III. OTOČKI SKUP SREDNJE DALMACIJE

Sadržaj: I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednje Dalmacije, IV. otoci južne Dalmacije, V. opći pregled jadranskih otokih skupova s gledišta toponomastike

U ovaj skup stavljam otoke, koji se nalaze između Trogira i Pelješca: Čiovo, Šolta, Brač, Hvar i Vis.

Od ovih otoka nalazimo kod cara Konstantina samo za Brač, Hvar i Vis podatke, koji su važni za hronologjju slavenskog naseljavanja. Za Brač i Hvar on izrijekom kaže, kao i za Korčulu i Mljet, da pripadaju Neretljanima. Prema tome hrvatsko naseljenje ovih otoka može da potječe samo iz vremena, kad ih Neretljani podvr-goše pod svoju vlast. To znači, da je barem za jedan čitav vijek starije negoli na kvarnerskim i zadarsko-šibenskim otocima. Ono potječe iz vremena mnogo prije polovine 10. vijeka, kad car piše svoje djelo.

Za Vis kaže car da ne pripada Neretljanima, ali ime ovoga otoka ne piše prema rimskom nazivu Issa ili prema romanskom Lissa, nego u hrvatskom Obliku Jis bez proteze V-. Prema tome je otok u njegovo doba imao hrvatsko ime. Iz ove toponomastičke činjenice možemo opet zaključiti, da je i taj otok bio slaviziran prije Konstantinova vremena.

Prema ovim podacima carevim raspada se slavensko naselji-vanje dalmatinskih otoka u hronološkom pogledu u dva perioda. Sjeverni otočki skupovi, kvarnerski i zadarsko-šibenski, bili su naseljeni od Hrvata kasnije, poslije polovine 10. vijeka, južni skupovi srednjo-dalmatinski i južno-dalmatinski, bili su naseljeni od Hrvata prije, u vrijeme kad u 9. vijeku potpadoše pod Neretljane.

Ovaj otočki skup gravitira prema obalskim gradovima Trogiru i Splitu ,gdje u carevo vrijeme stanuju samo ‘Pa/iàvoi. Zbog toga se mora misliti, koliko na ovim otocima ima toponima romansko-dalma-tinskog podrijetla, da je na njima bilo i Romana, koji su dolazili iz ovih romanskih gradova ili su imali podršku njihovu.

1. ČIOVO

L

Za hrvatske nazive jadranskih otoka vrijedi isti zakon., koji i za imena rijeka na kopnu. Sve velike rijeke koje su od važnosti, bilo za promet iM inače, za ribanje i t. d.. od reda su neslavenskoga podrijetla; tako Dunav, Sava, Drava, Kupa, Una, Bosna, Bosut i t. d. Samo manji njihovi pritoci nose naša imena. Isto pravilo vrijedi i za naše otoke. Ako su bili od važnosti za kulturu i pučanstvo, ako su već u starini bili nastanjeni, nose odreda neslavenska imena. Imena, koja su im davali dalmatinski Romani, zadržavali su i Slaveni prilagodivši ih samo svome izgovoru. Imena škdjeva uz dalmatinsku obalu rjeđe su romanska, već su redovno naša, tako Po-meštak uz Mljet, Pohliba, Garmenjak, Bmistrovac, Goli i t. d. To sve vidjeli smo u izobilju potvrđeno u dosadašnjim izlaganjima.

Ovo pravilo kao da ipak ne vrijedi za Čiovo. Je li to izuzetak od općeg pravila?

Taj je otok u uskoj vezi s Trogirom, gdje se u srednjem vijeku pominje poseban romanski dijalekat i gdje car Konstantin u polovini 10. vijeka poznaje kao stanovnike samo Romane. Talijani ga zovu i danas onako, kako se zvao u staro doba; Bua. Hrvati ga ne zovu tako, nego samo Čiovo.

Nastaje problem, kako da se protumači, zašto i u ovom slučaju Hrvati nijesu postupili onako kao i u ostalim slučajevima, koje smo dosad analizirali, gdje smo vidjeli, da ne stvaraju novog naziva, nego da samo prilagođavaju neslavenski naziv svojim izgovornim navikama. To smo vidjeli u nazivima otoka: Krk, Čres, Rab, Pag i t. d.

Zašto kod Hrvata nema traga nazivu Bua, već samo Čiovo? Između i i o zanijemio je h, koji još piše Kavanjin, Trogiranin.¹ ‘

Ovaj naziv čist je naš posvojni pridjev. Ali ne znamo, od kakve je osnove izveden. Prema tome nastaje i drugi problem, odakle potječe ovo ime, koje na našoj teritoriji nije osamljeno. U Bosni, u župi hlijevanjskoj, nalazimo ime sela Čihovići. Ovaj je naziv kao i mnogi drugi, nastao od utemeljitelja ovako nazvane zadruge. Ali i opet ne znamo, od kakve osnove ishodi porodično ime čihovići Akademijski rječnik II, str. 23, zabilježio je opću riječ čihovac kao naziv neke »vinove loze crna grožđa u Dalmaciji«. Ni za ovu izvedenicu ne znamo, od kakve je osnove. Austro-ugarska specijalna karta Z 32/XV bilježi na čiovu kao naziv rta ili punte Pt. Ciieva, što se zacijelo ima čitati Čijeva. I ovaj naziv bit će u vezi s pridjevom ČiOvo. Jugoslavenska vojno-geografska karta i naša pomorska karta

ne bilježe ga.

*

Da odgovorimo najprije na prvo pitanje, zašto u nazivu za ovaj otok ne postupiše Hrvati kao u ostalim slučajevima; zašto ne zadr-, žaše romanski naziv, nego mu dadoše svoj novi, kojii sa starim nema nikakve veze?

Evo odgovara na taj problem.

Ovaj otok, premda je bio spojen s otočićem, na kojem se nalazi Trogir, pomoću mosta, koji se pominje već ,u 14. vijeku, ipak je mogao biti nenastanjen u doba dolaska Hrvata u ove krajeve. U rimsko doba služio je kao kaznionica za političke prognanike. Nijiesu dakle na njemu stanovali ni u rimsko doba stalni stanovnici. Ova činjenica može da nam objasni razlog, zašto Hrvati nisu očuvali staro ime. Takva imena mogli su oni da saznadu samo od stalnih stanovnika, s kojima su dolazi! u svakidašnji doticaj. Kako takva nije bilo na ovom otoku, nijesu mogli čuti ni starog imena.    ^

Srednjoyjekovni dokumenti pisani latinskim jezikom upotrebljavaju za Čiovo samo stare nazive Bua, Boa, Bova. To su nazivi, koji su se mogli očuvati u učenim sredinama, od kojjih proishode listine, a narod ih nije upotrebljavao. Vidimo čak, da se ovo ime i na učen način izopačuje. Farlati ga piše Bubus i Bubua, iz čega se vidi, da je staro ime doveo u vezu sa bos, bovis, »vo«, pa ga prekrojio prema dativu i instrumentalu plurala bobus ili bubus.

Slično prekrajanje dogodilo se s ovim imenom i ranije u- klasično doba. Plinije je naime zabilježio Bavo kao ime otoka. Drugi pisci, kao Ammianus Marceltimus i t. d. pišu ga Boa zbog toga, što se ovo ime dovelo u vezu sa nazivom zmije boa.² Ova riječ i inače dolazi u nazivima za zmije u arbanaskom, jeziku i mora da je ilirskoga podrijetla; ali kako se je mislilo, da ova zmija ždere volove, riječ se dovela u vezu sa lat. riječi bos, bovis »vo«.

Toponomastika ovoga otoka većinom je slavenska; tako ime sela i uzvisine (sa par kuća) Žedno³ (čakavski dugi uzlazni akcenat na e), čime se označuje teren bez vode (upor. naziv za brdo Žeden u NR Makedoniji), zatim brdo Kobiljak, pa nazivi sela Slatine (kratki silazni na a) i položaja Rudine, zatim nazivi za rtove (punte) na sva tri otoka: Rat, Rožac, Kalebinjak (na Drveniku), pa nazivi za uvale (vale): Tatinja, Duboki, Luke, Krušica, Pelinovac, Kala (sve tri na Drveniku), zatim nazivi za položaje: Stražnica, Gnjilovača, Glavica, Glavičica i t. d. To su čisto naši nazivi ovdje kao i svagdje drugdje.

U srednjem vijeku pominju se na Ciovu razne crkve, kao g. 1243-ecclesia sancti Petri, g. 1326. ecclesia sancti Cypriani de Boe, pa g. 1328. ecclesia s. Mauri de insula Bove.⁴ Uspomena na te crkve očuvala se do danas u nazivima za morske uvale, kao sv. Petra (Su-petarska uvala na jugoslavenskoj specijalnog karti), Movarštica

ispod sela Okruka, Punta sv. Cjprijana (na jugoslavenskoj specijalnoj i na našoj pomorskoj karti Cumbrijan) i t d. To sve nije veoma zanimljivo.

Zanimljivije je opaziti, da se na otoku nalazi samostan, koji je na specijalnoj karti Z 31/XIV zabilježen kao Kloster Madonna det Drid »dridska Majka Božja«.

Vrlo je vjerojatno; da je Čiovo pripadalo u starohrvatsko doba u dridsku župu. Historik Lucije označio je kao sjedište starohrvatske župe Drid današnji zaliiv Bosiljina, ili kako danas naš narod običnije kaže. Marina (dugi silazni akcenat na i). U ovome zalivu i danas postoji naziv Drid za brdo, na kojem se nalazi crkvica Majke Božje od snijega. Naziv Bosiljina, premda je naš, slavenski, upotrebljavali su nekada više Talijani negoli Hrvatu U tome pogledu imamo ovdje isti slučaj kao i u tal. nazivu otoka Lesina’za Hvar. Slavenski naziv nisu očuvali Slaveni, nego Romani Bosiljina je slavenska izvedenica od ličnog imena Bosilj (upor. Bosiljevo i Bosdjgrađ), što je Slavenski izgovor za grčko lično ime Basilio®, koje vrlo često dolazi u dalmatinskim gradovima u srednjem vijeku. Bosiljina prema tome znači zemlja, koja pripada nekorne Basiliju u Trogiru.

Stari hrvatski naziv Drid nije također slavenska riječ, jer ga pominje već ravenski geograf, koji piše B aus iona i d est Orido. U ovoj je grafiji, tako se obično uzimlje, O griješka mjesto D. Prema navodu ravenskoga geografa Drido se zvao i Bausiona. Čini se, da je Bausiona izvedenica od naziva Bava, koji daje Plinije za Čiovo. Vrlo je lako moguće, da u nazivu Bausiona imamo sličnu izvedenicu kao Brendisium od Brenda⁵ i da Bausiona znači »mjesto kod zmija«. Ali istaknuti moram, da je ovo mišljenje samo jedna konjektura, koja. se ne da dokazati.

U starohrvatsko doba navode se imena dridskih župana kao-Osrina (1088.—1089.) i Dragoslav (1089.). Obojica se označuju, kao jupani dridistici. Dridistićus je lat. pridjev izveden od našega drid-ski. Sama riječ Drid ne može se protumačiti iz slavenskih jezičnih sredstava. Riječ je, prema tome, predslavenska i hrvatsko župskp naselje nastalo je na predslavenskom.

Sama župa sačinjavala je u ranom srednjem vijeku bogato dobro (praedium), za koje se otimao trogirski biskup. G. 1185. darovao je Koloman ovo dobro trogirskoj crkvi. Andrija I. potvrdio je darovnicu svoga sina KolOmana 1225. i izrijekom naveo u svojoj darovnici, da imaju prestati sva prava na ovo dobro, što su ih imali na nj⁶ Vučina, nekadašnji trogirski knez (quondam traguriensis comes) di Budislav, Grgurov rođak (Gregorii comitis consobrinus). Ovaj onomastički podatak omogućuje nam, da lingvistički objasnimo-postanje našeg pridjeva Čiovo, kako Hrvati prozvaše stari otok Bavo. Cihovo je, naime, bez ikakove sumnje izvedenica od ličnog imena *Cih, a ovo može biti riječ od’ mila ili hipokoristika od Vulčihna

#’• Vučina. ‘ Oè- miiya od mila *Vučih(a> IH ma posvojni pridjev glasi fekođef *VuČibovo. Prvi slog njegov vu- mogao je lako ispasti zbog toga, što se zamijenilo sa prijedlogom u.⁷ Na osnovu ovakve lingvističke kombinacije može Se protumačiti također posvojni pridjev Ćihovo kao toponim, a da se ne pretpostavlja hipokoristik *Cih, za koji nema potvrde. To sve ostaje dakako teorija, dok se ne nađu pravi dokazi

Ako je ispravno ovo tumačenje, onda je na ovom otoku mogao uživati izvjesna prava (pašnjake, lovište i t d.) neki trogirski Vu-čahna i prema njemu je * prozvano najprije mjesto, gdje je danas naselje Čiovo, a onda otok sam.

Ako je tako, onda se može lako razumjeti različit postupak u terminologiji za nj kod Romana i Slavena. Trogirski Romani, naročito njihovi učeni krugovi, zadržali su staro predslàvensko ime i nisu .se obazirali na slavenski naziv možda zbog toga, što su od ugar-sko-hrvatskih kraljeva dobili ovaj otok kao i cijelu župu Drid i što :$u pobijali kneza Vučinu i Buđislava u njihovu nastojanju da održe svoj posjed. Hrvati opet ostadoše kod Svoga naziva možda zbog toga, što je označivao posjed njihova kneza.

‘ *

* *

Na ovom otoku nema posve pouzdanih tragova grčkim nazivima, premda se može zaključiti, da je pripadao Isejcima s Visa. Jedini ostatak grčkih naziva u ovome kraju mogao bi biti romanski naziv Zirona za otok, koji Hrvati zovu slavenskom izvedenicom Drvenik (čakavski dugi uzlazni na 1), što znači »otok obrastao drvljem«. Ovakov naziv susrest ćemo i u Lijesno očuvanom u tal Lesina za Hvar, Zirona je romanski izgovor za grčku apstraktnu izvedenicu gyroma⁸ što znači »zaokružen predmet, okrug«.

Riječ okrug rijiedak je doduše toponim na hrvatsko-srpskam teritoriju,⁹ ali romansko circinus dolazi u nazivima za školjeve baš uz Drvenik. Tu nalazimo dva otočića ili Školja Krknjaš Veli i Mali. Ovi nazivi’ su lat. izvedenice stvorene pomoću sufiksa -aceus od circinus. Grčka riječ gyros »krug« dolazi i Mače kao naziv naših otoka na Jadranu. To je Žirje, za koje se talijanski veli Zuri¹⁰, kako smo icore vidjeli. ‘    •

H.

Dok na samom Ciovu nema danas značajnijih tragova romanskim toponimima, izuzevši poluromanske kršćanske nazive kao Mo-varšćici.(uvala od ličnog imena Movar < lat. Maurus) i Supetar ^s<~ làì. Sanctus Petrus, ima ih mnogo više u imenima rijetkih škčljeva

uz obalu od Rogaznice do Malog Drvenika. U zalivu Starog Trogira pored školja Arkanđela nalazi se drugi manji’ zvan Merara. Sufiks -ara u ovOm imenu očito je romanski kao i u Kapara, ali je osnova nejasna, možda lat. morum >, hrvatski murva. Hrvatski je ekvivalent Murvica, drugi školj. I školj Melevrin na sjeveru u kopnenim uvalama zvanim Borovica i Kanica bit će možda .starog romanskog podrijetla. Na Malom Drveniku naziv uvale Vela i Mala Rina (br. 1 na priloženoj karti) sadrži opću lat. riječ arena »pijesak** Naziv rta Kuknara (5) ima pomenuti sufiks, a u osnovi cycinus »labud«. Upor. sličan hrvatski ekvivalenat za ovaj toponim Kalebinjak na Velom Drveniku, Zapadno od! školjića zvanog hrvatski Vinišće¹¹, koji se naziv ponavlja, nalazi se na kopnu rt Artatur. Takav toponim za rt našli smo već na Lošinju. Da je nesumnjivo romanski, za to govori sufiks -atore > hrvatski -àtur. Na jugu Velog Drvenika nalaze se dva školja, od kojih se veći zove Grud, naziv, koji se opetuje,¹² a manji Mačaknar, zacijelo romanski naziv. Stari romanski toponim bit će Kluda (školj), zacijelo mjesto Klunda na Silbi, od lat. columna, za koji su hrvatski ekvivalenti Stup, Stupa. Prema tome • najviše starih romanskih toponima sačuvalo se ne na Čiovu, nego na Malom i Velom Drveniku. I ova pojava može se pripisati kasnijem naseljavanju Čiova.

