Autor: Cvito Fisković

Srednjovjekovni i novovjekovni spomenici otoka Visa poka zuju sve oznake dalmatinske umjetnosti od IX do našeg stoljeća. Ne odvajaju se od nje, iako ne prednjače u njenom razvoju, niti se u njoj ističu svojom vrsnoćom, jer nisu djela istaknutijih maj stora. Zbog udaljenosti od jačih umjetničkih žarišta i zbog toga što se na otoku nije razvio grad sa središnjim svjetovnim i crkve nim predstavnikom, knezom ili biskupom, na Visu se nisu okupili spomenici one vrsnoće i značaja kao na susjednom Hvaru, na Korčuli ili na nekim drugim otocima koji su bliže kopnu.

Stoga su umjetnički stilovi na Visu slabije zastupljeni, građev ni oblici jednostavni, a umjetnička djela rjeđa. Nije se dosad otkrilo predromaničkih crkvica, ni njihovih pleternih reljefa, nema narativne romaničke ni istančane gotičke i renesansne figurativne plastike, ne nižu se raskošna pročelja kićene »cvijetne gotike«, pa nema ni srebrnih ni pozlaćenih umjetnina iz XIV i XV stoljeća. Romanika pokazuje svoje jednostavne oblike, a gotika i renesan sa se svodi na sitni klesarski ukras i na poneku sliku. Barok je, doduše, unio raskošnije drvene oltare, velike figuralne kompozici je slika na platnu i bogatije srebrne umjetnine, oživio je balkoni ma pročelja kuća, ali njegovih gipko i slikovito pokrenutih zamisli i prostornih ostvarenja nema na ovom otoku. Tek se stambeno graditeljstvo zrele renesanse i baroka jače ispoljilo u kućama ladanjskog značaja i one su jedno od najljepših kulturno-umjetni čkih ostvarenja na Visu.

Ne može se, naravno, isključiti da na otoku nije bila i u toku srednjeg vijeka poneka vrijedna umjetnina, ali se ona nije sačuvala.

Budući da su skoro svi građevinski spomenici djela domaćih kamenarskih radionica i ostvarenja čednih prilika u malim nase ljima, oni su zadržali ljudsko mjerilo i u tome često ljepotu odno sa, sklad nenametljivih omjera i čistoću oblika. Stoga su i ovdje ostvareni uravnoteženi sklopovi kuća, osobito na obali Komiže, i usklađene sredine, npr. u Kutu.

Ta najveća vrijednost dalmatinskog graditeljstva, oblikovani i namjenski povezani ambijenti, očitovala se i u objema viškim lukama bez obruča gradskih zidina i bez unaprijed stvorenih zami sli geometrijskih pravilnih prostornih rješenja i velikih trgova. Arhitektonski sljubljene cjeline zagrlile su obje luke i naselja s upotpunila i oplemenila ne samo pri moru, već i u polju slikovitost krajolika.

Pokretne umjetnine, umjetničke slike, drvena skulptura, stilski namještaj, raskošnije tkanine, kovinski crkveni i kućni pribor, dobavljahu se uglavnom iz susjednih dalmatinskih gradova ili iz tuđine, ponajviše iz Mletaka i ostalih talijanskih gradova. Ali gra đevine i njihovi kiparski obrađeni kameni i drveni dijelovi su skoro uvijek rad domaćih dalmatinskih i viških graditelja, klesara i drvodjelaca koji su klesali obrađene dijelove zgrada i zidni kame ni namještaj ili izrađivali drvene dijelove i rezbarili pokućstvo. To se očituje u prepoznatljivim im oznakama: ispoljavanju vremenskih zakašnjenja, ali ujedno i sljubljenosti različitih stilova te osloba đanju i popuštanju od stilskih pravilnosti.

Pisani podaci su o tome oskudni, jer je veliki dio arhivske građe u toku vremena propao na Visu i u Hvaru, središtu hvarske općine kojoj je pripadao i ovaj otok, pa su nestali građevinski ugovori, troškovnici i rijetki nacrti iz ranijih vijekova i jedva će se naći poneki uglavnom tek iz prošlog stoljeća.

MAJSTORI UMJETNIČKIH ZANATA

Benediktinci kao nosioci prve znatnije srednjovjekovne kulture na Biševu i u Komiži bit će se vjerojatno, po običaju svog reda, bavi:i i umjetničkim zanatima, ali podaci o tome nam nedostaju i teško će se ikada naći.

Uslijed nedostatka arhivske građe, rijetka su i imena majstora, zidara i klesara koji su u toku minulih stoljeća radili na Visu. Na ovom otoku ribara i vinogradara kamenarstvo nije bilo jako razvijeno, pa se bolje obrađeni kamen unosio iz prokušanih i su sjednih kamenoloma Brača, Trogira i Korčule, a tamošnji, jednako kao i dubrovački majstori koji su razvili svoju djelatnost od XV do XVIII stoljeća uzduž čitavog Jadrana, zapošljavahu se i na Visu, gdje se graditeljstvo bilo razvilo osobito od XVI do XVIII stoljeća. Nekoliko graditelja koji su radili na Hvaru, bit će bili zaposleni i na Visu, ne samo zbog toga što je taj otok bio dio hvarske općine, već i radi toga što je mnoi;!o Hvarana zidalo i na njemu svoje kuće i sudjelovalo u izgradnji viških crkava. Bogatiji Hvarani i hvarski plemići upošljavali su ovdje iste graditelje kao i u gradu Hvaru, u Starome Gradu ili u Jelsi, pa sličnost viških i hvarskih građevina to jasno odava.

U ugovoru za gradnju kućnog dvorišta i obalnog pristaništa pred njim, koje je dao zidati posjednik viških imanja pjesnik Hani bal Lucić spominje se 1530. godine renesansni hvarski graditelj Antun Živković¹) i to nije jedini slučaj zaposlenosti hvarskog graditelja i klesara na Visu, gdje su valjda bili zaposleni i oni maj stori koji su zbog svojih imanja boravili na oba otoka. To su zidar Božidar, koji je unajmio neku špilju 1451. godine²), klesar Andrija, kojemu je gradski knez ustupio u svibnju 1455. godine neko zemljište u Podhumlju³), zidar Vuk a c, koji je držao 1465. godine pašnjak hvarske plemićke obitelji Paladini⁴) , klesari Marin Dobrašinić i Pavao Karbunić, kojima je općina 1468. godine ustupila u Kutu zemljište za gradnju zajedničke kuće,6) M ari n, nazvan po ocu Dobrašinović, koji je na Visu dulje bora vio, dobio je zatim slijedeće godine i neku zemlju da je obrađuje,⁶) kao i 1472. godine zidar Mate u predjelu Zakamine.⁷)U to doba spominje se u Komiži klesar majstor Bogdan.⁸)

U slijedećem, XVI stoljeću, u doba razvitka renesansnog gradi teljstva sreta se opet na Visu nekoliko hvarskih majstora. Godine 1566. zidao je Damjan Dubrovačanin, nastanjen već u prvoj polovici XVI stoljeća u Hvaru gdje je imao i zemljište,⁹) Hvaraninu Juliju Brtučeviću kuću i dvorište u Kutu.¹⁰)

Pored njih živilo je i radilo na Visu u toku tog stoljeća još nekoliko majstora; godine 1589. Jakov¹¹) i Korčulanin Antun.

1) C. Fisković, Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru. Anali Historijskog Instituta u Dubrovniku VIII-IX, str. 216-219. Dubrovnik 1962.

2) 1451… Magister Bozidar murer tien una spelunca locada al porto … Instrumenti ed altri documenti di S. Niccolo di Busi e sua Abbazia. Historijski arhiv u Hvaru (od sada HAH).

3) (MCCCCLV, Die XXIIII maij) Dominus Comes pro se et suis suces soribus nomine communis lesine locavit magistro Andreae lapicidae pro se et heredibus suis unum pecium terreni in Lissa loci vocato podcumie … Liber gratiarum 1428-1483. HAH.

4) Ibidem

5) (MCCCCLXVIII 1 septembris). Comes … concessit magistro Marino Dobrasinich lapicide et magistro Paulo Carbunich lapicide presen tibus … unum locum in Cut communis farre videlicet in insula Lisse pro domo fabricanda pro medietate inter eos …
Ibid.
U Kutu je, dakle, u XV stoljeću bilo pored plemićkih i zanatlijskih kuća.

6) Die 3 novembris MCCCCLXVIIII. Comes … concessit Marino lapicide

quondam dobrasini habitatori Lesine.. . terenum in Lissa zapas triginta … Ibid.

7) MCCCCLXII indictione vta die secunda novembris … Comes con cessit Magistro Matheo murario unum terrenum communis situm in lissa in locho noncupato Xachamine . . . Ibid.

8) 0. C. (1).

9) C. Fisković, Dubrovački kovači i ljevač! brodskog oružja. Mornarički Glasnik, br. 1, str. 48. Split 1961.

10) Vidi bliješku 523.

11) 3. VIII 1589 … Anicam filiam magistri Jacobi Petricide. . . Knjiga krštenih 1587-1628, str. 4. Arhiv Zupskog ureda u Visu, (od sada ZAV).

1591. Juraj Ilijin Dubrovčanin, naseljeni na Visu,¹²) a 1590. i 1599. Nikola Korčulanin.¹³) Te godine radio je na Visu i klesar Rado,¹⁴) a među onim »majstorima«. Korčulanima, Šibenčanima i Dubrovčanima, koji se bez određenije oznake zanata spominju u crkvenim matičnim knjigama, bilo je vjerojatno još zidara i klesara.

U prvoj polovici XVII stoljeća isticao se u hvarskoj općini gruški zidar Ivan Bartulović Devetančić, kojega su zvali i Dubrovčanin. Tražeći krajem 1620. godine od gradskog kneza da mu ustupi neki kamenolom, istaknuo je u svojoj molbi da je 1604. godine stigao na Hvar i u gradu i na čitavom hvarskom području zidao ne samo kao majstor, već i protomajstor kuće, kule i crkve.¹⁵) On je, dakle, u doba kada se u Dalmaciji još zidalo u načinu kasne renesanse stigao iz Dubrovnika, pa je vjerojatno prenio odlike dubrovačke renesanse na hvarska područje, ali je, možda, boraveći na njemu dulje vremena, poprim10 i srednjodal matinske uplive. Njegov stil će se jednom prepoznati kad mu se tačnije odredi neki rad.

12) Adi 5 zugno 1591 in Lesina

Per il qualmente scritto si dichiara come Zorzi fiol di Helia morer da Ragusa habitante a Lissa si dichiara esser vero et legittimo debitor et haver dar a roagistro Vincenzo Coceglich de lire tredeci dico L. 13 de pizoli …

Spisi hvarskog kneza Marina Balbi (1591-1592). Historijski arhiv u Zadru, (od sada HAZ).

20. V. 1589. . . Marinum filium Antonii Curzolani Petricidae … Knjiga krštenih 1587-1628. ZAV.

13) 19. IV 1590 … Vicentium filium ser Nicolai Lapicidae … ;

14. II 1599.. . Franciscam magistri Nicolai Curculensis .. .
14) Ibid.

15) Illustrissime Signor

Desiderando Io Gioane de Bartolomio de Gravosa suditto di Ragusei godere le felicita et consolatione di questo Gloriosissimo Dominio et vivere sotto l’ombra del stendardo di Santo Marco, del 1604 veni nella citta di Liesina dove continuamente ho pacificiamente visciuto et fabricato case torette chiese in tutta questa guiristiditione con sodi sfatione universale non solamente come maestro ma come protto. Percio riverentemente supplico Voska Signoria Illustrissima, si com piaccia per sua solita benignita et clementia, havuta consideratione alli mei meriti per poter finire in servitio di questo gloriosissimo Dominio et delli suoi suditi habitanti questa gurisditione tutto il tempo della mia vita, concedermi uno pezzo di monte sopra questo scoglio in luoco chiamato petrara da parte di tremontana non prima lavorata di longezza passa trenta et largezza passa quindese, fra questi confini da levante cima del monte da ponente il mar salso, da mezzo giorno li fratelli Ilijch et labora la parte della comunita, et cio di ragione di essa comunita, che servira in occazione in beneficio di Sua Serenita et delli suoi suditi et habitanti di questa giurisditione et me le racomando in gratia.

Gabriel Bembo Conte et Proveditor Adi 14 novembre 1620

L’Illustrissimo Conte et Proveditor di Liesena intesa la predetta supplicatione ha conceduto al supradetto Zuane di Bartolomeo da Gravosa suddito Raguseo in tutto, come ha dimandato, mentre pero il sudetto tener non sij in luogo proibito ad altri prima concesso o di spetial persone, per se et illustrissimi suoi sucesori etc.

Liber gratiarum 1617-1712, sveščić III (1620- 1621). HAH.

Radio je vjerojatno i na Visu, gdje je 1622. godine u Luci imao kuću, a i neko zemljište na otoku. Godine 1633. kada se spominje imanje njegovih nasljednika u Kutu, bio je mrtav¹⁶. Radio je, dakle, na Hvaru i Visu tridesetak godina. Ostavio je udovicu Anzolu, kćerku Mariju udatu 1637. godine za majstora Vicka Sgmušića i sinove Petra i Bartula, oba majstora i posjednika kuće u Kutu¹⁷.

U Kutu se 1627. spominje i dubrovački graditelj Antun Paskov,¹⁸  a u Komiži 1632. Toma¹⁹  i 1640. Domeni k tako đer Dubrovčani.20) Godine 1679. i 1680. boravio je u Visu poznati graditelj Ivan Krstitelj Skarpa iz Starigrada na Hvaru, a 1689. korčulanski zidar Ivan Lučić²¹.

Dodiri dubrovačkih i korčulanskih graditelja u XVI i XVII stoljeću s Visom i Hvarom su se ispoljili u zajedničkim oznakama renesansno-baroknog graditeljstva njihova kraja i tih otoka, te pridonijeli jedinstvenosti dalmatinskog graditeljstva, koje je uslijed ovih i ostalih veza, izvoza kamena i putovanja majstora poprimilo neke šire zajedničke crte i stvorilo bezbroj inačica.

16) 5. 10. 1622. 1. V 1633… eredi di quondam Zuane di Bartolo Raguseo … Spisi notara Ivana Balcilucio 1616-1677, str. 14, 15, 92. Historijski arhiv u Splitu (od sada HAS). Vidi bilješku 692.

17) 1636 Indictione III giomo veramente li primo del mese di ottobre fatto a Lissa nella villa di Cut in casa delli heredi del quondam magistro Zuane di Bartolo Devetancich da Ragusa muraro. Dove personalmente constituti madona Anzola relicta quondam detto ma gistro Zuane magistro Piero suo figlio intervenendo a nome loro proprio et di Bartolo suo figlio et fratello respetivo di detto magistro Piero …

15. X 1637. Udaja Marije kćerke majstora Ivana Devetančića za majstora Vicka Sgmusich.
Ibid, str. 192, 193. Vidi bilješku 704.

24. X 1623. Nicolo Balcilucio … ha venduto a magistro Zuanne de Bartolo Raguseo muraro . . . un pezzo di luogo vacuo posto sopra l’Isola di Lissa nella villa di Cut luogo detto Govea …

Hvarski biljež. spisi sv. 6, str. 197. HAZ.

18) 6. XI 1627. Fatto a Lissa nella villa Cut nel cortivo delli fratelli Jaxich. . Presenti acio magistro Antonio di Pasqual muraro Raguseo et Zuane Gluglievich da Sabioncello testimonij …

Spisi bilježnika I. Balcilucio, str. 47. HAS.

19) 1. XI 1632… fatto in Comisa nella torre Mazolina… Magistro Thomaso Raguseo …

Hvarski bilježnički spisi sv. 7. str. 41. HAZ.

20) 15. II 1640 … fatto in Comisa … dissero haver eletto magistro Dome nego Raguseo muraro et quello haver stimato ii muro …

Ibid. str. 19.

21) 12. II 1679 i 1. VII 1680. . . Patrini fuerunt magister Baptista Scarpa … ; I. VII 1689 … magistro Mattlo Lucich murer da Curzola …

Knjiga krštenih III, str. 20, 23, 28′, 75. 2A V.

U prvoj polovici XVIII stoljeća spominju se u Visu majstor Iija Radić, koji je 1731. godine zidao trijem Mihu Darliću,²² korčulanski klesar Jerolim Pace²³ trogirski protomajstor Nikola Passetti, koji je 1740. godine zidao sakristiju župne crkve sv. Marije od Spilice i obavezao se da će preinačiti i sagradi ti kuće Dinka, Frana i Roka Rokov i pored ostalog na njihovim krovovima podignuti krovne prozore, koje u dubrovačkom kraju nazivaju »belvederi«, a u splitskom »luminali« i to na »francuski način«²⁴, podrazumijevajući pod tim vjerojatno prozore koje je francuski graditelj Francois Mansart otvarao u potkrovnim prosto rijama svojih klasicističkih palača i dvoraca u XVII stoljeću.

U drugoj polovini XVIII stoljeća radili su na Visu trogirski graditelji protomajstor Frano Cicindela koji je proširio stariji oblik župne crkve Gospe od Spilice s pobočnim kapelama i povisivanjem njenih svodova,²⁵ Jakov Bernardini, klesar Pavao Sokol protomajstor Antun Ivanov Čudina, koji je u Visu posjedovao kuću²⁶ i sin mu Ivan, koji su preoblikovali zvonik Gospe u Poselju, braća Ivan i Šimun Petrašić²⁷ zvani Mlikan, koji su se bavili i drvodjelstvom²⁸ i Jurjevi sinovi Nikola i Marko Petrašić, također zvani Mlikan, Antun Vitaljić, zvan Sokol, Vicko Pavlov Marinković, Mate Brigović pok. Jakova iz Rijeke²⁹ i Ivan Linčir, koji je kao i Pavao Sokol pripadao obiteljima naseljenim u toku tog stoljeća na otok iz Makarskog primorja.

Svi ti majstori u toku XVIII stoljeća bit će zidali na crkvenom i stanbenom graditeljstvu i u načinu njihovog zidanja su se odrazi vali i preplitali u jednostavnim oblicima odrazi posljednjeg baroka i klasicizma, koji se i na Visu dadu primijetiti.

22) 24. V 1731.

Spisi bilježnika J. Sibischini st. (1731- 1735). HAS.

23) 15. II 1733… maestro Girolamo Face da Curzola tagliapietre …

Ibid.

24) 19 . VI 1740 … Nicolo Passetti Protto muraro da Trau … farli quattro luminali due in casa piccola e due in casa grande vecchia alla francese … et s’obliga finalmente esso Passetti di dover principiare essa fabrica immediate che havera terminato la presente fabrica della sacristia della chiesa di Spilice …

Spisi bilježnika J. Sibischini st. sv. III (1735-1741). HAS.

25) Spisi bilježnika Antuna Ghericeo, str. 38. HAS.

26) 2. IX l’/53. Spisi bilježnika Frana Jakše. HAS.

27) 25. VIII 1783. I bi d .

28) Adi 27 aprile 1756
Pii.t per contadi al maestro Simon Petrossich detto Mlican per giornate fatte nel far detta porta soler et altro dietro l’altare della B. V. Maria di Rosario. L. 115:10.

28. X 1759

piu contati almagistro Zuane Petrasich ditto Mlican per deuto della prenominata chiesa nuova cechini tre d’oro e moneta L 3. 10 fa L. 158 : 10.

Scuola del Santissimo Rosario di Comisa (1722-1806). HAZ.

29) Spisi bilježnika A. Ghericeo, str. 417. HAS.

Početkom XIX stoljeća, a osobito za vrijeme engleske vladavi ne na otoku, kada su se zidale tvrđave protiv francuskog ratnog brodovlja i njegovog zauzimanja Visa, prema nacrtima i po uputa ma engleskih vojnih graditelja, vjerojatno vojničkog inženjera W. Bennetta³⁰ i ostalih, a uz pomoć stanovništva, boravili su ovdje već spomenuti Antun I. Čudina, Vicko i Pavle Marinković, zatim Frano Gizdanović, Nikola Jurjev, Antun Ivanov i Mate Petrašić, Andrija Marić, Josip Petrov Kosta Šibenčanin, koji je ljeti 1813. zidao kuću obitelji Karuca,³¹ Ivan Krstitelj Carazi, Matij Pasquetto, Mate Rarko, Juraj Meštrović, Ksaver Komar, Mihovil Sokol, Mate Ivanov Petrašić, Komižanin Ante Josipov Pribačić, koji je pripremao kamen za mirovnog suca u doba francuske vlasti Vicka Luksija početkom 1813. godine klesan »vrškom čekića poput onoga koji se dovozi sa Korčule« ³². To potvrđuje uvoz ljepše obrađenog kamena s tog otoka na Vis i u vrijeme kada se na njemu spominju i Ignacije Vita, protomajstor Jerolim Mazzoni³³, možda poto mak klesara Grgur a ili Ivana Mazzonija³⁴ sa Brača, odakle je stigao da radi na Vis i Dinko Matulić³⁵. Još i u ovo vrijeme na Visu se sreta poneki dubrovački majstor, pa je 1813. godine Antun Kotorašević zvan Antica popravljao po vlastitom nacrtu zvonik komiške crkve oštećen od groma. Iz Makarske je stigao i nastanio se u Komiži i zidar Antun Pasalić³⁶.

Iako se sredinom prve polovice prošlog stoljeća ne spominje među viškim zanatlijama zidare³⁷, pojedinci su se i tada bavili tim potrebitim zanatom. Oni se, kao ni protomajstori, graditelji i klesari prošlih stoljeća, nisu isticali svojom darovitošću, ali su prosljeđivati u onim skućenim prilikama drevni zanat svojih pređa. Kao i u ostalim dalmatinskim mjestima i na Visu su skupa radili domaći otočani i primorci s ponekim naseljenim Talijancem koji je, iskoristivši opadanje dalmatinskog klesarskog umijeća, stigao ovamo da zida crkve ili da kleše oltare i kipove u mramoru kojemu Dalmatinci ne bijahu osobito vješti. U dugom nizu građevinskog razvitka na otoku u toku deset stoljeća ne sreta se, dakle, na njemu istaknutijeg majstora, ali se redaju majstori hrvatskog imena svoj stvenim izrazom u jednostavnim i zakašnjelim oblicima ondašnjih evropskih stilova, koji i na ovom osamljenom i udaljenom otoku pokazuju pokrajinske oznake vidljive na susjednom kopnu i otoci ma. Vis se, dakle, iako ne prednjači, potpuno uklapa, po svojim građevinskim spomenicima, po svom primanju majstora iz srednje, a i južne Dalmacije i po nabavkama umjetnina odatle ili iz tuđine. u staru primorsku umjetnost.

30) Iz pisma zapovjednika vojnog inžinira W. Bennetta generalu G. Mann-u generalnom inspektoru utvrda u London. Arhiv Ministarstva odbrane u Londonu (W . O. 55/911): M. General Mann etc. etc. etc. Palermo, 8 March 1813

Sir

I have the honor to inform you that the Fortifications constructing in the lsland of Lissa are nearly finished, as far as it is at present intended they should be, the Commander o! the Forces having desired that those works should be closed short of the original projekt …

W. Bennett Commands Re. Eng.

31) 8. VI 1813. Spisi bilježnika V. B. Dojmi. HAS.

32) 17. II 1813. . . un mier di pietre da facciata batute punta di martello come le portano fatte da Curzola …

Ibid.

33) 15. XII 1813… Protto Girolamo Mazzoni murer …

Ibid.

34) C. Fisković. Ignacije Macanović i njegov krug. Prilozi povijesti umjet nosti u Dalmaciji 9, str. 249. Split 1955.

35) 30. III 1813

… Protti Domenico Matulich e Girolamo Mazzoni … Spisi bilježnika Vinka Bernarda Dojmi. HAS.

3G) 27. II 1819.

. . . Antonio Passalich maestro muratore da Macarsca abitante in questa comune …

Spisi bilježnika Andrije Foretića iz Komiže (1792-1822). HAS.

37) U Arhivu mapa Dalmacije i Istre u Splitu.

U kratkom opisu pojedinih spomenika sagledat će se i rad majstora koji su na Visu radili od ranog srednjeg vijeka do kraja prošlog stoljeća, a ovdje se tek htjelo spominjanjem njihovih imena upozoriti na postojanje domaćeg građevinsko-klesarskog obrta i na njegovu povezanost sa najbližom okolinom.

Majstori ostalih zanata koji su bili povezani s umjetničkim, drvodjelci i rezbari, kipari, slikari, kovači i zlatari su rjeđi. Sredinom i u drugoj polovini XV stoljeća žive u Komiži slikari Stjepan, koji je bio unajmio kuću opatije i neku špilju, te Mihajlo Vitaljić, kojemu je, čini se, i otac Nikola bio slikar³⁸. Mihajlo je kao sin stare komiške obitelji boravio u zavičaju, gdje je u prvoj polovini XVI stoljeća imao vinograde i unajmivao od opatije kuću s dvorištem i vrtom, a u pločniku crkve sv. Nikole napravio, kako ćemo vidjeti, dva groba na čijim pločama je nazna čeno i njegovo zanimanje. O radu tih slikara još se ništa ne zna, niti im se djela prepoznaše, ali se doznaje da je Stjepan imao 1465. i 1467. godine imanje i na Hvaru, gdje je početkom XVI stoljeća radio i Mihajlo spomenut kao »depentor«³⁹.

38) .. magister Stephanus pictor tiene una spelunca …

. . . magistro Stephano Pentor . . .

8. IX 1527 … Michaeli Vitalich Pictori . . . unum domum cum cortlvo et horto cum pertinentiis suis positis in dicta villa Comisae . . . prefatus Dominus Michael Vitaglich quondam Domini Nicolai Pic toris …

Instrumenti ed altri documenti delli stabili de S. Niccolo di Busi e sua Abbazia, str. 3, 4, 5, 13, 194, 198. Prema prijepisu Davora Do mančića. HAH.

39) 31. X 1465 . . . unum locum comunis positum super portam apud viam qua itur ad sanctum franciscum . . . intra hos confinos videlicet a levante Radat de Ragusio a ponente Steffanus pictor …

Liber gratiarum 1428- 1483. HAH. O Mihajlu »depentoru« vidi R.

Bučić, O javnim građevinama i zgradama u Hvaru, str. 31. Split 1956.

Imena viških drvodjelaca i rezbara, koji su mogli izrađivati i rezbariti različite predmete i namještaj, u kojemu su se odrazivali umjetnički slogovi, manje su poznata. Jedni i drugi su bili potrebiti za izradu i popravak svakidašnjeg namještaja, a na čamcima i na alatu često su se umetali ukrasi i oblici su ponekad, kao i na mnogim etnografskim predmetima, škrinjama i preslicama koje sam nalazio, poprimali umjetnički izgled. Poznat nam je drvodjelac Juraj koji je u drugoj polovini XV stoljeća obrađivao zemlju sv. Nikole u Visu.

Iako je većina kovinskog nakita, osobito onog u nošnji žena, bila nabavljena iz susjednih gradova, na Visu se ipak spominju zlatari. Godine 1682. u Kutu, gdje ponajviše i povremeno stanovahu plemići i bogatiji građani hvarski, imao je radionicu i dućan zlatar Toma Vetanić⁴⁰ koji je vjerojatno izrađivao svoje predmete još u renesansnom slogu, s obzirom na stilska zakašnjenja u njego vom zanatu i među njegovim dalmatinskim drugovima. Sredinom i u drugoj polovini XVIII stoljeća spominju se na otoku zlatari Juraj Klinić⁴¹, Frano, Juraj i Božo Nikolini⁴² , te Zaneto Nani⁴³ i to pri procjenama nakita koji su oni i kova li i prodavali, tim više što je narodna ili građanska nošnja Višanki bila njime okićena. Na Visu ili za Višane su vjerojatno radili i hvarski zlatari Mihovil, Nikola i Ambroz iz sredine XV stoljeća⁴⁴, Andrija i Frano Dubrovčanin, nastanjen u Hvaru iz prve polovine XVI stoljeća⁴⁵ ili slijedećeg stoljeća Filip, te Trifun i Petar Vrbašić, koji je imao 1650. godine dućan na hvarskom trgu⁴⁶.

40) Adi 12 marzo 1628

Fatto in Lissa nella villa di Cut nella bottega di orese maestro Tomaso Vetanich …

Bilježnički spisi, SV. 6 (1621-1629), str. 703. HAZ.

O drvodjelcu Jurju; M. Zjačić, Regeste pergamena XV vijeka kaptol skog arhiva u Hvaru. Bilten Historijskog arhiva komune hvarske 7-8, str. 18. (in Casali magno Lisse nije »u Velikom Kučištu u Visu«, već u Velom Selu!) str. 12, 14, 15. Hvar 1965.

41) Knjiga krštenih V (1718-1761), str. 268, index. 2AV.

42) 29. X 1811. Franccsco Nicollini q. Zorzi oreflce di questa comune …

Spisi bilježnika V. B. Dojmi. HAS.

14. V 1778 Lissa … Segue liestino d·ori e aghi fatto da Domino Zor::i Nicolin orefice .. .

Spisi bilježnika A. Ghericeo. HAS.

31. VII 1775. Natal Nicolini orefice …

Protocollo degli atti 1775. HAS.

43) 4. VI 1784 … orefice Zanetto Nani …

Scuola dell Santissimo Rosario di Comisa. (1722-1806). HAZ.

44) 2. VIII i 26. VIII 14-!9 … et Michaele aurifice testibus …

10. IX 1469… quondam Nicolaus aurifex …

22. IX 1469 … Comes … de gratia concessit magistro Ambrosio aurifici de lesina … terenum comunis …

Liber gratiarum 1428-1483. HAH.

45) 16. XII 1538 . . . magister Franciscus aurifex de Ragusio habitator Lesinae …

18. VIII 1540 … Io nicolo fiol di maic;tro Andrea orese … Hvarski bilježnički spisi, I, 1. HAZ.

U Visu je živilo i na otok stizalo nekoliko majstora čije se zanimanje ne može tačnije odrediti, jer im uz ime stoji samo naslov »majstor« bez pobliže oznake, koja će se, vjerojatno, naći u ponekom arhivskom spisu. Pri kraju XVI stoljeća spominju se Klement Mladinov, Stjepan Palmić, Jakov Strižić, Petar Suremetić, Petar Vitić, Frano Foretić i Petar Staljić⁴⁷.

U XVII stoljeću nose naslov majstora Stjepan Kosović, Nikola Dujmović, Ivan Andrijić, Martin Šibenčanin, Šimun i Juraj Rankulin, Grgur sin majstora Dinka Rankuinovića, Petar Pjerotić, Juraj Kovačević iz Vrboske, Frane Orvić, Sabić iz Korčule, Šimun Domkotov, Sebastijan Surati, Ivan Splićanin, Nikola Vilandić, darovatelj crkve sv. Duha, Juraj i Petar Linčirović, Santo Montelli, Martin Uroda, Valerij Šnjurić, Antun de Milo, Vicko Kuljiš, Duje Zornata, Gabriel Peribonis, Mate Dešković, Ludovik Surati⁴⁸, Marko Milanković iz Korčule⁴⁹, Ivan Marinćev⁵⁰, Ivan Pavlov iz Trogira⁵¹, Antun Giričić⁵², Ivan Beroaldo i Klaudije Boreli iz Bassana⁵³.

46) 5. XII 1634 … maistro Trifon Vrbasich orese …

7. VIII 1636 . . . maistro Triffon Vrbassich orifice …

25. VII 1639, 3. II 1641 i 16. I 1649 . . . maestro Piero Vrbassich orese …

3. XI 1650 … in Piazza di Lesina nella bottega tenuta da maestro Piero Vrbassich orese… Spisi bilježnika Ivana Balcilucio, str. 109, 130, 161, 176, 238, 256.

O zlataru koji radi za benediktince na Svecu vidi bilješku 399.

47) Knjiga krštenih I (1587-1628). ZAV.

48) Ibid; Knjiga rođenih (1628-1675); Knjiga mrtvih (1667-1692). ZAV. On je, možda, potomak korčulanskog graditelja istog imena Ludovika Suratovića.

49) Hvarski biljež. spisi, sv. 7, str . 44. HAZ; Spisi bilježnika Julija Jakše.

Gradska knjižnica Vis.

50) Hvarski biljež. spisi, sv. 7, str. 41. HAZ.

51) 23. X 1616 … nella valle di Comisa in casa di habitatione di maestro Zuanne de Polo da Trau …

Spisi biljež. I. Balcilucio, str. 2. HAS.

52) D. Berić, Arhivi otoka Visa, str. 36. Split 1958.

53) Spisi biljež. J. Jakše. Općinska knjižnica Vis.

54) Spisi biljež. A. Foretića iz Komiže (1786- 1822). str. 129. HAS.

55) Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 197. HAS.

56) Ibid, str. 55.

57) Ibid, str. 288.

U drugoj polovini XVIII stoljeća spominje se u mjestu Visu nekoliko majstora. Nekima se zna i zanat. Ivan Feder iz i izBel luna64) i Josip Rosignoli bili su krojači,⁵⁵  a neki majstor Antun bio je papučar i u njega je učio taj zanat majstor Andrija Benčić.⁵⁶  Mato Linčir ⁵⁷ i Vicko Komiljanović su kovači, a njih je zbog kovanja čavala, opreme lađa i kuća, te popravaka alata zastalno oduvijek bilo na udaljenim otocima. Radi razvijenog vinogradarstva bilo je i bačvara. Spominju se Ivan Kuljiš⁵⁸ i Andrija Pobar, koji bijaše stigao sa Rijeke.⁵⁹ Lađe su mogli graditi i domaći brodograditelji, ali je Vicko Koščina, član po znate trogirske obitelji, koja je svoj brodograditeljski alat ovjekovje čila u kamenom reljefu na Čiovu,⁶⁰ a trogirska je brodogradilište bilo po njoj i prozvalo, stigao je 1779. godine na Vis, da gradi braceru za pomorca Ivana Tramontanu⁶¹. U Visu je radio i brijač Desiderio Vigliaschi, koji je vjerojatno bio stigao iz Italije i češljao i brijao po ondašnjem talijanskom ukusu. Naziv majstora nose Frano Rokov ili Rochi, Ivan Perica, Ivan Gizdavčić, Josip Dorotić, Grgur Franzičić, Dinko i Josip Pečarić⁶² i ostali.

U Komiži se u tom stoljeću spominju majstori Marko i Nikola Jurja Petrašić, Ivan Kučić, Vicko i Frane sinovi Ivana Petrića, Jakov Pavla Marinkovića, Mate Petrašić Ivanov, Pavle Marinković, Antun Karli iz Trogira, Jakov Pomenić Bartulov, Stjepan Vidović sin majstora Ivana, Nikola Kuljiš zvan Kandija, Mate Borčić zvan Papin, Antun Licini, vjerojatno zidar iz Bergama nastanjen u Splitu, Rječanin Martin Slavić Jakovljev i Ivan Bilati, koji je već u prvoj polovini XVIII stoljeća imao svoj dućan.⁶³

Zanatlija je, dakle, na otoku bilo u toku stoljeća tim više što je on bio udaljen od ostalih otoka i kopna i morao se sam opskrbljivati, a ovdje, naravno, nisu niti mogu svi biti nabrojeni.

CRKVA SV. MIHOVIL

Visoko na prijevoru brda kroz koji strmi a najkraći stari put spaja dva glavna viška naselja Komižu i Vis, sazidana je crkvica sv. Mihajla istaknutog ranosrednjovjekovnog sveca. Spomenuta je kao vlasnost biševskog benediktinskog samostana već u XII stoljeću⁶¹ i njen oblik ima čedne oznake prelaznog načina gradnje iz predromaničkog u romanički stil.

To, pored položaja u pravcu istoka i zapada, pokazuje četvrtasto, dugoljasto kamenje, zidani dovratnici, mali okrugli prozorčić sred pročelja i ostali četverouglasti manji otvori na njenim zido vima. Ranu romaniku odaju u unutrašnjosti udubine na južnom zidu odijeljene dvjema lezenama koje su izravno izrasle u polu kružne široke lukove, dvije ugaone zasvođene trompice koje i ovdje čine prelaz iz četvornog oblika apsidice u njen polukružni svod, te konačno oltarna trpeza koja je uzdignuta na zidani četverouglasti stubac. Po svim tim i ostalim oznakama zida, svoda, apside i oltara, sličnim onima mnogih predromaničkih i ranoromaničkih crkvi ca u srednjoj Dalmaciji iz XI – XII stoljeća, može se ovu osamlje nu crkvicu datirati u XII stoljeće, kada je spominju, kako je spo menuto, i pisani dokumenti. Na to upućuje i nedostatak plitkih pleternih reljefa, koji se inače nalaze u mnogim predromaničkim crkvama dvaju ranijih stoljeća. Tih reljefa, izrazite oznake staro- hrvatskog graditeljstva IX-XII stoljeća nije se na Visu barem dosad našlo, te se prema tome ne može nijednu višku crkvicu pouzdano datirati od IX do XI stoljeća, iako nije isključeno da su ti reljefni ukrasi doprli i do ovog osamljenog otoka, tim više što sam im jedan ulomak našao na susjednom otočiću Svecu.

Crkvici sv. Mihajla je u XIV stoljeću, kada se ponovo spominje,⁶⁵ podignuta vrh pročelja preslica za zvono, s impostima roma ničkog profila vrh njenih stupića. U drugoj polovini XVI stoljeća bila je, prema Valerijevu svjedočanstvu,⁶⁶  u ruševnom stanju, pa je Komižanin Juraj Jakova Bogdanova namijenio 1613. godine u svo joj oporuci svotu za popravak njenog krova.⁶⁷ Tragovi popravka vide se na njenom prednjem, a osobito na sjevernom zidu, na kojem vjerojatno zbog toga i nema starih, izvornih udubina ni lezena. Ljeti 1778. godine popravljao je njena vrata majstor Nikola Petrašić⁶⁸. Početkom XVII stoljeća postojao je u crkvici uski oltar s triptihom sv. Mihovila između svetaca Jurja i Nikole, a uz sliku dva drvena kipa anđela,⁶⁹ koje spisi biskupskih pohoda spominju tog i slijedećeg stoljeća i u ostalim viškim crkvama. Vreme nom su ti renesansni ili barokni kipovi propali, pa im se ne zna izgled. Možda su sličili onima sačuvanim u nedavno uređenoj riznici u Musteru ili u onoj hvarske stolne crkve ili još starijim u Splitu.⁷⁰ Sama slika mogla je biti triptih domaće gotičke škole XV stoljeća. kojih je vjerojatno bilo i na Visu.

M. Vasić je bez provjeravanja prihvatio pogrešno Radićevo datiranje⁷¹ ove crkvice »pre XI veka«,⁷² kao što se i kod datiranja drugih poveo za njim, pa je stoga i njegova sistematizacija različitih tipova crkava površna, iako je to prvi pokušaj da ih se sistematski okupi.

58) Ibid, str. 55.

59) 14. VIII 1777 Lissa … Maestro Andrea Pobar Botter Fiumano qui abitante . . . Ibid. str. 132.

60) Na jednoj kući u uzdužnoj ulici kraj brodogradilišta je reljef koji prikazuje Loretsku Gospu i pod njom tri ruke koje drže tri brodo graditeljske sjekire pod kojima je natpis:

FRATELLI COSCHINA

61) Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 268, HAS.

62) Ibid. str. 109,165, 325, 329, 379, 407.

63) Spisi biljež. A. Foretić iz Komiže (1786- 1822); str . 71, 75, 93 itd. HAS

64.) I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj II, str. 375, Split 1964.

65) T. Smičiklas, Codex diplomaticus IX, str. 124. Zagreb 1911.

66) D. Domančić, Valierova vizitacija na otoku Hvaru i Visu. Arhivska građa otoka Hvara I, str. 55. Hvar 1961.

67) Hvarski biljež. spisi. Oporuke 1591-1613. 21. III 1613 . HAZ.

68) Računska knjiga Bratovštine Presvetog Sakramenta 1757-1805. Ko miški spisi 36. HAZ.

69) 1637 … mensa lapidea angusta, duos angelos ligneos deauratos veteres et icona cum imaginibus in medio Sancti Michaelis a latere destro Sancti Georgij, a sinistro vero Sancti Nicolai …

Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

70) Nekoć u ateljeu Emanuela Vidovića, a sada u zbirci Dr Slavana Vido vića u Splitu i u ateljeu akademskog slikara Vjekoslava Paraća u Zagrebu.

MUSTER

Sklop benediktinskog samostana i crkve sagrađen je na bre žuljku iznad Komiže, sučelice benediktinskog otočića Biševa, a podno opisane benediktinske crkvice sv. Mihajla, dakle, sred viškog područja tog istaknutog i bogatog reda. Zovu ga još i danas »Muster« što znači manastir, iako ga davno napustiše samostanci.

Sagrađen je vjerojatno na mjestu neke male predromaničk crkve, koja ne pokazuje tragove jer je⁷³ možda, nestala pri proširenju ili gradnji današnje crkve i samostana krajem XIII stoljeća. Brijeg je, međutim, istaknut nad ovim krajem i uvalom, pa se može pretpostavljati da je bio utvrđen već u prapovijesti, kao i brežuljak »Gradac« u istoj kotlini, za obranu zaliva, polja i sunča ne padine u zavjetrini, a osobito izvora voda koji su ovdje tim dragocjeniji što ih na otoku nema mnogo. Međutim, prapovijesnih tragova ovdje se još nije našio, jer se dosad još nije arheološki istraživalo tlo ovog plodnog, prikladnog i toplog kraja. Tragova starih Grka i Rimljana se jedva nalazi, jer su oni bili naselili Višku luku okrenutu kopnu s kojim su imali jače veze, ali najviše upada u oči, da ovdje, kao ni u ostalim predjelima otoka, još nisu nađene ruševine ni ulomci iz starokršćanskih crkava ni građevnih sklopova iz V-VIII stoljeća, koji su otkriveni na susjednim otocima, Lastovu i Hvaru. Braču i Šolti, a nedavno sam ih našao i na Korčulan skim otočićima. Možda će se naći stoga pri svestranijem istraživa nju ruševina antičke Isse, jer su se kršćanski stanovnici Salone mogli u VII stoljeću skloniti i na ovaj njima dobro poznati otok.

Svakako brežuljak jugoistočne nad Komižom s crkvom i samo stanom poznatog i rasprostranjenog benediktinskog reda, koji je održavao vjerske i kulturne veze između Apeninskog i Balkanskog poluotoka, posvećen zaštitniku pomoraca i putnika sv. Nikoli, morao je biti privlačan već u ranom srednjem vijeku, vidljiv iz dalekih pučina mora, koje je povezivalo ta dva kopna. Ostao je i danas jedan od najslikovitijih i najuočljivijih na otoku, osobito zbog svog istaknutog građevnog sklopa.

71) F. Radić, Starinske crkve i samostani hrvatskih Benediktinaca kod Komiže na otoku Visu i na susjednom otočiću Biševu. Starohrvatska prosvjeta II, br. 3, str. 157. Knin 1896.

72) M. Vasić, Arhitektura i skulptura u Dalmaciji, str. 32. Beograd 1922.

73) I. Ostojić, o. c. II, str. 377.

Ranije se smatralo da crkva i samostan potječu iz IX stoljeća, jer je na dugoljastom kamenu iznad nadvratnika pobočnih crkve nih vrata zabilježena godina

A. D. DCCCL
(Godišta Gospodnjeg 850)

ali kratica A. D. nije uobičajena u dalmatinskom ranom Srednjem vijeku, a stil slova i brojeva je renesansno–barokni i ima ukrasnu svinutu crtu koja se sreta na spisima i natpisima XVII stoljeća iza brojeva.⁷⁴ Pri tome bi godina mogla biti uklesana tek u tom vre menu, koje se volilo ponositi svojom, često krivotvorenom, stari nom. Očito je, dakle, tu uklesana kasnije da uvjerljivije istakne izmišljeno postojanje ove crkve, spomenute u pisanim ispravama tek u XIII stoljeću i njenog samosotana, kojo. se u njima sreta od druge polovine XIII stoljeća.⁷⁵

Od tog vremena pa do XVIII stoljeća građevinski se sklop preinačivao i proširivao, ali je iz XIII stoljeća ostala današnja sjeverna crkvena lađa nadsvođena poluoblim svodom s kamenim reljef nim pojasima koji se dižu nad lezenama, te s polukružnom apsidom svetišta. Jednobrodna crkva sv. Nikole je u XVI stoljeću proširena prema sjeveru novom lađom gotičkog stila, a u XVII stoljeću veli kom i sada središnjom baroknom lađom kojoj su s juga nadodane još dvije. Tako je romanička gradnja uklopljena kao prva pobočna sjeverna lađa u novo sastavljenu peterobrodnu crkvu. Njen izvorni oblik se ipak vidi u još sačuvanim romaničkim dijelovima iz XIII stoljeća i to u spomenutim pojasevima svoda, lezenama povezanim nekoć zidnim vijencem romaničkog profila, a razbijenim pri kasni jem uklapanju u proširenu crkvu, te u punoj polukružnoj apsidi, pokl·ivenoj pločama sred koje je romanički prozor nedavno zazidan, također natkrit pločama na srednjovjekovni način.

Nad prvim travejom romaničke lađe diže se toranj koji je sta jao na njenom pročelju vjerojatno već u XIII stoljeću, pa zatim bio pregrađivan i, možda nakon četiri stoljeća, nadogradivan do dana šnjeg oblika zvonika. U unutrašnjosti su mu još romanički svodovi, vijenci i zidni zubci drvenog poda.

Ta romanička crkva bila je usklađena i prostrana, a sličila je onima istoga stila sazidanim u XIII stoljeću na dalmatinskom pri morju. U njenim zidovima sačuvana su i dva antička ulomka, koji svjedoče da je ovdje, kao što je i prirodno, bilo rimskih spomenika. To su reljefni lisnati ukras s dijelom okvira natpisne pločice »tabulae ansatae«, uzidan naknadno uz južnu stranu crkvenih vrata i ulomak natpisa umetnut pod prozorom:

… ROCVLV
BEM REV

74) Uporedi slične znakove u rukopisu. Spisi Dr A. Matijašević-Kara maneo sv. II, str. 30, 37, 40, 81. Knjižnica Arheološkog muzeja u Splitu {od sada A. M. Karamaneo).

75) I. Ostojić, o. c. TI, str. 377.

Romaničkoj crkvi koju 1650. godine nazivahu »stari opatski dio«⁷⁶ nadodan je krajem XV ili početkom XVI stoljeća, kada se u Dalmaciji razvila jača građevinska djelatnost u kasnogotičkom i renesansnom stilu, uski prostor sjevernog broda. Presvodili su ga križnim gotičkim svodovima uzdignutim na kasnogotičke zidne konzole i osvijetlili kroz jednostavne gotičke prozore. U crkvi je, međutim, još i u drugoj polovini XVI⁷⁷ i početkom trećeg desetljeća slijedećeg stoljeća⁷⁸ bio samo jedan oltar s kipovima sv. Nikole, Pavla i Jakova.⁷⁹

Na drugoj, južnoj strani nadodana je središnja, a najšira crkvena lađa u baroknim oblicima, i njoj zatim s juga dvije postra ne. Prva bačvastog svoda i gotičkog prozora može se datirati u prvu polovicu XVI stoljeća jer je u njoj Radivčićev grob iz 1537 g. Zadnju nadsvodiše gotičkim načinom, slijedeći, kao i drugdje, iskustvo tog davno nestalog stila, ovdje posebno zbog simetrije čitave unu trašnjosti, kojoj su sada obje krajne dvotravejne lađe gotičke. Tako se proširenje crkve završilo nešto prije 1634. godine, te je tada spomenuto da je »nedavno pr oširena«.⁸⁰ Tu kapelu je sagradila obitelj čiji je barokni grb, u kojemu ruka drži buzdovan vrh luka njenog drugog traveja. Prozor je tipična barokna luneta. U to vri jeme su u njoj bila pored već spomenutog i tri nova oltara, od kojih je jedan imao sliku Gospe okružene otajstvima krunice, a drugi sliku sv. Kate.⁸¹

Proširena crkva se 1637. godine nazivlje »novom« i u njoj se dubu grobnice⁸² a zatim je 1652. godine posvećena i nadnevak posvećenja je urezan u stupu srednje lađe:

CONSECR. HVIVS
TEPLI F. F. DIE
21 AVGVSTI 1652

(Consecratio huius templi facta fuit die 21 augusti 1652)

Postala je još slikovitija kada joj je župnik Andrija Vitaljić, poznati hrvatski pjesnik, krajem XVII stoljeća proširio i produljio svetište, zanesen zamahom baroknog stila, koji je bio tada zahvatio i dalmatinsko graditeljstvo i to vrlo često proširivanjem starijih crkava zbog nedostatka sredstava za zidanje novih i raskošnijih novogradnja. Taj raskošni stil obuzeo je, dakle, i pjesničku narav protureformatorskog komiškog književnika, koji je prevodio Davidove psalme i Marulićeve pjesme i bio pod uplivom dubrovačkog književnog jezika, potvrdivši tim i svojim spjevom »Ostan božje ljubavi„ jedinstvo hrvatske književnosti u Dalmaciji Kavanjinovog vremena.

76) Spis pohoda biskupa V. Milani. BAH.

77) D. Domančić, o. c. str. 56.

7 ) Spis pohoda biskupa Cedulini. BAH.

70) Spis pohoda vikara I. Ivaniševića. BAH.

80) … in facie ecclesiae nuperime ampliate …

81) Ibid.

82) Spis pohoda biskupa Georgij. BAH.

Iako nije bio pjesnički nadaren, taj zakašnjeli barokni književ nik marljivo je radio na književnom polju i tri puta je tiskao svoja djela u Mlecima, pa je svoju protureformatorsku djelatnost ispoljio i u proširenju ove crkve, posvjedočivši to natpisom sred vanjskog zida svetišta:

ANDREAS VITALITIVS PAR. EX LEGATO

SVO ARBITRATVI A MATHEO IVCEVICH IOAN NIS F. DE MANDATO HOC SACELLVM INTRA CENOBII.CLAVSTRA VEN: ABBATIS BAR THOLOMEI ZENI PER MISSV EXTRV

ENDVM CVRAVIT

ANNO DOMINI MDCXCV

Vitaljić je, dakle, kao komiški župnik novčanom pomoći komi škog darovatelja Mate Ivčevića, a dozvolom Hvaranina Bartula Zena, počasnog opata ove opatije, doktora crkvenog prava i hvar skog kanonika,⁸³ čija je obitelj posjedovala u Kutu kuću,⁸⁴ nado zidao stražnji dio crkve 1695. godine, koji su zatim 1792. godine popravljali majstori Vicko Marinković, Antun Čudina, Marko i Ivan Mlikan.⁸⁵

Barok se očitovao i na crkvenom pročelju i to u dvokrilnom zabatu glavnih vrata izrađenih 1796. godine, na kojima su dvije glave starozavjetnih proroka, a i u nekim oblicima okruglog prozo ra, koji se po uzoru romaničkog koluta ili ruže ponavlja kao pokra jinska oznaka na dalmatinskim crkvama sve, evo, do XIX stoljeća.⁸⁶ Pročelje je popravljao 1760. godine majstor Antun Vitaljić zvan Sokol,⁸⁷ a protomajstor Vicko Pavlov Marinković je postavio 1796. godine na nj nova vrata klesana u korčulan skom kamenu.⁸⁸

83) Spisi biljež. Jakša, 1. XI 1693. HAS.

84) Notizie di Lissa e Lesina cavate dagli antichi autori da D. Antonio Mattiasevich-Caramaneo… 1762. Naučna knjižnica u Zadru. Rukopisi 811; A. M. Karamaneo II, str. 87.

85) Računska knjiga Bratovštine Presvetog Sakramenta u Komiži. HAZ.

86) C. Fisković, Stilska zakašnjenja na stolnoj crkvi u Kotoru.

Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16, str. 229, Split 1966.

87) Računska knjiga Bratovštine Presvetog Sakramenta u Komiži. HAZ.

88) Ibid.

Pri toj obnovi srednjovjekovni zvonik, koji je vjerojatno u XIII-XIV stoljeću služio za obranu i sličio kuli, nije mogao zaosta ti za novim, proširenim oblikom crkve. Barokiziran je i dok su mu donji prozori ostali romanički i gotički, rastvorena loža zvona svojom kupolom, ogradicama stupića, završnom lanternicom, kao dalekim i gluhim odrazom prozračne gotičke lanternice korčulan ske stolne crkve, pokazuje oblike XVIII stol jeća. Upravo u to doba, 1770-1771. godine izvodili su se veći radovi na zvoniku. U srpnju i listopadu 1770. godine donašahu kamen, ploče i zidne vijence (cornize e pianche) sa Korčule nabavljene kod majstora Frana Kuće (Cucia), zatim je slijedeće godine pozvan trogirski protomaj stor Frano Cicindella koji je rukovodio gradnjom na kojoj je bilo zaposleno nekoliko radnika. Tada se nabavljao kamen i kod Nikole Azzalija i Ivana Petrošića, a finije obrađene komade (lavori bianchi) klesao je trogirski majstor Vicko sin Ignjata Macanovića. On je bio u rodu s Nikolom Macanovićem, koji je 1785. godine napravio konzolu za oltar sv. Nikole u ovoj crkvi (modion che servi sopra aitare di S. Nicolo). Prema tome, ova je klesarsko-graditeljska obitelj, koja vuče porijeklo iz Dubrovnika, raširila svoju djelatnost i na Visu. Na zvoniku se pod Cicindelovim upravljanjem svojski radilo. Dovozili su pijesak sa Bi ševa, nabavljali vapno i crvenu zemlju za kupolu. Sedru je dovozio i Omiša svojim brodom Trogiranin Frano Giaconi, vadeći je vjerojatno iz Cetine. Nabavljali su i kartone za nacrte. Po svemu tome se vidi da je zvonik tada u svom gornjem dijelu dobio kasnoba rokni oblik. Sredinom studenoga 1771. godine darovali su bratimi Presvetog Sakramenta protomajstoru barilo vina i on se, dovršivši gradn ju, vratio u Trogir.⁸⁹ Stigao je ponovo 1775. godine da popravi i ožbuka kupolu.⁹⁰ Oštećenja od groma popravljao je nekoliko mje seci u toku 1793. godine zidar Vicko Marinković s nekoliko majstora.⁹¹ Zvonik je trebalo popravljati i početkom prošlog stoljeća i te su radove izvršili 1801. Mate Ivanov Petrašić⁹², a 1813. godine Dubrovčanin Antun Kotarešević zvan Antica. On je radio po vlastitim nacrtima, pa je, možda, izveo i neke promjene na završnom dijelu zvonika.⁹³

89) Ibid. Popravak zvonika je izvršen u suglasju s odlukom na zboru bratovštine Presvetog Sakramenta: Sia ristaurato il campanile dal Protto Francesco Cicindella e impiegato occorevole dinaro considerato come dallla riferta del protto medessimo …

90) Ibid.

91) Ibid.

92) Ibid.

93) in nomine. domini. adi. 21. di. marzo. 1813.

io maestro Antonio Chotorasevich deto antiza di Ragusa

io deto maestro nominato di sopra si obligo di servire i signori con frati di chomisa per achomodare il chanpanile quale si trova disro chato per via di saieta dunque io detto maestro si obligo di disfare tuto quelo qual si trova inperfeto di deto canpanile cioie desidero a dire che io sono in obligo da achomodare tute le manchanze quallisi trovano stati fati di deta saieta cioie da chap sine i piede e questo lavoro io siobligo di fare con mia maestranza e manuali e di piu che io sono in obligo di taliare tute le pietre quale deve occorere per tuta la deta fabricha chome ricercha il desegno qual erra stato fato da me e addeso vado discorendo che i signori confrati mi deba dare li materiali cioe la chalcina e sabione i pionbo e feramenti e travi e ciodi e funi e parancho e quelo quelche occore per terminare la detta fabrica

Posebni list. Arhiv župskog ureda u Komiži.

Svojom izduženom okomicom uzdiže ne samo izgled crkve i brijega, već daje naglasak čitavoj komiškoj uvali, narastao kao čvrsti volumen na uzvisini i srastao s okolnim slikovitim krajoli kom. Godine 1806. naručili su bratimi za nj novo zvono kod mleta čkog ljevača Cancian,⁹⁴ čija su zvona bila poznata u Dalmaciji.⁹⁵

U širokoj crkvenoj unutrašnjosti odijeljenoj čvrsto zidanim četverouglastim stupovima u četiri reda ističe se u širokom sveti štu, osvjetljenim baroknim eliptičnim prozorima, drveni veliki i raskošni kasnobarokni oltar. Cetiri stupa, kipovi na zabatu i u nišama i reljefni likovi na kićenom antipendiju, a osobito taber nakul u središnjoj udubini, jedan od najvećih u Dalmaciji, poja čavaju plastičnost cjeline. Skladnu kompoziciju upotpunjuje poli hromija, zlatna i plava boja, pred kojom sjaji srebro kasnobaroknih sviječnjaka. Potječe vjerojatno iz XVIII stoljeća, jer je još 1650. bio na njegovom mjestu kameni oltar. Godine 1751. namjestio ga je protomajstor Jakov Bernardini,⁹⁶ a tabernakul je nabavljen oko 1789. godine.⁹⁷

Na vrhu oltara su kipovi Preobraženja, Krista, Mojsije i Ilije, a na oltaru sv. Josipa i sv. Jerolima, svi osrednje vrijednosti. Sačuvan je i bogato izrezbaren antipendij s reljefnim anđelima. Na triumfal nom luku je barokno raspeće s Marijom i Magdalenom, čiju je poza dinu na zidu s krajolikom Jeruzolima naslikao i potpisao T. Kranjc 1879. godine. Slična manja kompozicija Raspeća u bogato izrezbare nom okviru uzdignuta je nad pobočnim oltarom. U crkvi su i kasno barokne uljene slike Križnog puta naslikane u tvrdoj kompoziciji.

Među pobočnim oltarima je onaj drveni u obliku kasnorene sansnog reljefno iskičenog triptiha s kipovima svetaca Nikole, Pavla i Jakova. Prvih godina XVII stoljeća bio je glavni i jedini,⁹⁸ a imao je i dva drvena anđela,⁹⁹ koja su se nalazila tada i na oltaru Gospe s krunicom u ovoj crkvi i na još nekim viškim oltarima. U kasno gotičkoj pobočnoj kapeli je Gospin drveni oltar izrezbaren također u baroknom stilu s natpisom gradnje i popravka:

MDCLXXVII R = A 1882

94) Računska knjiga Bratovštine Presvete Krunice u Komiži (1722-1806).

Komiški spisi br. 35. HAZ.

95) K. Dočkal, Naša zvona i njihovi ljevaoci, str. 64, Zagreb 1942.

96) Spis pohoda biskupa V. Milani. BAH; Adi 6 Luglio 1751 Comisa. Spesi e contadi al Protto Signor Giacomo Bernardini al conto che deve giustar il altar del Santissimo come apar la sention prima ratta conto cecchini in oro nove a L 48: luno val – L 432.

Računska knjiga Bratovštine Presvete Krunice u Komiži. HAZ

97) 22. IV. 1798… Eminet Thronus, sive residentia pro expositione Augustissimi Sacramenti recens adepta aureis 25 egregie nitens et

nobilis quod hic adnotatum est ad excitandam pietatem Posterorum …

Spis drugoga pohoda biskupa Stratico 1793 godine. BAH.

98) Spisi pohoda biskupa Cedulini, Georgi i vikara Ivaniševića. BAH;
21. III. 1613 Juraj sin Jakova Bogdana traži u svojoj oporuci učinjenoj u komiškoj kuli, da se u crkvu postavi slika Karmelske Gospe, koju je on kupio, na oltar, kako bratimi odrede (Vidi bilješku 192), Hvar ski arhiv. Oporuke 1591-1613. HAZ.

Sva tri se ugodno doimlju u cjelovitoj povezanosti svog reljef nog ukrasa, čije su skulpture i pojedinosti inače slabo oblikovane. U zadnjoj južnoj lađi su dva šarena kasnobarokna mramorna oltara s dva stupa. Na jednom je neizrazita pala Bezgrešnog začeća sa sv. Filomenom i sv. Andri jom,¹⁰⁰ na drugom su dobro oblikovani kasnobarokni anđeli i slika sv. Ane sa kćerkom i sv. Lucijom koju je potpisao osrednji mletački slikar

Antonius
ZUCCHI Ven:

Pri ulazu u crkvu je kamena posuda za blagoslovljenu vodu iz XVII stoljeća, ali još u običajenom reljefnom ukrasu renesanse. Iz tog vremena je vjerojatno i luk s reljefnim anđeoskim glavama, možda dio zidnog umivaonika, koji je dospio u vrt, dva kamena kipa sv. Katarine i sv. Dominika u reljefno ukrašenim nišama, radovi domaćih baroknih majstora, uz kameni oltar Gospe krunice, na kojemu je drveni barokni kip Marije sa sinom uokviren sa malim prizorima iz Kristova života, radom nekog osrednjeg baroknog slikara. Propovje daonica je izrezbarena renesansnim motivima, ali potiče iz baroknog vremena kao i korna sjedala s dva ambona u svetištu ograđenom ka menom ogradom uobičajenih stupića »dvostruke kruške«.

U crkvi su i ,,Jaslice«s malim drvenim likovima Kristova rođe nja, kroz čiju narativnost izbija pučki izraz. Spominju se početkom prošlog stoljeća, a možda su postojale već sredinom XVIII stolje ća, jer je Vicko Marinković popravio i bojadisao »Betlem« u prosincu 1762. godine .¹⁰¹ Na starom oltaru »Jaslica« je uklesana 1692. godina.

99) Spis pohoda biskupa Georgi 1637. BAH.

100) Možda je to slika, koju spominje I. Kukuljević, ne navodeći gdje se u Komiži nalazi, kao rad komiškog slikara Frana Bogdanovića iz po četka XIX stoljeća. On navodi i njegov potpis na njoj: Fran. Bogda

-novich invenit, koji nisam primjetio, ali po stilu slika može pripadati prvoj polovici XIX stoljeća, a sadržajem se podudara s Kukuljeviće vim opisom. Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, str. 33. Zagreb 1858. Obitelj Bogdanović se spominje Komiži u XVIII stoljeću: 24. XII 1795, … frate-lli Bogdanovich detti Baka,n qm Luca. Spisi biljež. A. Foretića 1795. HAS.

101) Spis pohoda biskupa I. Skakoča 1834. BAH.

7. XII 1762 … Piu al signor Vicenzo Marincovich per governar il Betlem cioe per fattura e colori L. 35.

Računska knjiga Bratovštine Presvetog Sakramenta u Komiži.

HAZ.

Baroknu unutrašnjost osvijetljenu visokim prozorima upotpu njuju i barokne ploče u pločniku koji se, istrošen i uglačan hodom, svjetluca u vlažnim danima, otkrivajući hrvatska imena starih komiških obitelji.

