Autor: Joško Božanić

Književni krug, Split

Studia Mediterrranea, Filozofski fakulet u Splitu 2011.

1. UVOD: HRVATSKA HALIJEUTIČKA LEKSIKOGRAFIJA

1.1. Halijeutički leksik u hrvatskoj dijalektalnoj leksikografiji

U „Mediteranskom brevijaru“, Predrag Matvejević govoreći o leksičkoj povezanosti mediteranskih jezika, osvrće se i na fenomen velikog broja aloglotskih leksema u lokalnim govorima istočnog Jadrana¹.

Istaknuti hrvatski romanist i etimolog Petar Skok prvi je započeo sustavnim istraživanjem etimologije pomorske i ribarske terminologije. Godine 1933. objavio je Skok u Splitu, u izdanju Jadranske straže, opsežnu studiju o etimologiji pomorskih termina Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu². Ova studija obuhvatila je mnoge tradicionalne nazive brodograditelja, pomoraca i ribara. Njegov „Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskoga jezika“³ obuhvaća i velik broj maritimizama, što je značajna novina u hrvatskoj leksikografiiji koja oskudijeva sve do danas terminologijom vezanom za iskustvo mora. Skokov rječnik nadopunio je svojom trotomnom monografijom „Jadranske etimologije“ njegov učenik Vojmir Vinja i to na području maritimnoga leksika.⁴

Hrvatsku pomorsku terminologiju sustavno je istraživao Blaž Jurišić i svoje istraživanje prezentirao u knjizi „O našoj pomorskoj terminologiji“⁵, a u novije vrijeme Dijana Stolac u svojoj monografiji „Hrvatsko pomorsko nazivlje“⁶ i u studiji „Hrvatsko pomorsko nazivlje 19.st“.⁷ Dijana Stolac svojim je djelom „Hrvatsko pomorsko nazivlje“⁸ dala sažet, ali iscrpan dijakronijski pregled hrvatske pomorske leksikografije.

Željko Stepanić objavio je popularnu monografiju o pomorskom leksiku s vrlo bogatom bibliografijom rječnika leksikografskih studija o maritimnom leksiku: U potrazi za (izgubljenim) Hrvatskim pomorskim nazivljem.⁹

Vojmir Vinja dao je i velik doprinos istraživanju etimologije jadranske faune. U svojoj monografiji „Jadranska fauna – Etimologija i struktura naziva“ otkrio je pravu riznicu pučke talasozoonimije na tristotinjak lokaliteta duž hrvatske obale Jadrana koja je baštinjena iz raznih aloglotskih izvora: od grčkog i romansko-dalmatskog do venecijanskog te ih usporedio s nazivljem morske faune većine mediteranskih jezika da bi u toj komparaciji otkrio iznimno bogatstvo hrvatske maritimne zoonimije. To, podrijetlom, heterogeno nazivlje Vinja ne dijeli na „naše“ i „tuđe“ smatrajući aloglotske lekseme svojinom hrvatskoga jezika, integralnim dijelom njegova ukupnog leksika.¹⁰

Dijalektolog Radovan Vidović, autor Pomorskog rječnika i brojnih studija o hrvatskom pomorskom nazivlju govori o „milenijskom sociolingvističkom zajedništvu“ stanovnika duž jadranskih obala koje je nastalo „u dodiru s drugim velikim mediteranskim kulturama“.¹¹ Vidović govori o jezičnom zajedništvu stanovnika Jadrana.¹² To zajedništvo ostvareno je ponajviše na planu leksika. Ono je proželo gotovo sva područja materijalne i nematerijalne kulture, ali u prvom redu ono je u najvećoj mjeri ostvareno na području maritimne kulture.

1 „Na istočnim obalama Jadrana, od Istre do Boke Kotorske, napose u Splitu, Dubrovniku i Kotoru, među raznim riječima i kovanicama (…) postoje mnoge posuđenice italo-venecijanskog porijekla, korijena latinskoga i ponekad grčkoga ili nekog još starijeg balkanskog supstrata. One su na razne načine pruzete, prihvaćene, prilagođene…” Mediteranski brevijar, V.B.Z. studio, Zagreb 2006, str. 58.

2 Skok, P. (1933)

3 Skok, P. (1971)

4 Vinja, V. (1998)

5 Jurišić, B. (1962)

6 Stolac, D. (1998) 7 Stolac, D. (1998b) 8 Stolac, D. (1998)

9 Stepanić, ž. (2004)

10 „Više tisućljeća povijesti velikog mora ostavilo je svoje tragove: dvije najveće civilizacije, koje su na njemu nastale, utisnule su neizbrisivi pečat na obalama gdje je jedna graničila s drugom i na kojima su najjužniji južni Slaveni – Hrvati – našli svoju novu postojbinu. Zaustavivši se na jadranskoj obali mora, koje je tada bilo središte svijeta, brzo su prihvatili i usvojili zatečena imena, stvarali svoja, posuđivali od susjeda, miješali svoje i njegovo. I od svega toga izgradili vlastiti sustav u kojemu je bilo mjesta i za njihovo i za susjedovo, za staro i novo. I kako more rastavlja i dijeli samo u očima onih koji su mu daleko, ubrzo su vidjeli da ono spaja i ujedinjuje sve one koji na njemu i od njega žive.“ Vinja, V. (1986) str. 38.

11 Vidović, R. (1992) str. 74.

Nomenklatura hrvatske maritimne kulture dobro je istražena na području talasozoonimije (V.Vinja) te maritimne toponimije (V. Skračić i P. Šimunović). Vidovićev Pomorski rječnik dao je velik doprinos istraživanju tradicionalne pomorske terminologije, koja uključuje nomenklaturu broda, brodogradnje, navigacije, života na brodu i s brodom. Također valja spomenuti Gorana Filipija koji je svojim „Etimologijskim rječnikom betinske brodogradnje“ (Šibenik 1997.) dao značajan doprinos etimologiji tradicionalne brodograditeljske nomenklature na otoku Murteru.

Mirko Deanović, kao sudionik projekta JAZU Lingvistički atlas Mediterana, napravio je prema standardnom kvestionaru ovog projekta anketu o ribarskoj terminologiji u Boki Kotorskoj¹³, u Komiži¹⁴ i u Sali na Dugom otoku¹⁵. To je vjerojatno najsistematičnije istraživanje ribarske hrvatske terminologije. Te ankete obuhvatile su razna područja halijeutičkog iskustva, ali provjeren je ograničen broj od svega tristotinjak termina s nekoliko sudionika ankete.

U svojoj četverotomnoj monografiji „Hrvati i more“ Šime županović velik je dio svog djela posvetio maritimnoj terminologiji, ali uglavnom na tragu gore spomenute knjige o jadranskoj talasozoonimiji Vojmira Vinje. Treći i četvrti dio ove monografije naslovljen je „Ribarska terminologija“, ali ovdje je pretežno obrađena etimologija talasozoonima Jadrana prema modelu koji je proveo V. Vinja.

Područje ribarskog iskustva, sa svojim izuzetno bogatim rječnikom, ostalo je do danas na rubu interesa hrvatske dijalektologije, posebno njene leksikografije koja je u posljednje vrijeme doživjela pravi procvat. U mnogobrojnim rječnicima, glosarima, tumačima riječi uz čakavske tekstove, oskudan je halijeutički leksik. Izgleda kao da interes čakavološke leksikografije prestaje s isplovljavanjem ribarskog broda u ribolov. Hrvatska ribarska terminologija, osim u navedenim segmentima, nije nikada temeljito i sustavno istražena, mada je po svom bogatstvu prava riznica hrvatskog maritimnog leksika.

S druge strane, standardološka leksikografija sustavno izbjegava usvajanje maritimnog leksika iz bogata čakavskog leksičkog tezaurusa smatrajući taj leksik stranim tijelom hrvatskoga jezika, prvo zbog toga što nije štokavski, a drugo zbog toga što ga smatra tuđim hrvatskom jeziku zbog njegova pretežno aloglotskog postanja. Tako se događa paradoks da hrvatski jezik nema standardne termine za mnoge opće pojmove svakodnevnog života u maritimnom prostoru pa, u nemoći da novotvorenicama zamijeni žilavo ukorijenjene mediteranizme kolokvijalnoga govora, za standardni jezik radije bira leksičke praznine negoli tisuću godina ukorijenjen maritimni leksik čakavskih govora baštinjen u prvom redu od autohtonog romanskog dalmatskog idioma, a onda posredstvom kulturne iradijacije moćnog venecijanskog kulturnog utjecaja i iz univerzalnog mediteranskog ligua franca idioma.

1.2. Ribarska terminologija govora otoka Visa

Pavao Mardešić – Centin u svom „Rječniku Komiškoga govora“¹⁶ uključuje u korpus općeg leksika komiškog govora i halijeutičku terminologiju, ali broj glosa je vrlo ograničen tako da je komiška ribarska terminologija u ovom općem rječniku, koji ukupno obuhvaća nešto više od tisuću glosa, obrađena tek periferno i bez konteksta živoga govora. Posebna je vrijednost ovoga djela u tome što je autor mnoge glose ilustrirao crtežima pa time doprinio razumljivosti pojedinih termina s obzirom na nestanak referentnih predmeta iz suvremene ribarske prakse.

Rječnik „Viškiga Jazika“, Višanina Andra Rokija Fortunata, pripada grupi najbogatijih hrvatskih dijalektalnih rječnika, ali je prilično siromašan halijeutičkim leksikom. Dominantna djelatnost grada Visa bilo je po tradiciji vinogradarstvo i vinarstvo pa je leksik ovih djelatnosti u Rokijevu rječniku vrlo iscrpno prikazan za razliku od halijeutičkog.

12 “Naš Jadran i njegovi stanovnici, Jadrani, povezani su zajedničkim životom, načinom mišljenja, istim pomorstvom, istim rječnikom, istom frazeologijom, koja je bila prožela ne samo njihov svakidašnji život i jezik, njih koji su bili po profesiji pomorci, nego i njihovih obitelji i čitavih sredina i naselja u kojima su živjeli. U jednu riječ: to bila jedna jadranska zajednica, koiné, ne samo terminološka, u kojoj su ljudi bili zbliženi i razumjeli se bez obzira na mnoge druge razlike.” Vidović, R. i.e. str. 74.

13 Deanović, M. (1962)

14 Deanović, M. (1966)

15 Deanović, M. (1967)

16 Mardešić-Centin, P. (1977)

Kada smo istraživali komišku ribarsku terminologiju¹⁷ na temelju usmene predaje komiških ribara, bilo je posve jasno da komiški govor čuva iznimno bogatu riznicu halijeutičkog leksika. U nizu radova koje smo publicirali od 1983. do danas, pojavio se halijeutički rječnik kakav u toliku obimu nije drugdje zabilježen u časkavskoj maritimnoj leksikografiji.¹⁸

Tekst koji ovdje prezentiramo i interpretiramo to najbolje potvrđuje. Taj, samo dvadesetak kartica dug, tekst sadrži preko tisuću leksema koje je valjalo protumačiti. Među te lekseme dakako nisu uvršteni svi oni, od standardnog leksika hrvatskog jezika različiti, ali ipak razumljivi obrazovanom štokavcu. Među tih tisuću protumačenih leksema dvije trećine su halijeutički termini pretežno aloglotskog postanja, sačuvani do danas iz zatečenog dalmatskog jezika ili pak iz mediteranskog lingua franca idioma udomaćena pretežno putem venecijanskog jezičnog utjecaja, ali isto tako putem brojnih translingvalnih i transkulturalnih interferencija koje omogućuje likvidni element velike sane vode.

1.3. Ribar Ivan Vitaljić Gusla

Među mnogim informantima čije smo priče bilježili u Komiži u posljednjih 40 godina, posebno mjesto zauzima komiški ribar Ivan Vitaljić Gusla (1917. – 1993.). Sustavno snimanje njegovih sjećanja o ribarskom iskustvu započeli smo 1975. A ono je trajalo kontinuirano do njegove smrti 1993. Te priče obuhvatile su razna područja komiške ribarske tradicije, koja je jedinstvena u hrvatskoj ribarskoj povijesti. To su priče o životu ribara na pučinskim otocima Viškog arhipelaga: Palagruža, Biševo, Brusnik, Svetac, Jabuka. Priče o ljetnom ribolovu na sardele, o komiškoj regati gajeta falkuša od Komiže do Palagruže, o ribolovu na Palagruži, o zimskom ribolovu giraricama, kucinorama, jaglicorama, vršama, parangalima. To su priče o brodu: gradnja broda, nazivlje, održavanje broda, navigacija, jedrenje, veslanje, orijentacija po znakovima na moru, kopnu i nebu. To su priče o poznavanju ćudi svake vrste ribe, o biološkim i vremenskim ciklusima koje ribar mora poznavati da bi uspješno lovio. To je kazivanje o ribolovnim alatima i njihovu održavanju, kazivanje o brodskoj opremi i načinu upotrebe, o morskim strujama, o podmorskom reljefu, o obalnoj i podmorskoj toponimiji, o talasozoonimiji. Kazivanja su to o umijeću održavanja ribe sušenjem i soljenjem, o gastronomskom umijeću pučinskih ribara. Kazivanja su to o olujama i raznim pogibeljima kojima su se izlagali ti ribari osobito u zimskim mjesecima ribareći u akvatoriju dalekih pučinskih otoka bez luka i pristaništa. Kazivanje je to o iskustvu vremenske prognoze, o umijeću čitanja znakova na moru i na nebu, znakova u ponašanju životinja: ptica, riba i rakova. Kazivanje je to o društvenim odnosima u komiškoj organskoj zajednici, ali i na brodu, u regati u ekstremnim uvjetima borbe za opstanak na olujnom moru, jednom riječi svjedočenje je to o solidarnosti i uzajamnosti ljudi pučine, o etici mora. Kazivanje je to o kolektivnoj memoriji Komiže koja seže duboko u vrijeme, a održavala se usmenom predajom sve do vremena kada je nova globalizacijska matrica prekinula tu nit pamćenja koja je stoljećima povezivala generacije ribara ove insularne organske zajednice.

Kada zapisivač usmene predaje nije imao vremena za snimanje, tada bi barba Ivan Vitaljić, mada jedva pismen, bilježio u bilježnicu svoja sjećanja. Te bilježnice poklonio nam je barba Ivin sin Joško. One su, pored magnetofonskih vrpci, dragocjen dokument jednog iznimnog iskustva pučinskih ribara Viškog arhipelaga.

Ovdje prezentiran i interpretiran izvorni Vitaljićev tekst sačuvali smo u jednoj od takvih bilježnica iz bogatog jezičnog i leksičkog tezaurusa barba Ivana Vitaljića Gusle.

17 Božanić, J. (1983)

18 Niz bibliografskih jedinica koje sadrže leksik ribarske terminologije priložen je popisu literature.

2. STIL

„U nešto starijem naraštaju govorenje i pripovijedanje na organskom idiomu puca i kipti od punoće nazivlja, frazeologije, metafora, poslovica, usporedaba, modalnih oblika itd. Organski su idiomi nabiti stoljećima življenja“¹⁹

Ivo Škarić

• • 2.1. Figura kumulacije riječi

Ivan Vitaljić Gusla, kao dugogodišnji kazivač usmene predaje kojoj je čin snimanja / zapisivanja podario značaj kulturnog čina, dignitet važnog posla za kontinuitet pamćenja organske društvene zajednice kojoj pripada, svjestan je svoje uloge posljednjeg svjedoka komiške ribarske epopeje. Njegova priča opisuje događanje u ribarskoj svakodnevici, ali isto tako gomilanjem riječi oživljava slike i zbivanja. Kumulacija leksema postaje središnja figura njegova diskursa. On nabraja prizore, slike ribarske svakodnevice, ali u svakoj prilici nastoji navesti što više termina koji te slike evociraju. Navest ćemo nekoliko primjera

• • • 2.1.1. Iteracija glagola

Iteracija glagola sugerira dinamizam, raznovrsnost akcija, poslova, pokreta. Ovom figurom pripovjedač oživljava slike dinamikom pokreta, ritmom akcije:

• • • • Drug ol katine je bil źa śve teźje lavure, kal je vajalo donit, prinit, ukarcat, iśkarcat (3.1.)

• • • • Vajo ga olma raśplotit, iźvadit pecenicu, pośolit i polucit i pritiśnut korgon (6.2.)

• • • • Polvarźi pol lumbul, intajoj, inkapeloj, odriśi, veźi (11.1.)

• • • • Pok vajo źalnivat źapacat, reparat, źapaśot u źopaś, na kurilo (11.2.)

• • • • …źene iśpekle kruh, baśkotale baśkot, iźmendale promine, oparćale robu i śtavile u śaketu i donile na barbitu. (19.1.)

• • • 2.1.2. Iteracija upitne riječi je

Ponavljanjem upitne riječi je (u značenju je li) intenziviran je doživljaj aktualizacije mogućnosti da se nešto dogodi ovako ili onako, povoljno ili nepovoljno, dobro ili loše. U dolje navedenim primjerima pojedinac je neprekidno suočen s entropijom sustava koji gradi u interakciji s prirodom. On privodi prirodnu datost kulturi, on unosi znanje i iskustvo u proces pretvorbe prirodnog u kulturno: od iskonske djelatnosti lova do prerade ribe u ljudsku hranu izložen neprekidno mogućnosti da njegov trud bude poništen entropijom koja zahvaća svaku djelatnost i svaki izgrađen sustav:

• • • • Tako je Gark źnol śvaku śtivu ol barila kako je i źnol koji je njeźin defet, je ćapala uljen, śtrakicon, rongavinun, je ośtala na śuho, beź śalamure, je iśkalfona, ucinjena, je roncova, je pricinjena, je paho kako parśut i kako iźgledo. (9.1.)
      • Tako śe je źnalo kako je riba, je iźguvernona, je malo śoli, ol kojega je mroka pośoljena, je ol maźa ili avrila. (8.1.)

• • • 2.1.3. Iteracija imenica

Nizanjem supstantiva pripovjedač intenzivira doživljaj mnoštvenosti pojavne raznolikosti svijeta koji opisuje. On imenuje stvari, pojave, zanimanja ljudi, alate. Intenziviranje frekvencije nabrojivih pojavnosti sugerira pripovjedačev doživljaj vlastite uloge svjedoka koji još jedino u pamćenju čuva slike nestalog svijet te kao da se boji da neku stvar izostavi. Ti nizovi doživljavaju se sinekdohično: oni teže sveobuhvatnosti konačnih popisa od zaborava spašenih slika svari.

• • • • …iśkarcali śmo śve, uredili, śtavili śve na śvoje miśto, barile, katrafunde, frake, palete. (7.1.)

• • • • Jeśi vaźel diźicu, nośtavak, maculu, śvilac, lito, śtupu i bronźin ol pakla i śmolu (6.1.)

19 Škarić, I. (1982), str. 53.

• • • • A bilo je lavuraturih, mucnikih, ali i laźarunih, pjacarunih, kopravendih, aśuśurih, kantadurih, kalafotih, marangunih, śartih, velerih, veślarih, bacvorih (10.2.)

• • • 2.1.4. Iteracija imenica i glagolskih imenica u istom nizu

U prvom primjeru pripovjedač uspostavlja balans između negativnih i pozitivnih fenomena, dijalektički suodnos između polaritetnih pojavnosti kojima se manifestira život. Pripovjedač ne želi idealizirati svijet kojemu pripovijeda. Ljepota i rugoba, uspon i pad, bijeda i najveći životni intenziteti tvore isti niz opozitnih pojavnosti: čišćenje – prljavština, ružno govorenje (lajanje) – skladno pjevanje; pluvanje (drugoga) – dijeljenje, davanje drugome.

• • • • Bilo je kuhonjo, pronjo, ciśtjenjo śvakega gada i śporkice pol poniśtru, bilo je buh, uśenok, cimok, gaśtaponih, miśih, macagarbunih, komorih, dima, kontreśtonjo, lajonjo na śve śtrone, pjuvonjo i lipega kantonjo, diljenjo, prodovonjo, kupovonjo, raźminivonjo, raźbivonjo, dviźonjo i kalovonjo, tucenjo, iśvodjonjo. (10.2.)

• • • • Ovega lita bilo je truda, śtrakica, śparine, kaldure, kaliga, poteźonjo, raśteźonjo, śtraśinonjo, remenovonjo, iśvodjonjo, beśtimonjo, petegulonjo, lagonjo (10.1.)

• • • • I tu ti je bila hrona źa covika koji je po cili don dorźol veśla u ruke, tiśkol brud uź maretu, voźil, na kulpe mora, na śpalmeje, naveźonjo, poteźonjo, olveźivonjo, kidonjo, ośtovjonjo i opet naprovjonjo. (19.1.)

• • 2.2. Metaforizacija

Slikovitost izraza temeljni je postupak ove narativne strukture. Metaforičnost se realizira na sintagmatskoj osi rečenične strukture, povezivanjem riječi u metaforičnu poetsku sliku, ali i na paradigmatskoj osi u određenom kontekstu izborom i prijenosom leksema iz jednog semantičkog polja u drugo asocijativnom vezom po sličnosti.

• • • 2.2.1. Metaforizacija na paradigmatskoj osi

• • • • Vajat će udice populat (13.2.)

Riječ populat s temeljnim začenjem: napučiti, popuniti ljudima, upotrijebljena je u značenju nadomjestiti na parangalu udice koje nedostaju. Izborm rijči populat u ovom kontekstu ostvarena je asocijacija: mnoštvo, masa, veliki broj, što riječ populat sugerira prijenosom iz jednog asocijativnog polja u drugo.

• • • • Gledoj ca su se ucinili tartajuni ol majstre (13.2.)

U ovom primjeru je asocijacijom po sličnosti izabrana riječ iz vinogradarske sfere iskustva u ribarsku. Tartajun ima temeljno značenje – štapić na koji se namota uzica kojom se okrtajem tartajuna vezuje mijeh u vinogradu prilikom transporta mošta. Kada se ulovi riba (osobito ugor, murina) tada riba često okretanjem namota nit parangala (majstru), a taj namotaj podsjeća na tartajun s namotanom uziciom za vezivanje mijeha. Vizualna asocijacija omogućuje presijecanje dvaju različitih asocijativnih polja.

• • • • … pocela su jidra istresivat ili bandiraju (13.5.)

Zbog prestanka vjetra jedra nisu napeta već lepršaju lijevo – desno poput zastave (bandire). Vizualnom asocijacijom stvoren je od imenice bandira glagol bandirat.

• • • • …atento śtojte hoće kojo jaglica laśnut (15.1.)

U kontekstu lova iglica mrežom potegačom, ribari napeto paze hoće li ugledati da koja iglica skočiti na površini mora. To bi bio znak za prisutnost jata ispod površine. Glagol laśnut dolazi iz asocijativnog pola pojma vatra, a znači planuti. Vezujući se za pojam ribe koja je iskočila iz mora i bljesnula srebrnim sjajem, ova riječ ostvaruje asocijativnu vezu s iznenadnim bljeskom vatre koja je naglo buknula – laśnula.

• • • • Ono ih vidi ca biźigaju po śkorupu, śal će pocet laśkot (15.1.)

Kao i u prethodnom primjeru, ovdje imamo isti kontekst i istu asocijaciju koja povezuje bljesak vatre i bljesak ribe. U prethodnom primjeru imamo perfektivan glagol lasnut kojim je izražena trenutačnost srebrenog bljeska ribe, a u ovom primjeru imperfektivan glagol laskot, s temeljnim začenjem plamtjeti – vizualnom asocijacijom povezuje asocijativno polje pojma vatra i prizor uskovitlanog jata riba koje iskače iz mora u paničnom bijegu pred većom ribom bljeskajući srebrnim tjelesima.

• • • • Nikoliko olovnic śon nabil, potukal olovo neka ne śćipje jer već ni gore śtvori nego kal trata śćipje

(16.1.)

Glagol śćipat – štipati u kontekstu manipulacije mrežom dobija značenje: zapinjati, kačiti. Presijecanjem dviju sfera različitih asocijativnih polja ostvarena je sugestivna personifikacijska poetska slika.

• • • • Moća na carnjule vidit kal je mlikotina (17.1.)

Značenje: Idemo loviti carnjule budući da je more mirno. Augmentativ mlikotina (od mliko) naglašava ocjenu stanja mora kao apsolutne utihe bez daška vjetra, tzv. bijelo more. Ostvarena je vizualna asocijacije između dva asocijativna polja pojmova mlijeko i more.