Ù nove romanizme računam naziv rta Kalafat (8) na Malom Drveniku, Školja Balkuri, Galera (16), zaliva Saldun,¹³ (20). Nazivi školjeva Murvica, čestice Mendulovac ne idu u romanske toponime, nego u hrvatske izvedene od hrvatskih tuđica lat. motum > murva, amygdalis > mendula.

Sa gledišta geografije Veli i Mali Drvenik idu zajedno zacijelo sa Šoltom, koja je njihovo produženje, ali sa toponomastičkog gle dista bolje ih je obradfti zajedno sa Čiovom.

U obalski sistem Malog Drvenika ide inaziv školjeva Kosmači, koji su blizu kopnu.¹⁴ Od hrvatskih toponima na Malom Drveniku ističu se: Pasike, stara čakavska riječ, koja se danas govori¹ u Dalmaciji u značenju »mjesto, gdje se šuma siječe i pali, pa se onda žito sije«¹⁵, Marušin Bok (25), Tetivik (3, upor. ime đrveta tetivika u Dubrovniku), Borak (4, deminutiv od bor). Garbine (6, uvala, aug-mentativ od garba »grba«. I na čiovu postoji Garbina Vela i Mala

Na Velom Drveniku su hrvatski toponimi: Kružica (deminutiv od kruša »kruška«). Dolazi i na čiovu kao naziv za uvalu (23). Što znači naziv rta Teketa (9)» ne znam. Naziv rta Navica (10) nije Čest,, ali se odnosi zacijelo na njive u blizini¹⁶ (ispor. Novalja na Pagu), Nazivi dviju uvala Solinska (od Solin < lat. Salonae) i Kokošinje: (pridjev sr. r.) razumljivi su. Isto važi i za naziv rta Starica (11). Uvala Pernatica nalazi svoj pendant u pridjevu Pema za uvale ft’a drugim otocima.¹⁷ Mala Luka (13), rtHlibi (14) i Nova Lokva ne tre*’ baju lingvističkog komentara.

U obalskom sistemu čiova pored već pomenutih hrvatskih toponima treba pomenuti naziv školja Pišćena (15, pridjev ž. r. od pijesak), Pijavica (17, jer njegov teren upija vodu), Zaporinovac (18) uza školi Kraljevac, Čelioe (19).

Kao opći naziv za rt dolazi na sva tri otoka štokavski oblik Pat, ne čakavsko Art kao na sjeveru, i to na Čiovu dva puta (24).

Od čiovskih uvala pomenimo još Toće (21, možda krivo zabilježeno mjesto Toče, od točiti; tu je možda bočatna voda) i Pažetino-vac (22). Nazivi za čestice (lieux dits) Orliće i Gomila ne trebaju komentara.

Premda je Čiovo bilo kasno naseljeno, bilo je ipak vrlo rano ekonomsko eksploatirano kao lovište, pasište. Zbog toga je na njemu bilo već u srednjem vijeku toponima.

Od šest čiovskih hrvatskih toponima za naselja (Slatine, Arba-nija. Žedno, Okruk¹⁸ Donji i Gornji) nalazi se samo Čiovo sučelice predrimskom (mediteranskom) Trogiru kao hrvatsko naselje, dok ostalih pet leži podalje od Trogira. To znači, da je predrimski naziv otoka Bua bio istisnut od hrvatskog naziva naselja najbližeg Trogiru. Drugim riječima, posvojni pridjev kao toponim za naselje bio je proširen na cio otok po semantičkom zakonu sinekdohe,¹⁹ jednako kao talijanski naziv na sjeveru Puntadura što je bio proširen na cio otok Vir, premda se, kako samo ime kaže, odnosio samo na rt toga otoka.

Ova konstatacija od odlučne je važnosti’ za etimologiju toponima či(h)ovo. Mjesto (locus), na kojem je uživao izvjesno pravo neki trogirski *Yulčiha ili *Vulčihna, kako smo gore tumačili, razvilo se s vremenom u naselje. Kako je bilo ili najstarije ili najvažnije na djelom otoku, dalo mu je ime upravo onako, kao što Cres i Pag u sjevernom Jadranu postadoše od naziva za naselja istom kasno, kad stekoše izvjesnu ekonomsku važnost, i nazivi za cio otok.

Bilješke:

¹    O ovoj činjenici ne vodi računa Smodlaka, koji tumači ime Čiovo od Caput Jovis. Pored toga treba primijetiti, da se latinsko j zamjenjuje sa %, upor. Majus > Maž, Junianum > Žnjam. Upor. Dr. Josip Smodlaka, Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, str. 82 si.

²    Upor. o imenima zmija izvedenim od ove osnove moj članak u Zeit-schrift fiir romanische Philologie, sv. L, str. 516.

*    Upor. za akcenat Dr. Mate Hraste, Osobine govora Šolte, Čiova, Drvenika i susjedne obale. Rad Jugoslav. Akademije, knj. 272., str. 128, 136 i si.

*    Upor. Smičiklas, Codex ddplomaticus Regni Croatiae, sv. IX, X, VIII, XIII (indices).

⁵    Upor. o tome moj članak u Zeitschrift fiir Ortsnamenforschung, sv. I, str, 8.

⁶    Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus Regni Croatiaé, sv. II, 193, sv. III, 256, 278, 288, sv. V, 380 i sv. XII, 511. Jireček, Romanen, II, str. 79 i III, str. 68 i si. daje dosta potvrda o ličnim imenima izvedenim od vuk u dalma-

tinskim gradovima. Vličihna pominje se u Dubrovniku g. 1197. V. i Barada, Trogirski spomenici I. index s. v. Vulcannus, Vulce(p)ta, Vulcinna, Vulcobrat, Vulcoslauus i <£. d. Građa za A. Rj. pozna Vučihna i Vučihnić. Iz toponoma-stičke analize ne izlazi, od kojega je trogirskog Vulčihne Čiovo izvedenica. To treba naglasiti onim historicima, koji se ne razumiju u ovu nauku.

⁷    Za takovo ispadanje upor. Učaki pl. m. (naziv čestica kod Jurkova Sela u Zumberku), za Vučjaci, Učka u Istri od Vučka, a naročito kudlàk za vukodlak u Istri, na Kvarnerskim otocima i u Hrvatskom Primorju, Ak. Rj. V, 745, Jagić, Archiv fiir si. Phil. VI str. 618—620. i Ivšić, Južnoslov. Filolog, II, str. 132—135. pored ukodlak (17. strlj., Poljica, Slav. Posavina).

⁸    Grčku apstraktnu imenicu tò gyroma upotrebljava u gornjem značenju Teofrast.

⁶ Akademijski Rječnik VIII, str. 868, pominje dva. Onaj iz kotara splitskog piše se na specijalkama Okrug, ali ga Hraste o. c. đeklinuje sa dočetnim k. Do njega je Punta Okruk. Moguće je, da je analogijom prenesen k iz nominativa u ostale padeže. Ali je u našoj toponomastici neobično raširen pridjev okruga o.

¹⁰    O nazivu ostrva Žirje i Krknjaš upor. moju studiju u Zeitschrift fiir romanische Philologie, sv. XLVI, str. 400, br. 40 i str. 391 br. 18.

¹¹    Upor. Vinišće kod Splita. Riječ je zabilježena i kao apelativ u značenju »mjesto, gdje je bilo negda trsje«, v. Mažuranić Prinpsi, str. 1575.

¹²    Upor. slovenačko orod, malorusko oruđa »oruđe«. Ak. Rj. IX str. 177 ima oruđina i pridjev orudan.

¹³    Tal. saldon dolazi u Parmi i Romagni u značenju »neobrađena zemlja«, v. Meyer-Lubke, Romanisches etym. Wòrterbuch, 3 izd. br. 8069.

¹¹ Kao Kosmaj, Kosmača i Kosmač je izvedenica od starog pridjeva kosini. Značenje je ovim našim toponimima kao i romanskim Barbatus, Mons pillatus »teren obrastao sitnim grmljem«. V. za kopnene toponime Akad. Rj. V, str. 364.

¹⁵    Ak. Rj. IX, str. 666. Mažuranić, Prinosi str. 898.

¹⁶    Ak. Rj. VIII, str. 248 sv. novdca č. Upor. li toponim Novina.

¹⁷    Toponim Perna dolazi i na kopnu, v. Ak. Rj. sv. IX, str. 791.

¹⁸    Dočetni suglasnik ostaje u deklinaciji.

¹⁹    V. moj »Pregled francuske gramatike«, sv. I § 610

2. ŠOLTA

I.

Šolta pruža isti toponomastički problem kao i Korčula, Vrgađa i Murter. I ovdje današnji naš naziv nije prvobitan, nego potječe iz mletačkoga dijalekta. Kao što su imena Korčula, Vrgađa i Murter, došla u naš jezik posredstvom mletačke uprave, tako je i ime Šolta istim putem postalo danas u hrvatskom jeziku općenito. Petar Hek-torović u svome djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje ne upotrebljava naziv Šolta,¹ nego Sulet. U 23. stihu toga djela veli on: »Gdi se s Suletom Brač malo ča ne staje«. Ovim stihom on označuje Splitska Vrata, koja dijele Šoltu od Brača.

Nastaje problem, kako se odnose ova dva naziva, hrvatski Sulet i mletački Šolta? Jesu li to etimologički iste riječi?

Ako ispitamo stare klasičke nazive, onda dolazimo do uvjerenja, da se im njima osniva baš hrvatski Sulet, a ne mletački Šolta. Toma Arhiđakbn piše, pored Šolta, još i Soluta², kako se nikada nije govorilo u staro doba. Njegov je oblik učen.

Iz toga podatka crpemo uvjerenje, da je naziv Šolta nastao odatle, što je staro ime ovoga otoka bilo dovedeno u vezu s latinskim glagolom solvere »riješiti«. Latinski je particip od toga glagola glasio solutus, a tal. sotto. I zbog toga je učeni Splićanin Toma Arhidakon pisao jednom prema tal prošlom participu Šolta, a drugi put prema latinskom Soluta.

Talijanski naziv Šolta ne nalazi nikakva uporišta, osim suzvuč- ¹ nosti,, u imenima, koja daju ovom otoku klasični geografi.³ Scylax ga zove Olynta (s naglaskom na y). S njegovim se nazivom potpuno slaže oblik, koji čitamo kod ravenskoga geografa Solenta. U tom obliku stoji e mjesto y, upravo kao U tal. gesso za grčko gypsos. A što u Scylaxovu obliku nema s, to je razumljivo, ako se uzme, da ga je on napisao ù vrijeme, kad jé u grčkome jeziku početno s prelazio u t zv. spiritus.⁴ Tabula Peutingeriana piše insula Solentii. U tom je obliku pridodan ovom imenu samo lat. sufiks -ium.

Ako uporeddmo hrvatski Sulet i tak Solia s ovim starim oblicima, onda vidimo, da se s njima poklapa samo stari hrvatski oblik Sulet, a nikako talijanski Šolta ili Tornino Soluta, Naš , oblik pokazuje u današnjem izgovoru pravilno e mjesto nazalnog vokala e.⁵ Osim toga Sulet pokazuje istu promjenu u rodu kao i druga naša stara imena otoka Brač, Hvair, Mljet 11. d., t j. hrvatski muški rod mjesto romanskoga ženskoga Brazza, Farra i Meleta. Mora se dakle zaključiti, da su naši pređi na Jadranu čuli govoriti od dalmatinskih Romana Solenta i da je to pravi iskonski mediteranski naziv za ovaj otok.

Šta je značilo to prastaro ime, fo danas više ne možemo znati, jer su nam predindoevropski mediteranski jezici nepoznati i nema gotovo nikakove nade, da ćemo ikada išta pozitivno moći saznati o njihovoj strukturi, dok se ne riješe kretski minojski natpisi. Jedino zbog dočetka -nt-, koji vidimo u nazivu Solentia, a takav se svršetak nalazi U bezbroj drugih imena mjesta oko mediteranskih obala, zaključuju lingvisti, da se radi o ilirskom ili o predindoevropskórrt nazivu.⁶

Car Konstantin ne spominje ovog otoka u svome, opisu stare hrvatske države. Iz njegove šutnje moglo bi se zaključiti, da ti njegovo vrijeme, t j. u polovini 10. vijeka, nije bk) nastanjen. Ali ovakav zaključak ne treba da stoji. Toma Arhidakon kaže naime u svojoj solinskoj historiji, da je romansko pučanstvo pobjeglo na Šoltu, pošto su Slaveni razorili Solin i Split. Ovo je već pozitivniji podatak, koji

nam kaže, da je u doba dolaska Slavena Šoltu zaista naselilo romansko pučanstvo s obližnje obale. Zbog toga moramo uzeti, da je s iste obale dolazilo ovamo i slavensko pučanstvo.

II.

Današnja imena naselja na Šolti’ sva su slavenska, pa se ne može stvoriti zaključak, da su ona nastala na razvalinama ranijih romanskih. Mogu biti i recentna.

Glavno mjesto se zove Grohote, s kontrakcijom Grote⁷ (dugi silazni akcenat na o). Odatle Groćanin, Grójka. Upor. M. Hraste, Osobine govora otoka Šolte, Rad Jug. Akad. 272, str. 25, tal. Gro-ootte. To je čisti naš naziv grohot, koji dolazi ne samo na otocima, nego i daleko na kopnu (na pr. Grocka u Srbiji). U staroj srpskoj državi’ pomimje se god. 1330. selo Grohot, u Hrvatskom Zagorju postoji također selo Grohot. Kao opće značenje daje se toj riječi »sitno i krupno kamenje, kao u potocima ili niz gore, kuda voda dere«.⁸

Ostali nazivi naselja na Šolti kao Donje i Sridnje Selo, pa Gornje Polje⁹, ne pokazuju ništa osobito u našoj topografskoj nomenklaturu Ali je veoma značajno, što se žena iz Donjeg sela zove Doli-vaška, a iz Srednjeg sela SridSvaška, kako je zabilježio Hraste u gore pomenutoj studiju Iz ovog se podatka može s pouzdanošću zaključiti, da je naziv sela na Šolti recentan. On je zamijenio stariju hrvatsku riječ vas.

Isto tako ne pružaju toponomastičke osobitosti nazivi sela Màslinica, odatle MŠslinčanin, MSslinčanka ni Gornja Krušiea. Upor. Hraste I. c., koji je zabilježio domaće akcente za imena naseljenih mjesta.

I nazivi za uvale na Šolti također su sasvim slavenski, kao Ne-čujarn (= pridjev nečujan, v. Akad. Rječnik VII, str. 809), Vala (od) Livka, i t. đ., koje je Hektorović opjevao u svome spjevu.¹⁰

Sva ta imena ništa nam ne mogu saopćiti u pogledu načina, kako se vršilo staro naseljavanje Šolte. Ali ipak nam dopuštaju zaključak, da je slavenstvo ii na ovom otoku vrlo rano, barem iz istog doba kao i naseljavanje na neretljanskim otocima, za koje nam je dao dragocjenih podataka bizatinski car pisac.

Ipak postoji na Šolti jedan naziv, koji ima naročitu važnost za srednjovjekovnu ranu historiju ovoga otoka. To je naziv uvale Kaš-jum¹¹ Ovako se piše na jugoslavenskoj specijalnoj karti, a na austrougarskoj Kašljum. Ova se uvala nalazi zapadno od luke Rogač (čakavski dugi uzlazni naglasak na a), tal. zvane Porto Carober. Ova je luka nazvana onako kao otočić Košljun pred Puntam na Krku. Onaj sjeverni jadranski otočić zove se Košljun, što dolazi od lat. deminutivne imenice castellione »mali kasti©«¹². Prema tome mo-

Tamo zaključiti, da je i na Šolti postojao u ranom srednjem vijeku mali utvrđeni grad na osami (eremócastrom), kakve paminje car Konstantin na mnogim dalmatinskim otocima.

Talijanski naziv Porto Carober znači isto što i rogač. Carober je naime mletačka izvedenica od tal. riječi-carruba¹⁸, što znači rogač. Ova izvedenica stvorena je pomoću latinskoga sufiksa -arius u mletačkom obliku -er.

