Autor: Ante Jončić Škoboj
Za stanovnike otoka Biševa, Komiža je bila i jeste ekonomski, kulturni, politički i administrativni centar cjelokupnog života. Sva egzistencijalna pitanja bila su onda kao i danas vezana uz Komižu pa je to upućivalo Biševljane na svakodnevna putovanja u Komižu i natrag tijekom čitave godine s malim ribarskim čamcima na jedra, a često i na vesla.
Općinska uprava u Komiži i vladajući režim nikada nisu razmišljali o tome kako tim ljudima olakšati prijevoz i vezu s centrom, tako da su stanovnici ovog Otoka u svakom pogledu bili prepušteni stihiji. Prodorom tehnike i pojavom brodskih dizel motora u Komiži vodstvo KP otoka Biševa 1935.g. pokreće inicijativu za uvođenje redovne svakodnevne brodske linije Biševo – Komiža i obratno.
Ova inicijativa prihvaćena je od velike većine otočana kao realne i nužne potrebe, pa nije bilo teško provesti širu agitaciju za realizaciju ove ideje. Pojedinci, antikomunistički raspoloženi davali su otpor ovoj akciji pod izgovorom da je to nemoguće provesti i održati, jer da su to veliki troškovi a stanovništvo siromašno. Ovo su radili s omalovažavajućim tonom, znajući da inicijativa potiče od članova KP i njihovih simpatizera.
U pojedinačnim kontaktima sa stanovništvom Otoka utvrđeno je da velika većina prihvaća inicijativu te da ju je spremna za sprovođenje u djelo. Oformljen je Inicijativni odbor sa zadatkom da izvrši popis porodica koje su voljne sudjelovati u toj akciji i snositi svoj dio troškova u održavanju jedne takve brodske veze Biševo-Komiža. Na zajedničkom sastanku oformljen je Odbor koji je zadužen da brine o svim tekućim poslovima oko uspostavljanja brodske linije Biševo – Komiža i njeno održavanje.
Svi su ovi zadaci uspješno obavljeni i u kratkom vremenskom razdoblju nakon toga uspostavljena je redovna svakodnevna brodska linija Biševo – Komiža. U tu svrhu sklopljen je sporazum s vlasnikom motornog broda Jonćić Mihom Nikole – Pape o najmu i prijevoz Biševljana na naznačenoj relaciji.
Tom brodskom vezom mogli su da se voze samo one obitelji koje su se bile učlanile jer se je prema međusobnom dogovoru plaćalo putem oformljenog Odbora za “Prugu”, godišnje, odgovarajući iznos po članu domaćinstva.
One familije koje u početku nisu bile učlanjene u “Prugu” vrlo brzo su uvidjele da drugog izbora nemaju, tako da su u vrlo kratkom razdoblju nakon uspostave brodske linije sve Otočke familije bile učlanjene u “Prugu”. Kada je linija već bila uspostavljena, neki od stanovnika Otoka dali su prijedlog da se oformljeni Odbor za Prugu obrati Općinskoj Upravi u Komiži da nam po mogućnosti pruži materijalnu pomoć u održavanju ove brodske linije. Članovi HSS-a i članovi KP-e u svim bitnim pitanjima za Otok bili su jedinstveni.
Pretpostavljalo se da od takvog zahtjeva neće biti koristi, ali ipak se išlo s tim zahtjevom. Odgovor je bio kratak i negativan tj. da Općina nema materijalnih sredstava.
Ovdje moram naglasiti jednu bitnu činjenicu u svezi s Modrom špiljom na Biševu. Mlađe generacije nisu upoznate s činjenicom da je današnji ulaz u špilju bio prirodno zatvoren tj. hridina iznad ulaza u špilju spuštala se do razine mora i ulazak u nju bio je moguć jedino kroz tzv. “ponistricu”. Da bi se moglo čamcem ulaziti u špilju trebalo je miniranjem otvoriti ulaz za čamce (kroz ponistricu se ulazilo skoro puzeći). Također je miniranjem produbljen dio prolaza na djelu uskog prolaza gdje se nalazi podvodni, prirodni mostić. Radovi na otvaranju ulaza u špilju izvedeni su 1884.god, i od tada je biševska Modra špilja otvorena za posjetitelje. Kada je špila bila otvorena trebalo je organizirati prijevoz čamcima u špilju i natrag tzv. “barkariolama”. Tada su organi Općinske Uprave u Komiži organizirali određene ljude koji će u ljetnom razdoblju obavljati te dužnosti, svakako uz prijevoz i naplaćivati ulaznice od posjetitelja.
Zašto sve ovo spominjem? Spominjem zbog toga da se zna da kroz čitavo razdoblje od kad je špilja stavljena u funkciju za posjet turistima Uprava u Komiži putem ulaznica ubire sredstva a da stanovnici Biševa od toga nisu imali nikakve koristi.
Uspostavom redovne brodske linije stanovnici Biševa iz tih razloga bili su ponukani od uprave u Komiži zatražiti minimalnu financijsku pomoć u svrhu održavanja linije. Međutim, za takvo nešto sluha nije bilo ni tada ni kasnije. Cjelokupno materijalno poslovanje i održavanje ove brodske veze i vođenja brige o redu vožnje, discipline vlasnika broda i putnika preuzeli su na sebe stanovnici Otoka, odnosno Odbor kojeg su oni u tu svrhu izabrali. Dogovoreno je da se cjelokupni troškovi oko održavanja linije obračunavaju na osnovi broja ukupno prijavljenog stanovništva, s tim što će svaka porodica plaćati sukcesivno prema broju članova. Stanovnici Otoka odricali su se drugih životnih potreba, ali redovno su podmirivali svoje obveze da ne bi doveli u pitanje redovno održavanje veze s Komižom.
Ova brodska veza s Komižom koja je uspostavljena još 1935.g. i financirana od samih stanovnika Biševa i danas nakon 47 g., kada ovo pišem, besprijekorno funkcionira, financirana na istom principu kao i prije, od samih stanovnika Otoka.
