Autor: Valentin PUTANEC

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

A. Komiža, B. Premuda

Autor obrađuje etimologiju naziva dvaju naših otoka: Komiža i Premuda. Prvu je etimologiju naziva Komiža dovodio u vezu s Nikomedia (Mala Azija) P. Skok a nazivi za otok Premudu kojih ima vise, ostali su do danas etimološki neobrađeni. Naziv otoka Komiža autor veže u grč. *kometidia kao nazivom kojim su mediteranski Grci izražavali podcjenjivanje prema seoskom stanovništvu. Naziv otoka Premuda autor tumači iz pelastičke osnove *protimos, naziv prema opisu daje taj otok »prvi na izlazu u kulaf«. Autor tumači kako je došlo do naziva Pyrotima (Porfirogenet, 10. st.), Pamodos (Peutingeriana), Dlasnik = Dlačnik (dijalektalnoj, kao i sve grafije s likvidom u prvom slogu: Primodia, Parmuda, Pelmoda, Palmoda (Ravennas, portulani 14.-16. st.).

A. KOMIŽA

1. O mjestu Komiži na otoku Visu veli se da se nalazi na zapadnom dijelu otoka Visa. Prvotni stanovnici otoka Visa bili su Pelasti, a u povijesno doba Grci, kasnije Itali, zatim Iliri pa i Hrvati. Vis su 997., dakle u doba iza hrvatskog kralja Tomislava, osvojili Mlečani (Badovario Bragadin). Enciklopedija Jugoslavije (VIII, 1971) veli da je mjesto Komiža na Visu nastalo za vrijeme mletačke uprave, što dakako ne znači da čestica, a možda i neko naselje, s imenom koje predstavlja današnje ime Komiža, nije postojalo i prije Mlečana.

2. Da je etimologiju toponima Komiža vrlo teško izvoditi, dokaz je i u tome što P. Skok, koji u Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950) daje kakvu-takvu etimološku eksplikaciju, u svom kasnije redigiranom ERHS ne daje nikakve etimologije pa se ni u registru (ERHS, IV) ne spominje ovaj toponim. U »Slavenstvu« iz 1950. na str. 194. stoji: »Kao maloazijska Nikomedija, i ovo bi bila izvedenica od grčkog ličnog imena Nikomedes. Komiža bi, ako je ovo istina, značila mjesto gdje je neki Grk imenom Nikomedes imao svoju kuću, posjed, vinograd ili što slično«. Na str. 197. knjige ponovno se vraća na ovu etimologiju pa iznosi da se Nikomedija u Maloj Aziji u turskom zove Izmit (valjda prema *[N]ikomid > *Ikmit > Izmit) dok i u nas dolazi prekrajanje u tom smislu daje ni- ispušteno zbog toga što je shvaćeno kao in ‘u’. Na koncu on gotovo napušta ovu etimologiju koju naziva “pusta mašta” jer i na Siciliji imamo toponim Còmiso (co- je naglašeno) između mjesta Ragusa i Vittoria.

3. Ako želimo kritizirati Skokov pokušaj etimološkog tumačenja etimona Komiža (od Nicomedia), onda treba reći daje dosta neobično da bi se ni- shvatilo kao in (Nikomedija : *Inkomedia). Sto se pak tiče toponima Còmiso, Dizionario di toponomastica. Storia e significato dei nomi geografici italiani (Torino, 1990) izvodi ovaj toponim iz arapskoga (navodi i španj. còmiso ‘confisca’) pa je ovdje ova suzvučnost vjerojatno slučajna.