Kao i na ostalim otocima, tako i na ovome imamo svetačkih imena kao nazive za terene. U tim imenima pridržan je latinski pridjev sanctus u hrvatskom obliku s(u)t. U 13. i 14. vijeku pominje se na ovom otoku monasterium sanctae Mariae de Šolta¹⁴. Uspomena na taj manastir očuvana je do danas u nazivu Gospa Stomorina, u kome vidimo našu izvedenicu na -ina od sancta Maria. Selo (i uvala ispred njega) zove se Stomorska (dugi silazni akcenat na o,u drugom slogu). Nastalo je zacijelo na zemljištu, koje je pripadalo samostanu sv. Marije, pa se zato i zove našim pridjevom Stomorska.

Od ostalih toponima izaziva pažnju naziv uvale Stinjiva (sc. vala), pridjev ž. r. od stijena, koji je vrlo čest na otocima i na kopnu, zatim pridjev m. r. Nečujam, uz koji se ima razumjeti porat ili Bok, koji i dolazi u Tepti Bok, baš do Nečujma. Promjena -m mjesto -n ■veli, da se zaboravilo prvobitno značenje pridjeva. Ovim nazivam označuje se naime velika uvala, u kojoj se ne čuje buka. Livak¹⁵ je metaforički naziv za uvalu, sličnim lijevku. Rat za rt (puntu) ovdje je već općenit naziv. Neobičnija je metafora Motika za rt pored Lopata na drugim otocima.

Naša pomorska karta bilježi još ove nazive:

a)    za rtove: Obinuški Bok (3), Ivankov Ratac (5), Gradina (8), Krušički Rat (10) i Tatinja (15);

b)    za uvale: Šešula metaforički naziv talijanskog podrijetla u značenju »palj, ispolac« (2), Donja Krušica (4), Črjena (6), Striičina (7), Rogač (9), o kome je bila riječ. Gornja Krušica (11), Vela Luka (12), Lestimerova (13, možda pridjev od starog ličnog imena Vlasti-mir), Vela Travna (14, pridjev od trava), Stračinska (16), Zaglav (17), koji se naziv nebrojeno puta opetuje i Mišmja (18, pridjev od miš, ispor. Mišnjak za školje);

c)    za školj: Saskinja (1);

d)    za pličinu: Mlin.

’    BiljeSke:

¹    Najstarija potvrda za današnji naš oblik nalazi se u Pujcićevim Spomenicima srpskim I. 137: na Solti.

²    Upor. Toma Arhiđakon, Història salonitana, caput X—XI, p. 127 i 28.

³    Moglo bi se misliti i to, da je tal. naziv Šolta nastao od starohrvatskoga Sulet upravo onako, kao što je na sjeveru nastalo tal. Ulbo od našega Olib. Talijani čuju naime često naše u kao svoje zatvoreno o. Oni pišu Dobassinizza za naše Dubašnica na Krku.

* Nestanak početnoga suglasnika s u Olynta može se i drukčije tumačiti, •upor. moj članak u Arhivu za arhanasku starinu, etnografiju i jezik, knj. I., str. 8. Možda je grčki geograf pomišljao i na grčku opću riječ Mvv&og pred-.grčkog podrijetla »figue tardive et qui mùrit rarement«. Upor. VI. Georgijeva rad citiran u bilješci 6, str. 94 i 137.

⁵    Upor. Konstantinovo pisanje Pesenta sa Pset, Pek sa starim Pineus ‘i t. d.

⁶    Upor. Kretschmerov članak »Die vorgriechischen Sprach- und Volks-

schichten« u časopisu Glotta XXVIII (1940) str. 247., 270. i XXX (1943) str. 104—111. i članak »Sprachliche Vorgeschichte des Balkans«, koji je isti autor objavio u Revue internationale des Etudes halkaniques I, str. 42 i sL Upor. i predindoevropski sufiks -(y)nth, o kojem v. studiju profesora sofijskog univerziteta Vladimira Georgijeva, yorgriechische Sprachwissenschaft, Sofia 1941, str. 135 i si., 180 i si.    •

■’ Upor. takovu kontrakciju u Gr6t m., naziv provalije iznad Kupčine na cesti što vodi u Sošice (Zumberak).

⁸    Ispor. Akademijski rječnik, sv. III, str. 457.

⁹    Odatle Goripojanin, Gorlpojka za muške i ženske stanovnike sela. Upor. Hraste o. c., str. 128.

¹⁰    Upor. moju knjigu »Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu«, str. 79, 82.

¹¹    Dočetni suglasnik -m mjesto -n nastao je ovdje na isti način kao u Nečujam mjesto Nečujan. To je Dauzatova fausse régression »obratan govor«. U ovim krajevima izgovara se, naime, svako dočetno -m kao -n i sa naza-liranjem prethodnoga samoglasnika: judSn »ljudima«. Na osnovu toga zakona u riječima, gdje bi trebalo da stoji na kraju etimologijske n, može da dođe dočetno m. — Uostalom pisanja Kašjum (jugoslavenska specijalka) i Kašljum »(austro-ugarska specijalka) ne potječu možda od domaćih ljudi. Ne znam, da li predstavljaju domaći izgovor. — Nečujam g. -jma m. prevode Marulić i njegov biograf Božičević na latinski Vallis surda, dok ga Mlečanin P. Santini krajem 18 vijeka zove Porto sordo. Njegov prijevod kaže, da se uz naš pridjev nečujan ima razumjeti imenica m. r. porat. U ovoj od vjetrova zaštii-•ćenoj uvali ima osam draga, od kojih šest nose naša imena: Tepli bok, Šupji-vina, Potkamenice, Maslinica, Tiha (sc. draga) i Bok od Rata, dok je jedna •od ostale dvije nazvana posuđenicom iz tal. Piškera, a druga svetačkim ro-manizmom Supetar. U ovoj drugoj sagradio je kum Marulićev don Dujam BaUstrilić crkvicu posvećenu sv. Petru. Ove podatke vadim iz Fiskovićeva Priloga životopisu Marka Manila Pečenića (Republika VI 1950, str. 196, 199).

¹²    Upor. moj članak u časopisu Archivio glottologico italiano. XXIV, str. 27, far. 30.

¹³    Upor. ove riječi u Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Wòrter-buch br. 4509a. Riječ je arapskoga porijekla.

¹⁴    Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae XIII, a 1289, 1320.

¹⁰ Sintaktička konstrukcija Uvala (od) Livka nije hrvatska, nego tal. prema Valle di-.

3. BRAČ

I.

Kao na Korčuli, Hvaru i Visu, tako i na Braču¹ najstarije historijske potvrde znaju za grčka trgovačka naselja. Odakle su bili oni •Orci, koji dođoše na ovaj otok, da li su bili sa Egejskog.Arhipelaga, iz Male Azije ili s kopnene Helade, to nije poznato onako, kao što to znamo za Hvar i za Korčulu.

Glavno mjesto na Braču nalazilo se u antičko doba ondje, gdje je danas Škrip, na sjeverozapadnoj strani otoka. Kao što se na egejskom otoku Parosu glavno mjesto razvilo zbog bogatih kamenoloma,, tako je bilo i ovdje. Nije nevjerojatno, da su se Grci s Egejskog Arhipelaga naselili baš ovdje zbog kamenoloma. Samo ime Škrip (izgovori ga s kratkim silaznim akcentom) kao da je grčkoga podrijetla. Naš naziv identičan je, čini se, s grčkim imenom mjesta Skirphai²* koje dolazi od grčke riječi skiir(r)os, što znači »vapnenac«.

Samo mjesto, gdje su u antičko doba bili kamenolomi, zove se danas Plate. To je naš naziv nejasnog postanja, a znači »kamenito mjesto, nepristupačna stijena«.³

Značajno je i to, što se luka mjesta Škrip zove Spli(t)ska. Ovaj naš pridjev izveden je od imena grada Splita. Stajala je zacijelo vt vezi s Dioklecijanovom palačom, dobavljajući za nju potrebno kamenje.

U rimsko doba bili su kamenolomi u Škripu pod vojničkom zaštitom i u državnoj eksploataciji, pa zato nije čudo, što je u Škripu potvrđen kult vojničkih poganskih svetaca, istočnog boga sunca Mitre i Herakla.

Rimske starine našle su se po čitavom otoku, pa se može zaključiti, da je otok došao u slavenske ruke u sasvim romaniizovanom stanju. Romanizacdja otoka bila je još pojačana u doba dolaska Slavena na Mediteran zbog toga, što su splitski Romani, da se spasu, bijegom napustili Dioklecijanovu palaču i naselili se ovdje. Kad su se prilike smirile i brački Romani vidjeh, da su Slaveni miroljubivo’ poljoprivredno pučanstvo, kojemu nije stalo toliko do grada, koliko-do polja, oni su se vratili s Brača i ponovo se naselili u Dioklecijanovu palaču. Tako nastade bizantinski Split s romanskim pučanstvom, među koje dolaze okolni Slaveni miroljubivim putem.

Hrvati zatekoše na Braču posve kristijaniziram) romansko pučanstvo kao i na drugim obalama Jadrana. To se vidi, najprije odatle, što važna naselja uz morsku obalu nose kršćanska svetačka imena u vezi s latinskim pridjevom sanctus »svet«, koji preuzimlju i Slaveni, premda imaju svoj izraz za taj pojam. Kao po svim romanskim zemljama, tako isto razviše se i ovdje naselja uz crkve. Na Braču imamo imena mjesta Sanctus Johannes, Sanctus Petrus i Sanctus Martinus, koja nisu prevedena na hrvatski, već glase danas Sutivan, Supetar i Sumartin.⁴

U rimsko i u bizantinsko doba Brač je poznavao razvilo stočarstvo. Plinije izrijekom veli, da je Brač na glasu zbog koza. Otok naziva capris laudata Brattia. Na tu činjenicu upućuje i naziv naselja Pastire (ž. r. plurala), koji dolazi od latinske imenice ženskog roda pastura »pašnjak«.⁵

Poljoprivredno iskorišćivanje otoka preuzeše od domaćih Romana Slaveni, kako se vidi iz slavenskih imena bračkih naselja.

davno mjesto¹ na otoku prozvano je čakavskom riječju u pluralu Neresi. Značajno je, da su ovaj naš plural očuvali Talijani, dok Hrvati dadoše kasnije svòm imenu mjesta sufiks -išće. Svi Bračani govore samo Nerezišće. Ovaj dodatak znači, da su na tom mjestu nekada bili nerezi⁶, što znači »teško obradiva zapuštena mjesta«. Ovaj •sufiks nalazimo i u drugim imenima mjesta na otoku. Uz obalu nalazio se izvor vode, koji se latinski zove puteus. Tu riječ preuzeše i Slaveni od Romana u obliku puč. Tako nastade Pučišće. Drugo je mjesto s ovim sufiksom Bobčvišće, koje se zove u narječju Mòlo sciò prema Vélo Solò za Ložišće (izvedenica od loza). Naziv Bobo-višće označuje teren, na kojem se kultivirao bob.

Ostala naša imena naselja na Braču kao Humac, Dol, Dračevica stari pridjev Pavlji »Pavlov«, očuvan u čakavskom izgovoru otoka Brača P6vja⁷, (sr. r. plurala), gdje su glasovne promjene o za a, | za li baš karakteristične za govor ovoga otoka, vele, da je otok morao biti vrlo rano slaviziran. U polovini desetog vijeka car Konstantin ne donosi za nj romanski naziv kao za Korčulu, već piše samo slavenski naziv Brač u našem padežu. Očit je to znak, da u njegovo doba nije bilo više Romana na otoku.

Postavlja se pitanje, odakle potječu Hrvati na Braču? Da li su to potomci onih Slavena, koji se naseliše okolo Splita, ili su to Neretljani, jer je otok potvrđen kao neretljanski. Za Neretljane je sam car Konstantin dao vijest, da su prvi od jadranskih Slavena proširili svoju ekspanziju na jadranske otoke. U njegovo su vrijeme u sjevernom jadranskom arhipelagu Krk i Cres još romanski otoci. 2a Korčulu je dao dva naziva, romanski Kurkra i hrvatski Krkar, iz čega se ima zaklhičiti, da je u njegovo vrijeme na Korčuli bilo •pored Slavena i Romana. Za Brač zna car samo hrvatski naziv. Kako je otok u* svojoj najranijoj slavenskoj historiji potvrđen kao neretljanski, mora se pouzdano zaključiti, da su se Neretljani ovdje naselili vrlo rano. Dolazili su po svoj prilici ovamo preko Makarske. Kasnije, kad u 15. i 16. vijeku zavladaše makarskim zaleđem Turci, dolaze preko Makarske ovamo naši ljudi iz Bosne.⁸

Neretljani su važni za Brač i u administrativnom pogledu. Oni su spojili Brač sa Hvarom i drugim bližim otocima u jednu oblast, koju mletačko staro vrelo (Johannis Chronicon venetum) zove Nar-rentanae insulae⁹, a Toma Arhiđakon (Hist. Salon. C. XV) Maronia ‘ i parochia Maronie 1102. (Smičiklas, Codex dipi., II. 4). Ovaj posljednji teritorijalni izraz nije dosada bio lingvistički objašnjen. S gledišta latinskog jezika on je jednostavno nemoguć. Ako se uzme u račun fonetika starog dalmatinskog romanskog jezika, on postaje sasvim jasan. Naša vrela iz doba narodne dinastije zovu stanovnike ove oblasti latinski Mariani.¹® Pored toga postoji za njih i latinski pridjev marianus. I ovaj je adjektiv neobičan s gledišta latinske tvorbe riječi, jer latinski jezik poznaje od imenice mare »more« samo

adjektive maritimus i marinus, koji su se očuvali i u romanskim jezicima. U izrazu marianus moramo dakle tražiti pridjev stvoren u domaćem dalmatinskom latinitetu. Da je taj pridjev zaista izveden od latinske imenice mare, dokazuje stari hrvatski pridjev morst »morski«¹¹, koji dolazi u latinskim dokumentima iz doba narodno dinastije kao prijevod za latinski marianus. Ovaj naš stari pridjev može da nam objasni onaj čudan naziv zemlje Maronia, koji se čita kod Tome Arhiđakona, i u kasnijem vrelu iz početka 12. vijeka. Taj naziv zemlje sadržava svršetak -ia, koji se nailazi u svim latinskim imenima zemalja. Naziv zemlje Maronia nastao je bez ifcakove sumnje odi Mariania¹², što znači »terra Marianorum«. Što mjesto -ri-imamo samo r, to je sasvim razumljivo, ako se uzme, da je Maronia domaći romanski izgovor latinske riječi.¹³ Promjena vokala o mjesto a značajna je baš za stari romanski izgovor kao i za naša narječja na otocima Jadranskog mora.¹⁴

Otokom je upravljao neretljanski knez. Još u 12. vijeku knezovi neretljanskih otoka nose čista slavenska, imena, kao 1184. god_ Bratko¹⁵ i župan Prvoš i t. d. Ostataka ima i.u toponomastici Brača. Na putu u Narezišće, gdje je u mletačko doba stolovao knez (conte), nalazimo lokalitet, koji se zove Knežeravan »kneževa ravnica«. LT ime kneževo upravljao je Bračem bucarius¹⁶. Ova riječ sadržava tt početku trag staroga romanskog dalmatinskog govora. Ta je naime riječ nastala iz klasične latinske vicarius »zamjenik«.

U ranom srednjem vijeku mjesta na obalama Brača nijesu bila onako sigurna kao u rimsko doba i danas. Bila su izvržena pljačkanju gusara. Zbog toga glavno mjesto nije bilo na obali kao u grčko-i rimsko doba, nego u sredini otoka, daleko od obala. To stanje održalo se i u mletačko doba, kad su glavna mjesta bila Nerezišće i Humac. Bol se doduše u mletačko doba razvio u jače mjesto za trgovinu vinom, ali je istina, da najstariji Bol nije bio na obali, već dalje od nje, tamo, gdje je danas Podborje, i da je bio zaštićen utvrđenjem na brdu, koje se zove i danas još Koštilo, od latinske riječi castellum. Brački Bol ista je riječ, koja i Bol ispred Dioklecijanove palače kod Splita na putu prema Solinu. To je latinska riječ vallum »zemljano utvrđenje sa palisadama«¹⁷.