Jedan ulomak, prenesen s pločnika starije romaničke crkve ima natpis opata Radovana, koji se spominje u vezi samostanskih zema lja u prvoj polovini XIV stoljeća:¹⁰²

… (SE)PVLHRVM FECIT ABATI RADOVAl O ET IBI IACET

Dva nadgrobna natpisa pokazuju grob slikara Mihovila Vitaljića čiji nam radovi do sada nisu poznati, ali se može pretposta viti da je kao domaći majstor mogao slikati u gotičko-renesansnom stilu, jer je, prema natpisu, živio početkom XVI stoljeća. U rujnu 1527. godine unajmio je neku kuću s dvorištem, a imao je i vino grade u Komiži¹⁰³ Pripadao je istaknutoj komiškoj obitelji, pa je sred nadgrobne ploče urezao grb podijeljen kosim pojasom u dva dijela. U gornjem je ptičje krilo, a u drugom grozd s listom vinove loze,¹⁰⁴ starog znamenja vinorodnog mu Visa, vjerujući vjerojatno u onom humanističkom dobu da mu prezime potječe od latinske riječi vitis, kao što je korčulanska obitelj Perusović, kasnije po istaknutom svom članu Arniru prozvana Arneri, urezala u svoj grb tri kruške, držeći da joj je prezime nastalo od talijanske riječi il pero. ¹⁰⁵  Mihovilovim grbom se ponosio i njegov potomak, knji ževnik Andrija Vitaljić, pa mu ga stoga viški pjesnik Silvije Martini s i opisuje u stihovima kao »zlamenje ili bilig od kuće i obitili njegove, a to jest: krelo svarh jedne loze« 1712. godine:

»Ca će reć da krelo: i loza zelena
Darži se veselo: tvojega imena?«¹⁸⁶

102) T. Smičiklas, o. c. VIII, 163, 306. Zagreb 1910; Ibid. IX, 124. Zagreb 1911.

103) Vidi bilješku 38.

104) V. sl. G. Novak, Vis, I, sl. 83. Zagreb 1961. Na pločama nema znakova obrtnika!

Pod Mihovilovim grbom je nadgrobni natpis

.M.CCCCC . XII .
ADI .XX.MARCO
S . MICHAELI . VI
TALICH. PIC
HTORI. E
T. ERED
IBVS
SVI
S

Mihajlo je pripadao zastalno brojnoj obitelji, pa je do tog groba izdubao i drugi za sebe i nasljednike, ispisavši na ploči također slikovito natpis u trokutnom poređenju slova. U toj neobičnosti mogla bi se naslutiti i njegova umjetnička narav. Drugi natpis poči nje kasnijim nadnevkom, a svjedoči nam da je on živio i nakon 1520. godine, kada je kao »depentor« spomenut u Hvaru:

M . CCCCC . XXXVII
A DI III DECEMBRIO

Ostale su riječi iste kao i na prvom. Slično je poredan treći natpis koji svjedoči o brojnosti ove obitelji u XVI stoljeću:

S . MICHAELI VI
TALICH. QDA
M LVCE. E
T. ERED
IBVS
SVI
S

Pjesnik Andrija Vitaljić je pokopan također ovdje kraj grobo va svojih predaka, a pred oltarom sv. Sakramenta u siječnju 1737. godine, ali njegovo ime nije uklesano na nadgrobnoj ploči, iako bijaše zaslužan za proširenje ove crkve.¹⁰⁷

105) C. Fisković, Korčulanska katedrala, str. 72. Zagreb 1939.

106) D. Berić, Nekoliko podataka o Komižaninu Andriji Vitaljiću. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor XXI, sv. 3-4, str. 296. Beograd 1955.

107) Ibid. str. 293.

Iz XVI stoljeća su i nagrobni natpisi Radivčića, Pribčićat¹⁰⁸ i njihovih nasljednika:

MCCCCCXXXVII
ADI III DECENBRIO
S. PETRI RA
DIVCICH E
T ERED
IBVS
SVI
S

SEPVLTVRA. DE
ZVANE PRIBCICH
ET . SVI . ERDI
1578

Na jednoj ploči ostao je samo barokni grb u čijem je polju ruka s cvijetom; a na drugoj označenoj brojem LXVII je grb na kojem je grančica s pet plodova, možda obitelji Mardešić koja se spominje u prvoj polovini XVIII stoljeća u Komiži.¹⁰⁹

…..O….
M …. SSICH
COS(M)E. FILIVS
ET HEREDIBVS
SVIS POSVIT
AD MDCCIIIX

Iz istog stoljeća je grob komiške obitelji Molinari-Macoko, bez grba, ali sa štitom u kojemu je veća šestorokraka zvijezda okružena manjima:

FILII Q ANTONII
MOLINARI MAZOCCO
PRIIS SVMPBS PSR NI
AD MDCCXXXXIII

U apsidi je nadgrobna ploča s uklesanim brojem i nadnevkom:

LXX
N.A.D
MDCCLXXXV

Nadgrobna ploča darovatelja Ivičevića ima grb sa zvijezdom u gornjem i tri cvijeta na grančici u donjem polju štita pod kojim je natpis:

MAITHEVS AC
FRES IVCEVICH
FILIIQ IOANNIS
SIBI POSTERISQ
POSVERVNT
MDCLXXXI

108) Možda član obitelji Pribačić, od koje je bio Luka Pribačić , prvi sekularni župnik Komiže krajem XVI stoljeća.

109) D . Berić, o. c. (52) str . 36: 6. II 1759. godine dobio je Antun Mardešić pok. Kuzme dozvolu za pravljenje groba, a 13. V te godine donio nadgrobnu ploču koju mu izradiše korčulanski kamenari.

Računska knjiga Bratovštine Presvetog sakramenta. HAZ.

Na nadgrobnoj ploči obitelji Marinković, koja još živi u Komiži i od koje potječe suvremeni književnik Ranko Marinković, je grb s četiri zvijezde u gornjem, a srce s razbuktalim plamenom vatre i prolistalo lišće u donjem polju štita. Taj grb je i na njihovim kasnobaroknim kućama u Komiži, koje svjedoče, kao i ovaj natpis, da je i taj rod bio u XVIII stoljeću razgranat:

FILIJ HAERE
DESQ QM MICHAELIS
IOANIS AC PETR
F Q^M MARINCOVICH
Q^M PAULI SIBI
SUISQ POSTERIS
PROPRIIS SUMPS
POSUERUT AD
MDCCXXXV

Ploča je uokvirena reljefnom lozicom, a grb kacigom i sirenama. U pobočnoj i prvoj južnoj lađi je grob s natpisom:

.S. ERD Q
CAVRINO
VIC 1589

Još je starija istrošena nadgrobna ploča u najstarijoj romamc koj lađi, na kojoj se jedva primjećuje urezan štit s mačem, koso položenim. Takve oznake ratnika česte su na nadgrobnim dalmatinskim pločama XIV – XV stoljeća.

Očito je, dakle, da su uobičajena latinska epigrafija i heraldika bile razvijene i kod pučkih, ali patricijskih obitelji od XVI do XVIII stoljeća i u Komiži. Vitaljići, Marinkovići i Mardešići, čije smo grbove opisali sa nadgrobnih ploča, nose u popisu komiških obitelji u XVIII stoljeću naslove gospodina i patrona.¹¹⁰

110) Spis biljež. A. Foretića, 9. I 1798. HAS.

U crkvi je i nekoliko nadgrobnih ploča bez natpisa, među kojima je i ona sa sjekirom, brodograditeljskim i drvodjelskim znamenom, sličnom onoj na romaničkim kornim sjedalima splitske stolne crkve,¹¹¹ na sakristiji trogirske benediktinske crkve iz XIII do XIV stoljeća, na nadvratniku jedne gotičko-renesansne kuće u glavnoj ulici Burka¹¹² i na jednoj nadgrobnoj ploči u srušenoj crkvi sv. Marka u Hvaru iz 1483. godine i u crkvici na Koločepu. Taj alat su od XIII do XVI stoljeća upotrebljavali rezbari, drvodjelci i brodograditelji, čiji je zanat bio i u kamenitoj Dalma ciji razvijen, pa ih je sigurno bilo i u Komiži, gdje su popravljali ribarske lađe i jedrenjake i gdje je 1632. godine postojalo brodogradilište.¹¹³

Benediktinska crkva sv. Nikole postala je, dakle, župska i gro bišna crkva Komižana. Popunjavana je stoga kasnobaroknim drve nim oltarima i srebrnim umjetninama ponajviše iz XVIII stoljeća. U njoj su sada u upotrebi i u maloj zbirci:

srebrni kalež s mletačkim žigom s reljefnim anđelima koji drže zna menja Kristove muke oko čaške i još raskošniji s alegorijskim liko vima Ljubavi, Nade i Vjere između anđela na traforiranom posto lju, s Gospom i dva sveca na čvoru drška i s anđelima na čaški, oba iz XVIII stoljeća, obhodni križ s uobičajenim likovima i žigom mletačkog zlatara, moćnik s natpisom

S. CRESCENTIJ
M.

i anđelima koji na postolju drže palme mučenika. dva moćnika u rokoko stilu s mletačkim žigovima, barokni kadionik s tamjankom, r,ax s plitkim reljefom Gospe, posuda za blagoslovljenu vodu istog stila, ukrašeni biskupski štap iz kraja XVIII stoljeća, nekoliko umjet nina koje nose urezan grb komiške obitelji Ivčević sa šestokrakom zvijezdom u gornjem a cvijetom u donjem polju i to dva velika obhodna svijećnjaka, šest oltarnih svijećnjaka iz 1695. godine i jedno veliko kandilo. Tom kandilu sliče i ostalih pet u crkvi od kojih neki imaju ucrtane svece, a jedno i godinu

MDCLX

Barokni su i ostali sviječnjaci u crkvi, ima ih šest. Značajniji je od tih umjetnina po svom renesansnom obliku, vitki moćnik sa stak lenim valjkom a s urezanim anđelima, vijencima i volutama, izrađen vjerojatno u Mlecima u XVI stoljeću, sličan po stilu i izradbi jednom moćniku s mletačkim žigom u viškoj crkvi sv. Jerolima. Oba su od pozlaćena srebra.

110) Lj. Karaman, Buvinove vratnice i drveni kor splitske katedrale, sl. 67. Zagreb 1942.

111) Kraj nje je natpis: DILIGE DEVM ET PROXIMVM iz kraja XV stoljeća.

Pored tih umjetnina u Musteru se sačuvalo i nekoliko komada starinskog obrednog ruka iz XVI – XVIII stoljeća. Ističu se dvije planite gotičko-renesansnog stila sa našivcima vješto vezanim zlatnim i srebrnim žicama i svilenim koncem. Na jednom našivku u obliku križa su u gotičkim firpasima i arkadama Stvoritelj, likovi Navješ tenja, Bogorodica i sveci Stjepan papa, Jerolim i Benedikt, koji odaju da je rad vezen za ovaj samostan. Na našivku druge planite pod gotičko-renesansnim baldahinima i arkadama su Krist, likovi Navje štenja i sveci Kristofor, Nikola, Franjo i Josip. Na stoti i manipulu su izvezeni križevi također u čvrstom i istančanom načinu XVI sto ljeća, po čemu ovi dragocjenjeni vezovi s likovima spadaju među djela naših gotičko renesansnih vezača kojih je tada u Dalmaciji bilo. Na jednoj planiti od ljubičaste svile je na postavi napisano ime darovatelja:

Cap: D. And. ^a Cuglis per sua devot.^e f
1699

Te su umjetnine smještene u posebno, nedavno okupljenoj zbirci u Musteru. Tu su i srebrne krune XVIII – XIX stoljeća, mostranca u načinu baroka dar Franje Josipa I, knjižnica pisca A. Petrića s knjigama tih stoljeća i rukopisi starih molitava i crkvenih pjesama na hrvatskom jeziku koje se odnose na Komižane:

Blagossovi nasse More
Brode, Mrixe, Skoglie, i Gore,
Stabla, Gnive, i Vinograde,
I ostale sve lntrade.
Blagossovi i Cellize
I sve ostale xivinize:
… Da Angelska Sctraxa svedni
Varh Comise bude bdechi

(Sctenja za jutargne koje se pivaju u Zrigvi Opatskoj i Stanbenoj S. Micule od Comise).

Na zvoniku crkve je, pored novijeg i staro zvono iz XVIII sto ljeća s reljefnim ukrasima Raspećem, sveticama i natpisima:

ECCE CRUCEM DOMINI FUGITE PARTES ADVERSE

PROPERATE GENTES AUDITE VERBUM DEI

VOCE DOMINI ET VERTUTE

VOCE DOMINI IN MAGNIS CIMBALIS

PESTE FAMEET BELLO LIBERA NOS DOMINE

Biskup Toma Tomasini spominje u oporuci 1461. godine zelenu planitu, dalmatiku, plašt i mali srebrni tabernakul za obhod, koji su mu se nalazili u komiškom Musteru, a koje je poklonio crkvi u Nerežišćima na Braču.

Početkom XVII stoljeća u crkvi se spominje nekoliko srebrnih obrednih predmeta, ruho i svilene izvezene i srebrnim žicama prot kane tkanine.¹¹⁴

Godine 1794. nabavljene su joj i nove orgulje koje je proto majstor Marinković smjestio u nišu, a orguljar Gaetano Moscatelli popravio slijedeće godine.¹¹⁵ On je i ranije boravio u Dalmaciji, pa je 1788. godine pregledao po naredbi gradskog kneza i nove orgulje korčulanske stolne crkve, a zatim 1800. godine napravio u njoj nove.¹¹⁶

Crkva sv. Nikole, čiji je lik u biskupskoj odjeći bio urezan i na pečatu stare komiške župe u XVIII s toljeću,¹¹⁷ obogaćena je umjetninama i proširena u XVII i XVIII stoljeću, ali je njen sklop već u XIII stoljeću bio vrlo monumentalan. Bila je okružena samo stanom, od kojeg su ostali, usprkos predgradnjama od XVI i XVIII stoljeća romanički dijelovi. Visoka kula na južnom dijelu sklopa može se po lijepo klesanom kamenu i po okvirima svojih vrata i prozora datirati u XIII stoljeće, te spada, pored omiške Pejovice, trogirske četverokutne, zadarske i šibenske poligonalne gradske kule među najstarije dalmatinske utvrde.¹¹⁸ Pri vrhu sjevernog zida sačuvan joj je još viseći obrambeni zidić na konzolama tačno iznad uskih prizemnih vrata, pod čijim su nadvratnikom ugaone rupe za učvršćivanje drvenih vratnica, očita oznaka romaničkog stila koju pokazuje i plitki reljefni cvijet na istočnom prozoru.

Uz kulu je sa jugoistočne strane i ostatak zida romaničkog samostana sa zazidanim otvorima.

113) Adi 22 ottobre 1632 … fatto a Lissa nella villa di Comisa al squero …

Hvarski biljež. spisi, sv. 7. HAZ.

114) A. Jutronić, Vizitacije u arhivu biskupske kurije u Hvaru. Starine JAZU 51, str. 187. Popis crkvenih predmeta je iz crkve sv. Nikole! Zagreb 1962. S. Ljubić, Listine X, str. 181. Zagreb 1891.

115) U travnju 1794. godine protomajstor Marinković postavlja nove orgulje u nišu, a 3. veljače 1795 … sborsati al signor Pietro Molinari per fattura d’organo del signor Moscatelli

Lire trecento trentasei – do. L. 336.

Knjiga računa Bratovštine Presv. Sakramenta. 2upski ured u Komiži.

116) Prema bilješci F. Radića. P. Dimitrl piše da je G. Moscatelli napravio 1800. g. orgulje u stalnoj crkvi u Korčuli. Descrizione di tutte le chiese ed altari … di Curzola. Prijepis F. Radića u Bolu. Vidi o G. Moscatelliju. F. Bulić, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji. Sv. Cecilija XII, 162, 163. Zagreb 1918.

117) Spisi u župskom uredu u Komiži.

118) Trogirska se nalazi sa zapadne strane južnih gradskih vrata i ima romaničke otvore, zadarska je poznata pod imenom „kula baba« (C. Cecchelli, Zara. catalogo delle cose d’arte e di antichita, str. 14, 15. Rim 1932), šibenska se nalazi na južnom gradskom zidu uz novi hotel, a u Korčuli se na zapadnim gradskim vratima obnovljenim 1592. i 1642. godine vide zidovi sa strijelnicama srednjovjekovne kule, a na južnim zidinama ostatak ,..Kule tamnica« pretvorene u kuću u XIX, a spominjane u ranijim spisima.

Prema Kuljiševu podatku iz početka XVIII stoljeća, samostan je imao još i tada i drugu kulu koja je branila romaničku crkvu i od koje je sada ostao samo donji dio s romaničkim i gotičkim prozorima, povišen i uklopljen zatim sredinom tog stoljeća u zvonik nove barokne crkve. L. Kuljiš je ,naime, pisao književniku Antunu Matijaševiću Karamaneu 1716. godine, da su se biševski benediktinci »povukli sa tog otoka u ovaj zaliv i na brežuljku sagradili samostan s dvije pobočne kule, da se sklone i osiguraju protiv napadaja gusara koji su jako mučili ove krajeve.«¹¹⁹ Pišući to iz svog zavičaja Komiže, on je zastalno u to doba viđao i drugu bočnu kulu, koja je kasnije pretvorena u zvonik. Možda je i ranije nosila zvona pa je i spominju kao zvonik. Godine 1637. spominju na njemu tri zvona,¹²⁰ a 1668. godine bio je u lošem stan ju.¹²¹

Obrambeni samostanski sklop bio je 1645. godine pojačan¹²² niskom utvrdom razgranata tlorisa kosih zidova s četiri zaoštrene četvorine isturene na uglovima u stilu Vaubanovih zemljom ispu njenih tvrđava, koje su čvršće odoljevale topništvu nego li šuplje i visoke kule, izloženije učinku neprijateljskih gađanja. V. Coronelli je već na crtežu Visa u svom portolanu 1678. godine nacrtao pribli žno tloris ove tvrđave,¹²³ na kojoj su se i krajem XVIII stoljeća nalazili, čini se, brončani topovi i perere.¹²⁴

U prostranu sklopu između srednjovjekovne romaničke kule i crkve bile su samostanske zgrade i klaustar, koji su srušeni pri Vitaljićevu preobličenju crkve 1695. godine, pa su i spomenuti u njegovom navedenom natpisu sred pročelja apside, ali već ih je Valier našao u drugoj polovini XVI stoljeća u ruševnom stanju.¹²⁵ Njihov kamen bit će poslužio novogradnji crkve, ali će se vjerojat no još naći neki ulomci koji će pokazati da li je barem klaustar bio kiparski obrađen. Za sada se samo može reći, da je samostan bio čvrsto sazidan i učvršćen kulama i zidovima na istaknutom brijegu vrh plodne luke i pučine, pa ga, iako ga benediktinci napustiše već u XV stoljeću, još i danas zovu »Muster« što u viškom narječju znači manastir.

119) … Quanto alli Monaci di S. Nicolo e fuori di dubio, che essi furono quelli, che abitarono a Busi, ma ritirandosi dallo scoglio in questa valle, e nella colina costrussero il convento con due torri a lato per coprirsi et assicurarsi contro l’irruzione delli corsari, che molto travagliavano queste parti …

Copia di lettera scritta dal signor Don Luca Cuglis al signor Don Antonio Caramaneo da Comisa li 10 Luglio 1716.

Rukopis u 2upskom uredu u Komiži.

120) Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

121) Spis pohoda biskupa I. Andreis, I. BAH.

122) G. Novak, o. c. str. 126, 186.

123) V. Coronelli, Mari, golfi, isole. . . dell’Istria, Quarner, Dalmazia, Mleci 1678.

124) D. Foretić, Vis u međunarodnom zbivanju na početku XIX stoljeća.

Mogućnosti III , br. 7. str. 528. Split 1956.

125) D. Domančić, o. c. str. 55.

CRKVA SV. MARIJA U POSELJU

Postajala je u XIV stoljeću, jer se neki vinograd u drugoj polovini toga stoljeća spominje »u Velom polju na mjestu zvanom Pod Stomorska berdo¹²⁶ ) a taj brijeg je prozvan po crkvi posvećenoj sv. Mariji u Poselju.

126) T. Smičiklas, o. c. XIII, str. 346. Zagreb 1915.

Nazivahu je još i početkom XVIII stoljeća »Gospa Veloga sela«,¹²⁷ jer se uz nju nad poljem prostiralo najveće viško naselje, sve dok ga nisu opljačkali i srušili 1483. godine vojnici napuljsko-aragonskog kralja Ferranta, koji je u sukobu Mletačke republike s Erkolom ferrarskim vojvodom kao njegov saveznik napao svojom mornaricom Vis, a zatim i Korčulu koji tada pripa dahu Mlečićima. Kao središnja i osobito štovana crkva bila je u nekoliko navrata popravljana, a tri puta produljena i proširena. Krajem svibnja 1778. godine graditelj Antun Čudina sa sinom Ivanom sklopio je ugovor za obnovu njenog trošnog pročelja i zvonika na preslicu za tri zvona.¹²⁸ Godine 1780. Antun Ivanov Cudina i Pavao Sokol procjenili su troškove za zidanje ka menih klupa uz pročelje¹²⁹ koje se ponavlja na dalmatinskim crkva ma od romaničkih stolnih crkava do seoskih iz baroknog doba. Naj stariji joj je istočni dio u kojemu je sada sakristija. Toj prvotnoj crkvi pačetvoraste osnove je pri nadogradnji srušeno pročelje, ali joj je ostala lađa kojoj je gotički svod podržan na svom početku zidnim polustupovima, kojima glavice imaju gotički motiv izmjeničnih zubaca tzv. žioke na raboš. Iza lađe je niska polukružna apsida bačvastog svoda s uskim prozorom u kojemu se vide ostaci zidnog slikarstva: bijeli rubni pojas s lukom na doprozorniku.

Taj najstariji dio, sazidan vjerojatno u XIV stoljeću kao pose bna crkvica, produljen je možda u XV stoljeću prostranijom lađom u kojoj zidne lezene nose dva pojasa gotičkog svoda. Na tjemenu začelnog zida je okrugli prozor, a pripadahu joj i dvije kamene kasnogotičke glavice spuštenih ugaonih listova između kojih je cvijet, koje se sada nalaze na ulazu u crkveno dvorište. U njoj je bio i reljef Marije koja obožava dijete na svojim koljenima, pokri ven srebrnim oklopom iskićenim cvijećem u plitkom reljefu na koje mu je zlatarski žig SC.

Kada sam nedavno dao skinuti taj oklop našao sam pod njim gotički reljef iz pečene zemlje od kojega se vidjela samo Marijina

• ; ) A. M. Karamaneo; M. Zjačić, o. c. str. 15. Vidi bilješku 40.
128) A di 24 maggio 1778 Lissa

Fatto in cancello di me publico nodaro … dove personalmente com parssero … da una maestro Francesco Rocchi procuratore e cassiere della Scolla della chiesa della Maddona in Campo grande e della Parochiale in questo Luoco e li Maestri Antonio e Zuanne padre e figlio Chiudina … promettono di riffabricar il campanil della accenata chiesa per tre campane e ridurlo in buona e consistente fabrica formandolo della grandezza e in equal modo come prima fii fabricato cosi stessamente riffabricar e rimetter in buona e considerabile fabrica il frontespizzo della d’essa chiesa con li suoi cantoni distrutta ed altro che abbisognasse rimetter interiamente nel medesima … si obligano a loro spese far e riddur a perfecione tutte le pietre occorenti per l’intiera fabrica sudetta … si obligano di complre la fabrica … a total perfezione, per tutto il prosimo mese di settembre 1778 …

Spisi bilježnika A. Chericeo, str. 188. HAS.

121) Ibid, str. 309. U toj izjavi Cudina se nazivlje: protto Antonio Piaceri chiudina.

glava i Kristovo tijelo. Sada je otkriven bogato nabrani Gospin plašt kojemu se kroz razigrane nabore ipak primjećuje njeno tijelo. Pripada XV-XVI stoljeću i može ga se ubrojiti po vrsnoći izradbe među najljepša kasnogotička djela uvezena iz susjedne Italije130) u Dalmaciju, gdje su terracote rijetko donašane. Upravo zbog toga i nije ponovno prekriven srebrnim oklopom. Vikar Ivan Ivanišević ga spominje na oltaru 1634 godine i to sred slike, uz koju su dva odijeljena kipa anđela. Godine 1650 opširnije je opisao sliku i pisao da je djelomično bila pozlaćena i imala nekoliko dijelova: u gor njem sliku Marijina uznesenja, naokolo apostole, a u sredini skulp turu Gospinu. Cini se, dakle, da je to bio poliptih sa zlatnom poza dinom, vjerojatno kasnogotičkog stila, od kojeg je ostao samo Mari jin reljef postavljen nakon uništenja poliptiha u drveni kićeni okvir sa stupićima i baldakinom iz XVIII stoljeća. Ivanišević je našao u crkvi i starinski, vjerojatno gotički triptih s likovima sveti ca Katarine, Lucije i Cecilije, koji je, na žalost, nestao.13′ ) Početkom tog stoljeća bilo je u crkvi srebrnih obrednih predmeta i vezenog svilenog ruha,182) a i Matijašević spominje u njoj 1716 godine zavje-

130) Uporedi kip Gospe u terakoti i u drvu iz Abruzza XV-XVI stoljeća.

C. Gomez-Moreno. Three Madonas in Search of an Author. The Metropolitan Museum of Art Bulletin, june 1967, sl. 9, 10.

1 1) 19. V. 1634 … Icona cum Immagine sculpta in medio Beatae Mariae Virginis filium in senu tenentis ab utroque latere ab angelis sculptis separatis sociata … Spis pohoda vikara I. Ivaniševića BAH; Vidi i

A. Jutronić, o. c.

Die 16 dicti maij 1650.

Perrillustris, et reverendus dominus Vicarius processit versus eccle siam Sanctae Mariae de Campo magno proccessionaliter ingressusque in eandem … Visitatit eandem ecclesiam et in primis altare maius errectum in capella sub titulo assumptionis Beatae Mariae Virginis quod invenit lapideum consecratum, angustum notabiliter infra vacuum sine bradella cum tribus tobaleis quatuor candelabris de auricalco, tabella secretorum et Icona partim deaurata continente imagines depictas desuper Assumptionis Beatae Mariae Virginis et

circa omnium apostolorurn, in medio extat sculptura euisdem Beatae Mariae Virginis … Visitavit aliud altare errectum a cornu sinLxtro ecclesiae sub titulo S. Luciae quod invenit lapideum infra vacuum

cum cruce in medio, duabus mapis et icona veteri continente imagines in medio Sanctae Catharine, et parte dextra S. Luciae a sinistra vero

S. Ciciliae.
Spis pohoda biskupa V. Milani, str. 466, 468. BAH.

Poznati su poliptisi s reljefom ili kipom Gospe u sredini između niza slika svetaca s obje strane i sa sličicama u gornjem dijelu u Dalmaciji i u susjednoj Italiji u XV i XVI stoljeću, npr. u Lopudu (v. sl. V. Đurić, Dubrovačka slikarska škola, sl. 100, 101. Beograd 1964). Javlja se i slučaj da se gotički triptisi kidaju i ostavljaju samo njihove središnje slike radi jačeg štovanja (C. Fisković, Gotički triptih iz Segeta. Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti, Zagreb 1968).

132) ••• Dodeci tovaglie lavorade con agho et adornate con merli Sugamani lavoradi tre …

Doi faccioli da calice bianchi lavoradi con seda Diversi Agnus Dei lavorati di seda d’oro…

Ibid.

tne voštane i srebrne reljefne pločice. Krajem tog stoljeća spominje se srebrni oklop Gospina reljefa i znamen sv. Duha u obliku srebr ne golubice sa zrakama.1ss)

Renesansno-barokni Gospin oltar ima oblik triptiha. Sličnih oltara ima mnogo u dalmatinskim crkvama ponajviše od druge polovine XV stoljeća. Takvi oltari u obliku triptiha s reljefnim likovima svetaca sretaju se već u školi Nikole Firentinca u Trogiru i na Braču. Kao da im je služio za uzor Firentinčev raspored glav nog zida u kapeli sv. Ivana Trogirskog sred trogirske stolne crkve, sa tri svetačka kipa u niši. Na tim oltarima u čijem je trodjelnom rasporedu još prisutna kasna gotika pojavili su se zatim stupovi, davši im pored svetačkih kipova i udubljenih niša, višu plastič nost i slikovitost sve dok nisu slike zamijenile plastiku. Domaći majstori su ih izrađivali u drvu i kamenu zadržavajući sve do kraja XVIII stoljeća njihov trostruki raspored i pored oltara s jednom palom ili jednim kipom. Dalmatinske crkve su ih naručivale i iz drugih krajeva, pa je na primjer trodjelni oltar Karmelske Gospe u korčulanskoj stolnoj crkvi 1850. godine izradio V. d e C e c c o u Trstu.134)

Nije, dakle, neobično da ih se nalazi i na Visu. Glavni oltar u Gospinoj crkvi u Poselju ima u tri ižljebane niše s renesansnom školjkom pri vrhu, spomenuti Marijin reljef u drvenom rokoko tabernakulu i dva kamena, primitivistički, ali izrazito oblikovana kipa sv. Petra i Ivana Krstitelja. Na kićenom zabatu je još izraziti je poprsje Stvoritelja, a na predeli su reljefne ženske glave s dija demom i rupcima, tipična oznaka zrele renesanse. Sudeći po izradbi kipova i po obilju ukrasa, oltar je vjerojatno rad nekog domaćeg klesara iz početka XVII stoljeća. Mramorni antipendij s lošim Mari jinim kipom je kasniji.

Dva pobočna drvena oltara imaju velike okvire s polustupovi ma i cvijetnim ukrasima iz prelaznog vremena rokokoa u klasici zam. Na jednom je sačuvana osrednja slika Marijina Uznesenja u načinu baroknog slikanja na kojoj natpis odava da je preboja disana:

Fu risarcito nel an

no 1702

ad di 8 agost:

13)3 ••• tante tavolette votive, l’imagini di cera, o fatte in lamine d’argento dalli pericolanti.

A. M. Karamaneo II, str. 78′
6. IX 1784 … L’immagine della Beata Maria Vergine di campogrande colla sua camisetta d’argento. Una colomba d’argento colli suoi raggi d’argento …

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

1:.V.) Pisma i priznanice u arhivu Boschi u Korčuli, sada u Muzeju grada Korčule.

Kasnogotičko pročelje je srušeno pred pola stoljeća i crkva je produljena neorenesansnom lađom u obliku križa s odjeljenim zvonikom tog stila.

Pored svih tih izmjena u crkvi se sačuvalo nekoliko srebrnih umjetnina nabavljenih ponajviše iz Italije, osobito iz Mletaka u XVII i XVID stoljeću ukrašenih prepletnim i razigranim kasno baroknim i rokoko ukrasima plitkog i sitnog reljefa. Kalež ukra šena drška s anđeoskim glavicama na čaški ima u medaljonu grb viške obitelji Dojmi, na kojemu pojas dijeli štit u dva dijela; u gornjem je osmerokraka zvijezda, a u donjem ptičje krilo. U dru gom medaljonu je urezano ime darovatelja Antuna Ivanova Dojmi:

Sig.•· ANTO

NIO q.M

S i g.r GIO DOIMI

Na oltaru su uz Gospin reljef pored zlatnog nakita dvije fino izrađene krune iz XIX stoljeća, srebrni križić u rokoko oblicima i zavjetna srebrna sardela s natpisom:

Di simile dimensione e del peso di once venete 3 1/2 ju pescata a Lissa la notte del di 8 niarzo 1868 una sardeUa

P. D. Dojmi Podestd

U crkvi vise tri srebrna kandila baroknih oblika. Godina 1908. urezana na medaljonu jednoga očituje kako su se i početkom našeg stoljeća kovale umjetnine u baroknim oblicima. Kadionik i tamjan ka, koja ima oblik broda uzdignute krme, poput brodskog kaštela na postolju, predočnice bogatog rokoko svinutog okvira i posuda za blagoslovljenu vodu potječu iz XVIII stoljeća, kada je većina dalmatinskih crkava dobavljala ponajviše iz Mletaka slične obredne predmete umjetničkog obrta. Neobičan je i u Dalmaciji rijedak srebrni i djelomično pozlaćeni kalež empire stila iz početka prošlog stoljeća. Na stopi su mu tri sitno cizelirana reljefa: Zadnja večera, Suđenje i krunjenje Krista trnovom krunom, a uz njih su tri kipi ća bogoslovnih krijeposti: Vjere, Nade i Ljubavi. Na cilindričnoj dršci su izrezani reljefno prizori Križnog puta vrh kojih tri sitna dječaka drže trokutno postolje čaške. Kipovi, reljefi zbijenih prizo ra i cvijeće pokazuju vještinu ovog nepoznatog zlatara, čiji je žig utisnut u njegovom po pojedinostima i u cjelini uspjelom djelu.

CRKVICA SV. MARGARITA

Uz sjevernu stranu najstarijeg dijela crkve sv. Marije je jedno stavna gotička crkvica sv. Margarite spomenuta u XVI stoljeću135) s četverouglastom presvođenom apsidom, pokrivena kamenim plo-

135) D. Domančić, o. c. str. 58.

čama. Takvi kameni krovovi bili su uobičajeni na srednjovjekov nim dalmatinskim crkvama zbog jeftinoće, nedostatka opeke i crije pova, a i zbog izdržljivosti pred nasrtajima vjetrova u izloženim krajevima. Cak su i apside velikih stolnih crkvi npr. u Trogiru pokrivali kamenim pločama.

Na pročelju, koje je nagrđeno novim povišenim vratima je preslica i gotički četverolisni prozor. Unutrašnjost je zapuštena, ali se početkom XVII stoljeća nalazila u njoj »veoma stara sli ka,«136 ) možda romaničkog ili gotičkog stila, kojoj sada, na žalost, nema traga.

Dijelovi jednog srušenog baroknog oltara, koji je, navodno bio u ovoj crkvici, vide se u crkvenom dvorištu. To su mramorni ulomci oltarne trpeze s reljefnim anđeoskim glavama i kitama cvijeća, koje se vide i na splitskim oltarima XVII-XVIII stoljeća13 7 )

Uz obje crkve bilo je starinsko groblje koje se spominje u XVI stoljeću,138) a postojalo je zastalno i u Srednjem vijeku. Kasnije je zatrpano.

CRKVICA SV. JURAJ

Sagrađena je vjerojatno u XIV stoljeću na poluotočiću pri ulazu u Višku luku koja se po njoj prozvala Luka sv. J ur ja.130) Uzdužna lađa je presvođena bačvastim svodom i položena u pravcu istoka i zapada kao skoro sve srednjovjekovne crkve.140) Zapuštena je i ne služi obredu, pa u njoj nema umjetnina, a i pročelje joj je kasnije preinačeno s novijim vratima između dva prozora, koji su

u ovakvoj kompoziciji javljaju od XVI stoljeća i često se ponavlja ju na dalmatinskim crkvicama.141)

Uz nju su sredinom XV stoljeća živjeli pustinjaci ;142 a kra

jem XVI stoljeća bila je već trošna.143) Tada se u njoj nalazila sta-

131ry • • • habet iconam vetustissiman et corrosam cum imagine Beatae Mariae Virginis . . .

Spis pohoda biskupa Georgi 1637. BAH.

m) C. Fisković, o. c. (131).

138) D. Domančić, o. c. str. 58.

139) S. Ljubić, Commissiones et relationes venete II, str. 220. Zagreb 1877;

G. Novak, o. c, str. 105.

110) V. sl. Ibid. sl. 65, 66. Pod objema slilrnma je pogrešno naznačeno da su krajolik i crkvica na »otočiću Prirovo!«

‘ ‘) Jedna od starijih je crkvica sv. Roka na Peristilu u Splitu iz 1516. godine ili sv. Elizabete sučelice Crijevićeva ljetnikovca na Pilama u Dubrovniku.

11,2> 16. X 1463 godine pustinjak kod sv. Jurja na Visu, trećoredac franje

vačkog reda dobiva dozvolu da gradi lrnću za pustinjake tog reda.

24. I 1463 spominje se zemljište … in lisa de super Sancto Georgio … Liber gratiarum 1428-1483. HAH.

11,3) 2. X. 1598 … pallam vetustate consumptam parietes atque tectum

male sartos .. .

Spis pohoda biskupa Celudina. BAH.

rinska već oštećena slika, vjerojatno gotičkog stila. Pored te ikone sv. Jurja, na oltaru, koji bijaše postavljen na jednu nogu po sre dnjovjekovnom običaju udomaćenom u dalmatinskim crkvicama, bila je u njoj i drvena slika za koju je 1637. godine zabilježeno da je stara i naslikana »na grčki način«1,44) što znači da je bila bizant skog ili gotičkog stila i da je usred nje bilo pričvršćeno raspelo. Sličila je vjerojatno onoj koja se čuva u Muzeju grada Splita, a ima između Marije i Ivana naslikanih na pozlaćenoj pozadini u italo-kretskoj maniri, izrezbareno tijelo Krista na naslikanom križu pred Golgotom. Ta povezanost kipa i slike inače nije uobi čajena na ovaj način.

Krajem XVII stoljeća oltar je zamijenjen novim i njegov stup, uzet vjerojatno u srednjem vijeku sa antičkih ruševina Isse, ležao je 1650. godine u crkvi. Crkvica je tada bila popravljena i u nju je unesena nova slika sa sv. Jurjem na konju između svetaca Jero lima i Ant una.145 )

Iz pisanih dokumenata i na crkvici se doista vidi da je bila preinačivana, ali nama se ipak čini da je najstarija u Luci. Možda je nekoć bila i sama u prostranoj uvali, a zatim je postepeno sagra đeno ostalih pet crkava uz obalu na različitim položajima, ali skoro u istom razmaku i to redom crkva sv. Ciprijana i Justine, dome nikanska kapela u Kutu, župna crkva sv. Marije od Spilice sred Luke, crkva sv. Duh na početku Male Bande i konačno franjeva čka na Prirovu. Izgleda kao da im je položaj na skoro jednako međusobno udaljenim mjestima izabran po određenom planu radi okupljanja i nadziranja pućanstva čitave uvale, kao što su u gor njem dijelu otoka redom na prisojima i brijegovima razmještene Gospa u Poselju, Sv. Vid i Sv. Antun u Prigaliji, a uz cestu izme đu Visa i Komiže sv. Mihovil, Gospa od Planice i sv. Mikula u Dolu. U tom izabiranju položaja za crkve vidi se međusobna ovisnost uređenja naselja i organizacije kretanja u njima, te pute va među njima, dakle, osnovnih oblika života na otoku, s izgra dnjom crkava.

CRKVICA SV. VID

Jednostavni gotički oblik pokazuje crkvica sv. Vid na bre žuljku između Velog i Dračevog polja, sazidana na širokoj uzvisini ravne i obzidane površine, koja je mogla biti naseljena i u pra povijesti.

m) lbid; 4. XII. 1637 … iconam vetustissimam, et laceram cum imagine Sancti Georgi . . .

. . . quadrum ligneum cum imagine Beatae Mariae Virginis more greco depicta et propter vetustatem corrosam et in medio icone manet appensus crucifixus . . . Tectum habet iminentem ruinam …

Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

1″5) Spis pohoda biskupa V. Milani. BAH.

Prelomljeni gotički svod unutrašnjosti i uski okomiti prozor čić sred pročelja odavaju gotiku XIV stoljeća, dok su jedina vrata između dva vodoravna četvrtasta prozora, ruža i preslica umetnuti kasnije, možda u XVII stoljeću, kada je već zapuštenu spominju spisi biskupskih pohod& i u njoj sliku svetaca Vida, Grgura i Lo vre. Godine 1627. spominje se uz nju i groblje, a predio pod njom nazivahu Zavolu jak.146) U polukružnoj i presvođenoj niskoj apsidi pokrivenoj kamenim pločama još je starinski rustično zidani oltar, a uz unutrašnju stranu zidova proteže se niska klupa sazidana bez profilacije i nogu, česta u srednjovjekovnim dalmatinskim crkvama.

Zabilježena je i istaknuta u starim zemljovidima Dalmacije u kojima je ucrtan otok Vis.

CRKVA GOSPA OD SPILICE

Župska crkva sred Viške Luke nazvana je po prirodnim udubi nama koje su sličile špiljama na zemljištu njene izgradnje141)

»crichva blasene Gospe od Splic«.148) Njenu gradnju su bratimi započeli na zemljištu koje im je darovao Frano de Pelegrinis, vje rojatno u osvitu XVI stoljeća, ali još u ožujku 1521. godine nije bila dovršena, već joj je dok se zidala proširen plan.149) Dobila je tek postepeno današnji oblik u kojemu se prepliču gotika, rene sansa i barok, pa svojim postepenim proširenjem jasno odava porast pučanstva, a i blagostanja na otoku u XVII i XVIII stolje ću, jednako kao …Mustir« i »Gusarica« u Komiži, a sv. Marija u Poselju.

Njen središnji najstariji dio sagrađen u prvoj polovini XVI stoljeća nosi očite znakove prelaznog gotičko-renesansnog stila. Glavna vrata su svojim ižljebanim dovratnicama izobličenih kompo zitnih poluglavica i svojom lunetom renesansna, a učinjena su po

1’•6) Ibid. U to vrijeme je zovu crkva sv. Vida u Polju (de Campo).

Spis pohoda biskupa I. Andreisa 1668. BAH; 12. V. 1627 … luoco detto Zauoluyach sotto S. Vido … il cimitero della chiesa di S. Vido. Spisi biljež. J. Jakše, str. 7. Općinska knjižnica u Visu.

m) A. M. Karamaneo II, str. 77.

HS) Knjiga krštenih II (1628-1675). ZAV.

11,9) Nos Franciscus Priticius Dei et Apostolicae Sedis gratia Episcopus Pharensis et Brachiensis …

. . . confratrum fundatorum et patronum ecclesiae nuncupate Sanctae

Mariae delle Grotte insulae Lisse … per Nos illis et quorum nomi nibus interveniunt favorabilem assensum, facultatem et licentiam concedi et alargari debbere praedictam ecclesiam Sanctae Mariae delle grotte … licite ad ipsius Sanctae Mariae honorem, et reveren tiam erigere et fabricare, quam iam in parte erecta et fabricata ipsorum sumptibus existit … Datum Phari … 1521 Indictione IX die vero 5 mensis aprilis.

Raccolta di varie fondazioni, di beneficii, monasteri, chiese

parochie etc della Diocesi di Lesina. HAH.

Zupna cricva Gospe od Spilice u Visu

uzoru bogatijih vrata hvarske franjevačke crkve. Renesansan je i središnji okrugli prozor pročelja, iako je zadržao osnovni oblik romaničnog koluta kao na bezbroj gotičkih, renesansnih i barok nih dalmatinskih crkava, koje su sve do kraja XVIII stoljeća crpi le ovaj i još neke građevinske motive iz velike, neiscrpne i uvijek privlačne romaničke baštine. Vitka i čvrsta preslica se gotički izdu žila i ističe se svojom visinom kao nijedna druga u Dalmaciji.150)

150) Uporedi s crkvicom sv. Ante u Prčanju i sv. Vrača u Bogdašićima.

V. Korać, Spomenici srednjovekovne arhitekture u Boki Kotorskoj, Spomenik CIII, SAN. (Boka), str. 123, 22, sl. 18. Beograd 1953.

Glavna vrata župne cr ve u Visu

Njena tri otvora slomljena luka okružena su motivom izmjeni čnih zubaca, i »dijamantnih vršaka«, a vrh trokutnog zabata je zavr šna kugla, uobičajeni gotički akroterij.m) U otvorima su tri zvona, dva slivena u splitskoj ljevaonici Jakova Cukrova u ovom stol jeću152) te jedno starije s reljefnim križem u cvijetnom vijencu i natpisom koji označava trostruku ulogu zvonjenja.

VIVOS VOCO MORTUOS PLANGO FULGURA FRANGO

151) V. sl. G. Novak, o. c. sl. 51. Tek pred nekoliko godina kugla je zami jenjena križem, koji se u doba gotike nije običavao postavljati vrh zabata preslica i pročelja.

102) Uporedi C. Fisković, Splitski lazaret i leprozorij.

Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae III,sv. 1-2, str. 24.

Beograd 1963.

Najstariji dio crkvene unutrašnjosti, središnja lađa je presvo đena gotičkim svodom učvršćenim s tri zidna pojasa, poput onih u komiškoj crkvi »Gusarici« i Marijinoj crkvi u Poselju, koji vuku svoje porijeklo sa romaničkog svoda benediktinske crkve sv. Nikole u Komiži. Uz ovaj najstariji brod su vjerojatno bile kapele sv. Ro ka i sv. Krunice u kojima su 1634. godine bili oltari s njihovim slikama,153 i drvenim kipovima anđela.154) Jednobrodnu crkvu s tim kapelama proširio je zatim prema svom ugovoru skloplje nom s crkvenim predstavnicima početkom srpnja 1776. godine, trogirski protomajstor F ran o Cici ndel a dvjema novim kapela ma sv. Antuna i sv. Dominika, predsvodio ih, uzdignutim svodom ap side i pilastrima pobočnih ka pela, uskladio glavnu lađu s njima. Za tu gradnju klesao je kamen klesar Pa v a o S o k o1.155 ) Rad se

153) Spis pohoda vikara I. Ivaniševića. BAH. U crkvi se sredinom XVIII stoljeća namjeravalo podignuti novi mramorni oltar Gospe Krunice.

31. X 1763 Petar Dragošević u oporuci disse che quando principiarano d’arriger nella sudetta chiesa di Spilizze l’altar di marmo della Beata Vergine di Rosario li suci debbano dar un zechino in agiuto della spisa d’esso altare …

Spis oporuka bilježnika J. Sibischini. HAS.

1:i1) Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

155) Adi 9 Lughio 1776 Lissa Indictione ga, Fatto in casa di me notaio … e de infrascritti testimoni. Deve personalmente comparse signor Niccolo Pappich Procuratore cassiere della Scolla della chiesa di questa parochiale, Mattio Castelanich suo collega e Simon Polich Procuratore della cassa del Santissimo Rosario facendo in ordine della facolta loro impartita nella congrega 29 prossimo spento giugno … cio e con Protto Francesco Cincindella da Tra u, li quali procuratori per terminar la fabrica della nominata Parochiale hanno unanime e concordi stabilito e concluso col Protto anzidetto quanto segue. Che la scola sia tenuta e dar debba tutte le pietre grezze occorende per la stessa fabrica … preparate per il medessimo edificio secondo proceder debba la calzina sabion e tutti gli altri materiali che abbisognasero, si di pietre per le mura, come legname e copi per i1 coverto, feramenta e materiali che occoressero.

Viceversa promette e s’obliga esso protto cicindella a formar le due capelle di S. Domenico e Santo Antonio equali alle altre laterali levare l’antico volte.

Cosi pure levar la sella di mezzo e ridur i1 volte equal a quello della

nave della chiesa e formar a giusto disegno la prospettiva della capella maggiore dal fonde in sino la cima del volte.

Cosi pure dovra il Protto sudetto formare li due voltosini delle capelle laterali da bora e compire li contro pilastri e capitelli che mancano nelle dette capelle laterali da borra Dovra stessamente incartare tanto le due capelle che forma di nuovo quanto li volti

Sara pure sua inconvenza ridur le pietre grezze in stato d’esser poste in opera

s’obliga stessamente la scolla di dare al premesso protto per le anci

dette factture d’accordo con esso zechini 85 . . . 8. VIII 1776 Lissa

… il Socol sudetto deve fare per la prospetiva nella capella maggiore della detta chiesa come seque. Maestro Paolo Socol sudetto s’obliga e promette di fare le pietre sudette per la prospettiva a ponta di martello cio per li pilastri e volto a misura del ultimo disegno e non potendo tutte rittrare di lunghezza alla sudetta ultima misura debba farle al accordo privato che fece col protto cicindella …

Spisi biljež. A. Chericeo, str. 38, HAS.

produljio, pa su nastojnici tražili 1780. godine da Cicindela dođe u Vis i da ga svrši.156 On je ujedno te godine s protomajstorom A nt u n om C u d i n o m izjavio što još nedostaje gradn ji.157) Pobočne lađe su djelomično pokrivene ravnim stropom ili presvođene travejom is kićenim reljefnim stukaturama. U lađe su ulazi kroz njihova dvoja barokna vrata dvokrilna zabata nad kojima su okrugli prozori još

i tada u barokno doba zadržali slikoviti oblik gotičkog četverolista , sličnog onome na crkvi u Vignju i u Opatskoj zbirci u Korčuli. Tim proširenjem s obje strane, koje se uočava na zidovima, postignuta je neobična širina pročelja kojoj se jedva svojom oko micom odupire stara preslica. Uklopila se ipak svojom izduženo šću u novu širinu pročeljne plohe i tim je postignut sklad i cjelina pročelja, koje se nije podijelilo u tri, izvani uočljiva i istaknuta dijela kao na komiškoj »Gusarici«, već se podredilo zajedničkom nagibu krova i sljubilo sa širinom malog dvorišnog trga.

Stražnji dio crkve se također proširio baroknim svetištem, pobočnom kapelom sv. Vicka i sakristijom, koju je zidao ljeti 1740.godine trogirski protomajstor N i k o1a P a s s e t t i.158) Ta na dogradnja se uočava na vanjskom zidu na kojemu su i dva četve rouglasta prozora koji se razlikuju od ostalih, a pri kraju svojih doprozornika imaju barokne tzv. »dijamantne vrške , dva urezana kvadrata od kojih je manji upisan u veći i uzdignut kao niska piramidica. Dovratnike i doprozornike s tim ukrasom može se sresti samo u drugoj polovini XVII i u XVID stoljeću na bezbroj dalmatinskih crkava i kuća. Kao primjerak nek nam posluže dovratnici na veličanstvenim vratima braće Petrovića na franje vačkoj crkvi u Dubrovniku, koji su u to njihovo djelo iz 1499. godine, umetnuti u XVII stoljeću.

Crkvena unutrašnjost je podijeljena u tri lađe širokim polu kružnim lukovima na zidanim stubovima. Tim je postignuto jedinstvo prostora osvijetljenog dugim i uskim prozorima roma ničko-gotičkog izgleda, od kojih su neki preneseni vjerojatno sa starih zidova iz XVI stol jeća.

Stilska zakašnjenja su, dakle, očita i u prvotnoj gradnji i u nadogradnjama ove crkve. Upravo ona daju ovoj kao i mnogim neznatnim dalmatinskim zgradama posebnu vrijednost i čar, jer pokazuju polagani slijed razvoja, dugo uporno zadržavanje davnih stilskih oznaka i njihovo usklađivanje s novim u jednostavne i mirne cjeline, u kojima se ne ističe ni umjetnička vrijednost ni stvaralaštvo majstora, već čedna oznaka pokrajine, kroz koju progovaraju život i prilike ove sredine.

1″6) Ibid. 31. I 1780, str. 431.

t:i7) Ibid. I. 1780, str. 309.

1″8) 19. VI. 1740.

. . . et s’obliga finalmente esso protto Passetti di dover princ1piare essa fabrica (kuću braće Rokov) immediate che havera terminato la presente fabrica della sacristia della chiesa di Spilice . . .

Spisi biljež. J. Sibischini, III (1735-1741) HAS.

Prvotni drveni oltar kasnorenesansnog stila uklonjen je poče tkom prošlog stol jeća159) iz svetišta i na drvenim oplatama s polu stupovima korintskih glavica kojim je obložen zid, vidi se umetak na mjestu na kojemu se taj oltar nalazio. Zamijenjen je mramor nim, ali je sačuvan njegov bitni dio; slika Marije sa sinom na prijestolju između sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra, nad kojima se nadvio Stvoritelj okružen anđelima. Njen majstor je G i r o1amo da S a nt a c r o c e, mletački slikar iz kraja XV i prve polovine XVI stoljeća. Slika je samo središnji dio poliptiha od kojeg su se saču vali dio krila s likom sv. Stjepana koji je izložen u crkvi, pet sli čica predele i dva izrezbarena stupa uz središnju sliku, dok su druge slike i dijelovi propali. Izgled tog velikog poliptiha sam uspio na temelju arhivske građe predočiti i o njemu sam opširno pisao, pa ga stoga ovdje kratko spominjem.160) Na žalost, središnja je slika još uvijek visoko obješena, pa bi je trebalo niže izložiti i restaurirati, jer joj vrijednost još nije dovoljno uočena.

Svetohranište iz župne crkve u Visu

Pored tog drvenog izrezbarenog oltara sa slikama Girolama da Santacroce iz crkve je uklonjen i kameni renesansni oltar. Nje govi dijelovi, kamena greda s reljefnom lozicom, imposti s ovuli ma i zubcima, završni luk s ovulima, nizom bisera i kasetama u kojima su cvijetovi, vrh kojega su bili vaza i reljefna cvijeće,

1:;o) L. Maschek, Manuale del Regno di Dalmazia VI- VII , Lissa, str. 148.

Zadar 1876.

tt’,O) C. Fisković, Neobjavljena djela Girolama i Francesca da Santacroce na Visu, Lopudu i Korčuli. Peristil 6-7, str. 57, Zagreb 1964.

K. Prijatelj, Le opere di Girolamo e Francesco da Santa Crocc in Dalmazia. Arte lombarda XII str. 58. Milano 1967.

leže sada u crkvenom dvorištu. Bogati i vješto klesan ukras svih tih ulomaka jamči da je rastavljeni oltar bio istančano renesansna djelo prve polovine XVI stoljeća i prava je šteta što je uklonjen iz crkve, tim više što pokazuje odlike domaćih klesara.

Ali nije ova crkva samo lišena tog kamenog oltara i izrezba renog poliptiha već i još nekih oltara od kojih se u njenom vrtu nalazi oštećeni kip sv. Petra, te mramorni, šareni i plavkasti stupo

vi. Uklonjena je i gotičko-renesansna kustodija, rad domaćih kle sara iz početka XVI stoljeća s polustupićima i reljefnim cvijećem a samo su od stare crkve ostale dvije škropionice u gotičkom obli ku školjki. Ako se renesansni rastavljeni oltar i kustodija ne uspo stave, treba ih bar sačuvati, jer su vrsniji od ostalih i očituju, kao i Santacroceov poliptih prisustvo renesanse na Visu.

Nekoliko baroknih radova, koji su zamijenili renesansne,

nemaju veće likovne vrijednosti. Na pobočnom gipsanom oltaru obitelji Dragošević, s četiri stupa i reljefnom Gospom, je slika Marije sa sinom, sv. Alojzijem i sv. Gajtanom, plošnim likovima umrtvjele kompozidje na kojoj je potpis slikara čija su djela poznata u Dalmaciji:

Thomas Prosperi pinxit aiio Dni 1779

Izrazito kasnobarokna je i slika Karmelske Gospe s dva evanđe lista nad Cistilištem na drvenom kasnobaroknom oltaru sa četiri stu pa i anđelima na vrhu, koji je izrađen u istoj radionici XVIII stoljeća kao i manji oltari u crkvama sv. Duha i sv. Ciprijana. Nemaju veće umjetničke vrijednosti ni petnaest malih medaljona s prizo rima Kristova i Marijina života, naslikanim na kovini po običaju XVIII stoljeća, na oltaru Gospe zdravlja išaranom mramornim umecima sred kojega je odjeveni, veristički kip Bogorodice.

Svojom vitkošću ističe se glavni oltar na kojemu je taberna kul u obliku klasičnog poluhrama s baroknom kupolicom iz šarenog mramora i dva alegorijska kipa klasicističkih crta, koji su postavljeni na oltar poslije 1834. godin e.16 1)

Klasicizam prve polovine prošlog stoljeća još se jače ističe u strogoj i hladnoj kompoziciji mramornog oltara sv. Vicka podi gnutog u pobočnoj kapeli 1836. godine.162) Na njemu je sarkofag na čijem mjedenom poklopcu piše:

CORPUS DIVI VINCENTIJ MARTIRIS

Klasicistički raspored naglašuju mramorne vaze i drveni kipo vi Vjere i Ljubavi s obje strane sarkofaga. Na kipovima je oznaka radionice Ko nr ada S ka s a iz St. Urlicha u Grodenu. Na žalost, to

JGI) 12. IX 1834.

. . . 2. Che sia condotto a compimento l’altare magg:iore fornendole delle due statue laterali necessarie.

Spis pohoda biskupa I. Skakoča. BAH.

Hi 2) L. Maschek, o. c. str. 148.

Kamena zdjela za blagoslovljenu vodu župne crkve u Visu

nisu jedini radovi tirolske proizvodnje koji su u dalmatinskim crkvama krajem prošlog i početkom našeg stoljeća zamijenili vrije cinija umjetnička djela dalmatinskih i talijanskih majstora.

Kasni barok se ispoljio u mramornom oltaru sv. Križa na kojemu su četiri stupa, ali uza svu traženu monumentalnost i ras koš građe obični drveni križ u središnjoj oltarnoj niši pokazuje nedostatak sredstava, a i smisla da se dobavljaju slikarska remek

-djela XVIII stol jeća, koja bi uzdigla vrijednost ovih raskošnih, ali umjetnički umrtvjelih okvira, iako se mora istaknuti da su Višani tada nabavili remek-djelo Nikole Grassija.

U crkvenom pločniku su nadgrobne ploče. Na njima se reda ju uklesani arapski brojevi. Na onoj svećeničkog groba je njihov znak, a na jednoj uz crkveni ulaz je zabilježeno:

1°. Giu0 • Aiio Dni MDCCLXXXV

U pločniku pred Passetijevom kapelom je nadgrobna ploča hvarske i viške plemićke obitelji Jakše s istrošenim natpisom, od kojeg je ostao uobičajeni početak HIC (IACET) … i s baroknim obiteljskim grbom u kojemu je volovska glava iznad tri kosa poja sa. Grob viškog književnika Antuna Matijaševića Karamanea, koji je pokopan u ovoj crkvi u ožujku 1721. godin e,163) nije označen. Možda je pokopan u obiteljskoj ili u popovskoj grobnici koja je pokrivena mramornom pločom, na kojoj je uklesana svećenička kapica, u sjevernoj lađi.

Zdjela za blagoslovljenu vodu pri ulazu u crkvu pokazuje upliv gotike na kasnobarokne klesare koji su je izdjelali u XVIII stolje ću, a dvokrilni drveni kor s prošupljenim i visokim ogradama »će lija« odava u kompoziciji još upliv gotičkih komih sjedala XV sto ljeća, kao i Tironijev kor u korčulansk!oj stolnoj crkvi.16’1) Najbliža koja su mu mogla poslužiti za uzor su kasnogotička koma sjeda la iz XVI stoljeća u hvarskoj stolnoj crkvi.165)

Na pobočnom zidu je spomen-edikula s polustupićima u kojoj je grb s dvije kacige i dva obeliska. Podignuta je u spomen Luja Guglielmija skadarskog, a zatim veroneškog biskupa, rođenog u Vi su, čija se knjižnica čuva u sakristiji. Natpis pokazuje epigrafičko umijeće naših latinista prošlog stoljeća koje se ispoljavalo u bez brojnim epigramima i prigodnicama.

ALOISIVS GVGLIELMI. DOMO. ISSA.

PRAESTANS . INGENII. LAVDE. ET. DOCTRINAE. COPIA

ALVMNIS. SACRORVM. IV.S. PONTIFICIVM. ET. ECCLESIAE. HISTORIAM. TRADIDIT. AD. SCODRENS. EPISCOPATVM.

OB. VIRTVTIS. F AMAM. ACOITVS ADSTATOR ·. AD. SOLIVM. P. M.

ET ANTISTES VRBANVS . RENVNTIATVS. NOBILITATEQVE . ROM . DONATVS . DIGNITATE . ET . HONORIBVS. MAIOR. EXTITIT PIETATE . ET. RECTE. FACTIS

SACRA . LEGATIONE APVD VALACHOS IN. EXEMPLVM . PERFVNCTVS.

VERON. EPISCOPVS. DESIGNATVS. JADERAE. PIE. DEC:ESSIT

I C 3 ) D. Berić, o. C. (52), str. 21

16′>) C. Fisković, o. c. (105), str. 66, tabla 21.

165) V. sl. G. Novak, Hvar, sl. 44, Beograd 1924.

Korna sjedala župne crkve u Visu

IV. KAL. FEBR. MDCCCLIII. AN. AGIDNS. L. KLERVS ET CONTERRANEI TANTVM . VIRVM . B. M.

ACERBO.MOERORE.PROSEQVVTI HVC. EFFERENDVM

EIQVE. AERE. COLLATO. PARENTALIA. QVOTANNIS. INSTAVRANDA. ET. TITVLVM. INSCRIBENDVM. CVRARVNT

Na prvom sjevernom stupu je mramorna ploča u spomen po sjete austrijskog nadvojvode Ivana pri povratku iz Crnog mora:

IOANNI . ARCHIDUCI. AUSTRIAE

E. PONTO. EUXINO. AD. ISSAE PORTUM

XV. KAL. NOVEMBRIS. ANN. MDCCCXXXVII. AUSPICATISSIME. ACCEDENDI.

ARGENTEA. PULCHERRIMA LAMPADE.

CRUCIFIXI. ARAE.

IN. TEMPLO, B. GRATIARUM. VIRGINIS. PIENTISSIME. ELARGITA. PASTOR.POPULUSQVE. ISSENSIS. ANIMO. GRATO. ET. OBSEQUENTI.

FESTO. D. IOAN. BAPT. ANN. MDCCCXXXIX SOLEMNI. RITU.

D.

Pred pločom visi srebrno kandilo, koje je rijetko po svom neo gotičkom stilu u Dalmaciji, gdje su kandila kovana većinom u ka snobaroknim oblicima. Na njemu je natpis darovatelja koji na poče tku spominje pedeseti psalam: »Prinesi Bogu hvalu za žrtvu i izvr šuj višnjemu zavjete svoje«, označen rimskim brojem: PSALM – L Johann Erzherzog von Oesterreich am XVII-ten november MDCCCXXXVII

Ploča i kandilo pokazuju zanimanje Austrije za utvrđeni Vis i prije Viške bitke. Austrijsko ratno brodovlje, jedrilice i ribarske lađe vide se u luci na slici sv. Jurja koju je primitivistički naslikao diletant, čiji je potpis pri dnu:

Antonio Blasich 29. 30. maggio 1887.

Već 1511. godine bila je u crkvi osnovana Bratovština sv. Ma rije na molbu Stjepana Vitaljića, koja je pored ostalih darovatelja snabdjela crkvu različitim umjetninama nabavljenim, kako svjedo či pohoditeljev spis 1579. godine, novcem od uroda njenih vinogra da. U crkvi je tada bilo pet oltara od kojih su dva imala »lijepe„ umjetničke slike, a među crkvenim priborom bila su dva pozlaćena anđela, srebrni kaleži, veliki srebrni tabernakul, oltarske tkanine i crkveno ruho.166) Sve je to vjerojatno bilo u renesansnom, a dje lomično možda i u kasnogotičkom stil u,167) ali je osim ostataka Santacrceova poliptiha, ulomaka renesansnog kamenog oltara i ku stodije, mnogo toga propalo uslijed nepažnje i hirovitih moderni ziranja crkvene unutrašnjosti i pribora, koji i danas nanose štetu našoj ionako krnjoj umjetničkoj baštini. Stoga se ne samo u ovoj crkvi već i u ostalima na Visu, osim kasnogotičkog kaleža u sv. Ci prijanu i spomenutog ruha u Musteru ne nalazi više gotičkih kovin skih umjetnina, ni izvezenog ruha tog ili renesansnog stila kojima Dalmacija obiluje, a ima ih i na susjednom Hvaru.