• • • • Jo ću iśto iśpeć dvodeśet raceśjokuv velih pok ćeś vidit kako śkvare i źaźute jer je u njih butorga

(17.2.)

Značenje riječi raceśjok jest – onaj koji je velik, koji je nakostrušen (o peradi), raširena perja da bi se doimao većim nego što jest. Imenica raceśjok dolazi od glagola ceśjat – čehati vunu, tj. širiti volumen vune čehanjem. Od ceśjat glagol rasceśjat i imenica raceśjok – onaj koji je velik, nakostrušen. Izborom imenice raceśjok za malu, ali od znalaca izuzetno cijenjenu ribu, ostvarena je efektna intenzifikacija izraza – leksikostilem u kojemu se presijcaju dva asocijativna polja pojma nakostrušen (pijetao) – riba carnjul.

• • • • A i lijuna bi ovu mortvu more raśkompenśalo (18.2.)

Značenje: I lava bi ovo mrtvo more razmrdalo, raspalo, rastavilo na dijelove, to jest izazvalo bi povraćanje. Glagol kompenś dolazi iz brodograditeljske terminologije. Kompenś znači preklopni dio spoja elemenata brodskih rebara. Obično su rebra, zbog svoje zaobljenosti sastavljena od dva ili tri dijela. Ti djelovi su povezani tako da se djelomično preklapaju kako bi spoj bio čvršći. Raśkompenśat znači razmrdati kompenśe što znači oslabjeti spojeve rebara, a time i čitave strukture barke. Asocijativna veza struktura broda – struktura čovjeka priziva sliku čovjeka kao broda. Smisao rečenice je da mrtvo more izaziva povraćanje te mu se ni lavlja snaga ne bi mogla suprotstaviti.

• • • • Karavona molih dupinih (6.2.)

Moli dupin vrsta je dupina koji najviše škodi ribaru jer njegovo pojavljivanje izaziva panični bijeg ribljeg jata. Pustinjski prizor kretanja karavane deva vizualnom asocijacijom sugerira prizor moćne formacie mase dupina koja izaziva nelagodu ribara. Izbor riječi jato bio bi neutralan, ali karavona znači izrazito afektivan izbor riječi u kontekstu ribolova ugrožena napadima dupina.

• • • 2.2.2. Metaforizacija na sintagmatskoj osi

• • • • … źene śvićorove śu bile pocele cavarjat pok śu śe dobota śmetina uźegla, a bila bi śmetina takala

da niśu muśki źapritili (16.6.)

Temeljno značenje: zamalo se užeglo đubrište … bilo bi se đubrište upalilo… preneseno značenje: zamalo je među ženama nastala svađa zbog sukoba njihovih muževa. Zapaljeno đubrište, koje širi smrad, asocijativnim lukom evocira sukob teškim riječima, kletvama, prijetnjama. Olfaktivna senzacija (smrad đubrišta) povezuje se asocijativnim lukom s auditivnom; galama, svađa, vikanje, kletve.

• • • • Riba je legla u śvilinu i povoje i źatu śe teśko dviźe na śkorup. Ako śe akuźo olma je dupini iśtrakaju da jopet potene (7.1.)

Tekst znači sljedeće: Za ljetnih vrućina jata sardela rijetko se pojavljuju na površini mora, već se zadržavaju u dubini gdje je hladnije. Ako se jato pojavi na površini odmah ga dupini poplaše te opet krene u dubinu. Izbor riječi svilina (od svila) i povuj – povoji (pelene kojim se povija dijete), za dubinske vrste algi, sugerira delikatnost ribolova na sardele u najvrućim ljetnim mjesecima asocijacijom na: ležanje na svili, brižnost majčina prema djetetu koje umata pelenima. Metaforični iskaz Riba je legla u śvilinu i povoje koncentrira puno duži iskaz kojim bi se moglo dočarati atmosferu iščekivanja pojave sardela na površini radi ribolova, napetost, brigu, strahovanja, muku ribara koji dočekuju jutra na moru praznih mreža jer riba uživa komfor dubina (postelju od svile umotana u pelene dubinskih algi).

• • • • Kal biś iśal na provu vidit je śve u redu, tu je śtrahut cinilo kako prova goni njonce pri śobon (5.2.) Prova goni jonce – temeljno je značenje: prova goni janjad pred sobom. Preneseno značenje: barka jureći punim jedrima provom pravi valove koji se bijele poput bijela runa janjadi. Brod je pastir koji pred sobom goni janjad. Metafora nastaje presijecanjem dvaju različitih asocijativnih polja: pastoralnog (pastir goni janjad) i nautičkog (prova broda pravi valove jureći površinom mora).

• • • • Provat ćemo śtavit koloc, ali mi śtruco riba. Śal će je koloc obrit (13.2.)

Glagol obrit (obrijati) u začenju skinuti ribu s udice, kao u gornjem primjeru) svoje metaforično značenje ostvaruje na presjecištu dvaju asocijativnih polja: kozmetika (skidanje dlaka s lica brijačem) i ribolov (skidanje ulovljene ribe s udice željeznom alkom (koloc) koja se spušta na dno po niti parangala radi manevra oslobađanja zapete niti za hrid). Asocijacija glagola obrit iz asocijativnog polja kozmetika donosi asocijativnom polju ribolov asocijaciju: temeljito, potpuno ukloniti (poput dlaka uklonjenih oštrim brijačem). Ta asocijacija intenzivira afektivnost situacije gubitka ulovljene ribe. Slično je i u sljedećem primjeru:

• • • • Uvik gledoj da ti vorh ol udice ośtane vonka da śe raźina pri źadije jer ona je puno furbaśto riba pok obrije (18.1.)

Značenje: (Prilikom nadijevanja mamca na udicu) nastoj da ti vrh udice viri iz mamca da se raža prije zakači jer ona je jako lukava riba pak skine mamac s udice (obrije). Izbor riječi obrit s asocijacijom skinuti temeljito bez ostatka rezultira afektivnom intenzifikacijom izraza koji je izrečen iz pozicije ribara koji gubi onemogućavanjem lova.

• • • • Kal śe miśec utopi onda ćemo napravit jedon jir okolo śkoja (15.1.)

Prizor zalaska mjeseca na horizontu mora prividna je slika kontakta mjesečeve kugle s površinom mora u koju postupno ulazi (uranja, utapa se). Umjesto neutralnog izraza: Kal misec zapade (zađe) koji bi prenio samo referencijalnu informaciju (vremensku oznaku određenu zalaskom mjeseca) izraz Kal śe miśec utopi puno je više od puke informacije o vremenskoj odrednici za početak akcije: obilazak otoka brodom (u potrazi za ribom). Taj izraz konotira perspektivu promatrača, njegov kontakt s iskonom, s prvobitnim iskustvom elemenata prirode kao bića. Nije ovdje riječ o naivnoj svijesti, već o jeziku koji čuva poeziju iskonskog doživljavanja svijeta. Isto bi se moglo reći i za sljedeći primjer:

• • • • Ono je śunce iśmocilo nogu (15.4.)

Ova poetska slika još je ekspresivnija od prethodne time što ističe dio personificirana tijela sunca: sunčeva noga dodirnula je površinu mora. Apstraktna informacija o zalazu sunca, koja ne priziva sliku, već direktno posreduje informaciju o kronološkom vremenu, zamijenjena je ikoničkim izrazom čime je intenzivirana afektivna razina izraza koja podrazumijeva emocionalnu uključenost sudionika komunikacije.

• • 2.3. Usporedba

Ruski formalist Viktor Šklovski kaže: „Potrebno je okrenuti stvar kao cjepanicu u vatri. (…) S time je pjesnik načinio semantički premještaj, on trga pojam iz tog misaonog reda u kojemu se on nalazio i premeće ga pomoću riječi (tropa) u drugi misaoni niz, pri čemu mi osjećamo novinu, boravak riječi u novom nizu. Nova riječ stoji na predmetu kao nova haljina.”²⁰ Jezik slike, svjstven usmenom pripovjedaču, manifestira svoju poetsku produktivnost deautomatitacijom opažanja, o čemu govori Šklovski. Pripovjedač otkriva ono čega u stvarnosti nema – on svojom imaginacijom povezuje nepovezano, otkriva asocijativnim vezama po sličnosti relacije koje se same nikada ne bi pojavile. Njegova stvaralačka kreativnost očituje se u uspostavljanju asocijativnih veza među različitim i vrlo raznorodnim semantičkim poljima. Sljedeće usporedbe uspostavljaju nevjerojatne relacije nastale asocijativnim putanjama poetskih slika:

• Śtori ribori i mornori bili bi pośidinavili, imali bi vlośe kako ol kanave jer śu njin vlośi bile śtotine putih najeźene kako u źeca barki (4.2.)

Sijede kose ribara uspoređene su s nitima konoplje jer su se ježile u strahotnim pogibeljima kojima su se izlagali na moru te su bile napete od straha poput zečjih brkova. Ono što su slikari zavjetnih mornarskih slika prikazivali na platnu slikajući brodove u orkanima, naš je pripovjedač izrazio usporedbom kose ribarove s nitima konoplje i napetim dlakama zečjih brkova. Ti zečji brkovi naježenih vlasi ribarovih u olujama jest detalj koji svojom sinekdohičnom sugestijom dočarava stvarnost pučinskih ribara „olujnog arhipelaga“ kako je taj prostor otvorenoga mora nazvao čuveni zagrebački novinar Franjo Fuis, koji je tridesetih godina 20. stoljeća živio među komiškim ribarima na dalekim pučinskim otocima i svjedočio kamerom i perom o njihovu životu.

• Barenko te bura iśaźino kako śkatafiśa pok već ne vonjoś pliśnun ili śtornjun kako komiśko tabakina (7.1.)

Značenje ove rečenice: Bura, koja je ugrožavala ribare na otvorenom moru, barem bi ih osušila (iśaźinala – sažela) kao osušenu ribu (śkatafiśa) jer su stalno bili u vlazi, ali i stalno u oskudici vode tako da se nisu mogli prati te su smrdili plijesnom i ustajalim mirisom ribe (śtornjun) kao komiške radnice u tvornicama ribe (tabakine). Tabakine su se zvale po tome što je, u vrijeme kada je nastala prva komiška tvornica sardina 1870. g. postojala na Jadranu još samo jedna tvornica – tvornica duhana u Rovinju, a one su se po duhanu (tabaku) zvale tabakine.

20 Viktor Šklovski (1969). Uskrsnuće riječi. Stvarnost, Zagreb, str. 58.-59.

• jer śuma laśne i plaśne kako śiromaśko śuperbija (15.5.)

Asocijativnom je vezom povezano konkretno i apstraktno: granje vrisa i ružmarina (śuma) puno je eteričnog ulja te u tren bukne i ugasi se (laśne i plaśne). Auditivna onomatopejska reduplikacija laśne – (p)laśne sažima suprotnost: bukne – gasne u asocijativnoj vezi sa apstraktnim pojmom śiromaśko śuperbija (ponos siromaha). Naime kao što suho granje bukne i trenutno dade puni sjaj i bljesak, tako i siromah može samo na trenutak zadiviti raskošnim obiljem kojim želi impresionirati gosta, da bi potom patio od oskudice. Ta asocijativna slika koja uključuje vizualnu, auditivnu (onomatopejsku) i apstraktnu (socio-psihološku) dimenziju stvarnosti jest kreativan jezični čin visokog poestkog naboja koji se aktualizira pripovjedačevim izborom iz kolektivnog jezičnog tezaurusa.

• Śutradon śmo opet bili kako krelo i guźica kal śe je raśprovjalo Pol Boźonića ku je kriv a ku je pravedan (16.6.)

Iz konteksta gornje rečenice razumljivo je da je riječ o svađi među ribarima zbog ribolovne pozicije, ali sutradan su se svi izmirili kao da ništa nije bilo, uspostavljen je prijateljski odnos: bili su kao krelo i guźica. Ptica (kokoš) sklopljena krila drži iznad zatka (guzice): krilo i guzica su blizu kao i ribari kada se pomire kao da se ništa nije prije dogodilo, a u svađi su pale teške riječi, lomila se vesla, prozivalo se žive i mrtve, da bi potom opet bili prijatelji i bliski kao „krilo“ i „guzica“. Nije slučajna asocijacija koja povezuje apstraktni pojam bliskosti i prijateljstva, kojim je prevladan razdor među ljudima, sa slikom bliskosti „krila“ i „guzice“. Izbor vulgarizma

„guzica“ konotira vulgarnost, prostotu, ali paradoksalnim obratom i socio-psihološku narav međuljudskih odnosa u svijetu ribara koji, izloženi elementarnoj sili mora, slijede logiku opstanka: unatoč sukobima i svađama pobjeđuje solidarnost, uzajamnost, prijateljstvo. To je i etička dimenzuija ove priče koja se zrcali i u njenom jeziku.

• tukalo je nojpri noć dobru i joku druźinu, one koji śu forconi da njin niśta ne śkodi, a da ni makulon, da je źdrov kako śtina ol Bruśnika – kal je tumboś da ol nje iśkre lete (19.1.)

čovjek je uspoređen s kamenom Brusnika. To je vulkanski otočić koji ima žalo od velikih crnih dijabaznih oblutaka vulkanskog podrijetla. Takav kamen kad se baci u noći iskri pri udaru s drugim kamenjem. Usporedba čovjeka s vulkanskim kamenom punim željeza koji iskri poput kresiva hiperbola je stamenosti i iznimne otpornosti koju čovjek mora izdržati u uvjetima života na pučinskim otocima.

• • 2.4. Eksklamacija ala

Jedna od najfrekventnijih riječi u ovom tekstu je eksklamacija ala. Ta činjenica znak je da autor bira ulogu pripovjedača u prvom licu kada se uživljava u poziciju aktanta koji aktivno sudjeluje u događanju. Ovaj uzvik izraz je koji se najčešće pojavljuje u inicijalnoj poziciji u rečenici, a semantički mu je sadržaj poticanje na akciju, bodrenje.

• Ala, vajo kaśetu da iśtribimo ((13.1.)
• Ala, naśi, vajo puć śtavit parangol (13.1.)
• Ala, iśvarźite te cime (13.1.)
• Ala, śal je źagancoj i śkośon (13.2.)
• Ala, naśi, buta veśla u more (13.2.)
• Ala, tako dreto (13.2.)
• Ala, ti napuni i tumba koloc (13.2.) 8. Ala, iśoj ga (13.2.)

• Ala, kal je śve u brodu, śal nojpri iśtarite pajule (13.3.)
• Ala, naśi, frankojte puntu (13.4.)
• Ala, iźbijte pojace da von ne śmeto pol noge (13.5.)
• Ala, iśici tu marinu na tak (14.1.)
• Ala, aźvelto vajo pribrat jaglicoru (15.1.)
• Ala, atento śtojte hoće kojo jaglica laśnut (15.1.)
• Ala, borka, primoj – veslaj bolje veslom od prime (315)
• Ala, naśi, tira pomalo (15.2.)
• Ala, źivje tu neka napravimo joś jelnu pośtu u śutun (15.3.)

često se uzvik ala pojavljuje uz zamjenicu naśi (Ala, naśi) kojom se učvršćuje međuljudska solidarnost, osjećaj zajedništva ribarske družine. Uzvik ala pojavljuje se često ispred imperativa da ga najavi i intenzivira.

Ovaj mediteranizam stigao je sa sjevera od nordijskog hala sa značenjem „potegnuti“. Pojavljuje se već u 12. st. u francuskoj i stiže na obale Mediterana. Distrribucija leksema ala u mediteranskom bazenu bila je sljedeća:

portugalski jezik alar, španjolski halar, francuski haler, talijanski alare, ala, malteški tala, grčki alaron, ala ²¹, turski ala, venecijanski ala, dalmatinski ala. U venecijanskom ala, ala! javlja se kao poticajni uzvik veslačima, osobito kada treba motivirati veslače da brže veslaju. Isti oblik za usklik poticanja javlja se i u grčkom ala! Dakle od glagola hala (potezati) nastaje uzvik koji signalizira početak neke radnje, ali je i uzvik bodrenja, poticanja, hrabrenja drugoga u nekom poslu.

Ovaj mediteranizam, u kontekstu lingvostilističke analize, zanimljiv nam je na razini fonostilistčke ekspresivnosti. Naime on se fonetski podudara sa pomorskim komandama u lingua franca idiomu. Sve te komande završavaju najotvorenijim vokalom [a]. Uzvik ala počinje i završava vokalom [a]. Artikulacija fonema

[a] ima najveći rezonantski prostor u usnoj šipljini te je i njegova čujnost najveća u odnosu na sve druge vokale. U kontekstu pomorskog ili ribarskog posla takav usklik svojom fonijskom silinom i prodornošću ima najveću mogućnost da savlada komunikacijski šum (buka, vjetar, šum mora). Ova sociolingvistička motivacija odredila mu je ulogu inicijalnog znaka za početak akcije. Njegova frekventnost u ovdje analiziranom tekstu signal je najživljeg pripovijedanja iz perspektive sudionika (aktanta) dinamične radnje ribarskoga / nautičkoga posla.

• • 2.5. Lingua franca imperativ

U komiškom govoru dvije su vrste imperativa: imperativ koji se konjugira za drugo i treće lice jednine i množine i imperativ koji je impersonalan, koji se ne konjugira. Na primjer: moloj, neka molo, molojmo, molojte, neka molaju i mola (od glagola molat – pustiti). Imperativni oblik sa završetkom na -a za sva lica svojstven je ne samo susjednom venecijanskom (talijanskom) idiomu već je univerzalni lingua franca imperativ kojim se podjednako služe i mnogi čakavski idiomi, a u maritimnom (pomorskom i ribarskom) svijetu ovaj je oblik dominantan zbog kratkoće i ekspresivne vrijednosti završnog vokala [a] te je prikladan za komande u uvjetima pojačanog komunikacijskog šuma jer je komunikacijski efikasniji od neutralnog (konjugiranog) imperativa. Tako ovaj imperativ ima ekspresivnu vrijednost koja sugerira nužnost, odlučnost, bespogovornost izvršenja komande.

Navest ćemo nekoliko primjera iz ovdje analiziranog teksta:

• Ferma brud! Ćapa kavicol! Leva mriźe! (12.2.); značenje: Zaustavite brod! Uhvatite kraj (mreže)! Dižite mrže! Moguće je bilo upotrijebiti i neutralne impreative: fermojte umjesto ferma i ćapojte umjesto ćapa, ali ne i levojte umjesto leva jer taj oblik imperativa u komiškom ne postoji za ovaj glagol.

• Pok tira trocu, pok tira flok (22.2.); značenje: pak potegni steznicu lantine, pak potegni pramčano jedro; konjugirani imperativ za 2. l sg. i pl.: tiroj, tirojte; tirojmo, tirojte

• Iśa dvo-tri paśa i mola (13.2.); značenje: podigni dva-tri sežnja i pusti; konjugirani imperativ za 2. l sg. i pl.: iśoj, iśojte; moloj, molojte

• buta veśla u more (13.2.); značenje: stavi vesla u more; konjugirani imperativ za 2. l sg. i pl.: butoj

/butojte

• Larga da te ne ośmudi jer śuma (15.5.); značenje: udalji se da te ne oprlji (plamen) od granja vrisa i ružmarina (jer naglo bukne kad se zapali); konjugirani imperativ za 2. l sg. i pl.: largoj / largojte

• Śija no me (13.2.); značenje: zaveslajte natraške prema meni; konjugirani imperativ za 2. l sg. i pl.: śijoj

/ śijojte

Navedenih deset imperativa svojina je većine mediteranskih jezika, pa tako i hrvatskog jezika, njgova tradicionalnog pomorskog i halijeutičkog leksika. Taj leksik pripada lingua franca idiomu, općem maritimnom jeziku Mediterana.

Radi ilustracije povezanosti komiških lingua franca imperativnih oblika s mediteranskim jezičnim univerzumom, navest ćemo sljedećih nekoliko primjera:

• Komanda larga! derivirana je iz katalonskog glagola larguer u 15. stoljeću; pojavljuje se u nizu mediteranskih jezika: portugalski alargar, španjolski alargar, katalonski allargar, francuski alarguer,

21 Prema Jal, A. (1848) str.

tal. allargare, grčki άλαργάρω; imperativi: malteški yllarĝa! turski. alárga!; portugalski ao largo!, španjolski al largo!; francuski au large! talijanski al largo!, grčki άλάργο! Άλάργα! turski allarga!²²

• Komanda iśa! pojavljuje se u mediteranskim jezicima od 16. st. kao glagol i uzvik poticanja; španjolski iza!, katalonski aixa! provansalski isso! francuski hissa!, talijanski issa!, đenoveški isa!, arapski issa!, Egipat īssa!, Tunis híssó!, issa! grčki isa!, turski issa!²³

• Komanda śija! je panmediteranizam. Najčešće se koristi kao imperativ da označi veslanje unatrag ili zaustavljanje broda veslanjem unatrag kad se brod kreće prema naprijed. Pojavljuje se u mediteranskim. U portugalskom ciar!, u španjolskom ciar!, u katalonskom ciar!, u provansalskom seiá!, siá!, u francuskom scier!, u talijanskom scia!, u arapskom (Malta) sìa!, Maroko sîia!, Egipt syja!, u turskom scia!²⁴

• • 2.6. Pripovjedačke strategije uključivanja recipijenta

Pripovjedač usmene priče nastoji pridobiti svoju publiku ne samo zanimljivošću pripovjednog sadržaja, već i oživljavanjem prošloga u sadašnjosti na način da se koristi narativnim (historijskim) prezentom, da iz pripovijedanja u trećem licu prijeđe na pripovijedanje u prvom licu, često i da preuzme ulogu aktanta pripovjedne radnje, ili da pripovijeda u drugom licu što znači da uključuje sugovornika dajući mu sudioničku poziciju, ili na taj način da govori iz pozicije svojih likova ostarujući time dramski karakter narativnog diskurza, ili da upotrebljava slobodni neupravni govor, što opet znači preklapanje promatračke i učesničke pozicije.

Neke od tih načina nalazimo i u ovom tekstu.

• • • 2.6.1. Prijelaz iz pripovjedačkog trećeg u prvo lice jednine

Dominantntno je pripovijedanje u trećem licu. Povremeno pripovjedač preuzima poziciju aktanta, čime se narativni karakter pripovijedanja mijenja u dramski, sudionički. Pripovjedač postaje aktant koji se obraća drugome kreirajući tako dijaloši diskurz.

• • • • Nuko, dvini ti baril źapaconih śardel. Prolij śalamuru da me ne iśmoci jer ću śmardit friśkinon. Ukarcojte parve barile źapacone i napravite pajulodu ol katine do prime. (6.1.)

• • • • Polvarźi pol lumbul, intajoj, inkapeloj, odriśi, veźi. Ca śi to źauźlol. Źagropalo je, iśkurilo je. Śve śi iźmiśol, źavil śi mriźe. Olvij, ferma. Jeben ti tega, mriźe śi polvargal. Śal ćeś govno ujot. (6.1.)

• • • • Śutradon je bila bonaca kolma. Vajo puć na jaglice. Vajo ukarcat jaglicoru i źvat joś druźine jer śe źa na jaglice hoće ośmorica. Dvo u borku i u levutu śeśtorica. Vaźmite śa śobon śpiźu, kruha, cagod źa śe napit. Ako ni bevonde, baren malo ślova. Kal śe miśec utopi onda ćemo napravit jedon jir okolo śkoja. Ala, aźvelto vajo pribrat jaglicoru (15.1.)

• • • • Kal imomo fogun u brud, da je bilo iśkuhot brujet ol raźine. Kal je tako, tira śoto. E, pośtolo je jelnu uru olkal śmo butali kavicol parangola. Bit će śe kogod źakocol. Doj meni da dviźen. Ti śi ślabe śriće. Kako je cut, niśto śtruco. Ala ca ćemo guśtat friśki brujet ol raźine. (18.3.)

U trećem primjeru pripovijedanje se iz trećeg lica prebacuje bez najave u kazivanje u prvom licu. Nižu se imperativi upućeni ribarskoj družini iz pozicije śvićora – zapovjednika broda. U četvrtom primjeru pripovjedački komentar je interpoliran u repliku aktanta poput didaskalije u dramskom diskurzu.

• • • 2.6.2. Pripovjedačko drugo lice jednine

Za novelu „Samotni život tvoj“ Ranka Marinkovića karakteristično je pripovijedanje u drugom licu jednine. Tim postupkom autor postiže stilski efekt ironizacije vlastite motrilačke pozicije pripovjednog čina i uspostavlja time metaliterarni karakter diskurza. U analiziranom tekst susrećemo isti postupak koji ima efekt uključivanja recipijenta, prošlog događanja. Recipijent dobija ulogu aktanta, sudionika, svjedoka. Dakle pasivna uloga recipijenta pretvara se u aktivnu ulogu aktanta.