Današnje hrvatsko pučanstvo Brača dvostrukoga je podrijetla. Jedan dio ostatak je neretljanskih starinaca, koji su apsorbirali zatečeno romansko pučanstvo. Ovi štarinci čisti su čakavci. Drugi dio je došao preko Makarske iz Bosne u vrijeme Turaka u 16. vijeku. Rastrkao se po čitavom otoku u manjim i većim grupama; koje se čakavizirao, a koje očuvao štokavsko-ikavski govor.

Kao što u Poljicima kod Splita nalazimo tragove slavenskoj mitologiji (brdo Peruu¹⁸, potvrđeno j0š u doba narodne dinastije), tako je to i na Braču. Neretljani su bili pogani još u polovini desetoga vijeka. Sam car Konstantin daje njihovoj zemlji oko Neretve naziv

Pagania »poganska zemlja«. U toponomastici Brača očuvao se trag neretljanskom poganstvu u nazivu brda Vidovica i Vidova Gora. U tom imenu sačuvan je zacijelo ostatak kulta Svetovida.

Sva imena bračkih uzvisina i zaliva nose slavenska imena. Samo jedno ime brda očuvalo se iz starog romanskog govora. To je naziv Brkàta ili, kako se u domaćem narječju kaže, Barkàta. Svršetak -ata veli, da se radi o latinskoj riječi. To je izvedenica verti-cata, isti adjektiv, koji imamo i u našem učenom pridjevu vertikalan »uspravan«. Ovi pridjevi dolaze od latinske riječi vertex, -icis »uzvisina, glavica«.¹⁹

U imenima zaliva naročito valja istaći naziv Milna (izgovori a s dugim silaznim naglaskom). Ovakih imena naziva ima i na dalmatinskim otocima, tako na Hvaru it. d. To je naš pridjev ženskoga roda od imenica mel(o) ili.’ milo »prud, piičina, plitko, mjesto u moru«.²⁰

II.

Od drugih toponima zanimljiva su dva naziva za uvale (vale)r Svićuraj (na jugoslavenskoj specijalnoj karti), čemu odgovara Valle San Geòrgie na austro-ugarskoj, i Stipanska, koji se naziv prevodi u Porto San Stefano na istoj karti. Kod ova dva naziva nema Sut- kao u Sutivan i t. d. Iz toga izlazi, da su toponimi sa Sut- stariji, romanski, a sa Svet- ili bez toga pridjeva mlađi, hrvatski.

Osobito je interesantan toponim PraŽn|ce (u narječju Prožnice ž. r. pl.) za naselje. To je imenica izvedena pomoću sufiksa -nica od prag. Ovo je stara slavenska osnova od pražiti, koja je kao toponim opće poznata po glavnom gradu Češke. Značenje je isto kao kod toponima Požega i Požarevac. Označuje se ovom imenicom primitivno (praslavensko) krčenje Daljenjem šume. Takva krčenja bilo je i na Braču. Otok je bio šumovit kao Korčula i Silba na sjeveru.

Zabilježiti još treba, da toponim Sumartjn ne pokazuje t zv. likvidnu metatezu, koju bi očekivali,- kad se radi o starom imenu romansko-crkvenog podrijetla. Ali se ova metateza nalazi ispravno u Mratimje Brdo. Prema tome -martin mjesto -mratin (upor. Sumra-tin na Lapadu) bit će kasnije izopačenje. ‘

Na Braču su imena naselja obično pluralia tantum u sr. rodu: Selca, P6vja, Nerežišća, Mfrca (deminutiv od mir < lat. murus), LožTšća, Bobovišća, Postlra, Pučišća. Ali brački toponimi mogu biti, i u singularu, kao Milno (u narječju za Mina), Gornji i Donji Humàc, Buoi (u narječju za Bol), Nòvo Selò, Drače vica, Supetar, Stivon (= Sveti Ivan), Spììska, Škrip, D6L Zbog toga, pored gore pomenutih plurala, govori se i singulare Bobčvdšće, Ložišće, Nerežišće, Pu-čfšće, Povje.²¹ Ova je pojava veoma interesantna s gledišta opće lingvistike, jer osvjetljuje antičke toponime, koji su pluralia tantum.

kao grčki Athenai i t. d. Svako naseljeno mjesto je kolektiv, skup zdanja. Ta činjenica stvara pluralnu predodžbu u jezičnoj svijesti.

Na Braču ima još primjera za folklorne toponime. Lijevo od ulaza u glavnu luku Bobflvišća nalazi se Vica luka (dobra za oštri-ge). Stari pridjev Vica stoji za vješća (upor. višćun, vještica).

Kod Milne nalazi se Vlaška luka, nazvana ovako zbog toga, što su se tu zadržavali seljaci s kopna iza Splita. Ovako će se tumačiti i Hrvatska Luka, kao i Senjska Luka na Šolti.

U Milni na desno od ulaza nalazi se Pàntera. Ovaj naziv za uvalu dolazi češće u otočkoj toponomastici. To je talijanski naziv za’ vrstu mreže nepoznatog postanja.

Imena uvala i na Braču su većinom pridjevi ženskoga roda. To je zbog toga što se uz pridjev misli imenica talijanskog podrijetla vàia ili naša riječ luka. Tako. imamo Borova, Mallimova, Konjska, Studena, Radovnia. Tatuila (= lupeška. pisarska). Česminova (od česmina ili česvina »quercus lex« mjesto crnika u kvarnerskom i zadarskom arhipelagu i t. đ.) Ali ima, rijetko doduše, naziva uvala u muškom rodu, kao i na Sditi: Kanopjikqv pored Kanopjiikova. Mora da se tu razumjela i imenica porat. Na imenicu zaliv, koju ni-jesam čuo u narodu, ne može se pomišljati.

Na Braču ‘ima i prefiksalnih toponima, kao Pòlhume »pod humove«.

Zabilježiti treba još toponim Županjac »županov posjed«, koji kaže, da je i ovdje postojala stara slavenska župska organizacija. Upor. Županjac kod DuVna i Županja u Slavoniji.

Ostali toponimi zabilježeni na priloženoj karti, o kojima se ne govori napose u ovom članku, pokazuju, da se i na ovom otoku ponavljaiu neki toponomastički tipovi kao i na ostalim otocima.

*

* *

Toponomastičko ispitivanje omogućuje nam da i ovdje označimo pravac staroga neretljanskoga naseljivanja otoka.

Romanski toponimi nalaze se u većem opsegu na sjeverozapadu otoka bliže kamenolomima. Istok otoka i sredina njegova ne poznaju romanskih toponima. Na jugu je samo romanski naziv .Bol za utvrđenje.

Na karti strelica označuje pravac neretljanskog kretanja za iskorištavanje otoka.

Hrvati se prvobitno naselijuju i ovdje na ekonomski neiskorištenom dijelu otoka. Taj zakon važi ovdje jednako kao i za ostale otoke, koje smo istraživali. Ovoga opažanja držao sam se pri stavljanju strelica i na drugim otocima.    •

Kako se vidi, toponomastička stratigraiiitja pruža izvanredno važne pomoćne podatke za izučavanje historije naseljavanja i ekonomskog iskoriišćavanja naših otoka. Podatke, što dh pruža ova vrsta saznanja, trebat će dakako provjeriti proučavanjem pisanih i usmenih vrela. Postavljene strelice imaju prema tome samo provizorno značenje.

III.

Obalski sistem Brača odlikuje se tim, što pozna vrlo malo ško-ljeva. Naša pomorska karta bilježi samo dva: Mrduja na zapadu i Rudinica na istoku. Prvi je naziv zabilježio i Vuk sa štokavskim akcentom i sa 1] mjesto bračkog j Mrdulja (Akad. Rječnik VII, str.

53), upor. dalmatinsko prezime Mrđuljaš. Naziv je očito naš, ali bez potanjeg ispitivanja na terenu, ne može se znati, kakovo mu je značenje. Drugi naziv ne treba komentara.

Toponomastika rtova i uvala veoma je razvita. Evo nekih naziva za rtove, počevši od Gomilce na sjeverozapadu: Gornji (sc. rat kod Pučišća), Crni (kod Povja), Tičji Rat, Lašćatna (sc. punta),

Planik, naziv koji smo već sreli za školj. Studena (punta i vala),

Debelo Čelo (upor* na Krku brdo ovako nazvano kod Stare Baške),

Biskup (metafora prema mitri), Gališnjak (upor. takov naziv za školj), Dugi Rat, Blacina Glava (pridjev je izveden od Blaca, gdje je poznata glagoljaška pustinju²², Zamorski Rat (pridjev je neobičan), Grižev Rt (možda nije dobro zabilježen na pomorskoj karti, jer očekujemo rat mjesto rt), Mali Zastup (od Za stupom), Križ,

Hum, Vranjac (upor. drugi deminutiv od Vranjic kod Splita, od pridjeva vranjl od vrana). Kobila (metafora, upor. Koiiovare < lat. cabalaria kod Zadra), Ražanj (česita metafora za rtove), Zaglav (često se opetuje), Biijaka, Zubatni Ratac.

Značajno je, da među bračkim toponimima za rtove nema nijednoga romanskoga. To se isto opaža i kod toponima za uvale: Uvala Livka (prema talijanskoj sintaktičkoj konstrukciji mjesto Livak, upor. isti toponim na Šolti), Majakovac, Mutnik (upor. Mrka za značenje), Vela Luka (opetuje se i na drugim otocima), Babin Laz (luka nazvana prema obalskoj čestici), ZastuD (kod Splitske), Prvija (kod Postira), Lozna Mala (pridjev od loza), Trstena (pridjev od trska, vrlo česti toponim), Lozna Vela, Lovrečina (također naselje, izvedenica od ličnog imena Lovreč < Laurentius), Konopjikova (opetuje se dva puta na Braču i inače), Klinica, Prapatnjak (opetuje se),

Tešišće, Česminova (pridjev od česmina ili česvina »quercus.ilex), »j Vesela, Kupinova, Duboka, Lozna, Otočac, Travna, Luka (kod    rt

Povja), Vrilo, Točinjak (od točiti, možda je tu bočatna vodaJT Tičja Luka, Ključna (upor. Čvlena na Krku), Tatinja (opetuje se gotovo na svakom otoku), Vošćica (upor. Vpšćica, od Voz, na Krku), Zvirje ¹²

12 Slavenstvo i romanstvo

177

(opetuje se dva puta na Braču, možda od izvirati), Rasotica (stegnuto od Rasohatica), Žukovik (od žuka < latinski juncus), Radovnja (na našoj pomorskoj karti Radunja, pridjev ž. r. od ličnog imena Rado od Radomir, Postražišće (sadrži prefiks pod + straža), Špiljice, Konjska, Potočine, Dračeva Slatina, Za Gradac, Farska Mala ii Vela (t j. Hvarska), Blaca (deminutiv blatce u plUraliu), Kru-šica (od kruša »kruška«), Lučica, Smrka²³ (Jutroraić u Hrvatskoj Enclkopedilji III, str. 209 piše Smrkva), Vela i Mala Grška (»grčka«, dolazi i na Hvaru), Maslinova;, Lučice, Osibova, Borova, Kupinova, Tiha, Stimava, Stipanska, Martimovica i napokon Svićuraj (krivi ika-vizam mjesto Svećuraj < Sveti» Juraj²⁴). Svi nazivi za uvale, koliko su pridjevi, u ženskom su rodu prema općoj riječi vala (talijanizam).

Imena uzvisina pokazuju četiri jasna tipa:

a)    nazive, koji se vjerojatno, kako je već gore rečeno, odnose na neretljanski paganizam: Vidova Gora (778 m), Vidlovica, jedarn-put i sa sut < sanctus: Sutvid, što ne bi očekivali:

b)    naše opće riječi (appellativa) za uzvisine: Brig (172 m), Donje Brdo (144 m);

c)    točke za stražarenjie protiv gusara; Straža (730 m), vrlo čest otočki toponim;

d)    kršćanski kult: Križ (179 m);

e)    Gripe (168), oredromanski naziv kao kod Splita.²⁵ Nerazumljiv je naziv uzvisine Po Celja²⁶ (178 m).

Dosta brojna naselja na Braču dobar su objekat za promatrača i klasificiiranje hrvatskih toponima. Mošuje (plural, j staji mjesto Ij, a ovo mjesto nj na osnovu disimilacije) zacijelio je pridjevma izvedenica od miošuma »staja za sitnu stoku« < tot. mansione na Krku, To će biti još jedina od najjužnijih potvrda za ovu riječ, koja se danas govori, koliko je poznato, samo na Krku.

Nazivi za pastirska naselja u unutrašnjosti otoka obični su tipovi: Dubrovilca (od dubrava za dubrava kao Dubrovnik), Fodigra-čišće (od gračišće »mjesto, gdje je bio gradac neretljanski²⁷), Štra-ževndk (od straža).

S gledišta topomamastičke straitigrafije raspadaju se brački toponimi za naselja u ove kategorije:

a)    najstariji prednšmsM (mediteranski) toponimi: Brač (samo kao ime naseljenog otoka; nije potvrđeno i kao ime naselja). Škrip;

b)    romanski: Pastira, Bol;

c)    kršćamsko-romajnskii: Sutivam, Supetar, Sumartin;

d)    poluramanski, t j. hrvatske izvedenice od domaćih roma-nizama: Pučišća (mjesto, gdje je bio puč < lat puteus), Lovrečina, Mošuje, Dunje²⁸, KoštiKo);

e)    hrvatske opće riječi (appellativa) za razne vrste naselja kao toponimi: Gradac, Fodigračišće, Selca;

f)    poljoprivredne opće riječi: Nerezašća, Ložišća, Bobovišća;

g)    opće riječi za geografske pojmove: Dol, Gornji i Donji Humac;

h)    opće riječi za stabla i obrađivanje šume: DraČevica, Dubro-vica, Pražniee²⁹;

i)    kulturna stabla: Murvica;

j)    kakvoća obalskog terena: Mirna;

k)    topomamaistieki sufilksii: 1. -ac: Gradac, Humac, 2. -ina: Lo-vrečiina; 3. -išće: Bobovišća, Ložišća, Nerezišća, Pučišća; 4. -ca: Selca, Marca; 5. -naca: Pražniee; 6. -evica -ovica: DraČevica, Dubip-vica; 7. -evnik: Straževnik; 8. čisti pridjeva: Milna, Povija; 9. toponimi za naselja kao pluralia tantum: Blaca, Bobovišća, Marca, Nerezišća, Povija, Pučišća, Selca.

Bilješke:

¹    O tome, kako se u .starini zvao, kao i o tumačenju antičkih naziva, upor. moju studiju »Zur Erklarung antiker Inselnamen«, koja je izašla u Zeitschrift tur Namenforschumg XIV, 75—=61.

²    U opisu Brača iz 1405. god., što ga je napisao Doimo de Cranchis, arciprete della Brazza, a Cicarelli ga našao 1783, veli se, da su Grci sagratili »civitatem Bracie, quae vulgo nominabatur Scirpea, hodie Scrip, qui postea habitata fuit a Romanis«. Kad su Neretljani razrušili Skirpeju, preseliše se plemići na jug u Bol. Najstariji bi naziv za Škrip, prema ovom izvještaju, glasio Scirpea. Zbog toga pomišljam na spomenuto grčko ime mjesta; ali nije isključeno, da je naziv mjesta Scirpea isto, što i latinski pridjev ž. r. scirpea »od’ site, šaša«, biljke, koja raste u^ more. Upor. o ovoj riječi Meyer-Liibke, Romanisches etymol. Wòrtèrbuch br. 7723.

³    Postanje riječi plat nepoznato je. Kao imena mjesta dolaze Plat (kotar dubrovački), Platac (kotar korčulanski), Plati (13. vijek), Platak (žup. mo-druško-riječka), Platije (Bratonožići i u srezu kragujevačkog). Kao opća rijqč, platija znači u Morači »nepristupačna stijena«. Upor. Ak. Rj. X, 16 i si.

⁴    Zabilježiti treba, da veoma brojna dalmatinska imena, koja se počinju sa Sut- i sadržavaju svetačko ime, dolaze isključivo uz morske obale, nikada na kopnu (terra ferma, Hinterland). U narodu se veli mjesto Sumartin/ Vrh Brača (Grlem na Varbrača). Stanovnici se zovu Varbročoni. Kažu i Sveti Martin.