U crkvi se sačuvalo nekoliko sviječnjaka i kandila skovanih u srebru kasnobaroknih i rokoko oblika. Na dva rokoko sviječnja

ka je urezana Karmelska Gospa i godina: MDCL

XXXIV

Na trećem i četvrtom sviječnjaku natpis odava da se za njihovu izradbu salio starinski nakit.

FV FATI

DIVOTI E ANELLI DE LA DE TAMAD ONA

H:G) D. Domančić, o. c. str. 53.

ZVANE CARAVE GIO

PEZAS 83:-

167) 27. travnja 1611 godine spominju se u crkvi pored ostalog … calici cinque . . . dua pace indorati, tabernaculo d’argento da portar il Santissimo Sacramento … turibolo d’argento, una navicella d’argento col suo chuchiaio, una croce d’argento …

Spis pohoda biskupa Cedulini. BAH.

Ako je Z u a ne Car a v e g i o zlatar koji ih je skovao, onda se ovdje doznaje za jednog od rijetkih majstora, koji su skovali bez broj sličnih sviječnjaka u dalmatinskim crkvama u XVII i XVIII stoljeću. Spomenuto prelijevanje starinskih umjetnina u barokne nije, na žalost, samo ovdje izvršeno. Danas stoga i nema u dalma tinskim crkvama, osim rijetkih primjeraka, svjetovnog romani čkog, gotičkog i renesansnog nakita koji su vjernici poklanjali sve do XVII stoljeća kao zavjetni dar.168) Još veća šteta je učinjena kada su se prelijevale srebrne oltarne pale i ostala umjetnička djela, ali je najteže pri tome da su taj nakit i umjetnine bili ponaj više radovi hrvatskih zlatara, čija je djelatnost cvala upravo do baroknog vremena i da su oni lijevani i mijenjani za manje vrije dna i kasnija djela.

Na kandilu prošupljenih baroknih ukrasa su urezani Gospa s krunicom i natpis:

MDC XXX XIV

PROCVRA TOR VICENZO RADO SEVICH

Na drugom su urezani sv. Antun Padovanski, Marijin mono gram M + R i natpis

ANNO MDC LXV

Na trećem kandilu, također izrazito baroknih oblina je urezano:

Confratternita del Christo

di Lissa

1794

Srebrne predočnice su skovane u rokoko stilu kao i većina onih koje se nalaze na dalmatinskim oltarima.

Sve te umjetnine uobičajenih oblika i ukrasa pokazuju, dakle, da se crkvena srebrnina i na Visu, kao i ostalim mjesta pokra jine nabavljala najviše u XVII i XVIII stoljeću, ali velika pokazni ca i kalež u ovoj crkvi iskićeni su neobaroknim i neorokoko ukra sima u drugoj polovini prošlog stoljeća, što, naravno, opet nije izuzetno, jer sličnih primjeraka ima i u ostalim dalmatinskim riz nicama.

U crkvi su prvih godina XVII stoljeća postojale orgulje na pjevalištu koje je tada bilo sagra đeno.189) Njih su zamijenile nove koje je 1813. godine učinio franjevac Bernardi n izDubrovnika.

168) C. Fisković, Charontonov diptih u Dubrovniku, str . 10. Split 1946.

169) 19. VIII 1605 … organum et pulpitum novum in ecclesia ab eisdem procuratoribus factum …

Spis pohoda biskupa Cedulini. BAH .

On je u natpisu na njima istaknuo da ih je dovršio one godine kada je Napoleon bio poražen kod Leipziga,170) iz čega se vidi neraspoloženje svećenstva prema Francuzima i njihovoj upravi u Dalmaciji. Ono je u ovom natpisu došlo još više do izražaja, jer ga je sastavio pripadnik Dubrovačke Republike koju je Napoleon ukinuo. Taj natpis je uostalom i mogao biti napisan na Visu kojim su onda vladali francuski neprijatelji Englezi. Mržnja prema Napo leonovim vojnicima ispoljila se tada na Visu i u prigodnici spjeva noj na hrvatskom jeziku.17′) Fra Bernardinove orgulje su već 1834. godine bile trošne, pa je biskup Skakoč naredio da ih se ukloni.172) U onim oskudnim ratnim vremenima orguljar i nije mogao doći do dobre građe, pa vrsnoća njegovih orgulja i nije istrajala.

Pred župskom crkvom se prostiralo staro groblje na poplo čanom i uzdignutom crkvenom dvorištu, od kojega su ostala i veli ka kamena vrata s završnim lukom i volutom između dvije pira midice uobičajene u Mlecima,173) a podignute na Loži i na Mandra ču u susjednom Hvaru u XVII i u XVIII stoljeću, ali ih se sreta i u Korčuli na obeliscima gradskih knezova pred obalnim grad skim vratima u XVI i XVII stoljeću, na dvorišnom zidu Španićeva ljetnikovca, a zatim na preslici crkvice u Lepetanama, na javnom spomeniku sred Trga Oružja uz toranj za gradski sat u Kotoru, a 1815. godine na Lowenovoj eksedri u Korčuli prema, kojoj je zatim sagrađena ona na obali u Hvaru kraj renesansno-barokne Gospine crkve, ali bez kugla i piramidica. One su po uzoru korču lanske eksedre, a u novoj monumentalnoj kompoziciji, postavljene na slikovito stepenište dvorišta Joza Orebića 1857. godine sred Orebića. U XVII-XVIII stoljeću se uspeše i na zvonike, npr. sv. Križa i sv. Nikole u Šibeniku i u Donjem Humcu na Braču, sv. Nikole u Trogiru, itd, sve do kraja XIX stoljeća.m)

Na ogradnom zidu crkvenog dvorišta dižu se s obje strane kamenog križa kasnobarokni stupovi za zastave. Slični su ponešto

»standarcima«, koje imaju ne samo dalmatinski gradovi već i neka sela,175 ) pa ni Vis nije mogao biti bez njih. Tako dvorište s ograd nim zidom, standarcima i zidnim dugim sjedalima, oblikuje pro stor pred crkvom, dajući mu izgled malog kamenog trga sred luke koji poprima i u ovom razduženom naselju središnji iako čedni urbanistički naglasak i uzdiže izgled niske i duge župske crkve.

liO) F. Bulić, o. c. (116), XII, SV. VI, str. 163.

17 1 ) C. Fisković, Engleske povijesne uspomene i umjetnine na Jadranu.

Slobodna Dalmacija, Split 9. IV 1953.

172) 12. IX 1834.

17. che sia cambiato del tutto l’organo che si trova in massirno disordine …
Spis pohoda biskupa Skakoč. BAH.

t i3 ) A. Dal Longo, Ville antiche, sl. 24, 48. Milano 1966.

17″) V. sl. C. Fisković, o. c. (34), sl. 53.

i;,) C. Fisković, Lastovski spomenici, Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji 16, str. 101. Split 1966. Postoji u Kaštel-Štafiliću, u Nerežićima na Braču itd.

Taj mirni ambijent sred Luke imala je oštetiti nova crkva nametljivih oblika s kupolom i dva zvonika, koja se imala podići u spomen Viške bitke. U njenom nacrtu, koji je izradio arhitekt Ci r i l Meto d Ive kov ić1916. godine, preplitala se neoromanika s primjesama neobaroka i neorenesanse.176) Sudeći po sličnim eklekti čnim crkvama podignutim u zakašnjelim povijesnim stilovima, čini se, da je bolje što nije podignuta. Pred ostvarenjem takvih nametljivih zamisli pale su u prošlom i našem stoljeću stare iako čedne ali ipak gotičke, renesansne i barokne crkve u Cari, u Smo kvici i Lumbardi na Korčuli, u Orebićima, u Janjini, u Vručici i u Stonu na Pelješcu, a i u drugim dalmatinskim mjesitma.

CRKVA SV. NIKOLA U DOLU

Crkva sv. Mikule u Dolu na zapadnoj strani mjesta Visa, a nedaleko od ceste, koja se uspinje prema Komiži ima jednostavni kasnogotički oblik, po kojemu bi se reklo da je iz XV stoljeća. Njena lađa s četverouglastom apsidom, polukružnim triumfalnim lukom i oblim svodom produljena je kasnije prema zapadu. S nje nog ranijeg pročelja preneseni su tada na novo pročelje četvero lisni prozor i vrata s nadvratnikom, sred kojega je reljefni križ raširenih krakova na stepenastom postolju gotičkog stila. Polukru žna luneta, koja se prije produljenja crkve nalazila nad nadvratni kom pokazuje također taj stil svojim trolisnim otvorom, uzidana je u staru kuću sagrađenu uz crkvu. Na Visu je jedina iako nije rijetka na dalmatinskim crkvama od XIII do XIV stoljeća, a posto ji npr, u romaničko,gotičkom obliku u prizemlju zvonika stolne crkve u Korčuli, sagrađenog vjerojatno već u XIV, a povišenog u XV stoljeću.

Vrh produljenog pročelja je renesansno-barokna preslica izdu žena postolja po kojoj bi se moglo zaključiti da je starija gotička crkva produljena u XVII stoljeću. Iz tog vremena je i rustični

oltar u već spominjanom omiljenom obliku triptiha s tri drvena svetačka kipa koji se ponavlja na Visu od XVI do xvm stoljeća. Predio kraj crkve zvao se u XVIII stoljeću »Za svetim Miku

lom«,117) ali je vjerojatno u srednjem vijeku bilo na tom mjestu naselje, jer se u jednoj ispravi iz sredine XV stoljeća spominje Marin Radoslavić »de lissa de villa Dol«.178 ) To selo, »villa Dol insule Lisse«, postoji i u slijedećem stol jeću179) i pod njim je vino grad »positum in Lissa subtus villam DoZ«.1 80 )

176) Nacrti u 2A V.

1; 7) Inventario osia Catastico de beni patrimoniali et hereditarij esistenti in Lissa della famiglia Ivanea Fasani 1742. HAH.

178) 5. X 1466… accesit Marino Radoslavich de lissa de villa Dol … Liber gratiarum 1428-1483. HAH.

1i9) 17. XI 1518. Acquisti di Gorizza in Lissa. HAH.

lf-0) 26. III. 1539. Hvarski biljež. spisi I. HAZ.

CRKVA SV. MARIJA »GUSARICA«

Na pjeskovitoj obali sunčane uvale, kraj izvora vode i podno strme padine zašumljene borjem sagrađena je u sredini renesans nog XVI stol jeća181) crkva sv. Marije zvana »G u s a r i c a«, i u arhiv slkim spisii.ma XVI-XVIII stoljeća »Kurs ari ca« (Cursariza )182 zbog navodne gusarske krađe njene slike, o čemu je zabilježena predaja početkom XVIII stol jeća.183)

Renesansna crkva ima neobično slikoviti oblik, jer se sastoji od tri združene crkve s tri spojena, ali u zabatima odijeljena i ista knuta trokutna pročelja. Sličnu građevnu cjelinu ima i župska crkva sred Lastova, samo što ona ima tri preslice, svaku na svom

18 1) D. Domančić, o. c. str. 57; G. Novak, o. c. (104) str. 11.

182) Spisi pohoda biskupa Cedulini, 28. X 1596; Spisi pohoda biskupa T.

Rovete, 19. V. 1703. BAH; A. Jutronić o. c.

183) Copia di lettera scritta dal Signor Đon Luca Cuglis … o. c. (119).

krovnom zabatu, a »Gusarica« samo jednu na srednjem. U Kor čuli je slično zidana domenikanska crkva, ali samo s dva pročelja bez preslica i prema tome dvije lađe, kao što su ih imale crkve sv. Ivana i sv. Marije u Starome Gradu na Hvaru, crkva u Postra ni u Poljicima ili crkve sv. Roka i Sebastijana na splitskom Peri siilu. Svugdje je ova pojava, a osobito u Korčuli i na uskoj pješča noj obali u Komiži, bila uvjetovana nedostatkom prostora koji nije dopuštao produljenja već proširenja. Nigdje te dvostruke i tro struke crkve nisu nastale odjednom, počevši od »basilike urbalne ili episkopalne« u Solinu do sv. Đurđa u Suđurđu na Šipanu pa ni

»Gusarica« nije građena po jedinstvenom planu već postepenim proširenjem i dograđivanjem. Srednja crkva je najstarija a sagrađe na je u XVI stoljeću,184) prema pismenim podacima koji se uostalom slažu s njenim stilskim oznakama. Vrata su renesansno profilirana, lako su još obrubljena gotičkim »štapom«. Natkriljuje ih jednostavna rasteretna, ali i dekorativna luneta, veoma česta na dalmatinskim romaničkim, gotičkim, a u ovom obliku i renesansnim crkvenim i svjetovnim portalima XVI stoljeća.185 ) U oblikovanju središnjeg ok ruglog prozora jače se osjeća gotika nego li u onima pobočnih pro čelja, pa se i po tome vidi da je srednje pročelje najstarije. Preslica je u oblicima zrele renesanse. Na njoj se sredinom XVII stoljeća spominju tri zvona;186) imala je, dakle, i tada tri luka.

Slične pojedinosti obih pobočnih pročelja su stilski zrelije i pripadaju stoga XVII i XVIII stoljeću. Njihovi okrugli prozori imaju, doduše, još trodjelne gotičke lukove, ali su ti plošnije obli kovani od onih na središnjem prozoru, a vrata obih pobočnih pro čelja imaju već iznad nadvratnika poluobli »jastuk« s reljefnim akantima koji se javljaju u dalmatinskom XVII stoljeću. Goti čki prozor zapadnog pobočnog zida je vjerojatno prenesen sa sru šenog zida središnje crkve i pri proširenju uzidan na današnje mjesto, a na pobočnom istočnom zidu vrata s dvokrilnim zabatom i reljefom Kristova oplakivanja jednako kao i eliptični prozor s volutom pokazuju barok.t87)

Sve te neznatne pojedinosti odaju da su oba bočna krila nado dana središnjem, što uostalom otkriV’aju i nekadašnji rubovi slju bljenih zidova, ali jedinstvenost je postignuta i trokrilno pročelje djeluje cjelovita.

To jedinstvo je postignuto i u trobodnoj unutrašnjosti, iako i tu pojedinosti očituju da je prostor postepeno proširivan. Tri lađe su odijeljene međusobno lukovima na jakim zidanim stupovima nad kojima su tri odijeljena svoda. Najstarija ima gotički svod poput triju komiških crkava, benediktinske sv. Nikole i dviju župskih, u Poselju i u Visu, a i njena plitka apsida je natkrita svodom prelo mljenog luka. Zapadnu lađu spajaju sa središnjom dva polukružna

1M ) D. Domančić, o. c, str. 57.

185) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 80.

l!-6) Spis pohoda biskupa Milani 1650. BAH.

187) V. sl. G. Novak o. c. (104), sl. 82.

Dvorište i istočna strClina crkve »Gusar i ce« u Komiži

i jedan prelomljeni gotički luk na stupovima, a i ona je nadsvo đena gotičkim svodom. Takav prelomljeni svod zidao se u Dalma ciji, npr. u Omiškoj župskoj crkvi i u XVII stoljeću, a nisu to jedi ni primjeri njegova vremenskog zakašnjenja. Istočnu pobočnu lađu pokriva međutim poluobli svod, a sred lukova koji ga podržavaju i spajaju sa središnjim brodom su klinovi u obliku oblih barok nih glava.

Prema tim pojedinostima može se pretpostaviti da je najprije sagrađena središnja lađa, a zatim joj nadodana zapadna, uslijed čega se , G usa r ica« udvostručila poput dominikanske crkve u Kor čuli. Nadodali su joj zatim, vjerojatno krajem XVII ili početkom

XVIII stoljeća, treći, istočni brod, kojemu je zatim nadodana barokna sakristija.

Postrana vrata pročelja crkve »Gusa’l’ice« u Komiži

Cetverouglasta sakristija je nasvođena plitkim svodom koji podržava niz pobočnih i posebno zasvođenih lukova u načinu du brovačkih renesansnih svodova XVI stoljeća,188) ko ji su u ostaloj Dalmaciji rijetki. Po njima bi ju se moglo smatrati starijom, rene sansnom, da nema vrata i eliptične prozore s reljefnim volutama

188) Usporedi sl. C. Fisković, Kultura dubrovačkog ladanja, sl. 18. Split

1960.

koji već odaju barok. L. Kuljiš 1716. godine piše Antunu Matija ševiću-Karamaneu da je na mjestu sakristije bila kapela sv. Kate, koja je u njegovo vrijeme, dakle, u drugoj polovini XVII stoljeća, srušena i pretvorena u kapelu sv. Ivana,18D) u kojoj je podignut svečev oltar. Možda je to današnji barokni drveni i izrezbareni oltar s palom krštenja Kristova i svetaca. Reklo bi se, dakle, i po tome da je sakristjia nastala u osvitu XVIII stoljeća. Naravno, ova datiranja su nestalna, jer stilska zakašnjenja, preinake i upotreba ranijih ulo maka u novogradnje mogu da prevare sva nagađanja, koja će i na

»Gusaru.ci« riješiti jednom, možda, neki pismeni, arhivski podatak. Npr. 6. VI 1668. poznati korčulanski klesar Toma Azzali piše Arte misiji Ja:kša: ,. . . . Rimasi d’ accordo con li procuratori della chiesa di S. Antonio in Comisa per una stella«. (Račun .lmjiga Jak.ova Arneri, str. 39. Dubrovački arhiv). Niije hl ,to iruža na pročelju lađe

»Gusarice« u kojoJ je olta sv. Antuna, a ,koja se tada zidala?

Povjesniik umjetnosti mora datirati spomenike po razmamranju nji hovih stilsk.i.h osobina, ali arhivska vijest je (pouzdanija od njegova posla, jer se pokrajinslka umJetnoot, osobito graditeljstvo, prilago đavala prilikama i mogućnostima svoje sredine -i nije se žurila za razvojem Slbilova niti pdkoravala njihovom slijedu. Upravo zbog toga su i stvorene čedne, ali skladne cjeline dalmatinskih gradova ili s.pomenilka među kojima je 9. ova viška crkva.

U njenoj prostranoj i slikovitoj unutrašnjosti ističe se pet baro knih oltara, drvenih i kamenih iskićenih reljefnim ukrasima, koji nisu osobiti po vrsnoći svoje izradbe, ali se njihova cjelina prijatno doima. Na glavnom oltaru su veliki i pozlaćeni barokni kipovi Navje štenja; Marija i Gabriel izdjelani su u drvu, a spominju se počet kom190) i u drugoj polovini XVII stol jeća191) ali kao ni naslikani oltarni triptih ni većina viških talijanskih, osobito mletačkih crkve nih slika nemaju osobitu umjetničku vrijednost. Od njih se stilski odvaja desetak sličica na oltaru Antuna Padovanskog u ovoj crkvi s prizorima svečeva života naslikanih u italo-kretskoj maniri XVII stoljeća. Oltar se spominje u oporuci Lukrecije Martinis 1666. godi ne, ali je to, vjerojatno, stariji sa slikom svetaca Antuna, Nikole i Frana Paulskog koja je tu spomenuta 1650. godine. 1D 2) Na dana šnjem oltaru je upisana naknadno 1689. godina, a može ga se i po stilu datirati u kraj XVII stoljeća. Početkom tog stoljeća u crkvi su

169) Copia di lettera … o. c. (119).

190) Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

rnt) 16. IV. 1679 … Petar Lukin Zorotossich ostavlja u oporuci . . . uno cereo di cera biancha di valuta di ducati sei e quelli puonerlo nella chiesa della Santissima Madonna di Cursariza qual doveva puonersi apresso della statua della Santissima Anuntiata …

Svezak oporuka Visa 1673-1677. HAS.

192) Spis pohoda biskupa V. Milani, BAH. Oporuka Lukrecije Martinis iz 26. XI 1666. g. u Knjd.zi ostavština i imanja sv. Nikole. Arhiv 2upskog ureda u Komiži. U ožujku 1613. ostavlja Juraj Jakova Bog danova, Komižanin deset dukata za oltarnu palu u ovoj crkvi. Opo ruke 1591-1613. HAZ.

bili oltari sv. Frane Paulskog i sv. Lovre,198) a sredinom stoljeća oltar sv. Ivana koji tada još nije imao sliku.194)

Nad glavnim oltarom u renesansnoj niši je barokno drveno raspelo.

Zavjetnih slika pomoraca kojima obiluje Boka Kotorska, Orebi ći, Dubrovnik, Split i još neka mjesta začudno na Visu nema, jer su ih davali slikati više pomorci negoli ribari. U »Gusarici« je samo mala slika naslikana na dasci s živahnim prizorom u kojemu turska galija prepuna veslača odjevenih u istočnjačku nošnju pri zalazu sunca, ubrzano progoni manju lađu.195) Naslikana je primitivistički s odrazima baroknog slikarstva, a natpis spominje jednog od spaše nih Komižana.1°6)

Nicolaus Alibanovich

V. V.

G.A.

koji bi se, prema sličnim natpisima na zavjetnim slikama mogao iazriješiti i pročitati: Nicolaus Alibanovich vuoto voto, grazia avuta. U crkvi se ističe duga drvena pijevnica, kojoj je srednji dio izbočen barokno, a oba krila ograđena izrezbarenim rešetkama. Pod njima su kasetirani išarani stropovi u kojima se, kao i u drvenoj propovjedaonici, odrazuje još renesansa. Na pijevnici su starinske preinačene orgulje, koje je bio napravio P o l j a k S t j e pa n Ki l a r e vi ć redovnik iz Krakova 1670. godine, a prepravio i proširio sko ro nakon dva stoljeća J o s i p G i r a r d i iz Bassana, kako to tumači natpis na ceduljici zalijepljenoj na orguljama i ispisanoj rukopisom

prošlog stoljeća:

Fr. Stephanus Killarevich Polunus

e Cracovia fecit anno 1670.

Joseph Girardi Bassanensis refecit et ampliavit anno 1861.

Prema tome, ove orgulje s jedanaest registara su najstarije saču vane u Dalmaciji.10 7 )

Nadgrobnih natpisa, grbova ni ostalih znakova u pločniku nema, iako su Komižani voljeli isticati svoje grbove. Biskup Rovetta im je stoga zabranio da ih postavljaju na crkveni namještaj, koji su poje dinci poklanjali crkvi, ni ne sluteći povijesnu važnost grbova19B ) za datiranje i određivanje spomenika.

l ! >:I) Spis pohoda biskupa Georgi. BAH. “11) Spis pohoda biskupa Milani. BAH. 195) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 88.

H6l ) Porodica Alibanović se spominje u Komiži 1748. godine. D. Berić,

o. c. (52), str. 26, 36;10.VI.1795 . . . Michiel Allibanovich. Spisi biljež.
A. Foretića 1795. HAS.
l!J;} F. Bulić, o. c.

l !IS) 19. V. 1703… Resta proibita a chi si sia far imprimer le arme e insegne loro particolari u le sacre suppellitili, che si fanno col dinaro di non della chiesa, dovendo quelle che sin hora sono state fatte esser levate via, altrimenti fino che cio restara affetuato restino interdette li suppeletili su le quali vi sono le dette arme . . .

Spis pohoda biskupa I. T. Rovette 1699. BAH.

Pa ipak su Ivčevići na vrijedni barokni reljef Gospine krunice bogato iskićen prizorima Otajstva urezali svoj grb, istaknuvši se i ovdje kao darovatelji.

Uz istočni zid »Gusarice« je slikovito iako malo i skučeno crkve no dvorište u kojemu je široka osmerostrana kruna zdenca. Nekoć je bilo ograđeno željeznom rešetkom radi čuvanja vode koja izvire pod oltarom u crkvi i slijeva se kroz kanal u ovaj bunar.

Zbog iskorišćavanja ovog izvora potrebitog brodovima koji ovuda plove i Komižanima, sagrađena je vjerojatno »Gusarica«, kao što je u poznatom sidrištu Vignju na Pelješcu podignuta još u XV stoljeću uz izvor Gospina crkva, proširena i uklopljena u domenikanski samo stan u drugoj polovini XVII stoljeća.199)

Bunar se spominje početkom XVII stol jeća,200) ali mu je kruna sagrađena prema natpisu na njoj u sadašnjem osmerotranom obliku 1705. godine. Ta godina nam pomaže i za datiranje istočnog krila

Reljef s krune bunara dvorišta »Gusarice« u Komiži

crkve, jer kruna će biti ucmJena tek nakon te gradnje. Na osam njenih strana redaju se u reljefu vjerska znamenja i svetački likovi povezani uz Komižu: sv. Nikola zaštitnik mornara, sv. Andrija po-

l!l’J) C. Fisković, Crkve na južnom dijelu Pelješca. Novo doba, Split 21. IV 1935; I. Fisković, Dva drvena gotička kipa s Pelješca. Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU XIV, 1-3, str. 50. Zagreb 1966.

:.’00) Spis pohoda biskupa Georgi 1637. BAH.

krovitelj ribara, sv. Antun i arhanđel Mihajlo kojemu je posvećena crkvica nad selom i oltar u crkvi, Eva s Adamom, Marija sa sinom, božansko janje s križem kao znamen Krista i baklja u odškrinutim vratima kao znamenje zagrobnog života.2°1 )

Po svom poligonalnom oblik u kruna s reljefima podsjeća na donju ogradu male dubrovačke česme kipara Petra Martinova i;,; Milana 202i na četiri zadarska barokna bunara,203) ali bit će joj poslu

žila za uzor osmerostrana reljefna kruna iz 1475. godine u gradu Hvaru2Đ-I) jer mnogi viški spomenici pokazuju zajedničke crte s onima u središtu stare hvarska-viške općine. Sličnih širokih i poligonalnih kruna bunara ukrašenih reljefima ima i u Mletcima u XV- XVI stoljeću. Njen majstor je uklesao svoje inicijale i godinu na južnom dijelu njenog završnog vijenca MMP 1705, ponosan što je napravio jednu od najvećih i slikovitijih kruna dalmatinskih bunara, iako ne bijaše osobito vješt u oblikovanju likova kao ni mnogi naši klesari starijih vremena. U Komiži postoji drugi bunar na kojemu je česma s dvije reljefne glave.

CRKVICA SV. DUH NA HUMU

Na Humu, najvišem vrhu otoka sagrađena je crkvica sv. Duha. Široki kontrafori podupiru njene pobočne zidove da njen gotički svod pokriven krovom kamenih ploča može odoljeti udarcima gromo va. Vrata polukružna završetka su zaziđivanjem sužena, a prozorčići su tek mali otvori. Rustično sazidana na pravokutnoj osnovi i bez apside ne odava vrijeme svog postanka, iako bi se po gotičkom svodu moglo pretpostaviti da je iz XV stoljeća. Cudno je da nije dala ime brdu na kojemu je sagrađena. U spisu pohoda biskupa Milanija zabi lježena je, 1650. godine da je od davnine posjećuju u procesijama,205) a i Matijašević-Karamaneo je početkom XVIII stoljeća smatrao sta rom.20&) Godine 1821. stražarili su u njoj austrijski mornari, te je 1827. zabranjena u njoj vjerska služba.207) Godine 1792. je bila popra vljana.20s) pa se to na njoj i vidi.

V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 82.

C. Fisković, Naši graditelji i J<ipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku, str. 23, 25. Zagreb 1947.

Oblik bunarskih grla, čini se da je kasniji i da potječe tek iz druge polovice XVIII stoljeća. G. Sabalich, Quida archeologica di Zara, str. 240. Zadar 1897.

V. sl. G. Novak, o. c. (165), sl. 55. Na grlu je urezana godina MCCCCLXXV, a uz otučeni grb gradskog kneza i početna slova njegova imena I B.

Spis pohoda biskupa V. Milani. BAH.

A. M. Karamaneo, II. str. 80.

1827.. . Riquardo alla capelh1 di Santo Spirito situata sul monte Kum, rimasta interdetta ne ricconciliata dacche nell’anno 1821: abi tavano in essa li marinari della flottigla Sovrana che sorvegliavano il telegrafo sul detto monte situato.

Spis pohoda biskupa I. Skakoč, II (1826-1827). BAH.

20. VII l792. Per spesi nel ristauro della chiesa di San Spirito sul monte Hum L. 14.

Računska knjiga Bratovštine Presvetog Sakramenta 1757- 1805. Komiški spisi, br. 36. HAZ.

Crkvica sv. Duha na Humu

Na njenoj visoravni i na rubu strmih litica okrenutih prema Komiži razbacano je kamenje prapovijesne gomile, uz koje se nalazi na ulomke posuda iz mlađeg brončanog doba u čijem sastavu ima komadića kvarcita. S ovog najvišeg otočkog vrha njegovi su prasta novnici, dakle, već tada bdili nad kretanjem splavi po Jadranu i ču vali svoja plodna polja. Taj nalaz je tim zanimljiviji što prapovijest Visa još nije istražena.

CRKVA I SAMOSTAN SV. JEROLlMA

Po drevnom običaju svog reda franjevci-konventualci sazidali su i na najljepšem položaju Viške luke svoju crkvu i samostan, posvećen dalmatinskom zaštitniku sv. Jerolimu, početkom XVI stoljeća.

Vanjština crkve pokazuje renesansni oblik tog vremena. Vrata su profilirana iskićena plitkim ružama i reljefima stigme a natkriljena lunetom u stilu XVI stoljeća. Tom dobu pripada i goti l’.·ko renesansni prozor u obliku koluta okružen renesansnim ovulima te pobočni gotički prozori sa sjevernog zida. Majstor koji je klesao sve te dijelove nije bio osobito vješt, ali je poznavao renesansne obli ke i radio po običaju svoje sredine. Stoga je i upotrijebio stari roma nički kolt1t i iskitio ga ukrasom svog vremena: renesansnim ovulima Sve te pojedinosti pripadaju prvoj polovici XVI stoljeća, a prema Valijerovom podatku se zna da crkva još ni krajem tog stoljeća nije bila dovršena.209) Matijašević-Karamaneo je smatrao da se kameni

209) D. Domančić, o. c. str. 54.

natpis A. D. M. D. XC. VIII uzidan sada u dvorište odnosi na gradnju crkve,210) ali to nije pouzdano. Među četvorastim kamenjem pročelja

još bliješte kao i u njegovo vrijeme komadi mramornih blokova otrgnutih c:a ruševina antičkog rimskog kazališta na kojemu je sagra-

Crkva i samostan konventualaca na Prirovu u Visu

den susjedni samostan. Ruševine i kameni ulomci Isse bijahu u XVI stoljeću vidljivi, pa je »nekoliko komada stupova, lukova i mramor nih kamena različito izrađenih« spomenuo Mlečić Giustinian. 211) Bordone je upravo na njihovu mjestu ucrtao utvrđeni grad,212 ) a Gazarović pjeva da se njeni zidovi i mramorni ulomci vide među vinogradima i žitom:

… Gdi se miri i sad vide, Gdi mramori toki blide …

. . .Sad u gradu xita siu Sada sade vinograde.2 13 )

Matijašević i spominje da je Michavelli odnosio kamen sa ruševina gradskih zidina Isse za gradnju svog pristaništa, J a k o v R a d o s i o

10) A . M. Karamaneo, II. str. 90.

211) G. Novak, o. c. (104) str . 108. Vjerojatno se položaj zemljišta „Mra morovi dolci« zove po nazalima antičkog mramora: 22. VII 1466 … in loco vocato mramorovi dolci … Liber gratiarum 1428- 1483. HAH

2l 2 ) Libra di Benedetto Bordone nel quale si ragiona de tutte le isole, str. 32.Mleci 1528.

?. 131 Murat Gvsar razgovaranye morsko sloxeno po Marinv Gazarovichia.

Venetia MDCXXIII.

s kamenom cela, koje je dao srušiti, zidao svodove na svojoj novo gradnji, a franjevci uzimali kamen sa teatra za svoju crkvu.214)

Na pobočnim vratima je nedovršeni reljef stigmatizacije, zanim

ljiv kaoskica.

Iako nije bila sasma dovršena krajem XVI stoljeća, ipak je ima la oltar s velikim drvenim raspelom,215) koji mršavošću izduženog Kristova tijela, izrazom lica i povijenim naborima plahte sliči na gotička drvena raspela XV stoljeća u Dalmnciji.216 ) Njegov mramorni oltar s dva stupa potječe iz sredine XVII stol jeća217) i bit će stariji od glavnoga s četiri mramorna stupa na kojemu je sliku Gospe Kar mela sa sv. Jerolimom i Antunom, bez osobite likovne vrijednosti slikao i potpisao neki slikar konventualac:

Fr. Sarullo MC

P. 1891

Oltar Gospe Karmela se spominje u prvoj polovici XVII stolje ća, 18) ali su bratimi njene bratovštine podigli u prvoj polovici XVIII stoljeća novi mramorni oltar i postavili ga na mjesto gdje se nalazio glavni oltar sa slikom sv. Jerolima. Glavni dobročinitelji crkve bija hu članovi doseljene obitelji Perasti. Šimun Perasti je ostavio 1655. godine novac za dovršenje slike Marijina začeća koje više nema na njenom oltar u.219)

Lađa ima stješteni, a apsida bačvasti svod. Pjevnica u kasnoba roknim oblicima je iz XIX stoljeća, kao i orgulje J. V ani c k y iz Trebechovice.

Samostan je dobio neobični, svinuti i djelomično polukružni oblik jer je sagrađen na svodovima i vanjskom zidu gledališta rim skog kazališta, koji su sa svojim zidnim polustupovima vidljivi u sa mostanskim podrumima i na njegovom sjevernom vanjskom zidu. Njegovoj inače neizrazitoj zgradi s malim kasnije zazidanim čelij skim prozorima, koja nema ni klaustra s uobičajenim svodovima, ni samostanskog rasporeda, jer je ovo zapravo gostinjac, nadodane su terase i zvonik renesansno-baroknog izgleda.

Truplo zvonika pri dnu izbočeno pruženom kosinom i bridovi

istaknuti u bunjatu ispoljavaju već barok. iako opći njegov izgled,

A. Karamaneo, II. str. 88-91
D. Domančić, o. c. str. 54.

C. Fisković, Drvena gotička plastika u Trogiru, Zagreb 1941; I. Fisko vić, Prijedlog za kipara Jurja Petrovića, Peristil 8-9, Zagreb 1966.

A. M. Karamaneo II, str. 91.
lbid; 7. IX 1660. Spis pohoda biskupa V. Milani. BAH.

1. V. 1655: … alla chiesa di Prirovo … sia perfecionata la pala della Madonna di Concecione in detta chiesa.
Svezak A, sveščić 3. Arhiv samostana konventualaca u Visu Predstavnici samostana su već 29. IV 1713. dozvolili bratimima Gospe od Karmela:… d’erigere un altare di marmo nella capella maggiore, ali to nije učinjeno, pa su im 23. VI 1742 dopustili: … di poter erigere nella capella ove al presente esiste l’altar maggiore di S. Girolamo il loro altare nuovo con facolta di poter levare la pala … della … Vergine dal altare che fu eretto dalli signori Diuli-Perasti …

Svezak D, sveščić 2. Arhiv konventualaca u Visu.

zidni pojasi koji ga dijele na katove, gotička monofora i bifora s podvostručenim stupom, s kojima raste ritam otvora očituju zadr žavanje srednjovjekovnih oblika u dalmatinskom baroku u tolikoj mjeri da ovako jednostavno komponirani zvonici izgledaju na prvi

pogled romanički, dok se na

Zv onik uz samostan na Prirovu

njima ne uoče pojedinosti kasnijih stilova.220′ ) Prošupljeni križoliki če tverolisti drugog kata tipični su za zvon1ke iz početka XVIII stoljeća, npr. na zvoniku nekadašnjeg sa mostana sv. Arnira, na crkvama

na Dobromu i Poišanu u Sp;itu, kao i lisnate glavice plošnih stu pova. Loža za zvona završava pi ramidnim kro\”om uobičajenim o sobito u srednjoj Dalmaciji u XVU i XVIII stoljeću, također kao ro manički ostatak. Da se jače istak ne sred luke i na poluotočiću sa građen je na uzdignutom položaju i odijeljen od cnkve kao i barokni zvonik župne crkve u Omišu. Na zvoniku se prema arhivskim poda cima zidalo još 1758. godine. do

nosilo se kamen, sedru 1 vapno, isplaćivalo protomajsbora i radni ke, čija imena nisu zabilježena, ali su već 1734. godine posvećena nje gova zvona.221) Svakako po tim vi jestima, i p-0 stilu zvonik je barok ni rad domaćih graditelja iz XVIII stoljeća.

Iskorištavanje ruševina rimskog kaza:išta, obuhvaćanje što šireg

vrtnog prostora i cilj da crkva bude pristupačna i lađama s mora

uvjetovali su ovu neobičnu udaljenost između crkve i samostana

1 1) V. sl. G. Novak, o. c. (104) sl. 52.

2 1) Svezak H, sveščić 2. Arhiv konventualaca u Visu; Spis pohoda biskupa Condulmer. BAP..

22 2) A. Matijašević je pogrešno crtao pločicu. O. c. II, str. 90. Pločica ne čini cjelinu s dugoljastim profiliranim kamenom na kojemu je ure zana A. D. M. D. X. C. VIII. Križ sa dvije zvijezde uz slova V P urezani su na pečatima Vicka Perasti, s kojima je pečatan kodicil njegove oporuke 1622 godine. Bilježnički spisi 1621-1629. str. 58. Hvarski spisi HAZ. Križ je i u grbu njegova zavičaja Perasta, pa ga je vjerojatno on odatle uzeo. On je već 1598. godine bio na Visu (Knjiga rođenih I. ZAV), ali se godina 1598. pod grbom ne mora odnositi na nj, jer je na drugom kamenu.

2ZlJ A. M. Karamaneo II. st r. 91; D. Berić, o. c. (152) str. 17.

221) Ibid. str. 35.

sa zvonikom. Pri ulazu u malo samostansko dvorište uzidan je ulo mak s natpisom rimske kapitale objavljen već u CIL.

U blizini je i barokni reljefni grb kojemu u štitu ruka drži križ između dvije ruže. Možda je to grb istaknute viške obitelji Perasti.222) Uz bogato ukrašeni barokni okvir grba urezana su slova:

. G .. D .

. F . . S.

Dvije nadgrobne ploče s istim natpisom:

SEPVLTVRA . DE FRADEI. DE . SAN TO GEROLIMO

prenesene su vjerojatno iz crkve u kojoj je 1609. godine bila osnova na Bratovština sv. Jerolima.223)

Početkom XIX stoljeća u crkvi ili kraj nje je bio pokopan viški književnik Jakov Borković,224) ali mu grob nije obilježen.

Ni u crkvi ni u samostanu nema nego tek nekoliko man je važnih umjetnina, jer su obje zgrade bile pretvorene u vojno skladište za vrijeme engleske vladavine u početku prošlog stol jeća.225) U samo stanu je italo-bizantinska ikona kretska-talijanskog slikara XVII stoljeća, Gospa sa sinom i anđelima koji joj drže krunu, kao i onoj u crkvi sv. Staša u Dobroti.226} Okupljeni su i neki komadi starog namještaja među kojima je pozlaćena sjedalica u stilu Ljudevita XVI, po čemu bi se moglo pretpostaviti da je u viškim kućama bilo u XVIII stoljeću stilskog pokućstva. U crkvenoj sakristiji je mali kip Gospe izdjelan u alabastru u rokoko oblicima, kalež rokoko stila i moćnik u oblicima zrele renesanse s reljefnim grbom poznate hvarsko-viške obitelji Gariboldi i sa zlatarskim žigom GB. Tu je i kasno barokna pokaznica s reljefnim anđelima i obhodni križ iz XVIII stoljeća a i moćnik iz XVI stoljeća s mletačkim zlatarskim žigom.

CRKVICA SV. VICKO

Nakon nestanka benediktinaca jedini redovnici na otoku bili su franjevci konventualci, ali su na Visu boravili često i hvarski domenikanci, osobito za vrijeme berbe grožđa u svojim vinogra dima. U listopadu 1462. godine hvarski gradski knez im je dopustio

225) L. Maschek, o. c. str. 150; P. Kuničić, Viški boj, str. 25. Zagreb 1907.

226) One nisu djelo istog majstora. Dobrotska, koja se pripisuje E. Zane, je vrsnija. G. Gamulin, ltalo-krećani na našoj obali.P rilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16, sl. 39. Split 1966.

da na općinskom zemljištu u Kutu sagrade kuću i w·ede vrt 227) a krajem XVI stoljeća spominje se i njihova crkvica kraj vinske konobe koja im je također pripadala.228) Početkom XVII stoljeća po stoji i neki oltar uz njihovu kuću.229) Matijašević-Karamaneo piše da

im se crkvica i sakristija nalaze kraj sv. Ciprijana,300) što ponavlja i biskup Stratico koji im je 1798. godine zabranio u njoj vršenje

vjerskih obreda.301)

Cini se, dakle, da je to ona zapuštena crkvica baroknog izgleda u ulici istočno od sv. Ciprijana. Prozori na njenom pročelju imaju kružni oblik kao i ruža, pa bi se mogli datirati u XVII stoljeće.

Početkom prošlog stoljeća je zabilježeno da je posvećena sv. Vicku Ferarskom, ali da je zapuštena,302) vjerojatno uslijed Strati kove zabrane. U katastralnoj mapi iz tog vremena označeno je tako

đer da je zapuštena ali imenom Gospe kr unice.3il-‘)

Farlati je u XVIII stoljeću pisao da i augustijanci imaju na Visu svoj gostinjac.30-I)

CRKVA SV. CIPRIJAN I JUSTINA

U istočnom dijelu Viške luke u predjelu Kut uzdižu se među zbijenim kućama nad visokim i slikovitim stepeništem kasnobarokna crkva i zvonik sv. Ciprijana i Justine. To stepenište s crkvom na

19. X 1462. Magnificus dominus comes … concessit conventui mona sterij Sancti Marci de Lesina … unum terrenum vacuum situm in Lissa in Cut pro faciendo unam domum ortum et alias res sibi neccesarias …

Liber gratiarum 1428- 1483. HAH.

24. IX 1592 … sacello apud celam vinariam monasterj Sancti Marci fratrum praedicatorum …

Spisi pohoda biskupa Cedulini. BAH.

17. VI. 1613.

Ibid.

Napomena: Brojevi 230-299 su pogreškom preskočeni, ali se i dalje bilješke na dnu stranica slažu s onima u tekstu.

300)

… Appresso S. Cipriano hanno li P. P. Dominicani da Lesina un Hospitio et una capella per quel religioso, che si ferma qui per l’occorrenze del suo convento …

U pismu svećeniku šori 25. V. 1713. šalje prijepis rimskog nadgrobnog natpisa . . . che copiai costi nella sacrestia delli

P. P. Domenicani …

A. M. Karamaneo II, str. 81, 276.

18. IV 1798 . . . declaravit oratorium P. P. Dominicorum de Phara erectum in Insula Issae a parte Cut esse suspensum . . . ob propin quitatem Ecclesiae Sancti Cypriani Martiris.
Spis pohoda biskupa D. Stratico II. BAH.

27. VII. 1770 … chiesiola de Padri Domenicani …

Spis pohoda biskupa I. Riboli I (1769-1770). BAH.

1816… la capella di S. Vincenzo Fererio fu mantenuta e fabricata dai P. P. Domenicani ma ora abbandonata …

Spis pohoda generalnog vikara N. Zudenigo. BAH. Lissa. Protocollo delle particelle degli edificij.

Arhiv mapa Dalmacije i Istre u Splitu.

Illyrici sacri, tomus IV, str. 240. Mleci 1769.

malom trgu između kuća izrazita je barnkna zamisao, iako je kasnije sagrađeno, te podsjeća u malom obliku na veliko stepenište isuso vačke crkve u Dubrovniku. Na tom mjestu bila je početkom XV stoljeća sagrađena ranija, vjerojatno gotička crkvica koja je u toku vremena pregrađivana. Dijelovi joj se sa zazidanim otvorom gotičkog prozora vide u stražnjem dijelu današnje crkve koja je podignuta 1742. godine kako spominje djelomično, pri kraju istrošeni natpis red njenog iskićenog pročelja:

D. O. M.

AC SS CYPRIANO ET IVSTINAE MARTR, TEMPLVM HOC DICATVM

JAM AB ANO 1414 BENEFITIALE EST DE IVRE PATRONATVS LAICOR,

INITIO SACELLV FVIT BIS AVCTVM TVNC EX LEGATIS MAXIME FR. FIORETI

STVDIO. AND. VIDALI ET IVLII IAXA SIM: PROCM IN HANC FORMAM REDACTVM ANNO DOMINI

M DCC XL II

Dobročinitelji braća Fioretti i nadstojnici crkve Vidali i Jakša imali su u XVII i XVIII stoljeću u Kutu svoje kuće, pa su stoga i zaslužni za nadogradnju ove crkve,305) ali ona nije jedina u veli kom broju dalmatinskih crkava koje su uglavnom podigli sami sta novnici pojedinih mjesta svojim milodarima.

Njeno plošno pročelje je svojom kićenošću izrazito pokrajinsko djelo iscrpljenog baroka, u kojemu se gotički motivi, prozor u obliku koluta i četverolisni prozorčići, prisno prepliću s baroknim volutama na trokutnom zabatu, s eliptičnim prozorima i vratima dvokrilnog zabata.306) Domaći su majstori mjesto raščlanjenog pročelja razvi jenog obrisa i plastične razigranosti sa stupovima koja npr. dolazi do izražaja u dubrovačkim crkvama Gospe, sv. Vlaha i sv. Ignacija, djelima talijanskih graditelja u Dubrovniku, a bijahu u običaju XVII stoljeća, zamijenili baroknu bujnost na sv. Ciprijanu nepovezanim sitnim ukrasima unutar nužnog okvira koji još svojim trokutnim

305) 22. VII 1647 kapetan Herkul Fioretti udava kćer za Domenika sina Julija Hektorovića u Hvaru. Fioretti su, dakle, ugledni građani.

Spisi bilježnika I. Balcilucio. HAS.

G. 1677 i 1688 Dominus Alfonsius Fioretti … spominje se u Visu. Knjiga krštenih III str. 11, 71. ZAV;

1689 Jerolim Vidali; 21. VIII 1695. Fatto a Lissa Terra Cut in cassa delli signori fratelli Fioretti.

Spisi bilježnika Jakša. HAS.

29. VII 1698 … fatto Luca Terra Cut … huomini habbitanti Terra Cut come stessamente li signori Alessandro Gazzari, Marin et Zuanne fratelli Giaxa, Andrea Vidali, Alfonso Fioretti …

Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 438. HAH; N. Jakša piše u rodo slovnim bilješkama o svojoj obitelji da se Fioretti nazivahu Cvitić. Rukopis iz XIX st. kod dr Nikole Jakše u Cakovcu.

306) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 54.

Crkva sv.Ciprijana u Kutu

zabatom zadržava romaničko-gotički oblik. Iskitili su pročeljnu plohu sa sedam prozorčića, nišom i neuspjelim kipom mučenika u gornjem dijelu koji su obrubili polegnutim i nanizanim volutama. U donjem dijelu uz portal su pak poredali reljefne, plitke pilastre vrh kojih su ruže. Tako usitnjenu i rastrganu kompoziciju prekidaju i vodoravni zidni vijenci, a ne mogu je povezati ni pobočni bunjatom istaknuti rubovi.

Jedinstvenija je unutrašnjost s prostranom apsidom i dvije plitke bočne kapele koje tlorisu crkve daju križni oblik. lako je taj tlocrt jedva primjetiv i skučen zbog kratkih krakova, ipak je naj jedinstveniji u crkvenom graditeljstvu Visa na kojemu su sve ostale jednobrodne, trobrodne pa čak i peterobrodne crkve uzdužnog tlo risa, pa i one proširene kapelama, postepeno povećavane.

Glavnu lađu i apsidu natkriljuje ravni drveni strop s izbočenim profiliranim kasetama u kojima su reljefni rombovi sa stiliziranim

cv je tov im a. Raspoređen je, dakle, još uvijek strogom i jednoličnom renesansnom podjelom i nema svinutih crta, krugova ni vijujavih oblika iako je izrezbaren u drugoj polovici XVII stoljeća. Njegov

Propovjedaonica crkve sv. Ciprijana

rezbar307) je ipak poznavao te odlike baroka i rokokoa i u savinuto obogaćenim reljefnim i cvijetnim ukrasima oblikovao dvije propo-

:JOi) K. Prijatelj pretpostavlja da je to domaći majstor XVIII stoljeća. (Umjetnost XVII i XVIII stoljeća u Dalmaciji, str. 51. Zagreb 1956.), ali je crkva pokrivena ponovno 1670-1671. godine, pa je možda tada izrađen strop (vidi bilješku 312).

vjedaonice, a u poligonalni reljefni okvir sred strnpa pravougaonc apside umetnuo je platnenu sliku Stvoritelja. Strop je nekoć bio bojadisan. Godine 1834. bio je trošan i prijetio je padom,30s) ali je tek početkom našeg stoljeća restauriran pri čemu mu je vjerojatno skinuta boja.309)

Unutrašnjost upotpunjuju kasnobarokni drveni oltari i pjeva lište valovite ograde. Očito se vidi da je ovacrkva pripadala bratov štini u kojoj su hvarska-viški plemići bili u većini čak i na početku prošlog stol jeća.310) Kićenost pročelja i slikovite i zbijene prisne unu trašnjosti, plemićki grbovi na slikama i natpisi očituju da su oni bili i darovatelji ove crkve. Oltarna slika, možda gotički triptih sa sv. Ciprijanom između sv. Justine i sv. Nikole, spominje se 1637. godine, 311 ali je 1671. godine dobavljena druga za novu kapelu nakon popravka crkve za drveni barokni oltar čija dva stupa nose bogati zabat i koji ima drveni aniipendij ukrašen reljefnim suncem.31 ) Oltarna pala bez osobite umjetničke vrijednosti prikazuje u kasno baroknoj maniri zbijene mučenike Ciprijana u biskupskoj odjeći u sredini, a uz njega mladu mačem ranjenu Justinu, Antuna Padovan skog i Nikolu iz Barija, ukočene i u tvrdo slikanoj odjeći.313) U zapadnom uglu je naslikan grb obitelji Jakše, koja se do našeg sto ljeća isticala u Kutu, a pri dnu na sredini slike je potpis švicarskog slikara koji je slikao u Mlecima:

MELCHIOR VDMAR HERVETO PINXIT V. MDCLXXI

Crkva je, iako je pripadala plemićima bila krajem XVI stoljeća poluprazna, bez upravnika i bez nadarbine, a još i krajem 1634. go dine bio je u njoj samo jedan ollar.314) Svi koji su sada u njoj kasniji su od tog vremena. Na osrednjoj slici Loretske Gospe koja je 1650. godine bila na svom nekadašnjem oltaru315) je grb s vazom cvijeća,

=> 12. IX 1834 … che sia riparato il soffitto della chiesa che minaccia una iminente rovina

che sia imbianchita Ja chiesa e dato il colore al soffitto. Spis pohoda biskupa Skakoča 1834. BAD.

:io:,J Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku XXXIX, str. 140.

Split 1916 (1919).

310) Zapis sa sjednice Bratovštine sv. Ciprijana 19. XII. 1800. godine spominje samo plemiće. 2AV.

=111) 4. XII. 1637 … iconam cum imaginibus in medio Sancti Cipriani ab uno latere Sancti Nicolai, ab altero vero Sanctae Justinae . . .

Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

m) Spis pohoda biskupa I. Andreis II (1671). BAH. 10. X 1679 kanonik Ivan Kr. Leporini ostavlja deset dukata za antipendij oltara u ovoj crkvi. Oporuke 1673-1677, str. 117. HAS.

313) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 69. Pod slikom je pogrešno označeno da je u crkvi sv. Duha.

3″‘ ) D. Domančić, o. c. str. 54; Spis pohoda biskupa Georgi BAH.

315) Spis pohoda biskupa Milani 1650. BAH; Spis pohoda biskupa J. Priuli 1681. BAH.

Zvonik crkve sv. Ciprijana

možda znamenjem darovatelja Fi orettija, a na slici Gospe sa sh1om izmedu svetaca Andrije i Frana A.siškog, koja se također te godine spominje na svom oltaru. je grb darovate;ja Andrije Bonina sličan Lucićevu s ljiljanom u gornjem i ptičjim krilom u donjem polja i natpisom na vrpci: ANDREA BONIN FEC FAR. Andrija je živio u prvoj polovici XVII stol jeća. na Visu je imao imanje j 1603. godi ne radio kao javni bilježnik, pa bi se slika mogla datirati u to vrije

me.316)

U crkvi je u prvoj polovici XVIII stoljeća bilo pet oltar a31i) ali su i ovdje dva skinuta iako će bit bila djela umjetničkog obrta. kao u bezbr-oj dalmatinskih crkava.

Dva pobočna su rad iste umjet ničke drvorezbarske radionice XVIII sto;jeća i izrezbareni su u kasnobaroknom stilu s dva stupa i tri vitka anđeoska kipa naslonje na, po ondašnjem običaju na rns lvorenom zabatu. Oltarske slike u žarkom ali krutom i neprozračmom koloritu koji pojačava volumen likova. Na jednoj se Gospa sedam žalosti uzdiže u nebu nad svecima

među kojima je zadarski zaštitnik Šimun koji je ujedno i zaštitnik Šimuna Jakše, pa je vjerojatno da je on dao naslikati ovu sliku sredinom XVIII stoljeća. Na pali istočnog olbara Bogorodica s djete tom živahnih kretanja pruža pojas svetom Augustinu, Antunu Pado-

316) 6. VI 1603 … affitato al signor Andrea Bonino … ;

13. IV 1605 … il signor Andrea Bonin … ha venduto … ;

6. XI 1611. Fatto a Lissa nella vitla di Cut sotto la loggia … testimonij il signor Andrea Bonino et …

Hvarski spisi sv. 5, str. 159, 447, 684. HAZ.

12. V. 1627. Fatto a Lissa in visita in officio della Cancellaria … il signor Andrea Bonin essecutor del comun … ;

22. I 1631 Fatto in officio della cancellaria di Lesina … il signor Andrea Bonin essaminator del commun …

Spisi biljež. J. Jakše str. 7, 18. Općinska knjižnica u Visu; 18. IV 1623

… Andrea Bonino per l’autoritta veneta Nodaro publico … Hvarski bilježnički spisi sv. 6 (1621-1629). HAZ.

31i) Spis pohoda biskupa C. Bonajuti. BAH.

vanskom i sv. Monici. Pred slikom je mali l’okoko kip Marije nači njen u alabastru, a u drvenom okviru iskićenom u istom stilu.

Crkva je 1736. imala i orgulje,318) ali su vjerojatno bile već trošne ili malene, pa je Rafael Marinov Ja kša ostavio 1750. godine hiljadu i tristo lira za gradnju novih.319)

U pločniku je grob Šimuna Jakše, koji se bavio književnošću i pisao svoje sastave na hrvatskom jeziku.320) Boravio je dugo na Visu i već 1733. godine nosio naslov opata benediktinskog samostana sv. Nikole u Komiži,321 ) koji je istaknut i u natpisu iskićenom kao i ova crkva, na njegovom grobu koji spominje u svojoj oporuci.322 )

D. O. M. MONVMENTVM HOC SIBI FAMILIAE PRESBYTERIS AC HVIVS ECCLESIAE

CAPELLANIS

ABB: PROTHONOTARIVS, EQVES, CO: NOBILISQ: PHAREN: ET

SPALATEN; SIMON. GIAXA POSVIT ANO MDCCXLI

U rujnu 1706. godine pokopan je u ovoj crkvi i Aleksandar Gazarović javni bilježnik i pisac dvaju pregleda povijesti Hvara, koji su ostali u rukopisu. U njemu su se združile obitelji dvaju hrvatskih pjesnika Marka Marulića i Marina Gazarovića, čiji je on bio unuk.323)

1!!) Ibid.

11!’) 4. XI 1750.

. . Jure legati lascia a San Cipriano lire mille perche si faccia un organa, e quando queste non fossero sufficienti lascia per lo stesso e!fetto altre lire trecento … Sveščić obitelji Jakša. HAH.

3′.IO) N. Dujšin, Zbornik plemstva, II str. 45. Tu bi vijest trebalo provjeriti, ali i N. Jakša spominje u svojim rodoslovnim bilješkama iz kraja XIX stoljeća da je Šimun: … Lasci6 tradotti in linqua slava molti Salmi e inni Sacri. Rukopis kod dr Nikole Jakše u Cakovcu.

:, 21) 15. II 1733.

Signor Abbate D. Simon Giaxa . . .

Spisi notara J. Sibischini st. (1731- 1735). HAS.

322) Testamentarie disposizioni dell’ lllustrissirno quondam Signor Abbate

P. Simone Giaxa.

Primo Giugno 1729.

. . . Prima per la sepoltura da farsi a S. Cipriano per riponer il suo cadavere e capellani sucessori ed altri preti di sua famiglia … zechini 10.

Sveščić oporuka obitelji Jakša. HAH.

3Z 3) On je rođen 28. VI 1637, a krstio se u crkvi sv. Ciprijana:

… infantem die 28 junij natum ex illustribus coniugibus D. D. Ioanne Gazzari et Luchretiae Maruli Spalatensis Nobilae cui nomen impo situm fuit Lexandrus …

Knjiga krštenih 1628- 1675. ZAV.

U toj knjizi netko je u prošlom stoljeću dodao na str. 41: Alessandro Gazzari di Giovanni e Lucrezia Marulo autore della »Istoria degli Illustrissimi prelati di Lesina« lascio nella detta opera inedita delle

Cipkasti ukrasi koji su nanizani na crkvenom pročelju prekidaju svojim gomilanjem i jedinstvo okomice istaknutog zvonika koji je vjerojatno sagradila otprilike u isto vrijeme ista kamenarska radio nica. Godine 1731. još nije bio dovršen, pa je spomenuti Šimun Jakša ostavio u dodatku svoje oporuke petstotina lira za njegovu gradn ju.324)

Iskićen je kao i pročelje vodoravnim pojasima, četverolisnim otvorima, reljefnim ružama, anđeoskim glavama, dijamantnim vršci ma, eliptičnim prozorima i završnim vazama.325 ) Njegov okomiti ritam započet monoforama u donjem dijelu obrubljenom bunjatom nastavlja se biforom i završava ložom zvona također u obliku bifore, ali je prekinut vijencima i eliptičnim prozorima, a zaustavljen osme rostranim postoljem završne piramide prošuljene nepotrebnim otvo rima. Iako, dakle, kao i crkveno pročelje nema umjetničke vrijed nosti ni arhitektonskog zamaha, ipak predstavlja zanimljiv primjer osebujnog pokrajinskog izraza,326) pa nije morao biti zaboravljen u pregledu hrvatske umjetnosti koji raspravlja o uplivu domaće sre dine na njeno oblikovanje.m) Nije osamljen niti je nastao odjednom već vuče svoje porijeklo od zvonika stolne a još više od dominikan ske crkve u susjednom Hvaru. koji ima četverolisne otvore i reljefne ukrase, a svojom piramidom na osmerostranom postolju sliči na zvonik zadarske crkve sv. Ilije podignut u istom stoljeću sred Zadra.328) Male križolike četverolisne transene, kao spomen na go tiku, imaju i mnogi ostali zvonici XVII-XVIII stoljeća u Dalmaciji, npr. sv. Petra i Karmelske Gospe u Trogiru, sv. Eufemije329 ) i poljud ske crkve u Splitu, sv. Nikole u Korčuli itd. pa i već spomenuti

intcre s:rnlt notizie anche sulle chiese di Lissa. Era possidente e publico notajo. Nacque a Lissa H 18 ottobre (!) 1637.

Ljubić mu ne spominje to djelo već »Avvenimenti istorici«, koje je napisao u Visu. S. Ljubić, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, str. 140, Zadar 1856; G. Novak, o. c. (165), str. 191;

D. Berić, Prilog biografiji M. Gazarovića, Prilozi povijesti otoka Hvara I, str. 74. Split 1959.

321) A di 20 maggio 1731.

Aggiunta di me Simon Giaxa che faccio al mio testamento; dichiaro che devo aver della chiesa di S. Cipriano per mese da me celebrate e non pagate, ordino e lascio jure legati come sa ii fratello Giulio lire 734; 12 onde lascio che iure legati alla deta chiesa lire cinquecento per aiuto del campanil …

Sveščić oporuka obitelji Jakša. HAH.

35 ) V. sl. G. Novak o. c. (104), sl. 53.

:,:c) K. Prijatelj, o. c. (307), str. 26.

“;) Lj. Karnman, O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, Zagreb 1963.

31 ) V. sl. Ibid. sl. 33.

3?.l) Taj zvonik još nije bio dovršen početkom XVIII stoljeća, kada opatica Jerolima (Comuli ?) koja je upravljala samostanom 1703-1708

g. piše: » •.. gl’aggravij presenti del nostro Monastero . . . il di cui campanile resta imperfetto per l’insuficienza.« Stampa della citta di Spalato, (zbirka tiskanih dokumenata iz XVIII stoljeća, str. 73, 76 – 77 o benediktinskim samostanima).

franjevački zvonik u Visu. Ušuljale su se čak i u jedinstveno riješeno pročelje Buffalinijeve dubrovačke stolne crkve, gdje su okružene gotičkim užetom, kao prozorčići stepeništa, a unio ih je možda do maći majstor I 1i j a K at i č ić koji je početkom XVIII stoljeća zidao na toj crkvi. Zvonik ima puškarnice okrenute prema luci. I on je. dakle, bio spreman za obranu od gusara. Njegovo zvono ima natpis ljevača:

OPERA DI PIETRO BALDAMINI

DI BASSANO FECE MDCCCLVI

U sakristiji sv. Ciprijana se čuvaju dva kaleža. Srebreni je iskićen u rokoko stilu sa uobičajenim žigom krilatog lava sv. Marka koji se sreta na bezbrojnim srebrnim umjetninama XVII i XVIII stoljeća uvezenim u Dalmaciju iz Mletaka. Drugi bakreni a pozlaćeni je gotički u svim pojedinostima. Stopa ima oblik šesterolisna cvijeta i na njoj su postavljeni reljefni prošupljeni ukrasi hrastova lišća u malim krugovima, a strane joj ukrasuju žljebići ponovljeni i na istaknutom središnjem čvoru drška iskićenom sa šest raznobojnih staklenih kamena i urezanim cvijećem. Oko drška se savija i zavi nuto gotičko uže. Kalež ima sjeverno evropski oblik, pojedinosti mu nisu istanćane, ali nam je ipak dragocjen jer na Visu nema kovin skih gotičkih umjetnina iz XV stoljeća kada je naše zlatarstvo cvalo u susjednom Splitu i u ostalim dalmatinskim gradovima a kada je i on skovan.