22 Navedeno prema Kahane, H. & R., Tietze, A (1988), str. 60.

23 Navedeno prema Kahane, H. & R., Tietze, A (1988), str. 265-268.

24 Navedeno prema Kahane, H. & R., Tietze, A. (1988),. str. 397.

• • • • Kal biś hodil buś po nemu źolu na Palagruźu, bilo bi te peklo valucje da niśi mogal hodit dokle ti śe ne iśtvorde poplati i pete, a kal bi finil mrok bili bi poplati iśpucoli i tvordi kako u tovara kopita, a joś je bilo gore na źolo ol Bruśnika – tamo niśi mogal u śridalne ol vriline piśkih buś hodit. I one dvi ure ca biś iśal pocinut ne bi ti doli mira muhe, komori, corne guśćerice, a po noći i pantagani i komori da biś iśal na maće kako da śu ti śuluśtre (1.3.)

• • • • Kal biś duśal doma, niśi źnol alavija hodit. Bil śi śramjiv pok biś śtol iź bonde i śluśol di śtariji pripovidaju. Toti śi cul śvega i śvacega, obo lupeśćini, privari, podvali. (21.1.)

• • • • Onda je bil kalanko ol late iź fabrike. Ucinil biś mu bil karmu kvodru, śkaf na provu i śkaf na karmu. Levut je imol i śohe. To śu bili kalankoti veli, toliko da śi śe kako dite mogal ukarcat. Dvo veślića i bil biś ćapol uźu źa kroj i bil biś opaśol ovu śviću ca je śvitila na luc i bil biś ujol deśetak-petnaśte ciplićih ili śolpih (22.6.)

• • • • A na Palagruźu nikal ni alavija bonaca, ośin pri juga. I śal ako je marete, ako je furtuna, perikulo je da te ne raźbije obo źolo. (19.4.)

Pripovjedač govori o sebi govoreći u drugom licu. Time on uspostavlja distancu prema vlastitoj sudioničkoj poziciji, ali ujedno uključuje recipijenta kazivanja kojemu dodjeljuje ulogu sudionika.

U četvrtom primjeru postoji i zanimljiv kulturnoantropološki aspekt naracije. Pripovjedač kaže: … perikulo je da te ne raźbije obo źolo što doslovno znači: opasno je da te ne razbije o žalo. Dakle, kada je riječ o stilističkom postupku koji smo već definirali na razini stilistike lica kao uključivanje recipijenta u ulogu aktanta (tebe će razbiti o žalo), valja dodati još jednu vrstu stilističke intenzifikacije izraza. Naime, u ovom primjeru riječ je o afektivnoj identifikaciji čovjeka i broda. čovjek osjeća brod kao vlastitu ekstenziju, kao sebe sama. Razbijanjem broda, bio bi i sam razbijen. Tijelo broda doživljava kao vlestito. Oplata broda njegova je kože, vesla su mu udovi, a kormilo volja. U primjeru koji je ovdje naveden recipijent priče biva uključen kao aktant pripovjedačkim drugim licem, a onda daljnjom intenzifikacijom izraza brod biva personaliziran kao aktant priče. Zaista, zanimljiv i istraživački poticajan kulturnoantropološki podatak.

• 3. PRIČA

Ivan Vitaljić Gusla – IŚPOMINJEN ŚE

A kal mi umremo vej jih śe neće iśpominjot nikur kako ni ovih beśid ca jih jo, nepiśmeni komiśki ribor, źapiśijen u ovu biljeźnicu iś nodun da će ih digod barź kogod prośtit i iśpjegat.

Ivan Vitaljić Gusla

25 Mreže su bile pamučne te bi brzo propale da ih ribari nisu brižljivo održavali mašćenjem u rujotu.

26 Dok su četiri člana posade veslala, na provi broda svićor je gledao u dubinu mora hoće li primijetiti

fosforescentno iskrenje ribljeg jata. On je mogao odrediti po vrsti iskre, te po intenzitetu iskrenja koja je vrsta ribe, na kojoj je dubini i kolika je količina ribe. Od njegove procjene zavisio je uspjeh u lovu.

27 Po noći su ribari po fosforescenciji u moru tražili jata sardela i stoga se izbjegavalo glasno govoriti da konkurenti ne čuju kako ne bi smetali onome tko je pronašao jato ribe pod sobom.

28 Postojao je strog raspored u svakom poslu i stroga hijerarhija u odnosima, ali i veliko uzajamno poštovanje među članovima posade. Taj odnos se primjenjivao i u redoslijedu uzimanja hrane pri zajedničkim objedima.

29 Uobičajeno je bilo da za jedan obrok ribar pojede oko pedesetak sardela (kuhanih i pečenih), ali bilo je pojedinaca koji su mogli pojesti i do sto sardela (oko 4 kilograma). Iscrpljujući rad zahtijevao je veliku količinu hrana, a sardela je bila jedina hrana.

30 Dešavalo se da dupini zbiju veliku masu sardela uz obalu . Tada bi se ribari znali udružili tridesetak i više

falkuša i dogovorili bi se o redoslijedu bacanja mreža. Onai koji su bacali prije, lovili su mnogo više od onih iza, a onima koji su zadnji bacali dupini bi najviše oštetili mreže. No, ako bi dogovorili zajedništvo, dogovor je bio da svi imaju jednak dio i svi zajedno sudjeluju u obnavljanju uništenih mreža. To je bio dramatičan moment jer je mnoštvo dupina jurišalo na zbijenu masu sardela isto kao i ribari u borbi za plijen. Tu je trebala velika spretnost jer je u općem metežu bio potreban strogi red (fila znači red od čega filatorija) da jedan drugome ne bi mrežama pritisnuli mreže i umanjili tako ulov. Tom prilikom znalo se uloviti velike količine ribe uz rizik potpunog uništenja nekih mreža.

31 Veslalo se za ljetnih bonaca od izlaza do zalaza sunca, oko 15 sati bez prekida. Peteročlana posada pokretala je falkušu natovarenu opremom za ribolov, barilima puunim soli, mrežama i svim što je potrebno za razdoblje od tri tjedna ribolovnog mraka. Kako je konkurencija bila velika, natjecanje za zauzimanje položaja na malom otočiću zahtijevalo je maksimalan napor do krajneg iscrplenja svih ljudskih snaga.

32 Kako je na žalima Palagruže bilo tek mjesta za tridesetak brodova trebalo je u regati osvojiti bolja mjesta i to tako da se kormilom osvajalo mjesto za kuhinju, a barilom mjesto za soljenje. Oni koji nisu osvojili mjesto na žalima, morali su nositi mreže na sušenje daleko od mora, a isto tako i soliti ribu.

33 Zdrilo ol Mole je uzak prolaz između Mole i Vele Palagruže, a Kapić je rt na krajnjem zapadu Palagruže

ispred hridi Volići. Kada su metri odlučivali o pobjedi, izbor desnog prolaza (Kapić) ili lijevog (Zdrilo) na putu do Zola (na južnoj obali Vele Palagruže, znao je biti presudan u bitci za pobjedu.

34 Prema talijanskoj poslovici: Jutarnja duga na nebu – spremi se za izbacivanje vode iz broda (zbog nevremena).

35 Riječ tabakina došla je u Komižu iz Rovinja gdje je u 19 stoljeću već postojala tvornica duhana, a njene radnice bile su tabakine. Kako je u Komiži osnovana tvornica ribljih konzervi 1870, kao prva takva fabrika na Mediteranu, trebala je riječ za tvorničku radnicu, a jedine tvorničke radnice bile su rovinjske tabakine

36 Kada još u Komiži nije bilo gradske kanalizacije, znali su ribari koji put napraviti i veliku nuždu na žalu uz more u zaklonu barke izvučene na žalu, te obrisati „prisvitlu“ oblutcima sa žala.

37 U Komižu su do dolazili trabakuli iz Puglie prodavati poljoprivredne proizvode, povrće i voće, a kupovati slane sardele. Komižani su im se često rugali raznim dosjetkama i šaljivim stihovima.

38 Grci koji su dolazili kupovati slanu ribu u Komižu bili bi testirali kvalitet tako da bi bodežima od drva ubadali

baril slane ribe kroz otvor za čep na vehu tako da bi po mirisu znali raspoznati mjesto na kojem slana riba ima defekt ili potvrditi da je riba kvalitetna.

39 Povilo je kako libon – uvila se mreža tako da sliči na debeli konop (libon)

40 …kal su vazele – kad su mreže dosegle predviđenu dubinu

41 Uz obalu brda Manjarema na sjeverozapadnoj strani Komiške vale nalazi se podvodni greben gdje su ribari, vozeći uz sam kraj, često znali slomiti veslo.

42 Riba ol dila – svaki član posade imao je jednak dio ribe za jelo koji je nosio kući svojoj obitelji

43 Suma lasne plasne kako siromasko superbija – poslovica koja kaže da siromah želi impresionirati drugoga sjajem ali samo na trenutak kao što i suho granje daje sjajnu vatru ali samo na trenutak jer potom ugasne, a onaj tko je bogat ne mora dokazivati svoje bogatstvo jer je ono vidljivo trajno

44 Izist dvo-tri metra jaglic – družina bi naručivala drugu od trastana koji je pekao ribu za cijelu družinu po nekoliko metara iglica budući da su one tanke, a duge.

45 Stavit roge u oci – kaže se nekome kao upozorenje da ne ugasi svijeću, jer je nije uvijek bilo lako upaliti

46 Za ženu u drugom stanju (koja je truhla) smatra se da joj treba ispuniti želju ako se zaželi neke hrane jer da bi u protivnom mogao ostati kakav znak na tijelu novorođenčeta.

47 Riba pušta mjehuriće zraka i po tome se zna da je riba prisutna u dubini i kad nije na vidiku. Kaže se da riba

pini.

48 Pripovjedač nabraja vrste upletaka: pjumbadura baruze, alalonga, ikurto, udugo i nakrolko, pjumbadura za pekju, pjumbadura botun i kavoderac, kosica. Svi su termini protumačeni u rječniku na kraju teksta.

49 Riba koja je na dnu barke išla ispod podnice (pajola) neće sva vrijediti te će se dio baciti.

50 žene ribara znale su se svađati međusobno povodom sukoba svojih muževa, ali te su svađe bile prolazne i sastavnio dio folklora. Slikovit izraz za svađu bio je smetina uzeć – upaliti smetlište.

51 Znat će se da li morska struja ide niz obalu ili nabija na obalu.

52 More navire na fiksnu plutaču po čemu se vidi da je jaka morska struja i kojega je smjera.

53 Na plutači (barilcu) namotano je tanko uže (kaluma) kojim se spušta sidreni kamen za kraj mreže ili parangala na dno. Ako se slučajno to uže pri okretanju barilca i odmotavanju kalume zaplete (dat pul vulte) tada sidreni uteg neće stići do dna i dignut će niz udica od dna te one neće loviti landovinu već jedino mole, jer landovina (psi mačke raže) je samo na dnu.

54 Svjež mamac – smrt ribe – bolje se lovi mamcem od svježe ribe.

55 Ulovili su velikog morskog psa volonju i parangalom ga je teško odvojiti od dna jer za biti težak i preko stotinu kg. Iskusan ribar pruzima od mlađega majstru (glavnu nit parangala) i učestalo povlači i pušta (dudo) da

bi se time iritiran pas otcijepio od dna, a tada postupno uz veliki napor ribara koji ga vuče, pas kreće prema površini.

56 Pas je krenuo prema površini, ali nikad se ne zna kad može krenuti natrag u dubinu, a tada ribar mora pustiti

majstru parangala jer bi pukla kad bi je vezao, a ako ne bi nekoliko desetaka metara s udicama bilo spremno da poleti u more mogla bi se dogoditi nesreća da ribara zakači udica i da ga potegne u more.

57 Ribari na Brusniku nisu htjeli sagraditi cisternu da bi konkurencija bila žešća i eliminirala one koji se nisu htjeli izlagati riziku da na pustom otoku bez vode, koji je zimi znao zbog nevremena biti tjednima potpuno nepristupača brodovima, umru od žeđi. Zato je voda bila dragocjenost koja se koristila samo za preživljavanje.

58 Mreže su bile od pamuka i valjalo ih je osušiti poslije ribolova . Kako je Komiža imala u vrijeme mladosti našeg pripovjedača oko 250 ribarskih brodova, njihove bi mreže prekrile poslije ribolova sve ravne površine Komiže. Bio je to jedinstven prizor: mul, riva, trgovi, ledine oko Komiže – sve prekrito mrežama na sušilima (steralima).

59 Kalanko je naziv za tip grčkog obalnog jedrenjaka. Takvi su brodovi početkom XX. stoljeća dolazili u Komižu kupovati barila slanih sardela. Djeca su pravila modele tih brodova i njima su se igrala. Tako je taj naziv ostao za

sve tipove modela brodova koja su djeca izrađivala od drva ili kasnije od lima da bi se igrali ribolova jer ta je igra bila škola za buduće ribare.

60 Ovaj podatak je zanimljiv stoga što je naš pripovjedač Ivan Vitaljić rođen 1917. godine. Dječja igra pokazuje kako je još uvijek i u to vrijeme postojao način svijetljenja na luč, mada se karbidni feral u ribolovu pojavio početkom dvadesetoga stoljeća. Dakle modernizacija i prilagodba na tehničke novotarije u tradicijom posvećenom ribarskom zanatu tekla je vrlo sporo.

4. LEKSIK

Kratice

A

abovento (163), adv. – vjetar u kvartir od prove, vjetar od orce; Vitar je bil abovento ol śtreta i vajalo je burdiźat jer je vitar iśkarśol (7.1.)

abrivat śe (707), -on pf. – ubrzati kretanje, pojuriti; Pari da śe je makla (o velikoj ribi na parangalu) ol lna. Śal je naśa. Śomo uvik atento da ti śe ne abrivo niźbardo (18.4)

abundonto (692), adv. – obilato; Buta ribu i kvaśine, ali abundonto neka śe cuje u brujetu jer raźina voli da je malo juto (18.3.)

afugat (892), -on pf. – źabośti śe provom u val i naliti brod; Ako je veliki kulap iśprid prove, śtroh te je da ne afugoś brod, da ga ne afugoś pod kulap ś jidrima (22.1.)

afugovat (894) -ojen impf. – potapati brodove zabadanjem prove u val; Dogodjalo śe je da śu judi afugovali brode (22.1.)

afugovonje (1003) -o n – potapanje broda zabadanjem provom u val; pok afugovonje broda ol kulpa (23.2.)

agvantat (21) -ojen impf. – 1. podnijeti, izdržati, otrpjeti; Judi śu bili toliko olporni da śu tu śve mogli agvantat (1.4.); 2. prihvatiti, potegnuti: Ala, naśi u borku agvanta malo boje da śe napuśe śaka (15.2.); Agvanta borka i agvanta śal dobro olova (15.2.); Ala, śal agvanta da ga olovo polśice (17.1.); ovi koji śu pri tebe duśli na źolo, oni bi agvantali brud (19.4.)

akuźat śe (190) -on pf. – pojaviti se na vidiku; Riba śe povukla u dubinu. Riba je legla u śvilinu i povoje i źatu śe teśko dviźe na śkorup. Ako śe akuźo olma je dupini iśtrakaju (7.1.)

akviśtat (84) -on pf. – zauzeti, osvojiti; Koji je duśal parvi provun na śpjaju, a ni olnil temun

(82) na miśto źa kuhinju, iźgubil je miśto jer mu ga je drugi akviśtol (bilješka 8)

ala (329) excl. – uzvik poticanja; Ala, vajo kaśetu da iśtribimo dokle ne ofrolaju (13.1.); Ala, naśi, vajo puć śtavit parangol (13.1.); Ala, iśvarźite te cime (13.1.); Ala, śal je źagancoj i śkośon (13.2.); Ala, naśi, buta veśla u more (13.2.); Ala, tako dreto (13.2.); Ala, ti napuni i tumba koloc (13.2.); Ala, iśoj ga (13.2.); Ala, kal je śve u brodu, śal nojpri iśtarite pajule śtracun ol śliźotin i karvetine (13.3.); Ala, naśi, frankojte puntu (13.4.); Ala, iźbijte pojace da von ne śmeto pol noge (13.5.); Ala, iśici tu marinu na tak (14.1.); Ala, aźvelto vajo pribrat jaglicoru (15.1.); Ala, atento śtojte hoće kojo jaglica laśnut (15.1.); Ala, borka, primoj – veslaj bolje veslom od prime (315); Ala, naśi, tira pomalo (15.2.); Ala, źivje tu neka napravimo joś jelnu pośtu u śutun (15.3.)

ala (366) excl. – intenzifikator emocionalnog sadržaja izraza koji slijedi: Ala, ca ste duri (13.1.); Ala, ca mi je źategla niko riba (13.2.); Ala, ti uvik niśto cavarjoś (13.4.); Ala, ove pece ol pancete ca će śkvarit na źeravu kal ih nadijeś na roźonj (14.1.); Ala, ca śu źabilile – o ulovljenoj ribi (15.1.); Ala, ca trepeću, ca śu źive – o ulovljenim sardelama (16.3.); Ala, Ivane, kal bude vrime, jo ću te naucit uźal oriśac

alavija (16.4.); Ala, ca śmo jih źagargurili – zapasali smo veliko jato ribe (16.5.); Ala ca ćemo guśtat friśki brujet ol raźine (18.3.); Ala, ca śe je obiśila – o ulovljenoj ribi (18.3.); Ala, lipega obida naśri kulfa (18.3.)

alalonga adv. – vrsta uplitanja upletka, udugo (16.4)

alavija (365) adv. – u redu, dobro; śtavite śve na miśto neka je alavija (13.1.); Vidite je śu von alavija ormona – o veslima (13.2.)

aleruj (63) – sat

aloćo (503) – nasumce

amu (584) part. – čestica za isticanje suprotnog stava; Amu niśon tako śempijon pok da neću nauci (16.3.)

apikat (617) -on pf. – postaviti plutaču vertikalno bez puno viška sidrenog užeta (kalume); Avertij (43) kako iśtendijeś (59) jer iźgledo da naganje na barilac. Jeśi ga dobro apikol jer lipo poteźe (17.1.)

arganel (148) -a m – tanje uže promjera 8 mm, kojim su se sardelare spuštale na određenu dubinu; Provuci arganel kroź biźulin da ne bi iźgubil aśpu (6.2.); a ti namotoj arganel i veźi koloc (13.1.); Veźi cimu ol arganela źa friźetu (13.1.); Oparćoj śridu i źavancoj jedon paś arganela (18.2.); a na ruke źuji ol arganelih (148)

aricovonje (1000) -o n – pritezanje, učvršćivanje vezivanjem tanjim užetom; Vlośi na glovu bi mu źabilili ol brigih i penśirih, jidrenjo, navigovonjo, furtunih (98) i furtunolih (…) virovonjo, pojovonjo, aricovonjo (23.2.)

arija (698), -e f – 1. zrak; Ala, ciśte arije i lipe bonace (18.3.); 2. visina; To iśto kao da ćeś obletit u ariju (22.1.); Onda bi jedon dil broda ośtol u ariju (698) i onda bi bil pol doli – bummm (22.2.); Pajuli śu letili u ariju (22.2.); fig. cinit ariju – praviti se važan, ne uvažavati drugoga: Tad śe je śluśola źapovid śvićora, a ne kako danaś ca cine ariju (2.1.)

arinat (114) -on pf. – posrnuti, obrušiti se, spuznuti na nagibu; dobro barile inkunjojte da śe ne maknu, da ne arinaju, da noś ne iźvorni (6.1.)

armivat (600) -ijen impf. – opremati ribolovne alate, mrežu, brod; kako śe armije vorśe ol jaśtoguv (16.4.)

armivonje (128) -o n – opremanje ribolovnih alata, breže, broda; Viźitoj je pol provu kablić a u njemu mośur, jogla ol armivonjo (6.1.)

armiźat (442) -on pf. – usidriti (brod); Vajo armiźat brud (14.2.)

armiźon (205) adj. -o, -u, pred. -a, -o – usidren; A pujiśki trobakuli śu uvik u Komiźu prodovali i bili armiźoni pol rivu (7.2.)

aśorte 502 adv. – način bacanja mreže, kada se mreža baca nasumce, a da nema znakova o prisutnosti ribe; ali źapaśot ćemo aśorte, tu hoće reć aloćo, beź vidit ribu, pok će bit ca bude (15.4.)

aśpa (147) -e f – drveni držak (motka) na koji se natakne željezna šiljak s krilcima za probadanje plijena pri ribolovu; oparćo j dupinoru i natakni je na aśpu (6.2.)

aśta (553) -e f – pramčana statva; pogledoj capapiju jer je iźletila iź aśte (16.1.)

aśuśur (264) -a m – općinski službenik

atento (370) adv. – pažljivo, s pomnjom; Śomo uvik atento da ti śe ne abrivo niźbardo (18.4.); Ala, ca mi je źategla niko riba. Dojte veśelo ganac. Nemuj njuj dat forte da ti ne iśkido. Filoji njuj atento (13.2.); stot atento: Ala, atento śtojte hoće kojo jaglica laśnut (15.1.)

avertit (43) -in impf. – paziti, voditi računa o čemu / komu; Kal śe voźi pol śobon (11) vajalo je da averti źa śkocit na śkaf źa mećat mriźe u more (3.1.); dobro avertijte na gośe da ti ni kojo palica ili co fundifera (15.1.); vajo kruto avertit kurent – jako paziti na morsku struju (15.1.)

avril (213) -a m – travanj

aźvelat (90) adj. -o, -u, pred. -a, -o – brz

aźvelto (41) adv. – brzo

B

babujok (16.5.) -oka m – vrsta morskog račića

bacvor (230) -ora m – bačvar; Kal bi bacvori źalnivali barile (9.1.)

bako (883) -ota m – duh umrolog nekrštenog djeteta

balatura (842) -e f – ograđen povišen prostor u crkvi poput prostrane lože balina (739) -e f – kit; A ti gucoś kvośke bubojke kuda śi riba balina (16.6.) balonca (434) -e f – vaga

balun (815) -a m – staklena lopta omotana mrežom koja se vezuje uz plutače ribolovnih alata

banak (55) – 1. prečka, klupa koja povezuje bokove broda na njegovu palubom nenatkrivenom dijelu; 2. Na falkuši to je i prostor između dva banka koji pripada pojedinom članu posade; Śvićor je uvik śpol na pajulac, drugi śu śpoli u śvuj banak (3.2.)

bandirat (419) -on impf. – lepršati; pala je bonaca, pocela śu jidra iśtreśivat ili bandiraju

(13.5.)

banko fermo (56) indecl. – drug u falkuši koji vesla na drugoj poziciji od krme (srida);

naiskusniji drug u ribolovnoj družini falkuše; Drug ol śride je nojśtariji – banko fermo (3.2.)

banjat (778) -on impf. – močiti, umakati; Ruke iśpucone, iśfriźone ol źice ol vorśnjokih), barkojih ol jaśtoga. Uvik śe je kuhola luśija i banjalo ruke u nju (19.2.)

baraka (229) -e f – solionica ribe, prizemna prostorija u kući ili improviziran prostor na žalu pučinskih otoka; Druźina bi ciśtila ulje i graśicu u baraku, donapunjali ili vadili iź barila koji je bil pripun koju śtivu (9.1.); Kal bi finilo źalnivonje, onda bi śe oprola baraka i pila ol śalamure, iśkupila graśica, ulje da śalamura bude ciśta i ucinilo bi śe file ol barilih prema pili da bude lagje nalivat barile śalamurun, da ne ośtane na śuho (92); Śvako kuća bliźu mora je imala baraku i śvak je źelil imat ca veće ślone ribe (9.2.); Na Palagruźu, Bruśniku, Śvecu, Biśovu, śve śe je śolilo i nośilo u komiśke barake (9.2.)

baratat (861) -on pf. – razmijeniti robu za robu

barbita (527) -e f – uže kojim se brod vezuje na sidrištu; Ti moli, dorźi barbitu neka śe śtariji ukarcaju (15.6.); Źa śve tu śu śe tile barenko tri śetemone pok da śe puśti barbita da śe buśiś iś źenun, pok da źena kalo mahramu iź glove i rece: „Adijo naśi, dobar von put i lipu vrime i dobra śrića i cuvojte źivote ol nevrimena.“ (19.1.);

barbita (763) -e f – mjesto gdje je brod vezan za obalu; źene iśpekle kruh, baśkotale baśkot, iźmendale promine, oparćale robu i śtavile u śaketu i donile na barbitu (19.1.)

baril źapaconih śardel (106) -a m – baril koji je posve ispunjen slanim sardelama na način da je popunjavan višekratno jer se volumen ribe smanjuje pod pritiskom i djelovanjem soli koja izvlači iz ribe vodu; Nuko, dvini ti baril źapaconih śardel (6.1.)

barilac (299) -ca m – manji zatvoreni baril koji služi kao plutača; iźgledo da naganje na barilac (17.1., bilješka 28); Avertij dobro je śe barilac okriće jer ako do pul vulte, onda će parangol ośtat invento pok neće ribot (18.2., bilješka 29); Inśaketoj kalume na barilce (11.2.); Vajo povojat barilce jer śu śiguro r (18.1.); Vajo na barilce napravit trejongule ili kriźe, nabit obruce, vidit je co paśoju (18.1.)

barilac ol baruźe (539) -ilca m – zatvoreni mali baril koji kao plutača drži uže, kojim se s jednog kraja trata poteže užetom prema obali, da ne potone i ne zapne za kamenje na dnu Kal śte uźe pribroli, veźite na kulnju barilac ol baruźe (16.1.)

barker (463) -era m – drug u družini trate koji ima zaduženje u pomoćnom brodu – borki; Dojte uźu i barkerima neka odaberu (302) uźu i veźu źa palac (462) ol prime (15.1.)

barkoj (777) -oja m – ticalo jastoga; Ruke iśpucone, iśfriźone ol źice ol vorśnjokih, barkojih ol jaśtoga (19.2.)

barufa (607) -e f – skandal, svađa; Śomo śu opet tili ucinit śkondal iź bonde (307) da bi duślo do barufe i novega koronjo (16.6.)

baruźa -e f – barilac koji služi kao plutača za uže pri potezanju trata (16.4.)

baśkot (742) -a m – dvopek; muke źa baśkot (19.1.)

baśkotat (758) -on pf., impf. – (na)praviti dvopek; źene iśpekle kruh, baśkotale baśkot (19.1.)

baśtun (929) -una m – kosnik, za podizanje pramčanog jedra – floka; na provu śtavi baśtun

(22.5.)

batarija źub (441) -e f – red zubi; (o ribi murini) Pogledoj koju batariju źub imo kako pila. A

źnoś da śu njun źubi otruvni kako u źmaje (14.1.)

beśtimonje (255) -o n – psovanje

bevonda (449) -e f – 1. vino razblaženo vodom; 2. Vino napravljeno dodavanjem vode na drop: bliźu śebe diźica (119) vina, bevonda i padvona (21.4.)

bijac (975) bijca m – biljac, pokrivač od grubo pletene vune; uśenci niśu mira doli pok śu uvik pośteje ili kavaleti śkripali (23.1.)