⁵    Ova je imenica raširena u svim romanskim jezicima, upor. pomenuti Meyer-Liibfceov rječnik br. 6282. Ipak treba primijetiti, da ovo tumačenje nije posve sigurno, jer se ime piše 1345. god. in Postema, a 1337. god. Postire (upor. Nastavni Vjesnik, XXIX, 452). Vrsalović tumači Postire iz pod cisternom, što ne može biti s gledišta glasovnoga. Jedna od značajki naših primorskih toponima za naselje jeste plural ne samo ovdje na Braču, nego i na sjeveru: Selca u Hrv. Primorju, v Opatijah (Istra), v Miljah, u slovenačkom je tako: v Trbovljah.- Pojava je ista, kao kad u Žumberku katolici kažu iža u značenju »soba, kuća sa sobom i kuhinjom«, a iže u pl. u značenju »kuća sa više soba i kuhinjom«. Ova je pojava stara, jer je i kod Grka Atena plu-lare tantum.

⁶    Potvrde za ovu riječ daju Ak. Rj. VIII, 58 d Mažuranić, Prinosi za hrv. pràvno-povijesni rječnik 744. Upor. i moju studiju u Južnoslovenskom filologu VI, 66 i si. 28.

⁷    Najstarija je hrv.-srp. potvrda: u Pavljah (Starine XIII, 206. 209). God. 1184. piše se Pouglie. Upor. druga imena mjesta Pavlje Brdo, Pavlji Doli, Ak. Rj. IX 716. Potanje o ovome mjesnom imenu upor. u mojoj studiji »Iz srpsko-hrvatske toponomastike«, (Južnoslovenski filolog, VI, 74 (br. 40.)

⁸ Dokumente za ovu drugu seobu posjedovao je pok. šk. nadzornik Ivan Babić u Bolu, koji je imao dobrotu, da mi ih stavi na raspoloženje,

⁸ Rački, Documenta» 336. Koji su otoci neretljansk\ to kaže izrijekom car Konstantin, ed. BOnn’c. 36, 164 (upor. Rački, I. c. 410).

¹⁰    Potvrde se nalaze kod Račkoga o. c.

¹¹    Naš se pridjev pouzdano može izvesti iz lat. morsticus, u kojem je samo sufiks -icus latinski. Potvrde za nj daje također Rački o. c. Upor. moju studiju citiranu u bilješci 7, str. 66 i si. (br. 27).

¹¹ Rački daje u indeksu svojih Documenta ovaj oblik, ali ne donosi potvrda za nj. On ga je ipak ispravno naslutio.

¹⁸ Upor. bucaratus mjesto bucariatus i Bartoli, Das Dalmatìsche II, 368. § 392, 3.

“ Upor. Bartoli, Das Đalmatische II § 286—288, koji ne donosi starih potvrda za ovu pojavu. Prehia tome Maronia bila bi najstarija historijska potvrda za nju. Istu pojavu vidjesmo za kvarnerski arhipelag u Konstantrnovu pisanju Opsara.

¹⁵ Upor. Smičiklas, Codex điplomaticus II, 190. Treće je slav. ime, koje se tu pominje, Prvoslav.

•’    ¹⁶ Upor. Jireček, Die Romanen in des Stadten Dalmatiens wahrend des

Mittelalters I 88. Til se donosi obilje potvrda za ovu riječ dalmatinskog lati-niteta. Mažuranić, Prinosi za hrv: pravno-povijesni rječnik 104 daje etimologijska nagađanja. Ispravnu etimologiju daje pomenuti Meyer-Liibkeov rječnik br. 9303a.

¹⁷    V. o Bolu moju studiju u ljubljanskom Etnologu, knj. X—XI, str. 344—350.

¹⁸    Upor. moju studiju u Južnoslovenskom filologu VI, 71 i si. br. 36.

¹⁸ O ovoj riječi raširenoj u romanskim jezicima upor. pomenuti Meyer-Liibkeov rječnik br. 9250.

‘    ²⁰ Upor. Ak. Rj. VI, 598 i 677.

²¹    Ove podatke kao i akcente crpem iz dijalektološke studije dra M. Hraste, Čakavski dijalekat ostrva Brača (Srpski dijalektološki zbornik, sv. X, 1940.), str. 7 i 9.

²²    Pustinja znači samostan. To je prijevod grčke riječi Igij/iog, od koje je i izvedenica remeta »pustinjak«. Upor. Hrv. Enciklopedija, sv. III, str. 211 sa slikom.

²³    Isto što i smreka, upor. češki smrk »jćla«.

²⁴ Glede t + J > 6 upor. Sućurac < sanctus Georgius kod Splita.

« Upor. moj članak u Nast. Vjesniku, sv. XXIII (1915), str. 343 br. 5. I na Pašmanu postoji brdo Gripe. Riječ je predromanska. Pripada alpinskim romanskim (v. Gartner, Ratoromanen, str. 5) i arbanaskim narječjima (v. G. Meyer, Alb. etym. Wòrterbuch, str. 205). Vrlo je vjerojatno, da slovenačko hrib i ostale jednakozvučne slav. riječi značenja »brežuljak« nijesu slavenske riječi, koje bi išle zajedno sa slav. h ribate, kako misli Bemeker str.) 404, nego predstavljaju predindoevropski leksički relikt sa varijantom b za pp.

²⁰ Ovako piše Jutronić 1. c. ovo ime brda. Trebalo bi ispitati na; terenu pravi oblik.

²⁷    Ak. Rj. III, str. 360 i Mažuranić, Prinosi, str. 352 poznaju ovu riječ samo kao toponim, ne kao opću riječ (appellativum). Brački Gradac smatra Jutronić 1. c. neretljanskim naseljem.

²⁸    Upor. moj članak u Nast. Vjesniku, XXIX (1921), str. 229. O bunjama po sjevernoj Dalmaciji i Istri upor. Gušić, Mljet str. 40. Riječ se pominje i u ispravama; tako g. 1288. u Splitu quandam bugnam; g. 1268. pominje se u Splitu bunja uz toranj benédiktinskoga samostana, V. Smičiklas, Codex, V, 103, 470. Upor. u arbanaskom buje f. »prenoćište, stan«, bunè fi i bun m. u istom značenju. Postoji i predromanska riječ bunia različitog značenja. Izve- ¹⁸⁰

180

denica odatle u franc, narječju mjesta Poligny bouniau znači ‘ »habitation«, upor. v. Wartburg, Franz, etym. WSrterbuch I, str. 628 i Meyer-Lubke, Roman. etym. Worterbuch br. 1396 Prof. Rubić saopćuje, da se na Šolti jedno polje zove Bunje u pluralu. U Solinu, nedaleko ruševina amfiteatra, polje, gdje su bili presvođeni rimski pučki grobovi, nazivaju također Bunje. U 14, vijeku zvao se, tvrdi Rubić, i vestibul Dioklecijanove palače bunja; odatle zaključuje, da je bunja značila »presvođeno mjesto«. S time dovodi u vezu Činjenicu, da u Primorju, gdje je bunja prilično raširena, ova riječ označuje »kuću u poljima, u vertikalnom presjeku eliptičnu, kao presvođenu«.

*• Jutronić 1. -c. piše Praznice; z mjesto ž bit će čakavski izgovor..

4. HVAR

I.

Najstarije vijesti p podrijetlu staroga stanovništva ovoga otoka zabilježio je geograf Strabo®. On veli, da su se ovamo paseliitlii kolonisti s egejskoga otoka Parosa. Stanovništvo Parosa obogatilo se kamenolomima toliko, da se moglo dati i ma osnivanje kolonija. Egejski Parani’ ili Parlici osnovaše jednu na Helespomtu, a drugu ovdje. Osnutak ove posljednje kolonije stavlja se u zadnju četvrt 4. vijeka prije naše ere..

Strabon nije rekao, zbog čega su Parani ovdje osnovali koloniju, nego je samo istakao, da se otok Hvar, na kome su osnovala koloniju, nalazi u blizini Ilirskoga plemena Ardijejdea, za’koje se zna da su za Agrona i Teute razvili zamjerau ekspanziju. Ova grčka kolonija na Jadranu imala je bez sumnje svrhu da razvije trgovačke veze s tim poduzetnim ilirskim plemenom.

Strabon je zabilježio i važan lingvistički momenat. On izrijekom vólti, da se naš otok zvao najprije Paros, a poslije Pharos. Iz ove Činjenice valja stvoriti dva zaključka: Prvo, egejski Parani na-zvaše svoju koloniju na Jadranu po egejskom otoku, .iz ikojega pote-koše. Ovako postupiše oni i ma Helespontu. Drugo, čitav otok nazvali je prema glavnoj koloniji na njemu onako, kao što to obično biva u nazivlju mediteranskih otoka, gdje se otok i glavno mjesto na njemu često jednako nazivaju.

Kako je došlo do lingvističke izmjene, zašto se Paros promijenio u Pharos, o tome nam Strabon nije dao na žalost nikakva obavještenja. Tome se možemo samo domišljati Vrlo je vjerojatno, da je ova izmjena nastala pod utjecajem drugoga sličnog mediteranskog imena otoka, koje je možda egipatskog podrijetla. Blizu Aleksan-drije nailazi se naime maši otočić Pharos, koji je postao glasovit zbog svjetionika na njemu. Ovaj svjetionik smatrao je antički svijet kao jedrio od sedam čuda tadašnje tehnike. Prema nazivu Pharos nazvana su bla i druga mjesta na Mediteranu, koja su imala pomorske

svjetionike.¹1 sam naziv za pomorske svjetionike nastao je od imena aleksandrijskog otočića. Od tog imena nastade i naš jadranski pučki naziv za svjetionike. Naš svijet na Jadranu govori općenito fèro, gen. ferala u značenju »pomorski svjetionik«.²

, Kolliko ostataka imamo još i danas na Hvaru od starih Grka, ta se još točno ne zna. Pripovijedaka u narodu o Grcima moralo je ovdje uvijek hiti, jer kod mjesta Hvara nalazimo uvale, koje se zqyu Mala i Vela GarSka (= Grčka).

Još treba istaknuti, da se grčki pridjev plàgios »qui présente le flame, oblique« očuvao ovdje, kao i drugdje po Dalmaciji, tà plagia »strmina, obala«, najprije kao plaj³, odatle naziv polja Plajice, i onda Plaže na južnoj strani otoka (Pitavske Plaže). Upor. i novogrčki tč plàgi »còté, flanc«.

Otdk se zvao i u rimsko doba po grčkoj koloniji Pharos. Na ovom imenu izvedoše Rimljani samo tu izmjenu, što mu dadoše Svršetak -ia,⁴ koji karakterizira nazive teritorija (otoka i t d.). Iz rimskog naziva Pharia napraviše dalmatinski Romani pravilno u svome izgovoru Fara. Iz toga naziva nastade opet sasvim pravilno naš naziv Hvar (u domaćem narječju Fòr), i to zbog toga, što stari Slaveni nisu poznavali suglasnika f, nego ga rastvoriše u suvlasničku grupu hv. Pod utjecajem našega izgovora Hvar izmUieniše i dalmatinski Romani svoje Fara, pa se tako ovaj otok piše u srednjovjekovnim’ dokumentima vrlo često Quara illi Quarra.⁵

Grčka kolonija Parana nalazila se u današnjem Starom Gradu, koji se zvao Lijesno. Odatle se izdvojio današnji grad Hvar zbog toga, što su Stari Grad porušili OmišamL Imamo, prema tome, i ovdje isti slučaj kao i u Dubrovniku, gdje je antičko (romansko) ime .bilo zamijenjeno opisnim toponimom.

Stari Dubrovnik bio je u današnjem Cavtatu. Cavtat se zvao najprije Epidaurus, a onda u srednjem vijeku opisno Civitas vetus Ragusina, što znači »dubrovački stari grad¹«. Od ovoga dugog naziva očuvali su Slaveni samo prvu riječ civitas, koju promijeniše u Cavtat. Talijani očuvaše naprotiv čitav naziv, koji glasi¹ Ragusa vecchia.

Na Hvartf se dogodilo nešto slično. Civitas vetus Pharensis prevedoše Hrvati u Stari grad, a novo naselje dobilo je ime isto kao i otdk Hvar.

Naziv našeg otoka pokazuje ipak čudnu pojavu, i to ne kod Hrvata, nego kod Talijana. Talijani ndjesu očuvali stari antički naziv kao Hrvati, već zovu ovaj otok sasvim drugim imenom: Lesina⁶ (e je naglašen), za koje nema nikakovih potvrda u staro (antičko) dioba. Prvi put se pojavljuje talijansko ime na kraju 11. vijeka, u vrijeme dakle, kad je otok već proživio tri vijeka neretljanskoga ■vladanja, kad je išao u sklop Narrentanae insulae i sačinjavao domi-

nilum insularum, kojim je upravljao knez (comes), odnosno njegov bucanius. Godine 1099,—1100. prolazio je ovuda mletački đužd Vitale Michiel vraćajući se iz Svete Zemlje. Tom prilikom pominje se prvi put mletački naziv Liesena ii Liesna.⁷ Današnji talijanski naziv Lesina pokazuje zamjenu dvoglasa ie sa e. Ovo se može protumačiti utjecajem talijanske opće riječi lesina ,što znači »šilo«, jer je geografska konfiguracija ovoga otoka na karti zaista nalik na šilo.

Historik Jireček prvi je kušao protumačiti⁸ mletački naziv Liesena Ii Liesna, kasnije izmijenjen u Lešina, kako se danas naziva općenito u. talijanskom jeziku. On veli, da je mletački naziv nastao od našega staroga adjektiva u srednjem rodu lesno, gdje se imaju razumjeti naše opće riječi ostrvo ili mjesto. Naziv je dakle značio »šumovito mjesto ili ostrvo«. Ovaj naziv mogli su Mlečani da čuju samo od neretljanskog domaćega pučanstva, s kojim su ratovali već od 9. vijeka. Nijedan đokumenat nije nam zabilježio, kako su sami Neretljani u svom govoru zvali ovaj otok i glavno mjesto na njemu Stari grad, ali iz očuvanoga našeg naziva Hvar mora se sa sigurnošću zaključiti, da su glavno mjesto na njemu zvali Liesmo, a sam otok Hvar.⁹ Kasnije su oba naziva generafcirana prema mediteranskom običaju, da se glavno mjesto na otoku i sam otok jednako zovu. Pa tako mi zovemo danas otok i grad jednako, i to Hvar, a Talijani isto tako jednako, Lesina.

Nekoji talijanski historici, kao Praga¹⁰, tvrde doduše, da Lesina nije slavenska riječ, nego čak predindoevropska. Ovo je tumačenje samovoiljno, kako smo već rekli, jer najstarije potvrde za taj naziv potječu iz čistoga slavenskog doba.

‘Iz toponomastike Hvara dade se tačno utvrditi’, da je otok Hvar morao biti ii u neretljansko doba obrastao šumom. Iz analize ove toponomastike vidjet će se i to, da hvarske šume nijesu sadržavale samo drveće karakteristično za mediteranske šume, kao pinus hale-pensiS i quercus lex, koji daju glavna stabla za mediteransku »macchia«, nego da je u mima bilo i drugog sitabalja. U općini hvarskoj imamo dva naselja, koja se zovu Velo i Malo Grabi je (u domaćem narječju Grobje). To je naša kolektivna izvedenica od drva grab. Prema tome bilo je na Hvaru i grabovih šuma.

Naročito treba istaknuti činjenicu, da se blizu Velikoga Grabi ja nailazi brdo, koje se danas zove Motoklt. U Dalmaciji ima više ova-kovih naziva, a svi dolaze od latinskih riječi Monte acutu(m), što znači »oširo brdo«.¹¹ Ovaj su naziv neretljanski Slaveni mogli dobiti samo od domaćih hvarskih Romana. Može se dakle zaključiti, da je otok Hvar bio šumovit ii prije dolaska Slavena, pa je sasvim razumljivo, da su ga Hrvati nazvali po šumama Liesrao.

S te strane naročito je važno ime hvarskog naselja Gdini (u općini bogomoUjskoj). Ovaj je naziv identičan s imenom poljske luke Gdynia. Osnova ovoga naziva dolazi češće u poljskoj toponomastici.

Odisite osnove nastade à maw Gdansk, njemački Danzig.¹² Poljski slavist Bruckner nailazi ovu osnovu i u imenu starohrvatskoga plemena Guduscani ilM Gaćani u Lioii. Osnova u mjesnim nazivima Gdiraj i Gdynia milje se očuvala kao opća riječ ni u pollijskom ni u hrvatsko-srpSkom* jeziku. Kako se vidi iiz staroga pruskog jezika, gdje je ta osnova postojala kao opća riječ u značenju »šuma«, morala je postojati kod zapadnih Slavena i na sjeveru i na jugu u značenju »šuma«. Gdiimj znači šumovito mjesto. Opet jedan dokaz, da je otok Hvar bio šumovit u rano neretljansko doba. Upor. Dinjiška na Pagu.