CRKVA GOSPA OD PLANICE

Na putu koji se uspinje iz Visa i vodi u Komižu, između crkvica sv. Mihovila na prijevoru i Nikole u Dolu sagrađena je neobična i rijetka po svojoj kružnoj osnovi crkva Gospa od planice. Posvećena je Marijinom pohodu Jelisavi u planini i njena se svečanost slavi drugog srpanjskog dana, pa joj odatle i naziv zabilježen 1834. godine u spisu Skakočeva biskupskog pohoda: »Capella della Beata Vergine della Visitatione vulgo Planizza situata in Costirna.« Taj položaj se inače spominje u XVII stoljeću: »sopra i’isola di Lissa in luoco detto Costrida presso la strada che va verso Comisa,«330) i ne označuje ga se po crkvi. Gospina crkva je zatim dala predjelu, zabilježenom u katastarskoj mapi u prvoj polovici prošlog stoljeća i naziv »Pla nicie«.3111) Taj toponim nije ranije poznat iako Vis obiluje u Srednjem

3.10) Liber gratiarum 1614-1792. Sveščić IX, 9. I. 1675. HAH.

:iz,) Mapa Komiže XI. Arhiv mapa Istre i Dalmacije u Splitu.

Crkva Gospe od Planice – pogled s jugozapada

vijeku hrvatskim nazivima pred jela332 ) kao što je i prirodno za otok koji bizantinski car i pisac Konstantin Porfirogenet u X stoljeću

piše hrvatskim imenom Jis, a mletački kroničar Ivan iz tog stoljeća za nj veli »I ssa Croatorum Sclavorum civitas«.333) Crkva se u drugoj polovini XVII i u prvoj XVIII stoljeća zove »S. Maria de Planiza«334)

i »capella Beatae Mariae Virginis de Plan iza«.335 ) U godinama 1751, 1770. i 1803. zabilježena je i »de Plani ka«.336 )

Među njima treba spomenuti Gdinj, važan za slavensku toponoma stiku koji dosad nije bio uočen na Visu: 2. II 1460 … triginta zapas terreni comunis siti in Lissa in Gdin … ; 24. IV 1464. . . terrenum communis situm in lissa ad pastinandum in loco vocato pod Gdin … Liber gratiarum 1428- 1483.HAH; 27. VI 1659… sopra l’Isola di Lissa in luoco detto na Gding … Ibid. 1614-1792, sveščić IX. Uporedi o Gdinju na Hvaru. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otocima, str. 183, i Kazala i karte, tabla 31. Zagreb 1950.

F. Rački, Documenta historiae croatiae periodum antiquam illustran tia, str. 424. Zagreb 1877.

Spis pohoda biskupa J. Priuli. BAH.

Spis pohoda biskupa R. de Aspertis 1I (1711). BAH.

1751 Madonna detta Planicca; … di Planika; …… claves ecclesiarum

B. M. Virginis de Planika et S. Michaelis … Spis pohoda biskupa C. Bonaiuti; 1763… Virginis Mariae de Planika. Spis pohoda biskupa

Crkva Gospe od Planice – pogled s jugoistoka

Zaslužni Frano Radić je objavio njene nacrte i datirao ju u XI stoljeće,337) pa je njen okrugli tlocrt i istaknuti austrijski povjesničar umjetnosti Josip Strzygowski smatrao predromaničkim i po tome zaključio da je pored zadarskog Sv. Donata jedina starohrvatska rotonda. S njom je stoga počeo svoju tipologiju našeg ranosrednjo vjekovnog graditeljstva i tim je posebno vrednovao.338) Slično je učinio i M. Vasić koji ju je stavio na čelo svoje skupine »tipa cen tralnih građevina s kružnom osnovom i kupolom« i prije spomenute crkve sv. Donata, smatrajući da su i njeni izraziti barokni prozori iz XI stol jeća.339) Karaman je, kritikujući mnoge Strzygowskijeve postavke, smatrao da je i ta pogrešna, te da viška rotonda potječe iz <loba renesanse kao i I. Petricioli. E. Dyggve donosi njen tlocrt i presjek u svojoj poznatoj tabli crkava središnjeg prostora. \O)

J. M. Pontali; 1770 … ecclesiam campestrem B. M. Virginis dictam de Planika … Spis pohoda biskupa I. Ribolija; 1803… S. Maria de Planika … Spis pohoda biskupa A. P. Galli. BAR.

U Vrbanju na Hvaru postoji crkva Gospe od Planice.

Planica bi, dakle, bilo brdo na kojem je Marija posjetila Jelisavetu (Visitatio, Pohod). Slavi se 2. srpnja. Narod crkvu zove Planica ili Planika. Planika je grm (Arbutus unedo L) koji raste i na Visu.

F. Radić, Obla crkva Bl. Gospe od Planice na otoku Visu. Starohrvat ska prosvjeta IV, str. 154.

J. Strzygowski, Starohrvatska umjetnost, str. 23. Zagreb 1927.

O. c. str. 16.

Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvatske prošlosti; str. 46. Zagreb 1930;

E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, fig. VI, 15. Oslo 1951.

I. Petricioli, Rotunda u Malom Ižu. Peristil 4, str. 7. Zagreb 1961.

Nijedan se od njih nije opširno osvrnuo na ovaj osamljeni spo menik, pa ću stoga to ovdje učiniti. Crkva je, vjerojatno dobila okrugli tloris da se udobnije smjesti i snažnije održi na uskom pro storu ovog klanca, gdje bi teže bilo sagraditi izduljenu pačetvorinu. Njeni zidovi građeni nepravilnim kvaderima, krovni vijenac od ope ka i crijepova, okrugli i eliptični prozori s baroknim volutama, vrata s baroknim jastučićem iskićenim meko oblikovanim akantovim liš ćem iznad nadvratnika i dva četverouglasta prozora uz njih. odaju da je ova crkva sazidana tek početkom druge polovice XVII stoljeća. Stoga je i ne spominju srednjovjekovni dosad poznati spisi. niti je navodi u svom pohodu apostolski pohoditelj Valier u drugoj polovici XVI stoljeća. On, doduše ne spominje ni neke druge osamljene viške crkvice koje su po svom stilu starije od njegova vremena, ali bi nju bio spomenuo i posjetio, budući da je na istom putu i nedaleko od crkvice sv. Mihajla koju je pohodio i opisao. Spomenuta je, među tim, tek 1668. godine u spisu pohoda biskupa Andreisa, koji piše da je nepodesna za vjerske obrede koji su se vršili prije tog vremena u njoj,341) što znači da je starija od te godine. Spominjana je zatim i u ostalim biskupskim pohodima krajem XVII i početkom XVIII stol jeća,342) pa je čudno da je A. Matijašević-Karamaneo ne spomi nje u svom popisu crkava iz 1716. godin e.3 3)

Iako su nabrojene pojedinosti na njoj barokne, ipak se u njenim zidovima vide tragovi postepene izgradnje osobito na istočnoj strani , gdje je četverouglasta apsida, a dovratnici vrata su još sastavljeni okomitim i poprečnim vodoravnim kamenom kao i u doba gotike. a i kasnije. Sve to mogu, doduše, biti znakovi rustičnog zidanja i zakaš njenja koji su se u seoskim crkvama dugo zadržavali, ali treba napo menuti da tloris ove crkve nije u katastralnoj mapi iz 1834. godine nacrtan kao krug, već ima nepravilni sedmerostrani oblik s ap sidom.344)

Cjelinu i velebnost iako u malim omjerima pojačava istaknuti i veoma rijetki završni vijenac od valovito poredanih stršećih crije pova i opeka postavljenih ravno i u zig-zag crti poput romaničkog motiva »vučjih zubi«, koji obrubljuju krov i ponavljaju se djelo mično i na maloj slijepoj i okrugloj lanternici koja poput jakog akro terija kruni sredinu krova.

M. Vasić je u ovom vijencu opeka i cri jepova, začudo, vidio

„daleki odjek nerazumevene keramoplastične dekoracije na crkvama

311) 1668 . . . Supradictus Illustrissimus et Reverendissimus Dominus Episcopus cum animadvertisset ecclesiarn seu capellam S. Mariac sitam in supradicto loco Comisae nuncupatam Plasicae minime con venientem pro celebratione missae attamen ipsarn interdixit ct celc brationem missae in ipsa capella vetavit …

Spis pohoda biskupa Andreis. BAH.

312) Vidi bilješku 334.

313) O. C. II str. 77
311) Protokol uz mapu Komiže. Arhiv mapa Istre Dalmacije u Splitu.

vizantinskog stila iz XIII i XIV veka u Grčkoj i u Sr biji«.345) Sličnih ukrasa međutim ima na baroknim kućama u Šibeniku i u Zadra zidanim otprilike u istom stoljeću kad i ova crkva. Na baroknim pročeljima kuće Gospine bratovštine, na čijim je renesansnim vra tima natpis CASA DELA BVM E BENEFATORI u Ulici Mira Višića, i kuće s 1633. i 1643. godinom urezanom na vratima u Ulici Starog kazališta u starom dijelu Šibenika vide se slični zabati izrađeni u opeci. U Zadru ih imaju gotička kuća obitelji De Nassis u Ulici žrtava fašizma sjeverno do crkve sv. Mihovila i gotička kuća obitelji Grisogono-Vovo kraj Sv. Šime, ali su objema kasnije u doba dalma tinskog baroka nadodani, te barokna kuća sučelice crkve sv. Andrije. Oba motiva, krovni vijenac od opeka i lanternica, su inače rijetki u starijem dalmatinskom graditeljstvu i daju ovoj rotondi posebni izgled čvrstog volumena zaobljene cjeline, koja se u ovom klancu pred dalekim krajolikom ističe kaosnažna iako rustično sazidana gra đevinska zamisao. Lanternicu ali sa prozorima ima barokna kapela obitelji Mrkušić u Podgori i crkva sv. Justine iz XIX stoljeća u Korčuli, a namjeravao je početkom XVII stoljeća podignuti i čuveni splitski nadbiskup Marko Antun Dominis vrh kupole Dioklecijanova mauzoleja u Splitu.346 )

Cjelovitost Gospe planice se još jače ističe u njenoj unutrašnjosti pokrivenoj kupolom, kojoj su sred svoda lađe i apside udubljeni u žbuci kvadrilobi, slični onima na svodu baroknog stubišta istočnog krila franjevačkog samostana u Hvaru, na svodu župske crkve u Nerežištima sred Brača i sakristije stare franjevačke crkve u Ma karskoj. Ti ukrasi kao i četiri manje osmerostrane udubine na svodu, neobični u dalmatinskom graditeljstvu, iako firpas nosi gotičko pori jeklo skupa sa zidnim vijencem, polukružnom unutrašnjošću apside, mirnom svjetlošću iz pet visokih okruglih prozora, jednako kao i s malim olta rom ukrašenim umecima žutog i rumenog mramora, daju unutrašnjosti crkve barokni izgled.

Nema, dakle, povoda da se ova crkva smatra srednjovjekovnom ni po svojoj vanjštini ni po unutrašnjosti, ali bi ipak trebalo ispitati njene temelje, da se vidi nije li ona ipak u drugoj polovici XVII stoljeća, možda bar djelomično obnovljena na staroj osnovi nekog sličnog oblika.

CRKVICA SV. KUZMA I DAMJAN

Sjeverno od crkava Poselja diže se zapuštena i osamljena crkvi ca zaštitnika od bolesti Kuzme i Damjana, koju bi se moglo po njenim stilskim oznakama datirati u XV stoljeće i to po gotičkom

315) O. c. str. 16. Autor ipak smatra neodređeno da se na crkvi »nalaze i radovi docnijeg doba«.
3′.6) C. Fisković, Marko Antun Dominis i naša kulturna baština. Enci

clopaedia moderna II, br. 5-6. str. 128. Beograd 1967.

svodu obrubljenom profiliranim zidnim vijencem, po oštećenom okruglom prozorčiću u obliku kola uz koje su polukuglice, tipični kasnogotički ukras, po preslici izduženog gotičko-renesansnog otvora koja se sačuvala tek na fotografi ji347) i po nedostatku apside koja ponekad nedostaje novovjekim crkvama, a srednjovjekovne je imaju skoro uvijek.

A. Matijašević-Karamaneo, međutim, p1se 1716. godine da ju je podigao na njenom sadašnjem mjestu »pred malo godina« Franjo Vukašinović de Lupis.348) Franjo je živio u drugoj polovici XVII stoljeća i islicao se, pored ostaloga, 1658-1660. godine pri pomaganju gradnji dalmatinskih osobito splitskih utvrđenja, šaljući sa Vitm
3′.7) Vidi fotografiju u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu.

:’.’Ro ) O. c. s tr. !:ll; Spis pohoda biskupa C. Bonajuti. BAH.

vapno i upućujući zidare na taj zamašni posao, a pročuo se i kao kancelar mletačkih zapovjednika u mletačko-turskom rai u.39)

Prema tome gotičko-renesansne oznake ove kapele još jednom potvrđuju i ovim primjerom zakašnjavanje pojedinih stilskih oblika i ukrasa na Visu.

KAPELA SV. MAGDALENA

Jednako tako gotički je presvođena i mala kapela sv. Magdalene na padini brda nad mjestom Visom iako je sagrađena prvih godina XVIII stoljeća,:is0) pa joj stoga vrata i nisu okrenuta prema zapadu, jer je srednjovjekovni običaj usmjeravanja crkava u pravcu od istoka k zapadu bio već popustio. Zapuštena je, a u unutrašnjosti se vidi

njeno golo tlo usječena u živu stijenu. Ta snalažljivost se vidi i u antičkim zgradama ne samo u Visu,35)1 već i u ruševinama rimskim na otočiću Majsanu pred Orebićima352) i drugdje, sve do u srednji

vijek. U ovoj kapelici ta pojava dokazuje rustičnost gradnje i skuče

nost prilika u kojima je sagrađena.

UTVRĐENA CRKVA SV. ROKO

Na nas1m otocima, pored utvrđenih samostana ima i nekoliko utvrđenih crkava i to u primorskim mjestima izloženim napadajima gusara. Zupska crkva u Vrbaskoj na Hvaru i sv. Duha u Sudurdu na Šipanu imaju u cjelini izgled utvrde, a apsida župske crkve u Postirama na Braču, kapela sv. Križa na Otoku kod Korčule i fra njevačka crkva nad Orebićima i dominikanska u Korčuli osigurane su puškarnicama, pa je i crkva sv. Roka izložena na obali krnj Komiže utvrđena.

Na njenom mjestu bila je sagrađena vjerojatno u XVI stoljeću crkvica tom zaštitniku od kuge, pred kojom su strepile i naše naj osamljenije luke, jer se spominje sa svojom preslicom za zvona početkom XVII stoljeća.353) Godine 1763. dobila je istaknuta komiška obitelj Mardešić dozvolu od hvarskog biskupa Jakova Pontalija da sagradi novu crkvu tom svecu, koja će imati oblik kule, a stariju

310) Privilegia… familiae de Lupis id est D. D. Francisci de Lupis Cancellarij, Divique Marci Equitis et Simonis eius fratris filiorum qm D. Nicolai. Rukopisna knjižnica u Arheološkom muzeju u Splitu. Vidi bilješku 712.

– ‘°) 23. V 1707 posjetio je biskup Asperti. Spis pohoda biskupa R. Asperti.

BAH.

n) G. Novak, o. c. (104), str. 63.

3:.2) O tim nalazima ću doskora posebno pisati.

:»3) 1605. Spis pohoda biskupa Cedulini; 1637. Spis pohoda biskupa Georgi.

BAH.

crkvicu da upotrijebi za sakristiju nakon što njen oltar premjesti u novu.354)

Visoki volumen jednostavna tijela crkve doista sliči svojim rav nim krovnim završetkom i visokim prozorima pod njim kuli. Bočne puškarnice i viseći zidić uzdignut pod krovom na konzole brane vrata izrađena u načinu zrele renesanse. Sličan obrambeni zidić je sazidan iznad vrata dalmatinskih gradova, utvrda i kuća, npr. nad zapadnim gradskim vratima Korčule, na Kaštelu u Splitu, na Kamer lengu u Trogiru, na Nonkovićevoj kuli u Kleku, na Bizzarrovoj kući

:i.,1) 14. XI 1763 … Visilavii ecclesiam Sancti Rochi una cum altari, et sacris supelectilibus et eam reperijt provisam de necessarijs tum pro missae sacrificio quam pro altaris ornamento, et concessit fundamen toribus qui sunt de Iamilia Mardessich novae ecclessiae in honore dicti Sancti construere, et ad instar turris aedificatae et inhaerentis parvo, et perangusto sacello iam lustrato, facultatem et licentiam altare a diclo sacello in novam sibi contiquam ecclesiam transferendi et reponendi reliclo sacello pro usu sacristiae.

Spis pohoda biskupa J. Pontali. BAH.

Pogrešno je ranije mišljenje da je crkva sv. Roka ranije bila kula, a 1723. g. pretvorena u crkvu. Status personalis et localis dioecesis pharensis brachiensis ei issensis, str. 41. Trident 1910.

u Stankovićima nad Orebićima itd. itd. i to od prve polovice XV do kraja XVIII stoljeća. Na taj viseći zidić tek u našem stoljeću uzdigoše viškoj crkvi sv. Roka mali zvonik u obliku preslice, preni jevši ga sa ranije crkvice-sakristije, koja se dizala uz sjeverni zid nove Mardešićeve crkve i ucrtana je u katastralnoj mapi iz prve polovice prošlog stol jeća.355) Na zidovima nema prozora osim okrug log sred pročelja i onih pod krovom, a ne postoji ni apsida, pa je crkva doista imala izgled kule koja brani sa rta Boda pristup obali.

U unutrašnjosti je veliki kasnobarokni oltar sa slikom koju je potpisao Jo a n Pa n s on d i S p e z i a 1895. a predstavjla jednu od onih bezvrijednih oltarnih pala koje su se tada naručivale kod talijanskih i dalmatinskih diletanata i zamjenjivale vrednija slikarska djela koja se nisu restaurirala već uništavala.

CRKVICA SV. BLAŽ

Na njenom brijegu iznad komiške luke diže se crkvica sv. Blaža, presvođena i pokrivena kao većina primorskih crkvica kamenim pločama, a s četvrtastom apsidom na istočnom zidu.

Po njenoj gradnji ne bi se reklo da je starija od XVI stoljeća, ali se zna da joj je u drugoj polovici XVII stoljeća pločnik već bio trošan.356)

Štovanje dubrovačkog zaštitnika moglo je na Vis preći sa susjed

!log Lastova, kao što je iz Pelješca prešlo na Korčulu, ali on nije ovdje na nekadašnjem mletačkom zemljištu prikazan kao pokrovi telj Dubrovačke Republike s modelom svoga grada kao na bezbroj nim slikama njenog područja već s voštanicama za grličanje i garga šama za vunu, znamenjima zaštitnika protiv bolesti grla i svog mu čeništva.

CRKVA SV. DUH

U zapadnom dijelu viške luke, koji se u XVIII stoljeću po njoj prozvao s malim trgom imenom »Duh«357) sagrađena je crkva sv. Duha u drugoj polovici XVII ili prvih godina XVIII stoljeća, ali je još uvijek po srednjovjekovnom pravilu okrenuta vratima prema zapadu. Njeno pročelje s vratima jakog dvokrilnog zabata, eliptičnim prozorima s volutama među kojima je središnji prozor u obliku

3; ; ) Mapa Komiže XV. Arhiv mapa Istre i Dalmacije u Splitu.

356) Spis pohoda biskupa I. Andreis I, 1668. BAH.

357) 5. IV 1781 Lissa … un terreno … sopra quest’isola in luoco chiamato Duh …

Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 378. HAS.

koluta koji se ponavlja i u dalmatinskom baroku i završna pre slica,358) pokazuju sustale oblike pokrajinskog kasnog baroka.

Gotički svod apside i njeni bočni prozori svojim izduženim obli cima podsjećaju još na XV- XVI stoljeće. kao što kolut i preslica na pročelju pokazuju romanička-gotičku predaju iz XIII i XIV sto ljeća. Ni graditelji ove crkve nisu, dakle, mogli zbog skučenih pri vrednih prilika u toku XVII-XVIII stoljeća prihvatiti razvijene tlorise i raskošne oblike baroka, već su ukrasne motive tog stila preplitali sa srednjovjekovnim i umetali ih u jednostavne zidove.

Bilo je teško i skupo nabaviti i ostvariti nacrt nekog talijanskog graditelja, pa su Dalmatinci, čija je pokrajina i tada obilovala kam<‘ narima povjeravali njima svoje novogradnje, ali su slike dobavljali iz susjednih talijanskih gradova, ponajviše iz Italije, jer je dalma tinska slikarska škola bila zastala već u drugoj polovici XVI stoljeća. Tako je i u ovu čednu višku crkvu dospjela slika Bogorodice sa sinom, sv. Rajmondom Nonatusom, sv. Nikolom i sv. Stjepanom u kojoj sam prepoznao remek djelo mletačkog slikara XVIII stoljeća Ni ko 1 e Gr a s s i j a o kojoj sam nedavno opširno pisao.3,;!J) Slika je pripadala oltaru koji se u ovoj crkvi spominje 1770. godine pod imenom »Madona de Mercede«, dakle, pokroviteljice reda mercedara koji je osnovao sv. Rajmundo, pa mu i na slici Bogorodica pruža naplećak s oznakom tog reda utemeljenog da otkupl ju je kršćansko roblje od Turaka i afričkih gusara.

Tom otkupu se na Visu izloženom gusarima obraćala posebna i trajna pažnja, pa su općinski bilježnici pri sastavljanju oporuka na onda službenom talijanskom jeziku, a protumačenih zatim opornči lelju na hrvatskom redovito u XVIII stoljeću pitali pojedinca, da E ostavlja neku svotu za lu svrhu. Već je u toku XVI stoljeća bilo Višana i Hvarana zarobljenih od Turaka na moru koji su lražili otkup. Među njima su Mate Petrović, Antun Šimunov Gazarović i Anddja Mardešić, čije su žene prodavale svoja imanja da ih otkupe još i 1604. godine. Stoga je i prirodno da se slika s osnivačem merce darskog reda našla na osamljenom otoku koji je bio izložen u tursko

-mletačkim ratovima gusarskim napadajima. Ona se po čvrstoći razi grane kompozicije, po živosti likova, po učincima svjetlosti i svježini svog kolorita može ubrojiti među najuspjelija i najvet’.:a djela Ni ko- 1e Gr a s s i ja, čiji se radovi nalaze u Trogiru i u Šibeniku.3G 0) To djelo nadvisuje svojom umjetničkom vrijednošću sva ostala na Visu.

a.;s) U spisu pohoda biskupa I. Skakača 1834 g. je zabilje eno da je preslica bila oštećena gromom, stoga su joj možda neki dijelovi učinjeni nakon te godine.

359) C. Fisković, Slika Nikole Grassija u Visu, Telegram VII, br. 311 Zagreb 15. IV. 1966; C. Fisković, Slike Nikole Grassija u Trogiru i na Visu. Zbomil< zaštite spomenika kulture XVII, str. 11-24. Beograd 1966. Slika se doduše po čvrstoći oblikovanja razlikuje od ostalih Grassijevih pa je pitanje atribucije još otvoreno.

3Af 1) C. Fisković, Slika Nikole Grassija u Šibeniku. Telegram VIII, br. 373.

Zagreb, 23. VI 1967. Isli, Radojčićev Zbornik. Beograd (u tisku).

Maniristička slika »Krštenje Kristovo« na pobočnom drvenom oltaru, koji je bio u ovoj crkvi 1736. godine, 361) pogrešno se pripi suje Tintoretu3,6 2) s čijim slikarstvom ni njegovim sljedbenicima nema nikakve veze. Na drugom pobočnom oltaru koji svojim ras poredom i izradbom završnih kipova triju anđela potječe iz iste kasnobarokne drvorezbarske radionice je velika ikona sv. Spirido na naslikanog u njegovom grobu na Krfu, koju su mornari često donosili u dalmatinska primorska mjesta, jer ga se smatralo zaštit nikom maslina. Nema izrazite umjetničke vrijednosti kao ni kasno barokna slika. Silazak sv. Duha, sa slikarevim potpisom: GIVSEPPE CORTESE P.A.D.MD CCXXVII … ) sa dva portreta svećenika daro vatelja na glavnom oltaru, ni skupina manjih slika koje su pore dane na ogradi pjevališta po kasnobaroknom običaju, koji se srcta u korčulanskoj crkvi Svih svetih, franjevačkoj crkvi nad Orebićima. crkvi na groblju u Putnikovićima na Pelješcu i još nekima. Jaču vrsnoću ne pokazuje ni slika svetih Viaka i Antuna koju je naslikao Din ko Divni ć šibenski slikar i plemić. O njemu se vrlo malo zna, ali čini se da je bio poznat po svom obiteljskom imenu Difnico u Italiji gdje ga spominje povjesnik umjetnosti Zani i gdje mu je bio učenik poznati barokni slikar A n ton i o B e I I u ci. X1J Radovi mu dosad nisu poznati osim ove slike u čijem je uglu njegov potpis: DOMINS DIPHNICUS srns PIN166336.4) Njenu vrsnošću se ne može ocijeniti jer ju je nespretno premazao neki Jozzi potpisavši se u uglu: A. de Jozzi rifece 1896.

Godine 1681. spominje se u crkvi samo jedan oltar,365) a u prvoj polovici XVIII stoljeća tri, oltar sv. Duha, Ivana Krstitelja i Ivana Trogirskog,366) a zatim u drugoj polovici tog stoljeća već spominjani oltar Gospe mercedara. Oltar sv. Ivana Trogirskog i apostola Mateja dao je sagraditi 1744. godine Marin Piaceri zvan č udina,367) ali ih se ne može tačno prepoznati jer danas ne nose ta imena.

U pločniku svetišta je natpis darovatelja ove crkve, trogirskog drvodjelca Ni k o1 e V i 1 a n d i ć a nastanjenog na Visu.

NICOLAUS VILANDICH REGGIO OMNIA QUAE HABUIT ECCLESIAE HUIC DONO DEDIT

1670

361) Spis pohoda biskupa C. Bonaiutija 1736. BAH.

3G2) L. Maschek, o. c. str. 49; v. sl. G. Novak, o. c. (104) sl. 71.

:<ro) I . Kukuljević, Slovnik umjelnikah jugoslavenskih, str. 68.Zagreb 1858.

36″) K. Prijatelj, o. c. str. 73.

265) Spis pohoda biskupa J. Priuli. BAH.

366i Spis biskupa C. Bonaiutija. BAH.

WI) Spis oporuke notara J. Sibischini (1730-1766). HAS. Uporedi bilješku 129.

Stil slova ispunjenih olovom na mramornoj ploči odava da je natpis uklesan tek u prošlom stol jeću.368 ) U svojoj oporuci 27. trav nja 1670. godine. Vilandić je pored ostalog ostavi-0 crkvi i pet umjet ničkih slika.369) Pojava tog zanatlije-darovatelja nije izuzetna. U Lopudu je postolar Božidarović poklonio crkvi jednu sliku dub rovačkog slikara Nikole Božidarovića, a bezbrojni obrtnici udruženi u svoje bratovštine pridonijeli su mnogo razvoju dalmatinske umjetnosti u toku nekoliko stol jeća. Svi viški spomenici su sagra đeni a i umjetnine nabavljene uglavnom od domaćih darovatelja. Ali Vis u tome nije izuzetan, jer pojava domaćih darovatelja je opća i neprekidna na čitavoj našoj obali, pa je i njihova uloga u razvoju umjetnosti značajna.

Bratimi su dovršili crkvu sv. Duha tek poslije 1716. godine.370)

U nedostatku sredstava, oni su rušili neku starinsku, vjerojatno antičku kulu i upotrebili njen kamen za gradn ju,371) kao što su to učinili i franjevci koristeći antičke spomenike. Ta pojava je opća i javlja se i u velikim kulturnim središtima i u selima koja su nikla na antičkim ruševinama, ali je treba iznijeti kao upozorenje da je građa grčke i rimske Isse bila upotrebljavana ne samo za te. već i ostale crkvene i svjetovne zgrade, pa bi kod pregradnja ili rušenja trebalo paziti na ulomke koji mogu pridonijeti poznavanju najstarijeg dijela povijesti ovog povijesnog tla.

U crkvi sv. Duha ima nekoliko srebrnih umjetnina iz XVIII

stoljeća. Pax s reljefom sv. Duha, kadionik s urezanom godinom:

ANNO MDCC

i dva kaleža od kojih jedan ima reljefne anđele na postolju, izra đeni su u kasnobaroknim oblicima, a dva moćnika u rokoko stilu.

CRKVICA SV. ANTUN U PRIGALIJI

Po starom običaju mnogih posjednika zemljišta, osobito sve ćenika i dubrovačke vlastele, kanonik i vikar Ivan Dojmi je sa gradio kraj svoga imanja crkvicu sv. Antuna prvih godina XVIII stoljeća. Godine 1705. nije još bila sasvim dovršena i nije joj bio

·’·)’ Magis te1· Nicolaus Vilandich je umro 29. IV. 1670. Knjiga umrlih I.

2AV.

: iw ) Oporuka bačvara i drvodjelca Nikole Vilandića: 27. IV. 1670 . . .

. . . vol che il suo corpo sia sepolto a S. Spirito qui a Lissa nella capella chiamata Duh. . . e lassa alla sudetta capella di S. Spirito quadri cinque e cio per l’anima sua …

Spisi sv. II (1600-1699), spis br. 89. Arhiv franjevačkog sa mostana u Hvaru. A. Matijašević Karamaneo o Vilandiću piše:

era qui ammogliato con una hereditarola . . . O. c. II, str. 81′.

;3 o) Ibid.

; 1) Ibid. str. 88′.

sagrađen zvonik.372) Neke gotičke i renesansne pojedinosti pokazuju i na njoj zakašnjenja tih stilova koji se u dalmatinskom graditelj stvu znaju protegnuti i do XVIII stoljeća. Polukružna luneta nad vratima. izraziti motiv dalmatinskih renesansnih crkava, ovdje je čak okružena još gotičkim izmjeničnim zubcima, koje u istom vre menskom zakašnjenju nalazimo u Hvaru, na Braču, u splitskoj trogirskoj, kotorskoj i makarskoj okolici.373) Sitne, zakržljale volu tice na preslici su ostatak renesanse, a pojava četverouglastog prozora uz vrata i nedostatak apside, koja se gradi i u renesansno doba. traju kao i na ovoj crkvi i u toku XVIII stol jeća.374)

U unutrašnjosti je drveni kasnobarokni oltar s dva stupa izra đen u neobičnom obliku diptiha da primi dva kipa sv. Antuna zaštitnika crkvice i sv. Ivana zaštitnika darovateljeva. Sred oltara je vješto ukomponiran tabernakul i na njemu su donedavna bila dva brončana mala kipa Amora s lukom i tuljcem na str jelice. Ovi su u preplitanju antičkih, poganskih s kršćanskim motivima, koje se sreta i u dalmatinskoj kulturi, u njenoj književnosti i um jet nosti još u doba romanike,37 5) zalutali bezobzirno i u doba katoličke obnove i na ovaj seoski i plemićki oltar. U njima sam prepoznao

:;; 2) Spis pohoda biskupa R. Asperti 1705. BAH; A. M. Karamaneo II. str. 80.

37)3 C. Fisković. Stilska zakašnjenja na stolnoj crkvi u Kotoru. Prilozi

povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16, str. 232. Split I966.

••”) C. Fisković, o. c. (175) str. 82-86.

:3 5) C. Fisković, Bilješke o Radovanu i njegovim učenicima.

Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 8, sl. 1, 2, 3. Split 1954.

djela mletačkog renesansnog kipara Nikole Roccatagliate i posebno ih ob javio.376 ) Restaurirani su u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika u Splitu i sada su radi jače sigurnosti izloženi u 2up skom uredu u Podšpilju Mletački su proizvod vjerojatno i okrugla stakla uokvirena i povezana u olovnu mrežu u prozoru lunete. Ima ih još u nekim dalmatinskim crkvama, a dopirahu i do hercego vačkih džamija npr. u Mostaru, ali su izložena nevremenu i ne pažnji postala sve rjeđa. Ono najljepše lijevano u XV stoljeću u bojama i obliku Andreisova grba na prozoru kapele sv. Jerolima u trogirskoj stolnoj crkvi razbijeno je za vrijeme prošlog rata. Poticahu ponajviše iz Muranskih ljevaonica koje su u XVIII sto ljeću nabavljale bijeli pijesak za pravljenje stakla upravo sa Visa.

CRKVICA S V. ANTUN U OKLJUCNI

Barokna kapela sv. Antuna Padovanskog, čije je štovanje uzelo maha u XVIII stoljeću u Dalmaciji, pripadala je kao obiteljska kapela susjednoj kući učvršćenoj polukružnom kulom u selu Ok ljučni. Premda je nadsvođena prelomljenim gotičkim svodom, a nad vratima ima polukružnu renesansnu lunetu ipak joj ploština okrug log prozorčića u obliku križa, nedostatak apside i motiv povećanog

»dijamantnog vrška« pri dnu dovratnika potvrđuju da je doista građena početkom XVIII stoljeća i da je tačan nadnevak njene gradnje 8. srpnja 1714. godine nespretno uklesan na nadvratniku:

Ao Di MVCCXIIII DVIII LVGI

Dao ju je sagraditi Peraštanin Frano Visković na svom imanju zvanom Mirce, koje mu je poklonila mletačka vlast 1708. godine zbog zasluga u ratu protiv Turaka, davši mu ranije čast pukovnika i naslov viteza.377 ) Njegov zastupnik Ivan Petrić prikazao je u stu denome 1711. godine molbu za gradnju crkvice biskupu Rajmondu de Aspertisu i on je dopustio komiškom župniku Andriji Kuljišu da je blagosovi3.78) Matijašević-Karamaneo također piše, dvije go-

:.;,,) C. Fisković, Dva renesansna erosa Nikole Roccatagliata na Visu Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 15, str. 75. Split 1963.

3 77) F’. Visković, Storia di Perasto, str. 26, 57. Trst 1898; 1803 … quod est de jure patronatus farniliae comitum Viscovich de Perasto… Spis pohoda biskupa P. Galli 1802. BAH.

3 78) Die 30 novembris 1711.

Presentata per Reverend um Johanem Petrich procuratorem ut infra, instante etc.

Illustrissimus cL reverendissimus monsignor Vescovo, Bramando ii

signOl· conte collonelo Francisco Viscovic h Kavaglier eriger una capella soito il titolo di S. Antonio di Padua in Mirze sopra Porto Chiave in questa isola sopra il di lui beni … comparisco humilmente inanzi Signol’ia Sua Illustl’issima et Reverendissima Io D. Zuane Petrich procurator del medesmo …

Spis pohoda biskupa R. de Aspertis. BAH.

dine nakon njene gradnje, da ju je dao sagraditi Visković3.70) Doista grb sred njena nadvratnika jednak je onome na Viskovićevu por tretu.380) Njegovi su potomci Hanibal i Josip Visković, koji su živjeli u Perastu prodali u ime svoje obitelji zemljište i kuće u Mir

cima Franu Ivanovu Petriću Komižaninu.381)

Još prije gradnje crkvice sv. Antuna, ljeti 1705. godine, dopu stio je biskup de Aspertis Jerolimu Tominu Vidaliju da dovrši u Oključni kapelu sv. Franji Ksaverskom koja je nekoliko godina prije toga bila i započeta, da bi zemljoradnici koji su u onom kraju radili i mornari koji su se sklanjali u tu pouzdanu luku mogli pri sustvovati vjerskim obredima,382) ali crkvica nije bila nikada do vršena.

CRKVICA GOSPA OD SEDAM ŽALOSTI

U zbijenom okviru starog dijela naselja u Komiži sagrađena je vješto kao urbanistički naglasak na kraju Jončićeve ulice crkvica Gospe sedmero žalosti, koju, budući da je najnovija među komi škim crkvama, zovu i Nova crkva. Podređujući se, kao i sv. Cipri jan u Visu, svom urbanističkom sklopu, nije sagrađena kao većina viških crkava pročeljem prema zapadu.

Dao ju je podignuti 1759. godine poznati komiški župnik rođen u Visu Mihovil Milinković, koji se bavio i književnošću, u čednim kasnobaroknim oblicima s preslicom na pročelju koja ima tri luka i reljefne volute na postolju, slične onima na preslici Gospe u bori ma sagrađene 1776. godine kraj Gornjeg Sela na Šolti. Milinković je već 1751. godine zamolio biskupa Cesara Bonajutija da mu do pusti gradnju i ovaj mu je uvažio molbu i to zbog udaljenosti i lošeg puta između mjesta i župske crkve, pa je crkva podignuta i na njoj je postavljen natpis:

D. O. M.

DEIPARAE VIRGINI DOWROSAE AFFLICTORUM CONSOLATRICI

AD EIUS POTENTISSIMAM OPEM AEGROTIS FIDELIBUS

IMPLORADA HOC SACELLUM IN QUO SACROSANTUM FILI! SUI CORPUS PRO ILLORUM SALUTARI VIATICO SERVARETUR MICHAEL MILINCOVICH PAROCHUS

EX PIORUM ELEMOSYNIS CONSTRUENDUM AC DEDICANDUM CURAVIT

A. R. S. MDCCLIX

Vjerojatno mu je autor sam Milinković, koji je 1736. godine sa stavio na latinskom jeziku pohvalu biskupu Cesaru Bonaiutiju kada

;,; ) 0. C. JI ;;o.

31’0) F. Visković, o. c. str. 265.

3SI) Izvorni dokumenat kod Josipa Viskovića. suca u m. u Splitu.

:l62) :l. VII 1705. Spis pohoda biskupa R. de Asperti I BAR.

Preslica »Nove« crkve i zvonik kaštela u Komiži

j.? stiga > u Vis 3 S1. ) i čija ,-pripovjedanja i crkvene piesni u ruko pisu«, k >je spominje š. Ljubić 1869. godin e,38 4) nisu još nađeni, pa se stoga u natpisu osjeća barokni izraz XVIII stolJeća.

Crkvu je zidao graditelj I v a n P e t r a š i ć zvan M1i ka n i nje mu je z \ gradnju isplaćena u listopadu 1756. godine izvjesna svota novaca,’°”) pa stoga se na njoj vide oznake domaćeg graditeljstva. Majstor Ivan je često, sve do kraja XVIII stoljeća popravljao žup sku crk, u i zvonik sv. Nikole u Komiži. Pripadao je obitelji iz koje

17. X I 1736 … fu recitata un orazione latina in lođe del Vescovo dal sacenlote D. Michiel Milincovich.

Spis pohoda biskupa C. Bonaiuti. BAH.

S. Lj1,bić, Ogledalo književne poviesti jugoslavjar1ske II, str. 422. Rieka 1869.

Vidi bi ješku 28.

je bio drvodjelac š ime M lik a n, koji je popravljao 1759. godine strop njene sakristije, a spominje se i 1760-1801. godine u Komiži.386)

U unutrašnjosti Gospe od sedam žalosti je mali mramorni oltar u baroknim oblicima. Drveno pjevalište sliči onome u »Gusarici«. Obje je vjerojatno rezbario neki komiški drvodjelac, a tih je za stalno u XVIII stoljeću bilo na Visu, jer ih se nalazi i početkom slijedećeg stol jeća.387) Mala škropionica gotičkih »dijamantnih vrša ka« je možda prenesena iz crkve sv. Nikole, jer je po svom stilu stari ja od ove crkvice.

KUĆNE I NEUBICIRANE KAPELE

Stari nazivi nekih položaja na otoku podsjećaju na neke sred njovjekovne crkvice koje su možda postojale. U prvoj polovici XIV stoljeća neki položaj u Dračevom polju zove se u jednom kupo prodajnom ugovoru »K sv. Klementu«,388) a neko je zemljište pripa dalo crkvi sv. Ivana,389) ali to su možda imanja hvarskih crkava.

Sredinom XV, a i početkom XVIII stoljeća zove se jedno polje i postoji zemljište crkve sv. Andrije,300) a i sada brijeg nad mjestom Visom nazivlju imenom tog sveca, pa se postavlja pitanje nije li se, pored crkvice sv. Andrije na otočiću koji se po njoj zove Svetac, još jedna nalazila i na samom Visu.

Običaj da dalmatinske plemićke obitelji imaju svoje kućne ka pele, prenesen je i na otok Vis, gdje su, kako se doznaje iz arhiv skih spisa, postojale tri obiteljske kapele u kućama i to sredinom XVIII stoljeća, i to sv. Gala uz kuću Jakše kraj Munjca u Kut u,89 1) a krajem tog stoljeća u kući župnika Antuna Borčića Buko, koja je bila togatije snabdjevena392) u Komiži i kapela u domu Vicka Luxio (Lukšić) početkom prošlog stol jeća393) u Visu.

386) Računska knjiga Bratovl;tine Presvetog Rozarija u Komiži. HAZ. Spisi biljež. A. Foretića 1795, str. 146. HAS.

387) Komiža. Protocolo. Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju u Splitu.

388) T. Smičiklas, o. c. X, str. 462. Zagreb 1912.

389) Ibid IX, str. 91. Zagreb 1911.

390) 17. X 1452 … terrenum in Lissa … a traversa iura Sancti Andree … Liber gratiarum 1428-1483. HAH; 8. XI 1739 … nel cam po vocato San Andrea … Spisi biljež. J. Sibischini III (1735-1741). HAS. Spisi biljež. A. Foretića 1795, str. 146. HAS.

391) 4. XI 1763. Spis pohoda biskupa Pontali. BAH; 27. VII 1770 … l’oratorio privato del signor Marin Giaxa.

Spis pohoda biskupa I. Riboli, I (1769-1770). BAH. Vidi bilješku 456.

392) 1798 . . . oratorium domeslicum A. R. Parochi Borcich Buco elcgans et copiosa suppelleclile instructum …

Spis pohoda biskupa D. Stratico II. BAH.

393) 1802. biskup Galli ga nazivlje sacellum.

Spis pohoda biskupa A. P. Galli. BAH.

CRKVA SV. SILVESTRA NA BišEVU

Sredinom XI stoljeća sagradio je svećenik Ivan Gaudijev Grlić Splićanin crkvicu sv. Silvestra na otoku Biševu i predao je odob renjem neretvanskog kneza Berigoja 394) benediktincima sa Tremitskih otoka, koji su ga primili u svoj red. Tom darovnicom osnovana je na Biševu podružnica benediktinskog tremitskog samostana iz koje se razvio samostan.

Crkvica je, dakle, postojala već u XI stoljeću, pa je vjerojatno bila sagrađena u predromaničkom stilu, ali je u toku stoljeća u malom osamljenom naselju mijenjala svoj oblik. Današnja crkvica potječe vjerojatno iz XIV stoljeća, jer je presvođena gotičkim svo dom opasanim pojasima koji se naslanjaju na šest širih zidnih leze na spojenih s lukovima.395) S vanjske sjeverne strane svod i zid su poduprti jakim i niskim kontraforima, od kojih je prvi uz pro čelje prema ostalima skoro trostruko širok. Ta neusklađenost kontrafora je očiti znak brzog snalaženja domaćih majstora da pod upru ugroženi svod bez obzira na jedinstvenost njenog vanjskog izgleda, a ne javlja se samo ovdje već i u još nekim crkvama XIV-XVI stoljeća uzduž Dalmacije, osobito gdje je zemljište ne ujednačeno i strmo.

Nepravilnost tlorisa, gotički svod nad izduljenim niskim pro storom i uski gotički prozori, jednako kao i natpis svećenika Ivana s uobičajenim zazivom, koji se javlja u srednjovjekovnim natpisima:

MEMENTO DNE IOAS. PPO

urezan iznad peterokrake zvijezdice na ploči, 396) prenesen s nekog drugog vidljivijeg mjesta i upotrebljen kao spolij za impost vrh prve sjeverne lezene, govore da je starija, Grlićeva crkvica bila doista pregrađivana u XIV stoljeću. Vjerojatno je od nje pri tome ostala samo polukružna jaka apsida sa središnjim prozorčićem kao kod mnogih sličnih nadogradnja i veći dio temelja. Crkvena vrata su zamijenjena kasnije novim koja su obrubljena gotičko-renesansnim užetom, a imaju barokni poluobli jastučić s reljefnim akantima i završnim profiliranim vijencem iznad nadvratnika. Njihov stariji nadvratnik s ugaonom rupom za utakanje vratnica, tipičnom oznakom predromaničkog ili romaničkog vremena, je skinut i upotrebljen kao spolij nad baroknim vratima susjednog dvorišta.

39′-) M. Barada, Dinastičko pitanje i Hrvatska XI stoljeća. Vjesnik za arh ologiju i historiju dalmatinsku L, str. 177. Split 1932.

• ) F. Radić, o. c. (71), str. 158, 159.
:l!lfi) G. Novak, o. c. (104) str. 76. To nije natpis sa nadgrobne ploče. Uporedi: C. Fisković, Nekoliko neobjelodanjenih romaničkih skulptura u Splitu. Hof!illerov Zbornik, str. 446. 447. Zagreb 1940.

Prema Gušićevoj fotografiji izgleda da je ime napisano IOHS. V. sl.

J. Ostojić. o. c. II, sl. 421 a.

Drveni rustični oltar s tri drvena svetačka kipa, likova pape Silvestra, Ivana preteče i Antuna opala spominje se početkom XVII stoljeća 397 ) i može potjecati iz tog vremena. Tada je u crkvici bio i kameni reljef prikaza Bogorodice sa sinom koji više u njoj ne postoji, a mogao je biti renesansni rad domaćih majstora koje su često klesali na Braču i na Hvaru u to vrijeme.

Apsida je sa sjevera ograđena samostanskim zidom koji se pro teže prema jugu. U njemu su strijelnice za obranu od mogućeg neprijateljskog napadaja. To su jedini vidljivi ostaci starog biševskog samostana koji je oslabio nakon XIII stoljeća, kada se razvio, poljepšao i utvrdio romaničkim kulama prostraniji samostan ovog reda iznad Komiže. Ostali dijelovi ovog zida biševskog samostana našli bi se iskapanjem s južne strane crkvice, ali ta se istraživanja nisu ni pri pisanju ovog pregleda crkvenih viških spomenika, na žalost mogla vršiti ni na ovom ni na drugim mjestima. Ta su ispitivanja potrebita ne samo zato da popune, a ponegdje i isprave ove retke, već da obogate kulturnu i umjetničku baštinu ovog otoka koja je u toku stoljeća osakaćena. Pri njenom daljnjem ispitivanju, ona će zastalno pokazati još višu povezanost sa susjednim otocima i kopnom i otkriti jedinstvenost naše stare kulture na istočnoj jadranskoj obali.

CRKVA SV. ANDRIJE NA OTOČIĆU SVECU

U prvoj polovici XIII stoljeća spominje se na otočiću Svecu, čiji se obrisi plave na pučini zapadno od Komiže, benediktinski samostan i crkva sv. Andrije,398) koji su pripadali benediktincima. Kada sam 1962. godine posjetio otok, našao sam na njemu ruševine romaničke crkve kojoj je još polukružna apsida natkrivena polu svodom i lukom izrazito romaničkog srpastog oblika, nad kojim je ostatak zida od četvrtastog kamenja. Prema tome, crkva okrenuta prema zapadu može se datirati u XIII stoljeće, u doba razvijene dalmatinske romanike. Uz crkvu se vide ostaci i ruševine samosta na, među kojima se nalaze komadi antičkih rimskih kupa i žara, po čemu se može zaključiti da su Svetac, nazvan tako po srednjo vjekovnoj crkvi i samostanu već naseljavali Rimljani, koji su na njemu mogli imati villu rusticu. Na tu ruševinu su Hrvati u X-XI stoljeću vjerojatno sagradili crkvicu od koje je ostao samo ulomak predromaničkog ukrasa s nizom savinutih kuka; izrazitim motivom s kamenih greda i zabata oltarnih ograda u starohrvatskim crkvi cama spomenutih stoljeća. Taj jedini dosada na otoku Svecu, a i na obližnjem Visu poznati predromanički u1omak srećom je spašen, iako je uzidan u cementnu ogradu zdenca koji također potječe iz starijeg vremena. Romanička crkvica je vjerojatno svojim stilom

3’•7) Spis pohoda biskupa Georgi. BAH.

3′”8) M. Barada, Trogirski spomenici I/I, str. 48. Zagreb 1948.

povezana s benediktinskom crkvom u Komiži, a te su veze vjero jatno i ranije postojale, pa bi se po predromaničkom ulomku na đenom na Svecu moglo pretpostaviti da će se tragovi crkvica tog sloga pronaći u Komiži. iako su veze između ovog samostana i kop na bile izravne. Tako npr. zadarski zlatar K uz ma Ju r j c v radio

;e u prvoj polovici XV stoljeća za benediktinca Šimuna opata sa Sve ca, a opal je poznavao i zlatara V I at ka V e se 1 j kov i ć a.399 )

Niže od tih ruševina i bW e moru je novija crkvica sv. Andrije, rustična gradnja, čija vrata i okrugli prozor na pročelju odaju no-

Ulomak predromaničkog pletera iz XI stoljeća s otočića Sveca

: ) C. Fisković, Zadarski srednjovjekovni majstori, str. 111. Split 1959

vije doba, ali zvonik na preslicu pokazuje gotički oblik XV stoljeća. Na njemu je zvono koje ukrasuju reljefi; poprsje Gospe sa sinom u polumjesecu. zrakasta sunce u medaljonu, Veronika s rupcem. vijenac lozice i godina MDXXIIIl II. Po načinu izrade plitkih reljefa. a i po godini, zvono je renesansna. U crkvici se nalazi i ulomak istrošenog baroknog kipa na čijoj pozadini se pri mjećuje križ sv. Andrije u obliku slova X.

Svi ti ulomci su u skladu s povijesnim podacima i pokazuju slijed umjetničkih stilova koji su, evo, doprli i do ovog osamljenog jadranskog otočića, pri čemu je najzanimljivije da se predroma nička reljefna ornamentika. poznata u Dalmatinskoj zagori i u su sjednoj Italiji pojavila i sred ove pučine, na krajnjem komadičku dalmatinske obale. Upravo zato ovaj ulomak nuka na daljnja ispi tivanja ove ruševine.

Prema svjedočanstvu kolona Antuna Felande i Vicka Zankija zvanog Soko, koji su obrađivali otočić, na njemu ,ie od sredine XVIII stoljeća starinska crkvica, u kojoj su bili grobovi, bila već ruševina, tako da je franjevac Antun iz Osora, redovnik hvarskog samostana, kad je ljeti dolazio na otočić da skuplja milostinju, po dizao šator od ribarskih mreža. vojga i pod njim vršio crkvene obrede na Pristaništu ribarima i pastirima. Monaha na njemu nije bilo, a komendatori koji su ubirali dohotke ove nadarbine od kojih je bio zadnji makarski kanonik Grgur Sumić nisu ni prilazili na otočić. već su imali na njemu svoje čuvare i dolazili rijetko i za nekoliko dana u Komižu da uzmu svoje pl’ihode. Koloni komende su na njemu sijali ponešto žita, gojili koze od kojih su sirili sir, te sjekli drva koja su prodavali Hvaranima za izvoz u Mletke.”00) Držali su stoga na otočiću pastire, a dio dobiti slali komendatoru. Soko i Felanda su veći dio godine provodili na Svecu, pa je Felanda stoga posljednjih godina XVIII zidao na njemu poljsku kućicu pokrivenu pločama,401) koja tamo nije bila jedina. Biskup Galli je primijetio prvih godina XIX stoljeća grobove i ruševine nadsvodene crkve. pa je naredio da ju se obnovi.1112)

Na gornjem dijelu otoka su ruševine zvane »Kraljičin grad«.

Engleska mornarica je u doba Napoleonovih ratova bila podig la na otočiću brzojavnu stanicu.103)

JAVNE ZGRADE

Ni u Visu ni u Komiži nisu još otkriveni natpisi ni reljefi mletačkog lava na nekoj kući, koji bi označivali da je to upravna ili administrativna zgrada iako su Mlečići rado isticali te znakove. O tome nam dosad poznati arhivski spisi šute i tek se zna da je engleska vlast 1812. godine sagradila kuću za upravne urede i to sa stanom čuvara i tamnicom,4°”) potrebitom u onom nemirnom ratnom vremenu kada je Vis bio prepun trgovaca, gusara i došljaka odasvuda, ali ni toj se dosad nije našlo sačuvanog znaka niti spo mena u predaji. pa se ne zna gdje se nalazila. Tamnice se s 1·ešetkama na prozorima vide na obali u Kutu.

1,c•1) Uporedi I. Ostojić, o. c. II. str. 384.

‘-01) Spisi notara A. Foretića iz Komiže (1792-1822), str. 19-21. HAS. ” 02) Circa S. Andrea de Pelago. In altiori scopuli hujus vertice millc quingentosque circiter pasus a mare distanti, antique muros ecclesiac diruto iam fornicc, consistenles reperisse in cujus loci ambitu mor

tuorom conditoria existere…

Spis pohoda biskupa A. P. Galli. BAH.

,r.i 1) D. Foretić, o. c. str. 627.

DVOR SUCA

Na Visu se ne spominje dvor viškog suca, jer je taj boravio u svojoj kući, budući da je bio hvarski plemić i to jedan od onih koji su povremeno živili u Kutu.405) Kada bi dolazio na Vis hvar ski gradski knez, pod čiju je upravu spadao i ovaj otok, on je vjero jatno također stanovao i uredovao u nekoj privatnoj pogodnoj i prostranoj kući. Kada je, pak, odlazio u Komižu, on ili viški sudac boravili su u Kaštelu,40 6) jer dvora, čini se, nije ni tu bilo. Ne zna se niti da li je gastald viški407) uredovao u XIV stoljeću u posebnoj zgradi.

BILJEŽNIČKE PISARNICE

Početkom XVII stoljeća spominje se u Visu ured pisarnice,408) ali su javni bilježnici, viški župnik Mate Lukanić u prvoj polovic, a hvarski plemić Ivan Klišić krajem XVI stoljeća, pa Alviz Stasini, Vicko Leporini, !van Balci Lucić i Andrija Bonin početkom XVII stoljeća, koji su privremeno dolazili na Vis. te zalim i oni iz XVIII stoljeća pisali ugovore, oporuke i ostale isprave u svojoj ili u tuđim kućama, u dućanima, u dvorištima, u javnoj loži i na ulici, kako se čita u njihovim spisima. Bilježnik Andrija Foretić je imao 1798. godine svoj c a n c c11o. Prvi stalni službeni bilježnik na Visu bio je Antun Jakša od kojega se sačuvalo nekoliko spisa, koji počinju pri kraju XVII stoljeća.409)

Ibid. str. 707.

Ibid. str. 525.

G. Novak, o. c. (104), sir. 126. Ibid. str. 37.

Vidi bilješku 316; 21. IX 1607. Fatto nell’offizio della cancelaria in visita Lissa. Bilježnički spisi Hvara, sv. 5 (1601-1612). HAZ.

‘.00)

To se vidi iz mnogih bilježničkih spisa. Ne može se, dakle, tvrditi da se prvi javni bilježnik javlja na Visu tel 1715. godine. G. Novak, o. c. (104), str. 131. Spomenut ću dva: 24. Jan. 1535 de quo in actis Damini presbyteri MaLhej Lucani notarij publici … ; 11. VI 1544. Actum Lisse in villa luca in domo habitationis mei notarij … presbyter Matheus Lucanus phadus publicus notarius; 1596 ad i primo decembre in Lissa nella casa di me nodaro… Ego Joanes Clisclich patricius pharensis r.odarus publicus. Dok je prvi kao župnik boravio dulje u Visu, drugi je tu dolazio povremeno. Hvarski bil ježnički spisi I. Ibid 1596. HAZ.

JAVNE LOŽE

U Kutu i u Luci su postojale javne lože kao u mnogim dalma tinskim grndovima. a i selima, u kojima su često sagrađene pred crkvama.410) U Kutu se javna općinska loža spominje krajem XVI411) i u XVII stol jeću,412) a u Luci početkom XVII sloljeća,413) jednako kao i u Starome Gradu u istoj hvarskoj općini.41 ) P olofa .1 Lože u Kutu označen je tačno u kalastralnoj mapi iz prvih deset ljeća prošlog stoljeća i to na mjestu kuće sagrađene, nakon n jennr rušenja, s južne strane početka s tepeništa sv. Cipri jana.’ 15) Postojan je u XVII stoljeću i javni glasnik koji je oglašavao naredbe pn•-1 ložom i župnom crkvom, a pismene oglase izlagao na vratima le

i franjevačke crkve.4’6)

JAVNI ZDENCI

U Luci je u XVIII stoljeću postojalo mjesto zvano Slatina.m) U Kutu se kraj manje Jakšine kuće spominje javni bunar 7.van Munjac u drugoj polovici XVIII stoljeća,418) koji postoji i sada na dugom trgu. Njegova starinska kruna je uništena i zamijenjena cementnom, a uska i duboka unutrašnjost nije mijenjala izgled.

Javni bunar na malom trgu u Luci zvahu »Klapm•ica–. možda zbog zveketanja mjedenih posuda, kojima se zahvatala voda ili brbljanja okupljenih žena pri njenom crpljenju. Slikovita barokna kruna bunara iskićena s maskama, cvjetovima. okrunjenom i živo tinjskim maskama postavljena je tek 1964. godine sred malog trga pred novom školom. Krune i grla bunara »Pod orih« i u Veloj bandi i »Donje vode« u Maloj bandi su preinačene.

“10) C. Fisković, Nekoliko dokumenata o našim starim majstorimn Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LU. str. 188, Split 1949.

111) 20. X 1594.

Actum Isse in ,·illa Cul ante logiam comunem …

HYarski biljež. spisi 1592-1594. HAZ.

112) Vidi bilješku 316.

‘-13) 27. IX 1622.

Fatto a Lissa apresso la logia publica in quel medessimo Iuoco …

Hvarski bilježnićki spisi, sv. 6 (1621-1629). HAZ.

“1·’+) 3. IV 1623.

. . . una muraglia posta qui Citta Vecchia nel luogo chiamatn appresso lozza ..

Ibid. str. 277.

m ) Protocollo delle particele degli edifici br. 507. Mapa Visa u Arhivu

„16

mapa Istre i Dalmacije u Split

) 5. VI 1630. piazzaro di Lissa je oglasio neki proglas. Spisi bilježnikfl

,J. Jakše, str. 17. Općinska knjižnica u Visu; Spisi biljež. A. Ghericeo.

str. 395. HAS.

‘”7> Ibid. sh’. 396.

118) 28. XII 1781.

. . . La casa qui in Cut appresso i1 Pozzo commune detto Mugnaz …

Arhi,• obitelji Jakša. HAH.

Engleska je uprava Visa otkupila 1812. godine bunar obitelji Dimitri za javnu upotrebu.4’9)

BOLNICA I UBOŽNICA

Iza apside župske crkve u Visu postojala je bolnica ili ubožnica za bolesne siromahe, koju je osnovao u XVII stoljeću Julije Andri jin Jakša prihodima svojih viških imanja. On joj je namijenio i posebnu ostavštinu za izdržavanje siromaha i bolesnika, koji su u njoj smješteni. Antun Matijašević-Karamaneo je nazivlje počet kom XVIII stoljeća hospedale,420) a u njoj se tada spominju i sta rice.421) Imala je, dakle, odjeljenje za žene i muškarce, a postojala je još i sredinom prošlog stol jeća.422) Sačuvalo se i nekoliko opo ruka bolesnika i siromaha koji su u njoj boravili iz prve polovice XVIII stoljeća.423 )

Imala je svog opunomoćenog predstavnika i blagajnika. U prvom vremenu nJ nog osnu( a vrsio Je (u d’uzn.os( R’afael .faisa unuk njenog osnivača.424) Početkom prošlog stoljeća upravljala je s

njom Komisija Javne dobrotvornosti, koja se sastojala od pred sjednika, blagajnika i četiri člana.42li) Bolesnike i starce liječili su mjesni liječnici. Među njima su 1731- 1732. godine Benedikt Selvat,:!6) 1736. !van Mirković :Za rk ović ,”27) 1760. Julije Castelli,’.:?8)

‘•1″ ) D. Foretić , o. c. str. 707.

121′ ) ViciYJo alla Chiesa Parochiale e stato fabricato l’Hospetale dalli signori Marino, e Zuanne Giaxa ordinato col testamento del quondam Sign01·Giulio loro Padre, che li ha lasciato l’entrate per sostentamento di quelli poveri, che fossero in quello amessi.

A. M. Karamaneo II, str. 81.’
\ 2 1 ) Spis pohoda biskupa R. de Aspertis 1711. BAH.

“12 ) Lissa. Protocollo delle particelle degli edifizi.

Arhiv mapa Istre i Dalmacije, Split.

12•) 9. X 1733; 14. VII 1737. Spisi biljež. J. Sibischini. Oporuke. HAS.

1 ‘ •) 10. II 1732

Signor Raffael Giaxa Procurator Cassiere dell’Ospedale di questo luoco instituto dal quondam Signor Giulio Giaxa quondam Signor Andrea suo avo paterno …

Spisi biljež. J. Sibischini (1731-1735). HAS.

7. XI 1735.

Signor Raffael Giaxa come procuratore dell’Ospedale di questo luoco …

Ibid. III (1735-1741). HAS.

1,:i.;) I tada je u ubožnici bilo žena i muškaraca. Spis pohoda biskupa I.

Skakoča 1830-1831. BAH.

12G) 20. VIII 1731. Spisi biljež. J. Sibischini (1731-1735). HAS.

:; ) 3. VIII 1736 . . . Zuanne MiL Zarcovich chirurgo. _ .

Ibid. (1735- 1741). HAS.

‘·2 ) 4. XI 1760 … G iulio Castelli chirurgo … Oporuka Rafaela Marinova Jakše. Arhiv Jakša. HAH.

1782. Stjepan Barbieri iz Splita, 1813. Ivan Ostojić iz Starog Grada na Hvaru, oba promovirana na poznatom sveučilištu u Padovi, 1819 godine Nikola Bogdanović i ostali.43” )

Zgrada je u prvim godinama prošlog stoljeća bila veoma tro šna i zapuštena,491) iako je nad njenim vratima stajao još natpis:492)

Xenodochium Christo Pauperum Patri Dicatum

A J ulio Jaxa Nobili Pharensi, et Spalatensi.

Andreae Filio

Ex proprium Agrorum Issae Dccimationc Institutum.

Ad Egenorum Christi subsidium Erettum.

Procuratoribus Nobilibus Consigliaris Pharensibus Creditum.

Anno Salutis Orbis M. D. C. L. XVII.

U obitelji osnivača Julija Jakše u doba osnivanja ubožišta bilo je već liječnika. Mihovil, kojega je opjevao Kavanjin u osmom pjevanju svog dugog spjeva:

Mihoj Jakša liečnik slavni, toka dila ki objavi,

navlaš rnoguć i upravni, sarnovlasnik od naravi:

službovao je u Khaniji na Kreti 1631. godine, a imao imanje u Visu kojim su upravljali njegovi sinovi Frano i Petar.433)

f.:!l!) 24. VI 1782 … Signor Dotr Steffano Barbieri Medica Fizico …

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

‘-3/l) 20. VI 1813. Dr Giovanni Ostoich Proto medica …

Spisi bilježnika A. Ghericeo. HAS; Almanacco provinciale della Dalmazia 1819, str. 139; Uporedi M. Grmek, Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU 62, str. 368. Zagreb 1957. U Komiži je bio 1802-1803. g. liječnik Giovani de Maggio iz Napulja.

Spisi bilježnika A. Foretića iz Komiže. HAS.

431) 10. X 1834. Ospidale: locale in massimo disordine e che bisogna d’un generale ristauro.