Bijoźetovi (954) -ih, antrop. – porodični nadimak

bina (743) -e f – štruca kruha

biź (863) -a m – grašak

biźigat (469) -on impf. – kretati se cik-cak u moru; (o ribi iglica) Ono ih vidi ca biźigaju po śkorupu, śal će pocet laśkot (15.1.)

biźulin (149) -a m – tanje uže za podvezivanje; Provuci arganel kroź biźulin da ne bi iźgubil aśpu (6.2.); Veźi koloce na gośe i gvadanju i u pul bonde dobro iśtiśni iś biźulinon da ti śe ne mice jer tu darźi da ne povije (16.1.)

Bjaźićovi (907) pl. tant. -ih m, antrop. – porodični nadimak (Vitaljići)

blak (141), blaka m – naftni derivat za mazanje broda; Pogledoj na temun je lamprida ca śiśo blak i katrom (6.2.)

blakat (821) -on pf. – namazati oplatu broda s vanjske strane blakom (v. 141); oprolo (bi se)

brud, iśteglo da śe ocidi, da ga śe more katramat i blakat (20.1.)

boca (474) -e f – konop kojim se brod veže za obalu u nepristupačnim uvalama radi izvlačenja mreže na brod i mogućnost da se po boci brod pomiče lijevo – desno; doj tu bocu neka je iśkocimo (15.2.)

bocel (936) – kolotur s jednim ili dva paralelna kotura

bokun (311) adv. – nešto malo, neznatno; śtavi bokun molega maźora (12.1.); Doj ovamo tu bokun vecere da śe źaloźimo (13.1.); buta pofrigu neka śtruji da bokun kapula źaźuti (18.3.)

bokun (645) -una m – komad ribe koji se natakne na udicu kao mamac; Jeśku ćemo vaźeśt olma kal dotegnu pok ćeś vidit kojo je diferenca źa ujot ribu kal iź śardele kor cidi, a repen trepeće. Kako onda gucaju bokune. Kal je friśko jeśka, bokune ne otukuju, nego gucaju nadijene bokune. Riba pośempijo i poguco bokun kuda pijavica i ne utece lako, nego njun je pośli inkatura iźvadit udicu (18.1.); Śici veće ukośo neka bokun (310) iźgledo veći da boje udicu pokrije (18.1.); Uvik gledoj da ti vorh ol udice ośtane vonka da śe raźina pri źadije jer ona je puno furbaśto (91) riba pok obrije (380) ili iźmumo bokun (18.1.)

bokunjaca (575), -e f, G -ih / -oc – girica, (Atherina boyeri) mala gira u odnosu na veliku

śamaruśu (Smaris alcedo); Bit će bliźu polovicu śamaruś (561), a drugu śu bokunjace (16.3.)

bonaca (418) -e f – mirno more bez vjetra, utiha – a vi u borku potegnite noś u bonacu pol puntin (15.3.); Ala, lipega obida naśri kulfa, ciśte arije i lipe bonace; bonaca kolma: Śutradon je bila bonaca kolma (15.1.); bonaca pade: pala je bonaca, pocela śu jidra iśtreśivat ili bandiraju (13.5.); Ovako uvik pade bonaca (418) kal je ujutro burin, a populne će śtavit majiśtrola (18.3.); A na Palagruźu nikal ni alavija bonaca, ośin pri juga (19.4.)

bonda (307) -e f – strana; śtavi kavicol na bondu (12.1.); Tumboj je na bondu (13.2.); Tuko majinat i butat jacom źa bondu (13.5.); Raźormoj veślo na katinu i śridu po ih śtavi daprova na bondu ol prime neka ti je bonda ol śride libera źa lavur (15.2.); vajo śe raźveźat iź bonde u bondu priko boka (15.4.); Veźi koloce na gośe i gvadanju i u pul bonde dobro iśtiśni iś biźulinon (16.1.); Ku je danaś ol gvadanje, neka śtane do bonde (16.2.); Śomo śu opet tili ucinit śkondal iź bonde da bi duślo do barufe (16.6); Śtovjite udice na bondu ol levandure da ne bi koga źakocala (18.4.); Bil śi śramjiv pok biś śtol iź bonde (21.1.)

bonda (970) -e f – bok tijela; rematiźma vortila kośti, u bonde probodalo, kolina śkripala

(23.1.)

borka (446) – pomoćna barka u ribolovu tratom; i źvat joś druźine jer śe źa na jaglice hoće

ośmorica. Dvo u borku i u levutu śeśtorica (15.1.); Voga na borku – veslaj prema borki (15.2.); Ala, borka, primoj – veslajte vi u borki jače veslom od prime (52) (15.2.); Ala, naśi u borku, agvanta malo boje da śe napuśe śaka (15.2.)

bota (374) – unutrašnjost broda; Ala, ca mi je źategla niko riba. Dojte veśelo ganac. Nemuj njuj dat forte da ti ne iśkido. Filoji njuj atento. Vidi koko je. Ca more iśkri. Ala, śal je źagancoj i śkośon śa njun u botu (13.2.)

bota -e f – val; to śu bili provi morśki vuci koji śu śe probivali kroź bote i vitre (22.2.)

botun (686) -una m – koštano ispupčenje na leđima raže; Ala ca ćemo guśtat friśki brujet ol raźine. Ala, ca śe je obiśila. U nju je śiguro pet kilih. Puna je botunih (18.3.)

botun -una m – vrsta upletka za završetak užeta; kako śe baruźa pjumbo, alalonga, inkurto, udugo i nakrolko, pekja, botun (16.4.)

botun (930) -una, m – dugme; olkine ocu ol mudontih botune i napravi jidro uźo portugeźe

(22.4)

briva (891) -e f – brzina; Temun je cinil trrrrrr ol velike brive priko ośan mij (21.1.); a oni

kulap je duśal iśpred prove, oni kulap cini uuuuuuuuu, prolije śe raźumiś. Prolije śe i ova veliko briva uvuce brud pod kulap (22.1.)

bronca (670) pl. tant. -ih n – škrge; Hitit ćemo iź śebe i criva i bronca – fig. povraćat ćemo

(18.2.)

bronźin (125) -a m – lonac od lijevanog željeza; bronźin ol pakla – lonac za paklinu (6.1.)

brujet (626) -a m – brodet; Ol molih ću napravit brujet i butat śośenice pok ćeś vidit guśta u

brujetu (17.2.); Kal imomo fogun u brud, da je bilo iśkuhot brujet ol raźine (18.3.); Ala ca ćemo guśtat friśki brujet ol raźine (18.3.); śiguro ti je źapahol brujet (18.3.)

brujetat (782) -on impf. – praviti često brodete; Jedino te je veśelilo kal bi ujol dobru ribu, źubaca, pagara, śkarpinu, marinu, deźuju ili kal bi koji jaśtog krepol, onda śe je brujetalo (19.2.)

brum (354) -a m – kašasti mamac od ribe za mamljenje ribe pri ribolovu; Śtavi iśpol śebe tunju jer će na ovi brum śiguro iźliźnut kojo riba (13.1.)

budel (200) -a m – mreža stajaćica za lov sardela s promjerom oka od 16,5 do 17 mm, visok 15 m, a dug 33 m; četiri budela povezuju se u por mriž (par mreža); Śtu i cetarnaśte śpurtenjacih po ośan budelih (12.3.)

bujul (577), -a m – drveni kablić u barci, zapremine desetak litara, za grabljenje mora; Tu śtarnośti buta u bujul (16.3.); dupli uźal źa rucicu ol bujula (16.4.)

buk (350) boka m – uvalica; vajo śe raźveźat (349) iź bonde (307) u bondu priko boka – valja brod razvezati s jedne na drugi kraj uvalice (350).

buletin (726) -ina m – račun; Bil bi ti targovac dol buletin, a ti biś mu rekal ca ti okurije i tako biś bil ucinil proviśtu (19.1.)

Bumbul (660) -a m top. – brdo na otoku Svecu; Vajo śal vaźeśt morke. Jelna ti je Śijabod u Muśtaćin, a drugo Kamik u Bumbul (18.2.)

burdiź (818) -a m – uže kojim se na sidrištu krma vezuje za obalu da se spriječi bočno pomicanje barke kada je jak bočni vjetar

burdiźat (165) -on impf. – jedriti lijevo-desno kad je vjetar u provu; Pok tira trocu, pok tira flok, pok volta pok burdiźat raźumiś ti (22.2.); Vitar je bil abovento ol śtreta i vajalo je burdiźat jer je vitar iśkarśol (7.1.)

burin (699) -a m – slaba bura (pravac SSI); kal je ujutro burin, a populne će śtavit majiśtrola

(18.3.)

burina (901) -e f – uže za pritezanje jedra na provi kad se jedri u orcu (na vjetar); Pok śekonje,

pok moli flok na provu ol burine (22.2.)

buś (15) adj. bośo, bośu, pred. bośa, bośo – bosonog

buśak (755) -ka m – šuma

buśit śe (764) – poljubiti se; pok da śe puśti barbita (527), da śe buśiś iś źenun, pok da źena kalo mahramu iź glove i rece: „Adijo naśi…“ (19.1.)

butargon (497) adj. -o, -u, pred. -a, -o – (o ribi) osjemenjena, ima ikru; Iźgledo da je kojo jaglica pocela bit butargona (15.3.)

butat (328) -on pf. – staviti; Śuvenj buta na pajulac (6.1.); buta veśla u more (13.2.); Tuko majinat i butat jacom źa bondu (13.5.); Iśkupite śve śtvori i buta u brodu (15.6.)

butiga (725) -e f – dućan

butiljun (528) -una m – staklenka od 2-5 litara

butorga (625) -e f – ikra; Na Don śvetega Ivana do pulne carnjul (612) je dobar, a populne ne vridi. Jo ću iśto iśpeć dvodeśet raceśjokuv velih pok ćeś vidit kako śkvare i źaźute jer je u njih butorga (17.2.)

buźdo (258) –ota – glupan

C

capapija (552) -e f – drveni montabilni nogostup na provi leuta; pogledoj capapiju jer je iźletila iź aśte (16.1.)

carnjul (612) -ula m – riba carnjul, crnej (Heliases chromis); Moća na carnjule – idemo u lov na carnjule (17.1.); Na Don śvetega Ivana do pulne carnjul (612) je dobar, a populne ne vridi (17.2)

cavarjat (412), -on impf. – brbljati, govoriti koješta

cetat (321) -on impf. – zaglavljivati se u mreži; Udri pobukon (320) u kvartir (196) neka riba iźlećo vonka neka boje ceto, a ne da śomo naśloni i rendi ol mriźe (12.2.)

cijadin (773) -ina m – čovjek, osoba

cima (4) – kraj užeta; pustit cimu: Kal puśtiś cimu (4); vezat cimu: Veźi cimu ol arganela źa friźetu; cimu veźi źa palac ol śride; isvarć cimu (skinuti omču, petlju kraja užeta od kolone na kojoj je nametnuta): Ala, iśvarźite te cime (329)

cimak (272) cimka m – vrsta nametnika koji siše krv, čimavica; Buhe, cimci (272) i uśenci niśu mira doli pok śu uvik pośteje ili kavaleti śkripali (23.1.)

ciśt (244) adj. -o, -u, pred. -a, cisto – čist

cut śe (693) cujen impf. – 1. čuti; mogal je nojboje cut komondu śvićora (22) jer śvićor je govoril pomalo da drugi brodi ne cuju ca śe ovamo dogodjo (3.1.); 2. osjetiti taktilni podražaj; Kako je cut, niśto śtruco (18.3.); 3. Osjetiti okus; Buta ribu i kvaśine, ali abundonto neka śe cuje u brujetu jer raźina voli da je malo juto (18.3.)

(18.3.)

Ć

ćakulat (687) – čavrljati, brbljati; Ala, ne ćakuloj, doj vamo ti maraś neka njuj ośicen rep

ćakulonje (700) -onjo n – čavrljanje, brbljanje; Ala, dośta ćakulonjo (18.3.)

ćapat -on pf. imper. ćapoj / ćapa – 1. (10) uhvatiti; I onda je tukalo ćapat veśla u ruke pok

voźit po cile noći (1.2.); I ćapa po rukovicu ili śtogcić bukvinih źa źamutit vodu (16,6); 2. (387) zapeti, zakačiti; 1. Śal mi olvornite jer gre ćapat – skrenite brod jer će mi zakačiti parangal za podmorski greben (13.2.); 3. zaraditi; Pośli vega śu śe cinili kunti, koliko je ku ćapol (20.1.); muj otac ni ćapol niti źa śpiźu (22.10.); a govorilo śe je ćapol ovoko, ćapol onoko (20.2.); 4. Vezati, pričvrstiti; bil biś ćapol uźu źa kroj (22.7.); 5. uloviti; Tega mroka muj otac ni ćapol nego tri kvintola śardel (22.10.); 6. doći do; Śal śmo śe ćapali kraja – došli smo brodom do obale (13.5.); 7. uloviti se; A źnoś da ti neće tako gardośija ćapat na bokune (18.4.); fig. furtuna ćapo: ako noś ćapo furtuna (6.1.); ćapat lispid – uhvatiti

masnoću: Gledoj ca śu brodi ćapali liśpid (7.1.); ćapat uljen (o slanoj sardeli): kako je i źnol koji je njeźin defet, je ćapala uljen (8.2.); ćapat striz: Uvik śe je źelilo da barili ćapaju śtriź ol śoli jer bi tako veće piźali (9.2.); bolest ćapo: dvo kila riźih, da koga ćapo proliv, diźenterija, griźa (19.1.)

ćor (478) adj. ćoro, ćoru, pred. ćora, ćoro – 1. rijedak; Ovode śu duśle dvi-tri u ćoru mohu – ulovile su se ribe u rubni dio mreže gdje je veće oko (15.2.); 2. Vedar, bez oblaka; A kal śu bile ćore noći nikal śe ni navigalo po buśuli, nego po źviźdi Tarmuntoni (4.2.)

ćurlica (856) –e f G pl. -ih / ćurlic – mala (nedorasla) skuša

D

daprova (476) adv. – naprijed prema provi; Raźormoj veślo na katinu i śridu po ih śtavi daprova na bondu ol prime (15.2.)

darvo (514) -a G pl. –ih / dor – drvo; Barkeri će iśkupit malo dor i śume da śe ogrijemo i napecemo jaglic (15.5.)

debelu (484) -ega n – dio mreže pleten debljim koncem gdje se zbije ulovljena riba radi presipanja u brod; Vajo na debelu navit i raśirite ribu niź brud da je moremo lagje priśikovat i tumbat u brud.

defet (220) -eta m – defekt; Tako je Gark źnol śvaku śtivu ol barila kako je i źnol koji je njeźin defet, je ćapala uljen, śtrakicon, rongavinun, je ośtala na śuho, beź śalamure, je iśkalfona, ucinjena, je roncova, je pricinjena, je paho kako parśut i kako iźgledo (8.2.)

dereverśo (240) adv. – naopako; Bilo bi śe voltalo dereverśo baril i śtavilo unutra katrafunde iźbilo obruce provuklo kurdelu i donapunilo drugi baril (9.1.); pomalo, ali śiguro, da te ne rebalto dereverśo – da ne izvrne brod (5.4.); Vajo źapaśot dereverśo (15.4.); Di śi ujol uvik śi dereverśo govoril

– netočno si govorio o mjestu ulova da drugi ne otkriju poziciju (10.1.)

dero (95) -ota m – zapovjednik broda (śvićor) koji iscrpljuje radom i sebe i svoju družinu; koji śu hodili po śkojih i bili dobri lavuraturi, mucnici, źvoli śu ih deroti ili odre śtrambjere koji niśu pośtivali nevere ni furtune (5.4.)

deśtra (571) – uže kojim se drži brod usidren ili privezan na obalu kad se na brod poteže mreža potegača; Tira na deśtre neka śaka iśplije (16.3.); Vidi da kurent forcoje. Tira na deśtru (17.1.)

deśtrocat (631) -on pf. – skinuti privremenu zakrpu mreže radi upletanja dijela koji nedostaje;

Gledoj onu rapu ca śmo je śaśili deśtrocat pok iśpleti neka bude oko iś okon (18.1.)

deźdivat (702) -ijen impf. – skidati ribu s udice; Dobro je oteśkalo, śiguro śe je obiśilo veće raźin. Ala, deźdiji tu i śtivoji uśrid broda (18.3.)

deźuja (781) -e f – rakovica (Maja squinado); Jedino te je veśelilo kal bi ujol dobru ribu, źubaca, pagara, śkarpinu, marinu, deźuju (19.2.);

diferenca (644) -e f – razlika; Jeśku ćemo vaźeśt olma kal dotegnu pok ćeś vidit kojo je diferenca źa ujot ribu kal iź śardele kor cidi, a repen trepeće (18.1.)

diźica (119) -e f – priručna posuda za vino od par litara s drškom koja je produžetak na gornjem obodu posude; Jeśi vaźel diźicu (6.1.); Tu śe je pripovidalo uź komin i tiśkolo glovnje neka boje gori, a bliźu śebe diźica vina, bevonda i padvona kojo je pomogla da śe i fjabe provju (21.4.)

dobota (481) – zamalo; oni iź Śtore Pośte non je obril źomet tako da śmo dobota iśli priko źometa (16.5.); a i źene śvićorove śu bile pocele cavarjat pok śu śe dobota śmetina uźegla (16.6.); Vajo dobota śvakuj tarbuh plotit (18.1.)

domijona (876) -e f – stakleni balon za tekućinu

donźula (601) -e f – riba donzula (Coris giofredi); paner bukvinih i donźulih (16.5.)

dotegnit (643) dotegnen pf. – istegnuti mrežu iz mora; Jeśku ćemo vaźeśt olma kal dotegnu

(18.1.)

doź (185) dazja m – kiša: Kal bi pol doź na śkoju, onda bi śe bil umil ol gripule i śalaca – kad

bi prilikom ribolova na pučinskim otocima pala kuiša onda bi se oprao od prljavštine i soli (19.2.)

dreto (314) adv. – pravo; tako dreto primoj neka bude malo śake (12.1.)

dricat (713) -on pf. – ispraviti; Ala, vajo dricat brud (18.4.)

dronjat (302) –en impf. – spavati dubokim snom; Ca śi dronjol, ca niśi cul da je cilu nuć garmilo (11.2.)

drug (24) druga m – član ribolovne družine; Muj otac je bil drug (24) u śpurtenjacu (925) i hodil je źimi na jaśtoge (22.8); falkuša je imala pet članova družine: svićor, drug ol prime, drug ol sride, drug ol trastana i drug ol katine; Tad bi drug rekal śvićoru „śjor śi, śjor, olma ćemo uredit“, a kal je bilo gotovo, bilo bi śe reklo „pronto je śve, śvićoru“ (2.1.); drug ol trastana: drug ol traśtana je bil śluga śvakomu jer un je bil i nojmlaji u brodu. Moral je obaveźno prat pijate i pośode, ociśtit śtul, ociśtit ribu, iśpeć i iśkuhot, a uvik bi źolnji vaźel iź terine iće kal śe pri drugi pośluźe; drug ol prime: drug ol prime (52) moral je bit nojśpośobniji jer je un igrol nojveću ulogu kal je bila filatorija da mriźe ne polvarźe na mriźe, da ih ne źavije (3.2.); Kal bi jaśtog duśal na śkaf, ćapol bi ga parvi śvićor i

iźvadil iź mriźe, a drug ol prime bi ga śtavil u kofu, u śuhu trovu (19.3.); parteni drug – Vidi ti da joś ni naucil veźat margaritu. Ala, ti tu napravi, jerbo un je parteni drug! (16.3.); banko fermo – drug u falkuši koji vesla na drugoj poziciji od krme (srida) (v. 56)

Dubrini (903) pl. tant -ih m – porodični nadimak

dudot (706) -on impf. – potezati i puštati polagano nit parangala na kojemu je na udici velika riba na dnu kako bi se postupno odcijepila od dna i krenula prema površini; Tu je śiguro volina. Doj majśtru meni da ti je maknen ol lna. Vidi kako njun vajo dudot dokle śe ne olcipi. Ne boj śe, dodijot će njuj. Pari da śe je makla ol lna. Śal je naśa (18.4.)

dulnju vrime (381) dulnjega vrimena n – vjetrovi koji pušu od sjevera do zapada; Śiguro će refinat dulnju vrime (13.2.)

dupinora (146) -e f – koplje za ubijanje morskih sisavaca; Aźvelto (41) oparćoj dupinoru i natakni je na aśpu (6.2.)

dupli uźal (597) -ega – dvostruki uzao; dupli uźal źa rucicu ol bujula (16.4.) dur (335) adj. duro, duru, pred. dura, duro – spor; Ala ca śte duri (13.1.) durat (184) -on impf. – trajati; Koliko će ova kaldura durat? (7.1.)

dvinut (śe) (105) -en pf. – dignuti (se); dvini ti baril źapaconih śardel (6.1.)

E

evala (27) excl. – uzvik odobravanja, pohvale za izvršenu naredbu; Evala, tako i tuko ako će pośol bit źa rukun (2.1.)

