona, Narona i Salonae. Svršetak -ona glasi -in (1 je dugo) u slavenskom izgovoru: Labin, Skradin, Nin, Norin i Solin. Tako i Štelpona glasi pravilno hrvatski Stùpin.

Narod priča, da su u Stupinu, koji danas predstavlja samo skup rasturenih kuća, nekada boravili Grčk i da se tu našao sanduk dukata. Ovako se zove i uvala.

Od svih dvanaest otočića, što ih nalazimo ispred teritorija nepoznate starohrvatske župe, jedino je Rogoznica naseljena. Na tom se otočiću i naselje zove Rogoznica (kratki uzlazni naglasak na prvom slogu). To je čisti naš toponim, i to supstantrvirani pridjev od rogoz, riječ, koja često dolazi u našoj toponomastici.

Danas se zove jednako naselje, zaliv i čitav školj. Ali u stara vremena nije bilo tako. Ovaj se otočić zvao nekada onako kao danas najviše brdo na njemu. Narod zove danas to brdo Kopara³(kratki uzlazni na početnom slogu).

To nije naš toponim, nego latinski Capraria, izvedenica od capra »koza«. Ovome latinskom toponimu odgovara naš Kozjak, koji također dolazi u Dalmaciji kao ime uzvisine.

Taj toponim narri kaže, da su stari Hrvati zatekli Romane u Stelponi, u današnjem Stupinu, kad se naseliše ovdje i osnovaše staroslavensku župu na čitavom teritoriju, kojem je bio Stupin glavno mjesto.

Zbog ove historijske činjenice zanimljivo je promatrati imena, koja dobiše školji, što se nalaze sučelice.

Od naše toponomastike na otočiću Rogoznici vrijedno je zabilježiti ime crvene zemlje, zasađene vinovom lozom Grljina (kratki uzlazni na r). To je izvedenica od osnove pridjeva crljen za crven.

Zavoj iza rta (punte) Opakovo⁴ (kratki silazni na početnom slogu), koji okružuje uvalu, zove se u Rogoznici Ždrilo (dugi uzlazni na 1). Ovaj toponim u deminutivnoj izvedenici Ždrelac korak-terističan je za naše otoke.

Današnja toponomastika otočića Rogoznice dokazuje, da se u ovom mjestu prvobitno govorilo čakavsko narječje. To se vidi po nazivu rtića (puntice kod mosta) Art (kratki silazni naglasak), gdje vidimo istu čakavsku zamjenu ar za samoglasno r kao i ù zadarskom arhipelagu.

Žal od samog kamenjar od Àrta do nove rive, zove se Škari (dugi uzlazni na a). Ovaj toponim vidjeli srno u Vrbniku na Krku.

Taj stari naziv označivao je dio obale na kraju, gdje su se mogi» izvlačiti i popravljati čamci⁵

Interesantan je još naziv uvale Griblje (kratki silazni na I) -a. Rogoznici. Čini se, dia je ovaj toponim isti kao i opća riječ griblja »brazda«⁶, koju nijesam čuo u današnjem narječju Rogoznice.

Uzvisina Kopara proteže se od Gornjih Mula do Griblja na jug, tako da danas Kopara označuje kao neki poluotok na samom rogoz-ičkom školju. Iz ove činjenice jasno izlazi zaključak, da se isprva čitav otočić zvao Kopara = Capraria. Kad se na njegovu sjeverozapadnom dijelu jače razvilo slavensko naselje Rogoznica, potisnulo je ono prvobitni¹‘latinski naziv otočića na jug.

Rt kod gornjih Mula ne zove se Artić, kako bi se prema pome-nutom toponimu Àrt moglo misliti, nego prema štokavskoj fonetici Rtić (kratki uzlazni na r), očit znak, da je današnje štokavsko narječje u Rogoznici potisnulo starije čakavsko.

U samome’mjestu nalazi se još toponim Brca⁷ (plural: idem na Brca, kratki silazni na r). To je stari deminutiv na -ce od brdo. Današnji naš deminutiv brdašce sadržava dvostruki deminutivni sufiks: -bc i -ce. Mjesto označeno ovako, uistinu je uzdignuto. Taj naziv odgovara romanskom Munćel na Rabu i Ižu.