4. Ima ipak jedna sitnica u opisu mjesta Komiže koju nalazimo u literaturi, a to je da »Komižani smatraju Lucane (= Višane) kao gospodu« (cf. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo, o. c., str. 194) pa nam ovaj podatak može pomoći u izvođenju etimologije toponima Komiza. Zaista, u grčkom jeziku nalazimo leksije koje se mogu odnositi na slično označivanje odnosa grad : selo. U grčkom nalazimo (cf. H. Frisk, Griechisches etymologisches Wòrterbuch, Heidelberg, 1950) ove leksije:

a.    κώμη ‘1. selo, 2. gradska četvrt, periferija’, kao opozicija prema grč. πόλις ‘grad’.

b.    κωμήτης ‘1. seljak, 2. stanovnik gradske četvrti, periferije’.

c.    κωμώτις (gen. κωμήτιδος) ‘1. susjeda u dijelu periferije grada, 2. stanovnik sela’, u opoziciji prema grč. μητροποδιεις ‘građanin, ne-seljak’.

Podcjenjivanje seljaka od strane građana zapaža se u svim kulturama pa i u našem jeziku ono postoji na mnogo mjesta. Još i danas postoji u građana pojam seljak i seljačina kao uvredljiva oznaka za stanovnika sela. Sjetimo se i slučaja Krste Frankopana koji iz gospodskoga feudalnog grada Ozlja recentne stanovnike Karlovca (osnovan 1579.) zove, doduše u doba Zrinsko-frankopanske bune (1671.), “Žabarima”.

5. Prema tome možemo izvoditi etimologiju viškog imena mjesta Komiža na sljedeći način: mjesto gdje su *kometidi ‘seljačine’ je *kometidia (akcenat na posljednjem slogu -ία) > (sinkopa sloga s ti ) *kómedja > (-dia > -dia > -za) > Komiza (-za kao lapidea > lopiz, lopiza, ili modiolu > *mbžulj > žmulj). Refleks -za za -dia je dakako postojao u starodalmatskom. U hrvatskom bi refleks bio kao u čakavskom međa > meja. Također i zadržavanje izgovora ko- u prvom slogu bit će iz govora prvotnih stanovnika mještana Visa i Komiže (Grka i Romana). U hrvatskom bismo tu imali o > u, kao u frixorium > frechsura > Prozura (cf. P. Skok, Slavenstvo, o. c., 210, isti, ERHS 3, 72) ili u poznatom lat. nepos, fem. nepotia > nepuča (cf. Isti, prema registru)¹.

6. Ovako izvedena etimologija mjesta Komiža na Visu dokazuje da je ovakvo podcjenjivanje seljaka od strane gradskog stanovništva postojalo na Visu već u doba grčke kolonizacije otoka Visa koja traje do 3. st. prije Krista kada otok dolazi u vezu s Italicima, a takvu oznaku tu zatiču i Hrvati koji otok naseljuju u 10. st.

B. Premuda

1.    Etimologija naziva ovog otoka još je kompliciranija od etimologije toponima Komiža jer je i naziva za nj iz velike starine velik broj.

2.    Otok Premuda nalazi se u zadarsko-šibenskom arhipelagu (vanjski zadarski otoci) a opisuje se kao neobično izduljen otok (dug je 9 kilometara a širok tek 1 kilometar) koji se nalazi 14 kilometara južno od otoka Lošinja. Pomorska enciklopedija (Zagreb, 1954) opisuje ga svega zaraslog makijom i maslinom. P. Skok (Slavenstvo, o. c. i ERHS) za sam nesonim (ili uza nj) navodi ova značenja: a. ime otoka Premuda, b. naselje na otoku Premuda, c. uzvisina na južnom dijelu otoka zove se Premuda, d. uvala, luka na otoku zove se također Premuda. Značenja a, b, d su normalna pojava u toponimiji, a značenje c može biti u vezi s prvotnim etimonom za naziv ovog otoka. Dodajem da je ovaj nesonim dao i antroponimi (prezime, tip toponim Ascoli > prezime Ascoli ): na Lošinju se 1732. spominje Ivan Premuda, u Baški na Krku 1824. Jure Premuda, u 20. st. poznati Vinko Premuda, svećenik (cf. V. Štefanić, Glagoljski rukopisi HAZU, II, 1961, prema registru).