F

famija (977) -e f – 1. obitelj; Raźdilimo ribu ol dila i vajo dil olnit doma famiji źa jiśt (14.2.);

2. djeca u obitelji; Govorilo śe je „śtori ribor – śtori prośjok“ jer kako mu je olhodila furca tako śu mu śtarili orti i brodi, tako je famija biźala ol njega, hodila tarbuhon źa kruhon (23.2.)

faźul (729) -a m – grah; fazul i manistra – paštafažol, grah s tjesteninom: a śvaki don śe je kuhol faźul i maniśtra tako da śe ni patilo śa ićen (19.2.)

femina (139) -e f – ženski okov na statvi za kormilo; a temun je vajalo pritśnut da ne iźleti maśkul iź femine i da ne ośtaneś beź temuna (22.2.); Ne śpuśćoj śkośon temun da ne raźbijeś femine (6.2.)

fermat (285) -on pf. – zaustaviti; Śve śi iźmiśol, źavil śi mriźe. Olvij, ferma (11.1.)

fila (245) -e f – red; ucinilo bi śe file ol barilih prema pili (243) da bude lagje nalivat barile śalamurun (9.2.)

filatorija (57) -e f – udruženo bacanje breža kad dupini zbiju veliku masu sardela uz obalu (bilješka 6); drug ol prime moral je bit nojśpośobniji jer je un igrol nojveću ulogu kal je bila filatorija da mriźe ne polvarźe na mriźe, da ih ne źavije jer kal je filatorija tu je kako guśarśki rat (3.2.)

filovat (369) -ojen impf. – popuštati ulovljenoj ribi da ne pukne najlonsku nit i postupno je privlačiti; (o ulovljenoj ribi) Nemuj njuj dat forte da ti ne iśkido. Filoji njuj atento (13.2.)

finimenat (798) -enta m – kraj, završetak; Jaśtog kal śe iśvuce u primaliće, finimenat morca gre pul kraja (19.5.)

finit (17) -in pf. – završiti; a kal śtajun fini i konat śe ucini (20.2.); Tu je bilo kal śon finil drugi raźred puśke śkule (22.10.)

finivat (978) -ijen – završavati; Tako śu finivali naśi śtori profeśionalni ribori (23.2.)

fjaba (889) –e f – bajka, neistinita priča; a bliźu śebe diźica (119) vina, bevonda (449) i padvona kojo je pomogla da śe i fjabe provju (21.4.)

fjaśak (868) fjaska m – glinena posuda od desetak litara za držanje ulja

fjoketi (736) -a m – vrsta tjestenine u obliku mašne (fjoka)

fjurin (860) -a m – forinta, AU novčana jedinica

flok (817) –a m – pramčano jedro, flok; moli flok na provu ol burine (22.2.)

fogun (682) –una m – brodsko ložište; Kal imomo fogun u brud, da je bilo iśkuhot brujet

(18.3.)

folka (938) montabilan dio povišenog trodijelnog boka gajete falkuše; (o falkuši igrački koju

su djeca sama pravila) Bile śu opremjene kako prove palagruźonśke gajete. Veli flok na provu. Bili śu i folki od śtorih śitih (22.6.)

forcon (722) adj. -o, -u, pred. -a, -o – snažan; Źa puć na jaśtoge na śkoje, tukalo je nojpri noć dobru i joku druźinu, one koji śu forconi (19.1.)

forcovat (620) -ojen impf. – jačati, pojačavati; Vidi da kurent forcoje (17.1.)

forte (341) adv. – silovito; dat forte – povući silom, bez popuštanja: Ovode je milura. Śal śmo na kośu. Tumba u more. Nemuj dat forte jer će ti śe tumbat u duboko (o mreži) (13.1.)

fraka (168) -e f – pritiskač pri soljenju ribe u barile u obliku poklopca sa drškom

frankat (413) -on pf. – ostaviti prostor, odmaknuti se, zaobići; Ala, naśi, frankojte puntu i malo źaveśte na vitar (13.4.)

frigot (248) -on impf. – pržiti u ulju; tad śu fabrike većinun kupovole śardele źa frigot i śkatulovat (9.2.)

friśkaca (218) –e f, G pl. –ih / friskoc – nedozrela slana sardela; a riba ol śetembra do otubra nikal śe ne moźe ucinit uvik śu friśkace (8.2.)

friśkin (106) –a m – 1. Neugodan vonj ribe; Prolij śalamuru da me ne iśmoci jer ću śmardit friśkinon (6.1.); 2. otpadci od ribe (ljuske, krv); Tumba tu gvadanje i śake u more neka śe iśpere ol friśkina (16.3.)

friźeta (358) -e f. – proveza rebara barke; Navijte tu po źanotu i alavija veźite źa friźetu (16.3.)

fulmin (519) -a m – žigica

fundat śe (460) -on pf. – ići u dubinu; pok śon je omośtil u korku (mrežu) i pomocil u more neka boje źaśkuri da jaglica ne śpavento i ne fundo śe (15.1.)

fundifer (454) -a m – žica; dobro avertijte na gośe da ti ni kojo palica ili co fundifera (15.1.)

furbaśt adj. -o, -u, pred. –a, -o – lukav; Uvik gledoj da ti vorh ol udice ośtane vonka da śe raźina pri źadije jer ona je puno furbaśto riba pok obrije (18.1.)

furca (710) -e f – snaga; (o ribi) Ala, źakocoj je źa glovu da nimo furce (18.4.)

furkoda (101) -e f – rašljasta motka za formiranje sušilišta za mreže – śterala; Nojveće je bilo śvojonjo radi śterol. Tal śu śe lomile furkode, raźvolivala śterala (5.4.)

furtuna (98) -e f – nevrijeme, jako uzburkano more; Śomo ośtavite śantinu ol traśtana liberu i ol prime da śe moźe śekat ako noś ćapo furtuna (6.1.); I śal ako je marete, ako je furtuna perikulo je da te (brod) ne raźbije obo źolo (19.4.)

furtunol (175) -ola m – nevrijeme, olujno more; Vajo śe puno cuvat rematiźma jer je u brodu veliki umid ol ślopa, ol furtunolih (7.1.); dogodjalo śe je da śe i koju veślo iślomi na temu moru po śkojima di je vajalo voźit śtrombo, po mareti (40) i furtunolima (19.6.)

fuśton (850) -a m – dugačka naborana suknja (do članaka); Kal bi śe źenśke korale, źamicole bi roge jelna druguj, dviźola fuśtone i kotule, pleśkale śe po guźicima (21.2.)

G

galona (182) -e f – vrsta zelena morska trava; Toliko je vruće da je galona ucinila da more poźeleni, a mareta je hitila na śpjaju piźdacine i galonu da śe nikur ne moźe źakupat (7.1.)

ganac (360) gonca m – kuka kojom se zakači ulovljena riba; Dojte ovamo ganac (13.1.); Vajo na viśtu olma oparćat ganac (18.4.)

garbinoda (194), -e f – vrijeme kad puše jak jugozapadni vjetar koji podiže velike valove, lebićada; pocet će garbinoda koja će oprat śpjaje (7.1.)

gardośija (712) -e f – grdosija, velik predmet ili biće; A źnoś da ti neće tako gardośija ćapat na bokune (18.4.)

gariful (881) -a m – karanfil; Kako śu śe na Jabuku penjoli i broli garifule źa kortejonte. A ako bi jih ćapalo ślabu vrime, tukalo je te garifule tumbat (340) u more radi vilih ol Jabuke koje śtoje na temu śkoju (21.4.)

garmit (303) -in impf. – grmjeti; Ca śi dronjol, ca niśi cul da je cilu nuć garmilo (11.2.)

garźun (961), -una m – šegrt, neuspješan ribar; A jo śon kako dite hodil iś ovin lokalnin śpurtenjacama, ovdi bliźu po Vali, iś ovin ślabin riborima, garźunima, koji niśu mogli noć provu druźinu (22.9.)

gaśa (596) -e f – omča, petlja; skurento gasa – omča koja kliže, koja se stiska: (o ulovljenom dupinu) Doj mu śkurentu gaśu na rep da ga iśtiśne (6.2.); duplo gasa – neklizajuća dvostruka petlja koja se baca u more pri spašavanju osobe koja se utapa: kako śe karpi, muśki uźal da śe ne odriśi, ośmice źa udice, duplu gaśu kal covik pade u more źa ga iśpośit (16.4.)

gaśtapon (273) -a m – žohar; bilo je buh, uśenok, cimok, gaśtaponih (11.2.)

Gatula (507) -e f top. – predjel na zapadnoj obali Biševa i ribolovna pozicija, brak, ispred istoimenog obalnog lokaliteta; borka neka śe otare niź śomu Gatulu (15.4.)

gavitel (336) –a m – međusinjal, sinjal (plutača) između početnog i krajneg sinjala parangala za slučaj da parangal pukne da se ostatak može dignuti u brod; Ti namotoj śride na gavitele i źavancoj malo kalume da moreś veźat (13.1.)

gavunora (304) -e f – mreža potegača za lov gavuna; Doj iź śterala gavunore. Iśkupi jih na pluśćo (12.1.);

girarica (531) –e f – mreža potegača za lov gira; Śutra ćemo ukarcat giraricu (16.1.)

glova ol mula (543) -e f – završetak mula, lukobrana; Kal otvoriś iźa glove ol mula plocu ol fabrike Pol Guśpu (16.1.)

glovnja (887) -e f – glavnja, upaljeno drvo, cjepanica; Tu śe je pripovidalo uź komin i tiśkolo glovnje neka boje gori (21.4.)

gluhoc (715) -oca m – vrsta malog morskog psa bez repne bodlje (Selachia); Bilo je śvake ribe ol kulfa raźin volinih), paśih kośćenjokih, gluhocih (18.5.)

gobov (980) adj. -o, -u, pred. -a, -o – grbav; naśi śtori profeśionalni ribori makuloni ol rematiźme, iźlećenih lopatic, gobovih śkinih (23.2)

gośe (453) pl. tant. –ih f – predzadnja rica ( komad mreže, mohe, pravokutnog oblika, širok 8 sežanja, pasih, a visok 20 sežanja; od rica se pravi trata) do sake (316) na trati, mreži potegači; ali dobro avertijte na gośe da ti ni kojo palica ili co fundifera (15.1.)

gracija (720), -e f – delicija, delikatesa; Bilo je śvake ribe ol kulfa: raźin volinih, paśih kośćenjokih, gluhocih, kokotih, delbonih, rombih, murluc, paśaric, maśkih, paukih, śvake morśke gracije.

graśica (173) -e f – prljavština od masnoće; Kal bi finilo źalnivonje, onda bi śe oprola baraka i pila ol śalamure, iśkupila graśica, ulje da śalamura bude ciśta (9.2.); Vaźmi śtargacu źa iśtargat katrafunde ol graśice (7.1.); Druźina bi ciśtila ulje i graśicu u baraku (9.1.)

gripula (770) -e f – prljavština na koži; Kal bi pol doź (185) na śkoju, onda bi śe bil umil ol gripule i śalaca.(19.2.)

griźa (746), -e f – prolijev; dvo kila riźih, da koga ćapo proliv, diźenterija, griźa (19.1.)

gruhot (549) -on impf. – drmati tresti; Ala (329), aźvelto (41) neka brud ne gruho jer će iśpucot pakol i iźletit śtupa (124) iśpol paniźelih pok će brud puśćat vodu (16.1)

Guśpa Guśarica (942) -e f – crkva nazvana po legendi o gusarskoj pljački Crkve svete Marije; Onda bi śe bilo iślo na źolo iśpol Crikve Guśpe Guśarice (22.6.)

guśt (608) -a m – užitak; Tako śon ol guśta legal na ciśtu pośteju i poluśijone lancune (7.1.); Śomo śu opet tili ucinit śkondal iź bonde da bi duślo do barufe i novega koronjo, ali naś śvićor ni njin dol guśta da noś źavade (16.6.)

guśtat (685) -on impf. – uživati; Ala ca ćemo guśtat friśki brujet ol raźine (18.3.)

gvadanja (456) -e f – dio sake mreže potegače s debljim koncem gdje se sabije ulovljena riba radi presipanja u brod; Avertij na paźuhe da ne iśteźe a gvadanja je novo. Prominil śon je ovega mroka pok śon je omośtil u korku i pomocil u more neka boje źaśkuri da jaglica ne śpavento i ne fundo śe (15.1.); Ku je danaś ol gvadanje,neka śtane do bonde (16.2.); Tumba tu gvadanje i śake u more neka śe iśpere ol friśkina (16.3.)

gvadanjemo (570) imper. tal. – naredba da se iz mreže presipa riba; A śal gvadanjemo! (16.3.) Gvardijule (72) pl. tant. -ih – zviježđe koje izlazi na istoku kao peto po redu u nizu zviježđa i zvijezda noćnog nebeskog sata; Petrov veli kriź, Petrov moli kriź. Iźmeju njih je bila ura i pul. Onda Rośćapnice, Śćopi, Vlaśići, Gvardijule, Śmokvenica i Piźdukalo. Tako śu ove źviźde bile kako aleruj

priko noći (4.1.)

gvol (639) adj. -o, -u, pred. -a, -o – jednak; neka budu śve tri cime gvole (18.1.)

gvolo (487) adv. – jednako, ravnomjerno; Ćapa gvolo da ti ne śtriźe i buta u primu (15.3.)

H

hanharuśt (578) -osti n – riblja sitnež; Tu śtarnośti buta u bujul, a hanharuśt u kaśetu (16.3.)

hanźija (958) -e f – kandžija; A mene je iśtukal hanźijun. Ośan repih je imala. Ol volovśke koźe je bila (22.8.)

hmutot (669) -on impf. – valjati (brod); Vej mi je dodijolo ca noś hmuto (18.2.)

hoź (982) -a m – križa, donji dio leđa; naśi śtori profeśionalni ribori makuloni ol rematiźme, iźlećenih lopatic, gobovih śkinih, nalomjenega hoźa (23.2.)

hreśtat (828) –on impf. – tući, prebijati koga

hropotina (971) -e f – škripanje u prsima

I

imbrojat śe (333) -on pf. – zamrsiti se, zaplesti se; Vajo pritiśnut majśtru da śe ne imbrojo jer ku bi je po noći netol (13.1.)

impakat (788) -on pf. – zapakirati; kal bi śe iśkupilo jaśtoge iź jaśtoźere i impakalo źa puć prodat (19.2.)

impenjat (64) -on pf. – staviti u promet; Aleruj je malo ku imol, jedino oni koji śu bili u Amerike, ali ti aleroji niśu lako hodili u brud. nego śu śtoli doma źa memoriju ili impenjo ako dujde do velike nevoje da śe ga źaloźi, a źa vrime śe je orjentiralo po źviźdima (4.1.)

in favurv (86) adv. – povoljno; Kal bi vitar bil in favur źnali śu duć na Palagruźu pri pet urih, a u Komiźu u cetiri i pul (5.2.)

incetat (562) -on pf. – zaglaviti se u oko mreže; Ovodi je kojo śamaruśa incetala u śomi śardun (16.2.)

inferit (151) -in pf. – probiti željeznim šiljkom; A ca śi ga inferil, olma mu je dupinora iźośla oltra (6.2.)

ingalunat (1005) -on pf. – prevariti se, izložiti se neprilici, doći u nepovoljnu situaciju; Atento śtoj na temun, vidi ca ovi kulap reśte, ako śe prolije iźvornit će noś.. Atento i ćapoj ga dreto u karmu da noś ne ingaluno (23.2.)

inkapelat (282) -on pf. – nadodati što odozgo (slanu ribu u nepopunjen, do vrha, baril slane ribe); Polvarźi pol lumbul, intajoj, inkapeloj, odriśi, veźi (11.1.)

inkapelovat (238) -ojen impf. – nadodavati što odozgo; A bilo je i kavecih koje śe je inkapelovalo. Bilo bi śe voltalo dereverśo baril i śtavilo unutra katrafunde (167) iźbilo obruce (233) provuklo kurdelu i donapunilo drugi baril (9.1.)

inkatura (287) -e f – neprilika; Mriźe će povit pok će ih bit inkatura olvit (11.1.); Riba pośempijo i poguco bokun kuda pijavica i ne utece lako, nego njun je pośli inkatura iźvadit udicu (18.1.)

inkunjat (113) -on pf. – učvrstiti klinovima; dobro barile inkunjojte da śe ne maknu, da ne arinaju, da noś ne iźvorni (6.1.)

inkurto adv. – način upletanja upletke, nakratko (16.4.)

intajat (281) -on pf. – spojiti, povezati dva kraja; Polvarźi pol lumbul, intajoj, inkapeloj, odriśi, veźi (11.1.)

intrig (675) -a m – neprilika, komplikacija; Jeśon ti rekal da śi oflacil i da ćeś śe narigot. Śal krepa tote kal śi til duć iś non u kulaf źa veliki intrig (18.2.)

invento (663) adv. – visoko, blizu površine; Avertij dobro je śe barilac okriće jer ako do pul vulte, onda će parangol ośtat invento pok neće ribot (18.2.)

injeśkovat (793) -ojen impf. – nadijevati mamce za ribu; a peti je drug bil na śridu (51), pribirol i ciśtil mriźe i injeśkovol (19.3.)

inśaketat (298) -on pf. – višak kalume (297) namotati u saket i podvezati da kaluma ne padne po dnu gdje bi mogla zapeti prilikom ribolova; A źoc niśi polveźol śinjol kalumi. Inśaketoj kalume na barilce (11.2.)

iśat (157) -on pf. – dignuti; Ala, ti napuni i tumba koloc. Je ti udril u lno? Iśa dvo-tri paśa i mola. Ala, iśoj ga.(13.2.)

iśaźinat (176) -on pf. – isušiti; Barenko te bura iśaźino kako śkatafiśa (7.1.)

iśforcat (622) -on pf. – pojačati; Vidi da je kurent iśforcol, da śe źaviju remulini, a vidi da iźa puntina toci kako rika (17.1.)

iśfriźon (776) adj. -o, -u, pred. -a, -o – izgreben; Ruke iśpucone, iśfriźone ol źice ol vorśnjokih, barkojih ol jaśtoga. Uvik śe je kuhola luśija i banjalo ruke u nju (19.2.)

iśkalfon (224) adj. -o, -u, pred. -a, -o – (o slanoj sardeli) dobit neprijatan miris zbog nedostatka

śalamure (223)

iśkarśat (166) -on pf. – (o vjetru) početi puhati iz nepovoljnog smjera za jedrenje; vajalo je burdiźat jer je vitar iśkarśol (7.1.)

iśkartat (805) -on pf. – isključiti, otpisati; Kal biś donil jaśtoge iź śkoja u Komiźu targuvcu, un bi olma iśkartol jaśtoge koji śu bili makuloni pok bi ih śtavil na bondu, a źdrave je mećol u komiśku jaśtoźeru (19.6.)

iśkidot (368) -on pf. – pocijepati, puknuti (nit kojom se lovi riba); Ala, ca mi je źategla niko riba. Dojte veśelo ganac. Nemuj njuj dat forte da ti ne iśkido (13.2.); (o ulovljenom dupinu) Vidi ca je źaveźal. Laśka mu da ti ne iśkido (6.2.)

iśkocit (535) -ocin pf. – 1. skočiti; a karina ti śe mice pok niśi śigur źa ćapat śe źo nju kal iśkociś u brud iźa marete (16.1.); Holte k non na levut i doj tu bocu neka je iśkocimo (15.2.); 2. dobiti ždrijebom; Iśkocila noś je Novo Pośta (16.1.)

iśkurit (284) -in pf – doći do kraja u kretanju čega; Źagropalo je, iśkurilo je. Śve śi iźmiśol, źavil śi mriźe (11.1.)

iśpanconje (838) -o n – diranje u koga

iśparit (655), -in pf. – opeći, isušiti; Napravi hlod da śunce ne iśpari jeśku na udice (18.1.)

iśpeśtat (351) -on pf. – zgnječiti; Iśpeśtoj tu gavunih pok źabrumoj (13.1.)

iśpjegat (1010) -on pf. – objasniti; źapiśijen u ovu biljeźnicu iś nodun da će ih digod barź kogod prośtit i iśpjegat (23.2)

iśporźivat (342 -ijen pf. – stršiti; Ovode je kośa (339) kojo toliko iśporźije vonka.(13.1.)

iśpurgat (162) -on pf. – izlučiti; Vajo ga olma raśplotit, iźvadit pecenicu, pośolit i polucit i pritiśnut korgon neka iśpurgo karvetinu pok ćeś vidit ca je peceni dupin (6.2.)

iśtargat (1729) -on pf. – izgrepsti, ogrebati neku površinu od čega; Vaźmi śtargacu źa iśtargat katrafunde ol graśice (7.1.)

iśtart (402) istaren pf. – obrisati; śal nojpri iśtarite pajule śtracun ol śliźotin i karvetine da śe ku ne pribije ili popuźne (13.3.)

iśtendit (615) -in pf. – pružidi, rasprostrijeti mreže u moru; Alavija vajo iśtendit pok ćeś nojboje źnat koko nośi, je brije niźa śkuj ili nabije na kroj (bilješka 27) (17.1.)

iśtendivat (59) -ijen impf. – rasprostirati mreže u moru; Bilo je pitonje śomo da mriźe propadu oni moment kal śe źapocme mriźe iśtendivat (3.2.); Avertij kako iśtendijeś jer iźgledo da naganje na barilac (bilješka 28) (17.1.)

iśtiśnut (695) -en pf. – stisnuti; Buta ribu i kvaśine, ali abundonto neka śe cuje u brujetu jer raźina (652) voli da je malo juto. Kvaśina je iśtiśne (18.3.)

iśtivat (490) -n pf. – složiti u red; dujdite ovamo pomoć ovu ribu iśtivat i mriźu pribrat (15.3.)

iśtrakat (191) -on pf. – iscrpsti, izmučiti; Riba je legla u śvilinu i povoje i źatu śe teśko dviźe na śkorup. Ako śe akuźo olma je dupini iśtrakaju da jopet potene (7.1.)

iśtropat (317) -on pf. – doći do, stići do; istropat kroj – stići barkom do obale; Gledoj iśtropat kroj (12.1.)

iśvarć (364) isvarzen pf. – otkačiti; Ala, iśvarźite te cime (13.1.)

iśvodjonje (254) -o n – svađanje

iśvucivonje (803) -o n – skidanje odjeće

iśvuć śe (797) -ucen pf. – skinuti odjeću;

iźguvernon (211) -at pf. – uređen s pađnjom, odnjegovan; Tako śe je źnalo kako je riba, je iźguvernona (8.1.)

iźlimat (376) -on pf. – izbrusiti turpijom; Avertij (43) da ne raźbijeś ganac (360) kal upreś iźmeju kompih da ti iśpade. Ali kako će ti iśpaśt kal niśi iźlimol na udice źube (13.2.)

iźliźnut (355), -en pf. – izgmizati (iz rupe); Śtavi iśpol śebe tunju jer će na ovi brum śiguro iźliźnut kojo riba (13.1.)

iźlongat (288) -on pf. – izduljiti; Mriźe će povit pok će ih bit inkatura olvit. Vajo udugo iźlongat da iźgubi verinu, ośtija, povilo je kako libon (11.1.)

iźmećat (424) -en impf. – 1. izmetati; Nemujte klapot i veślima more iźmećat (15.2.); 2. puhati (od obale); Dobro uvij telu (85) ol jidra neka manje vitri jer će śal pocet iśpol kraja (508) terinat, a ca budemo bliźje, iźmećat će dobro Vala (13.5.)

iźmendat (759) -on pf. – zakrpati (odjeću); źene iśpekle kruh, baśkotale baśkot, iźmendale promine (19.1.)

iźmumot (654) -on pf. – isisati što u ustima; Uvik gledoj da ti vorh ol udice ośtane vonka da śe raźina pri źadije jer ona je puno furbaśto riba pok obrije ili iźmumo bokun ili iźdrigo vonka udicu (18.1.)

iźvaliźat (345) -on pf. – slijediti vijugavi reljef obale ili podmorskog grebena prilikom bacanja ribolovnog alata; Doj maźor ovode pol kroj neka boje źaśede jer ćemo iźvaliźat i źvonśke źodive da biśmo ujoli i koju bilu ribu (13.1.)

iźvarć śe (377) -zen pf – otkačiti se; Avertij da ne raźbijeś ganac kal upreś iźmeju kompih da ti iśpade. Ali kako će ti iśpaśt kal niśi iźlimol na udice źube. A nojboje da ti śe iźvarźe – da ti otpadne riba sa kuke (13.2.)

iźvornivonje (994) -o n – izvrnuće (broda)

J

Jabuka (880) -e f top. – naziv vulkanskog otošića zapadno od otoka Visa; Kako śu śe na Jabuku penjoli i broli garifule źa kortejonte. A ako bi jih ćapalo ślabu vrime, tukalo je te garifule tumbat u more radi vilih ol Jabuke koje śtoje na temu śkoju. (21.4.)

jacom (819) -ama m – jedrilje, skupni naziv za jarbol, lantine, baštun i jedra; Tuko majinat i butat jacom źa bondu (13.5.)

jaglicora (445) -e f – mreža potegača za lov iglica; Vajo ukarcat jaglicoru i źvat joś druźine jer śe źa na jaglice hoće ośmorica (15.1.)

jaketa (774) -e f – sako; A rukovi na jaketu śu bili ol śalaca kako rakateź pok bi ti bili ruvinali ruke (19.2.)

jaśtoźera (787) -e – bazen u moru za držanje jastoga;

jeśka (300) -e f – mamac za ribu u ribolovu;

jeźina (480) -e f – morski jež;

jidan (956) adj. -o, -u, pred. jilna, jilno – ljutit, srdit;

jir (451) -a m – kružni put; Kal śe miśec utopi onda ćemo napravit jedon jir okolo śkoja (15.1.)

jogla (128) -e f G.pl. –ih / jagol – igla (za pletenje / krpanje mreže);

jut (694) adj. juto, jutu, pred. juta, juto – kiseo; Buta ribu i kvaśine, ali abundonto neka śe cuje u brujetu jer raźina voli da je malo juto (18.3.)