Od ostalog drveća treba spomenuti, da u hvarskoj toponomastici dolazi i jelha (danas joha). Ovako treba tumačiti naziv mjesta Je(l)sa, gdje je s uzet iz staroga lokativa. Na Hvaru je dakle raslo i drveće, koje odgovara mekom ili močvarnom terenu.

Ovamo idu naselja Vrbo(v)ska (u domaćem narječju Varbuoska i Varbaon) i Vrbanj, izvedenice od vrbe, kao i Vrbnik na otoku Krku, U hvarskom statutu čita se naziv polja Varba.

U nekoj vezi sa šumovitim terenom stoje i nazivi hvarskih naselja Vrisnlk (u općini Jelsa) i Rudine (u općini Starigrad). Prvi naziv dolazi od imenice vrijes.¹³ Kod Vrbnika imamio isti ovakav naziv, samo se izgovara bez v: Ris’ika. Naziv Rudine dolazi i u općini bolskoj (u samom mjestu) na Braču, kao i u Hercegovini.

Ostala imena naselja, kao Zaraće, koje označuje naselje za ratom ili rtom, ili, kako bi se danas reklo, za puntan; Zastražišće (od straža), Dol (u narječju Duol), Selca, Poljica (u domaćem narječju Pojica, ovako se zove i polje u Svirču) ista su kao i u ostaloj kopnenoj Dalmaciji.

Karakterističnija su za ovaj otok imena naselja Pitve, Bogomolje, Brùsje i Svirče, jer ih ne nalazimo na dalmatinskome kopnu. Od ovih naziva neki dolaze kao imena mjesta i drugdje, tako u kr-njačkoj općini kod Ogulina Bogomolja u singularu. Na Hvaru u pluralu; ali ne znamo, na što se ovaj posve jasan naziv odnosi.

Riječ pitva dolazi u poljičkom statutu kao opća riječ u značenju »napitak«.¹⁴ Ni ovdje ne znamo, na što se upravo riječ odnosi. Ime naselja Brusje objasnit ćemo, kad bude riječ o Kčari na Korčuli.

Ime naselja Svirče stari je pridjev od svirac.¹⁵

Inače je toponomastika ovoga otoka posve slavenska. Romanskih ostataka, osim spomenutog Motokita i romansko-kršćanskog naziva naselja Sbćuraj, nismo dosada nigdje našli. Iz ove činjenice treba zaključiti, da su Neretljani vrlo rano slavizzali ovaj otok toliko, da Mlečani, kad su u vojnim pohodima dolazili ovamo,. nijesu više mogli ni čuti staroga romanskog naziva za otok. Zbog toga nijesu ga ni mogli zvati prema antičkom (rimskom) nazivu Pharia ili Fara, nego prema starom hrvatskom nazivu Lijesno. Razumljivo je dakle, zašto baš omi’ sačuvaše slavenski naziv.

Na malom otočiću Šćeclro treba zabilježiti toponim Moster (ili Kunvenat) od monasterium zbog toga, što srno mostir mogli konstatirati samo na zadarskom arhipelagu. Tu još postoje ruševine starog manastira.

II.

Osim hvarskih toponima, što ih bilježe austro-ugarska i jugo-» slavenska specijalna karta, koje po svojoj prirodi ne mogu dati domaćih naglasaka i većinom prenose oblike iz narječja u književni jezik,¹⁶ zabilježio je izvjestan broj naziva uvala i polja u domaćem izgovoru i s domaćim akcentom dr. Mate Hraste u svojim đijalekto-logijskim studijama o čakavštini otoka Hvara.¹⁷Time je zadužio hrvatsku toponomastiku.

Iz njegovih bilježaka ističemo neke karakterističnije toponomastike pojave. Kao naziv polja pojavljuje se ovdje vrlo često Pasika u sing, i pl. (sedam puta) kod gotovo svakog naselja. I na drugim otocima ima Pasika. U hvarskom statutu dobiva ovaj toponim još i naše posjedovne pridjeve Didina pasika, Mihanja (= Mihanova Pasika. Kako ova praslavenska prefiiksatna složenica znači »šumu određenu za sječu«¹⁸, potvrđuje i ovaj toponim) naprijed rečeno mišljenje ,da je otok bio šumom obrastao u starije doba. Ovako nazvane njive nastadoše na krčevima,

U istu kategoriju toponima idu i nazivi šumskog stabalja i šumskih biljki kao imena uvala i polja: Bòrea, Vòrbà, Grab¹⁹, Gràbovac, Brrstova¹⁹, Loznò, Jàgodna, Dubàc (tri puta), Vrlsje, Kolàe, Raosò-hortice, Cesminica, Borovik (dva puta), Dubje, Zaborje, Grobje, (= kolektiv Grablje), Grabovik, Vrìsuà, Smričevica, Pràpatna, koja se sreće na gotovo svakom otoku; u statutu još Kupinovik, Trišćeno Borje i t. d.

Na krčenje šume upućuje i Dragačin Laoz, gdje muško Kčno ime Dragača²⁰ (potvrđeno u 13. vijeku) upućuje na veoma star toponim.    ^f

Naročito treba istaći u ovom redu opažanja toponim za polje uozd u Svirču, Vrisniku i Pitvama, koja naselja nemaju luke. Pra-slavénski naziv gvozd za šumu, koji upotrebljava i čakavac Zoranić, nisam sreo kao toponim na drugim našim jadranskim otocima. Ovamo ide, kao dalja izvedenica od istog naziva, Gvozdènovica (naziv polja kod Staroga grada).

Istaći treba s obzirom na to i ove nazive uvala Pogorila kod sela Pojica, na jugoslavenskoj specijalnoj karti Opaljenica i Požar. Na ovako nazvanim terenima zacijelo su se nekada nalazile šume, koje su bile paljenjem iskrčene’ili uništene.

Kako se iz ovoga izlaganja vidi, imamo na Hvaru dosta toponima, koji nas ovlašćuju na zaključak, da se je staro hrvatsko (neretljan-

sko) naseljivanje otoka vršilo krčenjem šumskih predjela. Tu je ova činjenica tim značajnija, što romanskih toponima za naselja (osim Sučuraj) gotovo i nema.

Od toponima, koji se odnose na konfiguraciju terena, vrijedno je zabilježiti naziv polja Sutiska kod Hvara. Sutjeska kao naziv za dolinu (convallis) nalazili smo dosada samo na kopnu (Soteska u Sloveniji i Sutjeska ui Bosni).

Rijedak je toponim Propad u hvarskom statutu, danas Propod, riječ, koja je u značenju »bezdan, provalija« zabilježena na Lumbardi i u¹ Istri.²¹ Za ovaj toponim nije nam na žalost zabilježen rod kao ni za riječ na Lumbardi i u Istri.

Toponim garma²² dolazi na otocima obično za uvale, ali ovdje i za polja: Gàrmica, Garmice (polja u Starom gradu i Vrboskoj).

Od imena hvarskih uvala zanimljiva su Krizno Lukà (upor. Križni Rat na specijalnoj karti), Pokònji Dol u značenju »mirni«²³ (upor. na istom otoku naziv uvale Tiha), Gnjlllne (nazvana po zemlji, koja se u Dalmaciji na kopnu zove gnjila za glina), Liičišća (koja je nekada služila kao luka »porat«), B&ki (vrlo čest toponim), Lflččv Bok, Tatinja (često na otocima), Gračišće (od gradac), Sfiniva (pridjev od stijena), Siròko (često), Sokolića, Dubòka, Veli Dolile, Vučh (pridjev ž. r. od vuk), Stupišće, Paklina²⁴, Zavala, M6ča u sing, i pl. i u deminutivu, odatle Mćčica, Girnao Pòsta (pridjev od imena ribice gira < lat. gerres), MandrSč²⁵ grčka riječ »mala luka za čamce«), Mùdri Dolac²⁶, Ràpa (u značenju »rupa« dolazi i u narječju otoka), Zčgrodje (izvedenica od za gradom), Grèbisce, Càrkvica, Paladinska (dolazi i u sjevernom Jadranu), metafore Kjušna (dva puta, u značenju »nalik na ključ«) i Kabol (u hvarskom statutu Kabul) i t d.

Od drugih imena uvala i polja zabilježiti treba nazive izvedene od starih parodniih imena za lica: Mićlćeviica (uvala kod Hvara), Radočinac (uvala kod Brusja), Ràdov Dolàc (polje kod Brusja), Radoševica i Pavlićeviea (polja u Poljicima), naročito pak Pribinja (kod Brusja), stari pridjev ž. roda od Pribina²⁷, a ovo od Pribislav, Bilotinja (kod Zastražiišća) dđ staroga hipokoristika Bjelota²⁸), a ovo od Bjeloslav i t. d. Toponimi kao Pribinja i Bilotinja važni su za kronologiju hrvatskog naseljavanja otoka. Kako je ovakvih naših ličnih imena nestalo davno iz upotrebe (možda već od 11. vijeka), možemo iz njih zaključiti, da potječu iz prvog (neretljanskog) doba.

Od naziva koji se odnose na kvalitet terena, stvoreni su toponimi: Pišćena (uvala). Piske i Pišćenik (polja u Pitvama nazvana po pjeskovitom terenu). Ovako se ima tumačiti i pridjev u Bili potòk (polje kod Hvara) »potok, koji je bijel od pijeska«. Ovamo idu još toponimi: Plfišnjak (izvedenica od ploča; polje u Zastražišću), Kre-màc i Krenčić (dva deminutiv od krem za kremen, polja u Brusju), Griidac (polje u Brusju), Grebine (polje u Vrisniku), Blata, Blato

<polja u Jelsi i Vrboskoj). Ovi tipovi nalaze se gotovo na svakom otoku. Ovamo ide također Zašćarblne (polje kod Svirča od osnove pridjeva škrbav).

Zabilježiti treba još češću upotrebu sufiksa -išće ovdje kao i na Braču. Njime se označuje nestanak nečega: Polačišće i Igrališće (polja u Vrbanju), neobičan naziv naselja Zastražišće (od za stražom). Ovamo idu već pomenuti nazivi uvala u Brusju Lučišće i Gradišće (od luka i gradac), zatim Grahovišće i Križišće na jugoslavenskoj specijalnoj karti.

Od kulturnih biljki prave se i ovdje jednaki toponimi kao i’na ostalim otocima: Màslinica (uvala kod Starog Grada i Vrboske), Maslinovik, Maslinski Ròt (polje kod istog naselja), Krušvica (polje • u Svirču), Kruševje (polje u Vrisniku), Kriiševa (uvala u Zastraži–šću), u hvarskom statutu Oskorušica Parva.

Već -u ovim razmatranjima moglo se vidjeti, da i hvarska toponomastika, kao uostalom i toponomastika svih ostalih naših jadranskih otoka .pokazuje izvanredno mnogo zajedničkih toponima, koji pružaju dragocjene podatke kako za povijest naseljivanja, tako i za našu folklornu geografiju. Evo još nekih prema zabiiježbama M. Hraste:

a)    Nazivi za polja: Kopita, Njive, Jflbića Brigi, Brig, Carića Vàrtli, Lòkva, Stifa Lòkva, Pod Lòkvu i augmentativna izvedenica odatle Lokvine, Pčča (»komad«, od galolatinske riječi pettia), Dolàc i deminutiv odatle Dolčić, OklMe, Glavice, Bàbe, Pojàne, Raovni <t. j. dolci), Dragòvoda, Polovine, Stràomà, i plural Strdne, Mirje ili -Mirja (kolektiv od mir »zid«). Pasjak, Vrótnik (upor. na kopnu vrlo čest toponim Vratnik), Hum, Dòli, Pelinja (stari pridjev od biljke pelin). Viri; u hvarskom statutu Zala luka (danas Zàlo Lùkà), Didina •Gomila (upor. Dldov Mir, polje u Pitvama), Stinice, Prigradica i t d. Na specijalnoj karti ima ih također.

b)    Nazivi za uvale: Diiga, Kopašna Vela i Maóla (također u hvarskom statutu Kopačina), Dòle.

Time nije ni izdaleka iscrpena ni objašnjena sva toponomastika otoka Hvara. Iz popisa M. Hraste vadimo ove neobjašnjene nazive:

a)    Uvale: Majeroviea, Buci ča, Lampèsa, Zeleminac (i polje se zove ovako u Starom Gradu), Brzenica, Zdenlkovac, Hobuònj, Pliv-na, Givnik, Basina, Palinica, Mind, Kamovlk, Čarvanj, Tetikovac.

b)    Polja: Skladne, Pajike, Škargotovica, Kupa, Sipòvac, Račiće, Vugàva (poznato vino), Vordušće, Santunòvica, Laojca, Pri-smen, Parhujine, Skudjìvac, Ribòia, Magariiše, Tarjoci, Račić, če-ponj, Gojdane, Llećevac, Gardòjàc, Prisinjak; u hvarskom statutu Cvitan (danas Cvitòn).

Među ovim neobjašnjenim toponimima ima ih zacijelo takvih, koji se nalaze samo na Hvaru. Zbog toga ih navodim ovdje kao pobudu budućem istraživaocu.

IH.

Hvarska toponomastika izaziva još neke primjedbe. Starigrađ u domaćem govoru je danas postao složenica jednako kao Carigrad i Novigrad i sklanja se samo drugi dio. Pridjev je odatle starigradsku ne starogradski, kako bi moralo biti, da riječ nije složenica.

Naša pomorska karta bilježi na Hvaru još ove interesantne nazive:

a)    za rtove: Pelegrin (opetuje se). Mlaki Rat (čudan pridjev²⁹),. Smočiguzica (humoristìCki toponim, koji se opetuje). Plani Rat (pridjev smo do sada imali samo u izvedenici Planik), Makarac (opetuje se i na Mljetu sa h mjesto k), Bad Jagodni i Česminov;

b)    uvale: Sviračina (upor. Svirče), Veli Kučac (deminutiv od Kuk³⁰, Bosijna (možda od imena Basilios), Vela Zečja, Sinja va. Po-krivenik³¹, Vele Gaćice (ova se metafora opetuje), Medvidina, (upor.. mletačko Orser za otočić na Lošinju).

Brojevima su označeni još ovi:

a)    rtovi: Ražanj (1, 7), Galijola (2, također naziv za škoJj), Kos-mača (4), Glavna (sc. punta, 8). Bočina (augmentativ od Bok, 12)„ Žukova (15, od žuka < juncus). Debeli Rat (62);

b)    uvale: Rogač (3), Cisti Dolac (5, upor i samo Čista kao toponim za uvalu), Veli Bok (6, 9), Zvirja (10, zacijelo mjesto Zvirje. Prema tal. sintaktičkoj konstrukciji Vala od Zvirja stvoren je nominativ griješkom Zvirja. Toponim se Opetuje, Brak (11), Mali Bok (13), Nedomisalj (14, pridjev od staroga Jienog imena NedomySl⁸²)* Stiniva (16), Ključna (17, opetuje se). Mala Kopačna (18), Borova (19), Oskorušica (20), Zala Luka (21), Pelegrinska (15, upor. rt Pele-grinL Uleni Bok (60, pridjev od ul »košnica«). Pod Stine (61), Petrovac (63), Križ (64).

U obalski sistem Hvara idu i vrlo zamršeni Paklèni Otoci. Pridjev ima značenje »smola«, upor ovaj pridjev kao toponim na Sipanu Pakljena³³. Talijanski naziv za njih (Isole) Spalmadori odnosi se na paklinu za mazanje brodova, koja se na ovim otocima dobivala kao> i na Korčuli. Spalmadori (sa d mjesto t), mletački je naziv za toskan-sko spalmatore od spalmare »mazati dno broda«.