3.    Ime ovog otoka danas je Premuda, u dijalektu i Dlasnik – Dlačnik (maskulinum prema hrv. otok). U starini nalazimo ove nazive:

¹ Naknadno sam upozoren daje i Mate Suić (Ime otoka i grada Hvara, Otok Hvar, Zagreb, 1995, str. 95) iznio opravdano mišljenje da treba napustiti izvođenje Komiza < Nicomedia, te i on polazi od oznake u grčkom za ‘selo’. Jedino se razilazimo u ostalom dijelu izvođenja. On polazi od atribucije Kome + Issaeia = Isejsko selo, dok je u mene bez atribucije normalna grčka izvedenica. U slučaju Suićeve etimologije potrebno je osim toga tumačiti prijelaz drugog dijela u sufiksu -issia > -iša > -iza što bi se moglo tumačiti lenizacijom uslijed mletačkog utjecaja na starodalmatski jezik (iza oko 1000.), a stariji oblik -iša nije ni potvrđen. Stoga ja ostajem kod svog izvođenja koje je osim toga i sociolingvistički obrazloženo.

a.    Car Porfirogenet (10. st.): Πυρότιμα (cf. Gy. Moravcsik – R. J. H. Jenkins, Constantine Porphyrogenitus »De administrando imperio«, Budapest 1949, 29/291, str. 138). Car navodi da su otoci Vikla (= Krk), Rab, Osor i Vrgada naseljeni, dok su Katautrebeno, Pisuh, Selbo, Skerda, Aloep, Skirdakisa i Pyrotima nenaseljeni. Dakle Premuda je u 10. st. nenaseljen otok.

b.    Starija je potvrda od Porfirogenetove za ime ovog otoka u Tabula Peutingeriana (4. st., kritika ovdje t. 4): Pamodos. U vezi s nazivom otoka Egodes A. Mayer (Die Sprache der alien Illyrier 1, str. 254-255) tretira Ravennate V (12. st.) Egodes pa misli da se radi o * Pag odes što bi se imalo odnositi na Pag (Cissa). U Ravennatovu Primodia A. Mayer misli da je krivo čitano ri za a te da je i tu trebalo stajati Pamodia kao na Tabuli.

c.    Današnji oblik naziva s likvidom u prvom slogu javlja se na portulanima od 14. do 16. st. (cf. Descriptio Croatiae, Zagreb 1995, te Monumenta cartho-graphica Jugoslaviae, Beograd, II, 1979):

Vesconte 1318: Premuda (više puta!).

Katalanski portulan 1325: Parmuda.

Dalorte 1325: Porm(uda).

Dulcert 1339: Porm(uda).

Pasqualini 1408: Premuda.

Giroldis 1426: Pre(m)uta.

Benincasa 1480: Pelmoda.

Agnese 1536—1564: Pelmoda.

Vavassore 1539: Palmoda.

d.    Ovdje bilježim da V. Sabljar (Mjestopisni rječnik, 1866) citira neke od ovih starih naziva za otok Premudu : Premuda, Parmuda, Permuda, Palmodon (za ovaj zadnji naziv P. Skok, Slavenstvo, o. c., veli da se susreće u “crkvenoj toponomastici”).

4. Ako gledamo na ove portulanske nazive za ovaj otok iz 14.-16.st., izlazilo bi kao sigurno da svi oni u prvom slogu imaju likvidu jednako kao i današnji hrvatski oblik Premuda. Jedino što je izgovor a i pisanje toga prvog sloga na portulanima “zamućen” sa por-, pel-, pal-. Da bismo mogli dati kritiku ovih portu-lanskih naziva, morali bismo imati predloške sa kojih su nazivi uzimani od strane sastavljača ovih portulana. Jedino što bi na osnovi svih njih izlazilo jest to da se u završnom -uda u Premuda radi o mletačkoj lenizaciji dentala (-uta > -uda, zabilježio s -uta jedino Giroldis 1426). Ujedno valja konstatirati daje prvi slog s likvidom zabilježen već u 7. st. i na početku 14. st. a lenizacija već u 7. st. (Ravennas): Primodia. Budući pak da se likvida, doduše “razrađena” u vezi s nekom vrsti “pučke etimologije”, nalazi i u Porfirogeneta (10. st.), u Ravennasa