K

kablić (126) -a m – drvana kutija od pribor za krpanje mreža; Viźitoj je pol provu kablić a u njemu mośur, jogla ol armivonjo (6.1.)

kacovonje (993) -o m – pritezanje užeta (śkota) kojim se upravlja glavnim jedrom

kajin (877) -a m – lavor

kalafot (266) -a m – brodograditelj

kalanko (927) -ota m – barka igračka koju su djeca sam pravila oponašajući formu ribarskih brodova;

kalat (765) -on pf. – skinuti

kalcete (920) -e f – čarape

kaldura (183) -e f – sparina na moru, tiho more sa izmaglicom izazvanom ljetnom sparinom; Toliko je vruće da je galona ucinila da more poźeleni, a mareta je hitila na śpjaju piźdacine i galonu da śe nikur ne moźe źakupat. Koliko će ova kaldura durat (7.1.)

kalig (251) -a m – magla na moru; Doj tu śidorce pok ćemo ośtat na ovi kavicol jer bi mogal i kalig – treba ostati blizu pltače parangala prije početka dizanja zbog opasnosti od magle zbog koje bi se plutaču moglo izgubiti bez sidrenja uza nju (18.2.)

kaloda (634) -e f – jednokratno bacanje ribolovnog alata u more (mreža, parangal, vrše); Vajo puć daleko di śi śigur napravit dobru kalodu (18.1.);

kalovat (853) -ojen impf. – spuštati; pleśkale śe po guźicima, kalovale gaće pok naparcile guźicu i govorile jelna druguj: „Ovo ti śa njun śe koroj, ti śi njuj por (21.2.)

kalovonje (278) -onjo m – spuštanje

kaluma (297) -e f – uže koje povezuje plutaču sa utegom na kraju ribolovnog alata na dnu mora; Inśaketoj kalume na barilce (11.2); Ala ca śte duri. Ti namotoj śride na gavitele i źavancoj malo kalume da moreś veźat (13.1.)

Kalun (545) –una m top. – lokalitet u Komiškoj vali blizu plaže Kamenice; Voga na Kalun jer je voda iź Kośarice (16.1.)

Kamik (659) -a m top. – otočić uz južnu obalu otoka Sveca; Vajo śal vaźeśt morke. Jelna ti je Śijabod u Muśtaćin, a drugo Kamik u Bumbul (18.2.)

kanava (77) -e f – vrsta suhe trave brtvljenje; Śtori ribori i mornori bili bi pośidinavili, imali bi vlośe kako ol kanave jer śu njin vlośi bile śtotine putih najeźene kako u źeca barki (4.2.)

kantadur (265) -ura m – pjevač kantonje (277) -o n – pjevanje kantun (843), -una – ugao

kanjola (666) -e f – pogrdan naziv za osobu; Muci kanjolo, ti śi źa śluśot, a ne źa źapovidat

(18.2.)

kaoderac -aca m – vrsta upletka (16.4.)

kaparjun (92) -una m – ribar velikog ugleda zbog pobjeđivanja u regatama i rezultata u

ribolovu; Tu je digod odlicuvalo źa duć parvi na Palagruźu, bit kaparjun, a joś k temu ako biś bil nojveće barilih pośolil. Tad śi mogal imat nojboju druźinu kojo śe je naticola śa drugima i cinila ariju

(23) da je ona nojbojo, a taki śu uvik bili vidjeni i dobivali regate. Bili śu uvik na glośu, a njihove źene śu migole guźicun i govorile: „Ovo śu naśi, ca ćete śe vi mećat iś naśima, oni śu kaparjuni“ (5.3.)

kapo (81), -ota m – zapovjednik; Na Palagruźu bi śe bilo iźabrolo kapota koji je bil covik mira i reda (5.2.)

kapula (864) -e f – crveni luk

karavona (142) -e f – veliko jato dupina; Pogledoj koliko je karavona molih dupinih. Śal će śe pośukat pol brud (6.2.)

kargovonje (992) -o n – natezanje užeta (korge) kojim je vezana glava lantine na pramčanom dijelu da bi se stražnji dio podigao

karina (554) -e f – montabilni nastavak statve radi uglavljivanja falaka na provi i krmi; karina ti śe mice pok niśi śigur źa ćapat śe źo nju kal iśkociś u brud iźa marete (16.1.); Agvanta śe karine da ne obletiś na kordur (16.2.)

karma kvodra (949) -e f – kvadratna krma; Onda je bil kalanko ol late iź fabrike. Ucinil biś mu bil karmu kvodru, śkaf na provu i śkaf na karmu (22.7.)

karmejon (667) -ana m – krmeljivac, pospanko

karoc (829), -a m – lučni dio statve kojom se ona spaja s kobilicom na provi i krmi; jer bi śtupa iźlećala kal bi hodili śa kulpima na kroj pok śu brodi hreśtali karocima obo źolo (20.1.)

karpit (593) -in impf. – krpati (mrežu); Jeśte reźentali ormu, poplit i kunce. Kal śe ośuśi tuko ga omanit u lopiźu neka boje puźi kal śe karpi da ne źapire (6.1.)

kartela (962) -e f – kartica za umatanje duhana; A kartelu ol śpanjuleta śu mi na poplat źalipili neka śon, toboźe, viśji. Rugali śu śe iś menon. Ćapali śu me ovi śtariji ribori i govore mi: “Kal ne moreś arvat do veśla, śtavit ćemo ti kartelu na poplat neka śi viśji (22.10.)

karvetina (406) -e f augm. – krv; Vajo ga olma raśplotit, iźvadit pecenicu, pośolit i polucit i pritiśnut korgon neka iśpurgo karvetinu pok ćeś vidit ca je peceni dupin (6.2.); śal nojpri iśtarite pajule śtracun ol śliźotin i karvetine da śe ku ne pribije ili popuźne (13.3.)

kaśeta (326) -e f – plitak drveni sanduk za transport ulovljene ribe; Moci kaśete (326) u more neka śe riba ne źalipije jer ako je kaśeta (326) śuha, dulnjo śe riba śva oguli i ne vajo źa venditu (15.3.); Tu śtarnośti buta u bujul, a hanharuśt u kaśetu (16.3.)

katina (36) -e f – veslačka pozicija u prostoru ispred jarbola (prema provi); Dvojica śu bila na veślih, na traśtan i na katinu (19.3.); Nojjaciji je voźil na katinu. Njemu je bilo veślo nojboju. Njeguv je bil pośol ili duźnuśt kal śe voźi u raśfalkonu gajetu da źatice na maretu. Digod je aźvelto i po dvi vogadure vajol napravit dokle drugi jelnu. Kal śe voźi pol śobon vajalo je da averti źa śkocit na śkaf źa mećat mriźe u more jerbo je bil nojbliźji śvićoru i mogal je nojboje cut komondu śvićora jer śvićor je govoril pomalo da drugi brodi ne cuju ca śe ovamo dogodjo. (bilješka 3) Drug ol katine je bil źa śve teźje lavure, kal je vajalo donit, prinit, ukarcat, iśkarcat (3.1.)

katolda (937) -e f – steznica za pripone (sartije) jarbola; Cinili śmo i gajetice iś latinśkin jidron i jidron treva. Boceli ol botunih, katolde ol botunih (22.6.).

katrafund (167) -a m – poklopac na koji se stavlja kameni uteg radi pritiskanja usoljene ribe u barilu; Vaźmi śtargacu źa iśtargat katrafunde ol graśice (7.1.); Bilo bi śe voltalo dereverśo baril i śtavilo unutra katrafunde (167) iźbilo obruce (233) provuklo kurdelu i donapunilo drugi baril (9.1.)

katramat (820) -on pf. – premazati unutrašnjost barku katranom radi konzervacije i nepropusnosti oplate; oprolo brud, iśteglo da śe ocidi, da ga śe more katramat i blakat (20.1.)

kavaleti (974) pl. tant. -ih m – primitivni krevet od dasaka podignutih od tla dvama nosačima (kavaletima – konjima) sa slamnjačom od suhe trave; Dronjolo (302) śe na pojace ol ślame ili loźumine na kavalete. Buhe, cimci i uśenci niśu mira doli pok śu uvik pośteje ili kavaleti śkripali, pok śe śumjalo da śe iśpol bijca niśto dogodjo (23.1.)

kavec (237) -a m – ostatak čega, nenapunjen u potpunosti baril slane ribe; A bilo je i kavecih koje śe je inkapelovalo (9.1.)

kavicol (306) -ola m – kraj ribolovnog alata (mreže, parangala, tunje); śtavi kavicol na bondu da śe ne źavije moźak. Odaberi śponu i pero neka ti je vonka da moreś veźat kavicol i śtavi bokun molega maźora (12.1.); Ćapa kavicol. Leva mriźe. Odaberi kavico (12.2.)

klapot (472) -jen impf. – tući, kucati, bubati; Nemujte klapot i veślima more iźmećat – da se riba ne plaši (15.2.)

kmicat (409) kmicen impf. – fig. rogoboriti, prigovarati; Uvik kmiceś da niśmo ujoli, a vidi pol karmu koliki je śtug ribe (13.3.)

kofa (789) -e f – korpa od pruća za držanje ulovljenih jastoga (između suhe trave) za vrijeme ribolova; Kal bi jaśtog duśal na śkaf, ćapol bi ga parvi śvićor i iźvadil iź mriźe, a drug ol prime bi ga śtavil u kofu, u śuhu trovu da śe ne bi raźbil (19.3.)

kokot (716) -a m – riba kokot (Trigla spec.); Bilo je śvake ribe ol kulfa (633): raźin (652) volinih (705), paśih kośćenjokih, gluhocih, kokotih (18.5.)

kolacat (359), -on impf. – željeznom alkom oslobađati zapeti parangal; Veźi cimu (4) ol arganela (148) źa friźetu kal budeś kolacol da ne iźgubiś koloc (13.1.)

kolacić (753) -a m – mali drveni obruč koji se upletao u mrežu vrše na jednom i drugom kraju da bi služio kao ulaz u vršu za ribe i rakove; I kal bi śe bilo śve oparćalo, vorśe uplelo, śtavilo śćope, źadentalo kolaciće, vorśnjoke uplelo (19.1.)

kolinac (443) –inca m – koljeno prsta; Iśtukal śon śve kolince – prilikom veslanja u barci često jedan ribar zna udariti šakama u kojima drži veslo o drugo veslo i tako rani prste (14.2.)

kolma (444) -e f – mirno more; bonaca kolma – sasvim mirno more bez vjetra;

kolo (471) -a m – kraj mreže trata za koji se veže uže kojim se mreža poteže prema obali; Buta

(328) kolo u more (15.2.)

koloc (357) -oca m – željezna alka za oslobađanje zakačenog parangala; a ti namotoj arganel i veźi koloc. Veźi cimu ol arganela źa friźetu kal budeś kolacol da ne iźgubiś koloc (13.1.); Provat ćemo śtavit koloc, ali mi śtruco riba. Śal će je koloc obrit. Ala, ti napuni i tumba koloc. Je ti udril u lno? Iśa dvo-tri paśa i mola. Ala, iśoj ga (13.2.); koloc za gose i gvadanju – željezna alka koja se vezuje na dijelobve donjeg rub trate: Veźi koloce na gośe i gvadanju i u pul bonde (307) dobro iśtiśni iś biźulinon

(149) da ti śe ne mice jer tu darźi da ne povije – da se mreža ne uvije (16.1.)

kolumba (934) -e f – brodska kobilica – i kolumba od gvoźdenega obruca da, kal śe plova iźvorne, da śe jopet iśpravi (22.5.)

komor (275), -a m – komarac

komp (375), -a m – razmak između rebara broda; Avertij da ne raźbijeś ganac kal upreś iźmeju kompih da ti iśpade. Ali kako će ti iśpaśt kal niśi iźlimol na udice źube

Komuna (29) -e f – renesansna tvrđava u komiškoj luci koja je služila za obranu od gusara te kao skladište za sol korištenu u ribolovu za soljenje plave ribe; Tu śu bile śtore uźonce naśih śtorih koji śu pune Komune śoli tratili źa vrime velike ribaśćine kojo je bila 1909. godine koju śe nomino u komiśkuj memoriji (2.1.)

konat (831) kunta m – račun, obračun; a kal śtajun fini i konat śe ucini, ni bilo pineź śvakomu źa kupit mudonte (20.2.)

konoba (839) -e f – podrumska prostorija kuće; A nojveće śu śe judi śaśtajoli u konobe, na Miriću, u portune, po śpjajima (21.1.)

Konol ol Źveca (879) -ola – Sueski kanal

konśerva (745), -e f – koncentrat od rajčica

konśkrit (681) -a m – regrut; A i lijuna bi ovu mortvu more raśkompenśalo, a da neće mlodega konśkrita gole brode, beź barkih (18.2.)

konter (784) -a m – riba kantar (Cantharus lineatus); A bilo je i konterih, śalop od rucjoka i śvake dobre ribe (19.2.)

kontreśtonje (276) -o n – prepirka, oponiranje u diskusiji

kopośonta (1007), -e f – groblje; I tako śu jedon źa drugin partivali pol cempriśe ol kopośonte

(23.1.)

(16.2.)

kopravenda (263) -e – prodavačica

korat śe (848) -en impf. – svađati se

kordun (965) -una m – lančić od plemenitog metala koji se nosi oko vrata

kordur (559) -ura – obalni pojas koji plače more; Agvanta śe karine da ne obletiś na kordur

korg (161) -a m – uteg za pritiskanje posoljene ribe; (o mesu ulovljenog dupina) pritiśnut

korgon neka iśpurgo karvetinu (6.2.)

korka (457) -e f – borova kora i tekućina od te kore za mašćenje mreža (trata); pok śon je omośtil (8) u korku i pomocil u more neka boje źaśkuri da jaglica ne śpavento (15.1.)

kortejonta (882) -e f – cura s kojom se mladić zabavlja; Kako śu śe na Jabuku penjoli i broli garifule źa kortejonte (21.4.)

kośa (339) -e – podmorski greben; Ovode je milura. Śal śmo na kośu (13.1.)

Kośarica (546) –e f top. – predjel kod Crkve svete Marije na komiškom žalu koju narod po legendi naziva Guspa Gusarica / Kosarica; Voga na Kalun jer je voda iź Kośarice – morska struja iz pravca Kośarice (16.1.)

kośćenjok (714) -oka m – vrsta malog morskog psa (Acanthias vulgaris)

kosica -e f – pletenica od starih konopa (16.4.)

kośtat (468) -on pf. – pristati barkom uz obalu ili plutajući objekt ili (o ribi) na ribolovnu poziciju; Neka ih, kośtat će one na pośtu (15.1.)

kotula (851) -e f – tradicionalna suknja; dviźola fuśtone i kotule, pleśkale śe po guźicima

(21.2.)

kravośac (885) -ojca m – neotrovna zmija smuk; ol śtroha ca śu ga u kośti ulivali provjonjen obo bakotima, legotima, mortvima ca po noći gredu, obo velikin kravojcima (21.4.)

kredonje (102) -o n – uzvikivanje ponude robe radi privlačenja kupaca kad bi u Komižu stigao

brod s voćem i povrćem iz Puglie

krejoncija (53) -e f – poštovanje, uvažavanje; Źnalo śe je iźiśt veće ol dvi śtotine śarde (bilješka 5) kako je ku til do mile voje, a kal je bilo malo, uvik bi bilo cagod ośtalo i nikur ne bi vaźel ol krejoncije makor bil i glodan (3.2.)

krelo (605) -a n – krilo; fig. bit krelo i guzica – biti s nekim veliki prijatelj: Śutradon śmo opet bili kako krelo i guźica kal śe je raśprovjalo Pol Boźonića ku je kriv a ku je pravedan (16.6.)

kriśnjok (13) -oka m – mjesec srpanj; Ca je bilo nojteźje – prośtrit mriźe i na onemu źeśtokemu śuncu u kriśnjoku voltovat mriźe (1.2.)

krok (556) -a m – pas ispleten od konopa kojim se ribar zakači za uže koji poteže tratu na obalu; Ala, źamośi njin kroken neka gredu napri (16.2.)

kruto (464) adv. – jako, vrlo; kruto avertit – jako paziti na što: Vajo kruto avertit kurent da noś ne privari jer biśmo prilipili na kośu ol Babe (15.1.)

kucin (859) -a m – mali morski pas (Selachia)

kucinora (202) -e f – vrsta mreže stajaćice najčešće korištena za lov jastoga; Śardelore, budele, pripośte, kucinore tu śe je pravilo i plelo ol pujiśkega kunca i źatu śu mriźe bile dobile ime pujiśke (7.2.)

kulaf (633) kulfa m – pučina; Kal śu ovako śtabilo, śiguro vrimena potegla, tuko (6) puć u kulaf (18.1.); Śal krepa tote kal śi til duć iś non u kulaf (18.2.)

kulap (827) kulpa m – udar vala; Bilo je momentih na oni kulap kal bi śe gajeta bila abrivala pok oni temun, ona jidra trrrrrr. To iśto kao da ćeś obletit u ariju. Ako je veliki kulap iśprid prove, śtroh te je da ne afugoś brud, da ga ne afugoś pol kulap iś jidrima (22.1.)

kulnjo (538) -e f –prvo uže, od njih nekoliko, (100 m dugo) koje se veže za kraj trate da bi se potezalo tratu prema obali; Kal śte uźe pribroli, veźite na kulnju barilac ol baruźe (16.1.)

kumpanjoda (1004) -e f – jedan iznenadni veliki val, veći od ostalih, koji može prevrnuti brod; pok afugovonje broda ol kulpa mora kal gre kumpanjoda (23.2.)

kunce (132), -a n – konac, nit za krpljenje ili pletenje mreže; Jeśte reźentali ormu, poplit i kunce (6.1.)

kundut (3), -a m – nužnik

kunka (813), -e f – pljosnati veći komad pluta koji se koristio za plutače u ribolovu jastoga; Kal bi finila śtajun i duślo śe doma i hronilo na miśto orti (806), ośuśilo, śtavilo na śvoja miśta, puta (505), rejidure, putore, kunke (20.1.)

kunj (232) konja m – klupa (konj) za pravljenje barila; bili bi donili iśprid barake konja i lna, obruce, śvilaca, maraś źa obruce źadentovat (9.1.)

kurcej (688) -eja m – izduženje uz rep raže s jedne i s druge strane; (o raži) Ala, ne ćakuloj, doj vamo ti maraś neka njuj ośicen rep i kurceje i oderen je na priśke (18.3.)

kurdela (241) -e f – vrpca, traka; Bilo bi śe voltalo dereverśo baril i śtavilo unutra katrafunde iźbilo obruce provuklo kurdelu i donapunilo drugi baril (9.1.)

kurent (344) -a m – morska struja; Avertij koji je kurent (13.1.); Voga na kurent (13.2.); Vajo kruto avertit kurent da noś ne privari jer biśmo prilipili na kośu ol Babe (15.1.); Tako ti je kal ne pogodiś kurent pok volta napuko i ne umjeś niśta (15.4.); Moća na carnjule vidit kal je mlikotina. Bit će śiguro iśplivoli ako kurent nabije paśu na kroj (17.1.); Vidi da kurent forcoje (17.1.); Vidi da je kurent

(344) iśforcol, da śe źaviju remulini, a vidi da iźa puntina (488) toci kako rika.(17.1.)

kurilo (294) -a n – prolaz jata riba; źapaśot u źopaś, na kurilo (11.2.)

kuroj (967) -aja m – odvažnost, hrabrost; A onda je u me dośal kuroj (22.11.)

kurta (569) -e f – prostor u moru opasan mrežom; Ala, ti na provu tumba koju śtinu u kurtu neka riba gre u śaku (16.2.)

kuś (529) -a m – komad; da ku ne pade na śike jer bi śe raźbili kako butiljun u śtu kuśih pok ku bi ga iśkupil (15.6.)

kuvertela (494) -e f – završna trenica na pramčanoj i krmenoj palubi barke; Śaku buta na śomu kuvertelu (15.3.)

Kuźmini (906) pl. tant -ih – porodični nadimak

kvalitod (207) -i f – kvalitet; . I Garci śu kupovoli u Komiźu ślone śardele, a bili śu śpecijaliśti źa poźnat kvalitod ślone ribe (8.1.)

kvartir (196) -ira m – dio broda na provi i krmi gdje se brod počinje sužavati pa do kraja prove ili krme; puć pol kvartir kalat gaće i vaźeśt źolovu śtinu źa priśvitlu (bilješka 12) (7.1.)

kvoska -e f – kozica, mali račić (Penaeus kerathurus) (16.5.)

L

lacan adj. -o, -u, pred. –a, -o – gladan (16.4.)

lamprida (140) -e f – riba lamprida (Peromyzon marinus) koja je znala zalijepiti se za podvodne dijelove broda namazanog da bi sisala paklinu ili blak kojima je brod namazan; Pogledoj na temun je lamprida ca śiśo blak i katrom (6.2.)

lancun (2) -una m – plahta

lantina (932) -e f – motka za razapinjanje jedra; Gore lantina i mont ol botunih źa dviźot jidro na jorbul (22.5.)

largat (428) -on pf. – udaljiti; Largoj ol Manjareme jer śu veśla śkupa (bilješka 17) (13.5.)

laśkat (155) -on pf. – popustiti nategnuto uže; (o ulovljenom dupinu u moru) Vidi ca je źaveźal. Laśka mu da ti ne iśkido (6.2.)

laśkot (470) -on impf. – bježati, juriti pred progoniteljem; Ono ih vidi ca biźigaju po śkorupu, śal će pocet laśkot (15.1.)

laśnut (522) –en pf. – planuti, bljesnuti sjajem; Larga da te ne ośmudi jer śuma laśne i plaśne kako śiromaśko śuperbija (bilješka 19) (15.5.)

laśtra (62) -e f – staklo navigacijskog ferala; Prema provi śu bile laśtre carnjeno i źeleno, a prema karmi bilo (4.1.)

lata (948) -e f – tanki, lako savitljiv lim; Onda je bil kalanko ol late iź fabrike (22.7.)

lavur (35) -a m – rad; neka ti je bonda ol śride libera źa lavur kolo mriźe (15.2.); Vidi kal niśi donil śpurtel) kako gre ślabo lavur (15.3.)

lavurat (921) -on impf. – raditi; Źenśke śu u to vrime u kalcete po kući hodile źa ne probudit muźe koji śu po śvu nuć lavurali (22.4.)

lavuratur (93) -ura m – veliki radnik, rabotnik; I komiśko gośpoda śu toliko dorźala do dobrega ribora, a śve one koji śu hodili po śkojih i bili dobri lavuraturi, mucnici, źvoli śu ih deroti (5.4.)

