Autor: Mili Razović
SAŽETAK
Putovanja u velike gradove i područja koja obiluju kulturno-povijesnim atrakcijama poprimaju gotovo svuda u svijetu sve veći intenzitet. Prema podacima Svjetske turističke organizacije (UNWTO) 37% svih međunarodnih putovanja uključuje neku vrstu kulturne aktivnosti. Privlačenje posjetitelja koji su motivirani potrebama turista da posjete povijesne gradove, poznate spomenike i muzeje ili da prisustvuju različitim priredbama i festivalima, posebno je značajna za područje Dalmacije na kojem su locirani brojni kulturno povijesni lokaliteti, objekti, ali i sadržaji koji obilježavaju različita povijesna razdoblja na ovom području.
Ta činjenica potiče i ovaj rad koji ima cilj znanstveno obrazložiti rezultate istraživanja koje je provedeno u razdoblju svibanj-rujan 2007. godine na području Zadarske, Šibensko- kninske i Splitsko-dalmatinske županije, odnosno ukazati na nedostatke i mogućnosti za bolju valorizaciju kulturnih resursa i aktivnosti, a u cilju još boljeg uključivanja kulturnog turizma u turističku ponudu ovog područja.
KLJUČNE RIJEČI: kulturni turizam, kulturne aktivnosti, turistički doživljaj, turistička potražnja
_________________________________
Dr. sc. Mili Razović, Turistička zajednica Županije Splitsko-dalmatinske, 21000 Split
Prilaz braće Kaliterna 10, e-mail: mili.razovic@dalmatia.hr
U V O D
Skupine turista koje pokreću motivi i potrebe da na svojem putovanju temeljitije upoznaju ljude, njihovu tradiciju i kulturu, spomeničku baštinu i druga mjesta od interesa, sinonim su za pojam kulturnog turizma.
Prema podacima Svjetske turističke organizacije 37% svih međunarodnih putovanja uključuje neku vrstu kulturne aktivnosti, dok prema drugim smatra se da čak 70% međunarodnih putovanja može ubrojiti u ovu kategoriju ( Richards 1996; Antolović u : McKercher i du Cros 2002). Kulturni turizam, je za razliku od ostalih vrsta turizma specijalnih interesa, izrazito kompleksan.( Tomljenović 2005;) Najprije, kulturni turizma podrazumijeva široku paletu aktivnosti, od posjeta kulturno-povijesnim spomenicima, preko obilaska muzeja i galerija, prisustvovanja koncertima, sve do upoznavanja lokalne kulture i običaja. Napokon, kvalitetna kulturno-turistička ponuda zahtijeva uspješnu suradnju kulturnog i turističkog sektora, koji su po svojoj orijentaciji – jedni na profit, a drugi na opće dobro – u biti vrlo različiti.
Mnogi teoretičari smatrahu da ne postoji posebna, specifična definicija kulturnog turizma jer stručnjaci koji se njime bave uzimaju u obzir ono što se zasniva na njihovu vlastitom iskustvu i resursima s kojima raspolažu. Neki ga zovu kulturnim turizmom (culural tourism), neki turizmom baštine (heritage tourism), neki turizmom kulturne baštine (cultural heritage tourism). Svi ipak dijele istu ideju: radi se o posjetiteljima koji su zainteresirani za upoznavanje onog što određeni grad, regiju ili državu čini različitima i zanimljivima, bez obzira radi li se o umjetnosti, kulturi, povijesti ili svime zajedno.
Kulturni turizam podrazumijeva i takvu vrstu turizma u kojem su cilj turističkih posjeta muzeji, izložbe, koncerti, ili je pak takva vrsta turizma vezana uz materijalnu, tj. „izgrađenu“ baštinu, od religijskih spomenika do svjetovne arhitekture.
S obzirom na raznovrsnost i bogatstvo resursne osnove na području Dalmacije u radu se , na temelju istraživanja, nastoji utvrditi nedostatke ponude kulturnog turizma, vrste turizma koja je važan čimbenik cjelokupnog turističkog razvoja na dalmatinskom prostoru. Istovremeno, na temelju rezultata provedenog istraživanja, predlažu se i rješenja kako se može posredstvom bolje valorizacije resursne osnove kulturnog turizma obogatiti ukupnu turističku ponudu i povećati učinke turizma na prostoru Dalmacije.
KULTURA I KULTURNI TURIZAM
Rijetko se autorima pojavljuje prilika, kao meni u ovom članku, da se detaljnije pozabave nekim osnovnim idejama definiranja kulturnog turizma. Ponikli i stručno se razvili u različitim sredinama, pojedini autori jasno pokazuju svoj afinitet prema kulturnom turizmu već kroz njegovo definiranje. Iako se može prigovoriti ideji definiranja kao polazišta u razmatranju kulturnog turizma, ipak se ne može zanijekati da se detaljnijom interpretacijom pojedine definicije može stvoriti kompleksnija slika shvaćanja i implementacije turizma u pojedinim zemlja i sredinama svijeta.
Kulturni turizam izuzetno je teško definirati s obzirom na to da su kultura i turizam složeni i dinamični pojmovi i procesi. Pojam kultura obuhvaća ( Tomljenović 2006;) a) što ljudi misle- njihove stavove, vrijednosti, uvjerenja i ideje i b) što rade – njihov način života i djelovanja- građevine, uporabne predmete i kulturnu proizvodnju.
Kulturu čine i procesi ( ideje i način života) kao i proizvodi tih procesa.( Richards 2001;)
Kultura je definirana i kao : 1) sve naslijeđene ideje , vjerovanja, vrijednosti i znanja koja daju osnova razvoju i djelovanju društvene zajednice; 2) karakteristične ideje, interesi i aktivnosti ljudi; 3) određena civilizacija u određenom periodu; 4) umjetničke i društvene aktivnosti, izražaji i ukusi društva; 5) prosvjećenost i rafiniranost koja proizlazi iz prethodno rečenog. ( Kilday 2000;)
Na taj način kultura objedinjava i manifestacije elitne kulturne lokalitete ( npr. muzeje i galerije), ali i skup vrijednosti povezanih s ljudima i mjestima kao npr. ambijent određenog mjesta, njegove građevine, ponašanje ljudi, aktivnosti koje se tamo odvijaju, osjećaj lokalnog identiteta i slično ( Tomljenović 2006)
Kultura se odnosi na skup vrijednosti, vjerovanja, ponašanja, simbola ( npr. tradicija, običaja, odijevanja i umjetnosti) i oblika naučenog ponašanja lokalne zajednice. Može biti definirana i kao „način života“ koji društvo dijeli, a koji se prenosi s generacije na generaciju i za koji se smatra da je tipičan za određenu društvenu skupinu ( Jelinčić 2008 :26;). Ona uključuje jedinstvena prirodna, povijesna i kulturna postignuća određenog područja i ljudi koji na njemu žive , koji se pamte ili čuvaju, kako bi ih sadašnje i buduće generacije mogle iskusiti. ( Mak, prema Metelka 1999: 2).
