Autor: Branko Kirigin
Novija arheološka i geološka istraživanja na Palagruži nedvojbeno su pokazala iznimnost ovog usamljenog malog arhipelaga usred Jadrana. Kada smo sabirali znanja o Palagruži stalno smo nailazili na iznenađenja. Mogu se na dugo nabrajati izuzetnosti, ali ovom prigodom navest ću samo neke:
- More oko Palagruže najprozirnije je na Jadranu i vidi se do 50 metara dubine
- More oko Palagruže ima (još uvijek) najviše riba na Jadranu, i ono je mare nostrum i bez ZERP-a
- Na Palagruži možete vidjeti kako sunce izlazi i zalazi u more, i obje jadranske obale – Ovdje smo 1993. godine vidjeli morsku medvjedicu
- Na Palagruži još uvijek ima endemskih biljaka i životinja; na njoj raste naša najstarija samonikla sorta vinove loze – Palagružonka
- Palagruški arhipelag predstavlja južna vrata Hrvatske
- Oko Palagruže je najniži tlak zraka na Jadranu
- Palagruža je najstarije kopno na Jadranu
- Geolozi su prije pola godine izdvojili Xenococcus pelagosensis, bakterije pomoću kojih pratimo uzdizanja Palagruže
- Na Palagruži smo našli tragove o plovidbi po Jadranu od prije 8.000 godina
- Na Palagruži smo otkrili prve arheološke potvrde o Diomedu, poznatom grčkom junaku iz Trojanskog rata!
- Rimljani su na Palagruži podigli utvrdu s mozaičnim podovima i nekoliko cisterni za vodu, možda i svjetionik
- U moru oko Palagruže nađem su dva najljepša srednjovjekovna brončana topa na Jadranu
- Na Palagruži se nalazi najviši i najjači svjetionik na Jadranu
- Slavni Sir Richard Burton još je 1876. godine primijetio daše Palagruža “ne dade ni s čime usporediti”
- Vizenz Haardt von Hartenthurn, austrijski kartograf, u časopisu Neue freie Press od 12. lipnja 1904. godine, dakle prije 104 godine, je napisao: “Palagruža treba postati znanstveno promatračka postaja”.
Sve ovo navedeno, kao i poseban dobar osjećaj koji, dok ste tamo, vibrira gotovo halucinantno, nagnalo nas je da Palagruži pokušamo dati jednu novu dimenziju, a da se ne naruši njena osamljenost i izvornost. Najbogatije i najslojevitije arheološko nalazište na Veloj Palagruži nalazi se na njenoj sredini, na položaju zagonetnog imena Salamandrija. Iskopavanja se privode kraju i na tom mjestu želimo urediti prirodoslovni i arheološki park, za što već postoje idejni i izvedbeni projekti.
Međutim, ako gledamo Palagružu kroz prizmu povijesti dugog trajanja (Braudel) onda je, kako je to moj dragi kolega Stašo Forenbaher primijetio, Palagruža uvijek igrala važnu ulogu u velikim, epohalnim promjenama u živom ljudi. Kao prvo, to je bilo za vrijeme starijeg neolitika kada se zemljoradnja širila iz Azije prema Europi, dakle, kada se napuštao lovačko-sakupljački način življenja – prijelaz za kojeg se drži da predstavlja najveću prekretnicu u povijesti čovječanstva. Drugi put je to bilo u doba kada se pojavljuje upotreba metala koja rezultira raslojavanjem društva i nastankom hijerarhija i velikih carstava, i treće s dolaskom Grka na Jadran, pretečama naše zapadne civilizacije.
Dodao bih i četvrtu, a to je industrijska revolucija, kada se zbog pojave parobroda na Palagruži 1874./5. godine gradi najveći svjetionik na Jadranu. Sada kada prisustvujemo tehnološkoj revoluciji, a držeći se tradicije i ritma Palagruže, ne preostaje nam ništa drugo nego uspostaviti Opservatorij “Lanterna znanosti o Sredozemlju” na Palagruži, ne znanosti samo sebe radi, nego najprije i najviše radi zaštite budućnosti ovog dragulja i našeg mora.
Palagruža je oduvijek bila mjesto susreta odakle su se širili razni utjecaji na obje jadranske obale. Joško Božanić je 2006. godine okupio velik broj uglednih stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva oko znanstvenog programa “Studia Mediteranea’ koji je sljedeće godine odobren od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH. U sklopu tog programa, a ohrabreni rezultatima ankete koju smo organizirali uz izložbu “Palagruža – otok među zvijezdama – Diomedov otok”, i dobrim vibracijama iz Ministarstva mora i splitskog “Plovputa” (vlasnika lanterne), odlučili smo pokrenuti ideju da se na Palagruži utemelji Međunarodni istraživački opservatorij “Lanterna znanosti o Sredozemiju” u sklopu Sveučilišta u Splitu. Želimo, naime, ponuditi svjetskoj akademskoj zajednici mogućnost da na Palagružu dođu profesori i studenti geologije, arheologije, povijesti, književnosti, umjetnosti, geodezije, biologije, oceanografije, astronomije, ihtiologije, ornitologije, zoologije, toponimije, nesologije (znanosti o otocima) i drugih znanstvenih i umjetničkih disciplina. Organizirali bi tjedne i dvotjedne susrete, seminare, radionice. U samom svjetioniku uredilo bi se za najviše desetak ljudi radni prostor s najmodernijom tehnologijom, dormitorij, kuhinju, dnevni boravak, kupaonice i skladišta. Tako bi Opservatorij na Palagruži mogao postati pilot-projekt s kojim bi se promovirala zamisao o znanstvenom turizmu. Imamo čvrstih razloga vjerovati u to jer ne samo da je Palagruža osebujna atrakcija, san koji cvijeta na moru, već je ona sama izvor i inspiracija znanstvenih istraživanja i umjetničkih nadahnuća, takvih koja će možda otkriti kako da opstanemo i kako da nam bude bolje.