(10.2.)

laźanje (735) pl. tant. -ih – ručno rađena pljosnata tjestenina

laźarun (261) -una m – ljenčina, neradnik; A bilo je lavuraturih, mucnikih, ali i laźarunih

lebićoda (984) -e f – vrijeme kad puše jugozapadni vjetar (garbin) koji podiže velike valove

legot (884) -a m – duh umrle osobe koji, prema vjerovanju, poslije smrti još postoji u kući;

Onda śe ne govori ol śtroha ca śu ga u kośti ulivali provjonjen obo bakotima, legotima, mortvima ca po noći gredu (21.4.)

legumi (738) pl.tant. -ih m – leguminoze (grašak, grah, bob, leća, slanutak)

lenjom (756) -ama m – drvena građa; I kal bi śe bilo śve oparćalo, vorśe uplelo, śtavilo śćope, źadentalo kolaciće, vorśnjoke uplelo, iź buśka lenjom donilo (19.1.)

leśto (193) adv. – brzo; A śal leśto pocet će garbinoda (7.1.)

leva (se) (417) imper. – 1. ustani; Leva śe, naśi, pala je bonaca (13.5.); 2. diži; Leva mriźe

(12.2.)

levandura (382) -e f – okrugla drvena posuda za parangal s udicama nataknutim na obodu

levantarun (985) -una m – olujni istočnjak s kišom; Vlośi na glovu bi mu źabilili ol brigih i

penśirih, jidrenjo, navigovonjo, furtunih i furtunolih, burih i lebićodih, levantarunih (23.2.)

levont (65) -a m – 1. istok; a źa vrime śe je orjentiralo po źviźdima po kojima śe je racunalo ure i tu śu iźvecera bile parve źviźde koje śu iśticole u levontu (4.1.); 2. istočni vjetar

levut (447) -a m – leut, ribarski brod za lov plave ribe koji opasuje svjećaricu mrežom; Ala, potegni levut śvićoru da śe ne pribije (15.5); Levut je imol i śohe (22.7.); Vajo ukarcat jaglicoru i źvat joś druźine jer śe źa na jaglice hoće ośmorica. Dvo u borku i u levutu śeśtorica (15.1.)

liber (477) adj. -o, -u, pred.-a, -o – slobodan; Raźormoj veślo na katinu i śridu po ih śtavi daprova na bondu ol prime neka ti je bonda ol śride libera źa lavur kolo mriźe (15.2.)

libon (290) -ana m – debelo uže kojim se opasuje mošt prilikom prešanja grožđa na tradicionalan način; Mriźe će povit pok će ih bit inkatura olvit. Vajo udugo iźlongat da iźgubi verinu, ośtija, povilo je kako libon (bilješka 15) (11.2.)

lijun (679) -una m – lav

linjat (968) -on impf. – nestajati, slabjeti; I tako śu śe godiśćo namotovala, furca śe gubila, źivot je linjol (23.1.)

lipo (618) adv. – 1. lijepo, uredno; Lipo tu śtivojte udugo (15.3.); A bilo je lipo śluśot kako śu śtori Komiźoni navigali do Rudice i Piśkići na Gargano gajetima (21.3.); 2. prilično, dobro; Jeśi ga dobro apikol jer lipo poteźe (17. 1.); Baś je lipo iślo puto śoto (17.1.)

liśpid (180) -a m – masnća, prljavština od masnoće; Gledoj ca śu brodi ćapali liśpid (7.1.)

lito (123) lita m – dlijeto

liźot (914) -en m – 1. hodati četveronoške; Oni śu śe iź nojranijega ditinśtva śpremali źa more, cin bi poceli liźot; 2. gmizati

lno (210) lna n – dno; Je ti udril u lno?(13.2.); Doj majśtru meni da ti je maknen ol lna (18.4.); Imali śu śperune ol darva fino źaośtrene, duge jedon metar pok bi ga tiśkal kroź źdrib ol barila ili mojace do śomega lna pok bi ga na nuś vonjol (8.1.)

lopiźa (866) -e f – zemljana posuda za kuhanje hrane; Kupovoli lopiźe, teće, fjaśke (21.3.); Jeśte reźentali ormu, poplit i kunce. Kal śe ośuśi tuko ga omanit u lopiźu neka boje puźi kal śe karpi da ne źapire (6.1.)

lovak (548) adj. lovko, lovku, pred. lovka, lovko – koji je povoljan za lov; Voda iź Śćećo ni lovka (16.1.)

loźumina (973) -e f – vrsta trave gustog busena koja se upotrebljavala za slamnjače; Dronjolo śe na pojace ol ślame ili loźumine (23.1.)

luc (946) luca m – luč; Śvitilo śe je na luc (22.7.)

lug (942) luga m – pepeo; Śtukovalo śe je katramon i lugen kako i provo gajeta (22.6.)

lumbul (280) -a m – jedna od niti kojom je upleteno uže; Polvarźi pol lumbul (11.1.); Vidi ca je tunja obilila obo źodiv da je jedva duśla gore na jedon lumbul. U malo da ni pukla (13.2.)

luśija (170) -e f – topla voda u kojoj je otopljen pepeo; Ruke iśpucone, iśfriźone ol źice ol vorśnjokih, barkojih ol jaśtoga. Uvik śe je kuhola luśija i banjalo ruke u nju (19.2.)

M

macagarbun (274) -a m – rovac, kukac koji živi u gnoju

macavarija (957) -e f – veliki drveni mlat kojim se tukla smrča ili kora bora za pravljenje tinte radi bojanja i konzervacije mreža; muj otac je duśal jidan iś macavarijun i śve je te gajetice macavarijun iśpeśtol (22.8.)

macula (121) -e f – drveni čekić za šuperenje; Jeśi vaźel diźicu, nośtavak, maculu, śvilac, lito, śtupu (6.1.)

maća (678) -e f – mrlja; Vidi ga ca śe muci, śvi je iśal na maće. A i lijuna bi ovu mortvu more raśkompenśalo – mijenja boju lica zbog mučnine od morske bolesti (18.2.)

Madonini (909) pl. tant. -ih m – porodični nadimak

mahrama (766), -e f – marama; pok da źena kalo mahramu iź glove i rece: „Adijo naśi (19.1.)

Majela (136) -e f top. – planina u unutrašnjostui Italije Maiela, čiji se vrh vidi iz Komiže kao otok na horizontu desno od Biševa u vrijeme velike vidljivosti; Vidi śe Majela. Śiguro je śoto śiroko – po velikoj vidljivosti zaključuje da slijedi jugo (6.2.)

majinat (420) -on pf. – spistiti jedro; Tuko majinat i butat jacom źa bondu (13.5.)

majnovonje (991) -vonjo n – spuštanje jedra

majśtra (332) -e f – nit parangala na koju su vezani pioci s udicama; A ca ti je tu teśko? Tu je śiguro volina. Doj majśtru meni da ti je maknen ol lna. Vidi kako njun vajo dudot dokle śe ne olcipi (18.4.)

makulon (723) adj. -o, -u, pred. -a, -o – oštećen, povrijeđen; Źa puć na jaśtoge na śkoje, tukalo je nojpri noć dobru i joku druźinu, one koji śu forconi da njin niśta ne śkodi, a da ni makulon, da je źdrov kako śtina ol Bruśnika (19.1.); Kal biś donil jaśtoge iź śkoja u Komiźu targuvcu, un bi olma iśkartol jaśtoge koji śu bili makuloni pok bi ih śtavil na bondu (19.6.)

Malteźovi (910) pl. tant. -ih m – porodični nadimak

manavela (362) -e f – drvena batina za ubijanje ribe; Dojte ovamo ganac i śpurtel i manavelu ako bude kojo marina da njuj glovu iśpeśton da ne bi koga źagriźla (13.1.)

Mancinovica (780) -e f top. – spilja u uvali Zaruśka na otoku Śvecu gdje su ribari obitavali za vrijeme višednevnog ribolova (danas je urušena); A jilo śe je u śpilu Mancinovicu i śpolo na pojace ol ślame (19.2.)

maniśtra (730) -e f – tjestenina

Manjarema (429) -e f – brdo i punta na desnoj obali Komiške vale; Ne voź ovode bliźu kraja. Largoj ol Manjareme jer śu veśla śkupa – prema usmenoj predaji punta i brdo Manjarema nazvana je prema podmorskom grebenu gdje su ribari često lomili vesla (tal. mangia remo – koji jede vesla) (13.5.)

marac (769) morca m – ožujak; I tako śe je ribolo śicanj, velu, marac, avril i moź – lovilo se jastoge (19.2.)

marangun (267) -una m – drvodjelac

maraś (234) marasa m – sjekač, mačeta za rezanje mesa ili ribe; maraś źa obruce źadentovat

(9.1.)

marcon (215) adj. -o, -u, prd. -a, -o – koji je od mjeseca ožujka, riba ulovljena u ožujku; A

uźalo je bit i marcone ribe (8.1.)

mareta (40) -e f – blaže uzburkano more; Vajo źnat na maretu źaticot (12.4.); karina ti śe mice pok niśi śigur źa ćapat śe źo nju kal iśkociś u brud iźa marete – kad val približi razinu obale i broda da je lakše skočiti u brod ili iz njega (16.1.)

margarita (582) -e f – uzao kojim se skraćuje duljina užeta najčešće za to da bi se spriječilo pucanje na oštećenom mjestu; Jedon lumbul je pukal. Ucin permomenta margaritu. Vidi ti da joś ni naucil veźat margarit (16.3.)

marina (363) -e f – riba marina (Muraena helena); Dojte ovamo ganac i śpurtel i manavelu ako bude kojo marina da njuj glovu iśpeśton da ne bi koga źagriźla (13.1.)

maśka (718) -e f – riba morska mačka (Scyllium canicula)

maśka (260) -e f – mačka; maśka ol dvo komina – dvoličnjak: ovo ti ga, buźdo, uliźice, guźico, rufijonu, maśka ol dvo komina (10.1.)

maśkul (896) -a m – muški okov za kormilo, na krmenoj statvi koji ulazi u ženski (feminu), koji se nalazi na kormilu; temun je vajalo pritśnut da ne iźleti maśkul iź femine i da ne ośtaneś beź temuna (22.2.)

matadura (913) -ure f – oprema za jedrenje, postava jedrilja; Boje je jidrila gajeta komiśko nego taljonśki trobakuli od śeśt-śedan vagunih. To je bila matadura to je bilo śve uredjeno, to ni moguće virovot, to śu bili provi morśki vuci koji śu śe probivali kroź bote i vitre. To śu bila śpecijolno jidra (22.3.)

maźor (312) -a m – sidreni kamen za ribolovne alate; Odaberi śponu i pero neka ti je vonka da moreś veźat kavicol i śtavi bokun molega maźora (12.1.)

mećonje (493) -o m – postavljanje, stavljanje

milura (338) -e f – podmorski brak, plićak; Doj śridu da śtavimo. Ovode je milura. Śal śmo na kośu – na plićak valja staviti središnji sinjal parangala koji je služio za slučaj da parangal pukne pri dizanju s jedne strane (13.1.); Doj mi tega cornega ugora. Ovi je śiguro ujot na miluru. Propju iźgledo ol rape – ugori iz dubine imaju bljeđu boju (14.1.)

Mirić (840) -a m top. – sastajalište ribara u predjelu Molo Bonda; A nojveće śu śe judi śaśtajoli u konobe, na Miriću, u portune, po śpjajima (21.1.)

mlikotina (613) -e f – posve mirno more; Moća na carnjule vidit kal je mlikotina – ajmo probati loviti carnjule kad je mirno more (17.1.)

Mlin (922) Mlina m top. – žalo u komiškoj vali i ribolovna pozicija; Po cilemu źolu Mlina bile śu prośtorte mriźe (22.4.)

mocejina (1002) -e f – vlaga

moća (611) – ajmo (od homo ća); Moća na carnjule vidit – ajmo probati loviti carnjule (17.1.)

moha (479) -e f – mrežni materijal za manje mreže (za trate je teg); Ovode śu duśle dvi-tri u ćoru mohu – ribe su se zaglavile u mohu većeg oka uz rub mreže (15.2.)

mojaca (115) -e f – drvena posuda veća od barila, oko 70 l; Baril od ulja i mojacu da ne śundraju (6.1.)

molat (śe) (392) -on pf. imper. moloj / mola – 1. pustiti; Iśa (157) dvo-tri paśa i mola (13.2.);

2. pustiti se; kal opereś ruke u luśiju, ruke ti śe molaju (19.2.)

moli dupin (143) -ega m – vrsta dupina, vrlo opasan za ribara jer tjera ribu; Pogledoj koliko je karavona molih dupinih. Śal će śe pośukat pol brud (6.2.)

Molo Bonda (915) -e f – predjel u Komiži sa sjeverne strane uvale

monkul (560) -a m – stupić na pramčanom i krmenom boku broda za vezivanje užeta prilikom siderenja broda; Doj olma boce na monkule ol prove i karme (16.2.)

mont (933) -a m – kolotur pričvršćen za vrh jarbola za podizanje glavnog jedra; Gore lantina i mont ol botunih źa dviźot jidro na jorbul (22.5.)

morka (656) -e f – orijentir na kopnu radi orijentacije na moru; Vajo śal vaźeśt morke. Jelna ti je Śijabod u Muśtaćin, a drugo Kamik u Bumbul (18.2.)

Mortvi don (1008) -ega – Dam mrtvih

mośtac -a m – 1. željezni prsten s kukom koji kliže po kosniku radi razapinjanja pramčanog jedra floka; 2. Uže koje povezuje vrh kosnika s donjim dijelom pramčane statve; kako napravit pajet i mośtac ol prove (16.4)

mośur (127) -a m – tuljak od deblje rozge (indijske – cana di India) za držanje igala za krpanje mreža; Viźitoj je pol provu kablić, a u njemu mośur, jogla ol armivonjo (6.1.)

moź (212) maźa m – maj, svibanj

moźak (308) mozga m – vertikalno uže na krajevima mreže koje spaja donji (olovnji) i gornji (plutni) rub mreže i na taj način učvršćuje mrežu po vertikali; Doj iź śterala gavunore. Iśkupi jih na pluśćo, śtavi kavicol na bondu da śe ne źavije moźak.(12.1.)

mrok (18) -a m – ribolovni mrak koji traje 21 noć; ujoli śmo tega mroka ośan kvintolih (12.10.); kal bi finil mrok bili bi poplati iśpucoli i tvordi kako u tovara kopita (1.3.); Tako śe je źnalo kako je riba, je iźguvernona, je malo śoli, ol kojega je mroka pośoljena, je ol maźa ili avrila (8.1.)

mucnik (94) -a m – radnik koji se iznimno trudi, trudbenik; A bilo je lavuraturih, mucnikih

(10.2.)

mudantine (919) pl. tant. -ih f – kupaće gaćice mudonte (835) pl. tant. -ih f – muške gaće muka (741) -e f – brašno

mul (943) mula m – molo, lukobran

murluc (665) -a m – riba mol (Merluccius vulgaris)

muśica (394) -e f – morski nametnik koji napada ulovljenu ribu; Vidi ca śu tu tabinju muśice

iźmuźle da śu ośtale śomo kośti (13.2.)

muśki uźal (594) -ega m – jednostavan uzao za vezivanje dva kraja užeta – čvrsto drži za razliku od sličnog ženskog uzla; kako śe uźuntoje kunce, kako śe karpi, muśki uźal da śe ne odriśi (16.4.)

Muśtaćin (658) -a m top. – lokalitet na otoku Svecu

N

nadijen (647) adj. -eno, -enu, pred. -a, -o – nadjenut, nataknut; Kal je friśko jeśka, bokune ne otukuju, nego gucaju nadijene bokune (18.1.)

nadit (331) -ijen pf. – nadjeti (ribu na udicu); Nośtuj ti śić jeśku neka nadijemo (18.1.); Venja vamo parangol da ga nadijemo (13.1.)

naganjot (616) -en impf. – naganjati; Avertij kako iśtendijeś jer iźgledo da naganje na barilac (17.1.)

najelno (416) adv. – sve skupa, odjednom; Ovu bilu ribu, ove pagare, źubace, kontere i śkarpine prodat ćemo najelno jer śe tu ne iśploti prodovat na peśkariju (13.4.)

naparcit (854) -in pf. – naprčiti, istaknuti stražnjicu; Kal bi śe źenśke korale, źamicole bi roge jelna druguj, dviźola fuśtone i kotule, pleśkale śe po guźicima, kalovale gaće pok naparcile guźicu i govorile jelna druguj: „Ovo ti śa njun śe koroj, ti śi njuj por“ (12.2.)

napirot (473) -en impf. – natiskivati se; Voga na borku. Udri ti na primu śa uźun jer napiru na kola –

riba ide prema vratima mreže pa bi mogle pobjeći te je treba uplašiti da se vrati u mrežu (15.2.)

napuko (510) adv. – naopako; Tako ti je kal ne pogodiś kurent pok volta napuko i ne umjeś niśta (15.4.)

napunit (390) -in pf. – zategnuti uže ili mrežu; Ala, ti napuni i tumba koloc (13.2.)

napuśe (642) adv. – posebno, odvojeno; Vajo namotat śride, a kavicole netat, butat napuśe i śtavit u kaśetu (18.1.)

narigot śe (674) -on pf. – ispovraćati se

naślonit śe (619) -in pf. – riba se nasloni na mrežu, ali ne ulazi u oka mreže; Udri pobukon u kvartir neka riba iźlećo vonka neka boje ceto, a ne da śomo naśloni i rendi ol mriźe (12.3.)

naśtivat (564) -on pf. – naslagati; Ovodi je kojo śamaruśa incetala u śomi śardun. Aśti boga, ca śi ih naśtivol u kompu – drug koji je presipao ribu iz gvadanje (456) imao je pravo izdvojiti koju bolju ribu za sebe, a obično ju je slagao u prostor između dva rebra na boku broda – komp (375)

naucan (586) adj. -no, -nu, pred. -na, no – naučen, sa znanjem, naviknut – Nikur śe ni naucan rodil

(16.3.)

navalica (435) -e f – gužva pri kupovini; Vidi kojo je danaś navalica na ribu da ne mogu duć kraju ol

galame, tiśkonjo, vikonjo (14.1.)

navarć (313) -źen pf. – nametnuti konop, omču oko čega; Onda bi druźina źaveźla na cetiri veśla śvun furcun i pul kraja, a ovi koji śu pri tebe duśli na źolo, oni bi agvantali brud pok bi olma navargli parong i potegli brud na kroj (19.4.); Ćapoj i navarźi śponu na kroj (12.1.)

naveźonje (750) -o n – veslanje protiv struje i valova da bi se brod održao na mjestu

navit (573), -ijen pf. – stisnuti, zbiti mrežu da riba ostane zbijena u saki; Navijte tu po źanotu i alavija veźite źa friźetu (16.3.)

navivat (483) -ijen impf. – stiskati, zbijati mrežu da riba ostane zbijena u saki; Buta olovo pol noge i pomalo navijite (15.2.)

navuć śe (794) -ucen pf. – izvući svoj brod na obalu (povratni glagol zbog osjećaja identiteta čovjeka i broda); Ako je bilo marete, ni śe bilo lako navuć na źolo (19.4.)

nepotenat (530) adj. -ento, -entu, pred. -enta, -ento – nesposoban, invalidan; dorźi barbitu neka śe śtariji ukarcaju da ku ne pade na śike jer bi śe raźbili kako butiljun u śtu kuśih pok ku bi ga iśkupil. Bil biś do śmarti nepotenat (15.6.)

nepratik (895) adj. -o, -u, pred. -a, -o – nevješt, bez iskustva; Duśal je nepratik, neiśkuśan, dośal je iś punin jidrima na kulap (22.1.)

nerat (118) neren impf. – roniti; Śuvenj buta na pajulac neka prova manje nere (6.1.)

netat śe (334) -on pf. – osloboditi se, razdriješiti zamršeno; Vajo pritiśnut majśtru da śe ne imbrojo jer ku bi je po noći netol (13.1.); Vajo namotat śride, a kavicole netat (18.1.)

nevera (97), -e f – nevrijeme, oluja; źvoli śu ih deroti ili odre śtrambjere koji niśu pośtivali nevere ni furtune (5.4.)

nevoja (724) -e f – bijeda, siromaštvo; A nevoja je bila veliko. Vajalo śe je na butigu unaprid duźit u targuvca da ti do śpiźu da moreś puć ribot (19.1.)

nikur (966) pron. – nitko; Meni nikur ni darovol niśta (22.11.)

nominat (30) -on impf. – čuvati uspomenu na nešto ili nekoga u kolektivnoj memoriji; Tu śu bile śtore uźonce naśih śtorih koji śu pune Komune śoli tratili źa vrime velike ribaśćine kojo je bila 1909. godine koju śe nomino u komiśkuj memoriji (2.1.)

norak (917) norka, m – ptica gnjurac; Śva dica Mole i Vele Bonde kal bi imala cetiri-pet godiść, olma śu kako norci pul mora torkali (22.4.)

nośtavak (120), -uvka m – klin za nabijanje obruča; Jeśi vaźel diźicu, nośtavak, maculu, śvilac, lito, śtupu (6.1.)

nośtuj (651) imper. – požuri; Nośtuj ti śić jeśku neka nadijemo (18.1.)

Novo pośta (536) – ribolovna pozicija južnoj strani Komiške vale između Kamenica i Śtore pośte

nuko (104) excl. – uzvik nutkanja, poticanja; Nuko, dvini ti baril źapaconih śardel (6.1.)

Njiva Źonkotova (924) -e top. – ravnica u Komiži u predjelu Potok

O

obrit (389) -ijen pf. – 1. obrijati; 2. fig. oduzeti, otkinuti, oteti; Provat ćemo śtavit koloc, ali mi śtruco riba. Śal će je koloc obrit (13.2.); oni iź Śtore pośte non je obril źomet (16.5.); Uvik gledoj da ti vorh ol udice ośtane vonka da śe raźina pri źadije jer ona je puno furbaśto riba pok obrije ili iźmumo bokun (18.1.)

obruc (233), -a m – obruč; Kal bi bacvori źalnivali barile ślonih śardel, bili bi donili iśprid barake konja i lna, obruce, śvilaca, maraś źa obruce źadentovat, śarbuna da njin obruci źapiru kal nabiju (9.1.)

oda cetiri (541) indecl. – uže (100 m dugo) četvrto po redu od kraja mreže prema obali radi povlačenja potegače (trate) prema obali; Kal śte uźe pribroli, veźite na kulnju barilac ol baruźe iśto tako na oda dvi i na oda cetiri (16.1.)

oda dvi (540) indecl. – uže (100 m dugo) drugo po redu od kraja mreže prema obali radi povlačenja potegače (trate) prema obali; Uźa oda dvi ni alavija. Jedon lumbul je pukal (16.3.)

odabrat (309) -eren pf. – pripremiti nekoliko metara užeta ili mreže da ne bi zapelo pri bacanju u more;

Odaberi śponu i pero neka ti je vonka da moreś veźat kavicol (12.1.)

odra śtrambjera (96) -e f – onaj koji u pretjeranom radnom entuzijazmu ne izbjegava ni opasnosti; śve one koji śu hodili po śkojih i bili dobri lavuraturi, mucnici, źvoli śu ih deroti ili odre śtrambjere koji niśu

pośtivali nevere ni furtune (5.4.)

oflacit (673) -in pf. – omlitavjeti; Jeśon ti rekal da śi oflacil i da ćeś śe narigot (18.2.)

ofrolat (327) -on pf. – (o ribi) omekšati, izgubiti svježinu; Ala, vajo kaśetu da iśtribimo dokle ne ofrolaju – trebamo izvaditi ribe iz oka i staviti u sanduk dok ne omlitave (12.2.)

ohlep (379) -a m – udar vala o obalu ili udar od obale odbijenog vala; Vidite je śu von alavija ormona jerbo je duśal ohlep ol kraja (13.2.)

ohrekovat (846), -ujen impf. – hrakati ispljuvak

okrojit (482) -in pf. – nešto loše napraviti, stvoriti nepriliku; Ovo dvi-tri jeźine. Dobota śon ga okrojil –

zamalo sam se naboo na morskog ježa (15.2.)

okurivat (727) -ijen impf. – trebati, bit od potrebe; Bil bi ti targovac dol buletin, a ti biś mu rekal ca ti okurije i tako biś bil ucinil proviśtu (19.1.)

olhodit (976), -in impf. – odlaziti, napuštati; Govorilo śe je „śtori ribor – śtori prośjok“ jer kako mu je olhodila furca tako śu mu śtarili orti i brodi, tako je famija biźala ol njega (23.2.)

olma (804) adv. – odmah; tukalo je mriźe śtavit u more da śe ohlode ol rujote jer bi śe bile uźegle i olma raśpale kako paucina (1.1.); Tad bi drug rekal śvićoru „śjor śi, śjor, olma ćemo uredit“ (2.1.)

olovnica (533) -e f – komad olova uvijena oko užeta na donjem obrubu mreže u funkciji utega; Nikoliko olovnic śon nabil, potukal olovo neka ne śćipje jer već ni gore śtvori nego kal trata śćipje (16.1.)