(7. st.) te u današnjem hrvatskom nazivu (.Premuda), možemo zaključiti da je prvotni naziv za ovaj otok sadržavao likvidu u prvom slogu te da je grafija Pamodos (samo na »Tabula Peutingeriana«, “putopis” iz rimskoga vremena, prepisan u 13. st., izdao ga Peutinger koji je živio u 15.-16. st.) kao jedina potvrda u stvari krivo čitanje originalnog ri (ili re ili er ili ar) sa a. Ovo pak čitanje moguće je opravdati tekstološki prebacivanjem teksta iz beneventane u karolinu (13. st. !). Prema tome moramo zaključiti da u izvođenju etimologije nesonima Premuda moramo operirati s etimonom koji u prvom slogu sadržava likvidu a u zadnjem bezvučni dental.

5.    P. Skok (Slavenstvo, o. c., 1, 89-93), obrađujući etimologiju toponomastike otoka Premuda, ostavio nas je zaista u nedoumici u pogledu etimologije ovog nesonima:

a.    Nesonim na terenu glasi Premuda, Parmuda (Silba, Molat). Kako ar = r, slog pre- predstavlja talijanski utjecaj (i femininum je romanski utjecaj).

b.    Porfirogenetova potvrda predstavlja izgovor “Zadrana Romana” u 10. st.

c.    U grafiji sa Pai- (Palmodos, Palmodon) nalazi se “pučka etimologija” u vezi s lat. palma.

d.    P. Skok uzima grafiju Pamodos kao prvotnu, s time da ona potječe iz pelastičkog vremena (mediteranski supstrat), slično kao nesonimi Melita, Brattia (i drugi).

e.    P. Skok u grafiji s likvidom Primodia (v. ovdje 3, c) nalazi “pučku etimologiju” u vezi s lat. primus, »jer je to prvi otok u zadarskom arhipelagu ako se gleda sa strane “kulfa”, Jadrana« (Slavenstvo, o. c., str. 90).

f.    Inače se svi oblici s femininumom (lat. insula je f.) i lenizacijom (Ravennas, portulani) dobro poklapaju s današnjim nesonimom Premuda.

g.    Današnji naziv Premuda primljen je (kao i Korčula, Šolta za starije Krkar, Sulet) u Hrvata od Romana. Stariji je hrvatski naziv Dlasnik (Milčetić, oko 1870) = Dlačnik. Ovaj zadnji naziv, prema P. Skoku, dolazi od imena ptice dlaska ‘rubecula’, hrv. ‘zimovka’ ili ‘vrsta zebe’. U Mikalje dolazi i potvrda dlaska za ovu pticu.

Dakle, P. Skok ne tumači etimologije nesonima Premuda, a Pamodos smatra osnovnim nazivom ovog otoka koji dolazi iz pelastičkog vremena dok u grafijama sa pai- i pre- vidi prekrajanje osnovnog pam- na osnovi “pučke etimologije” (veza s lat. palma, lat. primus).

6.    Moja se etimologija, slično kao u slučaju nesonima Komiza, osniva najednom elementu u opisu referenta koji je mogao svojim semom izazvati dotičnu denominaciju. Već je P. Skok (v. ovdje 5, e) naveo daje Premuda »prvi otok u zadarskom arhipelagu ako se gleda sa strane “kulfa”, Jadrana«. Prema tome