Kultura je kompleksna cjelina koja se temelji na organizacijskom konceptu širokog spektra „ načina života“ ( Richards 1996).
Pojam kulture sadržava ono što ljudi misle ( stavove, uvjerenja, ideje i vrijednosti), rade ( kulturom normirani načini ponašanja ili načina života) i stvaraju ( umjetnička djela, artefakti, kulturni proizvodi) ( Littrell 1997). Ona se ostvaruje u procesima ( ideje i način života ljudi ) i proizvodima tih procesa ( građevine, artefakti, umjetnost, običaji, „atmosfera“)
Kultura se odlikuje ukupnošću spoznaja, normi i vrijednosti koje zajednica osjeća kao svoj jedinstven način života i kojim se predstavlja drugoj zajednici s kojom dolazi u kontakt. Obuhvaća i predstavlja ponašanje članova zajednice te duhovne i materijalne proizvode koji su stvoreni njihovim djelovanjem. Ona je proces i podložna je promjenama u prilikama kada se različite grupe suočavaju, a onda i pokušavaju „pomiriti“ vlastite standarde značenja i vrijednosti sa standardima druge skupine ( Jelinčić 2000). Prema navedenome kultura se promatra kao način života određenog naroda ili društvene grupe te ima razlikovna svojstva i sustave značenja. Može se reći da kultura uključuje sve oblike društvene aktivnosti te umjetničke i intelektualne aktivnosti.
Budući da kulturu želimo definirati u odnosu na turizam, korisno je proučiti upravo socio-kulturne aspekte turizma. S tog aspekta treba promotriti sve sudionike koji se javljaju u turizmu. U kulturnom kontaktu važno je razlikovati lokalno stanovništvo i njegovu kulturu, turiste i turističku kulturu ( zajedničku većine turista), rezidualnu kulturu ( jedinstvenu za svako turističko tržište), turističke djelatnike ( koji pružaju usluge turistima i djeluju kao pojedinci između domaće i gostujuće populacije), njihovu menadžersku i poslovnu kulturu (Brown 1990). Upravo vezano uz turizam, moglo bi se reći, da je turizam taj koji posjetitelju omogućuje da spozna i materijalnu i nematerijalnu kulturu receptivne zajednice, kultura se može definirati kao ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti koje je čovjek stvorio u svojoj društveno- povijesnoj praksi, u svome svladavanju prirodnih sila, razvoju proizvodnje te tijekom rješavanja društvenih problema. ( Vizjak 1998).
U turizmu se miješaju ljudi i kulture, oblici i snage svojstvene svakoj pojedinačnoj lokalnoj zajednici, odnosno turistima, a bolje razumijevanje tih kultura dovest će nas do shvaćanja turizma kao faktora promjene u samoj zajednici , ali i izvan nje. Diskusije o lokalnoj kulturi često se vode oko toga koja od tih dviju pobjeđuje ili na koji način djeluje jedna na drugu. Međutim i lokalnu i turističku kulturu najbolje je proučavati u odnosu na rezidualnu kulturu, koja, u tom slučaju, može objasniti zašto se turisti iz različitih kultura ponašaju na različite načine ( Jafari 1987).
Ponašanje svih sudionika turističkog procesa literatura često označava pojmom turistička kultura. Turist će se prije,za vrijeme i poslije putovanja ponašati u skladu turističkom kulturom. Kultura se prema tome, u odnosu na pojam „turizam“ može definirati kao ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti u oblasti turizma te stupanj čovjekova poznavanja tih rezultata, što uključuje u sebi poglede, odnose, rizike, ponašanje ljudi, bilo turista, bilo nositelja turističkih usluga svih vrsta ( Vizjak, prema Ravkin 1999).
Turizam sa svojim mnogostrukim prilikama za kontakt pruža goleme mogućnosti za odigravanje kulturnih procesa te za invenciju novih oblika kulturnog izražaja ( Chambers 1997). Kultura vezana uz turizam, u skladu s tim, ne može označavati samo obilazak materijalnih oblika kulture, već uključuje i upoznavanje načina života u određenoj destinaciji.
Složenost same definicije kulture odražava se na teškoće u definiranju kulturnog turizma i rezultat je brojnih definicija kulturnog turizma. Svjetska turistička organizacija ( UNWTO 1985) definirala je kulturni turizam kao putovanja motivirana kulturom poput studijskih, kazališnih i kulturnih tura, putovanja na festivale i slična događanja, posjete povijesnim lokalitetima i spomenicima, putovanja kako bi se proučavala priroda, folklor ili umjetnost te hodočašća.
Spilberg (1995) kulturni turizam definira kao putovanje osoba izvan stalnog mjesta boravka motivirana u potpunosti ili djelomično interesom za povijesno, umjetničko ili znanstveno naslijeđe društvene zajednice, regije ili institucije.Ove definicije ukazuju da je motivacija osnovni element po kojem se može razlikovati kulturne od ostalih vrsta turista.
Druga grupa autora predložila je definiciju sa stajališta doživljaja posjetitelja tijekom boravka u destinaciji. Tako Stebbins ( 1996 ) definira kulturni turizam kao turizam zasnovan na potrazi u sudjelovanju u novim i dubokim kulturnim iskustvima koja mogu biti estetske, emocionalne, intelektualne ili psihološke prirode. Brokensha i Guldberg ( 1992) definirali su kulturni turizam kao putovanja pojedinaca koji žele upoznati lokalno stanovništvo, naučiti nešto o njihovoj kulturi i životu, idu na putovanje radi obrazovanja i širenja vlastitih horizonta, posjećuju kulturna događanja, intenzivno putuju kako bi doživjeli bogatstvo kulturnih i prirodnih atrakcija, te su u potrazi za autentičnim, informiranim, kvalitetnim iskustvom u koje se aktivno uključuju. Međutim, ove su definicije kritizirane kao toliko sveobuhvatne da gotovo sve i posvuda postaje kulturni proizvod, a gotovo svi turisti postaju kulturni turisti ( Craik 1995; Hugens 1996).