Terenski pregled i iskopavanja na Palagruži
Palagruža je najudaljeniji hrvatski otok. Ranija istraživanja (Marchcsctti 1876; Burton 1879; Petrić 1975; Orlić 1988; Radić 1988, 1990) upućivala su na značaj ove skupine otoka u transjadranskim odnosima.
Istraživanja su donijela na vidjelo ulomke impresso keramike ( nalazište Palagruža 2) te dva kremena artefakta iz istog razdoblja nađena na otvorenom, zatim veću koncentraciju nalaza iz ranog brončanog doba: ukrašena keramika Cetinske kulture i preko 5 kg kremenih artefakata – odbitaka, noževa, luneta i strelica, te dva ulomka obsidijana (Palagruža 1 i 4). Po svemu sudeći radi se o specijaliziranoj radionici za izradu kremenih artefakata.
Na istom mjestu otkrivena je i veća količina grčke slikane keramike (krateri, skyphosi, tanjuri) iz vremena od kraja 6. do 3. st. pr. K. Također, otkrivena je i veća količina rane i kasne rimske fine i kuhinjske keramike, amfora i pitosa, ulomci običnih i okruglih cigala hipokausta, mozaičke tesscrc, ulomci kasnoantičkih staklenih zdjela, te blokovi s debelim slojevima žbuke.
Na Maloj Palagruži otkrivena su prirodna ležišta kremena i mjesta gdje se kremen brao! Nađeno je nekoliko okruglih ili poluokruglih rupa odakle je u prošlosti vađen kremen. Izgled i boja ovog kremena odgovara onom nađenom na Vcloj Palagruži. Stoga je vrlo vjerojatno da je Mala Palagruža u ranom neolitiku i u brončanom doba bila rudnik prerađivačima kremena na Veloj Palagruži.
Zapadno od svjetionika otkrivena je manja koncentracija keramike iz rimskog republikanskog doba (Palagruža 5). Moguće je daje ovaj materijal donijet s drugog mjesta kada se 1894. god. poravnavao teren za gradnju hidrometeorološke stanice.
Na području zvanom Pod vartle (Palagruža 3) na sjevernoj padini Vela Palagruže otkriveni su ostaci veće cisterne u koju su ulazila tri zidana i ožbukana kanala. Uokolo se otkrila veća koncentracija kasnoantičke fine i kuhinjske keramike, amfora i mramornih pločica. Moguće je da se radi o nekoj vili, a moguće je daje cisterna služila i za opskrbu brodova koji su se mogli usidriti u uvali Stara Vlaka. U toj uvali otkrio se dio rimskog olovnog sidra.
U zaključcima se navodi kako jedina Palagruža omogućava vidljivost obiju jadranskih obala što je bilo presudno za uspostavu veza još od najranijeg neolitika. Otkriće ulomaka Cetinske kulture na Garganu ukazuje na to kako je Palagruža u brončano doba također igrala važnu ulogu. Postojanje pak rudnika i radionice za izradu kremenih artefakata može objasniti porijeklo tih nalaza na dalmatinskim otocima i kopnu, gdje nalazišta kremena nisu poznata. Nalazi luksuzne grčke keramike vrlo su provokativni i ukazuju daje Palagruža u vrijeme grčke ekspanzije ujadran također igrala važnu ulogu. Isto se može reći i za rimsko razdoblje kada na Palagruži već imamo i razne građevine.
Da li je Palagruža Diomedov otok?
Priličan broj antičkih izvora spominju ujadranu Diomedov otok ili Diomedovc otoke, ali niti jedan ne donosi precizniju lokaciju. Talijanska srednjevjekovna kartografija i historiografija vezuje ih uz Tremite vjerojatno iz razloga što se smatralo da se Diomedov kult širio zapadnom obalomjadrana. Stoga se o ubikaciji Diomedovih otoka nije raspravljalo. Proučavanjem Strabona može se zaključiti da su Diomedovi otoci Vela i Mala Palagruža. Diomedov kult vezuje se za značajne točke pomorske trgovine najadranu, što Tremiti nisu. Nalazi luksuzne grčke keramike na Palagruži upućuju daje ovdje bilo neko svetište u grčkom razdoblju, što također podupire tezu da se ovdje radi o Diomedovim otocima.
Dvomjesečni terenski rad pokazao je da puno toga ostaje nepoznato o jadranskoj prethistoriji i antičkom razdoblju. Ovdje prezentirani rezultati pokazuju da se naše poznavanje Jadrana umnogome mijenja te da daljni rad može pružiti značajne rezultate.