polazim od izvedenice za ie. pro- “rano > prvi” koju imamo u grč. πρώτος ‘prvi’ (cf. Pokorny, Indogermanisches etymologis che s Wòrterbuch, 1, 814), sa sufiksom -imos, tj. *prčtimos > *prčtimu. Sufiks koji tu nalazimo je svejezični sufiks za tvorbu superlativa, a Trombetti (A4 3, 86-88) ga nalazi čak i u neindoevropskim jezicima, tako u laponskom i finskom. U našem će slučaju biti pelastičkog porijekla (predgrčki sufiks). U grčkom ga Trombetti nalazi kao prežitak u antropo-nimu Priamus “kralj u Troji” (Frisk misli da se radi o lidijskom antroponimu), u grč. αλκιμος ‘1. jak, snažan, 2. hrabar’ (: αλκή ‘losos’), u Kariji Κέραμος. Stoga možemo postaviti prvotni pelastički etimon: *prčtimu (pelastički je, jer je grč. πρότιμος “više cijenjen”, u grčkom nemamo πρώτιμος > (metateza vokala) > *pritčmu > (metateza sonanta) *primotu (sa -uta potvrđeno 1426!) > (lenizacija) *primodu > (mocija prema insula) *primoda > (hrv., sa o > u) Premuda. Od suponiranih fonetskih pojava metateza sonanata je potvrđena u svim jezicima, u nas navodim pladne (*poldne) > *pladnovati > plandovati (prvotno u terminologiji ljetnog izdiga u uzgoju ovaca), isto imamo u zmul/zmulj < lat. modiolu > mbzul, tal. napello > hrv. nalijep (biljka).

7. Sada pak moramo i mi protumačiti ostale u tekstovima potvrđene grafije u nazivima za ne soni m Premuda :

a.    Porfirogenetovu grafiju Πυρότιμα možemo smatrati grčkom (grkomani 10. st. u Zadru) “pučkom etimologijom” oblika s likvidom (pri-) s naslonom na grč. πυραμητός ‘1. žetva (pšenice i si.), 2. doba žetve’ ili s naslonom na grč. πυρο-τομία* (također) žetva’. Dakako, to ne znači daje u to doba taj otok bio zasijan nekim žitaricama (Porfirogenet veli daje “nenaseljen”) (Grci i Pelasti, Beograd 1950).

b.    Sve oblike s likvidom u prvom slogu možemo smatrati prekrajanjem, u grafiji ili izgovoru, osnovnog Primoda (v. naprijed 3, c i 6): Parmuda (dokaz da se u puku govorilo i Prmuda, kao refleks za samoglasno r), Pormoda, Pelmoda, Palmoda (možda razni prijepisi likvide u portulanima ili izgovor likvida s naslonom na neke riječi, tako lat. palma, i si.).

c.    Ostaje nam samo jednom potvrđen nesonim Pamodos (v. naprijed 3, b i 4) koji smo protumačili krivim prebacivanjem teksta iz beneventane u karolinu (beneventanom pisano ri prebačeno kao a). Budući da nam je oblik sa pa-potvrđen iz ranog srednjeg vijeka (13. st.), ovo nam se tumačenje čini dosta uvjerljivo. Ipak možemo postaviti i tezu da se grafija na »Tabuli« osniva na nekom portulanu iz najranijeg mediteranskog vremena, iz prvog doba dolaska Itala na Mediteran. Samo u tom slučaju trebamo ovaj nesonim smatrati prvotni-jim u vezi s kasnijim koji svi imaju likvidu u prvom slogu. Kako se u literaturi (i P. Skok) navodi da bi u najranije vrijeme otok Premuda, slično kao Silba (lat. sylva > tal. selva ‘šuma’), bio veoma šumovit, morali bismo u Pamodos tražiti

neku pelastičku leksiju u vezi s tim semom (‘šuma, šumovit’). To je poznata pelastička osnova Pado-Zpado- koju M. Budimir nalazi u seriji: padus, Padus, Padusa, Bedenkos, Bodincus, grč. πάδος, πήδος, πηδήεσσα, Παδόεσσα, lat. Patavium, sve prema leksičkoj grupi *bhago/*bhaugo/*bhugo, a nalazi se i u grč. φηγός, lat. fagus, u slav. buky (iz germanskoga). Morali bismo, dakle, za ovaj nesonim suponirati izvedenicu, dakako iz pelastičkog vremena, *p adorno s (sufiks -mo, V. ovdje t. 6) > (metateza) Pamodos. Morali bismo tako postaviti i tezu da u najranije vrijeme postoje i dva naziva za ovaj otok. Oba bi bila iz pelastičkog vremena. Jedan bi se naziv osnivao na podatku da je otok Premuda ‘šumovit’, a drugi daje prvi u zadarskom arhipelagu. Obje ove etimologije imaju opravdanje sa stanovišta semantike (‘šuma’, ‘prvi’), ali mi se ova druga čini malo uvjerljiva zbog toga što se mora pretpostaviti da postoji neki portulan iz predrim-skog vremena. Zbog te male vjerojatnosti mi smo ovu unikatno potvrđenu grafiju (Pamodos) proglasili “krivim čitanjem”.