Prema stajalištu The International Council on Monuments and Sites –ICOMOS ( 1996) „za mnoge ljude kulturni turizam je široki pojam i u tome leže njegova snaga i slabosti“. Brojne definicije kulturnog turizma mogu se grupirati u četiri kategorije: definicija izvedena iz turizma-kao pojma, definicija koja polazi od motiva putovanja, iz iskustva i organizacije putovanja (McKercher, du Cros (2002)
Definicija kulturnog turizma izvedena iz temeljnog pojma turizma, zalaže se za tezu da se kulturni turizam prepoznaje kao oblik posebnih interesa turista, gdje je kultura osnova za privlačenje turista ili motivirajući element da ljudi putuju.( McIntosh and Goeldner 1990; Zeppel 1992; Ap1999). U kontekstu turističkog sustava to drugo mjesto, prepoznato je kao uključenje u međuodnose između ljudi, (kulturnog) mjesta i kulturne baštine. ( Zeppel i Hall, 1991) ili kao definicija izvedena iz privremenog kretanja ljudi ( Richards 1996 c).
Kulturni turizam je također konceptualiziran iz poslovne perspektive kao čimbenika koji djeluju na razvoj i aktivnosti marketinga različitih gradova ili atrakcija za strane i domaće turiste. ( Goodrich 1997). Ili, prema našim autorima, kulturni turizam je oblik turizma u kojem prevladava interes potražnje za objektima i sadržajima kulturnog karaktera (Vukonić i Čavlek, 2001.)
Zbog efikasnijeg istraživanja i planiranja razvoja kulturnog turizma neki autori uvode tehničku definiciju kulturnog turizma (Tomljenović, 2006). Tehničkom definicijom specificiraju se aktivnosti koje se smatraju dijelom kulturnog turizma, a koje su odraz karaktera kulturnih resursa određenog područja. Tako se za potrebe planiranja kulturnog turizma u Kanadi (Lord 1993) razlikuju institucije (muzeji, galerije, povijesni lokaliteti, kazališta, koncertne dvorane i sl.), naslijeđe i stil života (povijesni gradovi i četvrti, ulice, spomenici, običaji, jezik, gastronomija) te događanja ( festivali, sajmovi, izložbe, natjecanja).
U Europi se najčešće primjenjuje dvostruka definicija European Association for Tourism and Leisure Education ( ATLAS), koja za potrebe Europske zajednice provodi istraživanja kulturnog turizma u Europi. Konceptualna definicija uključuje motivacijske i doživljajne elemente pa tako definira kulturni turizam kao sva putovanja koja uključuju posjete kulturnim atrakcijama izvan stalnog mjesta boravka s ciljem stjecanja novih znanja i doživljaja koja zadovoljavaju kulturne potrebe pojedinca. Prema tehničkoj definiciji kulturna turistička putovanja su sva putovanja koja uključuju posjete specifičnim kulturnim atrakcijama, od povijesnih lokaliteta preko umjetničkih i kulturnih manifestacija, do posjeta muzejima i kazalištima, ostvarenim izvan mjesta stalnog boravka ( Richards 2001; Tomljenović 2006).
U Strategiji razvoja kulturnog turizma Hrvatske ( Tomljenović et. al.2003.) , kulturni turizam definiran je sa motivacijskog stajališta te je u okviru postojećeg zakonodavstva, koje kulturu definira kao opipljivu kulturu ( muzeje, galerije, koncerte, kazališta, spomenike i povijesne lokalitete) i neopipljivu kulturu kao što su običaji i tradicija. Prema stajalištima iznesenim u toj Strategiji, tehnički pristup definira kulturni turizam posredstvom posjete kulturno-povijesnim lokalitetima, muzejima, galerijama, umjetničkim izložbama i izložbama primijenjene umjetnosti, operama, mjuziklima, baletu i suvremenom plesu, kazalištima, festivalima ( glazbenim i filmskim) i koncertima popularne glazbe.
Prema Nuryantiju, turizam vezan uz kulturu i kulturnu baštinu omogućuje opisivanje prošlosti u sadašnjosti.
Razvijene su svjetske države do danas gotovo maksimalno iskoristile baštinu u turističkoj industriji i uložile golem napor na njezino razumijevanje. Manje razvijene zemlje, koje još uvijek žive u svijetu tradicije, religije, praznovjerja, u svijetu dalekom od modernog, posjeduju velik potencijal da budu otkrivene kao izvor simbola i novih interpretacija (Nuryanti 1996), dakle kao zemlje kulturnog turizma.
U svojim začecima kulturni se turizam smatrao tržišnom nišom, dakle ponudom koja upotpunjuje osnovnu ponudu. I danas često ima tu ulogu, u smislu ponude dodatnog sadržaja kako bi se produljio boravak turista u određenoj destinaciji, odnosno kako bi se njegovo turističko iskustvo obogatilo kvalitetnim programom. No osim što je tržišna niša, kulturni turizam može biti i osnovna ponuda destinacije.
Određene destinacije često i nemaju posebno atraktivnih turističkih resursa koji bi mogli poslužiti kao osnova razvoja masovnog turizma, pa su pribjegle stvaranju manjeg, ali autentičnog turističkog proizvoda vezanog za kulturu i upravo na taj način stvoraju imidž, odnosno identitet destinacije ( Ian Jenkins& Andew Jones 2002 ).
Hrvatska, slijedeći europske trendove, ima mogućnost razvoja kulturnog turizma na dvojak način: kao dopunu masovnom turizmu u obalnim destinacijama, gdje kulturni turizam ima ulogu tržišne niše, i kao osnovnu ponudu, osobito u kontinentalnim destinacijama i obalnom zaleđu.
U kontekstu Hrvatske područje Dalmacije s obzirom na bogatstvo svoje resursne osnove kulturnog turizma ima posebne mogućnost u valorizaciji kulturnog turizma u ukupnoj turističkoj ponudi i njezinoj učinkovitosti na turizam dalmatinskih prostora.
PONUDA KULTURNOG TURIZMA
Bez obzira s kojeg kuta promatrali turizam, kultura se uvijek pojavljuje kao jedan od glavnih elemenata turističkog proizvoda i temelja turističke ponude. S obzirom da je turizam oduvijek privlačio posjetitelje jedinstvenom atmosferom, kulturno povijesnim spomenicima, dinamičnim scenama života na ulicama, festivalima i karnevalima (Boissvain 1996), a turisti su oduvijek bili zainteresirani za stjecanje uvida u materijalne i nematerijalne (norme, vrijednosti, ideologije) oblike kulture ( Kelly i Dixon 1991), kulturni turizam sve više postaje značajniji kriterij ocjene kvalitete i stupnja razvijenosti turističke ponude određenog područja (destinacije).