Spis pohoda biskupa I. Skakača 1834. BAH.

“32) Prema prijepisu zajamčenom pečatom i potpisom načelnika:

Per copia conforme estratta dall’Iscrizione lapidaria esistente sopra la porta di quest’ospedale de’poveri.

Della Podestaria Communale di Lissa li 26. Maggio 1821.

II Podesta della Comune

Nicolo Dojmi

Arhiv obitelji Jakše. HAH.

433) 17. V 1631 in la Canea, citta del Regno di Candia, L’eccelentissimo signor Michel Giaxa Dottor Fisico habitante in questa citta … insti tuisce per sui procuratori … Francesco et Piero Giaxa suoi figli … di far … divisione con ii signor Gierolamo Giaxa suo fratello di

Pl’vih godina našeg stoljeća staro ubožište je srušeno i prene seno u »Gospinu tvrđavu«, a na njegovu mjestu sagrađena zgrada osnovne škole.

LUČKI ZDRAVSTVENI URED

Pod mletačkom upravom lučki zdravstveni ured se nalazio u Visu u jednom privatnom dućanu.43 ) Engleska vlast na otoku dala je sagraditi uz rt sv. Jurja u Luci 1813. godine zdravstveni ured za brodske kara ntene.43•) U komiškoj luci, gdje se sredinom prošlog

stoljeća spominje ispostava lučkog ureda,436) na obali je sagrađena u istom tom stoljeću čvrsta zgrada lučkog zdravstvenog Ul’eda s njenim ograđenim dvorišnim hodnikom i uklještenim gatom za doček brodova i putnika osumnjičenih zbog zaraze. Slične su po stojale i u drugim dalmatinskim pristaništima, ali ih je većina porušena, pa i ona u viškoj Luci, gdje je lučki zdravstveni ured postojao u doba engleske vladavine i to u Kutu, a možda i u samoj crkvici sv. Jur ja,437) što nije neobično, jer se zna da je i barokna crkvica Blagovjesti sred Orebića poslužila ponekad u XIX stoljeću kao lazaret za održavanje karantene.

Lučki zdravstveni ured iz XVIII stoljeća ostao je još na obali u Zadru. a od onih sagrađenih po istom tipu u doba austrijske vladavine sačuvan je onaj u dubrovačkoj luci. Trogirski i splitski su srušeni koncem XIX stoljeća i poznati su iz starih crteža i fotogra fi ja, 438 ) a hvarski i korčulanski, koji su bili slično građeni i uređeni kao komiški, porušeni su sasvim nakon drugog svjetskog rata, jer bijahu jako oštećeni bombardiranjem. Upravo i zbog toga zgrada komiškog lučkog zdravstvenog ureda ima spomeničku vri jed nost i treba je u cjelini s njenim ograđenim pristaništem saču vati, tim više što je mnogo spomenika naše zdravstvene kulture srušeno.

RIBARNICA

Obilni ribolov uvjetovao je već u XIV stoljeću u Visu gradnju ribarnice, koja se spominje sredinom toga stoljeća. Zgradu je op ćina davala u zakup i svaki je ribar koji je želio u njoj prodavati

lulli li beni nell’Isola di Liesena e Lissa …

Spisi bilježnika J. Jakše str. 19.’ Općinska knjižnica u Visu:

C. Fisković, Zdravstvene prilike u Splitu krajem XVIII i prvih godina XIX stoljeća. Zbornik i7. hrvatske medicinske prošlosti. str. 248. Zagreb 1954.

,, :JI) D. Foretić, o. c. str. 525.

13;) Ibid, str. 707: 6. V, 9. VII 1813. Fatto a Lissa lerra Cui in offi1.io di Sanita a San Giorgio …

Spisi bilježnika V. B. Dojmi. HAS.

“36) Annuario marittimo per !’anno 1853. str. 1!)_ Trst 1853.

1,3;) Vidi bilješku 435.

t,:lt>) C. Fisković. o. c. (34). sl. 54, str. 253-255.

svoju ribu plaćao određeni iznos zakupniku. J30 ) Njen položaj se danas ne može ubicirati, a ne zna joj se ni izgled.

UTVRDE

U X stoljeću mletački kroničar Ivan Đakon spoominje na Visu grad. Možda je to bila neka utvrda, jer »castrum« spominju Mlečići i počelkom XV stol jeća.410) Viška naselja inače nisu bila opkoljena zidom niti utvrđena jačim utvrdama u srednjem vijeku, a sklop antičke Isse se nije obnavljao, pa na otoku postoje samo neke kule i utvrde tek od druge polovice XVI stoljeća, izuzevši ovdje već spomenute romaničke kule u sklopu benediktinskog samostana nad Komižom. Nije isključeno, međutim, da se pri daljnjem istraživa nju naiđu i raniji ostaci.

Strateška važnost Visa, koju su uočili vjerojatno već stari Iliri, a očito Grci još u staroj eri, ponovila se odjednom u prvoj polovici prošlog stoljeća, pa je ovaj otok tada utvrđen jače od ostalih na Jadranu. Prije toga nekoliko je kula hranilo otok i prilaze k nje govim lukama i poljima. Ta obrana nije bila dovoljna, pa su i po jedine kuće, osobito one pri moru, kao i u ostalim dalmatinskim obalnim, a i zagorskim mjestima, bile osigw·ane puškarnicama, koje im se još vide u zidovima, ponajviše uz vrata i prozore, a ponegdje i pod krovom. Nekima su ulazi bili obranjeni, a prozori zaklonjeni visećim zidićima na konzolama.

Obilazeći Dalmaciju mletački sindici su preporučili svojoj vladi 1576. da bi bilo potrebite na neobranjenom Visu sagraditi bar neko malo utvrđenje da se zaštiti onih hiljadu i dvjesto otočana. Nakon petnaestak godina to je ostvareno samo u Komiži.

U komiškoj luci diže se na malom rtu koji oblikuje njene dvije uvale kaštei sagrađen pri kraju XVI stoljeća. Njegov četverouglasli oblik se širi pri dnu ukošen.im zidovima. Sjeverni i zapadni su bili prije gradnje obale neposredno u moru. pa su stoga na njima glo mazni kameni prsteni za vezivanje usidrenih jedrenjaka. a slični su onima na zapadnim kulama grada Korčule i na dubrovačkoj lučkoj utvrdi sv. Ivan.

Cvrsti zidovi završavaju zaobljenim glomaznim kruništem, ko jemu neki otvori bijahu ograđeni zidićima na još sačuvanim dvo strukim konzolama. U zidovima su topovska ždrijela. uske puškar nice i četvorasti otvori nad zidnim vijencem.

Ta čvrstva glomaznost je umanjena tek u osmom desetljeću prošlog stoljeća, nakon što je komiška općina 1879. godine kupila441)

‘•”‘J G. Novak, o. c. (104.), str. 96.

r.10) Ibid. sti-. 75, 92.

“41) Iz dopisa komiške općine Okružnom poglavarst\’u u Hvaru br. 219, 1882. godine; . . . In data 9 ottobre 1879 quindi la sottoscritta Ammini strazione Comunale di Comisa acquistava a publira a ta la Tone Accorn per l”importo di fiorini 1800 soldi l …

Komiški spisi. HAS.

kaštel poslije austrijskog razoružanja Visa i u nj smjestila svoj upravni ured. Tada su otvoreni dugoljasti prozori i postavljeni lagani balkoni, a na završnom bridu uzdignut je toranj općinskog sa ta.412) Tim izmjenama kaštel je postao općinska administrativna zgrada Komiže, jer u njoj ni u Visu nije bilo palače mletačkog predstavnika ni kneza, koja bi kao drugdje mogla poslužiti općin skoj vijećnici i pisarnama.

Nad vratima s križem urezanim sred nadvralnika su grb i natpis mletačkog predstavnika na Hvaru i Visu, kneza i providura Ivana Grimanija, u kojemu se ističe da je njegovim zalaganjem kaštel podignut 1585. godine:

‘ .’•2) A. Dudan pogrešno piše da je ovo »il palazzo veneziano di comune«, jer taj u Komiži, kao što vid jesmo, nije postojao. A. Duclan, La Dalmazia nell’arte italiana I, str. 152. Milano 1921.
OPVS CVRA IOANIS GRIMANI COMITIS ET PROVISSORIS S VB ANNO DOMINI MDLXXXV

Kao ni većina mletačkih utvrda u Dalmaciji nije, međutim, dovršen državnim mletačkim novcem, već prihodima napornog i ustrajnog ribarenja Komižana na ribolovnoj pošti Trešljavac, južno od Biše va. To odava natpis uzidan visoko na sjevernom zidu pod istro šenim reljefom krilatog lava, jedinog znamenja Mletačke Repub like, koji je ostao na otoku:

DEO. GRATIA ICH EST OPERA DI POSTA TRESLIAVAC. 1. 5. 9. 2.

Ribolov je doista bio unosan i pridonio je izgradnji Komiže i Visa, te Marin Gazarović pjeva u početku svog »Murata Gusara«:

Ribami je ov Vis zidan, Ovde zidov pri ne biše

A. B. Bordone443) početkom XVI stoljeća piše, da se oko Visa love:

»najbolje srdele na svijetu (le miglior sardelle del mondo)«. Sredi nom tog stoljeća obilni lov sardela spominje i Mlečanin Giusti nian,m) a početkom XVIII stoljeća pjeva o tom lovu i o vinogra dima i Jerolim Kavanjin:

… Liepom Viesu, di se mladtt trsja, i gdi su. plodna boka

za ribanje i za sade,

o kih ona čeljad rade,…

. . . Cudne im seribe kupe, udara.juć sried njih mriža, nu kad dobri, kad trišćeni, s nelovom su uhiljeni.4-15)

Stoga je neshvatljivo da mletačka vlast nije pomagala ribar stvo i da je ono bilo otežavano zbog smetnja na koje su ribari nailazili osobito u XVIII stoljeću kod mletačke vlade, tako da je pisac Alberto Fortis napisao, proboravivši nekoliko dana među njima, u svom poznatom »Viaggio in Dalmazia« da: »njihov lov ne izvoze u Mletke, gdje očekuju najveće štete, već ga raznose po Na puljskom kraljevstvu kojemu na jadranskim obalama nedostaje r i bara«.446)

(43) o. c.

m) G. Novak, o. c. (104) str. 143. I poznati renesansni ljevač zvona i topova Ivan de Tollis Rabljanin kupovao je na Visu 1539. godine sardele. C. Fisković, !van Rabljanin. Anali Historijskog Instituta u Dubrovniku VI-VII, str. 213. Dubrovnik 1959.

445) J . Kavanjin, Poviest vanđelska, str. 312. Zagreb 1913.

“” 6) A. Fortis, Viaggio in Dalmazia, II, str. 169. Mleci 1774.

Unutrašnjost kaštela je presvođena čvrstim svodovima koji se upiru u središnji stub. Rebrasti svod u prizemlju ima križne pojas nice, a jedan luk u katu je gotički. Gotika je dakle još i ovdje pri sutna krajem XVI stoljeća. Usko bočno stepenište vodi u prvi kat, gdje je povremeno boravio mletački sudac otoka Visa,447) i na završnu terasu. Uz kaštel se prema jugozapadu pružao zid koji je ograđivao naselje, a vidi ga se na akvarelu Fedora Karačaja iz tridesetih godi na prošlog s toljeća.448) Kaštel je prema službenom mletačkom izvje štaju u prvoj polovici XVII stoljeća „oskudjevao u oružju i muni ciji«,449) pa ga niti nakon napadaja Uskoka na Komižu 1614. go dine450) Mlečići nisu jače naoružali. To uostalom nije bilo neobično, jer je Mletačka republika štedila pri obrani ove luke kao i u bez broj drugih dalmatinskih mjesta, izlažući živote svojih podanika na otocima i na kopnenoj dalmatinskoj granici. Zna se da na vratima izložene vrgoračke tvrđave nije bilo sredinom XVIII stoljeća zasu na, ključanica ni drvenih prečaka!451)

Upravo zbog toga su na mletačkom zemljištu pojedini gradovi, kao Šibenik, a i pojedinci gradili o svom trošku kule na Braču i na Korčuli, pa i u hvarskoj općini.

Za vrijeme engleske vladavine u utvrdi je bdila posada. Po engleskoj korveti usidrenoj u Komiži, koja je sudjelovala u okrša jima s francuskim brodovljem utvrdu zvahu »Aichorn«.45 2 )

Na tornju je pločica sa natpisom gradnje:

Eretto

Anno 1870

Zvono je preneseno sa neke komiške crkve, jer ima reljefne likove svetaca Andrije, Nikole i Kristofora, Frana i Antuna, Bogoro dice i Raspeća, a ukrašeno je viticama i akantom. Na njemu su natpsii:

A FULGORE ET

TEPESTATE LIBERA NOS

DOMINE

OPUS MARTINI ET ANTONI PIClNINI NEPOS

ET VERBUM

CARO FACTU EST

Na rubu je i datum: ANNO MDCCXVIII. Antun Picinini je salio 1722. godine zvono u Medviđama.

4″7) G. Novak, o. c. (104), str. 126.

“”d) F. Karacsay, 100 vedute delle coste orientali del Mare Adriatico.

491 ) G. Novak, o. c. (104), str. 126.

1,50) Vidi bilješku 459.

4:;i ) C. Fisković, Najstariji opisi i slike Vrgorca. Bulletin Zavoda za likov ne umjetnosti JAZU IX, br. 3, str. 126. Zagreb 1961.

452) D. Foretić, o. c. str. 627.

Osim spomenutog kaštela u Komiži je postojala i Mazolinova kula, pa stoga 1644. godine generalni providur razlikuje komišku tvrđavu (forte di Comisa) od komiške kule (torre di Comisa).453)

Mazolinovu kulu je vjerojatno sazidao Antun Mazolin i dio koji je naslijedila njegova kćerka Felicita Borčić prodala je krajem 1632. godine braći Jakovu i Antunu Foretiću uz uvjet da uz nju ne prislanjaju gradnje koje bi nadvisivale njen most.454) To je, možda, ona kuća-kula koja strši među novijim kućama sred luke, a nekoć se isticala u prvom planu, pa se stoga i vidi u spomenutom Karačajevu akvarelu.4 ) Prizemlje joj je presvođeno kamenim svo dom, a pred visokim prozorima pod krovom strše kamene konzole koje su nosile obrambene viseće mostiće. U Komiži je vjerojatno prvih godina XVII stoljeća bila još neka kula, jer Vicko Perasti tada piše u svojoj molbi, koju ovdje navodim, da je u Komiži

»tvrđava s mnogim drugim skloništima« od gusara. Utvrđenu crkvu sv. Roka u Komiži već smo spomenuli.

U Viškom polju i u Luci bogatiji posjednici su gradili i izdr

žavali kaštele i kule da se zaštite od gusarskih nasrtaja.

U dvorištu kuće obitelji Jakše u Kutu je nedovršena četvero uglasta k u 1a ukošenog proširenog podanka opasanog poluoblim zid nim pojasom. Njeni okrugli otvori predviđeni su za topove koji su imali braniti ne samo obiteljsku kuću već i luku s boka. Bit će da je starija od kuće, jer je potisnuta u pozadinu i tek je ranije, prije vještog smještaja Jakšinog sklopa na rubu ove strme obale, mogla braniti okolinu sa svog slobodnog položaja.456)

Jugoistočne od Jakšine kuće su zidine neke četverouglaste kule koja u prizemlju prema luci nema otvora, već su ulazi na njezin prvi kat sa istočne ulice. U zidovima su uske puškarnice, na za padnom i južnom su širi i ukošeni otvori i udubina za peć. Sa zida je prenesenu susjednu kuću zidni umivaonik s gotičkim motivom »dija mantnih zubaca«, po čemu bi se kulu moglo datirati u XV stoljeće. To bi, dakle, bila najstarija viška kula. Možda je to ona kula koja se spominje još i 1806. godine pod imenom obitelji Hektorovića.457) Te se godine spominje i kula uz kuću obitelji Milesi.458)

G. Novak, o. c. (104), str. 126.

24. VI 1619 … Antonius Mazzolini … Knjiga krštenih I, str. 60′. :ZAV;

1. XI 1632 . . . fatto in Comisa nella tore Mazolina.. . qm messer Antonio Mazolin … torre Mazolina sudetta col suo fondi posta in deto loco di Comissa …

Hvarski spisi sv. 7, str. 41′. HAZ. Vidi bilješku 448.

1859. godine u popisu imanja Frana Jakše spominje se kuća – kula koja se nalaji kraj bunara Munjac:

Beni immobili. Torre in Mugnaz in continuzione della casa grande in detia localita … Capella (chiesetta) fra la torre e la casa grande in Mugnaz.

Spisi obitelji Jakša. HAH, Vidi bilješku 391.

G. Novak smatra da je iz XVII stoljeća. O. c. (104), str. 88.

D. Foretić, o. c. str. 528. Ibid.

Na padini brijega južno od Kuta u Valicama sazidana je dvo katnica zvana »kul,a« iako nije utvrđena. Po jednostavnim okvirima prozora mogla bi biti iz XVIII stoljeća. U njenoj konobi vide se ožbukani, duguljastim kamenom zidani, zidovi porušene antičke ci sterne koja zahvaća prizemlje čitavog zapadnog i polovicu južnog i sjevernog zida sve do vrata. Po dugoljastom kamenu i finoj žbuci pomiješanom sa komadičcima opeke prepoznaje se rimski način zidanja i žbukanja cisterni. Pripadala je vjerojatno nekoj vili rusti ci, koje su se zidale i na ovom osoju iznad mjesta Visa, pa se u njenoj blizini nailazi na ulomke amfora i tegula. Kuća je pripadala obitelji Kuljiš, a sada je vlasnost Božanića.

U Luci se ističe tzv. »kaštil« koji je 1617. godine sazidao dose ljenik Vicko iz Perasta. On je 18. listopada 1615. godine predao molbu hvarskom gradskom knezu. da mu dopusti zidanje ovog kaštela navodeći u njoj da zarobljenici koji bježe iz turskog ropstva pričaju da će sjeveroafrički gusari napasti Vis, budući da znaju za njegovo bogatstvo, pa se Višani boje njihova napada, tim više što u njihovom mjestu nema nikakve obrane ni utvrđenja, pa ni za klona u slučaju i najmanjeg napada. On je stoga zamolio da mu se dopusti podignuti na vlastitom zemljištu uz sagrađenu kuću četverouglastu kulu, za obranu svoje brojne obitelji i ostalih Vi šana, ne samo od Turaka već i od Uskoka koji su i prethodne, 1614. godine, opljačkali Komižu, iako ju je branila tvrđava, a u luci postojahu mjesta za sklanjanje. Gradski knez mu je uvažio molbu uz uvjet da mu to odobri i generalni providur. Taj je doista

16. prosinca 1616. godine dopustio iz Raba, gdje se tada nalazio, da se podigne kula, pa je Vicko u veljači 1617. godine dao uvesti to odobrenje u hvarsku gradsku pisamu.m) Kula je, dakle, mogla biti sagrađena u toku 1617. godine. Tko je bio taj Peraštanin još nije utvrđeno. Sreta ga se sa suprugom Katom već krajem 1587. i to s naslovom »ser« (gospodin), 1591. i 1594. »dominus« ili »signor« početkom 1609. godine, a uvijek s nazivom »iz Perasta (da Perasto)«

i:;:,) A di 18 d’ottobre 1615. Fu presentata 1a sequente scritta di suppli catione all’Illustrissimo Signor Conte e Proveditore per l’infrascritto

D. Vincenzo Perasto instandovi. Illustrissimo Signore

La relatione che continuamenle fanno li schiavi che vengono recupe rarsi et scampare dalle mani de Turchi fanno stare in continuo timore non solo me Vicenzo Perasto con la mia famiglia che siamo al numero de vinti doi ma tutti l’habitanti dell loco di Lissa atles tando essi schiavi che dissegnano li corsari con le ruste barbaresche

venir dapredare questa isola alletati cossi da1l’information che sanno dell opulenza et richezza di questa come perche non vi e loco di poter retirarsi in ocorenza d’un minimo assalto non solo de Turchi

ma ne anco d’ ushochi che pure !’anno passato suaglegiarno ii loco di Comisa ove vi e la fortezza con tanti altri lochi da retirarsi cio considerando io Vicenzo giadetto. E deliberato cossi per salute mia

et della famiglia come dell’altri di questo loco suplicar Vostra Signoria Illustrissima si compiacia con autorita del Regimento suo concedarmi licentia di fabricare sopra il mio loco posto in Luca vicino ala casa mia et alle mie spese una toretta di brazza dieci al quadro per potermi in occasione di qualche incursione salvare con le famiglic et robba non solo me ma dell’altri ancora che ivi si ritirassero anco puossiamo con magior fen·ore attender alle cose nostre et stiamo in un certo modo schiavi da qualche sinistro accidente et alla bona gratia di Vostra Signoria Illustrissima mi racomando

18. X 1615 Hvarski knez Francesco Contarini mu prihvaća

molbu uz uvjet da je odobri generalni providur.

16. XII 1616. Lorenzo Venier generalni providur mu odobrava molbu na Rabu.

27. II 1617. Prijepisi molbe i dozvole uvedeni na Vickovu molbu u Liber gratiarum 1614-1792. HAH. Vidi o kuli i G. Novak, o. c. (104), str. 10, 126. 188-191. Pisac smatra. da je V. Perasti doselio tek 1615. godine. Međutim. on već 1609. godine ima u Luci vlastitu kuću. Vidi bilješku 460.

u Luci, gdje ima kuću.460) Umro je ljeti 1622. godine i u SVOJOJ

oporuci i kodicilu 19. i 20. lipnja preporučio je svojim sinovima

Luki, Antunu i Nikoli, da ni oni ni njihovi nasljednici ne smiju prodati ni podijeliti ovu kulu koju je on nedavno sazidao.46′ ) Sinovi

mu se također zovu »da Perasto«. a zatim taj naziv, u ono doba oblikovanja prezimena, pretvaraju u Perasti. Luka, a zatim i Ga briel bili su u drugoj polovici XVII stoljeća prokuratori građana i pučana.462) Kasnije su isticali svoje plemstvo i nazivali se Pe rasti-Diuli.463) Nikola je imao tri nezakonita sina, što onda, osobito u hvarskoj općini, nije bilo neobično, pa je i njima djed Vicko ostavio izvjesnu svotu budu li plovili po moru,464) u čemu bi se, možda, moglo otkriti staru pomorsku predaju ovog peraštanskog roda.

Na zidovima ove kule podijeljene zidnim vodoravnim vijencima crne se otvori za topove i puške, a na uglovima vrha strše na tro strukim konzolama dvije presvođene četverouglaste stražarnice ukrašene akroterijem.465) U unutrašnjost se ulazilo kroz vrata na prvom katu, koja se vide na zapadnom zidu uz koji je kasnije pregrađena Perastijeva kuća, koju je s kulom spajao drveni most.466)

460) Adi 2 febraro 1609. Fatto a Lissa nella villa di Luca in casa de messer Vincenzo da Perasto . . .

Hvarski bilježnički spisi sv. 5 (1601-1612), str. 658. HAZ.

Knjiga krštenih I, str. 1, 9′, 11. ZAV.

‘-G1) Adi 1 9 zugno 1622

Fatto a Lissa in casa del signor Vincenzo da Perasto in quel medes simo luoco esso messer Vincenzo … ordina a Vincenzo Leporini nodaio publico a doversi fare ii presente testamento. . . Item vol ordina et lassa che il castello da esso testadore novamente fa bricat o apresso la casa granda non possa esser venduto malignato ne per alcuno modo diviso ne dalli suoi figli ne dalli suoi successori in perpetuum …

. . . Heredi suoi universali lassa et instituisce Luca Antonio et Nicolo suoi figlioli di tutti suoi beni mobili e stabili dovunque esistenti …

. . . Trojici nezakonitih sinova svog sina Nikole ostavlja pojedinačno po dvadeset i pet dukata, ako budu pomorci.

Adi 20 zugno 1622.

Fatto a Lissa in casa de messer Vincenzo da Perasto in quel mede simo luoco esso messer Vincenzo . . . disse haver hieri fatto i1 suo testamento al qual agiunge per codicilio . . . Item ordena che la torre novamente fabricata da esso testatore non si possa divider ma resti comune come nel suo testamento …

22. VII 1622 otvorena je, nakon Vickove smrti njegova oporuka i kodicil pečatan s tri pečata u kojima je križ s dvije zvijezde i po četnim slovima njegova imena VP.

Hvarski biljež. spisi 1621-1629, sv. 6. str. 56- 59. HAZ.

,.62) 9. X. 1663, 15. X. 1671. Llber gratian.un (1614- 1792), svešaić IX,

X, HAH.

t,GJ J G. Novak o. c. (10-1), str. 10, 126, 189- 192.

46”) Vidi bilješku 461.

,.65) V. sl. G. Novak, o. c. (104) sl. 61.

460) U unutrašnjosti ove kule našao sam 1944. godine, dok sam kao član Oblasnog Oslobodilačkog odbora Dalmacije boravio na oslobođenom

Ta kuća je jugozapadno od kule. Iako je njen izgled mijenjan ostala joj je loža s dva segmentna luka i balkon na zapadnom pročelju. S nje se nosilo kamenje za obranu na kulu, koje je još ostalo poredana na njenom završnom zidu. U kući i na terasi su osta la dva zidna umivaonika s reljefnim ukrasima, konzolama i maske ronima uobičajenjim na njima. Pokazuju tvrdoćom oblika, već XVII stoljeće u kojem su Perasti bili moćni.

U blizini kule nije bilo dopušteno inače graditi zidove, pre grade ni kuće koje bi umanjivale i kratile obrambeno djelovanje njenih brončanih topova i kamenih kugli s kojima je bila naoru žana i u XVIII stoljeću,487) kada su Višani, kako se doznaje iz pisa ma Matijaševića-Karamanea, strepili od gusarskih i turskih napa daja,468) zbog kojih je i obitelj Pjerotić u Luci podigla kulu spome nutu u jednoj ulici prvih godina XVIIl stoljeća i to kraj njene kuće, koja se spominje s dvorištem već početkom XVII stoljeća.409) Perastijeva kula je bila naoružana brončanim topovima i pererama i 1806. godine.470 )

Sred Luke na predjelu zvanom Smiderevo sagrađena je uska i vitka kula pokrivena krovom na dvije vode. Na zidovima opasa nim pojasom od sedre su mali četvrtasti prozori ukošena profila i niz uskih puškarnica te mali rasteretni luk. Sagrađena je u sklopu zidina koje su možda ostatak antičke Isse. Zidane su velikim bloko vima i na strateškom položaju prema Luci. U Luci se spominje 1785. godine mala kula obitelji Dojmi, a početkom XIX stoljeća i ».Put kule«.471)

Pristup u vinorodno polje Podšpilja i Pothumlja branila je sa zapada Zonkotova kula, prozvana tako po »Ivanu Zuaniću.., koji se, prema predaji, istaknuo u mletačkoj mornarici i dobio dozvolu da je sazida , ali možda je to Komižanin Antun Zanchi, kaštelan ko miškog kaštela. Bdila je nad prostranim vidikom sve do Velog sela. č etverouglasta je i u rustičnim zidovima su joj istočna i zapadna

Visu i počeo skupljati ove bilješke, u Perastijevoj kuli malu kame nicu s gotičkim reljefnim grbom u čijem štitu je osmerokraka nad polumjesecom, koja je vjerojatno u nju unesena kasnije. Polumjesec i tri zvijezde s polomjenim pojasom ima u svom grbu obitelj Prdvarić u Visu i Hvaru. Vidi bilješku 542.

G. Novak, o. c. (104), str. 191; brončanih topova bilo je na Visu sve do XIX stoljeća. D. Foretić o. c. str. 528.

A. M. Karamaneo II, str. 19-21.

Adi 25 marzo 1704

… fatto a Lissa terra Luca in strada publica appresso la torre del signor Pierotich …

Spisi bilježnika I. Dojmi u Komiži (1704-1728). HAS.

18. X 1623.

Fatto a Lissa nella villa di Luca nella corte delli signori fratelli Pierotich …

Spisi bilježnika I. Balcilucio (161-1677) str. 22 HAS.

D. Foretić, o. c. str. 528.

4. VIII 1813 … Strada della Torre …

Spisi bilježnika V. B. Dojmi. HAS. Vidi i bilješku 570.

vrata obranjena puškarnicama koje se nižu uz topovske otvore i na gornjim katovima, na koje se uzlazi samo drvenim ljestvama, kroz otvor kamenog svoda. Od kamenih peći u unutrašnjosti je najsta rija ona na prvom katu. Na kulu je naslonjen sklop prizemnica i jednokatnica s dvorištem i bunarom.

U Podšpilju sazidana je isto tako rustično Mladineova kula nazvana po svom nekadašnjem vlasniku, obitelji Mladineo, koja se u Komiži krajem XVI stoljeća nazivala i Mladinović. 172) Njena vrata imaju žljebove za vratnice, na obadva kata s puškarnicama i otvo rima za topove, a na jugozapadnom uglu stršila je na konzolama izbočena stražarnica.

Dok su obje te kule ruševne, pristupačnija Kostričićeva ku la u Dračevu polju na sjeverozapadnoj strani brežuljka sv. Vida pretvorena je u stambenu kuću. Pripadala je staroj viškoj obitelji Kostričić, koja se spominje zadnjih godina XVI stoljeća47J) i prvih godina XVII stoljeća na Visu,474) i čiji članovi nose naslov »gospo din«, što znači da bijahu moćni.

Kula u Pod§pilju je potpuno srušena i ostao je tek uz cestu naziv »Pri kulu«. Vjel.’ojatno je to ona koja je početkom XVII stoljeća pripadala komiškom župnik u Antonu Mardešiću, a u kojoj se moglo i udobno stanovati, pa se tu odmorio pri svom pohodu i biskup Bonaiuti.476)

Tačno vrijeme izgradnje tih kula u viškom polju i na susjed nim obroncima se ne zna, ali se može pretpostaviti da su građene u doba mletačka-turskih sukoba u tzv. Kandijskom i Morejskom ratu sredinom i krajem XVII stoljeća, iako su još zidane srednjo vjekovnim načinom šupljih i visokih tornjeva, kojima tek široki otvori za topove odaju barokna vrijeme. Očito je da su ih zidali do maći majstori starinskim načinom, koji se razlikovao od novog niskog zidanja zemljom ispunjenih bastiona, sagrađenih vjerojatno po nacrtu stranih, pa čak i nizozemskih inženjera koji su 1716. godine stupili u službu Mletačke republike.

Jedan takav bastion podignut je na sjevernoj strani samostan skog sklopa sv. Nikole u Komiži. Širi se u četiri oštra kljuna po sustavu Vaubanovog »terrapienata« i zidan je poput splitskih zidina i utvrda na Gripama podignutih početkom druge polovice XVII stoljeća po nacrtu mletačkog vojnog graditelja Aleksandra Magli,

“72) 24. I 1591.

Fatto in Comisa in bottega Dom. Francisci Mladinovich … Hvarski spisi kneza M. Balbi (1591-1592). HAZ.

473) 15. XI 1599. Tomasina uxor Damini Gabriellis Costricich;

23. I 1618 … Dominus Vincentius Costricich … Knjiga krštenih I, str. 17,39. ZAV.

m) 6. VIII. 1620. a Lissa … et messer Zuanne Costricich testimonii.

Spisi bilježnika J. Jakše pok Andrije. Općinska knjižnica u Visu.

475) 1736 … respiro nella torre del signor D. Antonio Mardessich curato

di Comisa posta in Pospiglie.

Spis pohoda biskupa C. Bonaiuti. BAH.

pa nije isključena mogućnost, da je postojala povezanost između komiške utvrde i splitskih, iako treba istaknuti da je bastion u Komiži sagrađen već 1645. godine. 476) Podignut je ne samo da brani

crkvu i bivši samostan, koji uostalom nije tada više ni postojao, već i da posluži za eventualni zbijeg Komižana koji su svojim ribarenjem koristili mletačkoj državnoj blagajni, iako se i ovaj bastion kao i kaštel na obali zidao prihodima ribolova na Treš javcu.477)

Komiža je, dakle, sve do početka XIX stoljeća bila jače obra njena nego Viška Luka, koja je tek od prvih godina tog stoljeća, s obzirom na Napoleonske zauzimanje Dalmacije, bolje utvrđena. Mirom u Požunu 1805. godine Austrija je ustupila Francuskoj Dalmaciju, pa je i Vis morao priznati Napoleonovu vlast. Francuzi je ipak nisu mogli učvrstiti na otoku na kojemu pristajahu često engleski i ruski brodovi, vršeći kontinentalnu blokadu na brzinu proširenog Napoleonova carstva. dok ga 1812. godine englesko ratno

brodovlje sasma nije zauzelo.

Englezi su, da bi se oduprli francuskoj mornarici, vršili blo kadu i gospodarili Jadranom, učvrstiti otok jakim i suvremenim utvrđenjima, kao što je i sam Napoleon predviđao u pismu pot kralju zauzete Italije Eugenu u srpnju 1811. godine: »Englezi će tu brzo podignuti utvrde da osiguraju za sebe tu važnu tačku«. 478 ) Neki nepoznati Višanin spjevao je o tome prigodnicu u kojoj pozdravlja početak utvrđivanja, sretan da će bar tako njegov otok izbjeći francuske namete, koji bijahu osiromašili ionako od Mlečića iscrp ljenu Dalmaciju:

… Čestiti su došli Inglezi, Vas braniti od Frančezi.

Nisu dali njim stupiti Ni vas jadno porobiti. Došli jesu sve jakosti I oružja pzmo dosti Koja vas će uščuvati I potpunu sreću dati

Vas će otok utvrditi

I obrann načiniti . . _4i9)

Prvih dana rujna 1811. godine pregledao je otok engleski voJru inženjer. kapetan W. Bennett i smatrao da ga treba utvrditi baterijama, ali je vjerovao da će biti potrebno da ga brane i bro-

••G) G. Novak, o. c. (104), str. 126, 186-187; C. Fisković, o. c. (34), str. 202.

203. Da li da se to poveže s Nikolom Candidom, vojnim graditeljem čija je obitelj bila povezana s Visom?

;i, ) G. Novak, o. c. (104), str. 186

,., ) Ibid. str. 210. Važnost Visa uvidio je na isti način i zapovjednik Hitlerove mornarice Doenitz 1944. godine. Hitlerove konferencije o pomorskim pitanjima 1939-1945. godine, str. 360. Beograd 1950.

‘-;’\1) C. Fisković, o. c. (171)

16!)

Ulaz u tvrđavu »George III« kraj Visa

dovi .Tada su na komiški kaštel bila stavljena četiri topa, a Bennett je 8. ožujka 1813. godine pisao generalu G. Mannu generalnom nadzorniku utvrda u London da su dvije utvrde sagrađene, a ostale da su pri završetku. Na utvrdama su pored engleskih vojnika radili vjerojatno i domaći majstori obrtnici i seljaci, a po nacrtima engle skih vojnih inženjera među kojima je bio i W. Bennett, Višani su se zastalno tome odazivali, jer je i vojni zapovjednik Visa pukovnik George Duncan Robertson pisao iz Visa 26. travnja 1812. godine zapovjedniku britan skih vojnih snaga lordu V. Bentincku, da su stanovnici Visa s najvećim zadovoljstvom dočekali engleske vojnike, te da se on nada da će oni njegovoj posadi pružiti pomoć, tim više što su stanovnici s obje strane Jadrana nezadovoljni s Francuzi-

ma.4BO) Robertson je u travnju 1812. godine počeo zidati nad ula zom u višku Luku4B’) nisku i dugoljastu tvrđavu kosih zidina i opkoljenu jarkom, koju prozvaše imenom ondašnjeg svog kralja J u r j a 111,482) budući da je bila veća od ostalih, a danas je Višani zovu »Fortica«. Preko visećeg mosta koji se izvlačio na ispruženom postolju iznad jarka ulazilo se u tvrđavu kroz široka vrata, kojima je sred luka reljefno uklesana engleska zastava, a sa strane dva cvijeta. Viseći zidić na dvjema konzolama iznad vrata, stari i oku šani srednjovjekovni motiv, osiguravao je još i tada ulaz nad koji ma je kamena ploča s natpisom:

GEORG THE THIRD

Bu the Grace of God King of Great Britain and Ireland etc.

1813

U unutrašnjosti tvrđave su dva dvorišta opkoljena jarcima. U sjevernom je zdenac. Na terasi unutrašnje utvrde su polukružni otvori za topove, a svi su zidovi osigurani puškarnicama. Lukovi vrata i ostalih otvora zidani su ciglama. Neki dijelovi unutrašnjosti preuređivani su kasnije, u vrijeme austrijske vladavine.

J užno od tvrđave Jurja III nad uvalom Svitnjom je engleska tvrđava u obliku dvokatne okrugle kule s završnom terasom i čvr stim svodom koju prozvaše Bentinck, po lordu generalu Wiliamu Cavendischu Bentincku zapovjedniku britanskih snaga u Siciliji. Tim imenom je označena i na prvim austrijskim zemljovidima Visa,483) ali je taj naziv davno zaboravljen i danas ovu ruševinu zovu »Ter jun«. Opkol jena je niskom višekrakom ogradom poput bastiona.4114)

Treća engleska utvrda je prozvana »Robertson« po spomenu

tom zapovjedniku Visa Georgu Duncanu Robertsonu,485) a četvrtu sagrađenu na Jurjevu brdu, zvanom po crkvici sv. Jurja u uvali, nazvali su »W e li n g ton«, po svom vojskovođi Arturu Wellse leyu vojvodi od Wellingtona, pobjedniku francuske vojske kod Waterlooa 1815. godine. Po tom nazivu se dade pretpostaviti da je

The Inhabitants have received us with the utmost satisfaction and I bave reason to suppose that they vill render us every assistence that we can expect from them … The only information that I can give to your Lordship at present is that from all accounts the Inhabitants on both sides of the Adriatic are exceedingly discon tented with the French …

Arhiv Ministarstva obrane, WO 1/311. London.

V. sl. G. Novak, o. c. (104) sl. 64.

Ne Georga IV, kako piše P. Mardešić, Viška bitka. Pomorski Zbornik, 4, str. 515. Zadar 1966.

‘,S3)

P. Kuničić, o. c. str. 39; D. Foretić. o. c. str. 631; G. Novak o. c. (104). str . 233. Vidi i austrijske zemljovide u knjižnici Arheološkog Muzeja u Splitu; A. Iachino, La campagna navale di Lissa 1866. str. 334,

338. Milana 1966.

‘ “) Gauttier-Monnier-Hell-Berard, Recueil des plans des ports et rades de la Mer Mediterranee de la Mer d’Azof, tabla 14. Marseille 1859. Kula Bentinck je pogrešno označena na istočnoj strani Luke!
‘.85)

G. Novak, o. c. (104), str. 211, 233.

171

dovršena iza te čuvene pobjede, dakle, posljednjih dana engleskog boravka na otoku. Njeni okrugli zidovi, tanji od onih Ter juna, osi gurani su puškarnicama, a unutrašnjost je učvršćena dvama po prečnim zidovima između kojih je okruglo postolje porušenih svo dova sazidanih opekom. Wellingtonova slava je odjeknula osobito u dubrovačkom kraju. Bernard Džamanjić mu je spjevao pjesmu, a jedrenjak pelješke obitelji štuk se 1824. godine prozvao »Wa ter loo«.4ss)

Na istočnom dijelu otočića pred ulazom u luku sagradili su Englezi nisku bateriju kojoj se još vide ruševine. Prozvaše je po mladom komodoru Wiliamu Hoste, zapovjedniku svog ratnog bro dovlja na Jadran u, koji ju je dao podignuti 1811. godine,48 7) a is taknuo se u bitci engleskog s francusko-talijanskim brodovljem pred Visom 1811. godine i u oslobođenju Kotora od Francuza 1814. godine, pa mu je stoga na spomeniku u londonskoj stolnoj crkvi djelu kipara T. Campbella, 1833. godine. urezano na medalji sred štita ime Visa LISSA, a na zastavi koju desnica diže nad krunom ime Kotora CATTARO. Ti motivi i natpisi su poznati i sa medalja njegovih odlikovanja.488) Otočić su po bateriji zvali i u doba austrij ske vladavine »H o ste« ali ga nakon gradnje svjetionika nazivlju Mala lanterna.

Englezi su, dakle, učvrstili jako uglavnom samo Luku, koja im je izgledala važnija od Komiže, jer je bila veća a i bliže kopna

zauzetog onda od Francuza.

Izgradnjom ovih utvr đen ja upravljao je vojnički inženjer Hen dson, a ubrzanim radom velikog broja zidara i radnika dovedenih iz Dalmacije, Istre i Italije,489) koji se pridružiše otočanima, gradnje su bile brzo dovršene.

Austrija je iza odlaska Engleza pojačavala engleska utvrđenja,

ali je zatim 1873. godine odjednom razoružala Vis, srušivši djelo mično i te utvrde,490) koje stoga, osobito kule Wellington, Robertson i Bentick, pokazuju očite i jake tragove nasilnog rušenja, a ošte ćenja se vide i na tvrđavi Jurja III.

Glavna utvrda koju je Austrija sagradila na otoku jest bate rija koja se prostire sred Luke, koju nazivljahu tridesetih godina vrošlog stoljeća »Le vam a n«,491) po čemu se ovaj predio i danas

‘,SG) F. Appendini, De vita et scriptis Bernardi Zamagne, str. 273. Zadar 1830: S. Vekarić, Pelješki jedrenjaci, str. 272. Split 1960.

1 s1i D. Foretić, o. c. str. 630.

” ) A. S. Dabinović, Wiliam Hoste, Englezi na Visu. Jadranska straža XIV, br. 9. Split 1939; Vidi o Hosteu i »Dubrava« br. 13, str. 30. Dubrovnik 1941; M. Milošević, Uloga jedne engleske eskadre kod osvajanja Boke … (1813-1814)Godišnjak Pomorskog muzeja u Ko toru XIV, str. 125. Kotor 1966.

‘-89) G. Novak, o. c. (401) str . 212; D. Foretić. o. c. str. 631.

‘-!JO) Ibid. str. 239; L. Beritić, Obalna utvrđenja na našoj obali. Pomorski zbomik I, str. 247, 248. Zagreb 1962; P. Kuničić o. c. str. 126.

!o! ‘ 1) Mapa Vis, tabla XVI. Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju. Split; U Maschekovu Manualu neki Z. piše da je sagrađena 1840 god.

O. c. str. 145. P. Kuničić piše da je podignuta 1849. O. c. str. 25.

tako naziva, a zatim »Gospina tvrđava«. Na nJOJ Je donedavna stajala mramovna pločica s uklesanom godinom i nazivom:

BATTERIA DELLA MADONA

ANNO MDCCCXLI

Stil slova i mramorna pločica, neuobičajena na tvrđavma, odaju da je kasnije postavljena, pa i godina ne označava gradnju, jer se iz katastralne mape i Karacsayeva akvarela vidi, da je već postojala tridesetih godina XIX stoljeća. Opkoljena je jarkom, ima jako učvršćenu vojarnu s puškarnicama i izbočenim središnjim dijelom

Baterija iz XIX stoijeća u Visu (crtež iz katastra)

sred južnog zida. Pred njom je dvorište u koje se ulazi kroz vrata segmentnog luka, okružena bunjatom i obranjena puškarnicama.492) Dvorište, u kojemu su bunari, ima pred sobom visoki nasip obzidan ukošenim zidom u čijoj su unutrašnjosti skladišta i tamnice. Pred njim je drugi niži, tako da je čitavi sklop usmjeren uglavnom obrani luke od neprijateljskog brodovlja. I doista baterija je uoči Viške bitke 1866. godine odigrala važnu ulogu, kada su talijanski brodovi prodrli u luku pokušavši da osvoje otok. Kasnije je preudešena za ubožište i bolnicu,493) pa su joj prozori prošireni, a nasipi pošumljeni. Danas je u njoj stalno postavljPrya izložba »Vis u Narodnooslobodi lačkoj borbi« i izložena zbrka spomenika antičke Isse.

,.92) G. Novak, o. c. (104), sl. 63.

93) P. Kuničić, o. c. str. 25.

173

Osim tih istaknutih utvrda, na otoku se vide ostaci niskih austrijskih baterija iz prve polovice prošlog stoljeća. Luku su bra nile četiri baterije. »Mamu i a« je sagrađena niže od utvrde Jurja III, a prozvana je kao i utvrda na ulazu u Boku Kotorsku po kapetanu Lazaru Mamuli koji se 1831-1839. godine istaknuo pri utvrđenju Visa, a zatim je bio 1850. godine dalmatinski namjesnik. Istočno od utvrde Bentinck sagrađena je baterija ».š’upurine« na zvana po starom nazivu vode koji se spominje i početkom XVII stoljeća.494)

Baterija »Sv. K uz ma i Dam j a n« nosi ime obližnje crk vice. Vidi se na Karacsayevu akvarelu i na litografiji s izgledima dalmatinskih mjesta i gradova objavljenoj u Zadru 1846. godine,49•)

š to znači, da je već postojala u prvim desetljećima prošlog stoljeća. Nešto mlađa će biti baterija »S mi d t« koja je s poluotočića Su čur ja, sučelice »Šupurini«, branila ulaz u luku, a dobila je ime po Josipu Smidtu austrijskom zapovjedniku Visa i njegovih utvrda od 1860. do 1863. godi ne.496 )

Austrijanci su, dakle, zadržali uglavnom raniji raspored engle skog utvrđenja viške luke, ali su se s novim baterijama spustili bliže k moru, a k tome sazidali nove i utvrdili Komižu i uvalu Rukavac.497) Pristup k Rukavcu, odnosno k južnoj obali otoka bra nila je baterija „Podstražje« prozvana po starinskom imenu tog predjela koji spominje početkom XVII stoljeća i pjesnik Gaza rović.498) Komižu su branili, u luci stari već spominjani kaštel iz kraja XVI stoljeća, koji se u XIX stoljeću nazivao i Accorn, a s brijega u blizini crkvice sv. Mihovila baterija »Ma x« ili

»Maksimili jan«,499) čija je dugoljasta pačetvorina pojačana s četiri istaknuta ugaona kvadrata, ucrtana na katastarskoj mapi tridese tih godina prošlog stol jeća,500) te s ostalih brijegova »Knez r a t«501) ili M agnaremi502 ) i Drag omir Kami k«5.03) Sve te

4M ) Adi 8 marzo 1638.

. . . beni … appresso la valle di Comisa uno in loco detto Bougo schia … da mezzo di l’acqua Sepurine …

Liber gratiarum 1614-1792, sveščić IV. HAH.

Objavljena u Zadru s posvetom: A Sua Altezza imperiale e reale Francesco Carlo … L’Instituto lnfantile di Zara devotamente con sacra 1846. Jedan primjerak u Regionalnom zavodu za zaštitu spo menika kulture u Splitu, u zbirci Boschi u Korčuli, kod Mirka Slade Siiovića u Trogiru, u zbirci Matka 2.upe u Orebićima itd.

Del colonello Smidt. Epidauritano, lunario raguseo 1912. str. 54.

Dubrovnik.

Gazarović ga spominje 1623. godine Rukavaz, o. c. str. 50.

P ostraxiye, o. c. str. 40. G. Novak, piše Podstranje o. c. (104), str. 234, Mardešić, Nadpostranje, o. c. str. 531; P. Skok, Podstrožje, o. c. t. 31 i P. Kuničić: Podstražje, o. c. sti-. 40 . Višani također vele Podstrožje. G. Novak, o. c. (104), str. 234.

Tabla Komiže. Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju Split.

P. Kuničić, o. c. str. 40.

G. Novak, o. c. (104). str. 234.

P. Kuničić, o. c. str. 40.

baterije bijahu sagrađene po ondašnjem načinu utvrđivanja i ne isticahu se svojom visinom, a bile su kao i Kaštel naoružane topo vima do austrijskog razoružanja ovog najutvrđenijeg jadranskog otoka 1873. godi ne.50-1 ) Nakon toga su prepuštene rušenju i danas su djelomično zatrpa ne, pa im se tlocrti ne mogu sasvim sagledati niti arhitektonski snimiti.

Na susjednom otočiću Bi ševu jedva se raspoznaju ruševine utvrda. Na zidu srednjovjekovnog samostana se vide kako spome nuh, strijelnice u okolnom zidu. Komižani, koji su ovdje obrađivali vinograde i pasli blago u pogibeljnom XVI stoljeću, nastojahu da se obrane od mogućih nasrtaja, pa je Ivan Foretić, koji je obrađivao zemlje hvarskog kaptola na Biševu, molio kanonike da mu dopuste pristankom mletačkog dužda, sagraditi tvrđavicu koja bi poslužila za zbijeg i obranu od turskih gusara, budući da na Biševu nije bilo nikakve utvrde, a šuma u koju se narod sklanjao pred Turcima, koji se tamo često zalijećahu, bijaše izgorila. Kaptol mu je to jedva dopustio, ali se ne zna da li je on doista ostvario svoju požrtvovnu nakanu. Svakako njegova namjera da uz uvjete isplaćivanja nekog kamenog položaja gdje bi sazidao utvrd u, koja bi potakla i osmje lila mnoge, kako on u molbi navodi, da zasade vinograde na Biševu, pokazuje kako su i ovdje, kao i na Visu, otočani sami nastojali da se obrane od neprijatelja i razviju mirno obrađivanje vinorodne zemlje.505)

:,01,) V. bilješku 490.

:, i :;) Molto reverendi signori canonici et venerabile capitolo di Lesina. Li anni passati ho piantato io Zanetto Foretich colono del terren a Busi di ragion del detto Venerabile Capitolo a me concesso pian tando con ogni industria, onde riconosco le Vostre Signorie molto reverend i del sesto per ili loro diretto Dominio. Hora se bene corono

tempi calamitosi pieni di carestia che quasi a pena si possono torerare, ma aura e per noi molto piu peggiore che essendo in grandissimo pericolo del corsaro perche li giorni passati e stato abbruggiato il

bosco, dove in tal caso si potevimo salvare per il che molti di questo luoco di Comisa hanno levato la man di non pastinare, perche non s’ha nissun riduito di poter salvarsi in tal caso per cio io con spesa intollerabile son ricorso con la presente inanti a quello suplicandole, che si degnino favorir questa mia intentione sequente di concedermi sudetto terreno impiantato, et che per l’avenire impiantero non sia de cetero in obligo di risponder per il diretto dominio loro se non l’ottavo con queslo pero che m’obligo far fabricare una fortezza per causa del corsaro con licentia da! Serenissimo Principe, che sara refugio in caso di neccessita per tutti, et salvamento de molti, che hanno volonta di piantare quando si fara detta Fortezza da dove cavarete in doppio l’utile, che hora cavate perche si lasciara tutto per paura di Turchi, che spesso usano venire. Onde Vostra Signoria Reverenda volendo conceder, questo li piaccia darmi un luoco che

e molto sassoso a liveno dove ho da fare la detta fortezza, et horti di opere trenta in circa obligandomi mentreche sara la vigna pagare

1/3 all’anno, et come havero fini la detta Fortezza, che per sempre sia obligato responder l’ottavo, con qual fine a loro gratie mi raccom mando, et cio con licenza soprascritta.

Quae supplicatio visa, et lecta posita fuit pars per Reveren-

KUĆE

Većina komiških, a osobito viških kuća je pregrađena u toku druge polovice prošlog stoljeća kada su se privredne prilike na otoku poboljšale. Povisivane su nadodavanjem gornjih katova i tim su dobivale oblik i izgled gradskih višekatnica. Nekima su vanjski zidovi pokriveni žbukom, što se nije običavalo u ranijim stoljećima, a ponekoj je balkon ograđivan željeznom rešetkom. Reljefnost i sklad ranijeg ljudskijeg mjerila prigušeni su otvrdnulom simetrijom otvora, glomaznošću zgrade i jednostavnošću ploha, u čemu se od razuje još klasicizam prve polovice XIX stoljeća, čiji ukrasni motivi u plitkim reljefima ili stupovljem raščlanjena pročelja bijahu rijetki u pokrajini, pa nisu doprli na Vis. Upravo zbog toga jer je vanj ština kuća bila bez ukrasa ispoljavala se sve više njihova glomaz nost.

Iako je otok u prvoj polovici tog stoljeća privredno zaostajao, pojedinci su gradili zgrade različitih namjena, pa i kuće za stano vanje u naseljima. U komiškom općinskom arhivu sačuvano je ne koliko nacrta priloženih molbama za gradnju. Iz tih molbi i rje šenja vidi se građevinski red i poštovanje građevinskih zakona i običaja koje je u ovoj maloj općini određivao zakonik hvarske općine u doba, a i ranije od mletačke vladavine. Iz sadržaja spisa koji prate molbe uočava se poštovanje susjedskih odnosa i vlasno sti, izbjegavanje štete dodirivanjem međusobnih zidova i krovova, sprečavanje svjetla i slobodnih prostora nad dvorištima, vrtovima i ulicama. Svakoj molbi je trebalo priložiti nacrte od kojih je jedan radi nadziranja i provjeravanja ostajao u općinskom arhivu. Iako ti nacrti presjeka i tlorisa, izrađeni olovkom, perom ili akvarelom nisu bili tačni, mjere su navedene. Općinska je uprava pri tome saslušavala svjedoke i susjede tražeći njihovu potvrdu o vlasništvu, a i suglasje za novogradnju, pa su se prema tome izdavala rješenja, odobravala ili sprečavala, a i obustavljala gradnja, kao i u ostalim našim općinama tog vremena.

Komiža i Vis su se u toku prošlog stoljeća jače zbili, obrisi su im se povisivali i nekadašnje njihovo mjerilo usklađeno s krajo likom, živost i plastičnost naselja su izmijenjeni. Pojedine skupine naselja poprimile su još jače usitnjeni izgled gradskog sklopa koji je odavna postojao. Tek su manja naselja sred otoka zadržala seo sku prostornost i veću slobodu rasporeda.

dum D. Matheum Lupum Canonicum Archipresbiterum C. Pharens: per eius confirmatione quae balotata habuit vota propitia sex contra ria quinque et fuit publicata.

Ovaj mi je dokumenat ustupio ljubazno Davor Domančić, prepisavši ga iz Instrumenti et altri documenti dclli stabili de S. Niccolo di Busi e sua Abbazia. Arhiv Kasandrić. HAH. On ga prema susjednom aktu datira oko 1518. godine, ali može biti i iz kasnijeg vremena.

Iako te cjeline imaju spomeničku vrijednost ambijenta stvore nog u prošlosti, osvrnut ću se samo na one kuće, dvorišta ili ostatke pojedinih pregrađenih kuća koje doista imaju jasne tragove XV

-XVIII stoljeća. Premda su čedne u omjerima i ne obiluju građe vinskim ukrasima pojedine stare kuće viških naselja ne razlikuju se uglavnom od ostalih na dalmatinskoj obali i susjednom kopnu. Građene su ponajviše u otočkom kamenu, a nekima su pojedini dijelovi, vrata, prozori i kameni kanali uz krov nabavljeni u Kor čuli. Pokrivene su kupom i kamenim pločama.506) Već se u XVII stoljeću spominje višekatnice, pa je Lukrecija udovica Andrije Bo žanića već 1607. godiine posjedovala »na Br igu« u Komiži :kamenu trokatnicu pokrivenu pločama.607)

Kuće i zgrade najstarijeg naselja Velog Sela ili Poselja jednako kao i ostalih manjih naselja u polju i na padinama brežuljaka uz Velo i Dračevo polje teško je datirati, jer nemaju stilskih oznaka kao ni ruševine građene u suhozidu kojih ima u različitim predje lima otoka. Iako se ta naselja i mjesta spominju od početka XIV stoljeća, ipak se u njima ne mogu uočiti ni raspoznati srednjovje kovne kuće kao u samom Visu i u Komiži.

Da li je ranosrednjovjekovno naselje Vis bilo na ruševinama antičke rimske Isse,608) što bi bilo prirodno s obzirom na slične pojave povijesnog slijeda u nekim našim mjestima i gradovima, teško je još utvrditi, jer ruševine antičkog grada još nisu iskopane niti u cjelini istražene. Ali bi se moglo pretpostaviti da je kasno antičko, a zatim i ranosrednjovjekovno naselje moglo koristiti po neki prostor unutar tog nekoć urbanistički uređenog sklopa. U da našnjem Visu uočava se tek jasnije svjetovno graditeljstvo XV

-XIX stoljeća i pod njim je vjerojatno nastalo i ono ranijeg vre mena, pa se i po tome može zaključiti da su ruševine starog grada, koji su bili početkom IV stoljeća stare ere osnovali Sirakušani na sjevernom dijelu Viške Luke, bile napuštene, a novo, hrvatsko na selje da se podizalo malo dalje uzduž južne obale viške Luke. Na tom položaju bilo je moguće sagraditi nova naselja zbijenih kuća, kao i u Komiži, ali nešto kasnije, u XVI-XIX stoljeću gradile su se uz obalu široke luke i osamljene, prostrane stambene kuće s dvorištima i ljetnikovci hvarskih plemića, koji ovdje češće obita vahu nego u Komiži.

r,oo) 3. X 1776 Lissa … coperta di placche; 13. IV 1777 casa costruta di muro coperta di placche …

Bilježnički spisi A. Ghericeo, str. 10, 104. HAS.

5;0 ) Adi 21 settembre 1607.

Fatto nell offizio della cancelaria in visita a Lissa. Dove personal mente constituta Lucretia moglie di Andrea Boxanich quondam Simon ha … venduto … ad Angelina relicta quondam Nicolo Gar

licich … Ja sua terza parte di casa posta in Comisa na Brigu con strutta di muro, coperta di pianche a tre piano …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 5 (1601-1612). HAZ.

; .1’l) B. Gabričević, Antička Issa. Urbs 1958, str. 105. Split 1958.

Premda su oba naselja u Viškoj luci, Kut i Luka, ojačala tek poslije 1483. godine nakon što su vojnici i mornari aragonskog kralja opljačkali i popalili Velo i Divlje Selo,509) ipak se u Kutu sredinom XIV stoljeća dosta zidalo i mnogima su tada data zemljišta za gradn je.510) To potvrđuju i kuće gotičkog sloga, koje su, usprkos

Pogled na sjeverni dio Kuta u V-isu

kasnijih pregradnja, ponajviše u dijelovima ipak sačuvane. Rijetke su, doduše, ali bit će ih zastalno nekoć bilo više, pa je vjerojatno i zbog njih sagrađena crkvica sv. Ciprijana i Justine koja se u Kutu spominje već 1414. godin e.511) Iz nekih darovnica se vidi da se nisu zidale osamljeno već u sklopu dvorišta, ograđenih vrtova i na već napučenim mjestima. te se može zaključiti da je veći dio Kuta u XV stoljeću bio oblikovan kao naselje i da mu je dio obale bio w·eđen, jer se na njoj 1447. godine spominje općinski gat »mulo del comun.«

Postanku naselja na tom mjestu su pogodovah položaj zaklo njeniji od juga i bure, a donekle i od prvog pogleda nego li ostali predjeli uvale, te prirodnija veza s Velim Selom kroz dolinu koja se iza njega pruža i postepeno uspinje k tom starom naselju.

liro) D. Domančić, o. c. str. 57; A. M. Karamaneo, str. 78.

5 10) Liber gratiarum 1428-1483. HAH.

5 11) Ta godina je uklesana na njenom navedenom natpisu.

Na Tomićevoj kući u Ribarskoj ulici sačuvano je pročelje s pro zorom romaničkog luka, visoka vrata segmentnog gotičkog nadvrat nika i ostatak ravnog nadvratnika tog sloga. Ti sačuvani dijelovi

Prozor iz XIV stoljeća u Kutu

mogli bi potjecati iz XIV stoljeća, jer nemaju profilacije tipične za kasnije XV stoljeće. Tri gotička prozora su sačuvana na Cvitanovi ćevoj, nekoć Grgurićevoj jednokatnici, kojoj je dvorišni zid utvrđen puškarnicama, a pred konobom širokih vrata je vanjsko stubište i mlin za masline s okruglim kamenom »valjevcem«. U stubište je uzidana gotička glavica s volutama i uz njih spuštenim lišćem. Sred nje je grb u čijem štitu je svetac. Može se datirati u prvu polovicu XV stoljeća.» U unutrašnjosti joj je uz vrata mali gotički zidni umi vaonik s izrazito gotičkim ukrasom izmjeničnih zubaca, kojim je uokviren i južni gotički prozor. Po svemu tome kuća može potjecati iz prve polovice XV stoljeća. Gotički prozor i:z tog stoljeća sačuvao se

i na kući uz utvrđenu kuću-kulu Andreuči, koja je nekoć pripadala obitelji Farolfi. Na kući Poljoprivredne zadruge, na obali također u Kutu ostali su golički prozor okružen tzv. »š ;..pom« i široka vrata iz XVstoljeća.

Zidni umivaonik iz XV stoljeća u Kutu

Sačuvana su zbog njihove svrsishodnosti i dva grla ili krune bunara gotičkog sloga; jedna na terasi spomenute kuće-kule Andre- uči-Farolfi ukrašena s neobičnim motivom niza gotičkih slijepih monofora, a druga na terasi kuće istočno uz Maćijavelijevu, tako đer s vrlo rijetkim nizom gotičkih lukova i udubina.

Ti ulomci svjedoče da je u Kutu bilo lijepo opremljenih kame nih kuća gotičkog sloga XV stoljeća, ali su te preuređene ili sru šene u kasnijim vremenima. Glavna njihova stilska oznaka, vitki gotički prozori su postepeno skidani i zamjenjivani četverouglasti ma, jer bijahu nespretni svojim šiljastim lukovima, uskoćom, visi-

Gotički prozor u Kutu

Glavica stupa iz XV stoljeća u Kutu

nom i središnjim stupićima prema četvorastim, jednostavnijim re nesansnim i kasnijim otvorima.

U zapadnom dijelu uvale u tzv. Luci ili Veloj bandi ostala je u uzdužnoj ulici mala j e dno ,ka t n c a s ,pot,krovljem. Na ,pročelju su joj vrata »na koljeno« nekadašnje radionice ili dućana nad kojima je reljefna pločica s palmom između četiri slO’Va od kojih je V i P prekriženo kao kralica:

V P ZI

a na zapadnom zidu vrata s polukružnim lukom i u prvom katu prozor 1.eprofiliranog gotičkog okvira. Gotičko renesansni prozor polukružna luka ukrašenog motivom »dijamantnih vršaka» ostao j:>

Kruna bunara iz XV stoljeća u Kutu

u istoj ulici i na kući obiteiji Bradanović, kojoj je ostali dio potpuno pregrađen u XIX stoljeću. Iz svih tih ostataka se vidi da je u XV stoljeću i u predjelu Luci bilo kuća gotičkog sloga, koji je bio

prožeo s vjetovno dalmatinsko graditeljstvo, pa ga se stoga sreta i na Visu.

U živo oblikovanim uličicama Vele bande ima također nekoliko kuća iz XVI-XVII stoljeća s vanjskim stepeništima i balkonima

Kuća iz XIV-XV stoljeća u Luci

smještenim na vidljivim i sunčanim položajima. Na prigrađenoj Svi čarevićevoj kući je na prozoru natpis:

1500. ADI 16 APRIL MATEVS. IHS . ATONII

U obližnjoj kući s balkonima i stepeništem je veliki zidni umiva- • onik kasno renesansnih oblika, lisnatih glavica vrh okvira i s reljef nim akantom na donjem dijelu između dvije savinute konzole.