d.    Preostaje nam da protumačimo još jedan nesonim koji se u literaturi javlja kao denominacija ovog otoka, i to u hrvatskim dijalektima. To je naziv Dlasnik (zapisan u Milčetića, konac 19. st.) i Dlačnik (nalazim u Pomorska enciklopedija, Zagreb, 1960). P. Skok u Slavenstvo (o. c., 90) navodi da bi to mogla biti izvedenica prema imenu ptice dlaska. Istu pticu Mikalja bilježi kao dlaška (v. AR 1, 471). Latinski joj je naziv “pyrrhula, rubecula”, sinonimi u nas zimovka, ćućurin, a označuje i “vrstu” zebe. Postoji u češ. dlask, dlasek, dlesk ‘loxia coc-cothraustes’, njem. Gimpel (cf. M. Machek, Etymologicky slovnik jazyka ceského, Praha, 1971, on navodi i: dlaška, stčeš. tleščka), sve prema zvuku “koji proizvodi” ova ptica. Dakle je ovaj nesonim nazvan prema mnoštvu ptice zimovke ili zebe koju su nalazili ribari dolazeći prema tom otoku. Ako bismo pak u izgovoru Dlasnik vidjeli čakavski izgovor za Dlasnik, onda bismo u ovom nesonimu mogli identificirati i neki etimon Dlačnik (sa čn > šn) pa bismo ga izvodili od riječi dlak ‘slak, lat. convolvolus arvensis’ (cf. AR 1, s. v.) koja je zabilježena kao dijalektalna riječ za govor Cresa. S obzirom na makiju za koju se kaže da pokriva ovaj otok, može se reći da bi i ovaj naziv (prema dlak) opravdavao nesonim Dlasnik = Dlačnik. Proučavanje biljnog pokrova ovog otoka moglo bi detaljnije odgovoriti na pitanje ispravnosti ove etimologije.

e.    Ovdje pod d pokušali smo analizom naziva Dlasnik = Dlačnik protumačiti postanak ovog nesonima u vezi s imenom za pticu, odnosno biljku. No, meni se čini također da je teško prihvatljivo da bi se ovaj nesonim u denominaciji osnivao na mnoštvu ili bilja ili ptica, o kojima nemamo nikakva podatka. Stoga se ja držim metode koju smo upotrijebili u izvođenju i Komiže i Premude, tj. da nam treba biti prvenstveno zapisan neki podatak o “referentu” na kojem onda podatku gradimo neku etimologiju. U našem slučaju zaista za Premudu imamo podatak daje neobično izdužen otok (9 km dužine prema 1 km širine). Stoga mislim da je ovaj nesonim i nastao prema riječi vlačnik = uvlačnik koja prema AR (20, str.

197 i 21, str. 132) označuje ‘poveza, uzica za obuću’, ‘remen, oputa (za obuću, Stulli)’, tj. u osnovi (figurativno) nešto veoma produženo. Riječ je nastala prema riječi uvlaka ‘remen, oputa, vrpca (za gaće)’, s proširenjem na -brrbkb. Prema tome naša je etimologija nesonima Dlačnik = Dlasnik u tome daje prvotni naziv otoka zbog njegove neobične dužine (i veoma male širine) bio *Vlačnik ‘otok dug kao oputa, remen’ a da je sekundarno taj naziv izmijenjen putem dee-timizacije i reetimizacije u Dlačnik, vjerojatno u vezi s naslonom na riječ dlaka ili na sličnu čestu riječ u svijesti govornika. Dakle se u nazivu Dlačnik i Dlasnik u svijesti sekundarno vezuje nesonim uz navedene nazive za pticu ili biljku. Postoji, osim toga, i mogućnost daje do promjene od *Vlačnik u Dlačnik došlo i običnim fonetskim putom: disimilacijom početnog sloga vi- u dl-.