Spoznaja o važnosti kulturnog turizma i otkrivanja njegove vrijednosti s ekonomskog stajališta i sa stajališta kreatora imidža destinacije, turistička područja čiji je tradicionalni turistički proizvod dosegao fazu zrelosti okrenuli su se kulturnom turizmu kao strategiji vlastite turističke revitalizacije. Nakon što je konkurencija intenzivirala razvoj novih turističkih područja, koja su se, pak, u želji da revitaliziraju svoju ekonomiju u recesiji i u nedostatku značajnijih vlastitih prirodnih atrakcija, pojedine destinacije su se također okrenule razvoju kulturnog turizma (Tomljenović, 2003) kao rješenju svojih turističko-razvojnih problema.
U procesu planiranja razvoja kulturnog turizma valja voditi računa o karakteristikama ponude kulturnog turizma. (Tomljenović, 2006). Porast ponude uvjetovan je simultanim djelovanjem nekoliko čimbenika : a) ubrzanim procesom urbane obnove i kreiranja imidža gradova gdje se kultura koristi kao glavni mehanizam revitalizacije i unapređenja imidža; b) promjenama u sustavu financiranja kulturnog sektora gdje se smanjuje financiranje iz proračuna te se očekuje da će institucije u kulturi svoje potrebe sve više financirati iz vlastitih izvora te c) sve intenzivnijoj konkurenciji na turističkom tržištu gdje se kulturna ponuda lokaliteta koristi kao sredstvo kreiranja jedinstvenog imidža destinacije i njezine konkurentske prednosti.
Gradovi, posebno veliki gradovi, od početka 1990-ih prigrlili su turizam kao sredstvo vlastitog ekonomskog razvoja, zastupajući tezu da su efekti turizma puno širi od samog ekonomskog učinka koji generira turistička potražnja. Naime, ulaganjem u turističku infrastrukturu i pretvaranjem gradskih četvrti u atraktivne prostore oni ne samo da privlače posjetitelje već kreiraju novi i pozitivan imidž grada, kojim zadržavaju postojeće i privlače nove gospodarske subjekte te unapređuju uslužni sektor na kojim se zasniva njihova ekonomija.
S obzirom da su gradovi ujedno i središta kulturnog života pojedinih država i regija, koncipiranje i planiranje turističkog razvoja neminovno je moralo obuhvatiti i razvoj kulturne ponude ( Law 2002; Cameron 1991).Istodobno, kulturni se sektor suočava sa sve skromnijim financiranjem iz državnog proračuna te je prisiljen okrenuti se alternativnim izvorima financiranja- sponzorstvima privatnog sektora i privlačenju većeg broja posjetitelja, pa se kultura i umjetnost sve učestalije poimaju kao generatori ekonomske aktivnosti (Cameron 1991; Garrod i Fyall 2000).
Velik broj tradicionalnih odmorišnih putovanja uključuje i kulturu u širem smislu. Različiti su oblici ponude kulturnog turizma.Kulturni resursi i aktivnosti elementi su ponude i proizvoda kulturnog turizma koji se nude na tržištu u turističkim aranžmanima turoperatora ili izravno od onih koji stvaraju kulturnu ponudu.
Prema hrvatskim autorima Vukoniću i Čavlekovoj (2001.) kulturno-povijesni turistički resursi su sačuvani ostaci prošlih civilizacija i njihova tehnološka dostignuća, spomenici i pojedini objekti, urbanističke cjeline,umjetničkaostvarenja u kiparstvu i slikarstvu te drugim granama umjetnosti a koji su privlačni turistima ( koje turisti posjećuju).
Područja za koje se smatra da mogu postati turističke privlačnosti i motivi u kulturnom turizmu, isto tako u interpretaciji domaćih (hrvatskih) autora ( Pančić Kombol ; 2000.), jesu:
– arheološka područja
– arhitektura ( ruševine, poznati objekti, čitavi gradovi),
– muzeji, umjetnost, skulpture, zanati, galerije, festivali, razni događaji,
– glazba i ples ( klasični folklor i suvremeni )
– drama, kazalište, filmovi,
– jezične i književne studije ( ture i događaji),
– vjerska slavlja i hodočašća,
– cjelokupna ( narodna i primitivna) kultura i sub-kultura.
Te privlačnosti postaju turističke privlačnosti i ponuda kulturnog turizma kada su usmjerene na koncept kulturnog turizma u kojem nema uključivanja u kulturu kao proces već se kultura koristi kao proizvod. Prema istim autorima među resurse kulturnog turizma mogu se ubrojiti:
1. Spomenici: a) sakralni spomenici; b) javni spomenici; c) povijesne zgrade; d) dvorci i
palače; e) parkovi i vrtovi; f) utvrde; g) arheološki predjeli; h) industrijske-arheološke
građevine.
2. Muzeji : a)povijesni muzeji; b) folklorni muzeji; c) umjetnički muzeji;d) industrijski
muzeji.
3. Rute : a) kulturno-povijesne rute; b) umjetničke rute.
4. Zabavni centri : a)kulturno -povijesni centri; b) arheološki centri; c) arhitektonski centri;
d)glazbeni centri.
5. Kulturno-povijesni događaji: a) vjerska slavlja i hodočašća; b) svjetovni festivali;
c) folklorni festivali.
6. Umjetnički događaji : a) umjetničke izložbe; b) umjetnički festivali.
Slijedom stajališta navedene klasifikacije, resursna osnova kulturnog turizma na području Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske može se okarakterizirati kao bogata i raznovrsna. Radi ilustracije: Crkva Svetog Donata, Svete Stošije, zbirka Zlato i srebro grada Zadara, Arheološki muzej u Zadru, Katedrala u Šibeniku ( UNESCO), grad Trogir (UNESCO), Salona, Dioklecijanova palača (UNESCO), Hvarski ager (UNESCO), Sinjska alka, Galerija Meštrović i brojni drugi lokaliteti, atrakcije i događaji predstavljaju izuzetan potencijal i element ponude kulturnog turizma ovog područja.
Brojnost resursne osnove kulturnog turizma sa brojnim varijacijama i mogućnostima da se transformira u ponudu kulturnog turizma daje značajne mogućnosti da postane još važniji element turističke ponude na području Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.
PROSTORNO I TURISTIČKO ZNAČENJE PODRUČJA ISTRAŽIVANJA
Predmetno istraživanje provedeno je na području Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. Radi boljeg uvida u prostorno i turističko značenje ove tri županije, prezentiraju se osnovni podaci o prostoru, smještajnim kapacitetima i turističkom prometu.