olovnjo (621) e f – donji rub mreže s nizom olovnih utega; Tira na deśtru! Olovnju gore! – donji rub mreže (s olovnim utezima) dižite (17.1.)

olovo (325) -a m – donji rub mreže s nizom olovnih utega; Tira olovo neka ti ne iśpadaju – da ne ispadaju zaglavljene ribe (12.2.)

oltra (152) adv. – skroz; A ca śi ga inferil, olma mu je dupinora iźośla oltra – proboo je kopljem dupina tako da je koplje izašlo na drugu stranu tijela (6.2.)

olvornit (388) -en pf. – skrenuti brod; Śal mi olvornite jer gre ćapat – skrenite brod jer će parangal zakačiti (13.2.)

omanit (411) -en pf. – obrisati; Cekoj da iśtaren tub i omanen mu paver neka śe boje vidi ako paśo koji vapor (13.3.); Ugore dobro omanite ol śliźotin (13.5.)

omekcat (800) -on pf. – omekšati; kal uloviś jaśtoga koji śe imo iśvuć, a poźnaje ga śe olma kal ga ćapoś pol parśte, njemu śvi oklop povar nug omekco (19.5.)

omośtit (8) -in pf. – obojati; pri je tuklalo iśkupit mriźe, ukarcat, źakarpit, ubrat i iśtuć ruj, omośtit (1.1.); gvadanja je novo. Prominil śon je ovega mroka pok śon je omośtil u korku i pomocil u more neka boje źaśkuri da jaglica ne śpavento (15.1.)

oparćat (145) -on pf. – pripremiti; Vajo śve veceraś oparćat i śtavit u brodu (18.1.); Vajo na viśtu olma oparćat ganac (18.4.); źene iśpekle kruh, baśkotale baśkot, iźmendale promine, oparćale robu i śtavile u śaketu i donile na barbitu (19.1.)

orca (150) -e f – privjetrina broda koji se kreće; Iźduśi jidro, vajo ga pogodit na orcu – treba usporiti brod skretanjem na vjetar kako bi bilo lakše kopljem pogoditi dupina (6.2.)

oriśac (587) -ca m – vrsta uzla za vezivanje sartija; jo ću te naucit uźal oriśac koji nateźe śortiju (16.4.)

orma (130) -e f – deblji konac za armanje (uređenje, opremanje) mreže; Jeśte reźentali ormu, poplit i kunce (6.1.)

ormon (378) adj. -o, -u, pred. – arman, opremljen, uređen; Ala, naśi, buta veśla u more. Vidite je śu von alavija ormona jerbo je duśal ohlep ol kraja (13.2.)

ormot (671) -on pf. – armati, opremiti, urediti; Ormoj dvo veśla (18.2.)

orore (897) pl. tant. -ih – strahote; Pajuli śu letili u ariju. Covik, ako je bil pol provu, bil bi udril glovun u śkaf. To śu bile orore, raźumiś ti. Pri na jidra! (22.2.)

ort (806) -i f – 1. ribolovni alat; 2. kompletna ribolovna postava uključujući i brod i posadu

ośmica (595) -e f – vrsta jednostavnog uzla za vezivanje udica

ośmudit (521) -udin pf. – oprljiti vatrom; Larga da te ne ośmudi (15.5.)

ośtrol (988) -ola m – vjetar iz pravca juga

otart śe (506) otaren pf. – otrti se, okrznuti se, proći tik uz što; a borka neka śe otare niź śomu Gatulu –

neka pomoćni brod pri bacanju mreže prođe tik uz obalu lokaliteta Gatula (15.4.)

oteśkat (701) -on pf. – postati teškim, otežati; Dobro je oteśkalo, śiguro śe je obiśilo veće raźin – postalo je teško dizati parangal jer se ulovilo više raža (18.3.)

otubar (216), -a m – listopad; riba ol śetembra do otubra nikal śe ne moźe ucinit, uvik śu friśkace – sardele ulovljene od rujna do listopada ne mogu posoljene nikad dozreti (8.2.)

otukovat (646) -ujen impf. – (o ribi pri ribolovu) udarati u mamac (što je signal ribaru da je riba prisutna); Kal je friśko jeśka, bokune ne otukuju, nego gucaju nadijene bokune (18.1.)

otvorit (385) -in pf. – otvoriti pogled, skrenuti brod u stranu da bi se vidjleo što je sa strane broda;

Otvori mi malo da vidin pridośe (13.2.)

P

Pacetovi (905) pl. tant. -ih m antrop. – porodični nadimak

padvona (888), -e f – najlošije vino koje bi se sredinom studenoga pravilo od dropa, preostalih grozdova od paljetkovanja i vode, kako bi dostajalo do mladog vina početkom prosinca; Tu śe je pripovidalo uź komin i tiśkolo glovnje neka boje gori, a bliźu śebe diźica vina, bevonda i padvona kojo je pomogla da śe i fjabe provju (21.4.)

pahat (228) -on impf. – ugodno mirisati; (o slanoj sardeli) je paho kako parśut i kako iźgledo (8.2.)

pahonje (567) -o n – ugodno mirisanje; (o pečenim girama) Tu śu one parve źa na roźonj i źadimit cilu śtrodu ol pahonjo (16.2.)

pajet -a m – bokobaran broda

pajul (403) -a m – komad brodske podnice; śal nojpri iśtarite pajule śtracun ol śliźotin i karvetine da śe ku ne pribije ili popuźne (13.3.); Onda bi jedon dil broda ośtol u ariju i onda bi bil pol doli – bummm. Olma śu pajuli iźlećali (22.2.)

pajulac (54) -ulca m – prostor između banka od katine i pramčane palube u falkuši, a pripadao je

svićoru (22); Śvićor je uvik śpol na pajulac (3.2.); Śuvenj buta na pajulac neka prova manje nere (6.1.)

pajuloda (109) -e f – svi dijelovi brodske podnice; Ukarcojte parve barile źapacone i napravite pajulodu ol katine do prime (6.1.)

pakol (550) pakla m – paklina kojom se mazalo podvodni dio brodske oplate i spojeve madira; bronźin ol pakla – lonac za paklinu

palac (462) polca m – zapornik za veslo na boku broda u obliku palca; cimu veźi źa palac ol śride

(15.1.)

paleta (169) -e f – drvena pljosnata lopatica koja služi kao pritiskač glava sardela prilikom soljenja da

bi što više izlučile ulje kojega se valjalo što prije osloboditi radi kvalitete slane sardele; iśkarcali śmo śve, uredili, śtavili śve na śvoje miśto, barile, katrafunde, frake, palete (7.1.)

pametor (78) -a m – razdoblje pamćenja društvene zajednice ili pojedinca; Prefin śu źa muga pametora u Komiźu bila cetiri veślora, cetiri radione di śu śe cinila veśla (19.6.)

panceta (439) -e f – komad mesa od trbušne šupljine; ove pece ol pancete ca će śkvarit na źeravu kal ih nadijeś na roźonj (14.1.)

paniźel (551) -ela m – prvi madir od kobilice koji se penje uz uz obluk (karoc) do aśte (ravni dio statve) te je stoga tordiran; Ala, aźvelto neka brud ne gruho jer će iśpucot pakol i iźletit śtupa iśpol paniźelih pok će brud puśćat vodu (16.1.)

papalinjok (857) -a m – riba papalina (Culpea sprattus); kako śu śtori Komiźoni navigali do Rudice i Piśkići na Gargano gajetima i tamo prodovali ślonuu ribu, śardele, lokorde, śkuśe, ćurlice, papalinjoke, śnjure (21.3.)

parangol (330) -ola m – parangal, ribolovni alat – nit s mnogo udica; Ala, naśi, vajo puć śtavit parangol. Venja vamo parangol da ga nadijemo (3.1.); Vajo gledot aźvelto iśtegnit parangol (13.2.); Źaveźi k njemu jer mi opet śćipje, a ti pridośe źo nje pok ćemo provat olvornit ol kośe da bi non poletil parangol (13.2.); revoltat parangol – skupljeni parangal isprazniti iz posude da bi se vratio ponovno na način da se udice zataknu duž oboda posude – levandura (382)

parangolśki uźal (590) -ega uźla m – parangalski uzao; uzao za spajanje užeta ili nit jednostrukim, dvostrukim ili trostruki namatanjem sa svake strane i provlačenjem; kal bude vrime, jo ću te naucit uźal oriśac koji nateźe śortiju, vultu śkurentu i alavija parangolśki uźal dupli i unjuli (16.4.)

parong (796) -a m – sistem kolotura za izvlačenje ili porinuće broda; oni bi agvantali brud pok bi olma navargli parong i potegli brud na kroj (19.4.)

parteni drug (583) -ega druga m – onaj član družine koji je nespretan, koji nije vičan ribarskom zanatu;

ti tu napravi, jerbo un je parteni drug (16.3.)

cempriś (1006) -a m – čempres; fig. partivat pol cemprise – umirati: I tako śu jedon źa drugin partivali pol cempriśe ol kopośonte (23.1.)

parvo (952) -e f – skupina ribara koja s obale vuče mrežu potegaču s kraja mreže koji je prvi išao u more prilikom opasivanja ribljeg jata; Tira parvo! Tira źotega !(22.6.)

paś (391) paśa m – sežanj, duljina raspona ruku, ribarska mjera za mjerenje duljine i dubine;; źavancoj jedon paś arganela (18.2.)

paśa (614) -e f – planktonska masa; Moća na carnjule vidit kal je mlikotina. Bit će śiguro iśplivoli ako kurent nabije paśu na kroj (17.1.)

paśarica (717) -e f – riba pasara (Fam.Pleuronectidae)

paśat (676) -on pf. – proći, prestati; (o onome koji trpi od morske bolesti) Śtavi mu mokru śtracu na celo pok će mu śve paśat (18.2.)

paśot -en impf. – pasati, opasivati (ribu mrežom); To śe ja paśolo, to śe je poteźalo (22.7.)

paśot (799) -en impf. – dosizati, dopirati do; sunce pase – sunce doseže; Jaśtog kal śe iśvuce u primaliće, finimenat morca gre pul kraja na pliće di je jacijo vegetacija i di jacije śunce paśe kako bi mu ca pri oklop ojacol (19.5.)

paśovat (638) -ojen impf. – prolaziti (dobro, loše) u nekom poslu; ali śu uvik boje paśovali koji śu bili tihi jer śu bili pametniji źa źapovidat (5.4.)

paśtariźi (737) pl.tant -iźih m – tjestenina u formi riže

pauk (719) -a m – riba pauk (Trachinus spec.)

paver (61) -era m – fitilj svijeće, ferala

paźuha (455) -e f – dio sake mreže trate; saka je imala 4 pazuhe koje su služile radi ojačanja sake da ne bi pod pritiskom ulovljene ribe ispucala; Avertij na paźuhe da ne iśteźe (15.1.)

peca (438) -e f – šnita mesa; Jeśi donil maraś i śikiricu da napravin pece. Ala, ove pece ol pancete ca će śkvarit na źeravu kal ih nadijeś na roźonj (14.1.)

pecenica (159) -e f – pečenica, leđna pozicija mesa duž središnje kosti; Vajo ga olma raśplotit, iźvadit pecenicu, pośolit i polucit i pritiśnut korgon neka iśpurgo karvetinu pok ćeś vidit ca je peceni dupin (6.2.)

pekja (598) -e f – petlja na kraju užeta; pekju źa śogulu (16.4.)

penete (740) pl.tant -ih f – šuplja, koso rezana tjestenina

penśir (983) -ira m – briga; Vlośi na glovu bi mu źabilili ol brigih i penśirih (23.2.)

perikulat (486) -on impf. – izlagati se opasnosti; Tuko joś priśić, dvo puta priśić, boje nego perikulat i iźgubit ribu (15.3.)

perikulo (795) adv. – opasno; ako je furtuna perikulo je da te ne raźbije obo źolo – opasno je da ti brod ne razbije (19.4.)

permomenta (581) adv. – odmah, u trenutku; Ucin permomenta margaritu (16.3.)

perun (875) -una m – viljuška peśkarija (414) -e f – ribarnica peśkat (301) -on impf – lovit

petegulat (844) -on impf. – brbljati, ogovarati

petegulonje (256) -o n – brbljanje, ogovaranje

Petrov moli kriź (68), -ega m – drugo po redu zviježđe na noćnom nebeskom satu; Petrov veli kriź, Petrov moli kriź, iźmeju njih je bila ura i pul (4.1.)

Petrov veli kriź (67), -ega m – prvo zviježđe na noćnom nebeskom satu

piśak (19) piska m – oblutak; joś je bilo gore na źolo ol Bruśnika – tamo niśi mogal u śridalne ol vriline piśkih buś hodit (1.3.)

pićak (400) pićka m – piok parangala koji je vezan za majstru (glavnu nit), a na kraju mu je vezana udica; Nemuj kidot pićke (13.2)

pijat (48) -ata m – tanjur

pila (243) -e f – manji bazen u ribarskoj baraci u koju se s poda cijedila salamura iz barila posoljene ribe; onda bi śe oprola baraka i pila ol śalamure (9.2.)

pineźi (833) pl. tant. -eźih m – novac

pinit (572) -in impf. – (o ribi) puštati mjehuriće zraka; Ca ne vidiś da śu pinile (bilješka 23) i dvigle

śaku

pipa (873) -e f – slavina

piśtula (779) -e f – šlic, rasporak na hlačama; Ujutro, kal bi śe dvigal, digod niśi mogal piśtulu otvorit –

od rada bi otekli prsti tako da ribar često nije ujutro poslije spavanja mogao otkopčati šlic da bi se pomokrio (19.2.)

piźdacina (181) -e f G pl. -ih / -in – meduza; a more je mutno, puno piźdacin (7.1.)

Piźdukalo (74) -ota m – zvijezda Danica; Petrov veli kriź, Petrov moli kriź, iźmeju njih je bila ura i pul. Onda Rośćapnice, Śćopi, Vlaśići, Gvardijule, Śmokvenica i Piźdukalo. Tako śu ove źviźde bile kako aleruj priko noći (4.1.)

pjacarun (262) -una m – nadglednik tržnice

plaśnut (523) -en pf. – buknuti plamenom; Larga da te ne ośmudi jer śuma laśne i plaśne kako śiromaśko śuperbija (bilješka 19) (15.5.)

pleśkat śe (852) -ćen impf. – pljeskati se, tući se dlanom; Kal bi śe źenśke korale, źamicole bi roge jelna druguj, dviźola fuśtone i kotule, pleśkale śe po guźicima (21.2.)

plona (890) -e f – krovna kosina; Glovnje śu śe otukovale neka boje iśkre, a u kantun pol plonu je gorila molo śvićica na ulje iś paveren (21.4.)

plotit (650) plotin impf. – raspolučivati, rasijecati; Riba pośempijo i poguco bokun kuda pijavica i ne utece lako, nego njun je pośli inkatura iźvadit udicu. Vajo dobota śvakuj tarbuh plotit (18.1.)

plova (928) -e f – barčica igračka; oni śu cinili kalankote (bilješka 35), plove, oni śu jidra śili. Na komad daśke źaośtri provu i karmu i śtavi na śridu jorbul, na provu śtavi baśtun, ukrode materi komad robe olkine ocu ol mudontih botune i napravi jidro uźo portugeźe (22.5.)

pluśćo (305) -a n – platno za prenošenje manjih mreža; Doj iź śterala gavunore. Iśkupi jih na pluśćo

(12.1.)

pobuk (320) -a m – okrugla ploča nataknuta na motku, a služi za udaranje po površini mora radi tjeranja

ribe u mrežu; a ti pobukon muti na śvu aśpu duboko neka śe naślone i polete u śaku (15.2.)

podriśćuśa (748) -e f – prolijev; dvo kila riźih, da koga ćapo proliv, diźenterija, griźa, teśko kletva – śida podriśćuśa (19.1.)

pofriga (690) -e f – zaprška; buta pofrigu neka śtruji da bokun kapula źaźuti (18.3.)

pogucat (649) -on pf. – progutati; Kal je friśko jeśka, bokune ne otukuju, nego gucaju nadijene bokune.

Riba pośempijo i poguco bokun kuda pijavica (18.1.)

pojaca (425) -e f – slamnjača; A jilo śe je u śpilu Mancinovicu i śpolo na pojace ol ślame (19.2.)

pojovonje (999) -o n – skretanje barkom niz vjetar zbog nemogućnosti održavanja smjera

Pol Boźonića (606) indecl. top. – lokalitet nad uvalom Lucica u Komiži gdje su se okupljali ribari i debatirali

Pol Guśpu (544) -e f top. – žalo ispod crkve Gospe Gusarice

polśić (492) -icen pf. – poviti mrežu tako da se ne može vertikalno prostrti u moru jer donji dio mreže s olovom prijeđe preko gornjeg gdje je pluto; Alavija voroj na śkaf olovo da ne bi polśiklo u mećonju (15.3.)

polucit (160) -in pf. – špikovati meso češnjakom; Vajo ga olma raśplotit, iźvadit pecenicu, pośolit i polucit i pritiśnut korgon neka iśpurgo karvetinu pok ćeś vidit ca je peceni dupin (6.2.)

poluśijon (198) adj. -o, -u, pred. -a, -o – opran u vreloj vodi s mješavinom pepela; Tako śon ol guśta legal na ciśtu pośteju i poluśijone lancune (7.1.)

polvarć (279) -varźen pf. – umetnuti, podmetnuti; Polvarźi pol lumbul (11.1.)

polveźat (295) -veźen pf. – podvezati; A źoc niśi polveźol śinjol kalumi (11.2.)

pomalo (45) adv. – tiho; mogal je nojboje cut komondu śvićora jer śvićor je govoril pomalo da drugi brodi ne cuju ca śe ovamo dogodjo (3.1.)

pomedora (696) -e f – rajčica

poniśtra (271) -e f – prozor

poplit (131) -a m – deblji konac za rubove mreža; Jeśte reźentali ormu, poplit i kunce (6.1.)

popraźen (33) adj. -o, -u, pred -a, -o – popržen (kruh); a vrot mu je bil udubjen ol ślopa i śunca kako kruh popraźeni (2.2.)

populat (401) -on pf. – popuniti, nadomjestiti; populat udice parangola – nadomjestiti otrgnute udice na parangalu: Nemuj kidot pićke. Vajat će udice populat (13.2.)

popurit (511) -in pf. – tek malo popržiti ili ispeći; A ca moreś, tu śe źivima dogodjo da ne ulove niti źa popurit (15.4.)

popuźnut śe (408) -en – pokliznuti se; iśtarite pajule śtracun ol śliźotin i karvetine da śe ku ne pribije ili popuźne (13.3.)

portit (526) -in pf. 1. otputovati; Kal śmo śe olmorili, nagrijoli, napekli i najili i ośuśili, śal vajo portit (15.6.); 2. fig. umrijeti; portit pol cempriśe – I tako śu jedon źa drugin partivali pol cempriśe ol kopośonte (23.1.)

portun (841) -una m – A nojveće śu śe judi śaśtajoli u konobe, na Miriću, u portune, po śpjajima (21.1.)

pośempijat (648) -on pf. – poludjeti, pomahnitati; Kal je friśko jeśka, bokune ne otukuju, nego gucaju nadijene bokune. Riba pośempijo i poguco bokun kuda pijavica (18.1.)

pośode (49) pl. tant. -ih f – pribor za jelo; drug ol traśtana je bil śluga śvakomu jer un je bil i nojmlaji u brodu. Moral je obaveźno prat pijate i pośode (3.1.)

pośta (499) -e f – 1. ribolovna pozicija; Kal puśtiś cimu i malo urediś po kuverti moreś puć śpat do na pośtu (1.1.); (o iglicama) Neka ih, kośtat će one na pośtu; 2. jednokratno bacanje ribolovnog alata u more; napravit pośtu – Tuko provat napravit dvi pośte na gavune (12.1.); Kuda śmo mu mi krivi ca ni ujol kako parvu pośtu (15.4.)

pośtot (684) -ojin impf. – postajati, stajati malo duže; pośtolo je jelnu uru olkal śmo butali kavicol parangola (18.3.)

pośukat śe (144) -on pf. – podvući se; Pogledoj koliko je karavona molih dupinih. Śal će śe pośukat pol brud (6.2.)

pot (870) -a m – lonac

potegnit (632) -egnen pf. – potegnuti, produžiti se; vrime potegne – vrijeme se protegne: Kal śu ovako śtabilo, śiguro vrimena potegla, tuko puć u kulaf (18.1.)

potenit (192) -enen pf. – potonuti; Riba je legla u śvilinu i povoje i źatu śe teśko dviźe na śkorup. Ako śe akuźo olma je dupini iśtrakaju da jopet potene (7.1.)

potić (872) -a m dem. – lončić

povit (286) -ijen – uviti; povit mriźe – uviti mreže pri bacanju u more tako da se ne mogu prostrijeti i ne love: Mriźe će povit pok će ih bit inkatura olvit. Vajo udugo iźlongat da iźgubi verinu, ośtija, povilo je kako libon (bilješka 15) (11.1.)

povojat (635) -ojen – povaljati; povojat barilce – valjati barilce u moru da prime vlagu kako ne bi propuštali vodu jer služe kao plutače u ribolovu: Vajo povojat barilce jer śu śiguro rośuśni (18.1.)

povuj (188) -oja m – vrsta dubinske morske trave; Riba śe povukla u dubinu. Riba je legla u śvilinu i povoje i źatu śe teśko dviźe na śkorup (7.1.)

poźdrit (513) poźeren pf. – proždrijeti; Vidi ca ośtro govori. Pari kuda će te poźdrit kal mu ni iślo źa rukun (15.4.)

prefin (808) part. – čestica isticanja: čak; Prefin śu źa muga pametora u Komiźu bila cetiri veślora

(19.6.)

pribirat (792) -iron impf. – prebirati, sređivati mrežu; peti je drug bil na śridu, pribirol i ciśtil mriźe i

injeśkovol (19.3.)

pribit śe (407) -ijen pf. – udariti se; iśtarite pajule śtracun ol śliźotin i karvetine da śe ku ne pribije ili popuźne (13.3.)

pribrat (452) -eren pf. – presložiti mrežu za ponovno bacanje u more; Ala, aźvelto vajo pribrat jaglicoru (15.1.)

pricinjen (227) adj. -o, -u, pred. -a, -o – prezreo (o slanoj ribi); źnol koji je njeźin defet, je ćapala uljen, śtrakicon, rongavinun, je ośtala na śuho, beź śalamure, je iśkalfona, ucinjena, je roncova, je pricinjena (8.2.)

kośa (465) -e f – podmorski gereben; Ovode je milura. Śal śmo na kośu (13.1.); prilipit na kośu – mržu staviti preblizu grebenu: kurent da noś ne privari jer biśmo prilipili na kośu ol Babe (15.1.)

prima (52) -e f – prvi po redu veslački prostor od krme u falkuši; napravite pajulodu ol katine do prime. Śomo ośtavite śantinu ol traśtana liberu i ol prime da śe moźe śekat ako noś ćapo furtuna (6.1.); Tuko joś priśić, dvo puta priśić (podijeliti mrežu prilikom izvlačenja na dva dijela), boje nego perikulat i iźgubit ribu. Ćapa gvolo da ti ne śtriźe i buta u primu (15.3.); Odaberi uźu u primu (15.1.); bonda ol prime – lijeva strana broda; Raźormoj veślo na katinu i śridu pok ih śtavi daprova na bondu ol prime (15.2.); drug ol prime – član posade falkuše koji vesla na prvom veslu od krme; drug ol prime moral je bit nojśpośobniji jer je un igrol nojveću ulogu kal je bila filatorija da mriźe ne polvarźe na mriźe, da ih ne źavije (3.2.)

primat (315) -imon impf. – veslati veslom od prime (52); tako dreto primoj neka bude malo śake

(12.1.); Ala, primoj (15.2.); Kal otvoriś iźa glove ol mula plocu ol fabrike Pol Guśpu, onda buta i primoj (16.1.)

pripośt (201) -a f – vrsta jednostruke mreže stajaćice; Śardelore, budele, pripośte, kucinore tu śe je pravilo i plelo ol pujiśkega kunca i źatu śu mriźe bile dobile ime pujiśke (7.2.)

priśikovat (485) -ujen impf. – odvajati ribu na manje količine u mreži prilikom prebacivanja u brod;

raśirite ribu niź brud da je moremo lagje priśikovat i tumbat u brud (15.3.)

priśipot (574) -jen impf. – prebacivati ribu śpurtelom iz śake u brod; Doj vamo śpurtel neka tu priśipjemo (16.3.)