Renesansno graditeljstvo je osobito u Kutu jače sačuvano, jer je prostranošću i jednostavnošću svojih kuća. a i dvorišta, unutra šnjim prostorima i širim prozorima bilo prikladnije za stanovanje u kasnijim vremenima nego tijesne gotičke kuće uskih soba i otvo-

ra. Međutim su i te renesansne kuće preinačivane i pregrađivane osobito nakon što su se u Visu naseljavali od sredine XVII stoljeća novi stanovnici s Primorja između Cetine i Neretve.512 ) Nekoliko tih kuća je ipak djelomično sačuvano, pa se njihov nekadašnji iz gled može skoro u cjelini još sagledati.

Gotičko-renesansni prozor u Luci

One koje pripadahu plemićima ili bogatijim i civiliziranijim građanima hvarskim bijahu ljepše i prostranije. Među tim kuće vlasnicima i posjednicima na Visu je bilo istaknutijih Hvarana. Krajem XVI, a osobito u XVH stoljeću spominju se kuće obitelji Leporini, Vidali, Bonin, Gotifredi, Kišić, Ivaneo, Jakša, Lupi, Lucić.

:,i2) G. Novak o. c. (104), str. llO.

Hektorović, Gazarović, Prdvanić. Brtučević, P aladini, Zen Biondi.513)

Pjesnik Petar Hektorović imao je u Luci kućicu s konobom, vrtom i nekim zemljištima, koje je u rujnu 1552. godine unajmio Ivanu Balciu na deset godina, a zatim u rujnu 1558. godine Nikoli Šoltiću i to po isteku ugovora sa Balcijem. Slijedeće godine u svojoj oporuci među ostalim spominje i svoje zemljišne posjede na otoku Visu, koji su mu bili korisni i mili, jer je izričito naredio da ih njegovi nasljednici ne smiju otuđiti već zadržati i s njihovim pri hodima izdržavati utvrdu i dovršiti dijelove njegovog starograd skog Tvrdalja.514) Iako, dakle on tada ne spominje neku veću svoju višku kuću, ipak ju je morao imati i u njoj, kao i ostali hvarski plemići, boraviti radi nadzora nad svojim imanjem. Možda je to ona jednokatnica u Kutu koju su njegovi nasljednici prodali 1623. godine svećeniku Andriji Brtučeviću, ali su Hektorovići boravili i u XVIII stoljeću u Kutu,515 ) a 1806. godine spominje se uz njegovu kuću i stara kula.516) Nije li nju možda zidao sam pjesnik koji je strastveno gradio i svoj Tvrdalj? Njegova je obitelj imala posjeda u Dračevu polju, Moči, Zlom polju, u Sapurima, Domašeljici, u Jabukama ili Podbrdima.517)

Drugi istaknuti hvarski pjesnik Hanibal Lucić posjedovao je na Visu također imanje i kuću. U svojoj pjesničkoj poslanici pri jatelju i pjesniku Jerolimu Martinčiću on je 1530. godine pisao, da je prezauzet obnovom i svojih viških posjeda, sađenjem vinograda i na Visu:

Adi 10 novembre 1637

… terreno … posto a Lissa luoco detto in Couta fra li suoi confini, da Levante signor Vicenzo Biondi …

Liber gratiarum 1614-1972, sveščić IV. HAH;

Hvarski biljež. spisi. sv. 5, str. 384, 498, 597, 685′; sv. 6. str. 15, 21,

30. HAZ.

In Christi nomine amen. Anno a nativitate eiusdem millessimo quinquagesimo octavo Indictione prima Die vero XXVI mensis martij. Actum in Camera inferiori domicilij spectabilis comitis. Ibique spectabilis Dominus Petrus Hectoreus pro se et heredes et successores suos dedit, tradidit, locavit et ad affictum habere concessit incepturum quando finiet affictionis annorum decem factus

D. Jonanni Balcio quondam D. Thomae sub die 27 septembris 1552 omnes et singulas introitus et perventus possessionum suarum in insula Lissae. Item canipam ibidem sitam in villa Luca cum una domuncula eidem contigua et hortum cum omnibus alijs eius locis in dicta villa existentibus ac omnia in dicta canipa existentia videlicet pertinentia ad ipsam …

Ugovor na pergameni s oznakom: 1558 26 martij Affitanza di beni a Lissa fata dal quondam signor Pietro Hettoreo a D. Niccolo Soltich. Hektorovićevi spisi 1 – 30. Historijski Institut Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku;

Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića. Stari pisci hrvatski VI, str XIV, XIX, XX. Zagreb 1874.

Bilježnički spisi A. Ghericeo, str. 448.

D.F oretić , o. c. str. 528.

Dissegni delli stabili Hettorei a Lissa iz XVII stoljeća. Posebni lis t. Hektorovićev arhiv. Historijski Institut JAZU. Dubrovnik.

… ter po sva godišća o drugom ne radim negzgibla vinišća ponavljam i sadim. Sila m’je cićtoga vrtit se,obticat,

a jedva jednoga more me doticat.

Sad me Vis, sad Stari, sad ima Novi Hvar,

cićtakih ter stvari počivam nikadar.

Te stihove potvrđuju i pismeni dokumenti koje sam našao u starom hvarskom arhivu. On je doista već 1509. godine, koristo ljubiv kao i ostali plemići iako bijahu potomci starih bogatih ro dova, uzimao na obrađivanje skupa sa svojim ocem viške vino grade plemkinje Goje Grifico,518) a u srpnju 154-0. godine zakupio je unaprijed bijelo vino od viškog zemljoradnika Šimuna Metli še.319) Sredinom siječnja 1530. godine, dakle, kada je pisao Martin čiću, sklopio je u Hvaru ugovor s hvarskim klesarom Ani u no m 2 iv kov i će m da mu popravi i ispuni šupljine gata u moru pred ku ćom u Visu, a zatim da mu donese kamen za mlin, kamene dijelove velikih i malih dvorišnih vrata i stepenice i da ih iskrca na njego vom galu.s20) Pjesnik je, dakle, posjedovao u Visu i kamenu kuću s dvorištem i stepeništem pred kojom se prostirao na obali i nje gov gat za držanje čamca i iskrcavanje i ukrcanje ljetine. Sličnih kuća s dvorištem i vlastitim gatom u moru ima u dalmatinskim selima i danas. Lucićeva kuća bila je, dakle, sagrađena već prije 1530. godine i on je tada popravljao njen gat i dvorište, u kojem je bio mlin za vino i ulje i konoba iz koje je hajem ožujka 1529. godine, baveći se kupoprodajom vina kao i ostali dalmatinski ple mići, prodao Ivki udovici Nikole Skenderbega svoje dobro vino zvano »cibidrag«. Kada je početkom 1533. godine pjesnik isplaćivao majstoru Antunu radove na svom hvarskom ljetnikovcu, spomenut je u obračunima i kamen koji mu je zidar donosio na Vis.52’ )

:,1 ) C. Fisković, o. c. (1), str. 24.

; ,1i 1) Adi XI zugno 1540

Sia noto a chi lezera il presente scritto como simon cognominato metlisa habitator in Lissa sia habuto, et riceputo dal spetabil messer Hannibal Lucio in contadi L 22 de picholj zoe L venti dui per le qual le promette ct si obliga dare queste vendemie proxime future tanto mosto bon biancho a precio si potra tune haver a denari contadi.

Hvarski bilježnički spisi XVI st. str. 289. HAZ.

520) C. Fisković, o. c. (1), str. 40. ” ‘) Adi 2.J marzo 1529. In Lissa

Sia noto a chi lezera il presente scritto como madona Zuana relicta quondam messer Nicolo Scandarbego si chiama et confessa esser vera debitrice de messer Hannibal Lucio quondam messer Antonio de ducati disnove lire quattro p. 4 cioe ducati 19 L. 4 p. 4. Et questo per tanto buon vin Zibidrago receputo hieri dalla canava del ditto li quali danari prnmette pagar et sotisfar da qui a messi dui proxime futuri …

Hvarski bilježnički spisi sv. I. HAZ.

O isplati H. Lucića majstoru Antunu za radove u Visu vidi C. Fisković, o. c. (1), str. 42.

Danas je Lucićevu kuću na obali u viškoj uvali teško raspo znati, jer ni njegov grb s ljiljanom i ptičjim krilom ni nikakav natpis nije dosad nađen. P ostoji, doduše, na malom obalnom trgu u Kutu, gdje se nekoć prostiralo more u sklopu kuća okrenutih sjeveroistoku prostrano Zamberlinovo dvorište u koje se ulazi kroz velika renesansna vrata i u kojemu šest stupova koji imaju ugaone polustupiće drže ložu od sedam segmentnih lukova nad kojom je terasa. U dvorištu je kuća na čijem se pročelju ističe bifora s

–

\I .• ‘

w…, .;,

‘ ti .,

(

• I.
, J

I

.

‘

Z am ber ii nov a kuća u Kutu

okruglim otvorom na vrhu, ali ta kuća izgleda da je preinačena i mlađa od početka XVI stoljeća, kasniji je i gotički prozorčić prelomljena luka u stražnjem zidu dućana koji je sa svojim vra tima na koljeno uz glavni dvorišni ulaz. Predaja hoće da je to pjesnikova dvorište i kuća.

Lucićevu višku kuću bit će naslijedio njegov sin Antun, koje mu je pjesnik, iako bijaše nezakonit, ostavio svu imovinu među kojom su bila i viška zemljišta u Voščicama, u Marijinim zemljama, u Tustom čelu, na Brizima i u Galiji koja su Antun i njegova žena posjedovali.522)

Ne može se još odrediti ni gdje je kuća književnika Jerolima i Hortenzija Brtučevića. Ta je vjerojatno postojala, jer je 1566. go dine dubrovački graditelj Damjan sagradio Juliju Brtučeviću kuću koja se nazivala »nova«, po čemu bi se reklo da su Brtučevići i ra nije, u doba dvaju pjesnika, imali na Visu stariju kuću. Damjan je spomenute godine uz tu »novu« kuću sagradio i čitavi sklop dvo rišta sa zdencem, skladištima i trijemom na st upovima,523) koje je zatim u drugoj polovici XVI stoljeća pripadalo svećeniku Franu Brtučeviću. a uz kuću se tada spominju bunar i manje gospodarske

12) Ibid. str. 4, 5, 38, 39; G. Novak, o. c. (104). 106.

· :::c ) IHS Adi 15. 7-brio 1566 in Lissa in villa di S. Zorzi. Per la presentc scrittura dichiara equalmente hozi ho fatto il conto maistro Damian Raguseo con messer Julio di Bertuzzi alla fabricha che ha fatto detto maestro Damian in Lissa per conto di detto messer J ulio cosi del cortivo, come della casa nova come delli pilastri, come di coverzer la tezza in nel cortivo come del magazen novo ne! cortivo come anche della cisterna ne! cortivo de tutto sul ha lavorato fina di de hozi e stato pagato de tutto in tutto et il detto maestro Damian qual si chiama contenlo et satisfato esser sta pagato del tutto cosi delle fatighe come delle piere et calcine sabbion et altre robbe qual ha mcsso, et detto magistro Damian fa al detto messer Julio fine e quietatione esser contento et satisfatto del tutto
Item se dechiara qualmente detto magistro Damian si obliga compire

et dar stagna la cisterna et il detto magistro Damian si dichiara esser vero et legittimo debitor al sopradetto messer Julio de lire cento cioe L 100 …

Majstor je ostao Brtučeviću dužan do smrti i 28. VI 1592 hvarski gradski knez p1·esuđuje da se taj dug isplati z dobara polwj nog majstora (murarius de Ragusij). To se oglasilo i na stepenicama gradskog stupa za zastavu u Hvaru »ad gradus vexilij«.

Hvarski spisi gradskog kneza M. Balbi. HAZ.

Prema tome se vidi da je gradski »štanda rac« koji je u Hvaru postojao u XV i u XVI stoljeću imao stepenice, a bio je na trgu: 1544 … in platea penes standardum …

Hvarski bilježnički spisi sv. I. HAZ. Spominje se u prvoj polovici XV stoljeća: 26. VI 1449.

. . . unum locum communis ubi nunc est berlina … Liber gratiarum 1428-1483. HAH; R. Bučić, o. c. str. 28. Na današnjem stupu je reljefni lav sv. Marka, znamen mletačke vlasti i godina. G. Novak smatra stoga da je iz 1735. godine. Hvar kroz stoljeća, str. 181. Zagreb 1960.

zgrade okružene terasastim vrtovima i vinogradima.524) Citav sklop je mogao, budući da ga je zidao dubrovački graditelj, imati odraze dubrovačkog renesansnog ladanjskog graditeljstva, koje je upravo u to doba doživljavalo svoj cvat. Damjan je, dakle, mogao odigrati neku ulogu u širenju dubrovačkog renesa nsnog sloga, tim više što je on dugo boravio u hvarskoj općini. Godine 1538. je kupio neko zeml jište u Hvar u525) a umro je krajem XVI stoljeća, pa je Brtuče vić 1592. godine naplatio iz njegove ostavštine dug koji mu je ostao dužan.526 ) Brtučevićev pothvat odava plansku gradnju gospodarsko

-renesansne kuće, koja nije bila jedina u Visu.

Bila je vjerojatno po rasporedu slična sačuvanoj kući ljekarnika Frane Gariboldija, sagrađenoj 1552. godine koja se sada nalazi u glavnoj, središnjoj viškoj ulici i pokazuje lijep primjer renesansne gospodarsko-ladanjske nastambe. Gariboldi je početkom XVI sto ljeća doselio iz Milana u Hvar, postao hvarski građanin, stekao dom i dućan na prometnom mjestu u gradu, a grob u franjevačkoj crkvi.527) Mogao je kao i Lucić reći: »Sad me Vis . . . sad ima Novi Hvar«, jer je i u Visu sazidao udobnu i čvrstu kuću, zapravo ljet nikovac na glavnom i središnjem položaju Luke 1552. godine na zvavši je ponosno svojim »djelom«5.28) U to vrijeme je zarađivao kao ljekarnik u Hvaru,529 ) a bit će da je i na Visu imao posjeda i ribario.

Na visokom ogradnom zidu dvorišta su velika profilirana vrata s natpisom na nadvratniku ispisanim renesansnom kapitalom, u kojemu se on, iako ne zaboravljaše svoje milansko porijeklo, po nosno nazvao građaninom hvarskim, uvjeren da će i njegovi na sljednici boraviti na Visu:

LAVS DEO FRANCISCVS GARIBOLDVS MEDIOLANENSIS NVNC CIVIS LESINAE PRO SE IPSO AC FILIIS ET HEREDIBVS SVIS HOC OPVS CONSTRVXIT. M.D.L.II.

Njegov sin !van Anđeo bit će upotpunio naobra zbu očinskog kruga i sasvim se pohrvatio, možda i ženidbom za hvarsku knji-

:,21) 9. aprilis 1593.

Reverendus D. Franciscus filius quondam Domini Julij Bertuzzi Pharensis miles Hierosolimitanus. . . in permutationem transtulit unam eius domum magnam positam ac sitam Isse in vitla vocata Cut, muratam, cupis cohopertam tanta quanta est cum eius curtivo, cisterna et canipa ac etiam cum una domuncula, atque muraleam intus in dicto cortivo existentibus nec non cum horto penes dicta domus ab austro existente … orto inferior. rtem unum locum cum muralea penes supradictum domum marinam versus . . . orto. Item unum terrenum vineatum situatum iuxta hortum predictum dicte domus ab austro . . .

Arhiv Jakše. Acquisti delli terreni in Lissa. HAH.

– :i.;) C. Fisković, o. c. (9), str. 48.

r.’G) Vidi bilješku 523.

:m> D. Berić, o. c. (52), str. 17, 18.

č :!l!) Natpis je pogrešno objavljen u F. Madirazza, Storia e costituzione dei comuni dalmati, str. 249. Split 1911.

ževnicu Graciozu Lovrinčević, koja se dopisivala s Petrom Hekto rovićem.530) Nad popločanim , na žalost, kasnije skraćenim dvori štem u kojemu je bunar, širi se kućno pročelje profiliranih prozora obrubljeno kamenim vijencem krova okićenog kamenim akroteri jima u obliku kugle. U prizemlju je konoba, a vanjsko stubište se penje na prvi kat do središnjih vrata, na čijem nadvratniku je natpis:

GLORIA LAVS ET HONOR TIBI SIT CHRISTE REDEMPTOR

Nad vratima je istaknut grb u slikovitom reljefnom kartušu. U polju mu je tvrđava i četiri zvijezde, a s obje strane su početna slova Franova imena F G.

U unutrašnjosti kuće je središnja dvoranica sa zidnim rene sansnim umivaonikom profilirana okvira. pretvorenim kasnije u vrata terase, nadograđene u prošlom stoljeću, na kojoj kameni stu povi nose odrinu. Nadozidano zapadno krilo kojim je kuća dobila oblik slova L uzdiže se na šest lukova podržanih od četverouglastih zidanih stupova. Taj prostrani dvokrilni trijem natkrit grednim stropom, koji u prednjem dijelu podržava jaka ariševa greda duga oko osamnaest metara, kasnije je pr ekin ut vanjskim stubištem, ali bunarom i prostranošću pokazuje udobnost ove kuće koju pojačava i dugi balkon ograđen ogradicom stupića »dvostruke kruške«, uz dignut na šest jakih konzola nad perivojem u kojemu se granaju borovi, trepću blistave palme i crne se vitki čempresi. Njega je zasa dio i uredio u XIX stoljeću graditelj Marinković.

U ovom dijelu kuće je zidni umivaonik gotičkog luka iskićen 1·eljefnim lišćem , polustupićima i nizom izmjeničnih zubaca. Možda je prenesen s neke ranije kuće iz kra ja XV stoljeća, ali svakako, kao i ostali koje se nalazi u viškim kućama, očituje da je i na udaljenom Visu bio uobičajen.

Potomak starog i plemenitog hvarskog roda Marin Gazarović, barokni pjesnik »morskog razgovaranja Murata Gusara«, »Ljubice« i crkvene drame »Prikazivanja života i muke sv. Ciprijana i Ju stine«, djela koja su povezana uz Vis, sagradio je u Visu ljetnikovac da se odmara i da nadzire svoja imanja, kao mnogi dalmatinski i dubrovački plemići na svojim otočkim i priobalnim posjedima. Ljetnikovac je bio dovršen prije posljednjeg desetljeća XVI stolje

ća,531) a i dvorište koje se spominje 1605. godine532) sagrađene je

529) G. Novak, o. c. (165), str. 156.

D. Berić, o. c. (53), str. 18; Stari pisci hrvatski VI str. 55.

r.:i1 ) C. Fisković, Gazarovićev ljetnikovac u Visu .Kolo Matice Hrvatske za god. 1946. str. 118. Zagreb 1946.

rn ) Alli X zugno 1605.

Nel nome di Christo ecc. fatto Lissa nella corte del spetabil signor Marin Gazzari … ; 1605. indictione 3a i1 di veramente quattro settembre iatto in Lissa nella villa di Cut in cortivo di messer Marin Gazzari …

Hvarski bilježnički spisi sv. 5 (1601-1612), str. 462, 483. HAZ.

vjerojatno u to doba. Ogradio ih je visokim zidom i na renesans nim vratima istaknuo četiri svoja stiha533) u hrvatskom jeziku, koji je tek onda, pod uplivom Hektorovićevih natpisa na Tvrdalju, pro dirao u kamenu epigrafiju. Osjećao je da pjesnički izraz »u. nas yazich, toliko lipovhu zu.oni, koliko i u latinski ,«534 ) a uviđajući da je taj jezik zapostavljen pred prodorom službene talijanštine, isticao je svoju »ljubav jazika našega«, posvetio svoje stihove Dubrovča nima koji su njim pisali svoja književna djela i dao uklesati u renesansnoj kapitali na nadvratniku dvorišnog ulaza535) stihove na svom materinjem jeziku poredane u dva reda:

PRIN NER CHIES CA PROCIN OSTAVI HIMBE VAN CA OBECHIASC VCIN AC HOCH BIT vmovAN

VIROM XIVE OV VICH DRAGYE VIRAN SLVGA YER CA TRVDI COVICH TRVDI ZA ZLA DRVGA

Gazarićeva skladna jednokatnica sazidana je u zakašnjelom re nesansnom slogu. Prizemno skladište je osvijetljeno malim četvor nim prozorima, a vanjske stepenice prislonjene uz pročelje, nedavno na žalost uništene, penjahu se na terasu i do vrata prvog kata, glavnog ulaza u gospodarev stan. Na jednom od renesansnih pro zora536) su uklesani Gazarovićevi537) stihovi:

TCHO NECHIE TRVDITI V ZNOIV XIVITI

NA SVIT SE NE RAIAY ZACON YE BOXI TAY

Sred pročelja je Gazarovićev reljefni grb okružen sirenama638) koji je pjesnik »vlastoručno isklesao u spomen svjetovnog doktorata svog brata Budimira« kako je to na latinskom sam uklesao naokolo dekorativnog reljefa: IN MEMORIAM EX CIV DOC D. BONDI MERII Ervs FRATRIS MARINVS GAZARIS D. ANT MANVS

PRIA SCVLPSIT. Pjesnik se, dakle, bavio i kiparstvom. Sudjelovao je vjerojatno, kao i mnogi dalmatinski kućevlasnici, pri razradi

;’;.l) Ukoliko nije to, možda, prijevod, jer već sam upozorio da su stihovi. koje je dao urezati pod svoju sliku u »Muratu Gusaru« tiskanom u Mletcima, 1623. prijevod s latinskoga. C. Fisković, Nekoliko podataka o Vlahu Stuliću, Mogućnosti XIV, br. 6, str. 650. Split 1967. Ti stihovi na latinskom su urezani 1616. godine i na nekadašnjem dvorcu grofova Draškovića u Klenovniku. Z. Doroghy, Blago latinskog jezika, str. 404. Zagreb 1966. Dr B. smatra da su ti stihovi bili na ploči uzidanoj na Marinovoj kući.

Obzor, Zagreb 24. XII 1934.

5:¾) M. Gazarović, o. c. Predgovor.

53>) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 60. Pod slikom je pogrešno naznačeno da je to nadvratnik kuće.

536) V. sl. Ibid, (gornja slika).

7) Vidi bilješku 533.

1’lS) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 59.

Grb književnika Marina Gazarovića

plana svoje kuće, koja sliči mnogim renesansnim i baroknim la danjskim i seoskim uzduž naše obale. U prizemlju joj je konoba, a na prvom katu stan u koji se uzlazi vanjskim stubištem. Uz kuću je terasa nad kojom kameni stupovi drže odrinu vinove loze, a pod odrinom je renesansna kruna zdenca, koji je u tijelu terase. Slične terase s takvim stupovima za odrinu sretaju se i po gradovima, npr. sred Splita uz palaču sazidanu u XVI i XVII stoljeću vrh vestibula Dioklecijanove palače. Oblik tih osmerostranih stupića s jednostavnom osmerostranom glavicom svrsishodnog udubljenog vrha seže sve do našeg stoljeća, ali ih se može datirati već u XVI stoljeće, jer upravo na Gazarovićevoj terasi jedan ima urezane pje snikove inicijale M. G. a u dvorištu korčulanskog dominikanskog samostana su grbovi gradskih kneževa iz druge polovice tog sto ljeća.539) Takvi stupovi se nalaze uzduž čitave Dalmacije, a zašli su i u njenu skrovitu unutrašnjost npr. na galerije dvorišta pravoslav nog manastira Aranđelovca na Krki u kojemu su veći, donji stupovi trijema s toskanskom glavicom izrađeni po uzoru onih na gradskim

>►Kopn enim vratima«, u dvorištu franjevačkog samostana u Zadru i male javne lože sred Šibenika. 0)

r J.:’u) C. Fisković, o. c. (1), str. 46, sl. 18.

5o1, ) V. sl. C. M. Iveković, Dalmatiens Architektur und Plastik t. 66, 105, 110, 142. Možda ih je u Dalmaciju unio G. G. Sammicheli u XVI stoljeću, jer se nalaze na gradskim Kopnenim vratima u Zadru i na tvrđavi sv. Nikole pred Šibenikom, rađenim po njegovom nacrtu. U maloj loži sred Šibenika otkrivena je nedavno barokna freska raspela.

Iza Gazarovićeve kuće se prostirao perivoj zasađen cv1Jecem, koji on spominje u svojoj »Ljubici«. Danas mu je teško odrediti nekadašnju površinu, jer je ispresijecan kao bezbrojni perivoji sta re dalmatinske hortikulture, čije se uništavanje i kidanje u manje čestice vrši sve do danas. Tek se po ogradnom zidu sačuvanom uz ulicu vidi da je bio prostran.

Prizemnica je, usprkos svih upozorenja konzervatora i u po sljednje vrijeme nadogradena, njeni omjeri su nagrđeni. a i unu trašnjost je već i ranije pregrađena, ali su joj ipak ostali u zidu dijelovi kamenog renesansnog umivaonika, koji su imale u svojim blagovaonama i središnjim dvoranicama mnoge dalmatinske pa i viške kuće XV-XVIII stoljeća.

Natpis grba, inicijali na stupu odrine i stihovi na prozorima i vratima nas uvjeravaju da je pjesnik dao sazidati ovu kuću, a arhivski spisi nam svjedoče da je u njoj boravio s porodicom, da su mu se ovdje rodili i sinovi. U travnju 1621. godine molio je hvarskog gradskog kneza da mu pored već darovanog općinskog zemljišta ustupi još neko u Luci, da može zaokružiti svoje imanje,

Prdvarićeva kuća u Kutu

za koje je, kako sam kaže, mnogo potr ošio.541) Svoj ladanjski do življaj Visa opisao je baroknom kićenošću, ali ipak proživljeno u posveti i u stihovima svog »morskog razgovaranja Murata Gusara«.

MI) 15. IV 1621. Liber gratiarum (1614-1792), sveščić III. HAH.

U Kutu je pri moru i jednokatnica renesansno baroknog stila koja je nekoć pripadala hvarskoj obitelji Prdvarića, a sada je vla snost Jerkovića i posljednjih Makijavelija. Dugi balkon s kamenom ogradom od neobično stiliziranih izmjenično uspravnih i okrenutih vaza, obuhvaća joj čitavu širinu sjevernog pročelja, a na zabatu južnog zida je manji s istom ogradom u kojoj je urezano cvijeće i sitni lik nage žene s vrpcom nalik alegoriji Sreće. Nad dugim i čvrstim sjevernim balkonom je grb renesansno-baroknog okvira XVI-XVII stoljeća, koji se nalazi i nad kućnim vratima , a treći uokviren u kartuš zrele renesanse s anđeoskom glavom skinut je odnekud i čuva se u kući.

Na polju svih triju grbova podjeljenom vodoravnim polomlje nim pojasom naginje se vitorog iznad tri zvijezde. Uz grb su po četna slova vlasnikova imena GGP. Sličan grb je na nadgrobnoj ploči Jerolima Prdvarića iz 1538. godine u hvarskoj franjevačkoj crkvi.542) Godine 1588. spominje se u Hvaru kao »prokurator puka i općine« Gabriel Prdvarić koji se zauzimao za Višane kod pred stavnika mletačke vlasti.543) Njegov sin Jerolim posjedovao je 1591. godine kuće, vrtove544) i vinograde u Hvaru, pa ih je kao i ostali bogatiji Hvarani mogao imati i na Visu.545 ) Po svemu tome može se pretpostaviti da je ova kuća u Kutu bila njegova, tim više što se njen slog slaže s vremenom njegova života.

U osakaćenom rasporedu unutrašnjosti ove prostrane jednokat nice koju su nakon kasnije podjele nadograđivati i podignuli joj dva krova, u prizemlju su bunar i spremišta za vino, ulje, ribarski i poljski alat, a u prvom katu je središnja dvorana između pokraj nih soba, u koje se ulazi kroz vrata kamenih profiliranih okvira. U dvorani natkritoj drvenim grednim stropom podržanim kamenim zidnim konzolama je profilirana kruna bunara i veliki zidni umi vaonik s dvije kamene police na bočnim konzolama stiliziranih reljefnih ljiljana a pri dnu s maskeronom u rel jefu između lišća tipičnim ukrasom dalmatinskih zidnih umivaonika XVI-XVIII stoljeća. U zapadnom krilu ostao je donji dio umivaonika s dva mas kerona.

. Udobna Prdvarićeva kuća, čija je unutrašnjost usklađena s vanjštinom, pruža doista, svojim širokim unutrašnjim rasporedom, dugim balkonom pred lukom i manjim nad trgom i poljem, ulaz-

512) D . Domančić, Reljef Nikole Firentinca u Hvaru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 12, str. 178. Pisac ne spominje grb. U petoj crti objavljenog natpisa riječ VITIMA, treba da se zamijeni s VLTIMA. G. Novak, o. c. (104), str. 110.

Adi 20 ottobre 1591

Division faccio io Gierolamo q uondam messer Gabriel Perduarich delle dua case et un horto overo muraglia posta in Borgo …

Hvarski bilježnički spisi 1591. HAZ. Die XIII aprilis 1540

… Georgius Cuitcovich quondam cuitchi de Lissa de villa Lucha . . . vendidit … magistro HieromimoP arduarich … unum vineae petium .. Hvarski bilježnički spii:i I. HAZ.

nim vanjskim stepeništem i intimnim dvorištem, čija vrata se ras tvaraju na obali pri samom rubu mora, lijep primjer ladanjskog graditeljstva.

Prdva-rićev gJ”b u Kutu.

Uz nju je s istoka B·urićeva kuća, kojoj je nad velikim renesan snim dvorišnim vratima barokni Jakšin grb s bikom nad tri kosa pojasa u polju. Balkon, vanjsko stubište i terasa u dvorištu poploča nom pločama rumenog bokeljskog kamena, ograđeni renesansno

-baroknom ogradom uobičajenih stupića »dvostruke kruške«, poka zuju, kao i u nekim korčulanskim i hvarskim isto tako uskim dvoriš tima, težnju k reprezentaciji i monumentalnosti krajem XVI i u XVII stoljeću. Na vanjskoj terasi uz sjeverno pročelje su stupovi odrine i već spomenuta odnekud prenesena raščlanjena gotička kruna bunara Pred terasom se pruža drugo sjeverno dvorište ograđeno također visokim zidom s vratima na morskoj obali. Kuća pripada obitelji Burić, ali je, sudeći po grbovima iz baroknog vremena, od kojih je jedan i u kući, pripadala obitelji Jakša ili Hektorović koje su imale isti znamen u grbu. Vremenski se po svom stilu ne može povezati s pjesnikom Petrom Hektorovićem, već, možda s njegovim nasljed nicima.

Barokno dvorište u Kutu

Prosti-aniji je sklop ljetnikovca obitelji Jakše, koji svojim polo žajem zatvara Kut i oblikuje ovaj mirni sunčani ambijent u koji je književnik Ranko Marinković, rođen 1915. godine u Visu, smje stio svoju pripovijetku »Balunjeri pod balkonom«.

Duga jednokatnica je sagrađena u načinu zrele renesanse, sa središnjom zgradom okruženom s dva krila koja zatvaraju dvorište. Duga kuća ima u prizemlju konobu, a u prvom katu sobe i sredi šnju dvoranu iz koje se izlazi na vitki balkon, uzdignut na zaka šnjele renesansne konzole, kroz četvora vrata koja polukružnim lu kovima svojih otvora sežu do krovnog vijenca i nalikuju kvadri fori.546) Taj središnji naglašeni dio koji podsjeća na mletačke palače i Cindrovu palaču sred Splita, prozori profiliranih nadprozornika i krovni vijenac od zubaca i velikih dijamantnih vršaka oduzimaju ovoj kući težinu jednokatnice i čine je vitkom. Tu vitkost pojačava balkon koji nema kamenu već željeznu ogradu izmjeničnih zavi nutih i četverouglastih šipki, a vitke konzole su mu ukrašene finim reljefnim, gotički svinutim lišćem i renesansnim palmicama.547) Najneobičniji je red okruglih malih otvora uzduž gornjeg dijela zida, koji služi kao ukras, čak i na pobočnim zidovima.

U ograđeno dvorište se ulazi s mora i kroz glavni, južni ulaz.

Ta južna široka vrata imaju nad nadvratnikom reljefni barokni

51i6) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 58.

M 7) V. sl. Ibid. sl. 57.

Jakšina kuća u Kutu

grb obitelji Jakše, a iza njih je prolaz presvođen svodom od tri traveja, sazidana u kamenu i opeci, ali odijeljena kamenim pojasima iskićenim reljefnim cvijećem kao i sredina svodova. U tom prolazu su i mala dućanska vrata na koljeno.548) Nad prolazom se diže južno krilo jednokatnice s renesansnim profiliranim prozorima, čiji je prag istaknut i podržan konzolama, a krov obrubljen profiliranim

548) 11. II 1632.

Fatto a Lissa nella villa di Cut nella bottega del signor Giulio Giaxa … Spisi biljež. J. Jakše, str. 25. Općinska knjižnica u Visu.

Vidi i Hvarski bilježnički spisi, sv. 7. str. 28. HAZ.

kanalom za kišnicu. To krilo se produžuje terasom koja je završa vala malim balkonom nad morem.

Sa zapadne, pročeljne strane dvorište je ograđeno visokim zi dom sagrađenim na obali sred kojega su vrata, kojima se izlazi na sazidana morsko pristanište, i u kojemu su veliki kameni prsteni za vezivanje usidrenih jedrenjaka i čamaca.

S treće s jeverne strane dvorište ograđuje zid koji ima kamenom plitko nasvođeni prolaz za vanjski vrt.

Tako, kućom i zidovima ograđeno dvorište, podijeljena je po pločanim puteljcima u dva četverouglasta vrtića, uz kojih su sa zapada trijemovi skladišta. Pod jednim od tih dvorišnih trijemova bio je u XVIII stoljeću kameni tisak za ulje i vino. Postolja sličnih mlinova vide se još u nekim viškim dvorištima.

Na žalost, dvorište je nagrđena kasnijim pregradnjama, a b:mi jenjeni su pročelje u prizemlju i unutrašnji raspored kuće. Na pro čelju su otvorena prizemna vrata54 9) sa stubištem i tim je prizemlje spojeno s prvim katom u kojemu je ostala središnja dvorana. U sjevernom zidu je uzidan barokni umivaonik uokviren reljefnim ižljebanim polustupićima anđeoskim glavama i maskeronom s lišćem pri dnu, tipičnim ukrasima zidnih umivaonika XVI-XVIII sto ljeća, uobičajenih u dalmatinskim kućama tih razdoblja.

Izvan zatvorenog dvorišta sa sjeverne strane penju se stepe nasti vrtovi povrtnjaka s dugom gospodarskom prizemnicom u koju se ulazi kroz četvera vrata. Strmo i usko zemljište je odredilo dakle, da se Jakšin sklop produljio i zauzeo obalu.650)

Jakšin građevni sklop narod zove po Joakinu Jakši iz kraja XVIII stoljeća »Jakinovi dvori«, ali se ova kuća spominje i ranije od njega u Kutu i to početkom XVII stoljeća.551) Taj sklop pred stavlja dvokrilnom jednokatnicom s balkonima, terasom, spremi štima i dućanom, dvorištem i obalom, perivojem, vrtom i kulom okupljeni i razvijeni tip primorske gospodarsko-ladanjske i utvr đene nastambe, opremljene ne samo ribarskim i poljoprivrednim alatom i lađom, već i umjetničkim namještajem, predmetima umjet nog obrta i slikama, jer su njeni vlasnici i njihov rod bili članovi hvarskog i splitskog plemstva, viški bilježnici, gradonačelnici, dob ročinitelji, a i vođe hrvatske narodne stranke krajem prošlog sto ljeća. Bili su najistaknutiji hvarska-viški koljenovići koji se nis11

9) V. sl. G. Novak o. c. (104) sl. 57. Vidi bilješku 680.

550) Slična pojava se vidi i kod dubrovačkih renesansnih ljetnikovaca.

5.,l) Adi 12 luglio 1626

fatlo a Lissa nella corte del Signor Gerolamo Jaxa … Hvarski bilježnički spisi (1621-1629), str. 488. HAZ. 1660 Indictione XIII adi 16 aprile

fatto a Lissa appresso il molo del signor Giulio Giaxa quondam Andrea . . .

Spis biljež. J. Jakše, str. 212. Općinska knjižnica u Visu. O nazivu »Jakinov dvor« ili »Jakinovi dvori« vidi knjižnicu: Niko pl. Jakša, životopisne crtice prigodom I. objetnice njegove smrti VIII/III MCMVI, str. 3, 6. O Joakinu Jakši v. bilješku 695.

otuđili, a bavili su se književnošću, pa su krajem XVIII stoljeća imali i ložu u starom splitskom kazalištu.552) Njihove veze sa Spli tom i Hvarom pridonijele su njihovom većem usponu i sudjelova nju u javnom životu i razvitku Visa sve do prvih godina našeg stoljeća.

Starije kuće koje ne gospodare istaknutim položajem ni pro storom kao Jakšina, već su zbijene u ulicama Kuta, ponajviše su višekatnice i nalikuju kulama. Višekatnica obitelji Andreučić koja je nekoć možda pripada obitelji Jakša ima polukružnu na konzolama izbočenu stražarnicu na svom uglu koja je služila i kao peć s otvo rima na krovu, pa je grijala dvoranicu natkrivenu grednim stropom u kojemu je poprečna greda profilirana. Pod završnim krovom je otvorena loža sa zidanim stupovima ukrašenim izmjeničnim zub cima.553)

Slična loža se rastvara i pod krovom vrh Farolfijeve višekat ri ice, samo što ona ima uz nju i sobu s balkonom. Uz kuću je i terasa sa stupovima odrine, a sav sklop s vrtom ograđuje zid s baroknim vratima natkritim lukom. Cetverouglasti krov se uzdiže i nad završ nom ložom visoke utvrđene lcuće obitelji Vojkovića. Lože na krovu koje se sretaju vrh dalmatinskih višekatnica već u XVI stoljeću, npr. na Bunićevoj palači, vrh Pobijane ulice u Dubrovniku, vrh Divnićeve palače sred Šibenika i to na oblim stupovima, vrh gotičko-renesansne kuće XV-XVI stoljeća za koju izmisliše da je rodni dom Marka Pola sred Korčule, vrh neke palače u jugoistočnom sklopu Trogira i pod krovom maštovito iskićene Bakarićeve palače iz XVII stoljeća u novijem dijelu Korčule, 4) a zatim i u selima npr. vrh Kršine kuće u Orebićima i Saponarine iz 1700. godine u Orašcu, običavahu se, dakle, dizati i u Visu.

Vojkovićeva kuća u Kutu ima i vanjsko stepenište kojim se uspinje izravno na prvi kat, tako da su prizemlje, u kojemu su skladišta, konoba ili mlin odijeljeni od kata u kojemu se stanuje. Takva stepeništa tzv. balatw·e, poznate već na dalmatinskim sred njovjekovnim kućama čak i u uskim gradskim ulicama, česta su na Visu. Jedna kuća u gornjem dijelu Luke ima ih tri, a i kraj Vojkovićeve višekatnice je pregrađena jednokatnica sa srušenom balaturom. Na nadvratniku njenog dvorišnog ulaza uklesane su ri ječi iz poslanice apostola Pavla Galaćanima, kojima je nadodana druga, izmijenjena rečenica:55 5 )

28. XII 1781

… ed il palchetto nel teat.ro della Citta di Spalato che restano uniti al presente partaggio in porzione respettivamente delli predetti signori Giacomo e Simone (Giaxa) …

Arhiv Jakša. HAH.

V. sl. G. Novak o. c. (104), sl. 56. Kuća s kulom se nalazi uz zdenac Munjac i spominje se u popisu obitelji Jakša. V. bilješku 456.

V. sl. C. M. Iveković, o. c. table 105’2, 301/2, 302, 316.

A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim osim križem Gospodina našega Isusa Krista. Novi zavjet preveo I. E. Sarić, str. 355. Sarajevo 1942.

1!19

ABSIT MIHI GLORIARI NISI IN – CRVCE DNI N IESU XPTI IN QVO EST SALVS VITA ET RESUREC TIO NOSTRA

Na vratima »na koljeno« je urezan uobičajeni Kristov i Ma

rijin monogram: IHS – MRA, a na nadvratniku širokih vrata konobe urezana je opomena između urezane staklenice i čaše, vrča i zdjele baroknih oblika:

CONFORTA SEL PRENDI CON TEMPERANZA BEVER TROPP ‘E VELEN E NON SOSTANZA

(Pokrijepi se, ali uzmi umjereno – Neumjereno piće ne hrani ve truje.)

Tako je konačno viško vino, koje je grčki pisac Agatarhides iz Knida proglasio već početkom II stoljeća »najboljim na svije tu«,556) sredinom XVI stoljeća mletački vlastelin !van Giustiniano u svom službenom izvještaju smatrao odličnim, a početkom XVII stoljeća zanosno opjevao Gazarović, ostavilo svoj spomen i u ka menu u XVIII stoljeću, kada su se njim nazdravljali književnici Kavanjin i Matijašević-Karamaneo, a hvalio ga Brouckner057 ) kao što je već u III stoljeću stare ere bilo simbolički s amforom i groz dom svoje loze prikazano na isejskim novcima, a zatim u XVI sto ljeću na grbu slikara Vitaljića. Na dvijema kućama je urezan kosijer,

kao znak zemljoradnika i to na kući Pcrice gdje je uklesan pogrešno i Kristov monogram SI + H u Kutu i na kući Perićevoj u Cunkovici, na kojoj je uzidan ulomak nekog natpisa već objavljenog u CIL.

Na obalnom trgu u Kutu je jednokatnica s Jakšinim grbom u okviru zrele renesanse i s vratima »na koljeno«, koja svjedoče da je i ovdje bilo od XVI-XVIII stoljeća, radionica i dućana558 ) grad skog tipa. Tik do nje je Petrinovićeva jednokatnica s baroknim balkonom ograđenim kamenim stupićima »dvostruke kruške« na koji se izlazi kroz vrata ukrašena reljefnim cvijećem i čovječjom glavom sred luka, izrazitom oznakom domaćeg baroka na zvoni cima, kućnim, stubišnim i dvorišnim vratima.

Na još ponekoj kući i u dvorištu u Kutu ostao je profilirani okvir prozora i vrata, ulomak zidnog vijenca, kruna bunara, luk ili stepenište, koji bi se mogli datirati od XV do XVIII stoljeća, jer je ovaj sunčani predio imao ranije mnogo više starijih kuća hvarskih plemića i bogatih građana koje oblikovahu ulice, iako nije bio opa san zidovima. Ali život i »vrijeme gradi niz kotare kule, vrijeme

556) G. Novak, o. c. (104) str. 61.

M7) S. Ljubić, Commissiones et relationes venetae, str. 220, Zagreb 1877; Lissa produce un vino eccelente … Brouckner, Dizionario geografico portatile II, str. 21. Bassano 1770.

558) 13. III 1633

a Lissa nella villa di Cut nella bottega del signor Giulio Jaxa . . . Bilježnički spisi I. Balcilucio 1616-1677, str. 90. HAS.

Vidi i bilješku 548. Nezna se da li su to dva dućana, u ovoj i u velikoj Jakšinoj kući.

Hektorovićeva ili Jakšina kuća u Kutu

gradi, vrijeme razgrađuje«, pa je i ovaj stari viški zaselak u mirnoj uvali, gdje su najbogatiji hvarski rodovi boravili, izmijenio, uslijed novih društvenih izmjena, dioba i propadanja starih obitelji, nado gradnja, pregradnja i rušenja, svoj raniji izgled u kojemu se na Visu očitovao najbolje sklad male urbanističke cjeline i izrazitosti stilskog graditeljstva.

Pri tim pregradnjama nagrđeni su i uništeni i unutrašnji pro stori kuća i dvorišta u Kutu i u ostalim naseljima. A upravo su oni nekada bili određeni obimom života osnovanog na mjeri slobodnog čovjekovog kretanja i prikladnog smještanja. Ponavljali su i ovdje kao i u ostalom primorju geometrijski pravilne rasporede prosto rija i stubišta povezane svuda uz namjenu koja se postepeno i mi jenjala. Konoba je ostajala u prizemlju, ali se kuhinja prenosila od prizemlja do potkrovlja dok su prvi ili drugi kat ostajali uglavnom namijenjeni stanovanju pa su na njima bili balkoni ili su se uz njih prislanjale visoke terase često sa bunarom. Širina unutrašnjih sre dišnjih dvoranica i četiriju soba uobičajenih na stranama kuće bila je sasvim usklađena s vanjskim pravilnim izgledom i kamenim li cem, ali se taj pravilni unutrašnji raspored osobito u XIX stoljeću mijenjao i ranija odmjerenost i povezanost prostora su se krnjile i danas nestaju uslijed životnih promjena stanara.

U predjelu između Kuta i Luke vide se također ulomci rene sansnih prozora i krovnih vijenaca preinačenih kuća XVII stoljeća, koje su imale ograđena dvorišta s mlinicama i pristanistem u1 more. U zidu jedne duge jednokatnice renesansnog izgleda koja pripada obitelji Zambrlin je bunar četverouglaste krune s reljefnim

cvijetom, čest u Dalmaciji u XVI i XVII stoljeću.S59) U njeno dvo rište se ulazi kroz renesansna vrata oivićena polukružnim »štapom«, a na njenom pročelju su kameni prsteni za zastore i prostiranje rublja i rastiranje platna,56°) koji su tipični za dalmatinske kuće od XV do XIX stoljeća, pa ih imaju i pročelja viških domova oso bito od XVI-XVIII stoljeća.

Predjel zvan Smiderovo bio je također naseljen u XVI i XVII stoljeću. Njegovu su obalu zauzeli ljetnikovci s dvorištima i perivo jima od kojih se danas vide ruševine i ulomci. Korišten je i vrt pri moru ograđen velikim antičkim blokovima stare Isse. u njemu je sa zidana kula a djelomično je nadograđivan. Te su kuće, kao Jakšina, Prdvarićeva i još neke iz XVI – XVII stoljeća u Kutu, zauzele i obalu Smidereva, pa je uzduž tih predjela mjesto slobodne obale nastala uzdužna ulica iza lih priobalnih kuća.

Na ožbukanoj kući Bortučevića je natpis:

ANNO SALVTIS 1660

FVGITE PARTES ADVERSAE XPVS VIN CIT XPVS REGNAT XPVS IMPERAT XPVS A CVNCTIS NOS ERIPIT MALIS

S južne strane ulice i na Prirovu su u XVI stoljeću bile kuće s terasastim vrtovima. Jedna ima grb u okviru zrele renesanse. U štitu podijeljenom vodoravnim pojasom je u donjem polju polu mjesec. Uz grb je monogram ZM i pod njim godina MDLXXII. Zovu je »Sekotova«. Njeno visoko dvorište nadkriva odrina pod cenesan snim stupovima jednostavne osmerostrane glavice, za koju utvrdismo da može poticati iz XVI stoljeća.

U predjelu Luci ističe se nekoliko kuća jednostavnog baroknog sloga iz XVII i XVIII stoljeća. Već na početku XVII stoljeća spo minje se i u Luci trg što znači da su u to doba kuće i ovdje bile okupljene i oblikovale povezano nasel je.56 1 ) Lušiova kuća u uzduž noj, glavnoj ulici ima završni krovni prozor ukrašen baroknim vo lutama i vijencem reljefnog cvijeća, a balkon i loža na njenom uglu zadržali su još renesansne oblike, iako je kuća s terasom na kojemu je izrazita kruna bunara, građena krajem XVIII stoljeća, kako to odava grb, čije je polje podijeljeno vodoravnim pojasom; u gornjem je repatica, a u donjem zvijezda osmerokraka koje hoće označiti da je prezime ove obitelji nastala od latinske riječi lux –

svijetlo. Okolo grba je ime Nikole Luxia, potomka starog hvarskog roda562) i godina gradnje njegove kuće:

r, 9) Uporedi C. Fisković, o. c. (175), sl. 11.

51”°) C. Fisković, o. c. (202), str. 64, 66.

561) 13. XI 1623

. . . fatto a Lissa nella villa di Luca in piazi:a …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 6, str. 195. HAZ.

562) G. Novak, o. c. (323), str. 134.

C.ENo LVXo MDCCLXXXIII

Početkom prošlog stoljeća spominje se u kući i privatna kape lica. U ulici se ističe Mardešićeva trokatnica kojoj se u jednostavnim okvirima prozora i središnjih bifora očituje klasicizam druge polo vice XVIII stoljeća. Njena su tri balkona, od kojih je srednji savi-

Renesansna-barokna kiića u Luci

nut, pravilno raspoređena na prvom i drugom kat u, a prizemna vrata, prozori i dvoje dućanskih vrata povezani su u međusobnu jedinstvenu cjelinu. Pročelje zidano lijepo obrubljenim kvaderima je sačuvano u cjelini, ali je unutrašnjost pregrađivana za potrebe žandarske stanice, pošte i škole, za koje kuća, naravno, nije bila zidana. U dvorište se ulazi kroz zapadna velika vrata polukružna luka i svinutog kasnobaroknog zabata.

Na obali, a uz glavnu ulicu, ističe se Mardešićeva renesansno

-barokna kuća. U njeno ograđeno dvorište se ulazilo kroz široka vrata izravno s mora prije nego što sagradiše oba1u, a s kopna kroz druga, zapadna vrata. U dvorištu je kamena ograda s ukrašenim reljefnim uglovima koja je služila kao »jarula« za gojenja cvijeća. a uz zid, na kojemu su zubci vjerojatno podržavali uski trijem, su kamena sjedala na profiliranim konzolama. Stubištem, ograđenim ogradicom stupića »dvostruke kruške«, oblikovanih koso prema str mom usponu stepeništa, uzlazi se na prvi kat i terasu ograđenu također kamenim stupićima. U tijelu terase je bunar, a na njoj kamena zidna klupa i stupovi za odrinu vinove loze. Kišnica se crpila na terasi kroz bunarsku krunu, a u dvorištu tekla kroz reljefnu glavu male česme, slično, dakle, kao u Sorkočevićevus&a)

i još nekim dubrovačkim ljetnikovcima XVI stoljeća. Ta nam se sličnost ne čini neobična pred već navedenom činjenicom da !–:.1 dubrovački graditel ji bili u XVI i u XVII stoljeću zaposleni i na Visu. Bunar je vješto odijeljen od kućnog prizemlja da ne propušta vlagu, a kišnicu prima, kroz vanjski kameni kanal prislonjen uz pročelje, s krovnog kanala.

Na glavnom južnom pročelju je dugi balkon na dvostrukim kon zolama, a na ostalim zidovima su tri manja. Svi su ograđeni uobi čajenim ogradicama stupića »dvostruke kruške-« i pojačavaju skupa s vanjskim stubištem reljefnu živost kuće, iako je njen izvorni oblik oštećen nadogradnjom trećeg kata, čime je skladno mJerilCl cjeline istaknuto na osamljenoj zgradi uništeno. Još tridesetih go dina prošlog stoljeća isticala se na obali pri moru, pa ju je i austrij ski pukovnik i akvarelist Fedor Karačaj tada istaknuo na svom akvarelu Visa.564) Njena unutrašnjost je vjerojatno bila u svoJoJ prostranosti usklađena sa slikovitom vanjštinom, ali je i ona pre građivana.

Balkoni su došli do još jačeg izražaja na Radošijev o j palači, u čije se visoko dvorište ulazi kroz vrata iskićena velikim »dijaman tnim vršcima« i nadvratnikom na kojemu su ovuli i astragal. Palača je nekoć vidno gospodarila nad lukom. prema kojoj je okre nuta većina viških kuća, a osobito one u kojima se ljetovalo. S!oga im sobe i balkoni bijahu usmjereni k s jeveru, sklonjeni od podnev ne žege juga, a ujedno i pruženi pred širokim vidicima lučkog, otočkog krajolika nad kojima su se danju plavili vrhovi otoka i

“” 1) C. Fisković, o. c. (188), sl. 7, 12.

:.G’.) 0 . C.

Radošijeva paiača it Luci

planina dalmatinskog kopna, a noću pod zvijezdama plamsale vatre svječarica u titravim odrazima mora. Uzduž Radošijeva proČE:ija na prvom katu je dugi balkon, a nad njim se u drugom katu re-J.aju tri ma n ja.565 ) Sva četiri čine čvrsto pročelje slikovitijim i plastič nijim, ali se njihov klesar, osjećajući strah od praznih ploha kao svi pokrajinski majstori, nije zadovoljio samo slikovitošću zbij,mih i snažno oblikovanih ogradica od stupića »dvostruke kruške«, već je potaknut bahatošću gospodarevom ukrasio i donje, s ulice vid ljive strane balkonskih ploča rustično klesanim reljefnim cvijećem uz koje lete leptiri i školjkom koja odava rokoko stil, ali se javlja i u dalmatinskoj gotici i renesansi. Na središnjoj ploči balkona je reljefni grb u kojemu se lav propinje držeći mač u šapi. U grbu su početna slova F. R. hvarskog plemića Frana Radosio5,66) koji je dao

V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 62. Pisac je nazivlje imenom novijeg vlasnika, obitelji Dojmi, koja ju je naslijedila od Vukašinovića.

F. Heyer, Wappenbuch des Konigreichs Dalmatien, tabla 66. Nilrnberg

1873.

podići ovu palaču. Takav grb je istaknut i nad vratima donjeg velikog balkona i na istočnom uglu Radosio-Vukašinovićeve palače u novijem južnom dijelu starog Hvara na kojoj se niže devet balkona sličnih baroknih st upića,567) te je jasno da su ovim motivom obje palače povezane. Ali motiv drugog balkona na nižem prvom katu, a manjih na drugom katu je čest na dalmatinskim baroknim kućama npr. na palačama Cindro i Milesi u Splitu i na Foretićevoj kući nad nekadašnjim istočnim korčulanskim brodogradilištem. Na stražnjem zidu viške Radošijeve kuće strše također dva mala balkona okrenuta prema sunčanom jugu, prikladna za zimsko sunčanje i nadzor nad radom domaće čeljadi u dvorištu. Godine 1779. spominje se mali ljet nikovac Petra Radosija u luci pri moru s molom zvanim »Veli mir.«5′ 8)

Tik do Radosijeve je veća Vukašinovićeva dvokatna palača koju je zatim naslijedila obitelj Dojmi.569) Istočni joj je dio stariji i ima male prozore u prizemlju, a velike u oba kata okružene reljefnim

»dijamantnim vršcima« koji se javljaju pri dnu dovratnika u XVII XVIII stoljeću, ali nigdje ne zaokružuju čitav okvir prozora kao na ovoj palači. Taj istočni dio pročelja je produljen prema zapadu u oba kata podignuta tek u XIX stoljeću na ranije sagrađenom prizemlju u kojemu se ističu velika vrata s nizom malih prozora uokvirenim također »dijamantnim vršcima« i podvostručenim rat prozornicima. Nad njima strši šest kasnobaroknih konzola osaka ćcnog balkona koji je 1785. godine imao još ogradu od stupića i pločnik,570) ali su ti dijelovi kasnije, možda zbog trošnosti ili pri nekoj nezgodi, a možda da se ukloni njihov teret, skinuti.

Nadogradnjom obaju katova zapadnog dijela postignuta je je dinstvena cjelina i tek novo oblikovanje pojedinih prozorskih ukrasa, a osobito vrata još uvijek nedovršenog velikog balkona, odaju dva do sada neuočena razdoblja ove najveće viške palače.

U prizemnom hodniku se ističu dvoje pobočnih vrat.a uokYir<> nih bogatim eklektičnim ukrasom baroknih dijamantnih vršaka koji

V. sl. G. Novak o. c. (523), tabla 10. Na pobočnim zidovima se također nalazi po jedan balkon. Na palači se vide tragovi ranije od koje je na istočnom zidu ostao gotički zazidani prozor.

Adi 13 novembre 1779 Lissa

… in questo porto soto il molo del Casino del Signor Conte Pietro Radosio denominato Vellimir . . .

Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 294. HAS.

Uporedi D. Foretić, o. c. str. 538. To ime označuje veći zid, u narječju

»veli mir« koji se do 1944. godine dizao u prednjem dijelu stare Isse. Po njemu se i prozvao tako taj predio.

5()9)

570)

A. Dudan čak ne primjećuje ni ove veće plemićke kuće, pa pogrešno piše da na Visu »mancano i palazzi patrizi«, O. c. str. 188.

24. I 1785.

Majstori Ivan Antunov i Antun Ivanov Cudina (Chiudina) procje njuju kuće obitelji Dojmi i to torretu u kojoj je kameni kamin s napom, vijencem i konzolama i »novu« kuću s zidnim umivaoni cima (lavello) i balkonom: … Il pergolo d’ingresso con modioni dopij sei, pianche collonette e cornise lavorate stimato in tutto … L. 300. Spominju i »staru« kuću pređa.

Spisi bilježnika Fr. Jakše. HAS.

Vukašinovtć Dojmijeva pa.lača u Luci

drže imposte s karikiranim baroknim maskama nad kojim.a se ‘.lavi ja luk zakašnjele renesansne profilacije s nizom »bisera« vrh kojl:!g a je na jednim vratima glava žene, a na drugima brkata glava čovjeka u turbanu. Uz središnji ulaz su dvije dekorativne menzole, jedna

Barokni prozor palače Vukašinović – Dojmi u Luci

u obliku ženske, a druga ptičje herme. U svemu tome se očituje mašta opadajućeg kasnog i pokrajinskog baroka, koji nije spo-;o ban da dostigne i oblikuje razvijene obrise i plastične, pune oblike kojim se majstori tog stila isticahu, već ih nadoknađuje natrpanim i nevješto spojenim reljefnim ukrasom. Osim tih vrata u prizcr.mom hodniku unutrašnjost kuće je izmijenjena, ali se u XVIII stoljeću spominju u njoj zidni umivaonici.571)

U dvorištu iza ove palače strši ruševina stražnje jednokatnice kojoj su u prizemlju dugoljasti vodoravni i uski prozori prostra nog skladišta, a u prvom katu četiri barokna balkona poput oni!-. na Mardešićevoj kući.

Sred obale je široka jednokatnica obitelji Perasti s najd”Jljim kasnobaroknim balkonom na otoku, koji poduprt s devet konzola obuhvaća čitavu širinu pročelja. Pri temeljnoj i bezobzirnoj pre gradnji ove kuće u prizemnom hodniku je ostala tek zidna konzola s uklesanom godinom gradnje i početnim slovima imena njenc,g prvog vlasnika, već spomenutog Vicka Perasti, koji je sag1·adio i obližnji kaštel:

1600

VP

Uz konzolu je pločica s natpisom olovnih slova:

GIUSEPPE MARDESSICH

1881

11) Ibid.

iz koje se doznaje da je raspored i neke djelove kuće krajem prn šlog stoljeća. kada su mnoge viške i uopće dalmatinske kuće mije n.iale svoj raniji oblik, izmijenio Josip Mardešić. Ostavio je ipak balkon koji svojom širinom još jednom pokazuje udobnost viških kuća sagrađenih u XVII i XVIII stoljeću s dvorištem i pristaništem na moru, terasom i balkonima nad lukom, sve dok nije izgradnja nasutog općinskog pristaništa udaljila u XIX stoljeću od obale u Luci, a djelomično u Kutu i u Komiži. Neke od njih su ipak ostale na rubu stjenovite ili pjeskovite morske obale na kojoj su, slobo dne od obruča gradskih zidina, koja viška naselja nisu imala, stva rale slikovite građevinske sklopove po gradskom uzoru, osobito u Kutu i u Komiži.

Komiški poluotočić koji sada završava lukobranom je vjero jatno najstariji dio ovog naselja. Slični, ali razvijeniji poluotočići bili su ranije naseljeni u mnogim našim primorskim mjestima od Budve do Poreča, pa će biti i ovaj komiški za to korišten. Na nje mu su vjerojatno bile najstarije kuće, ali su te kasnije pregrađi vane, a ostala je kraj crkve Gospe od sedam žalosti ruševina jedno katnice, koju bi se moglo, po neprofiliranom i plošnom gotičkom pro zoru i po vratima sastavljenih dovratnika, postaviti u prvu polo

vicu XV stoljeća i smatrati ju jednom od najstarijih komiških ku ća. Prizemlje joj je, na žalost, iznakažena nasilnim otvorom i novi jim vratima, a uza nj je nekoć bilo vanjsko stepenište, tzv. balatura, često i na gotičkim primorskim kućama, kojim se uzlazilo do vrata prvog kata. U stražnjem dvorištu ove kuće je osmerostrana kruna visokog bunara, koja po nizu svojih slijepih arkadica pripada tako đer prvoj polovici XV stoljeća, a inače je u tipologiji kruna dal matinskih bunara izuzev Visa rijetka, upravo po tom nizu luko va nad reljefnim obručem.

Drugih kuća iz tog stoljeća se u Komiži ne primjećuje, ali im se možda ipak nađu ostaci među zbijenim predgradnjama i nado gradnjama prošlog stoljeća, jer i na Visu, kao i na ostalim otocima i gradovima izvorni stil, a tim i starost pojedinih kuća, uočit će se tek kada im se skine sa zidova žbuka koja prekriva mnoge zazida ne prozore, vrata, a u unutrašnjosti zidne ormare i umivaonike.”72)

Sučelice tom naselju na rtu lukobrana postojale su u tzv. Ma loj bandi već u slijedećem, XVI stoljeću stilske kuće. Između ceste i pješčane obale kraj kuće filozofa Petrića je rustična jednokatnica, koja se, po renesansnim grbovima na svojim vratima, od kojih su jedna obrubljena gotičkim »štapom« i po ulomcima gotičko-rene sansnog sloga sačuvanim pri pregradnji u zidovima, može datirali

”’ U starom arhivu Komiie ima nekoliko nacrta priloženih molbama za nadogradnje ili pregradnje kuća u XIX stoljeću, u kojima su nac1·tani i raniji izgledi tih kuća, ponajviše iz XVII-XVTII, a možda i ranijih stoljeća. HAS.