Zadarska županija
Zadarska županija prostire se na površini od 3.638 kilometara i 14 % je površine Republike Hrvatske. Dužina morske obale je 1300 km u koju je uključeno i obala na 365 otoka. Na prostoru Županije živi 162.045 stanovnika. Smještajni kapaciteti Zadarske županije su: hoteli i turistička naselja 11.476 postelja, kampovi 21.524 mjesta,privatni smještaj 52.893 postelja i 3.402 veza u marinama nautičkog turizma.
U 2007. godini Zadarsku županiju je posjetilo 1.114.454 turista ( 10 % Hrvatske) od čega je 876.159 stranih turista. U istom razdoblju je ostvareno ukupno 6.789.053 noćenja (11 % Hrvatske) od čega su strani turisti ostvarili 5.031.302 noćenja.
Šibensko-kninska županija
Šibensko-kninska županija obuhvaća ukupnu površinu od 5.670 četvornih kilometara od čega kopnena površina iznosi 2.994 četvornih kilometara.Na prostoru Županije živi 112.891 stanovnika.Smještajni kapaciteti na prostoru Županije su: 8.200 postelja u hotelima,48.000 postelja u privatnom smještaju,12.400 mjesta u kampovima i 3000 vezova u marinama nautičkog turizma.
U 2007 godini Šibensko-kninsku županiju je posjetilo ukupno 820.002 turista( 8 % od Hrvatske) od čega je stranih turista 682.758. U istom razdoblju ostvareno je ukupno 4.022.697 noćenja ( 8 % od Hrvatske) od čega su strani turisti ostvarili 3.453.556 noćenja.
Splitsko-dalmatinska županija
Splitsko-dalmatinska županija prostorno je najveća županija Hrvatske-ukupne površine 14.045 četvorna kilometra od čega kopno zauzima 4.572 četvorna kilometra. Na prostoru Županije živi 463.676 stanovnika. Smještajni kapaciteti na području Splitsko-dalmatinske županije su: hoteli i turistička naselja 24.820 postelja, kampovi 12.926 mjesta, 97.119 postelja u privatnom smještaju i 1250 vezova u marinama nautičkog turizma.
U 2007. godini Splitsko-dalmatinsku županiju je posjetilo ukupno 1.656.343 turista ( 16 % od Hrvatske) od čega je 1.441.497 stranih turista. U istom razdoblju ostvareno je ukupno 9.144.594 noćenja ( 17 % od Hrvatske) od čega su strani turisti ostvarili 8.213.470 noćenja.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Istraživanje je provedeno posredstvom terenskog ispitivanja –anketnog upitnika-tijekom mjeseca svibanj-rujan 2007. godine na području Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. Za istraživanje je korišten Upitnik s 48 pitanja zatvorenog i otvorenog tipa.Upitnik je preveden na engleski,talijanski i njemački jezik.
U prvom dijelu Upitnika traženi su socio-demografski podaci ( spol, dob, obrazovanje, bračni status, broj i dob djece na ljetovanju, prosječni mjesečni prihod obitelji u eurima, učestalost dolazaka u Hrvatsku, godišnje doba u kojem provode odmor, planirano trajanje odmora i je li dolazak na odmor individualnom ili organiziranom obliku).
Ostala pitanja su grupirana prema slijedećim temema: Dolazak i smještaj,Način informiranja o turističkom odredištu, Motivacija, Tradicija i kultura, Gastronomija, Prijateljstvo i gostoljubivost, Osobna procjena, O destinaciji općenito.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 1346 anketiranih turista. Strani turisti su sačinjavali 93 % uzorka ili 1249 osoba a domaćih turista je bilo 93 ili 7 % uzorka.Od toga je 636 ( 47 %) muških a 710 ( 53 % ) ženskih osoba.
Od ukupnog uzorka ( 1346 turista ), 37 % je obuhvaćeno anketom na području Zadarske županije, 25 % na području Šibensko-kninske i 38% na području Splitsko-dalmatinske županije.
U životnoj dobi od 18 – 30 godina je 43 % a u dobi 31 – 45 godina je 33 %, u dobi od 46-60 20 % a iznad 60 godina 4 % anketiranih turista.
Sa srednjom stručnom spremom je 41 % a sa višom i visokom stručnom spremom je 48 % anketiranih turista. Neoženjeno je 52 % a 61 % anketiranih turista je bez djece.
Prosječni mjesečni prihod do 2000 Eur-a imaju 24 % a iznad dvije tisuće 22 % anketiranih turista. Prvi puta su posjetili destinaciju 39 % ali svake godine posjećuju istu destinaciju 22 % anketiranih turista. Isključivo ljeti dolazi 78 % turista a 60 % sudionika ankete prosječno boravi na destinaciji 8- 15 dana. U vlastitom aranžmanu tj. individualno dolazi 66 % anketiranih turista.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Prema postavljenom pitanju u Upitniku navode se kvantificirani rezultati koji su dobiveni na temelju odgovora sudionika ankete.
1. Motiv dolaska
Najjači motiv dolaska na područje Zadarske, Šibensko – kninske i Splitsko-dalmatinske je nezagađenost okoliša i čisto more s prosječnom ocijenom 4,3 Motiv dolaska- prijateljska veza s domaćinom ocjenjena je ocjenom 3,7, blizina odredišta ocijenjena je ocjenom 3,6 ,cijena boravka 3,5 a mogućnost bavljanja sportom i zdravim životom 3,4.
Umjetnički i kulturni sadržaji kao motiv dolaska anketirani turisti su ocijenili s prosječnom ocijenom 3,5, što je za gotovo jednu vrijednosnu jedinicu manje od najjačeg motiva dolaska na područja gdje je sprovedena anketa.
Prema strukturi uzorka, kada je u pitanju motiv dolaska –umjetnički i kulturni sadržaji posebno je važan turistima sa završenim poslijediplomskim studijem ( 24,2 %), a nevažnim za turiste sa završenom osnovnom školom ( 16,6 %).
Postoji i razlika u prosječnim mjesečnim primanjima u smjeru da turisti sa većim primanjima, točnije većim od 6000 Eur-a ( 27 %) smatraju umjetničke i kulturne sadržaje bitnim motivom dolaska, za razliku od turista koji imaju primanja do 2000 Eur-a ( 11,8 %) te su mišljenja da im takvi sadržaji nisu motiv za dolazak.