Naša pomorska karta donosi za njih ove toponime:

a)    rtove: Margimski (sc. rat, od mrgin »međa« < lat marginem), Zaglav (31), Močiguzica (32), Camjene (»crvene zemlje« kod uvalp Čamjeni Bok, 33), Rasnik (42, od hrast), Perna (45, također i uvala)*. Ražanj (46), Stražica (53);

b)    uvale: Staro Palilo³⁴ (29), Močiguzica (32), Duboka Vela i Mala (34), Plamkov Bok (35, pridjev od planika »arbutus unedo«),. Palmežana (37, ime stoji možda u vezi s tal. nazivom Paklenih

otoka), Stipamska (43), Vrnogradišće (47, rijedak toponim), Stari Stani >(48, prema pastirskim kolibama), Taršćena (49, pridjev od Taršće³⁵ <52), Sotìne (55), Pakleni ³⁶ Bok (56), Obocrija (57), Girje Palilo (58, pridjevTeTudan, možda od gira < gerres);

c)    školjevi: Vođnjak Veli i Mali (22, upor. Vodenjak), Karbun {23)t Travna (24, opetuje se). Jezik (25, nije na Jadranu česta metafora, upor. na Siciliji Linguaglossa), Paržanj (26), Borovac (dva puta, 27, 40), Planikovac (39), Jerollm (44), Stambodar (51, sasvim neobičan toponim);

d)    slke: Baba (36), Gojca (38, zacijelo dialektički izgovor deminutiva od gaj), Pločice (50).

Kako se vidi, toponomastika je Paklenih otoka jednaka hvarskoj.

U obalskii sistem Hvara ide i otok Šćedro, izoliran toponim na Jadranu. Talijanski naziv Torcola nema nikakve veze s hrvatskim. Taj smo naziv vidjeli na Krku za uvalu. Kao i Lčs&no i Šćedro je dianas imenica srednjeg roda. Prvobitno je to bio praslavenski pridjev štedrt »milosrdan« očuvan u svim sjevemoslaven&kim jezici

ma. Samo je u južnoslavenskim jezicima izišao iz upotrebe i očuvao se pvdjé kao otočki toponim. Takovih primjera vidjeli smo više, «por. Gdiuj, Dinjdska. U poljskom se očuvao i kao crkveni termin szczodiry dEzieA, wieczór = maloruski ščedry večer (dan pred novom .godinom ili pred tri kralja), u’Prikarpatskoj Rusiji Ščedrovka »novogodišnja pjesma«, ruski seedryj »darežljiv«. Uz pridjev Šćedro ima se razumjeti ostrvo, ne Otok, jednako kao i uz pridjev. Lastovo. Motiv, koji je dao povod za ovakov toponim, nije sasvim jasan. Sličan toponim za otočić nalazi se u Baki: Milosrđe. Na Šćedrii se nalazi toponim Master, od monasterium. Zbog toga je moguće, da. je naziv Šćedro »milosrdnii otok« došao od samostanaca. To je dakako samo nagađanje.

Oval naziv dobiše i.dva. glavna rta; Punta Šćedra i Vrh Šćedra.

Drugi su toponimi za rtove na Šćedru ovi: Gornji (sc. rat), uvala Perna (opetuje se), Tuf era (mletačka izvedenica od tufo), Maslinica, Sotovi Bok (pridjev neobičan), Rasohatiea (vrlo ofcst naziv za rtove invale, od rasoha »furca«), Lovišće (stari naziv za ribarske pošte). Manastir (zacijelo krivo zabilježeno na našoj pomorskoj karti mjesto Master, kako je na austro-uearskoj specijaM), Stari Stani (upućuje na pastirstvo na ovom otoku), Smokov Dolac, Nova Pošta (»mjesto za ribarenje«, općenito u Dalmaciji), Veli i Mali Grebac³⁷, Smokova, Borova, Camjeni (sc. rat »crveni«), Garma, Kosmati Bok (pridjev upućuje na sitne restine, upor. Kosmàj i t d;). Pod Stan (upor. Stari Stani), Spilski Dolac, Tulitani Bok (pridjev neobičan).

U hvarski sistem idu još dva školjića u Korčulanskom Kanalu Lukavci (česta metafora za školje) i Pločica.

Bilješke :

^I    Jedan Faro je kod Messine na Siciliji, drugi u Portugalu.

*    Feral je nastalo od grčkoga oblika fanàrion, u kojem je nazivu Pharos dodan grčki deminutivni nastavak -arion. Odatle i turski oblik fenjer, koji govori i naš narod u Bosni. Carigradski kvart, u kojem je grčka patrijaršija. zove se Fanar. O svim ovim problemima, kao i o samom imenu našeg otoka potanje u mom članku »Le nom d’une ile adriatique«, u časopisu Revue des Etudes indo-européennes II. (Bucarest).

³ Kao opća riječ dolazi na Rabu. Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etynu Worterbuch br. 6564. Na spec, karti 33/XV mjesto Plaža piše se Blaža. Upor. Nastavni Vjesnik, XXIX, 227. Ne znam, da li se ovako govori u narodu.

*    Upor. Brattia za Brač. Pharia piše Plinije.

⁵ Ovako se piše vrlo često, ‘tako u Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae IV, 91 episcopatus Quariensis (a. 1239); Monumenta historica Slav-mer. I., 276 Quarra; Monumenta historico-juridica Slav, meridionalium I, 2, 187 (14. vijek) insula Quarre, Huarre, Chuarre.

*    Najstarija je potvrda za ovaj tal. oblik iz 1358, v. Mon. hist. Slav. mer.. XIII, 206.

⁷    Ovako pišu i domaći dokumenti.’Samo što oni najčešće upotrebljavaju, oblik bez dvoglasa le: Lesna: 1278 (Mon. hist. SI. mer. XXIV (index), potestas, ligna Lesne (ibidem I 176, g. 1330) i t. d.

⁸    U djelu Handelsstrassen und Bergwerke, str. 28.

⁸ To se naročito može zaključiti odatle, što dubrovački statut točno» razlikuje oboje. Tu čitamo stanicum od Sanctam Mariam de Lesna in insula Farre (III, 49). Značajno je mjesto, koje se čita u Mon. hist. Slav. mer. I 115. (god. 1278): et quod hedificabunt civitatem (=današnji grad Hvar) que aliis, temporibus fuit apud Sanctam Mariam de Lesna. Prema Ljubiću Stari Grad porušili su Omišani. Tu je dakle bilo prvobitno neretljansko Lijesno, Upor. za ovakva naša mjesta Lesnovo kod Kratova u NR Makedoniji. Ima li još-traga staroj crkvi Sancta Maria de Lesna u Starom Gradu na Hvaru?

¹⁰ Upor. Enciclopedia italiana s. v. Lesina.

^II    Upor. moju studiju »O simbiozi i nestanku starih Romana u. Dalmaciji i na Primorju u svijetlu onomastike«, koja je izašla u zborniku Razprave-(Ljubljana), sv. IV, 35 bilj. 66. Ima i samo Okit (Šibenik, selo), Upor. Ak. Rj. VIII, 813.

¹²    Upor. Aleksanđer Bruckner, Sfownik etymologiczny j?zyka polskiego,. Kraków 1927, str. 138.

¹³    Ova trava raste na Velebitu. Odatle ikavska izvedenica vriština.

¹⁴    Upor. Ak. Rj. IX, 904. Nekakva voda u Poljicima zove se Nepitve, gen. Nepitava (Ak. Rj. VII, 941) valjda zbog toga, što se ne može piti. Ovp je bez sumnje naša riječ. Hvarsko naselje potvrđeno je prvi put g. 1206. Piše se tada Pitua. Nije posve sigurno, da u hvarskom nazivu imamo našu riječ, nego bi moglo biti, da se radi o predslavenskom imenu, koje Mela piše Pitya, a Polonije sa R,oda Pityeia. Upor. moje »Studije iz ilirske toponomastike« (Glasnik zem. muzeja za Bosnu i Herc. XXXII, 38). Možda je stari naziv pre— krojen na našu.

¹⁵    Riječ je potvrđena kod Bjelostijenca.

¹⁴ Primjer: Vrbovska na jugoslavenskoj specijalnoj karti, kako bi moralo» hiti u književnom jeziku, ali kako nitko na Hvaru ne govori. Zbog toga je teško upotrebljavati specijalne karte za lingvističku toponomastiku.

¹⁷ Čakavski dialekat ostrva Hvara str. 2, 7, 12, 21, 48, 51 i 52 (Biblioteka Južnoslavenskoga Filologa, sv. 8), Crtice o bruškom dijalektu (Južnoslav. Fil. VI, str. 180—214). Prema autoru razlikuje se akcenat a ₀d čakavskoga akuta cv> Diftonge oa, uo, ao ispisujem ovdje jednakim slovima.

190

¹⁸    Upor. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno- povij esili rječnik, str. 898 s. v. pasjeka i Akademijski Rječnik,, sv. IX, str. 666 s. v. pasičina, pasiški, pasik i pasika. Mažuranić bez potrebe jekavizira u pasjeka, što je doduše ispravno, jer je riječ sastavljena od prefiksa pa- »na pola isjeći«, ali je ne govore jekavci, nego samo čakavci. Ova riječ je bila karakteristična dalmatinskim Romanima. Oni je na Krku obrnuše u Pizigo.

¹⁹    Na jugoslavenskoj specijalnoj karti.

²⁰    Upor. Akademijski Rječnik, sv. II, str. 744 s. v.

²¹    Ibidem, s. v. XIL 372 s. v.

²²    Upor. moju studiju o ovoj interesantnoj riječi u pariškom romanistič-kom časopisu Romania, sv. L, str. 199 i sL

²³    Ovo značenje,, koje je danas iščezlo u hrvatskom saobraćajnom govoru, obilno je potvrđeno kod starijih pisaca, v. Akad. Rječnik, sv. X, str. 527 s. v-

²⁴    Naša riječ za bitumen. Veoma čest toponim u raznim izvedenicama Ovamo ide i naziv Pakleni otoci, taL Isole Spalmadori, upor. Pakleni Doci brdo u Poljicima. Akad. Rječnik, sv. IX, str. 576.

²⁶    Novogrčki mandràki (sr. rod) »mali zaliv«. Ovu riječ govore ne samo Hrvati na Jadranu, nego i Talijani u južnoj Italiji, u- Đenovi i u Trstu. Upor. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches Wòrterbuch, br. 5291a.

²⁸ Značajna je upotreba pridjeva mudar u ovome toponimu za uvalu. Jamačno su ga ovdje upotrebiU hvarski ribari u istom značenju, u kojem ga upotrebljava čakavac Baraković u rečenici: »Ni sprave na svitu mudrije«, t. j. dolac, koji zahtijeva mnogo opreza i mudrosti.

²⁷    Ovakovi toponimi imaju veliku hronologijsku vrijednost za povijest naseljavanja. Lično ime Pribina potvrđeno je za 10. i 11. vijek. Upor. Akad. Rječnik, sv. XII, str. 837. Pribinja ide prema tome u najstarije hrvatske toponime na Hvaru.

²⁸    Lično ime Belotica potvrđeno je za 11. vijek, a Belota za 13. Upor. ime planine Bjelotina između Konavala i Zubaca i ime sela Belotince u NR Srbiji. Akad. Rječnik I. str. 387.

²⁸ Ak. Rj. VI, str. 832 ima samo Mlaka Voda kao ime izvora, gdje je upotreba pridjeva prirodna.

³⁰    Raširen stari toponim, upor. Nast. Vjesnik, XXIII (1915.), str. 341 br. 4. Za Kuk »velik ikarnen, hrid« kao toponim v. Ak. Rj. VI, str. 753. Deminutiv Klčac potvrđen je u Istri g. 1395, ib. str. 719.

³¹    Upor. Ak. Rj. X, str. 558 za druga ovako nazvana mjesta.

³²    Zabilježeno g. 852 u obliku Nedamuslo u interesantnom popisu imena »seruorum de Massaro«, koji su pripadali crkvi Sv. Dujma u Splitu. Rački, Doc. 5. Začudo Jireček ne pominje u Romanen ovo ime, koje je jedno od najstarijih potvrđenih slavenskih ličnih imena u Dalmaciji. U 14. stolj. pominje se (Stanka z) Nedomišljan Ak. Rj. VII, str. 820. Ime sela Nedomišljani znači vlasteoske podložnike nekoga Nedomisla, upor. Petrčane kod Zadra od Petrica, Južnoslov. Filolog, VI (1927.), str. 72 br. 37.

³³    Upor. Južnosl. Fil. VI, str. 71 br. 35. U Korčulanskom Statutu paclina je naš termin, koji se ne prevodi na latinski (pacMnam facere u 15. stolj.). Upor. Mažuranić, Prinosi str. 888, sv. paklina.

³⁴    Odnosi se možda na mjesto, gdje se pravila paklina. Upor. niže toponim K arbun.

³⁵    Vjerojatno kolektivni naziv od trst »trstika, trska«.

²⁸ Ak. Rj. IX, str. 576 ima’ iz Poljica Pakleni Doci kao ime brda, na kojem vele da ima pakline.

^m Grebac je potvrđeno u Dubrovniku i na Korčuli »mjesto gdje stoje sv. moći« A. Rj. III. 406.

191

5. VIS

Vis (s dugim silaznim akcentom prema Vuku) pripadao je u starini liburnijskim otocima. Oko godine 385. prije naše ere u vrijeme Dionisija I., tiranina sirakuskog, naseliše se ovdje Dorani iz Sirakuize na Siciliji. Viška kolonija evala je i, kao sve grčke kolonije, bila je u isto vrijeme i grad i država (polis). Važnost njezinu osvjetljuje činjenica, da je kovala i svoje novce.

Poslije propasti svoje matice Sirakuze viška je kolonija razvila ekspanziivnost na drugim otocima dalmatinskim i na susjednom kopnu. Poznate su nam viške kolonije na Lumbardi, u Stobreču (Epetium) i u Trogiru.

Vis se zvao u starini u dorskom oblaku Issa. Atički oblik Isse nije potvrđen za nj. Važno je opaziti, da se otok Lesbos također zvao Issa, prije nego što su na nj došli Orci. Iz ove činjenice valja zaključiti, da stari naziv Visa potječe iz nekoga predindoevropskog mediteranskog jezika. Sta znači ova riječ, to se pravo ne može znati, kao što smo već više puta spomenuli, zbog toga, što su nam pred-indoevropski, mediteranski jezici nepoznati.¹

I dalje stare izvedenice od Issa bile su grčke: Issa«», Issiacus »Višanin, viški«. Latini su preuzeli od viških Grka i ove izvedenice, kao i sam naziv za otok. Jedino Livije ima latinsku izvedenicu Issensis »Višanin«.    –

U bizantinsko vrijeme pokušalo se latiniizirati grčko ime Issa. Ravenski geograf piše Isia mjesto Issa. Pored toga grčki član, koji se upotrebljava uz imena mjesta, bio je zamijenjen u bizantinsko vrijeme latinskim članom. Tako nastade današnji talijanski oblik Lissa.²

. PrOkopije iz Cesareje, bizantinski pisac iz 6. vijeka, piše ime ovoga otoka s romanskim članom. Ravenatovu obliku Isia dodaje I-i od toga stvara dalju latinsku adjektivnu izvedenicu pomoću latinskog sufiksa -inus. On piše Lysia i Lysinè. Ovaj posljednji oblik treba tumačiti kao latinsko Lyssina insula »viški otok«.

Najstariji hrvatski oblik zabilježio je car Konstantin oko polovine 10. vijeka.

Kad Slaveni preuzimlju romanske riječi s vokalnim početkom, oni, prema fonetskim zakonima svoga jezika »stavljaju redovno pred romanski vokal svoje suglasnike ] ili v. Zbog toga je stari naziv Issa morao dobiti u hrvatskim ustima suglasnik j ili v.³

Kao najzanimljivije treba zabilježiti, da car Konstantin ne zna ni za grčki, ni za latinski, ni za romanski naziv ovoga otoka, ni za Issa, ni za Lissa, već samo za Jis. Ovako on zove naš otok. Njegovu

X92

grafiju Jčs treba čitati na bizantinsku Jis. Ovaj oblik nije drugdje potvrđen. Naši pisani spomenici znaju samo za Vis, kako danas i narod govori. I Jis i Vis jednako su ispravni naši oblici.

Gore smo već istakli značajnu činjenicu, da je Konstantin Por-firogenit kod naziva neretljanskih otoka samo za Brač poznavao hrvatski oblik. Za Korčulu naveo je oba oblika, hrvatski i romanski. Za Mljet ima samo romanski oblik. Iz toga se može zaključiti, da u polovini desetoga vijeka, kad učeni car piše svoje djelo, na Visu nije bilo Romana, već samo Slavena. Za Hrvate Slavene (Croati Slavi) na koncu 10. vijeka u gradu Visu zna i Ivanova mletačka hronika.