Kasnogotički bunar u Korniži

u p1·vu polovicu XVI stoljeća. Oba grba, onaj na istočnim i onaj na južnim primorskim vratima istaknuta su reljefno sred nadvrat nika. Štit im ima renesansni heraldički oblik »konjske glave«, a razdijeljen je u dva polja; u gornjem je polumjesec i šesterokraka 7.vijezda, a u donjem srce probodeno strjelicom. Po tome je ta inače neugledna kućica važna za datiranje naselja Male bande na morskoj obali u početku XVI stoljeća. Već u drugoj polovici tog stoljeća spominju se na predjelu Brig u Komiži dvokatnice pokri-

vene crijepom s dvorištem,573) jednako kao i u samom mjestu Visu s krovom od ploča.m)

Ostale starije kuće u Komiži su uglavnom barokne. Pregrađi vane su i nadogradivane ponajviše u prošlom stoljeću, ali su ostali njihovi stilski dijelovi, balkoni, prozori i različiti ulomci po kojima ih se može datrati u XVII i XVIII stoljeće i to, naravno. često neodređeno, uslijed pokrajinskog zakašnjavanja slogova. U to vrije me one su se urbanistički smještale i okupl jale, poštujući uobiča jena i zakonom određena pravila guste izgradnje, pa su oblikovale trg koji se u Komiži spominje sa starim kućama već krajem XVI stoljeća.575 ) Pored trga i obale spominje se početkom XVII stoljeća i Skver, malo brodogradilište potrebito ovom ribarskom i otočkom mjestu.576 )

Na poluotočiću s lukobranom je dvokatnica obitelji Mladineo s dva balkona i s kamenim prstenima za vješanje zastora ili suše nje rublja i voća koji se od kraja XIV stoljeća vide na bezbroj dalmatinskih kuća. Uz visoki bunar udubljen je u zidu i kameni umivaonik, a na zabatu iznad gornjeg balkona je obješen kameni grb baroknog okvira, u čijem je polju golo dijete s grančicom u ru ci, oznaka obiteljskog prezimena, a uza nj početna slova vlasnikova imena i godina gradn je:

FM

1603

Bit će da je to Frane Mladineo ili Mladinović, čija se kuća i dućan spominju krajem XVI stoljeća u Komiži, a koje su posjedovali nje govi nasljednici i u slijedećem stol jeću.577) Daljnji njegovi nasl jed

:,7.i) 1592 Die 3 junij

… unam domum positam Comisae in loco dicto Brigh cum duobus sullarijs cum uno curtivo muro constructa et cuppis cohopertam ..

Bilježnički spisi 1592. HAZ.

, r71,) 2 juni 1592

. . . medietatem unius domus positac Lisae proindivisae con dictis Penturich constructa muro et planchis cohopertae in duobus sollarijs ..

,· ,7:”) 15. XI 1596.

. . . casa vechia posta in piazza di Comisa loco ditto Droste chiamata forno . . . casa in piazza di Comisa loco ditto Droffe chiamata forno . . .

Spisi hvarskog knezaP . Bondumier (1596-1596). HAZ.

:, 7G ) adi 22 ottobre 1632

… fatto a Lissa nella villa di Comisa al squero … Hvarski bilježnički spisi, sv. 7. HAZ.

5 77) Adi 25 di octobre 1593

. . . fatto in Comisa nella botegha di merce de messer fr ancesco Mladineo …

Spis hvarskog kneza P. Bondumier (1596- 1596). HAZ. Vidi i bilješku 585.

Adi 7 aprile 1632.

Fatto a Lissa nella valle di Comisa nella bottegha di merci delli signori fratelli Mladinei …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 7, str. 8. HAZ. Adi 25 luglio 1622.

Fatto a Lissa in Comisa in casa del habitatione del quondam signor Francesco Mladineo …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 6. str. 29. HAZ.

nici, među kojima je bio učitelj Luka Mladineo, bili su vlasnici dijela ove kuće i u prošlom stoljeću, a danas u njoj imaju konobu. Prvih godina XVII stoljeća bilo je, dakle, u južnom dijelu Ko

miže prostranih višekatnica s balkonima i dvorištima koja su kasni je pregrađivana i skraćivana. Na jednom dvorištu sred mjesta ostala su velika polukružna vrata s grbom na vrhu, u čija se četiri polja sučelice propinju četiri lava. Predaja priča da su to dvori plemića Borčić – Buko.578) U mnogim popločanim dvorištima ogra đenim visokim zidom s čvrstim vratima su stubišta kamenih ogra da, zdenci i trijemovi.

Na obali je kuća Molinari kojoj pročelje obuhvaća dugi balkon s ogradicom stupića »dvostruke kruške« i s stepeništem u dvorištu vrh čijeg je ulaza reljef s dvije anđeoske glave i medaljom Kristova monograma IHS okružen grančicama palme. Taj monogram je čest od XV do XVIII stoljeća osobito u dubrovačkom kraju, a na Visu je rijedak, ima ga još na jednim dvorišnim kasnobaroknim vratima južno od crkve Gospe od žalosti.

Blizu Molinarijeve kuće je renesansna višekatnica s renesansnim balkonom, čiji su stupići do polovice zatvoreni da vjetar ne smeta nogama, kao i na jednom kasnobaroknom balkonu u glavnoj ulici Male bande.

U Maloj bandi ističe se Foretićeva višekatnica s dvorištem i terasom koju nose kasno barokne arkade pod kojima je konoba i tisak za tješćenje vina s postoljem udubenim u pločnik koje se sreta još od antičkih rimskih vremena u Dalmaciji. Za kućom je perivoj. U kući, koja bijaše bogato opremljena, rodio se 1888. godi ne slikar Vinko Foretić. U tom dijelu mjesta ističe se nekoliko kuća s kasnobaroknim balkonima. Među njima je Marinkovićeva kuća s balkonom ograđenim stupićima »dvostruke kruške« nad morem i s bunarom u stubištu nad kojim je udubina s ižljebanom ren<‘ sansn om školjkom, reljefnim baroknim cvijećem i ljudskom gla vom. U blizini joj je trokatnica iste obitelji s dva balkona u ulici, s kasnobaroknim grbom sred nadvratnika, u čijem su donjem polju tri

:,,vijezde, a u donjem srce s cvjetnim ukrasima te sliči onome na rrobu Ivana i Petra Marinkovića u Mustiru iz 1735. godine.

Marinkovići su, dakle, izgradili sklop baroknih kuća na jednom rtu i njihovi balkoni i grb strše nad morem. Zapadno od n jih. na drugom manjem rtu, gdje je danas »jastogiera«, sagradili su svoje kuće Mardešići. Njihova preinačivana kuća, zvana »Kuzmina«, ima balkon i prostrano dvorište sa slupovima za odrinu i s kamenom. dugom zidnom klupom na konzolama. Ogradni zid dvorišta i perivoja ima petnajestak pušarnica. Na žalost, veliki zidni umivaonik, vanjsko stepenište i slikoviti dimnjak su srušeni i jedinstvo barokne kuće.

7\l) u Komiži se spominje 28. II 1791. godine kuća del signor conle Luca Borcich-Bucco, a 7. XII 1804 spominje se conle Niccolo Borcich Buco.

Spis bilježnika. A. Foretića iz Komiže (1796-1822). HAS.

Vidi bilješku 392.

u kojemu se usklađivahu svrsishodnost i slikovitost, je osakaćeno kao i kod mnogih drugih.

Sred malog trga kraj lučke kapetanije ističe se prikladnim urbanističkim smještajem Zankijeva trokatnica, s dugim balkonom uzduž pročelja, vrh kojega su, kao i vrh stražnjeg kućnog zida, na

»Zonkotot”a” kuća u Komžži

pobočnim krovnim zabatima vitke piramide s kuglama na šiljku, o kojima sam ovdje već pisao, spominjući ih na dvorišnim vratima župske crkve u Visu, da su česte u dalmatinskom graditeljstvu, ali su rijetko postavljene uz krovove kuća, npr. na Lazarovićevoj kući

iz početka XIX stoljeća sred Kučišta na Pelješcu. Između njih je na Zankijevoj kući plastično oblikovan dimnjak postavljen kao istaknuti ukrasni naglasak, a tih ukrašenih i raznoliko oblikovanih dimnjaka ima mnogo osobito u Hvaru. Nad balkonom je reljefno iskićena mala udubina s Gospinim kipom.579) Uz južni zid se penje vanjsko stepenište, a na sjevernom je nad ulicom balkon. Zmaje ve glave zubata ždrijela rezane u opeci strše poput gotičkih crkve nih točaka (gargouille) i odvode kišnicu sa razčlanjena krova. Gra ditelji i vlasnik ove kuće, a taj je vjerojatno bio vitez i kaštelan komiškog kaštela u prvoj polovici XVIII stoljeća, Antun Zanchi. maštovito su je zamislili i ukrasili, očitovavši tako u njoj slobodu pokrajinskog graditeljstva. Zanchi je bio istaknut i bogat, pa je njeg-:>va obitelj imala oltar u crkvi sv. Nikole sa slikom Gospe sniga, kojemu je on u oporuci 1733. godine ostavio dvadeset duka ta,580) a možda je on dao sagraditi i već spomenutu Zankotovu kulu u PodšpiZju.

Sloboda pokrajinskog graditeljstva očituje se i u inačicama balkona još nekih komiških kuća s različitim stupićima kamenih ograda i s profiliranim konzolama. Nekima su stu pići sasma odvo jeni, a nekima spojeni do polovice da se izbjegne propuh i pogled odozdo. Mnogi su sada zbijeni u ulicama, ali se nekoć sa njih uži valo u pogledu na pučinu i živost svinute i slikovite luke pune ribarskih čamaca i jedrenjaka koji se u njenom zatišju sklanjaju od uzburkanog mora ili krcahu bačve vina, vreće rogača i kabliće posoljene ribe, komiške proizvode s čijom prodajom se i gradilo te kamene kuće.

Njihova je kasnobarokna unutrašnjost osakaćena i pregrađi vana ponajviše u prošlom stoljeću. U nekima su ipak još ostali prizemni dućani i zanatlijske radionice zadržavši ponegdje i svoja niska »vrata na koljeno«. Od XVI do XVIII stoljeća spominju se u oba viška mjesta dućani, i to u Kutu zlatara Tome Vetanića,581) Ju 1i j a Jak š e,582) Jak ova V i da 1i j a583 ) i Ju I i j a H e k to

r ovi ć a, 5 8′) kojih je bilo i u Hvaru. Iz toga se vidi da su, kao i drug-

579) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 79.

580) 13 giugno 1731

Cavaller Antonio Zanchi castellano del Forte di Comisa …

Spis bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS; Oporuke biljež. J.

Sibischini (1730- 1766) 19. X. 1733. HAS.

Kuća u Komiži spominje se 18. V. 1821: »nel sestiere di Banda picola presso il luogo cosi detto Palazzo Zanchi«. Biljež. spisi A. Foretića 1795. HAS.

58J) Vidi bilješku 40.

562) Vidi biliješku 558.

ri83) 163 Indictione I giorno veramente li 25 del mese di 9 bre fatto a Lissa nella villa di Cut nella bottega del signor Giacomo Vidali …

Spis bilježnika I. Balcilucio (1616-1677), str. 98. HAS.

“””> adi 8 aprile 1632

Fatto a Lissa nella villa di Cut nella bottegha del signor Giulio Hettoreo …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 7, str. 6’. HAZ.

Balkon iz XVIII stoljeća u Komiži

dje, plemić5i85) i pučani:->86) t rgovali 587) sitnom robom.688) Nad duća nima589) i konobama u prvom katu je bila često dvoranica !roja je služila kao blagovaonica i gostinjska soba, a uz nju su bile četiri

24 jan. 1591.

Fatto in comisa in bottega Domini Francisci Mladinovich … 24 jan 1591.

fatto in comisa nella casa di mei;ser Francisco Mladinovich …

Hvarski bilježnički spisi 1591. HAZ. Vidi bilješku 577. Obitelj Mladineo se, dakle, u XVI stoljeću nazivala Mladinović. Usporedi Nižetić Niziteo, Cetinić Cetineo itd.

adi 17 luglio 1609

nella villa di Comisa in botega di merce di Fausto da Sibenico …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 5 (1601-1612). HAZ.

21. XI 1622

. . . a Lissa nella bothega di merce de Michel Maffiole …

Hvarski bilježnički spisi (1621-1629), sv. 6, str. 43. HAZ.

51,8) 1705 Indictione 13a il giorno d’l8 dicembre. Fatto a Lissa Terra Luca in Botegha tenuta dal signor Gio. Gentilich …

Spisi bilježnika A. Ghericeo str. 435. HAS.

589)

Ad 13 novembre 1717

Per constanza brazza 9 Lire 1 : 10 il brazzo comprata dall’Ebreo

– L. 13: 10

Ibid. str. 452.

sobe za spavanje. Taj česti starinski raspored je izmijenjivan pon,1j više zbog obiteljskih ili kupoprodajnih dioba i zbivanja pod istim krovom pa je stoga mijenjan i red prozora i otvora. Ipak je u ponekoj kući ostao prvotni raspored sa starinskim profiliranim vra tima, stropnim zubcima, kamenim ormarima i umivaonicima, te danas još možemo sagledati stara prostorna [·ješenja unutra njosti.

U srušenoj puškarnicama utvrdenoj kući Marinkot’it:a Đubra

u Maloj bandi, kojoj još na zapadnoj strani strši šest konzola ;;r u jC-

Barokni zidni umit•aonik u Komi.ii

nog balkona, zidni umivaonik ima izraziti oblik s profiliranim okvi rom, policom za vješanje bakrenih posuda i udubinu za umivanje. pod kojom je reljefna maska među svinutim lišćem kao u renesans nim ljetnikovcima Hanibala Lucića,500) dubrovačke vlastele581 ) i u kućama na susjednom Lastovu, Korčuli i ostalim primorskim mjes tima od XVI do XVIII stoljeća.

0t>O) C. Fisković. o. c. (1), sl. 12, tabla XXVII.

• 1) C. Fisković, o. c. (188), sl. 18, 19, 24, 25.
Prema svojim oblicima i rasporedu, građi i kamenom namje štaju, dvorištima i terasama kuće u Visu i u Komiži iz XV-XIX.

.Ioljeća sliče onima u ostaloj Dalmaciji. Bijahu slično snabdjevene> kamenim namještajem, a poneka i ukrasima. Nekoliko njihovih balkona može se ubrojiti među one najdulje na dalmatinskim kuć nim pročeljima kao što su gotičko-renesansni balkon Paladinijeve i Kapelove palače u Hvaru, barokni balkoni opatskog dvora iz 1658. godine ili već spomenute Foretićeve kuće pokraj nekada šnjeg brodogradilišta kraj Juranova rta u Korčuli, Milesijeve pala če u Splitu, Boškovićeve kuće sred Dubrovnika i Harašićeve sred NerežE,ća na Braču itd. Mnogi kameni balkoni imaju ukusno i razno liko kovane željezne rešetke iz XVIII i XIX stoljeća u bezbroj razli c:itih moliva.

rrozor s 1·c>kti:om 1• Kut u

Poljskih kućarica ili »bunja«, građemh u suhozidu i natkritih svodom ima i na Visu, ponajviše uz vinograde, ali ne u onom broju kao na susjednom Hvaru i Braču. Na njih se, kao i na bezbroj običnih kuća, koje nemaju posebno spomeničko značenje ne mogu ovdje osvrtati, jer imaju opće dalmatinske, otočke oznake.

Po navedenim prim jerima kuća vidi se da se tip dalmatinske kuće u bezbroj inačica ra:;prostirao uzduž čitave obale. da je za hvaćao gradove i sela i da je osobito u XVII i XVIII st. balkon bio omiljen, osobito u južnoj i, evo. u srednjoj Dalmaciji. Te kuće nisu bile ropske kopije ni italskih ni mletačkih kuća i palača, nego već u XIII stoljeću poprimaju međusobne zajedničke crte od Raba

do Ulcinja. lako im od XV stoljeća nakon mletačkog zauzimanja Dalmacije mletačke kuće sve češće služe za uzore u mnogim poje dinostima, na njima se ipak vidi slijed vlastitih obilježja, one se tipiziraju i čine vidljivu skupinu u razvitku ne samo hrvatskog

već i južnoslavenskog graditeljstva, u kojem je trebalo konačno i njih istaknuti. – -(□

:,

11

11

I

1′

11

li i1 1li,

11

F=!’i i I I 1 I i j ! ! ± i L ‘ i I i I · I ::4=:t

Kuće u Komiži iz jednog priloga molbi za pregradnju 1848. godine

Viške kuće i ljetnikovci pokazuju posebno da je stambena kul tura bila od XV do kraja XVIII stoljeća na Visu razvijena. iako je otok bio udaljen od žarišta stare dalmatinske kulture i nije na njemu bilo grada. Razvitku te kulture pridonijelo je mnogo pri-

rodno bogatstvo otoka, vinogradarstvo i ribolovno more. Zbog toga su mnogi vlasnici ribarskih lađa i mreža i mnogi zemljoposjednici. članovi starih viških rodova, hvarski plemići i bogatiji građani ovdje gradili svoje kuće i ljetnikovce. Hvarski građani su provo dili osobito u Visu ljeto da izbjegnu gradsku vrućinu, a jesen da nadziru berbu i skupljaju ljetinu sa svojih posjeda, oslobođeni javnih, gradskih dužnosti kojih na ovom otoku skoro nije za njih ni bilo.

U viškoj Luci se stoga na terasama, u vrtovima i u dvorišti ma razvijao i društveni život, pa je prirodno da su ga zavoljeli

i hvarski književnici i eruditi XVIi XVII stoljeća.

HVARSKI I VIŠKI KN.TI2EVNICI NA OTOKU

Ponegdje su među ovim retcima spominjanje kuće hvarskih i viških pjesnika i književnika, ali ću se ovdje na te erudite ipak posebno osvrnuti, jer su oni doprinijeli uzdizanju kulturne sredi ne na otoku u kojoj su nastajali i oblikovali se umjetnički, likovni spomenici.

S mnogo osjećajnosti jedan od vlasnika ovih ljetnikovaca, već spominjali Marin Gazarović opisao je ljepotu Visa i boravka u nje mu u predgJvoru svog »Murata Gusara«, objavljenog 1623. godine i posvećenog hvarskim plemićima da ih potakne na jače uživanje ovog ugodnog seoskog zatišja:

» . . . Znayuchi da nasih dan, veleuas slaca poyenyee nasega yazika u koisam hotio, kolikosam vmio, Vis proslaviti, za neka kada na gniemu budete, razgouratese stiuchi ovo Morsko Razgoua ranye, gdi nasih dan moxese zemaglski Ray postauiti, d toy za ve like koristi dragosti , vtisenye, i razgouori kogi na gniemu moguse vele lipo vxiuati. Na komu pravuu ri nie velika zima, ner ako kada s’ lednise, ali snig pobili, toy bude za malo vrimena. Liti toli koye tepline nisu vele zalihe, gdiye viditi i uzivati vikouito prema

litye ne samo po razlikom cuityu, i po ostalih razlicih stuari, da tko u Visko lipo stanye doyde vdigliese vcini narocit, dobroust, i zdrau, gdi su stalci sui veseli, zdraui, i narociti. Na komu sue ca

godir reste sveye, od velike kriposti d naulastito trave, sueye zdra vo, tucno, pichno, lipo i izuarsito. Gdi kadse sie Psenica, ali ostalo, nemorese nayti lippliega, koristniyega, ni slayega, zarna.

A’od uina nemogu dabil htio vele i vele pisati iz gouoriti kri posti, koje, toliko slacayu i tolikosu obicna daye viditi u kupi daye toko zlata razliueno i izkre ogniene iz gniega skacu, miris ima,

iedna stuar ka ti glauu sarce, i sua chiutyenya kripi u pitiyu.

V’isto u gniegoumu bityu na nahodise takmenosti, koye xeyu varchu suich ostalih gasi, i Gospoda Bnetaska iL velikoy scini darxe Visko vino, koga gdi nie nie rici, veselya,niprauoga stouanya. Gdi zemglia za lozu ne moxese prilicnia nayti, ni gliupcia i za dobro-

tu, i za mnostuo, Radi koga vzroka hochie yedni da ye u gniemtL Bako naypria lozu vsadia. Na komu prem da ne daxyi stte lito viditye grozdye toliko zarnouato, i suitlo, da pari dami, suaki dan daxgic tihi pada, tolikosu nochne pichne rosice, i zdalaye uas Otok supagl koya supglina hlad zdala cini. I grozdye toy, onca schies meu ostalim grozdiem poznati, buduchi zarno vele velilco,

i puno vina. Da vochia suakoyaka sladka daye cuti u vstih kako

zakar gdise razliye. Viske gore suesu pokrivene zimoradom Marti nom, Smarcami, Smrici, i Boryem, ki-rni darui kad pale pechi, ali ogagn cine, cuyese tay miris dati vas xiuot naslayuye. Od ktida celice vade med i zanose dase nemoxe stuar kripostniya ni zdraui ya, Da cachitL rechi od viskih kozlich Twyise nahode u gniemu,moxe lise slaye gizbine nayti. dasam vidio vele plemenitu Gospodu da osta ngliayu suakc letechie xivine, pri gnih, V zemglisu suaka pichna,

zmaye, pai,ci, ni ostale gadeline ne vde couiku. Toteye 1·azlika diuiya xiuina za poyti s harti louiti, sokoli plemeniti u gorah razlici mramori, razlike parzine, Rude tolikoye zesi, pticic suakih 1’i suako i:rime razliko poyenye, i xuberenye, More puno ribe. s1wlco yake. lipee, i zdraue: lise, sardel, skusi i ostalih litgnih rib. od kih nemoxese stuari pichniye, pritiliye, ni boglie. Od hih tokose

blago radi, da se nemoxe yazikom izrechi tko ni vidio. Zatoy nemani iL gniemu bilaye toliko moguchia Kraglieuina. Toliko da za gniegouo izuchie dobro, i obilno stanye. iza ra. kose gori recene, hotiosam ouo Morsko Razgouaranye slo.l;iti, iL nas Narauski yazik. na nacin Gusara Latinskoga, a komu StL imena Viska a misto Vis. koga al.:ochiete obilato, zdrauo, mirno, i dobro xiuiti. nemoytega ostaugliati, da cestose nagn vticise, zacye ono kako zemglia od obechianya iL nasih mistih. !’kada toti budete 0110 moye razgoua ranye hotiyte Komgodire stiti. Spominuchiuam dasam ono sloxio stechi na Visu, za gliubau osobitu ku nosim vam,… «502 )

Pored tog odlomka posvete, u kojemu zvuči drevna čakavština i u kojemu su se uza svu manirističku kićenost iz kraja XVI i po tetka XVII stoljeća, ispoljiti najiskreniji doživljaji što ih je Marin napisao prnžet ljepotom otočkog života, sadržaj »Murata Gusara« i »Ljubice« svjedoče njegovu ljubav prema Visu gdje je pjevao svoje stihove. Lica tog »morskog razgovaranja« slave ljepotu Visa. pretpostavljaju mir otočkog i seoskog zatišja gradskom životu, hvale plodna polja, ribolov, lov na zečeve i ptice, tihe šetnje, ali i pjesme družina koje piju probrana vina i sretaju se sa strancima koji ih posjećuju, spominju ljepotu otočanki i njihovih kuća koje su

svakomu koji voli tišinu, ljepše od gradskih palača. Oni. dakle, pona vljaju. onu pohvalu Visu. koju je pjesnik izravno izrekao u posveti i-VOg »Murala Gusara«.

Dobro hochiu ya Vžsanom Lipue Vis oti poglia, i gore

Sfeye 1:ochno, tokoy more, Gdigim riba stogi stanom.

Kigod Otok voda oplaui Vskut Mora Adriana,

Nit drasega, meni stana, Od onoga viditel vi?

Blaxenstouose men i cini S’dobrim sarccem uxivati, Oni lip Vis i vgniem stati,

Ponixena premda stanya, Neg 1l Gradih oudikasu, Vechie hfale gradov dasu Diu Gospod, i imanya.

Onde hod stat tho mir xeli V’gradih su licimiri Nemirnisu gradu miri

I gliudi tl gnih mali i veli.

Oudmox poyti ribe tirat.

Mox poyt zec;e stim loidti, I ptic sfakih vhititi,

I veselya sfaka izbriat.

Imas lipo s tim opyenye Drusbe lipe, piche izbiras, Vina kachies, ti pribiras Inostranaz dohoyenye.

Poglia rauna, vochia lipa, Sfako vrime ko dohodi,

S’mirom mox poyt kudgod hodi Xenesu pak lipa kipa

Kuchie lipiglie neg v Gradih Kagod hochies tot uxitLay Lipye xitach Cuitko oud tay,

Ako xiuot drag tiye tih.59S)

Pored tih riječi Neptuna, a osobito Ciesere, pjesnik je i u svo JOJ bukoličnoj pjesmi »Kada travan« također pohvalio Vis.591) On je doista mogao na tom otoku sve to proživiti, pa ti stihovi, kao i pro za spomenute posvete, imaju i kulturno-povijesno značenje, jer ilustriraju ladanjski život bogatijih posjednika na Visu krajem XVI i početkom XVII stoljeća, koji nisu u svojoj dokonici mogli,

:, :l) Ibid. str. 17,61-63.

Wl) I-I. Morović, Iz poezije Marina Gazarovića, Mogućnosti br. 9, str . 990.

Split 1963; Isti, Sa stranica starih knjiga, str. 87.Split 1968.

a često ni htjeli, sagledati kraj sebe teški život viških težaka i riba ra koji su im zapravo omogućivali svojim napornim radom plando vanja, a Gazaroviću i njegov književni rad. Na Visu je napisao pored »Murata Gusara« i »Ljubice«, svoje lirske pjesme i napojni cu viškom vinu »viščini«, jednu od prvih anakreontskih pjesama u hrvatskoj kn jiževnosti5,9•) po uzoru pučkih popjevaka, koje će se biti pjevale na tom otoku. A da je doista i praktično koristio vrsnoću tog vina pokazuje činjenica da je povećavao svoje viške vinograde, pa je 1604. godine kupio i Pastoričićev vinograd u Ve lom polju.690) S Visom je povezana njegova crkvena drama »Prik a zanja života i muke sv. Ciprijana i Justine«, jedna od posljednjih drama te vrste u hrvatskoj književnosti, koju je napisao pod upli vom katoličke obnove. U tom crkvenom prikazivanju opjevao je svece koji se štuju, kako vidjesmo u plemićkoj crkvi sred Kuta, pred kojom se na stepeništu ta dosadna predstava mogla i prika zivati puku da ga obuzdava produbljivanjem njegovih vjerskih osjećaja. 2iveći na prijelazu iz renesanse u katoličku obnovu, on je i izrazio u svom životu i pisanju suprotnost tih nadzora. Dok se poslan u Mletke od hvarskih plemića uspješno zalagao kod vlade za osnivanje samostana strogog benediktinskog reda za zatvaranje njihovih kćeri koje bi im inače raspačale imanje, tiskao je u tom gradu svoje erotske stihove u kojima je pozivao tu istu vlastelu na užitke i gozbe u Vis, hvaleći tjelesnu ljepotu Višanki.

Ali i prije Gazarovića hvarski književnici Petar Hektorović, Hanibal Lucić i Jerolim Brtučević, koji bijaše 1571. godine i viški sudac,597) dolažahu u Vis598) u toku XVI stoljeća kada je ladanje plemića u otočkim selima bilo uobičajeno i vješto isprepleteno s nad zorom nad radom njihovih kolona i težaka. Na otok je dolazio i hvar ski pjesnik, slikar i glazbenik Martin Benetović, pa je krajem listo pada 1589. godine kupio u Luci neki vrt,599)

·,,.);, luid. sti’. 991.

,;.;i ) Die 3 aprilis 1604

Giucomo Berislava ha come procurator di Zorzi Pastaricich vecchio … venduto … a ser Marin Gazzari … li capi d’una vigna posta a Lissa ne! campo grande …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 5 (1601-1612). HAZ.

5:;1 ) G. Novak, o. c. (165), str. 162.

‘-116) Oba Jerolima Br!učevića su boravila na Visu: 1592 26 aprilis Lissa

… Hieronimus Bertuzi del signor hortenzio …

Hvarski spisi kneza M. Balbi (1591-1592). HAZ.

9 mart 1591

Dominus Hieronimus Bertucius quondam

Domini Andree … vendidit … unam vineam in terreno ei contiquo posito Lisse in campo magno loco vocato pod sello …

Hvarski bilježnički spisi 1591. HAZ.

13 luglio 1604 … fatto a Lissa nella villa di Cut in strada publica presso !a casa della signora Antonietta relicta quondam signor Giro lamo Bertuzzi quondam ser Hortenzio .. ,

Hvarski bil ježnički spisi, sv. 5 (1601-1612), str. 384. HAZ.

, ‘.!l.1

20. X 1589 … Dominus Martinus de Benedictis … Spisi bilježnika Petra Bervaldi. HAZ.
Poslije Gazarovića u XVII – XVIII stoljeću na otoku je bora vilo nekoliko književnika koji su bili kao Višani povezani sa svo jim imanjem i voljeli su više da ih koriste i da vrše svećeničke dužnosti među svojima nego da ureduju i žive u gradovima. Šime Ljubić piše da je i Aleksandar Gazarović napisao tri sveska »Avve nimenti istorici« 1660. godine u Visu. Erudita i književnik Antun Matijašević Karamaneo ostavio je svoje namještenje odgojitelja vlasteoske djece u Mlecima, raskoš i kulturnu sredinu privlačnog i glavnog grada republike i javio 1704. godine svom prijatelju Spli ćaninu šori da će u rujnu časno iz te »bare ropstva izronit i«.600) Njega nije privlačilo šarenilo zabavnih Mletaka, već mu je taj

»grad prepun svijeta postao pu.st«6°1) osobito nakon odlaska njego va prijatelja kojemu je, kao i drugima, pisao odatle pojedine reče nice bosančicom i latinski izbjegavajući kićenu taljanštinu svojih suvremenika i gospodara koja mu je izgledala neiskrena:

Laž za parvom, drugu. i treću. Zač u. Bnecih svak govori

U bnetački jazik neću. Odpisati mome Sori. Neka koju. misal nima

Da od mene laži pr ima.s02 )

U listopadu on se vratio na svoj rodni Vis opkoljen morem »vagis obnoxia flu.ctibus Issa«,s0s) usprkos straha od gusara. U Luci, gdje se u XVIII stoljeću spominju kuće Karamanovića i Matijaševića. nastavio se baviti književnošću,604) odbivši ugledno i unosno mjesto kanonika u gradu Hvaru, iako je njegov Vis, za kojega Farlali tada reče da osim vina ničeg nema,605) oskudijevao sigurno u mno-

oou) Antonius Carameneus Gregorio Sorio Salutem dicit

. . . Spero, immo confido brevi, post Kalendas scilicet septembris me ex hoc servitutis, licet horificae, ut videtur, vado emet·surum …

Venetijs XIII Kal. Sextilis

A. M. Karamaneo, o. c. II. str. 15.
w,) … ut frequenfjssima civitas, infrequen tiae mihi specimen praeferat …

Ibid. str. 2.

002) Ibid, str. 1.

G03) Ibid I, str. 80 (Olivetum).

OOI) 1735 22 novembre

… Fatto in Lissa Banda piccola in casa di solita habitatione delli fratelli Mattiasevich (spominju se dva brata Don Nikola i Domenik): 1738 16 luglio … a Lissa Terra Luca in strada publica appresso le case Caramanovich …

Spisi bilježnika J. Sibischini III (1735-1741). HAS. Karamanovići se spominju u Luci u prvoj polovici XVII stoljeća:

2. r 1649 … Caramanovich … ; Adi 21. VIII. 1660 … presenti accio
Zuane Caramanovich …

Spisi bilježnika J. A. Jakše, str. 106, 191. Općinska Knjižnica u Visu.

W 5) o. C. IV, str. 240.

go čemu. Premda je lu nedostajalo i papira za pisanje on se dopi sivao s mnogim Talijanima i Dalmatincima koji su se bavili povije šću i arheologijom i smiono napadao neistine koje se bijahu usta lile u crkvenoj povijesti. pjevao na latinskom i lu·valskom, zadi vljujući i svog prijatelja Jerolima Kavanjina koji je isticao njego vu slobodu:

sad na Visu rodnoni plodi. čateć libre u sl obodi .01111)

Drugi Matijaševićev znanac i suvremenik. književnik Andrija Vitaljić se sklonio u svoju rodnu Komižu gdje je kao župnik nepre kidno, prema izjavama njegovih župljana 1681. i 1698. godine, uzor no vršio svoju svećeničku službu ne napuštajući nikad župu već samo kada bi se zbog poslova zalijetao do Hvara.60i) Istaknuo je stoga i u izdanjima svog »lstumačenja pisnih Davidovih u spiva nya slovinska sloxenog« tiskanom 1703. i u »Ostanu Boxye gliu bavi« objavljenog 1714. godine, da je on » Visianin iz Komiže«6.0B) Prionuo je sasvim toj ribarskoj i težačkoj sredini koja ga je zavo ljela i željela da tu do smrti ostane.6°9)

Jednako je tako i viški književnik Mihovil Milinković ostao u prvoj polovici XVIII stoljeća trajno na otoku u prvoj polovici XVIII stoljeća kao župnik Visa i Komiže, izjavivši 1751. godine pred crkvenim vlastima kratko i odlučno: »Odavle ne odlazim/«610 )

Na hrvatskom jeziku pjevao je i već spomenuli Silvije Martinis. Tako je i osamljeni Vis pridonio svoj doprinos razvoju hrvatske barokne književnosti, a njegovanje našeg jezika, koje su širili sva tri njegova književnika, cijeneći upravo zbog jezične ljepote staru dubrovačku književnost, razvijalo se ovdje i dalje. Nikola Vukaši nović je uklesao na svoju nadgrobnu ploču već 1607. godine hrvat ske stihoveG, 12 ) pop Petar Bralić pisao crkvene matice početkom XVII

1<lli) o. c. sti-. 156.

r-0,) 20. VII 1681. Izjavio je da prima 30 dukata i:

… Io sto qui conlinuamenle eccetto che qualche volta mi porto a Lesina per qualche mio affare importante ma lascio in luoco mio reverendo Capellano …

Vitaljićcva izjava pri pohodu biskupa Prtulija.

Spis pohoda biskupa J. Priuli, str. 87. BAH.

OC• ) D. Berić, o. c. (106). str. 292.

W.1) Pri pohodu biskupa Priulija nastojnik crkve sv. Nikole je 1zJavio o Vitaljiću: … Fa le parti sue da predicatore ct Dio volesse che stasse in queslo luoco [ino che \’i\’e …

Vicko Kuljiš je izjavio: … AUende bene alla sua chicsa da vero religioso come t·ummanda ii S. lddio con edilicatione di tutto questo popolo.

Spis pohoda biskupa J. Priuli. BAH.

ijlO) 2. VII 1751. ·

Za njega su izjavili pri pohodu biskupa da je religioso degno e di buoni costumi. On je izjavio da prima 25 zlatnih cekina od crkvenih nastojnika i »Da qui non parto«.

Spis pohoda biskupa C. Bonajuti. BAH.

· ‘ ‘ 1) C. Fisković, Zaštita i popravak spomenika u Dalmaciji 1950-1951.
stoljeća u Visu nas1m jezikom,612) a !van Nikola Jakša, Višanin i župnik Kaštel-Štafilića, koji se potpisivao i svojim viškim obitelj skim nadimkom Duhnić613) pisao u računske knjige bratovštine povjerene mu župe 1715-1720. godine svoje hrvatske tek djelomi čno objavljene stihove.614 )

Renesansne i barokne kuće u Komiži i ljetnikovci u Visu po vezani su, dakle, kao i dubrovački od Zupe do Pelješca ne samo s razvojem našeg graditeljstva već i stare hrvatske književnosti, koja je i na ovom otoku našla pobude, jer je narod jedva razumio službeni talijanski jezik.61;;) Stoga su i javni bilježnici morali oporuke, koje su zavodili u svoje bilježničke knjige službenim talijanskim jezikom, oporučiteljima pročitati, prevoditi i rastumačiti na hrvat skom jeziku, onako kako su im ih ovi i kazivali,661) a zaključke koje je 8. studenoga 1729. godine donijela pred komiškim Kaštelom skupština od preko osamdeset pučana, bilježnik je morao, radi mletačke vlasti, prevesti i zapisati na službenom talijanskom jezi ku, ali da ih Komižani razumiju i provjere, preveo ih je na hrvat ski, jer iako bijahu već puna tri stoljeća mletački podanici, ipak nisu bili naučili talijanski, pa dočekaše ne poznavajući ga i pad Mletaka. Stoga je i 1805. godine bilježnik, uvodeći u bratimske knjige odredbe bratstva na i onda još uvijek službenom talijan

skom jeziku, morao da ih bratimima prevede na materin jski,617)

na drevnu i slatku čakavštinu ovog otoka, koja svojim sazvučjem upotpunjava njegovu staloženu sredinu.

HORTIKULTURA

O uzgoju cvijeća i ukrasnog bilja u dvorištima, na terasama, balkonima i prozorima dalmatinskih kuća, nema puno podataka,

Zbornik zaštite spomenika kulture II, sv. 1, str. 154. Beograd 1952.

< 112) Knjiga krštenih II (1628-1675). ZAV.

613) Ibid.

C”‘) H. Morović, Nepoznati hvarsko-viški pjesnik iz početka XVIII sto ljeća. Bilten Historijskog arhiva komune hvarske 5-6, str. 91. Hvar 1963.

ris) Spisi bilježnika A. Foretića iz Komiže (1796-1822), passim. HAS.

3. V 1736 … letto et riletto et in linqua slava interpretato al sudetto testatore .. .
28. I 1742 … Qual testamento vedutto da me Nodaro ala presenza d’infrascritti Testimonij letto et in linque slava interpretato de verbo ad verbum al sudetto Testatore …

Spisi bilježnika J. Sibischini. Oporuke HAS.

G 16) 8. XI 1729 … Qual parte leta et esplicata nell’Iddioma slavo a maggior inteligenza di tutti e ballotata a bosolo coperto hebbe pro ottanta due, contro niuna e fu presa …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

C 17 ) Računska knjiga Bratovštine presvetog Sakramenta u Komiži (1757- 1805). HAZ.

Računska knjiga Bratovštine presvete krunice. Komiža (1722-1806),

HAZ.

ali se u splitskom gradskom zakoniku spommJu u XIV stoljeću

»viridarium« i »protensum«,618 ) a i K. Jil’eček piše da se u Kotoru na „vadrilima« i »altanama« srednjovjekovnih kuća gojilo cvije će.619) Široke kamene ploče na konzolama pred prozorima dviju trogirskih romaničkih kuća vjerojatno su služile za posude s cvije ćem. Taj običaj je bio u XV-XVI stoljeću i u Mlecima, pa su i mletački slikari naslikali na realistički prikazanim balkonima i pro zorima vaze sa cvijećem: Carlo Crivelli na svom »Navještenju« u Frankfurtu i Londonu,620) Vittore Carpaccio na slikama »San sv. Ursule« u mletačkoj Akademiji i na slici »Dvije mletačke gospo đe« u Muzeju Correr,621) a jedan nepoznati slikar iz XVII sto ljeća na kompoziciji »San sv. Josipa« koja je iz zbirke Boschi pre nesena u korčulanski Gradski muzej.

Početkom slijedećeg XVII stoljeća Juraj Baraković u svojoj

»Jaruli« spominje cvijeće na prozorima palača:

Mnogokrat zuitak po naravi iznicha Lipsci budde iz planine i schrac;ce Neg usayen od mudroga i;louicha Na prozori pribogate polai;ce

Gajenje cvijeća u perivojima kraj kuća i ljetnikovaca u Du

brovniku i na Hvaru u XVI – XVIII stoljeću je poznato i o nje mu sam opšireno pisao,622) pa je prirodno da je ono bilo i na Visu

razvijeno. Hvarski plemići i bogatiji građani vlasnici viških ljetni kovaca bit će prenosili sa stambenom kulturom na Vis i hortikul turu koja je, kako se zna iz Hektorovićeva »Ri banja«, a vidi i u Lucićevom l jetnikovcu , bila u Hvaru razvijena.

Okrugli i osmerostra ni kameni stupovi, koji su ovdje već spominjani držali su na popločanim terasama pred kućama odrine drvenih gredica, koje su činile sjenicu od vinove loze već krajem XVI stoljeća u Gazarovićevu ljetnikovcu i pred još nekim rene sansnim i baroknim kućama osobito u Kutu. Gazarović spominje u svojoj pjesmi »Kada travan« tiskanoj 1623. godine miris cvijeća u sumraku sred svog viškog perivoja:

U Visu sam poćijući Sfake slasti imajući

I kad opet sunce sajde Miris cvitja tot se najde U perivoj

c si ) I. Hanel, Statuta et leges civitatis Spalati, str. 176. Zagreb 1878.

6 i! 1 ) C. Fisković, Romaničke kuće u Splitu i u Trogiru.

Starohrvatska prosvjeta III sv. 2, str. 146. Zagreb 1952.

f.”lO) G. Perocco, Carlo Crivelli, tabla IX, X, Milano 1963.

6 1) G. Mariacher, II Museo Correr a Venezia, Dipinti dal XIV al XVI secolo. str. 63. Mleci 1957.

f1. 2) C. Fisković , o. c. (1); o. c. (188).

226

lzajdu moj Nikad pišuć Nigda uzdišuć

A pod voćem gustim kimgod

Išću najti slatkost kugod

Vis uživ am623 )

U perivoju je, dakle, bilo i voća i cvijeća. Osim vinove loze u XVI stoljeću povijahu se uz kamene stupove i miomirisni jasmini (Ja sminum officinale L.) koje Hektorović spominje u perivoju svog Tvrdalja. Iz dopisivanja Perine Ghericeo sa svojim mužem, viškim javnim bilježnikom Antunom Ghericeo 1777. godine, doznaje se da su u Visu uspjevali gelsamini, bijeli i ljubičasti karanfili, koje joj je on slao u vazama u Hvar. Iz spisa pohoda biskupa Bonajutija vidi se da su Višanke u dvorištima i na prozorima svojih kuća sre dinom XVIII stoljeća gajile cvijeće, kao što običavaju i sada, a već su spomenute ukrasne jarule u renesansno-baroknom dvorištu Mar dešićeve kuće sred Luke i ograđeni vrtići u dvorištu prostrane Ja kšine kuće tog stila u Kutu, u kojima se gajilo cvijeće.624)

Od hortikulturnih stabala bit će na Visu već u XVIIT stoljeću njegovana palma, poznata, već u dubrovačkom kraju u XVI stolje ću,625) jer ju je na otoku vidio 1840. godine pisac Marko Ka:roti, 626 ) a na susjednom Hvaru je spominje nekoliko pisaca krajem XVIII stoljeća, ali možda je ona tu rasla već sredinom XV stoljeća, jer se tada zapadna gradska vrata nazivlju »La porta del Datallo«.627 )

Naziv jednog predjela »Kumpris« otkriva da je na Visu bilo i čempresa.628) To uostalom izgleda prirodno, ali treba napomenuti da ih, možda, u hvarskoj općini nije bilo u XVI stoljeću, jer Petar Hektorović ističe da mu je »čeprise« i oleandar poslao Mavro Ve tranović iz Dubrovnika.629 )

U katastralnoj mapi iz sredine prošlog stoljeća nije na Visu ucrtan nijedan veći perivo j,630 ) već samo nekoliko malih kućnih i dvorišnih vrtića ispresjecanih puteljcima. U njima se također moglo gajili ukrasno bilje i cvijeće. Književnik Antun Matijašević Karamaneo koji je u Visu posjedovao polja, kuće i vrtove bavio

G7.3) H. Morović, o. c. (594).

2′.V.) C. Fisković, Stara hortikultura Visa. Hortikultura X, br. 2, str. 21-25, Split, 1964.

i:.:.;) C. Fisković, Palma u našoj hortikulturnoj baštini. Hortikultura

XXXIII br. 1, str. 4, Split 1966. P. Zoranić u svom opisu perivoja spominje također čemprese i palme. Planine, str. 68. Facsimile izda nje. Zagreb 1952.

626) Ibid. str. 6.

Ct7) Ibid; M. Zjačić, 1. c. Riječ –datolo„ označuje i datulju i školjku.

G. Boerio, Dizionario del dialetto veneziano, str. 220. Mleci 1856. r,28) P. Skok , o. C. str. 194.

629) C. Fisković, Hektorovićev Tvrdalj. Bulletin Instituta za likovne umjetnosti V, br. 2. str. 99, Zagreb 1957.

01. (1) Arhiv mapa Dalmacije i Istre u Splitu.

se i poljoprivredom. Godine 1710. pisao je povjesniku Farlatiju:

«Ne niječem da sam nekoć maštao poput Hesioda vrh dvoglavog Parnasa, ali sam bio primoran da siđem u selo, da ostvarim pouke o zemljoradnji koje je on iznio u pjesmi.« Mogao se baviti kao i njegov znanac Kavanjin na Braču vrtlarstvom i uzgojem bilja, jer je bio ljubitelj perivoja i poznavalac hortikulture. Godine 1710. opjevao je stihovima u dugom i posebno objavljenom spjevu na latinskom perivoj mletačkog vlastelina Ivana Frana Morosini

ja u Padovi, a taj njegov književni rad, prema svjedočanstvu dobro upućenog Jerolima Kavanjina, cijenili su njehovi suvremenici.631)

Nekoliko godina zatim opjevao je i utvrđeni ljetnikovac braće De Marchis, splitskih građana u Maslinici na Solti.632 ) Taj učeni Višanin je mogao, dakle, raširiti i podržavati zanimanje za horti kulturu i njegu cvijeća u svom zavičaju, razvijenu uz stambenu kulturu i prije njegova vremena, radi blagog podneblja koje se odrazivalo, kako je Gazarović napisao i »po razlikom cuityu«.

Hortikulturno u perivojima i u vazama odgajali su se u pro

šlom stoljeću i agrumi. Iz pisama Perine Ghericeo, koja otkrivaju teške prilike na Visu i u Hvaru, vidi se da su limuni na Visu kra jem XVIII stoljeća bili rijetki,633) ali su se u prvoj polovici sli jede

ćeg stoljeća gojila stabla naranača.634 ) Krajem XVIII i početkom

prošlog stoljeća u Maloj bandi u Komiži jedan predjel se zove

»Đardin iznad Marinkovićevih kuća«, zastalno po nekom perivo ju.635) U uvali Milni postojala je Bogunovićeva kuća s dvorištem, bunarom i tri perivoja u kojima se vjerojatno uzgajalo povrće i voće.636)

KUCNI NAMJEŠTAJ, PREDMETI UMJETNICKOG OBRTA, UMJETNINE i ODJEĆA

U kućama bogatijih Višana bilo je starinskog stilskog namje štaja, umjetničkih slika i predmeta umjetničkog obrta, tkanina i pribora za jelo, koji su se u toku prošlih stoljeća ponajviše uvozili iz dalmatinskih gradova, iz Mletaka i ostale Italije, a neki se izra đivahu i kod kuće. U toku vremena mnogo se toga izgubilo i uni štilo, pa su u kućama ostali tek rijetki primjerci i spomen tih stvari u ponekom popisu javnog bilježnika iz XVID stoljeća. Svi ti predmeti, namještaj i nakit uglavnom je sličio onome u ostalim dalmatinskim mjestima i gradovima.

C3. 1) C. Fisković, o. c. (624), str. 25.

t;;:Z) I bid .

G’l3) Ibid. str. 24.

6.’.11 ) I. L. Neigebauer, Die Sild-Slaven un deren Liinder. Leipzig 1851. c,:;:;) Komiški spisi, K. br. 522. HAS.

r,’lG) 1776 Lissa giorno li 3 del mese agosto

… stabile posto qui a Lissa in Valle Milna con tre suoi Giardini et una fabrica di casa nuova.

Spisi bilježnika A. Ghericeo, str. 42a. HAS.

U kućama je bilo škrinja bojadisanih i izrezbarenih u jelovini, orahovini, lovoru 7) i drugom drvu koje su služile za spremanje miraza, mletačkih 8 ) i domaćih, učinjenih u Rijeci,639) odakle su se u prvoj polovici prošlog stoljeća dobavljale i stolice. Nalazilo se i škrinja obojenih crveno i učvršćenih ukrašenim kovanim želje zom, ali se miraz pohranjivao krajem XVIII stoljeća i u »borro«.640) Bilo je željeznih kreveta s četiri ugaone motke između kojih se rastirahu obični i svileni zastori641 ) i postavljahu daske za madra

ce,642) pokrivene svilenim, postavljenim643) i damastnim pokrivači ma s kitama ili išaranim cvijećem,6« ) tankim bijelim plahtama od domaćeg platna obrubljenim čipkama,645 ) pokrivačima od puljiške

t:•7) U Kutu 2. IV 1634 … una cassa di noghera intagliata, 29. X 1634 …

una cassa depenta. Obje su vjerojatno bile renesansno-barokne. Spisi bilježnika I. Balcilucio (1616-1677) str. 103, 107. HAS.

6. XII 1735, kćerka obitelji Gospodinić ima za miraz… una cassa

nuova di laurano; 14. XI 1736 Jerolima Darlić nosi u miraz … una casa di noghera nuova …

Spi:,i bilježnika J. Sibischini (1735-1741). HAS.

0:ll)l

6. VI 1761. Magdalena Kuzmanić nosi u miraz … una cassa veneziana;

6. VI 1766 u obitelji Mustafić … una casa veneziana. Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

:11’1) U obitelji Darlić 16. II 1776 . . . una cassa fiumana; 20. X 1760 …

Una cassa fiumana …

Ibid.

10) 1780. Anetta Barić Vidali nosi u miraz. . . un cason roso con sua quarnicion di feramenta – L. 48 …

Spisi bilježnika A. Ghericeo str. 346. HAS.

30. XI 1790. miraz Tonine Rendić žene Frana Foretića u Komiži ritrovano in detto borro.

Spisi bilježnika A. Foretića, str. 29. HAS.

‘”‘ 1) 26. I 1751. Marin Pjerotić ima u Luci … una lettiera di ferro con

!a coltra di seta …

Spisi bilježnika J. Sibischini. Oporuke. HAS.

ti’l:2) 12. I. 1700.

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS. Vidi i bilješku 646.

IY.3) 28. IX 1780

Aneta Vidali Barić ima . . . una coverta di seda imbotida da letto

– L. 48.

Spisi bilježnika A. Ghericeo, str .346. HAS.

11″) 26. VIII 1761 u oporuci Margarite Julije Jakše … copertori di letto di damasco col suo tornaletto di seta.

Spisi bilježnika J. Sibischini (1730-1766). HAS.

24. II 1764. u obitelji Ivana Jakše … un tornaletto di setta rossa a fiori gialli con sua franzeta di seta fodrato di quadretto rosso …
Spis bilježnika J. Sibischini. HAS.

6″5) U obitelji Matijašević 15. IV 1777 … un linciol di tella sottile casalina col medo attorno che ora essa testatrice tiene sopra il letto per proprio uso…

Bilježnički spisi A. ‘Jhericeo, str. 107. HAS.

Kod Antonije Burić 10. IV 1796 … lincioli di tella casalina ed una coperta di lana pur di tela casalina ed una coperta di lana pur da letto ..•

Spisi bilježnika A. Foretića (1796-1822) iz Komiže. HAS.

v une646 ) i jastucima u jastučnicama.847) U sobama je bilo stolica i stolova od orahovine, pisaćih stolova s ladicama, konzola u obli ku polustolova, klecala s ladicama,648) drvenih sjedalica obloženih kožom i dugih drvenih klupa sa spremištem.649 ) Na zidovima bija hu rastrti u ponekoj kući svileni sagovi, a na njima su u mnogim kućama visila manja i veća ogledala, ponajviše, muranska u pozla ćenim, reljefno iskićenim ili crnim okvirima.650) Cešće su bile slike ponajviše svetačkog sadržaja u izrezbarenim, pozlaćenim ili bojadisanim okvirima. U predsoblju kuće Iva Nikolina Jakše u Ku tu, sredinom XVIII stoljeća bilo je šest okruglih povećih slika sa sadržajem iz Sv. Pisma u pozlaćenim okvirima koje prikazivahu Susanu sa starcima, Juditu, Razmetnog sina, Lotinu ženu, Samso na i kćer Jeftovu. Zaokružavale su, dakle, cjelinu, te se vidi da su se i u Visu planski i cjelovita uređivale unutrašnjosti kuća i ukra sivale zbirom sadržajno povezanih slika. U ostalim sobama te obi telji bilo je pet malih slika, jedna u okruglom okviru, jedna na bakrenoj pločici, zastalno iz XVIII stoljeća kada se slikala na ba kru, nekoliko starijih koje s jednom Gospinom pripadahu ranijem

6′<6) 25. VI 1781 u kući Stjepana Širkovića rečenog Baldun … due letti con due paggioni di tella canevina, dui lincuoli a mezzo fino ed il terzo vecchio pur di canevina. Una felzada di lana pogliese a mezzo fruo. Una coltra inbotita vecchia, quattro cavaletti da letto e poche tole vecchie.

Bilježnički spisi A. Ghericeo, str. 388. HAS.

t 1/o7 ) 28. IX 1780. kod Anete Barić Vidali . . . Due intimelle da cusin da letto – L 5.

25. VI 1781 kod Stjepana Širkovića … Due cusini d’intima.
Spisi bilježnika A. Ghericeo. str. 388’. HAS.

C-18) 24. II 1764 kod Ivana Jakše u Kutu … Due mezzi tavolini di noghera. Careghe numero nove di noghera all’antica usadi . . . Un tirador o sia scrittor con tre sca!etti . . . Un inginachiatorio con rimessi con tre scafetti …

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

16. III 1782, u obitelji Rokov: … Un mezzo tavolin di nogera …

16. II 1776 u obitelji Darlić: … Un tavolino grande d’albeo… Due mezzi tavolini di noghera.

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

C.1) 24. II 1764 kod Ivan a Jakše u Kutu: … Una poltrona di bulgaro usata . . . 15. IX 1732.

Spisi bilježnika Sibischini. HAS.

wO) 26. VIII 1761 iz oporuke Margarite Julija Jakše: … tapedi di seda …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1730-1766}. HAS.

26. I 1761, u kući Marina Pjerotića u Luci: … Un specchio grande con le suazze nere … Due specchi portati dalla campagna … specchio grande in camera .. .

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

16. II 1776 u obitelji Darlić: … un specchio da Murano sfaza dorata …

20. VI 1782 u obitelji Jera Brtučevića: … Un specchio con sfaza nera … Un specchietto …

16. III 1782 u obitelji Rokov: … Un specchietto con sfaza indorata … Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

24. II 1764. u kući I. Jakše u Kutu: … un specchio con suazza nera … Un specchio g1·ande con suazze dorate …

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

vremenu, možda renesansnom ili gotičkom stilu, dok je peta vje rojatno bila barokna, jer je prikazivala Ožalošćenu Mariju, česti motiv tog stila u Dolcijevoj manir i.651 ) Juraj Bogunović je bio ukrasio svoj mali ljetnikovac zvan »Kapelanija« slikama sv. Alde branda i sv. Franja Saleškogs,s2 čije je štovanje učestalo u XVIII stoljeću, pa je ta slika bila naslikana vjerojatno na barokni način. U obitelji Herkula Stasinija bilo je pet slika različitih sadržaja,653) dok je u kući Bonina bio isti broj malih okruglih slika koje su vje rojatno činile cjelinu.654) Obitelj Rokov, koja je kasnije italijanizi rala prezime Rochi, imala je sedam slika različite veličine.655)

Marin Pjerotić je posjedovao četiri slike, koje su, kao većina ondašnjih u našim stra nama, bile vjerskog sadr žaja,656) obitelj

wl) 24. I 1764. u kući I. Jakše u Kutu: … Prima nel portico sei quadr i grandi ovadi con suazza a intaglio d’oro. Istorie sacre cioe Susanna, l’altro Giuditta, terzo il Prodigo, il quarto la Moglie di Lot, quinto il Samson et il sesto Figliola di Geitte.

Piu quattro quadretti, uno con figura della Madonna adolo rata con suazza nera l’altro pittura greca con figura della Maddonna suazza di legno vechia, il terzo Cristo alla collonna, quarto Crocif fision con suazza vecchia … Un quadretto piccolo ovado indoratto d’un fantolino… quadretti numero cinque co·n suazza di legno… Una lastra di rame con sua figura della Madonna… Un quadro vecchio Imagine della Madona con suo bambin . . . Tre quadretti vechi con suazza dorata S. Francesco, Santa Maria Maddalena et S. Girolimo … Un quadro della Madona di pieta con sua suazza dorata col suo cimier. Un quadretto bislongo S. Anna con suazza dorata e suo cimier . . .

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

c:,t ) 11. IX 1776.

. . . Item in L 22 sono valor di doi miei quadri uno S. Francesco Sales: l’altro S. Aldebrando che s’attrovano in poter sudetto Andrea

{Bencich) levati dal sudetto Casin in cui erano con ordine mio posti per adobbo d esso …

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

1•°1′) 17. IX 1732 … un quadro mezzarotto con l’Imagine del Nostro Signor e con suazze di legno bianche schiette e con suo lampadin d’otton d’inanti … Un altro quadretto piu picciolo con l’Imagin e di Santa Cecilia con sue suazzette miniate … Un altro quadretto picciolo di carta pergamina … Piu altri quadri numero doi vecchi senza suazze. Un crocefisso di legno rotto …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

‘•·”) 5. II 1782. U kući Luciette Bonini: … Quadretti tondi numero sei …

Quadri due con sfazeta dorata …

Spisi bilježnika F. Jakše (1754-1795). HAS.

.,;·.-),

16 . III 1782. Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

1.·•·) 26. I 1751. U njegovoj kući u Luci: un quadro di Santa Mada Mad dalena . . . Un christo d’avoglio nel nicchio fodrato con veludo nero … Quardi uno con la figura di Christo con due angeli et un altro con suazze nere grande tutti pittura greca . . . il quadro che s’attrova sopra la porta della camera con l’effigie di Christo, S. Lorenzo e S. Zuanne …

Spisi bilježnika J. Sibischini. Oporuke HAS.

harambaše Jurja Dorotića dvi je,657) a obitelj Darlić osam i jednu u sadri.658)

Najviše je slika imao u drugoj polovici XVIII stoljeća Jero lim Brtučević; u njegovom popisu nabrojene su dvadeset i dvije, manje i veće, a skoro sve bijahu crkvenog sadržaja.659) Skoro bi se moglo reći da je to bila mala zbirka, koju se ne sreta često ni u popisima bogatijih dalmatinskih plemića u većim primorskim gra dovima. Jerolim je pripadao obitelji hvarskih renesansnih knjiže vnika XVI stoljeća Hortenzija i svog imenjaka Jerolima, kojemu je Petar Hektorović posvetio svoje »Ribanje i ribarsko prigovara nje«, pa je vjerojatno i od njih bio naslijedio nekoliko umjetničkih radova. Bilježnik Ghericeo je imao dvije sličice naslikane na svi lenoj tkanini.660) U kući kanonika Dojmi bile su četiri vrijedne slike »Lotov grijeh«, »Salamunovo idolopoklonstvo«, »Majka s tri sina-. i još jedna, od kojih je dvije odnio iz te kuće 1807. godine francuski general Guillet.661)

Neke od tih slika koje se spominju u popisima viških obitelji XVIII stoljeća mogle su biti barokne, osobito one u okruglim okvirima ili one naslikane na mjedenoj pločici, ali neke od onih za koje se navodi da su stare i pocrnjele od dima611!) pripadale su

c;:; ) 12. VI. 1792 … quadri due …

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

65ll) 16. II. 1776 . . . Un quadro di gesso coll immagine del Crocefisso …

Ibid.

&0.9) 20. VI 1782: un quadro S. Francesco di Paola con sfaza dorata vecchia . . . Un altro rappresentante il Calvario con sfaza dorata … Un altro il Crocifisso con sfaza indorata … Un altro la Sepoltura del Signor con sfaza d’orata … Un altro S. Giuseppe con sfaza d’orata . . . Un quadretto con sfaza nera S. Chiara in vero … Un quadretto pit tura greca la Madona con sfaza d’orata … Un quadro con sfazza nera La Madonna in vero … Due quadretti pittura greca di S. Spiridon sono de quali e con camisa d’argento senza sfaza … Un quadretto con sfaza nera e dorata e vie Ansension de M. V…. Duqeuadretti equali con sfaza verde d’orata a cavi S. Antonio i S. Giacomo Apo stolo … Un quadretto pittura greca la Madonna senza sfaza … Un quadretto tondo con entro ostia … Un quadro con sfaza dorata s. Anna e Madalena … Un quadro con sfaza dorata Giesu Christo che viene portato al sepolcro … Un altro con sfaza dorata s. Giuseppe moriente. Un quadreto con sfaza pitturata di S. Antonio di Padua .. . Un quadro con sfaza d’orata La Madona di Rosario e s Domenico .. . senza sfaza …

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

600) Iz nedatiranog pisma Perine Ghericeo svom mužu u Vis iz Hvara:

… Mandatemi quei due quadreti di reso che pono sul scabelo, man datemi quei santi che trovarete in scabelo in fogio e quei altri piu picoli …

Spisi bilježnika A. Ghericeo. HAS.

On je u nestašici papira prijepise svojih spisa isp1s1vao na poleđini Perininih pisama. To također potvrđuje poznati nedostatak papira na Visu u XVIII stoljeću.

G. Novak, o. c. (104), str. 166.

& 1) D. Foretić, o. c. str. 530.

662) 12. I 1700. Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

232

vjerojatno ranijim stilovima. Za neku se izričito veli da je slikana

„grčkim načinom; zovu je »pittura greca«6.63) Možda s u to bili radovi slikara XVII- XVIII stoljeća, koji su slikali u italo-bi zantinskoj maniri, ali mogla su biti djela gotičkog ili kasnobizantin skog sloga ranijih stoljeća. Na nekima je blještio srebrni oklop, a neke bijahu naslikane na pergameni. Svih njih spominju popisi pojedinih privatnih pokretnina. Među njima je zastalno bilo bakro reza, iako ti nisu posebno označeni, jer ih je osobito u XVIII sto ljeću bilo u mnogim primorskim osobito u dubrovačkim stanovima.

Kipova i reljefa je bilo manje i najčešće u XVIII stoljeću, a bijahu to ponajviše mala raspela, drvena, bjelokosna, sadrena, mjedena ili prekrita sedefom, ponekad postavljena u udubenom okviru na crnom baršunu.664) Obitelj Jakša je imala mramorni kip sv. J urja685) čijim se imenom zvala uvala u kojoj se ističe njiho va kuća.

Iz Visa se u drugoj polovici XVIII stoljeća izvozio u Murano bijeli pijesak za pravljenje stakla.666 ) Na obali je postojalo skladi šte obitelji Perasti za taj pijesak,667) i odatle su ga jedrenjaci pre nosili u Mura no.668) Na povratku iz tamošnjih tvornica, oni su mo

gli donositi i staklo, od kojega sam rijetke ostatke našao kod Bra ljića u Komiži, čašu s bijelim ukrasom »reticellom«, a 1776. godine obitelj Darlić ima muransko ogledalo.669 )

663) Uporedi, C. Fisković, Neobjavljena romanička Gospa u Splitu. Peristil 8-9, str. 14, Zagreb 1966; Vidi C. Fisković, o. c. (137).

W.) Vidi bilješku 653, 656, 658; 16. III 1782 u obitelji Rokov pored slike

„Porođenja Kristova„ i »Prikazanja Marijina u hramu« je jedno bjelokosno, a drugo mjedeno raspelo.

Spisi bilježnika Fr. Jakše. HAS.

20. VIII 1788 … una croce di legno con crocifisso di gesso … Spisi bilježnika F. Jakše. Oporuke. HAS.

6¼) 25. II 1764 … una figura di marmo S. Zorzi … Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

666) G. Novak, Rudarstvo i iskorišćavanje rijeka i mora u Dalmaciji u XVIII stoljeću. Starine JAZU 52, str. 17. Zagreb 1962.