2. Koliko ste kulturnih spomenika i objekata posjetili tijekom ljetovanja?
Muškarci i žene se razlikuju kada je u pitanju posjećivanje kulturnih spomenika tijekom ljetovanja u smjeru da žene posjete većinu spomenika za koje su čule ( 32,3 %), dok muškarci posjete nekoliko onih za koje su čuli ( 46, 6 %). Nadalje, visoko obrazovani turisti ( 17,7 %) iznadprosječno više posjećuju svoje spomenike za koje su čuli , dok turisti sa srednjim obrazovanjem ( 18,8 ) ne posjećuju niti jedan spomenik jer ih to ne zanima. Zanimljiv je podatak da turisti koji su razvedeni ( 22,5 % ) značajno češće od prosjeka posjećuju spomenike i to sve za koje su čuli, za razliku od neoženjenih ( 18,8 ) koji ne posjećuju spomenike jer ih to ne zanima.
3. Jeste li tijekom boravka bili dovoljno informirani o tradiciji i kulturi Hrvatske?
Prema rezultatima ankete jednak je broj onih koji su jako zadovoljni i onih koji smatraju da bi ipak moglo biti malo bolje. U skupini stranaca tih je gostiju oko 80 % a onih mnogo kritičnijih ima oko 10 %.
Tijekom boravka u Hrvatskoj dobivanje informacija o tradiciji i kulturi Hrvatske mlađe ( 18-30 g.) ispitanike ne zanima na odmoru ( 16,8 % ), dok su stariji turisti, više od 60 godina, njih 55 %, jako zadovoljni sa dobivenim informacijama. Nadalje, kada je obrazovanje u pitanju, pokazalo se statistički značajno da turiste sa osnovnoškolskim ( 23,8 %) i srednjoškolskim obrazovanjem ( 18,7 %) tradicija i kultura Hrvatske dok su na odmoru ne zanima. Također, kada je u pitanju bračni status turista, oni koji su u braku ( 44,2 %) su jako zadovoljni sa dobivenim informacijama, za razliku od turista koji nisu u braku ( 16,8 %) koji su mišljenja da ih takve informacije niti ne zanimaju na odmoru.
4. Jesu li spomenici i kulturni objekti dovoljno opisani u prospektima, vodičima i
označeni na zgradama
Postoji značajna razlika između mušaraca i žena kada je u pitanju opis spomenika i kulturnih objekata u prospektima i vodičima. Žene ( 41,3 %) smatraju da su dovoljno i zanimljivo opisani, dok muškarce ( 19,4 % ) ne zanimaju takve stvari na odmoru. Nadalje, postoji i značajna razlika u dobi. Stariji turisti, više od 60 godina, smatraju da su dovoljno i zanimljivo opisani, kao i turisti dobi 31-45 godina ( 42,1 %) . Mlađi turisti, od 18-30 godina, njih 21,5 % , govore da ih spomenici i kulturni objekti ne zanimaju na odmoru. Kada je obrazovanje u pitanju , pokazalo se statistički značajno da turiste sa osnovnoškolskim ( 34,1 %) i srednjoškolskim obrazovanjem ( 22 %) ne zanimaju spomenici i kulturni objekti za razliku od turista koji imaju visoko obrazovanje ( 39,5 %) i mišljenja su da su opisani dovoljno dobro iako bi mogli biti i bolje.
Također, kada je u pitanju bračni status turista, oni koji su u braku ( 41,7 % ) smatraju da su dovoljno i zanimljivo opisani, za razliku od turista koji nisu u braku ( 21 %) koji su mišljenja da ih takve informacije niti ne zanimaju na odmoru.
5. Jesu li spomenici i kulturni objekti u gradu dovoljno dostupni za razgledavanje i posjete?
Rezultati pokazuju da relativno veliki broj ( 22 %) turista smatra da su spomenici dostupni u krivo vrijeme ili su nedovoljno dostupni.
Muškarce ne zanima razgledavanje spomenika i kulturnih objekata ( 21,8 %). Dob se pokazala kao značajni pokazatelj, u smjeru da mlađi 18-30 g.) turisti ( 22,7 %) ne pokazuju zanimanje za razgledavanje spomenika, a stariji ( 46-60, njih 63 %) smatra da su dostupni u pravo vrijeme. Kada je obrazovanje u pitanju, pokazalo se statistički značajno da turiste sa osnovnoškolskim ( 28,5 %) i srednjoškolskim obrazovanjem ( 23,3 %) ne zanimaju spomenici i kulturni objekti, za razliku od turista koji imaju visoko obrazovanje ( 66,3 %) koji su mišljenja da su spomenici dostupni u pravo vrijeme. Kada je u pitanju bračni status turista oni koji su u braku ( 62,4 %) smatraju da su dostupni u pravo vrijeme, za razliku od turista koji su rastavljeni ( 19,7 %) koji su mišljenja da su dostupni, ali uvijek u krivo vrijeme, i 22 % neoženjenih koje ne zanima razgledavanje spomenika.
6. Jeli vam za razgledavanje kulturnih spomenika u gradu nedostajalo : stručno vodstvo i tumačenje; mogućnost informiranja putem letaka, brošura i knjiga; mogućnost informiranja putem CD-a,filmova i dr.multimedija?
Istraživanje pokazuje da je podjednako stranim i domaćim gostima nedostajalo letaka, brošura i knjiga o kulturnim spomenicima. Posebno zanimanje turisti su iskazali zanimanje za CD, filmove i multimediju o gradskim kulturnim spomenicima, što je u skladu s visokim postotkom korištenja Interneta.
Prema ovom pitanju žene ( 31,5 % ) smatraju da im je za razgledavanje kulturnih spomenika u gradu nedostajalo mogućnost informiranja putem letka, brošura i knjiga, za razliku od 35 % muškaraca koje razgledavanje spomenika ne zanima. Dob turista se pokazala zanimljiva u smjeru , jer stariji turisti ( više od 60 godina, 35 %) , su mišljenja da im je nedostajalo stručno vodstvo i tumačenje, a turisti dobi od 40-60 godina ( 32,7 %) je mišljenja da im je za razgledavanje kulturnih spomenika u gradu nedostajalo mogućnost informiranja putem letka, brošura i knjiga. Turistima sa prosječnim mjesečnim primanjima od 4001-6000 Eur-a je nedostajalo stručno vodstvo i tumačenje, za razliku od turista sa primanjima preko 6000 Eur-a kojima je nedostajala mogućnost informiranja putem CD-a, filmova i druge multimedije.
7.Smatrate da bi bilo zanimljivo organizirati radionice za turiste o kulturnoj povijesti, spomenicima i slikarstvu?