Pored ove lingvističke činjenice, koja ima i historijsku vrijednost, naveo je car i drugu. On izrijekom veli, da u njegovo vrijeme na tri otoka: na »Hoara«⁴, na Visu i na Lastovu ne vladaju poganski Neretljani. On, ha žalost, ništa ne veli, u čijoj su vlasti ova tri otoka, da li u bizantinskoj, mletačkoj ili hrvatskoj. A ništa ne veli ni o razlogu, zbog čega ne vladaju Neretljani baš na ova tri otoka, a vladaju na ostala četiri, koji su mnogo veći, mnogo bogatiji i mnogo važniji. Ne preostaje nam ništa drugo nego da domišljanjem popunimo ovu prazninu u carevu izvještaju.

Sam car je tačno prikazao ekspamzivnost Neretljana na Jadranu.

Iz mletačkih se, opet, izvora zna, da su Mleci poduzimali ratne pohode vrlo rano, kako bi se oprli Neretljanima kao svojim najopasnijim takmacima na Jadranu.⁵

Leži na dlanu, da se careva šutnja mora tumačiti na osnovu ovoga podatka. Mlečani (ili Bizant) nijesu dali u 10. vijeku, da se na pomenuta tri otoka, premda su bila u to vrijeme već slavizirana, učvrsti neretljanska vlast zbog toga, da bi, imajući u posjedu ove otoke, mogli lako kontrolirati kretanje Neretljana po Jadranu,

Na ovim otocima ponavlja se historija. Kad su Iliri u starom vijeku za Agrona i Gentija htjeli da vode balkansku politiku tražeći veze s Filipom Makedonskim, grčki Isejci, kao iskusni trgovci, znajući, tko će biti jači u sukobu između Ilira i Rimljana, oprli su se ilirskim nastojanjima i tražili pomoć od Rima. Sve vrijeme sukoba stajali su stalno na rimskoj strani. Za ovu službu Rim, ih je bogato nagradio. Oprostio ih od poreza i proglasio kasnije rimskim građanima. Plinije, rimski pisac, zove Vis Issa civium romanorum. Ali kad se pod rimskom vlašću razvila Salona, Vis izgubi potpuno onu važnost, koju je imao u doba Ilira. Slaveni došavši na nj nađoše samo ruševine nekadašnjeg cvata.

U doba neretljansko, ako smo dobro interpretirali podatak, što nam ga oruža car Konstantin, Vis je služio za uporište Bizantu (ili Mlecima) protiv slavenskih Neretljana u njihovoj ekspanziji na Jadranu. Novija i najnovija historija pruža također dosta analogija za takvu važnost ovih otoka.

U današnjoj toponomastici Visa ima možda još grčkih tragova. Glavno mjesto na tom otoku zove tamošnji naš narod samo Luka» zbog toga, što je to zaista velika luka, a stanovnike mjesta Visa zove samo Lucani.⁶

Komižani smatraju Lucane kao gospodu.    »

Značajno je ipak, da se naziv Vis nije na samom otoku očuvao kao ime mjesta. Razlog može da leži u činjenici, što je grad (civitas) Vis bio razvaljen u doba dolaska dužda Petra II. Orseola na ovaj otok g. 997., pa ga je trebalo ponovo naseliti.⁷

Jedino predslavensko ime većega, naselja na otoku Visu jest Komiža. Ovaj naziv ne sadržava ništa slavensko. Na žalost nema podataka, kako se zvao u rimsko doba. Zbog toga ne može se dati pouzdana etimologija, već samo kombinacija, nagađanje. Lingvistika se ne protivi, ako bismo ga tumačjli od grčkoga naziva Niko-mčdla⁸. Kao maloazijska Ntkoniedia, i ovo bi bila .izvedenica od grčkog ličnog imena Nikomedes. Komiža bi, ako je ovo istina, značila mjesto, gdje je neki viški Grk imenom NikOmčdčs imao svoju kuću, posjed, vinograd ili što slično.

Da je Romana nekada bilo i na ovome otoku, svjedoči njegova ‘ toponomastika, koja sadržava i romanske riječi. Ovamo idu nazivi naselja Kostima⁶ (š dugim silaznim akcentom na i) od latinskog cisterna »gustima«, Kumpris¹⁰ (s kratkim silaznim naglaskom na 1} od latinskog cypressus »čempres«, Nevaja (s dugim uzlaznim akcentom na a u sredini), od latinskoga Novalia »krčevina«,¹¹kao na ostrvu Pagu. Pored toga imamo i naziv za morsku plvčinu (siku) Seket (naša pomorska karta piše je Seget, što možda nije ispravno), što je deminutivna izvedenica od latinskoga adjektiva siccus »suh*. Zatim nazive za obalske čestice kao Skor¹² (s dugim silaznim naglaskom), Lenga, kao na Mljetu, Salbunara »pješčara«. Ovaj posljednji latinski naziv susreće .se i inače vrlo često u Dalmaciji kao naziv pjeskovite obale. Ovamo ide i naziv rta Promentur, od iat, promontorium.    :

Pored-toga naš je narod na Visu očuvao u svome dijalektu iz domaćega govora i jedan izraz, koji ne nalazimo, inače nigdje drugdje u Dalmaciji. To je naziv za posudu, koja služi za prenošenje mašta »mošta« iz vinograda u vrijeme jematve. Ovu posudu zovu Višani prltor, a Komižani pritur (s dugim silaznim naglaskom na u). To je latinska riječ praejectorium »posuda za pretakanje vina«. Ova latinska izvedenica nije očuvana ni u jednom drugom romanskom jeziku.¹³ Viška tuđica pritur ide, dakle, s obzirom na geografsku raširenost u isti red kao i naša općenitija romanska tuđica na Jadranu oliganj iii liganj, koja dolazi od latinskog lolligo. Za njih je-znao samo istočni latinitet, koji se govorio na našoj obali    >

IL

Slavenska toponomastika ovoga otoka potvrđuje saznanje, koje smo gore crpli iz Konstantinova izvještaja. Slavenstvo ovoga otoka starije je od prve polovine desetog vijeka, kad car piše svoje djelo.

Na to upućuje, prije svega naziv viškog naselja Dragodiđ¹⁴ (s dugim silaznim akcentom na i). To je staro slavensko lično ime, za koje ne nalazimo nigdje drugdje potvrda do li na Visu.

Rt (punta), koji zatvara komišku uvalu sa zapadne strane, zove se Knezrot¹⁵ (s dugim silaznim naglaskom na e). To znači »kneževa punta«. Naša složenica sadržava stari adjektiv knež »knežev«, koji se danas više ne upotrebljava.

Drugi nazivi kao Vélo Seilò, Pòje, Pospil’je (s dugim silaznim akcentom na I), Po(l)bumje (s dugim silaznim akcentom na u), što znači naselja pod spiljom, pod humom, nisu tako važni kao Okjučina (s dugim uzlaznim akcentom n^ u). Ovaj posljednji naziv dolazi u Poljicima kao ime zemljišta Oključ i na Hvaru kao mjestance Oključna.¹⁶

Od drugih naših naziva treba spomenuti jošte Radenje brdo, gdje imamo stari adjektiv od ličnog imena Rađen, hipokoristik od Rađimir, Brajkovac i Vinopolje.¹⁷ U posljednjoj složenici imamo stari adjektiv, koji dolazi samo u nekim imenima mjesta sjeverne hrvatske teritorije kao Vini vrh i Vina gora »vinov vrh, vinova gora«.

U toponimima, što ih je s akcentom i prema domaćem izgovoru zabilježio Hraste, ističu se najprije prefiksalne složenice sa pod: Postrdžje, Posel’je (nekad Velo Selo), Po&piTje, zatim toponim složen sa starim posvojnim pridjevom od veoma raširenoga imena u Dalmaciji Marin Marinje Zemje, s pridjevom dračev, koji često dolazi u dalmatinskoj toponomastici u raznim izvedenicama: Drdčevu Pòje i sa nejasnim pridjevom Plìsku Pòje. On je zabilježio još naziv uvale i naselja Rukòvàc Stori i Nòvi, koji se kao Rukavac ponavlja u Istri.    y

Volijok dolazi vrlo često kao Volujak u hrvatsko-srpskoj toponomastici. To je sa sufiksom -(a)k poimeničeni stari pridjev voluj, koji je u književnom jeziku snabdjeven još sa -ski.

Izvan otoka Visa ne nahodim nejasan toponim Serènjok; ali Borovik, Dubòko, Rudine, Pasike, Pojica, Smričevica, Stiniva, Travna, Rogačić it’d, ponavljaju se i na ostalim dalmatinskim otocima.

Istaknuti treba još toponim složen od¹ pridjeva i imenice Zejno giovò, što je u književnom jeziku Žedna glava, t. j: uzvisina bez vode. Na jugoslavenskoj specijalnoj karti ovaj je toponim krivo prenesen u književni jezik Ženaglava. I opet jedan dokaz, kako su zà

naučno ispitivanje nepouzdani toponimi, što ih bilježe specijalne karte. Toponomastik treba pomoći dlijalektologa pri ispitivanju podrijetla toponima.

Pored navedenih toponima zabilježenih djelomice od dijalekto-loga po čuvenju donosi naša pomorska karta još ove označene na priloženoj karti brojevima:

a)    rtovi: 3 = Rt od Kampa (tal. sintaktička konstrukcija), 4 = Stradine (upor. naprijed Stračinac), 6 = Stončica (i uvala uza nj zove se ovako) i 13 = Pohvalo (izoliran toponim);

b)    uvale: 5 — Vela Čavojnica i 14 <= Knežica;

c)    školjevi, kojima obiluje obalski sistem Visa: 1 = Kamik, 2 = Volić Veli i Mali (metafora), 2, 7 = Pločica (dva puta), 10 = Sanak (izoliran toponim) i 15 i=< Točac;

d)    sike: 8 — Pupak (izolirana metafora), 11 = Pokrivena (upor. naziv uvale Pokrivenik), 12 = Golačić.

Neki od navedenih toponima opetuju se i drugdje, kako se može vidjeti prema Kazalu u ovoj knjizi.

Bilješke:

¹ Neki tumače Issa kao »utvrđenje na vođi« i vide ovu riječ i u svršetku imena grada Larissa u Tesaliji. — Pridjev od Vis ne glasi viski, kako bi bilo ispravno prema nebeski od nebo, nego viški sa š mjesto a, jednako kao u raškj, Raška (rijeka i mjesto) od starosrpskog imena naselja Ras, vfhaški od od Vrbas (rijeka i u starije doba pokrajina nazvana po rijeci). To je zbog toga, što je u pridjev došao š dzi imena stanovnika Višanin, Riašamin, Vrbašanlin gdje je taj konsonant nastao po pravilu od sj.

⁸ Ovo je tumačenje dao već Jireček, Die Romanen in den Stadten Dal-matiens wàhrend des Mittelalters I, str. 20, bilj. 1.

⁸ V- je mogućno i drukčije tumačiti. Upor. Nastavni Vjesnik XXII, 444, br. 7.

‘ Općenito se prihvaća staro Diimmlerovo mišljenje, da se u ovoj carevoj grafiji krije pogrešno pisanje tal. naziva otočića Cazza, hrv.-srp. Sušac, u Lastovskom otočkom skupu. Ja ne mislim, da je tako. Njegova je griješka mogla nastati na jednak način ovdje kao i kod pisanja imena rijeke Neretve. Car je pisao romansko ime Neretve Arenta kao Orontios, kako se ova rijeka nije nikada zvala. Ova se griješka dogodila zbog toga, što je car, u prevelikoj težnji za učenošću, pomiješao, zbog suzvučnosti ili sličnosti, ime sirske (Orontios) i hercegovačke rijeke (Arenta). Ista mu se griieška, čini se, potkrala, i ovdje. Pomiješao je ime partskoga grada Choara i Cazza. Da se radi o otočiću Sušcu, o tome nema sumnje. Car nije mogao imati na umu nijedan drugi otok. Jednom sam mislio, da se radi o krivom prijenosu našega naziva Hvar (upor. Zeitschrift fiir Ortsnamenforschung IV, str. 232). I tako je griješka mogla nastati. Držeći Fara i Quara za dva različita otoka, car je ove nazive različito situirao u političkom pogledu. Fara je ispravno označio neretljanskim otokom, a Quara je prenio na Cazza i rekao, da to nije neretljanski otok.

⁵ Prema Ivanovoj hronici došao je Vis (Issa, Croatorum Sclavorum civitas) prvi put u vlast Mletaka u vrijeme dužda Petra II. Orseola (upor. Račfci’, Documenta p. 424). To je bilo g. 997—998., dakle poslije careva djela. Ako je

tako, car Porfirogenit mogao je misliti ili na Bizantiju kao vlasnika Visa u njegovo vrijeme ili na Hrvatsku, koja je u vrijeme Tomislavovo (910.—928.) bila jaka pomorska država na Jadranu. Sišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, str. 413, 408, i 452, tvrdi, da su Brač, Hvar i Via pripadali Tomislavovoj hrv. državi. Osim rezonovanja Sišić ne navodi dokaza za tu tvrdnju. Jedini dokaz iz dokumenata za nju mogao bi biti pomenuti izraz Ivanove hronike: Issa Croatorum Sclavorum civitas« »Vis grad Hrvata Slavena«. Nejasno je, zašto car ne veli izrijekom, kome pripada Vis, već samo, da na pomenuta tri otoka ne vladaju Neretljani. Ne može se misliti, da car nije bio točno upućen u ono, što je pripadalo tadašnjoj hrv. državi, kad je i onako za nju dao tačnu statistiku. U njegovoj neodređenosti sakriva se, po mome mišljenju, bizantinska politika.

⁶    Komižani su cakavci. Oni izgovaraju c mjesto q, z mjesto ž, kao i mnoga druga, osobito gradska, čakavska naselja na Jadranu. U tome se vidi utjecaj mletačkoga romanskog dijalekta, koji također ne poznaje č đ, već samo c z (ali to nije posve jednako našemu), Upor. M. Hraste, Osobine govora ostrva Visa, BeMćev Zbornik, str. 147—154. U toj studiji dao je autor i nekoliko viških toponima.

⁷    Pomenuta Ivanova hronika kaže izrijekom, da je dužd osvojio grad Vis i odveo njegovo stanovništvo obojega spola kao roblje u Mletke. Upor. vrelo citirano u bilješci 5.

⁸    Samoglasno i naglašeno è u Nicomedia je dugo, zbog toga kod nas pravilno i. U nazivu maloazijske Nikomedije Turci (ili možda već Grci) ispuštaše cio prvi dio Niko- i stvoriše, pomoću grčkoga prijedloga s »u«, Izmit. U našem nazivu Komiža bio je ispušten samo početni slog ni- zbog toga, što se zamijenio s lat. prijedlogom in »u«. Ovo sve može biti pusta lingvistička mašta, jer se mora pomišljati i na ito, da bi Komiža na Visu mogla biti etimologijski identična sa Comiso (o- je naglašeno) na Siciliji (između Ra guša i Vittoria).

⁸ Oblik kusterna mjesto gustirna potvrđen je na Braču g. 1185. Upor. Ak Rj. V, str. 828.

¹⁰    Oblik je dragocjen, jer pokazuje starodalmatinsko romansko k mjesto č.

¹¹    Ta lat. riječ u ovom značenju postoji u svim romanskim jezicima. Upor. Meyer-Lubke, Romanisches etym. Worterbuch. br. 5966. Isti toponim nalazi se i na Biševu.

¹²    Na Vrbniku Skar kao ime dijela obale. Riječ znači upravo mjesto, na kojem se izlazi iz barke. Kao opća riječ ne upotrebljava se više, koliko mi je poznato. Ali se govori općenito u južnoj Italiji. Dolazi od grčke riječi escha-rion, na Siciliji scaru »banchina di sbarco, cala«.

¹³ U romanskim jezicima postoji samo trajectorium »lijevak«, odakle je i naša posuđenica traktur ili tratur, njem. Trichter. Upor. u bilj. 11 pomenuti Meyer-Liibkeov rječnik br. 8844.

¹⁴    Upor. ime muško Dragobrat; Ak. Rj. II, str. 748.

¹⁵    Višani izgovaraju naglašeno dugo a kao o. Upor. studiju M. Hraste citiranu u bilj. 6.

¹⁸ Dosada pomenuta imena mjesta i riječi pritur saopćio mi je student Canki iz Komiže.

¹⁷ Ova imena vadim sa specijalne karte 33/XIV bivšeg austro-ugarskog generalštaba i jugoslav. spec, karte list Vis.