Literatura AA, V. Trombetti.

AR = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, ed. HAZU, 1880-1975, 23 vol. Bailly, A. 1950. Dictionnaire grec-frangais, Paris.

Budimir, M. 1950. Grci i Pelasti, Beograd.

Descriptio Croatiae 1993. ed. M. Marković, Zagreb.

Dizionario di toponomastica, Torino 1990.

Enciklopedia Jugoslavije, Zagreb 1955-1971, vol. I-VII.

Machek, V. 1971. Etymologicky slovnik jazyka českdho, Praha.

Mayer, A. 1957., 1959. Die Sprache der alien Illyrier, Beč.

Monumenta cartographica Jugoslaviae, Beograd, 1978-1979, vol. I-II. Moravčik, Gy., R. J. H. Jenkins 1949. Constantine Porphyrogenitus »De administrando imperio«, Budapešt.

Pokorny, J. 1939. Indogermanisches etymologisches Wòrterbuch, Bern-Mtinchen. Pomorska enciklopedija, Zagreb 1972-1982, vol. I-Vili.

Putanec, V, Kako su Karlovčani dobili naziv ŽABARI, Republika 16, 1960. Ravennas, Cosmographia, ed. 1860.

Sabljar, Mjestopisni rječnik Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1866.

Skok, P, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974, vol. I-IV.

Skok, P, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb 1950, voli. I—II. Štefanić, V, Glagoljski rukopisi JAZU, Zagreb 1970, vol. I-II.

Sulek, B., Jugoslavenski imenik bilja, Zagreb 1979.

Tabula Peutingeriana, ed. Miller, 1888.

Trombetti, Saggio di antica onomastica mediterranea, Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etnografiju, III, Beograd 1924.

Deux reliquats paléolinguistiques toponymiques dans l’insulaire croate:

A. Komiža, B. Premuda

Résumé

A.    L’ auteur réfute rétymologie qui dans le nésonyme Komiza voyait le nom de la ville Nicomédie en Asie Mineure {Nicomedia > *[in]komedia > Komiza) et il fait dériver rétymologie de ce nésonyme en connection du grec κωμήτις au sens “un rustre, un pay san rustaud” étant donné qu’il est attesté que les habitants de Vis (une ville) méprisaient les habitants de la bourgade, du village de Komiza.

B.    Se basant sur le fait que File de Premuda se trouve à l’entrée de l’archipel en tant que la première ile, Γ auteur y voit une dénomination pélastique au sens de premier (la première ile)’: *protimu (le suff. -imu est pélastique) > *pritomu > *primotu (métathèse vocalique et de la dentale) > (lénisation) *primodu > (en croate) Premuda {-uta > -uda d’après la lénisation en provenance du vénitien). Toutes les autres graphies seront une modification du lexème primitif: Pyrotima en connection du grec πυροτομία da fauchaison’, Primodia en connection du lat. primus, comme aussi les graphies se trouvant sur les portulans italiens. Est dis-cutée aussi la possibilité d’un Pamodos primordial, la forme qui est primitive-ment expliquée par 1’auteur sous 1’aspect d’une fausse lection de ri par a (possible en bénéventine). La dénomination Dlasnik ou Dlacnik seront de dénomina-tions creates, une d’après le nom d’un oiseau {dlaska = dlaska de bouvreuil, lat. Pyrrhula europaea’), F autre d’après un phytonyme (dlak de liseron, lat. Convolvulus arvensis’). Il est possible aussi que cette dénomination représente en effet un vlačnik de lacet, la lanière, le ceinturon’ étant donné que nous avons l’indication qu’il s’agit d’une ile très allongée et très peu large.

Ključne riječi: hrvatska toponimija, nesonimi, Komiža, Premuda Key words: Croatian toponymy, names of islands, Komiža, Premuda