Anketirani turisti pokazali su veliki interes ( 40 %) za organizaciju radionice o kulturnoj povijesti, spomenika i slikarstvu . Zanimljivo je da bi oko 20 % njih radije da to bude izvan sezone.
Postoje značajna razlika između muškaraca i žena , u smjeru da žene ( 43,6 %) su mišljenja da bi bilo zanimljivo organizirati stručne radionice za turiste o kultunoj povijesti, spomenicima i slikarstvu, dok 33 % muškaraca ne zanima ta vrsta ponude.Obrazovanje je također pokazalo značajne razlike, u smjeru da ispitanici sa poslijediplomskim studijem ( 47,6 %) su mišljenja da bi bilo zanimljivo organizirati takve radionice, za razliku od 24,6 % ispitanika sa visokim obrazovanjem koji su također zainteresirani ali izvan sezone, te turisti sa završenonm srednjom školom koje ne zanima takva vrsta ponude ( 32,6 %).
8. Jeste li koristili usluge kulturnog vodiča- tumača ?
Prema rezultatima ankete manji je broj turista koristio usluge turističkog vodiča. Postoji razlika u spolu, 49,7 % žena nikada ne koristi navedene usluge, a 28,9 % muškaraca ponekad je koristilo usluge. Nadalje, stariji ispitanici ( više 60 godina, 28,3 %) svaki put koristi usluge vodiča, za razliku od mlađih ( 18-30 godina, 18,4) ne koriste usluge vodiča iz razloga jer i ne razgledavaju spomenike.
Kod obrazovanja turista je također pronađena razlika. Turisti sa visokim obrazovanjem ( 14, 9 %) svaki put koriste usluge vodiča, za razliku od turista sa nižim obrazovanjem ( osnovna škola 30,9 % i srednja škola 19,8 %) koji ne koriste usluge vodiča jer ne razgledavaju spomenike. Nadalje, bračni status također se pokazao značajnim pokazateljem jer 28,1 % rastavljenih anketiranih svaki put koristi usluge vodiča , za razliku od 18,7 % neoženjenih koji ne koriste usluge vodiča jer ne razgledavaju spomenike. Što se tiče mjesečnih primanja, svaki puta koriste usluge vodiča turisti koje imaju prosječna mjesečna primanja od 2001 – 4000 Eur-a ( 15,2 %), ponekad turisti sa primanja od 4001-6000 Eur-a ( 37,2 %) i nikada turisti sa primanjima do 2000 Eur-a.
9.Jeste li zadovoljni razinom usluge turističkog vodiča za kulturne spomenike?
Zadovoljstvo sa uslugom turističkog vodiča je veće kod starijih turista ( 46-60 godina, 27,8 %), koji smatraju da je vodič bio obrazovan i komunikativan, za razliku od mlađih ( 18-30,3,4 %) koji uopće nisu zadovoljni njegovim znanjem. Turisti koji su razvedeni ( 38 %) smatraju da je vodič bio obrazovan i komunikativan, za razliku od turista koji nisu u braku im oni su djelomično zadovoljni, jer nisu dovoljno saznali ( 13,8 %). Kada su mjesečna primanja u pitanju, najzadovoljniji su oni turisti koji imaju primanja od 4001-6000 Eur-a ( 37,2 %) jer smatraju da je vodič bio obrazovan i komunikativan.
10. Cijena kulturnih sadržaja
Trećina ispitanih izjasnila se da je cijena kultunih sadržaja prosječna a 36 % se je izjasnila da su te cijene povoljne, a samo se je 4 % izjasnila da su te cijene previsoke.
OCJENA REZULTATA ISTRAŽIVANJA S PRIJEDLOGOM MJERA
Na temelju stavova i mišljenja koj su sudionici – turisti- izrazili posredstvom svojih odgovora postavljenih u anketnom Upitniku moguće je dati određenu ocjenu rezultata istraživanja i na temelju tih istraživanja predložiti određene mjere i aktivnosti koje bi poboljšale ponudu kulturnog turizma na području Zadarske, Šibensko-kninske i Dubrovačko-neretvanske županije.
1. Umjetnički i kulturni sadržaji kao motiv dolaska anketirani turisti su ocijenili s prosječnom ocijenom 3,5. Vrijednost ovog motiva je u sredini vrijednosne ljestvice.
Kada je u pitanju motiv dolaska –umjetnički i kulturni sadržaji- posebno je važan turistima sa najvećom obrazovnim stupnjem-završenim poslijediplomskim studijem i mjesečnim primanjima, većim od 6000 Eur-a.
Prema tome, tržišni segment koji je posebno usmjeren prema ponudi kulturnog turizma je visokoobrazovni turist i sa iznadprosječnim mjesečnim primanjima.
2. Jednak je broj onih koji su jako zadovoljni i onih koji smatraju da bi ipak moglo biti malo bolje kada su u pitanju informacije o tradiciji i kulturi Hrvatske.
Tijekom boravka u Hrvatskoj dobivanje informacija o tradiciji i kulturi Hrvatske mlađe ispitanike ne zanima , dok su stariji turisti, više od 60 godina, jako zanima i zadovoljni su sa dobivenim informacijama.
Bez obzira na postignutu razinu informiranosti o tradiciji i kulturi Hrvatske,istraživanje ukazuje na potrebu za još intezivnije aktivnosti i primjenu različitih medija koji će biti u funkciji još bolje i detaljnije informiranosti turista o ponudi kulturnog turizma.
3.Anketirani turisti sa visokim obrazovanjem , koji su posebno mjerodavni, mišljenja su da opis spomenika i kulturnih objekata u prospektima i vodičima dovoljno je dobro iako bi mogli biti i bolje. To- „iako bi moglo biti i bolje“- znači da je interpretacija ponude kulturnog turzma još uvijek nije na onoj razini, a koja joj stvarno pripada, s obzirom da je ova vrst ponude izuzetno brojna i vrijedna na poodručju Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.
Prema tome, bez obzira na medij posredstvom kojeg se pružaju informacije i opis spomenika i kulturnih objekata, to je nužno obaviti kroz prikladniju formu sa većim stupnjem profesionalnosti u oblikovanju informacija, pri čemu posebnu ulogu i odgovornost ima ustroj turističkih zajednica i subjekti ponude kulturnog turizma.
4. Relativno veliki broj turista su iskazali svoje mišljenje da je ponuda kulturnog turizma dostupna u krivo vrijeme ili je nedovoljno dostupna. To ukazuje na nužnost ozbiljnog preispitanja radnog vremena i organizacija rada u subjektima kulturnog turizma, posebno za vrijeme glavne turističke sezone.