Da je današnje hrvatsko naselje Rogoznica nastalo na romanskom, može se zaključiti i po imenu brda (123 m) Movar (kratki silazni na o; genitiv Movra). To brdo nalazi se na kopnu južno od uvale i sela Ražanj. Movar dolazi od kršćanskog imena Maurus⁶Capraria imala je dakle romansko kršćansko stanovništvo prije dolaska Hrvata.

Uz obalski potez, koji imamo na umu u ovom članku, nalazi se, osim Rogoznice, još dvanaest otočića. Svi su nenaseljeni i nose ponajviše naša imena većinom istoga tipa kao i ona, što smo ih dosada .proučavali.

1. Smokvica, kod dviju uvala i rta (punte), koje se zovu ženskim rodom staroga pridjeva Raduča (od staroga ličnog imena Raduka, što smo ga vidjeli u članku o Murteru).

Otočić Smokvica nalazi se na sjeverozapadu zanimljivog naselja, koje se hrvatski zove Primošten, a talijanski Capocesto. Hrvatski naziv prošli je pasivni particip od glagola premostiti u ikavskom obliku. U književnom jeziku bilo bi Premošten. Ovaj naziv savršeno odgovara položaju mjesta. Ono se nalazi na otočiću veličine Smokvice, koji se kao malena prevlaka, poput mosta, drži uz kopno. Uz pridjev Primošten ima da se razumije riječ otok.

Talijanski je naziv složenica. U prvom dijelu je opća riječ capo za morski rt (puntu). Drugi dio sadržava riječ grčkoga porijekla cesto »žbun« (grčki kfstharos = kfsthos ili kfstos »žbun, iz koga se dobiva guma«. ‘

2. Grupa od četiri otočića nalazi se na zapadu od rta Kremik, jugozapadno od luke Primošten. Dva gornja nose već poznate nazive Lukovnjak i Maslovnik. Naša pomorska karta piše ga Maslinovik. Dva druga zovu se Barilac (metaforički naziv prema barilu) i Grgo-vać od ličnog imena Grgo, što nije izvjesno, jer ga naša pomorska karta piše Grbavac. Ovako se zove i sika uza nj.

3. Izoliran leži u Kulfu školj Svilan. Ne znam, za što je ovako nazvan.

4. Školj, koji je nazvan po ličnom imenu Simun, naliči na položaj mjesta Primoštena. Usko še drži kopna. Njega zove naša pomorska karta Jaz.

5. Četiri otočića nalaze se u Kultu pred ulazom u veliku luku Rogoznice: Lukvenjak, Mala i Vela Smokvica i Mulo, na kojem je svjetionik,

5. Pored Kopare školj Tmara jedini je u ovom skupu, koji još i danas nosi predslavenski grčko-romanski naziv, kako smo vidjeli u člančiću o Zlarimu. Ovaj je školj bliži Zlariinu, premda, strogo uzevši, ne Me u zlarinski otočki skup. On nosi i naš naziv Plana. Nastavak je Bila južno od luke Stari Šibenik (na našoj pomorskoj karti Grebaštiea),

Bilješke:

¹ Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIII (1915), str. 347, br. 11.

¹ Upor. o ovom sufiksu moje pariško predavanje pod naslovom »La topo-nymie et la question du substrat et du superstrat« u zborniku Actes et Mé-moires du premier Congrès international de toponymie et d’anthroponymie,

■ Paris 1938.

^s Za g. 1333. izrijekom je potvrđeno, da se školj (scopulus) zove mletački Caurera, a hrvatski (sclavonice) Oopara. Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (1921), str. 331. Primijetiti treba, da se hrvatski naziv ne osniva na mletačkom obliku, nego na starodalmatinskom. Upor. naziv otoka Cabrera na Balearima.

* Upor. prezime Opaković u narodnoj pjesmi. Ak. Rječnik, sv. IX, str. 19.

⁵ Upor. moju knjigu »Pomorska i ribarska terminologija«, str. 145.

• Ak. Rječnik, sv. III, str. 425.

⁷ Ak.. Rječnik, sv. I, str. 615. Znači i »trg, mjesto, na kojem se sastaju

seljani«. ^ ‘ ‘

⁸ Vrlo često ime u srednjovjekovnoj Dalmaciji. Upor. Jireček, Romanen, sv. I, str. 46.