5.Istraživanje pokazuje da je podjednako stranim i domaćim gostima nedostajalo letaka, brošura i knjiga o kulturnim spomenicima. Posebno zanimanje turisti su iskazali zanimanje za CD, filmove i multimediju o gradskim kulturnim spomenicima, što je u skladu s visokim postotkom korištenja Interneta. Ovo ukazuje na znatno intezivniji angažman lokalnih turističkih zajednica ali i gospodarskih subjekata, koji se bave izdavačkom djelatnosti, na kreiranju i publiciranju novih informativnih medija.
6.Anketirani turisti pokazali su veliki interes za organizaciju radionice o kulturnoj povijesti, izučavanje spomenika i slikarstvu . Zanimljivo je da bi oko 20 % njih radije da to bude izvan sezone.Nije li ovo izuzetno vrijedan pokazatelj o mogućnosti produžetka turističke sezone i organiziranjem novih oblika ponude kulturnog turizma.
7 S obziromda je zadovoljstvo sa uslugom turističkog vodiča veće kod starijih turista , koji smatraju da je vodič bio obrazovan i komunikativan, za razliku od mlađih , koji uopće nisu zadovoljni njegovim znanjem, ukazuje da u programu i procesu obrazovanja novih generacija turističkih vodiča treba imati na umu ovu činjenicu jer očito da nove generacije turista imaju drugačije potrebe u vođenju i prezentiranju ponude kulturnog turizma nego starije generacije turista.
8.Rezultati istraživanja pokazuju da su cijene kulturnih sadržaja prosječne i povoljne. To znači da postojeća ponuda kulturnog turizma je cjenovno konkurentna ali uz stalno poboljšanje njezine kvalitete, dostupnosti i interpretativnosti. Da bi se to postiglo moraju se uključiti lokalna samouprava, subjekti ponude kulturnog turizma i ustroj turističkih zajednica na svim razinama.
ZAKLJUČAK
Ponuda kulturnog turizma ima realne osnove za veći udio i značenje u ukupnoj turističkoj ponudi Zadarske, Šibnsko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.
Međutim, istraživanja u ovom radu dokazuju da je nužno poduzeti niz aktivnosti da bi se poboljšala postojeća razina prezentiranja i valoriziranja ponude kulturnog turizma pri čemu bi kultura, s obzirom na resursnu osnovu, preuzela značajniju ulogu u ukupnoj turističkoj ponudi tri dalmatinske županije.
Pokazalo se da postoji znatno veća potreba turista za detaljnijim i brojnijim informacijama,u različitijim medijima , o tradiciji i kulturi Hrvatske.
Organizacija rada i radno vrijeme, kulturnih institucija , lokaliteta i svih subjekata kulturnog turizma, pokazalo se kao neprikladno potrebama i zahtjevima turista. Ako se želi „skladan odnos“ turista i ponude kulturnog turizma , te je razlike potrebno odmah uskladiti.
Potreba turista za sudjelovanjem, i to izvan glavne turističke sezone, u radionicama o kulturnoj povijesti, izučavanje spomenika i slikarstvu ,pokazala se kao vrlo značajna činjenica u oblikovanju i organiziranju posebnih obika ponude kulturnog turizma u budućnosti.
Obrazovanje nove generacije turističkih vodiča nužno je prilagoditi i potrebama novim generacijama turista.
U istraživanjim je dokazano da ponuda kulturnog turizma je cijenovno konkurentna i da cijena nije ograničavajući element ukupne turističke potrošnje koju generira kulturni turizam.
Kulturni turizam na prostoru Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske ima izuzetno brojnu i vrijednu resursnu osnovu.
Jedino uz bolju organizacijsku formu i uključivanjem u njenu valorizaciju svih subjekata na turističkom području, moguće je očekivati veće učinke od kulturnog turizma u cjelokupnom procesu razvoja na ovim prostorima.
LITERATURA:
Antolović, J. ( 1998) Ekonomsko vrednovanje graditeljske baštine, Mikrorad, Zagreb.
Burns,P.M.and Novelli, M: ( 2006): Tourism and Social Identities, E lsevier, London.
Geić,S.( 2002): Turizam i kulturno-civilizacijsko naslijeđe, Veleučilište, Split.
Institut za turizam: ( 2002): Turizam i razvoj Hrvatske – Strategija razvoja Republike Hrvatske „ Hrvatska u 21 st.“ ,Zageb.
Institut za turizam(2008): Tomas ljeto 2007, Stavovi i potrošnja turista,Zagreb.
Jelinčić D.A. (2008): Abeceda kulturnog turizma, Intermedia, Zagreb 2008.
Kušen, E.( 2002 ) Turistička atrakcijska osnova,Institut za turizam, Zagreb.
Marasović,T. ( 2001 ) Kulturna baština 1 , Veleučilište u Splitu, Split.
McKercher,B and DuCros,H.( 2002): Cultural Tourism: The partnership Betwen Tourism and Cultural Heritage Management,The Haworth Hospitality Press, New York.
Novelli,M.( 2005): Niche Tourism,Elsevier,London.
Pančić Kombol T.( 2000) : Selektivni turizam, Uvod u menadžment prirodnih i kulturnih resursa,TMCP SAGENA Matulji .
Pechlaner, H I Abfalter D.( 2002) : Novi Izazovi za nacionalne turističke organizacije- multinacionalna perspektiva na primjeru kulturnog turizma u Italiji, Turizam br.1. Zagreb.
Sigala,M. and Leslie,D. ( 2006): International Cultural Tourism, Elsevier,London.
Šošić,H.( 1991):Ekonomija spomeničke baštine, Školska knjiga, Zagreb.
Tomljenović R.(2006) : Kulturni turizam, Hrvatski turizam, Institut za turizam, Zagreb.
Tomljenović,R.,Marušić,Z.,Weber,S.,Hendija,Z. I Boranić,S.( 2003) : Strategija razvoja. kulturnog turizma –Od turizma i kulture do kulturnog turizma, Zagreb, Institut za turizam.
Vizjak,A.(1998):Značenje kulture u turizmu Europe, Turizam vol.46., Zagreb.
Vukonić,B. i Čavlek, N. (ured.) Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb 2001.
Vlada Republike Hrvatska Ministarstvo turizma: Strategija razvoja kulturnog turizma, Zagreb, listopad 2003
WTO and ICOMOS ( 1993) : Tourism at World Heritage Cultural Sites, Madrid.