Taj pijesak zvan „saldam«, a u Visu »vora« vade i sada u predjelu Kostimi.

r<-i) 29. XI 1776. Spisi bilježnika A. Ghericeo, str. 66.HAS.

r Adi 2 novembre 1780. Lissa

Fatto al cancello di me publico Nodaio, alla mia presenza e delli Maestro Francesco Salamunich e Domino Mattio Barozzi testimonij noti, chiamati, e pregati dove personalmente sono comparse l’infra scritte parti, cio da una il signor Giacomo Marchioni da Murano e dall’altra Paron Zuanne Vianello da Palestrina, li quali volontari amente hanno conchiuso . . . il predetto signor Giacomo Marchioni nolleggia il bastimento o sia trabacolo grande in questo porto in oggi approdato di Paron Zuanne Vianello sudetto col carico di saldame per l’arte del Murano in Venezia, che qui nel magazeno Pernsti alla marina essiste, di cui si dovra imediate in dimani dar principio al carico sudetto …

Ibid. str. 351. HAS.

&’9) Vidi bilješku 650.

Među priborom za jelo i piće spominju se doista staklenice, staklene čaše, zdjelice za kafu i poslužavnici vjerojatno muranskog i mletačkog podrijekla, ali su dospjevale i češke kristalne čaše.670) Cesto se sretaju stolni ručnici i prostirači, tanjuri i tanjurići iz pečene sijeneške zemlje, solnice, šalice za kavu i čokoladu, iskićene cvijećem, išarane i tamne, majolične. Upotrebljavahu se i kositreni tanjuri i srebrne posude za kavu, srebrni noževi, viljuške i žlice. Bilo je srebrnih i porcelanskih srebrom ukrašenih kutija, duvan skih kutijica, mjedenih kutija za sapun i drvenih za češljeve, finih britvi za brijanje, srebrnih i mjedenih sviječnjaka sa srebrnim kapkom za gašenje plamena, posuda za blagoslovljenu vodu sa škropilom, stolnih zvončića za poslugu, satova u drvenim kutijama i zidnih, a sredinom prošlog stoljeća i kasnobiedermayerskih pod staklenim zvonom s uobičajenim alabastarskim stupićima i glazba lom vjerojatno austrijskog podrijekla, te ostalih manjih predme ta umjetničkog obrta za kućnu i ličnu upotrebu.

Neki su stanovi, dakle, bili opremljeni bar donekle u razini evropske građanske civilizacije, iako bez raskoši.671)

t70J 15. IX 1732 u posjedu Hercula Stasini: … un gotto o sia tazza di Boemia di christallo …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

24. II 1764. u lrnći Ivana Nikole Jakše … Una carafina e un gotto di boemia …

Ibid. HAS.

1-71) 24-25 II 1764, u kući Ivana Nikole Jakše: … una scatola d’argento da tabacco … Quattro cortelli con manego d’argento, quattro pironi pur d’argento ef tre sculieri pur d’argento. Due candellieri d’argento con una mochetta pur d’argento … Una tazza d’argento ove si tiene ii calamar e spolverin … Un sechiello d’argento col suo aspersorio

pur d’argento … Una petiniera d’albeo lavorata a fiori vota … Un

cadin di porzolana Magiolica fina . . . Due tazze con suoi coperchi, 2 pialtini di magiolica fina tutto ed una di esse tazze semirota … ‘l’re tazze piu picciole di magiolica fine, due crepate et una rotta con doi piattini . . . Una sottocoppa di magiolica ordinaria . . . Una saliera da magiolica ordinaria et un’altra a tre ditti … Due vasi di magiolica … Una terza saliera di magiolica. Un vasetto di magiolica. Candelieri d’otton numero cinque. Due altri candelieri piccioli d’otton. Due piatelli piccioli di terra sennese un piu picciolo dell’altro. Due recipienti d’otton per tener entro el savon … Una scanzia da piatti. con piatti di magiolicca fina a fiori piccoli … Altri quattri detti di magiolica compagni grandi e due mezzani … Sei altri piatti detti mezzani col suo orio attorno solo turchino .. .

Ibid. HAS.

22. VJ I 1753. u kući Petra Širkovića rečenog Baldun: … tre coltelli d’argenlo … un sculier, un piron et un candelier pur tutto d’argento …

Ibid. Oporuke. HAS.

11. VIr 1732 u obitelji Devčić: … una campanella di argento, un sculier d’argento …

15. IX 1732. u kući Herkula Stasini: … Un om rotta e doi candelieri d’otton …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

20. VIII. 1788 … una tazza et due gotti di vetro …

3. II 1782. u kući Luciete Bonini: … Possade quattro d’argento cioe piron coltelio e cuchiaro. Un scuglierin da caffe d’argento. Campanella

234

Oružja je u viškim mjestima, izloženim gusarskim i nepnJa teljskim napadajima s mora, zastalno bilo u svakoj kući. Spominju se sablje »senjskog« i srebrnog drška, puške, pištolje, bajonete, maškuli koji su se palili i u počast neke ličnosti ili o svečanostima početkom XVIII stoljeća i arhibuse poznate i u Hvaru 1611. go dine.612)

Viški i hvarski književnici koji su boravili na Visu bit će imali u svojim kućama i male knjižnice, osobito Antun Matijašević Karamaneo, koji u svojim pismima pisanim u Luci navodi razli-

di bronzo da tavolin. Tre cogome da chioccolata. Una cogoma di caf!e. Una scugliera di cristallo. Scudelle di majolica due. Chiccare da chiocolatta due. Chiccarre da caffe bianche numero quattro e scure numero sei in tutto dieci colli loro piatini. Un orologio di Iegno …

Spisi bilježnika F. Jakše (1754- 1794). HAS.

12. VI 1792 u kući harambaše Jurja Dorotića: … Piatti di peltre numero 8, piu di magiolica numero 7, gotti numero due, piu piatti di magiolica 12 …

20. VI 1782 u kući Jerolima Brtučević: … un secchietto d’argento …

Tre piattini di magiolica …

2. II 1785 u kući Dojmi u Kutu: . . . Orologio, due quadri, piatti di Peltre …

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

28. IX 1780 kod Anete Barić: … una scatola di porcilana con cerchio di argiento… una tovaglia con tre tovaglioli . . . due scatolle da tabaco una di princisbeol …

11. IX 1768 kod Jurja Bogunovića: … li due piatti de peltre …

il rasaor fino , e d ‘ una scatola da tabacco . . .

Spisi bilježnika A. Ghericeo, str. 53, 55, 346. HAS.

22. VII 1751… piatti di Peltre …

Spis pohoda bisJillpa C. Bonaiuti. BAH.

2. I 1859 … 1 orologio mustca da tavolo con colonette d’alabastro e relativa campana quadrata, fiorini 12 … 2 orologi da muro di vecchia data inservibili fiorini 2 …

Inventario e stima della facolta abbandonata dell’or defunto Francesco de Giaxa quondam Gioachino da Lissa. HAH.

31. V 1800 … una possada d’argento …

Spisi biljež. A. Foretića iz Komiže (1796-1822), str. 15. HAS.

1. I 1611… et essendo tirata una arcobugiata …

Hvarski bilježnički spisi, sv. 5 (1601-1612), str. 678. HAZ.

17. V 1731 … una spada fornita cioe col suo fodro et quardia alla Segnana …

Spis bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS. O bajonetama i puškama vidi:

5. VI 1732. Spisi bilježnilrn J. Sibischini I. HAS;

9. XI 1756. Spisi bilježnika F. Jakše. HAS;

17. XI 1736…. sbari un mascolo pri dolasku biskupa u Vis. Spis pohoda biskupa C. Bonaiuti. BAH.

24. II 1764 u kući Ivana Nika Jakše: … una spada da ponta con manigo d’argento e pontade e suo ganzo .. .

Spis biljež. J. Sibischini. HAS.

13. III 1780. . .. il detto Poba1· caYando dalla propria scarsella la pistola …

25. IV. 1782…. nfusil una spada …

Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 329, 426·. HAS.

13. VI 1800 . . . sparo una pistolla …

Spisi biljež. A. Foret ića iz Komiže (1796- 1822) str. 17. HAS.

čita djela iz povijesti, a postoji i popis knjiga u kući Jakše u Kutu iz 1764. godine. 673) Pjesnik Vitaljić je svoje »Istumačenje pismih

Davidovih« izdano 1703. godine u Mlecima, prodavao samo u Splitu i na Visu.674) Kanonik Vinko Vitaljić, koji je 1661 .godine ostavio sve svoje knjige hvarskom kaptolu i tim postao suosnivač njego

ve kn jižnice,675) bio je vjerojatno Komižanin, pa je valjda u svom

zavičaju bio počeo sabirati knjige. Postojali su i prijepisi rijetkih izdanja. U obitelji Jakše nađen je prijepis Pribojevićeva govora

»Oratio de origine successibusque Sl avorum «.616 )

U Arheološkom muzeju u Splitu čuvaju se prijepisi djela pisama i pjesama Antuna Matijaševića Karamanea okupljenih i prepisanih od Frana Radosija početkom XVIII stoljeća. U sakri stiji župske crkve u Visu čuva se knjižnica biskupa Gulielmija. a u Musteru pisca Petrića.

Posjedničke i trgovačke obitelji, crkve, bratovštine i bilježnici imali su svoje male arhive, pa i benediktinski samostan u Komiži,

ali je najveći dio toga raznesen. Sačuvan je popis arhivalija Her kula Stasinija iz 1732. godin e677) i obitelji Jakše iz 1764. godine

u Kutu, sa spisima koji potječu već od prve polovice XV do sre dine XVIII stol jeća.678)

Neki od tih rukopisnih svezaka vjerojatno bijahu ukrašeni crtežima, perom i akvarelom na naslovnim stranicama, a vinjeta ma na kraju kao i prijepis Matijašićeva »Morozinijeva viridarija«, koji je učinio Frano Radossio, a nalazi se među spominjanim Ma tijaševićevim spisima u Splitu. Među posjedovnim pismima bilo je crteža zemljišta i zgrada, a u arhivskim snopićima poslovnih i obiteljskih pisama, osobito privatno-pravnih zemljišnih kupopro dajnih ugovora, oporuka, priznanica, računa i popisa imovine, a među njima čuvali su se i srednjovjekovni spisi. Od svega je toga malo sačuvano. Jedan dio viških spisa izgorio je u gradskoj kance lariji kada su Turci u kolovozu 1571. godine napali Hvar, pa je Komižanin Andrija Carić u travnju 1638. godine izjavio, da mu je tada zapaljena i darovnica kojom mu je općina bila dala neka zemljišta: » . . . parte vineati e parte vacui n’attrovando mi haver gratia di quelZi per esser stata abbruciata dalli Turchi, mentre

fu abbruciata ia canceLaria delLa detta Magnifica Comunita«.679}

Viške kuće su, naravno, bile snabdjevene kuhinjskim, poljo privrednim i ribarskim predmetima i alatima. Popisi i njih spomi nju i može se pretpostaviti da su njihovi oblici sličili onima koji su nam se sačuvali u ostalim dalmatinskim mjestima iz XVIII-

G73) Spisi biljež. J. Sibischini. HAS.

G7’i) G. Novak o. c. (104), str. 179.

675) M. Novak, Kaptolska knjižnica u Hvaru. Anali Historijskog Instituta

7 JAZU u Dubrovniku I. str. 344, 348. Dubrovnik 1952.

6 6 ) Sada u Naučnoj knjižnici u Splitu.

677) Spis biljež. J. Sibischini (1731-1735). HAS.

G;s) Spisi biljež. J. Sibischini. HAS.

G:ll) A. M. Karamaneo I, str. 8; Liber gratiarum 1614-1792. HAH.

XIX stoljeća. Bile su to rukotvorine lončara i staklara, kovača i drvodjelaca; bakreni kotlovi i posuđe, željezni predmeti, željezni i zemljani lonci i zdjele, puljiški vrčevi, slamnati koševi, kamene žare s ručicom i poklopcem, jednako kao i bačve i bačvice, alat za ribarstvo i poljoprivredu, tisak zvan tiiranj za vino i ulje s »podićem« u živcu kamenu i s drvenim dijelovima, koji se spo mmJu u pop1s1ma XVIII stoljeća u konobama i dvorištima,680) a rađeni su po antičkim rimskim uzorima. Jedan takav »podić od turnja« s »pilom« datiran je u zaseoku Solvetovu u Potšpilju i na njegovom kamenu je uklesana 1833. godina .

Nakit, osobito ženski ,skovan u srebr u i zlatu, iskićen biser jem i dragim kamenom nabrojen je u mnogim popisima miraza, ostavština, procjena i dioba, spomenut u mnogim sačuvanim spisi ma, a najviše onim iz XVIII stoljeća. Među prstenjem se nalaze zlatni i srebrni s biserom. karneolom, svijetlim i ljubičastim dragim kamenom, s urezanim likom Krista ili Antuna Padovanskog, s ru binom optočenim biserjem,681) Na kodicilu Vicka iz Perasta 1622. godine utisnut je njegov žig ,valjda s njegova prstena, na kojemu je sred polja križ s dvije zvijezde i početna slova njegova imena.6:8 ) Bilježnik Jakov Sibischini pečatao je svoje spise u drugoj polovici

c,.,o) N. pr. popis iz 25. VI 1781 u kući Stjepana Sirkovića u Maloj bandi u Visu spomenuti su: … un torcolo in pietra viva con tutti li suoi apprestamenti di legno … un pitero di pietra con maniche …

Spisi biljež. A. Ghericeo, str. 388-390. HAS.

25. II 1764 u popisu pokretnina i nekretnina Iva Nikole Jakše: … Nel cortivo sotto Ja tezza un torcolo di pietra col suo fornimento .. .

Spisi biljež. J. Sibischini. HAS.

G:.’l) 11. VII 1732 u obitelji Devčić: … un annello d’oro senza pietra con l’imagine di San Antonio …

15. IX 1732 kod Herkula Stasini: … Doi ventole vecchie da donna uno di seta con sue bacchette d’avorio e l’altro di pelle nera ambedoi . . . un anello d’oro con pietre christaline numero sette, un altro anello d’argento indorato e con imagine di Giesu . . .

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

17. VI 1741. … due anelli pur d’oro uno con pietra biancha … et l’altro con pietra rossa …

27. VIII 1742 Katarina Bilić ima: … anello d’oro con nove pietre pavonazze …
Oporuke bilježnika J. Sibischini. HAS.

28. IX 1765 Jerolima Pečiarić ima: … uno anello d’oro con pietra rossa color rubin …
Oporuke bilježnika J. Sibischini {1730-1766). HAS.

16. II 1776 u obitelji Darlić: … 2 anelli d’oro a castello, un anello turchino ligato in oro …

Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

22. V 1781 Lissa … una vera d’oro … un anello d’oro con serpente . . . Spis bilježnika A. Ghericeo, str. 366’. HAS.

4. VI 1784. na oltaru Gospe krunice u Komiži: … un anello a rosetta
con pietra rossa in mezzo e perle 8 intorni peso Kri 6 un anello d’oro con pietra torchina …

Računska knjiga Bratovštine Presvete Krunice u Komiži (1722-1806). HAZ.

CS2 ) Vidi bilješku 461.

XVlII stoljeća okruglim pečatom u kojemu je bio okružen plete nicom i lišćem pod vizirom grb koji su držala dva anđela,683) a i Antun Ghericeo je imao sličan iako ne tako fino urezan pečat s grbom.68 ) Među dragocjenim nakitom koji je spomenuti Guillet odnio iz Visa 1807. godine kronika spominje zlatne jelenke, srebr ne košute i divokoze, smaragde , aga te, kameje, starinske dijaspre i korneole obrubljene briljantima.685)

Naušnice su bile zlatne i srebrne, iskićene modrim kamenom, draguljima i biserjem, skovane u filigranu, s privjescima u obliku zvončića .tikvica i kuglica. Bijahu uobičajene granatne kolajne prepletene biserjem i zlatnim filigranskim zrnima tzv. peružinama, koralom i emajliranim zrnjem, ili jednostavne s nekoliko nizova zagasitog granata, korala i bisera. Na njima su visile srebrne i po zlaćene medaljice i križići okićeni ponekad filigranom i biserjem. Zene su ubadale u kose pozlačene male maćeve, igle koje su bile srebrne glavičaste i zlatne, iskićene filigranom i draguljem ili u obliku palmice, okićene biserjem. Popisi spominju i srebrne kopče, srebrna, zlatna i emajlirana dugmeta za košulju, ukrase zvane »agnus« okovane u srebru, jantarske, koralne, granatne i staklene krunice protkane zlatnim zrnima, »peružinama«, na koji ma su visile srebrne medalje. Zene su upotrebljavale i lepeze s bje lokosnim drškama i od crne kože.sso)

• ‘-“3) Spisi bilježnika A. Ghericeo, str. 219. HAS.
f.S’-) Ibid. str. 308.

f b5) D. Foretić, o. c. str. 530.

• ‘ G ) 11. X 1622. Bartula Chischich nosi u miraz kapetanu Mihu Gassetich iz Risna: … una zona con pezzi d’argento menute indorate quaranta colli cavi grandi sopra il maggior vi e una santa con una palma, et sopra l’altra una arma cora una ala et una riosa et in capo dudi graghi, con una zonta alla ditta zona di brocche sei d’argento a quisa di rose et il suo capo a fiori …
Hvarski bilježnički spisi sv. 1. (1621-1629) str. 37. HAS.

28. X 1740 Ana Bradanović nosi u miraz: … un paro d’orechini d’oro piccioli una campanella et una colana di coral … Perogini d’oro numero vinti due … un rosario di vetro con una medaglia d’argento …

6. XII 1735 u mirazu djevojke iz obitelji Gospodinić: . . . un altra colana pur di coral granata e perusini d’oro numero quatordici … Aghi d’ar gento indorati numero quatordici …

Spisi bilježnika J. Sibischini III (1735- 1741). HAS.

30. I 1746 Dominika Caramaneo ima: … rosario di coral con quattro medaglie d’argento et una colana di granata perla e perosini …

9. II 1748 zlatar Juraj Nicolini procjenjuje u Splitu nakit Jakice Diuli Perasti među kojim su: … un paro manini a pasetti a filigrana . . . una medaglia d’oro filograna … perle sula medesma numero 11.. . 7 broconi di oro a filograna con perle … un paro orechini a zogiello con perle … un paro orechini a galan con numero 3 cuchette per cadauno e due balonini … due tremolanti di oro con perle … una crocetta d’oro a Iilograna con numero 3 perle … un paro manini di perle di fili numero 4 con oficetti di oro tre per cadauno . . . una corona di coralli con perusini di oro …

21. IX 1751. Antica Brajčić ima: … una colana di granata nera con dodici perogini d’oro …

11. IV 1756 Jelena Babić ima: . . . un paro d’orrecchini d’oro grandi

a filograna con tre perle …

5. IX 1742 Kata Milinković ima: … oto perogine d’oro filograna smaltati, un paro orecchini d’oro con una pietra turchina . . .
Spisi bilježnika Sibischini. Oporuke. HAS.

26. VIII 1761 u oporuci Margarite Jakša: … cinque palmette d’oro con perle… Ja pioggia d’oro col zaffil …

30. XII 1766. Iz miraza Ane Babić-Ljubić: … Un paro orricchini d’oro con un perolo o sia zuchetta . . . Aghi d”arzento da pomolo numero dieci … Due colane di carol et tondine d’arzento et una medaglia d’arzento …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1730-1766). HAS.

20. VI. 1782 u obitelji Jera Brtučević: … un paro fiubette d’argento . . .

16. II 1776 u obitelji Darlić: … un agnus d’argenlo …

16. VII 1781 . . . una corona di ambra fina . . . Spisi bilježnika F. Jakše. HAS.

24. II 1764 kod Ivana Nikole Jakše: … Un ordegno da magiol d’argento, un paro di fiubbe lavorato … un stuchietto d’argento senza fodra … un cordon d’oro sottil spagnol … un paro di bottoncini d’oro smaltati … Piu un officietto da manin d’oro senza linquietto …

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS.

28. X 1778 u obitelji Molinari u Komiži: … Numero due Bottoni da camisa val L 10. Un’Angus in cassa serato d’argento val – L 13 …

11. V 1777 lvanka Mladineo ima: … il paro orochini di oro col suo perole . . . le fiubbe d’argento d’essa testatrice . . . due agnus d’ar- gento … una crocetta d’argento … due fili perle false .. .

14. V 1778 Mande Darlić ima: … vinti perosini di oro … sei brocani di argento indorati . . . tre aghi di argento indorati.. . sei aghi di argento filigrana … quatro aghi di argento scheti … una croceta di argento schieta … Un paro rechini di oro con tre peroli filigrana grandi … una colana di coral … un paro rechini a fila grano con tre chadoti e due baloncini per cadauna parte . . .

17. I 1776 iz mil’aza Lucije Girica: … una corona di pasta nera con

due ostie papali legate in argento una crocelta di argento e una penna col suo taccajo in tutto L 40: Un paro di fiubbe d’argento L 16; Un paro orecchini d’oro a filograna con tre peroli pesano KI 45 a L 2:8 – L 108 Per fattura L 12; Un paro orecchini d’oro a filograna col perolo in mezzo di cristallo turchin, e due balette pesano Kti 29 dibattuto il peso de cristalli si computa l’oro Ktl 20: a L 2:8 – L 48; Per fattura L 10; Un paro orecchini d’oro lissi con un perolo a zucchetta pesano K. 29 a L 2:8 – L 69:12 – Un ago d’oro a filograna smaltato colla sua gamba d”a rgento val L 19: Una collana con quindici perosini d’oro, e perle false pesano i perosini Ktl: 19 val L 46: Una collana con otto perosini d’oro a filograna, e groppetti sette perle fine, il tutto pesa Kt1. 57 a L 2:8 il Kto: val L 136:16 Per fattura de perosini L 32: …

15. IV 1777 Božica Matijašević Karamaneo ostavlja: … una collana di coral con perusini d’oro …

28. IX 1780 iz miraza Anete Barić supruge Petra Vidali: … Rechini di argiento con brilli L. 30 Un paro rechini tre peroli di pasta gostano L 24 Un paro bucoli con sui cristalini ligati in argento L 16. Un paro orechini a usanza moderna latesina L 24 Un altro paro bucolli con sue piere ligati in argento L 16; Filli due di perle grosse di pasta L 12: Piu filli cinque di perle L 16: Un paro di fibie di argiento da scarpe L 48: Un agariol di argiento L 17:10 Due ziziali di argento peUze 8: Un paro di fibbie di brilli ligate in argento L 24. Un paro di altan (?) L 6:8. Due fereti di argiento L 6:8

Un curarechio di argiento L 4 … Un anello dato in sposalicio alla deta signora val cecchini 4 . . . una corona portata con essa con tochi numero 5 di argienti L 48: Un ago di argiento L 2 Un ganzeto di

Bogatije Višanke su u XVIII stoljeću bile opskrbljene, kako popisi njihova miraza otkrivaju, svilenim nošnjama i damastnom odjećom, čipkama izvezenim ponekad srebrnim i zlatnim nitima, koje su obrubljavale ovratnike, rukave, rupce i košulje. Iz tih popisa je teško potpuno sagledati kroj njihove odjeće i način odje vanja, ali se vidi da im je nošnja bila šarena i kićena, da se sasto jala od domaćih i uvezenih tkanina, te da se u njoj preplitahu evropska moda i narodni etnografski motivi kao i u ostalom oto čkom i priobalnom dalmatinskom kraju.

U popisima su svileni raznobojni, bijeli ili crveni rupci, izve zeni cvijećem, krojeni i u crvenom damastu, velovi od muslina, svilene »mahrame«, crvene i raznobojne, a neke i obrubljene modrim i crvenim čipkama, zvane i na Visu »pokrivače«, kojima pokrivahu glavu, ali na kojoj su nosile i slamnate šešire kao i u ostalim sunčanim dalmatinskim krajevima. Spominju se i tanki rupčići za nos. Košulje Višanki bile su u XVIII stoljeću krojene iz domaćeg, riječkog i mletačkog platna ili od raše. Bile su okiće ne čipkom i narodnim vezom (aUa morlacca), koji su vjerojatno unijeli doseljenici s kopna sredinom XVII stoljeća. Haljetci su bili od čoje s postavom od finog riječkog, od pamučnog doma ćeg ili padovanskog platna, modri, zeleni, crni ili kestenjasti, a oki ćeni i zlatnim vrpcama. Prslučići su bili svileni, pamučni ili od čoje, također postavljeni platnom.

Pojasi su bili svileni izvezeni pozlaćenim ili šarenim cvijećem ili nanizanim staklenim zrncima.

Pregače su se također nosile. Bijahu raznobojne, crvene i bije le, a iskićene čipkama. Nošahu se iznad suknja koje su se krojile od različite tkanine, pa i od domaće, mletačke i dubrovačke raše,

argiento da fuso L. 3:4 Una lombrella L 17:10 … Un cusin da cuser L’ 12:8 … Un tremolante da testa con pietra e un spadino L 19:8. Fili dieci perle per manini L 32: Manini di granata L 3: Fili cinque granate L 4: Un filo granate grosse …

22. V 1781 … un agnus d’argento . . . una palmetta d’oro da testa una pioggia d’oro con pule fine … e una medaglia d’argento

2. IX 1781 Mande Marasović nosi u miraz: … una collana di coral rosso …

10. V 1782 Mande Bilić ima: … un para orecine fili grano a tre campane

e un pendente in porta L. 269: e un para di orecine scette con una campana val L 50:17 perugini di oro val L 55. 1 perugini grando val L 30:l paro fiube di argento L. 24:17 aggi di argento val L. 34:1 para di orecini indurade val L 14:1 choceta di argento val L 6:2 medaglie di argento e corona di anbro nerro val L 11: …

Spisi bilježnika A. Ghericeo. HAS.

30. XI 1790 iz ostavštine Tonine Foretić z Korniže, rođene Rendić iz Supetra na Braču:. . . un paio manini di granata cogl’officietti di brili …
Spisi biljež. A. Foretića iz Komiže, str. 29. HAS.

31. V 1800: . . . un pajo d’orecchini d6ro ed uno di manini d’oro …
31. X 1801 u obitelji Martinis: … un pajo manini, un giojello con perle, … un pajo orecchini grandi a filo grana …

Spisi bilježnika A. Foretića iz Komiže (1796-1822). HAS.

a bijahu raznobojne; narančaste, žute, zelene ili ljubičaste. Cara pe su bile svilene, vunene ili pamučne, crvene, bijele i crne. Obuća se rijetko u popisima nošnji navodi, ali se spominju ženske žute ili bijele cipele od teleće kože ili papuče od crvenog kamoša. Rije tko se sretaju ovratnici iskićeni čipkom i posebni čipkasti rukavi košulja i haljetaka, česti u nošnji Dalmatinki XVI-XVII stoljeća, a uobičajeni onda u Evropi, ali ih ipak ima i na Visu u XVIII sto ljeću. Upotrebljavahu se i mufovi od lisičjeg krzna ili mačje kože, srbrne kopče za cipele i ženski suncobrani.687) Po vrsti stranih,

Gf7) 25. VII 1737 majstor Marko Despotović u svojoj oporuci ostavlja:

… casaccia o sia dolamma nuova di panno verde …

2. V 1738 Vicko Gospodnetić ostavlja: … due gellechi di panno uno turchin l’altro nero …

5. VI 1741 Filipa Gariboldi ostavlja: … un gelecco verde di panno …

5. II 1743 Andrija Svetinić u ubožištu ostavlja: . . . due gelechi di saglia, uno pavonazzo e l’altro nero …

24. II 1743 Andrija Bogunović ostavlja: … la sua casassa verde di panno con bottoni d’argento numero nove et asole d’argento sulle maneghe, gecerma di panno parangon pavonazzo con bottoni d’ar gento indorati numero 30 …
Oporuke bilježnika J. Sibischini. HAS.

7. XI 1735 Dobrica Karuca ima: … una traversa usada di cambrada col suo merlo doppio a disegno … un bavaro usato di cambrada col suo merlo… Un facciol da testa detto sugaman nuovo di cambrada

col suo merlo attorno . . . Un faccioletto da collo usato di cambrada col suo merlo attorno … Una centura di seta nuova alla musaica … Et un paro di scarpe nuove di viteletto…

6. XII 1735 iz miraza u obitelji Gospodinić: … un altra camisa di tella canavina con sue manighe di tena usalina nostrana nuova con merli …

22. V 1736 iz miraza Kate Kuzmanić: … un altra camiza di tella fiumana con manighe di tella casalina con lavoro e merli . . . un bavaro nuovo di cambrada con lavoro e merli …
23. V 1736 iz miraza u obitelji Lincir: … una camisa nuova di tella veneziana col suo recamo e merli d’avanti al petto e sulle manighe … Una camisa nuova di tella fiumana col suo lavoro e merli … Una mahrama di setta biancha con suo raccamo di seta … Una carpetta verde nuova di rassa col suo passaman di seta gialo e reccamo in fondi alla morlacca …
14. XI 1736 iz miraza Jerolime Barlić: … una manizza di volpe nuoYa … un bavaro nuovo di cambrada con merli sottili attorno …

28. X 1740 iz miraza Ane Bradanović, supruge Domenika Rocchi:

… una manizza di pelle di fuina tenta …

Spis bilježnika J. Sibischini III (1735-1741). HAS.

30. XII 1766 iz miraza Ane Babić-Ljubić: … una manizza nera di pelle di gatto nuova …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1730-1766). HAS.

4. XI 1731 iz miraza Tomice Radić: … centure numero due di seta fatte alla mosaica da đona . . . una camisa di tella fiumana con merli …

21. XI 1731 iz miraza Margarite Dragošević: … un capello di paglia usato da donna …

11. VII 1732 u obitelji Devčić: … Tre faccoletti da testa dette mahrame alla morlacca nove col suo raccamo rosso di seta attorno. Piu altra detta usata con suo raccamo di setta turchina. Una camisa

da donna usata di tella turchesca col suo riccamo rosso di setta monacca …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

25. X J755 iz mira za Perine Dešković rođene Dojmi: … una vestura di seda turchina col mcrlo d’oro L. 30: Una greghetta di Damasco rosso col merlo d’oro et argento L. 64 …
Spis bilježnika F. Jakše. HAS.

27. VII 1776 nađen muški leš u camisola di rassa nera fatta alla schiavona coll’orlo di rassa turchina … sotto la camisola ii quar da petto e schiena d’istessa robba . . . sequivano le calze braga e li scoffoni di lana nera … le ossa sono state riconosciute d’un givinostro non d homo matturo .. .

17. I 1776 iz miraza Lucije Giriza: … una cottola turchina di

mocajaro – L 32: Una camisiola turchina di panno fodrata di costanza celeste L 60: Una cottola di saggia verde L 32: Una camisiola cammelotto verde fodrata di tella L 60: Una cottola e camisola nera L 40: Una cottola naranzina ci mocajaro L 35: Una cottola giala di mocajaro col passaman di argento falso L 24: Una cottola cammelotto lipsia paYonazza L 30: Una camisiola di scarlattina, con buso, botton e gallon d’oro e sue liste di ganzo d’oro fodrato di gincin giali L 107=10:… Una cottola di cammelotto d’ingna rubbin nova colla

sua pedana di costanza L 153: Un corsie, o busto di perpetue rubin

fodrato di tella fiumana … Una cottola di cammelotto d’ingna color panpadu nova colla sua pedana di constanza L 125: Una camisola di cammolotto color panpadu colle sue liste di ganzo d’oro, e fodra di rensetto rigatto L 74: Una camisola di panno maron scuro, colla fodra di rensetto rigato L 83: Una traversa d’indiana a fiori L 24: Un faccioletto d’indiana rossa L 8: Un faccioletto di setta a fiori varj L 10: Una traversa d’indiana in un telio, e un terzo a fiori L 12: Un faccioletto damasco di seta L 8: Mezzo facioletto di setta a flori varj L 5: Due faccioletti di velo usati L 6:8: Un bavaro con un paro manegotti L 3. . . Una greghetta vecchia di panno col suo passaman vecchio falso L 6:8: Due camise di tella, una di tella vene ziana colle manicche di renso tedesco, e suo merlo, e l’al tra di tella casalina, con manicche di cambrada, e merlo, nonche un faccioletto di cambrada L 60: Una traversa di tella occhietta L 8: Un corpetto di sagia fodrato di tella fiumana L 30: Una camisiola di panno usata

fodrata di tella coreria L 20: Tre gallani di testa, o siano fiorelli

L 15: Una cottola di rassa ordinaria L 10: Un cavezzo di drappa, e fodra per un corpetto L 11: . . .

11. V 1777 Ivanka Mladineo ostavlja: … un paro pantofole di camozza collo1· rosso … il paro calze di bombaso che tiene sulli piedi …

14 V 1778

Efeti di ragione della Madalena relicta quondam Zuanne Darlich stimati da me Giuseppe Rosignoli sarto, e cio come seque Una cotola di rassa paunazza chiara L 55, un altra cotola di cadis zala L 65 Una cotola di cadis rossa L 71 Una altra cotola di cambeloto turchin L 24 Una cotola di mocagiano turchina L 48 Una altra cotola di mocagiano scura L 65 Una cotola di mocagiano verde L 48 … Una cotola di mocagiano nera L 32 Un bocasino di bombaso L 81 Una camisiola di pano bio L 61 … Una camisiola di sagia rossa paduana L 94 Una camisiola di bombaso usata L 14 … Una camisa di tela lino nova con merli L 51 Una altra camisa di tella fiumana con manige di tella lino con suoi merli L 35 Una camisa di tella Humana con le maniche di tela cambrada con li suoi merli alle dette maniche L 24 … Una camisa di tella canavina con maniche di tella fiumana con attorno li merli L 14. Un paro di calze rosse usate L 6:8 Due camice una latesina e verde L 11. Una camisiola di pano nera vechia L 6:8 Due traverse di persia usate L 21 Un facioleto di seda L 13

uvezenih tkanina, od kojih su se krojile odjeće, a koje imaju onda šnje talijanske i strane, ponajviše mletačke nazive »mocagiano«,

»camrada«, »damasca«, »indiana«, »cadisso«, »cambelotto« itd,688) kao u Splitu i u obližnjim dalmatinskim mjestima, vidi se da su neke Višanke nosile ondašnju evropsku nošnju kao i građanke Splita i Hvara i da velikih razlika u XVII-XVIII stoljeću među njima nije bilo, bar među kćerkama bogatijih rodova. U doba en gleske vladavine u Visu se moglo nabaviti gotovih ženskih odijela od svile i atlasa vezenih u zlatu i srebru.sev)

Un facioleito damascato di seda L 15 Un facioleto di vello biancho usato L 3 Una traversa di cambrada grossa con li suoi merli L 15 Una pocarvaza di cambrada L 14 Due baccari con due manegoti L 10 …

28. IX 1780 Nota della roba che porto la Signora Anita Barich Vidali mia consorte in dote

Un abitto in pezze seda brazza no: 25 gosta cechini no: 5 un altro di seda a fiori che disfo per me gosta cechini n°: 6: Un altro di cambeloto opera maron chiaro gosta cechini n°. 6: Un cotolo di indiana persiana rosa con sua inglesiana cechini no. 2 Un altro di bonbaso gosta cechini no 3 Un inglesin di maron con suo cotolo turchin gosta cechin no. 2 Un abito verde di cambeloto inglesin c cottolo cechini no. 4 Una cotola verde di raseta ragusea cechin no. l Un camisial di pano turchin a mezzo fruo L 24 Due traverse di indiana petize no. 10 Una traversa di seta fina L 24 Calze para no.12 di bonbaso cechini n°. 2 Calze di seda nere mezzo fruo para due L 48 facioleti da naso fini due L 48 facioleti da spale di seta 12 L 48 Un facioleto di seta L 24 …

Roba tutta riceputa da me sottoscritto Io Pietro Vidali affermo la sudetta consegnia manno propria

10. V 1782 … un facioletto di seta fondo color perla con suoi fiori attorno L 12: … Un paro calze lana color rubin L: 15:… Un paro calze lana rosse casaline L 7: … Una manizza fuina L 20 … un paro scarpe nere L 6: … Un capello di paglia fina …

25. VI 1781 u ostavštini Stjepana Širković: . . . Un capotto a mezza vita col suo capuzzo di Salonichio usato. Un paro papuzze nere usate da maschio Una beretta di pelle …

22. V 1762 Lissa Nota degli effetti mobili dati in dote dall’Arambassa Zorzi Iliijch detto Dorotijch a Maddalena sua figlia e futura sposa di Paron Zuanne Darlich … Una cottola di cadisso rosso nuova L 75: Una camisola di saja padoana rossa colle mostre di drapo di seda L 109: Una cottola di cadisso color narancini L. 75: … una pocar vazza di cambrada con merli L 15: … un altra di tella di cambrada col merlo e ricamo L 12 … Un altro faccioletto di seda damascato a piu colori L 15: … Un paro mule con fiori d’argento L 20 Un paro scarpe nuove di vidello bianco L 18. . . Un paro scarpe giale col tacco rosso L 11

Spisi bilježnika A. Ghericeo. HAS.

22. VII 1751 … un capello da paglia da donna … ;
C. Fisković, Iz renesansnog Omiša. Izdanje Historijskog Arhiva u Splitu sv. 6, str. 22. Split 1967.
688) Uporedi D. Božić-Bužančić, Odjeća Splićanke XVI i XVII vijeka. Anali Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku. X-XI, str. 165. Dubrovnik 1963.

r .s!l) D. Foretić, o. c, str. 708.

O muškoj nošnji nema mnogo podataka u arhivskim sp1s1m,a jer nije popisana u mirazu. Muškarci, ribari, zanatlije i zemljorad nici nosili su uobičajenu nošnju Sredozemlja s narodnim primje sama, a bogatiji posjednici, trgovci, činovnici i svećenici su se oblačili po suvremenom evropskom ukusu, kako pokazuju ovdje spominjani portreti Frana Vukašinovića, Antuna Matijaševića i Bartula Radosio, a i popis odjeće svećenika Ivana Maffia iz Komi že,690) gdje je njegova obitelj živila krajem XVIII i prvih godina XIX stoljeća. Među muškom odjećom spominju se košulje od riječkog platna, hlače od platna, prsluci od čohe crvene boje, crne i bijele vunene čarape, crne papuče, kožnate kape, kratki kaput s kukuljicom. Kod nekih muškaraca zadržavaju se u XVIII stolje ću i dijelovi narodne nošnje.su1

Odjeću su šile, tkale i krojilc same žene, ali se već početkom 1622. godine spominje u Luci krojač, majstor Frano Carić,69 )a krajem XVIII i početkom XIX stoljeća u Komiži !van Federizi iz Belluna693) i Josip Rosignoli.694 )

Civiliziraniji Višani su nosili džepne engleske satove s fili granskim srebrnim lancem na kojemu su visili ključić sata i pečat, ili zlatne satove s ključićem na svilenoj ljubičastoj vrpci. Knjiže vnik Matijašević Karamaneo je bio vješt u popravljanju džepnih satova, pa ga je popravio i pjesniku Andriji Vitaljiću, ali se u dru goj polovici XVIII stoljeća popravljahu izvan Visa, npr. u Šibeni-

C<JQ) Inventario degl’effetti del quondam signor D.n Gioanni Maffio … 1801 Indictione 4.a li 20 Marzo Fatto a Comisa in casa delli fratelli Maffio quondam Cattarin . . . Un tabarro di panno nero d’Olanda nuovo valutato L 336: Un altro detto di panno blu da Schio usato valutato L 144: Un altro di terzanella di seda poco usato valutato L 153… Un tabarino nero di cendal alla romana valutato L 56:

… Un veladone di panno scuro ordinario a mezzo fruo valutato L. 56: Una velada vecchia di panno nero valutato L 40: Un altra detta vecchia di saglia d’Inghiltera valutata L. 40: … Un altra detta di sottana di panno nero fodrata di Bue color marasca a piu di mezzo fruo valutata L 76 … Un pajo bragoni di saglia romana nera valutato L 36: Un altro det+o di velludin nero nuovo senza fodra valutato L 64: Un sotto abito nuovo di stame a gucchia color nero valutato L 80 … Una sottana di damasco nero fiorata valutata L 44: … Un capello pantato di Viena usato valutato L 38 … Tanto fu inventariato, e ritrovato di ragione d’esso deffonto Sacerdote Signor Dn Gioanni Maffio …

Spisi bilježnika A. Foretića (1795-1807), str. 130. HAS.

W 1) Vidi bilješku 687.

G92) Adi 5 febraro 1622. Fatto a Lissa nella villa di Cut appresso la logia publica in quel medessimo luoco Magistro Zuane de Bartolomeo raguseo muraro. . . ha dato ed ad affitto concesso la casa posta a Luca … a magistro Franco Zarich sartore …

Hvarski bilježničk spisi 1621-1629. HAZ.

693) 20. III 1801 Fatto in Comisa … il S. Giovanni Federizi sarto da Belluno ed ora abitante in questa terra …

Spisi bilježnika Andrije Foretića iz Komiže I (1795-1807),

str. 130. HAS.

6 ) Vidi bilješku 687.

ku. U doba engleske uprave u Visu su postojale prodavaone naki

ta i satova.G9 5)

Većina namještaja, pribora za jelo, nakita, oružja i drugih predmeta bila je, u ono vrijeme cvata umjetničkog obrta, stilski izrađena. Na tim rukotvorinama su se odražavali motivi i oblik umjetničkih slogova, stoga se s njima može bar donekle upotpu niti pregled viške kulturno-umjetničke baštine. Ali daleko smo od toga da dademo cjelovitu sliku odjevanja, narodne nošnje, ličnog i kućnog opskrbljivanja u prošlosti na otoku, jer nam za to nedo staju arhivski podaci, a ukoliko ih se i nađe, oskudni su i ne opi suju, naravno, pojedine predmete. Od svega onoga što se spominje na Visu u popisima pokretnina njegovih stanovnika do početka prošlog stoljeća ostalo je veoma malo. Osiromašenja, diobe ili seo be starih obitelji i ratovi koji nisu mimoišli ni ovaj otok, uništili su mnoge pokretne umjetnine. Bilo je i pljački kao ona već spome nutog francuskog generala Guilleta koji je 1807. godine poduzeo kazneni pohod na Vis i uhapsio nekoliko bogatijih Višana, te im preko svog liječnika obećavao oslobođenje uz uvjet da mu preda du dragocjenosti i umjetnine iz svojih kuća, što su oni u strahu i učinili.61l6)

Nabavljanje novog i pomodnog, suvremenijeg i svrsishodni jeg, a i nehaj prema starom također su pridonijeli otuđivanju i propadanju starinskih i trošnih predmeta umjetničke proizvodnje i danas se može samo nekima naslućivati izgled i oblik, upoređu-

24. II 1764, kod Jvana Nika Jakše: … un orologio o sia mostra d’oro con la cordella di seta pavonazza e chiave d’otton …

Spisi bilježnika J. Sibischini. HAS. (Objavila i N. Bezić, o. c. na kraju ove bilješke).

Bilježniku A. Ghericeo piše brat iz Hvara u Vis: Lessina 21 genaio 1777

Carissimo fratello

l’aviso del signor Marino ho ricevuto iersera a due ore di notte quando capito l’orologio nella scattoletta, che terro cosi sino l’avisso dell’orlogista … ;

28. settembre 1774. Il signor Antonio Ghericeo. . . ha fatto.. . suo procuratore il signor Domenico Difnico da Sebenico ad effetto possa e debba riscuotere e ricuperare l’orologio di scarssela d’inglese Londra, con cassa e contracassa d’argento con cadinella pure d’argento fatta a cordone di filigrana con chi avete e sigillo con lettere M. A. B. pendenti dala cadinella sudetta il tutto d’argento e cio da Domenico Francesco Geminioli orlogista abitante in presente a Sebenico datolo gia anni cinque e per doverlo accomodare …

Spisi bilježnika A. Ghericeo. HAS. Lissa 2. I 1859

… 1 orologio d’oro smaltato con pietre attorno di vecchia constru zione, con catena d”oro francese f. 15 …

Inventario e stima delle faccolta abbandonata dell’or defunto Francesco de Giaxa quondam Gioachino di Lissa.

Uporedi s bilješkom 702, 703. Vidi i G. Novak, o. c. (104) str. 179;

D. Foretić, o. c. str. 709; N. Božanić-Bezić, Stari dalmatinski satovi, Mogućnosti XIII, br. 3, str. 1113. Split 1966.
006) D. Foretić, o. c. str. 530.

ći njihov spomen ili samo škrte, često jedva jasne nazive u pop1s1- ma s predmetima u ostalim dalmatinskim mjestima, od kojih se neki sačuvaše u ponekoj obitelji, u muzejima ili kao zavjetni dar u crkvama. Ali i tu se sve rjeđe nalaze starinski predmeti, a nema na našem primorju ni muzeja za umjetnički obrt, jer se ovdje uglavnom posvećivala pažnja epigrafiji i istaknutim stilskim gra đevinama, slikama, kipovima ili dragocjenim kovinskim umjetni nama u riznicama i zbirkama. Stx>ga i propadaju danomice pred meti koji rasvijetljavaju život Dalmatinaca u prošlim vremenima, a onaj koji o tome piše osjeća se nepouzdano, u bojazni da ne gri ješi, svjestan, naravno, da ne može zaokružiti sliku nekadašnje kul ture one sredine koju želi sagledati.

Teško je pri tome nedostatku većeg broja starinskih predme ta odrediti uvijek njihovo porijeklo, a još manje majstore, jer je uvoz iz inozemstva bio čest, a uplivi iz tuđine na domaće umjetni čke zanate jak, u svim primorskim mjestima, pa i u viškim. Drve ne predmete i namještaj, barem onaj jednostavni mogli su tesati i izrađivati na Visu mjesni drvodjelci, ali neki izrezbareni stilski primjerci pokazuju da su uvezeni. Kovači potrebiti za izradbu ribarskog i poljoprivrednog alata mogli su kovati i ostale željezne predmete, a zlatari, kako rekosmo, kovati i popravljati nakit. Da je u kućama bilo islikanih drvenih skrinja pokazuje ulomak poklop ca koji je s unutrašje strane bojadisan tamno modrom bojom i na njemu u žutom okviru urezana udubina za ogledalo i naslikane na svijetlozelenoj pozadini dvije žute vaze s crvenim cvijećem. Taj ulomak iz kraja XVIII stoljeća nabavio je splitski Etnografski mu zej u Komiži.

U viškim kućama se još čuva poneka izrezbarena škrinja u kojoj nevjeste donašahu u toku XVIII stoljeća miraz. Slične su onima koje se vrlo često sreta na čitavom našem primorju. Na nji hovoj prednjoj strani su urezane u plitkom reljefu vaze cvijeća, čempresi i geometrijski ukrasi.697 ) Ostaci stilskog kućnog namje štaja dospjeli su i u crkve. U župskoj crkvi sred Visa je sjedalica u stilu Luja XV iz poslaćenog izrezbarenog drva, a u franjevačkom samostanu sjedalica u stilu Luja XVI. Obje su vjerojatno ostaci nekog salonskog namještaja uvezenog u XVIII stoljeću iz Mleta ka. U Regionalnog zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu čuva se stara fotografija prostrane kanape bogato izrezbarenih svinutih listova, grana i voća na nožicama, ručkama i prednjoj strani u stilu mletačkih rezbara prve polovice XVIII stoljeća,008) ali se tom umjetnički izrađenom raskošnom divanu zametnuo bar za sada trag i tek se zna da je bio krajem prošlog stoljeća još u Visu. Kod nasljednika Šimuna Petrića iz Komiže nalazi se u Splitu kasnobarokni buro, a u Supetar na Braču dospilo je iz Ko-

w,) Uporedi V. Han, Umjetnička skrinja u Jugoslaviji, tabla XVIII. br. 3 .

XIX-XXI. Beograd 1961.

t !JS) Uporedi G. Morazoni, Il mobile veneziano. Milano 1927.

Stolica iz XVIII stoljeća u župnoj crkvi u Visu

m1ze jedno klecalo tog stila. U viškim obiteljima Torre, Foretić i Vučetić-Foretić čuva se još nekoliko komada stilskog namještaja koji potječe iz spomenute kuće slikara Vinka Foretića u Maloj Bandi u Komiži. Njegova se obitelj već u XVI stoljeću isticala, pa je Ivan Foretić kanio zidati u tom nemirnom vremenu kulu na Biševu, a u drugoj polovici XVIII stoljeća radio je Andrija Fore tić u Komiži kao javni notar. Stoga je njihova višekatnica bila bogatije opremljena. Iz nje su prenesene u Split slike na staklu koje prikazuju likove sv. Josipa i sv. Ane u izrezbarenim okvirima s kraja XVIII stoljeća, malo zrcalo. jedno boro, okrugli intarzirani

Sjedalica iz početka XIX stoljeća u Franjevačkom samostanu

stolić, ogledalo s konzolom i mjedeni lukjernar u klasicističkom ta lijanskom slogu prve polovice XIX stoljeća. Od srebrnih umjetni čkih predmeta kućne uporabe ostali su kod tih obitelji niski sre brni tanjurići za čaše s probušenom ogradicom iz kraja XVIII ili početka XIX stoljeća s mletačkim žigom Markova lava i početnim slovima zlatara GP, držak s probušenom čovječjom glavom na vrhu za utakanje igle pri pletenju, koji visi na rijetko sačuvanom kolu tu podržanom od anđela na lancu s kukom za zadjevanje o poja su.699) Možda je njemu bio sličan onaj »un ganzeto d’argento di fuso« spomenut 1780. godine u popisu Anete Barić.700) Među rijet-

699) Kod obitelji Vučetić-Foretić u Splitu.

,00) Vid bilješku 686.

kostima nađenim u Visu je mjedeni plovidbeni sunčani sat za po morce, na kojemu je naknadno upisano u popisu gradova s ozna kom mjera i »Lissa 47«. Ukrašen je ugraviranim ukrasima XVIII stoljeća i označen:

AEQVATOR hohe

Joseph Modestino in Chrudim Nro L 36.

Skupa s mjedenim dodacima u baršunastoj i kožnatoj kutiji čuva se u Muzeju grada Splita.701) Kod nasljednika obitelji Jakše ostalo je nekoliko umjetnina iz njihove prostrane kuće u Kutu. Dragocjen je zbog svoje rijetkosti zlatni džepni sat, koji po obliku i motivima sliči na sat i kutiju obitelji Fiskovića u Orebićima.702) Oblik i ukrasi su mu klasični i odaju kraj XVITI stol jeća.703 ) Kazalj ka je okružena vijencem dijamanata i sred nje je natpis majstora:

Phpe … Terroti

A GENEVE

Na poklopcu okruženom vijencem lišća s bobicama i CVlJecem je osmerokut u kojemu je klasični reljef s pasom, pticama, košaricom voća i žrtvenikom. U unutrašnjosti se ponavlja natpis majstora Filipa Terrotija i broj primjerka:

Div an iz XVIII stoljeća sa Visa

Uporedi B. Chandler C. Vincent, A Sure Reckoning: Sundials of the 17th and 18th Centuries, sl. 15, str. 164. The Metropolitan Museum of Art Bulletin, december 1967.

V. sl. C. Fisković, Putovanje pelješkog jedrenjaka s kraja XVIII i početka XIX stoljeća. Pomorski zbornik II str. 1765. Zagreb 1962. Uporedi sa satom spomenutim 1859 g. u bilješci 695.

Phe. Terroti A GENEVE N. 21631

Taj sat, srebrni sv1JecnJaci obrubljeni reljefnim užetom na kojima je mletački zlatarski žig i mjedeni lukrenjar iz XVIII stoljeća, zla tne naušnice s opalom okovanim u filigram, srebrni visak sa srcem u filigramu za držanje drvenog drška igle pri pletenju i srebrni držak s probušenom čovječjom glavom za iglu pletiva zvan »kanot«, koji još čuvaju neke stare dalmatinske obitelji, te jedna slika Go pe s djetetom na platnu iz početka XIX stoljeća osrednje vrijednosti. Sve se te umjetnine nalaze kod obitelji Visković i Bra jević u Zagrebu. U obitelji Lučić-Roki-Siminiati, preseljenoj također u Zagreb, je ogleda1o u širokom crnom i izrezuckanom okviru iz XVII stoljeća sjevernjačkog porijekla, koji se u osvitu ovog stoljeća nalazilo u središnjoj dvorani spomenute Jakšine kuće u Kutu. Uz njega je visio i portret, .koji navodno prikazuje Marina Jakšu u pe ruci, u haljetku čiji su krajevi rukava okruženi širokim čipkama i u prsluku sa širokim ukrašenim rubom, prema načinu odjevanja u XVIII stoljeću. Portret se skupa s portretom Nika Jakše (1845-1905) gradonačelnika Visa i narodnog zastupnika, zaslužnog za buđenje hrvatske svijesti na otoku. koji su naslikali V l ah o B u kov a c i njegova učenica Dome Suhor, nalazi se kod dr Nikole Jakše izravnog nasljednika ove stare hvarska-viške obitelji. odvjetnika u Cakov cu. On posjeduje srebrni pribor za jelo i mletačke šalice za kavu iz XVIII stoljeća, mjedeni lukijernar i stolno zvonce za poslugu iz XIX stoljeća, koji su također nekoć bili u njihovoj kući u Kutu. Kod njega je i već spomenuti prijepis rodoslovnih bilježaka o ovoj obitelji, koji je sastavio njegov spomenuti djed Niko. U njemu se spominje da je Marin 1662. godine bio soprakomit hvarske galije. Možda je to onaj kojega prikazuje spomenuti portret.

Sa Visa potječe i slika »Viški boj«, koja prikazuje pomorsku bitku između austrijskog i talijanskog ratnog brodovlja, a sada se nalazi u Pomorskom vojnom muzeju u Splitu. U njenom donjem desnom uglu je potpis slikara : A . . . eget 1866. Slika (73×52) je. dakle, naslikana iste godine kada se ta bitka zbila i ima više kul turno-povijesnu negoli umjetničku važnost, kao i ona s prikazom tog boja u Pomorskom muzeju u Splitu, a naslikao ju je primiti vistički, potpisao i datirao L. R o c ch i V i s 1/6. 93. U obitelji Machia-

. velli, čiji se predak Ivan Machiavelli iz Bola na Braču naselio u XVII stoljeću u Kut,784) je stolni sat, a u nekoliko kuća, pored lukijernara, u klasicističkom obliku, koji su bili u upotrebi u svim dalmatinskim kućama sve do kraja prošlog stoljeća, ostalo je bakreno kuhinjsko posuđe i grijalice za krevet tzv. »scaldaletti«

W.) 20. X 1648 Sign01· Giovanni Vincenzo Michiavelli quondam signor Marco dalla Brazza di Bol kupuje zemlju u Kutu, svjedok je pri tome majstor Devetančić: et maistro Piero Devetancich …

Spisi bilježnika I. Balcilucio, str. 233′. HAS.

ukrašeni cvijetnim prošupljenim vijencem. koji se spominju u prvoj polovici XVIII stoljeća.7°••) Kod komiških obitelji Foretić, Torre, Boža nić preseljenih u Split, ima nekoliko majoličnih tanjura iz kraja XVIII stoljeća i početka slijedećeg stoljeća s žigom ITALIAN LA KES. Kod njih i još nekih viških obitelji nalaze se tanjuri i pliti ce iz druge polovice XIX stoljeća ponajviše engleskih tvornica

F. Primavesi et Sohn iz Cardifa i Swanea, »Spode Copeland« i ostalih. Ceste su i engleske pozlaćene zemljane vaze iz kraja XVIII i početka XIX stoljeća, koje su često poklanjane crkvenim oltarima. One u crkvi sv. Antuna u Prigaliji ili kod obitelji Petri ća u Podšpilju iz druge polovice prošlog stoljeća ukrašene na svom trbuhu reljefnim plesačem i plesačicoil”. Te proizvode englc-

Engleski vrč

ske kera mike donosili su pomorci od prve polovice do kraja pro- šlag stoljeća u svoje domove706) uzduž čitavog našeg primorja.

;o:,) 15. IX 1732 u kući Herkula Stasini: … un scaldaletto picciolo rotto …

Spisi bilježnika J. Sibischini (1731-1735). HAS.

iu t i ) C. Fisković, o. c. (175), str. 134.

U župskom uredu u Podšpilju su dva brončana kipa krilatih Amora s lukom i tuljcima, koje sam našao u crkvici sv. Antuna u Prigaliji, a ranije bijahu u nekoj, možda, Dojmijevoj obitelji. O njima sam posebno pisao i pripisao ih radionici genoveškog renesansnog kipara N i k o 1 e R o c c a t a g 1 i a te koji je radio u Mlecima krajem XVI i početkom XVII stoljeća.707) Slični su onima Roccatagliatinim Amorima iz bečkih i berlinskih zbirki, a ubrajaju se među najljepše kipove, a i rijetke brončane umjetnine koje su iz Mletaka unesene u XVII i XVIII stoljeća u Dalmaciju, gdje se inače unašahu drveni veći i manji kipovi mletačkog baroka, po najviše raspela i anđeli, kojih ima, kako vidjesmo, i na Visu.

U obitelji Zainella u Veloj bandi ostalo je nekoliko komada

biedermaye1· namještaja. Mali srebrni svijećnjak s kapkom i šipkom za namatanje tanke voštanice, zvan maioleto, kovan u tom stilu ima

natpis: V. G. a D. A Z. M (Vicenzo Giaxa a Don Apolonio Zanella

maestro). U muzejskoj zbirci je bidermayerski poligonalni jednonožni stol na čijoj okrugloj ploči su višebojne intarzije s bokorima cvijeća i alegorijskim likovima lova. U crkvenoj zbirci u Musteru je drvena škrinja s ažuriranim bravama, nalik na onu u Muzeju grada Splita i u sakristiji trogirske stolne crkve iz XV stoljeća. U toj zbirci je i mjeedeni ručni fenjer u rokoko stilu s urezanim grbom mletačke plemićke obitelji Molino, iz XVIII stoljeća. Ti fenjeri su se nosili noću kada je kretanje bez svjetiljke po ulicama bilo zabranjena. U Dalmaciji ih se sačuvalo nekoliko; u Muzeju grada Korčule, u Histo rijskom Intsitutu JAZU u Dubrovniku, u Boglićevoj zbirci u Hvaru. U Musteru je okupljena nedavno starinsko kuhinjska posuđe, i manji predmeti kućne upotrebe iz XVII – XX stoljeća.

U privatnom posjedu ostalo je danas vrlo malo slika. Obitelj Vukašinović-Dojmi imala je sliku »Ecce homo« koja se pripisivala, vjerojatno bez dovoljno provjeravanja, Tizijanovoj školi, a u Split je prenijela iz Visa »Milosrđe« staru kopiju djela emilijanskog sli kara Car 1a Ci gnani ja.70)8 Jakov Petrić u Podšpilju imao je sei i::entističku kompoziciju na platnu »Krist i Samaričanka« mletačke škole koja se sada nalazi u Galeriji umjetnina u Splitu. Kod obite lji Zanele u Visu je osrednja slika »Sv. Josipa s malim Isusom, i anđelima« iz XVIII stoljeća u izrezbarenom mletačkom okviru tog vremena. Miljenko Brajčin u Komiži posjeduje jednu od naj vrednijih i najstarijih slika na otoku, gotičko-renesansnu »Gosp1t sa sinom« na drvu, koju G. Gamulin smatra radom mletačkog sli kara Panta1eona izXVstojleća70.)9 Ostale dvije slike »Ecce ho mo« i »Sv. Alojzije« s poprsjima naslikanim na platnu kod Brajči na su iz prve polovice XIX stoljeća.

Neke slike, manje umjetničke vrijednosti, koje imaju oblik oltarnih, dospjele su iz pojedinih kuća u crkve i skoro su sve u

Vidi bilješku 371i.

A. Dudan, o. c. str. 395; K. Prijatelj, Studije o umjetninama u Dal maciji I, str. 81. Zagreb 1963.

G. Gamulin, Stari majstori u Jugoslaviji II, str. 18. sl. 16. Zagreb 1964.

kasnobaroknoj ili rokoko maniri, pa i one u obitelji Dojmi de Lu pis u Splitu prenesene iz njihove palače u Visu.

Istaknutiji i bogatiji Višani davali su se portretirati, pa je na otoku bilo u XVII i XVIII stoljeću i umjetničkih portreta. Poznat je po fotografiji portret književnika Antuna Matijaševića K arama neo, naslikanog pred svojom knjižnicom s perom i knjigom u ru ci.710) U uglu slike je napisano njegovo ime i godina 1687. u kojoj je naslikana. Uspjelija je minijatura koja pri1wzuje Frana Vuka šinović De Lupis iz kraja XVII stoljeća u rukopisnoj knjizi povla stica njegove obitelji ispisanoj na pergameni i ukrašenoj šarenim grbovima i inicijalima. To je onaj o kojemu pjeva splitski pjesnik Jerolim Kavanjin:

Frano Lupi, ki je u rati Od Kandije znan vitezom, er s Turci umi vojevati,

bi od dužda stvoren knezom, dugo i prudno galie vodi drag i priat pri gospodi .711 )

Frano je naslikan do poprsja u tamnom haljetku sa spuštenim dvo krilnim sivim ovratnikom bijelog ruba pod kojim je bijela košulja i visi zlatni križ viteza sv. Marka raširenih krakova obrubljenih modrim emajlom, spomenut i u imenovanju njegovom i njegova brata, »crucem auream aureo calci insignatam ad collum penden tem«, 1687. godine. Po tome se ova minijatura, na kojoj je Frano vo mladoliko lice bistrih plavih očiju s tankim brčićima uokvireno u tamnosmeđu i dugu periku, može datirati tek poslije te godine. Vjerojatno je rad nekog mletačkog minijatur iste.712) Slabija je minijatum u rokoko-iskićenoj doktorskoj diplomi Bartula Jurjeva Radosija, koju je vjerojatno naslikao Jul i je Mode11i pisac dip loma u Padovanskom sveučilištu u kolovozu 1725. godine. 7 ‘ 3) Bartul je naslikan u svećeničkoj odjeći s plavim kratkim ovratnikom bijelog ruba, a na glavi mu je niska kapica u obliku kalote. Obje rukopis ne knjižice nađene su na Visu 1944. godine u spremištu nekog savezničkog vojnika sabirača umjetnina i pohranjene u knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu.

Prirodosiovac Ugo Luksio u Dubrovniku čuva minijaturni portret Vicka Lukšića koji se isticao kao mirovni sudac u doba prve austrijske i francuske okupacije Visa, a čiju smo kuću već spomenuli. Njegovo mršavo lice uokvireno kosom očešljanom u stilu empira i odijelo s bijelim prslukom i crnom kravatom na

710) V. sl. G. Novak, Antun Matijašević-Karamaneo. Anali Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku IV-V, str. 457. Dubrovnik 1956.

711) o. c. str. 137.

712) Minijature u Jugoslaviji. Katalog izložbe, str. 52, 311, sl. 152 (prije

konzerviranja). Zagreb 1964. Vidi bilješku 349.

713) Ibid. str. 311. sl. 153. Pisac diplome nije Modesti već Modelli.

naboranoj košulji odava napolenosko vrijeme, u kojemu je Vicko i živio. Liječnik Zanella u Zagrebu posjeduje portret Apolonija Zanelle, viškog obrtnika iz početka XIX stoljeća također odjeve nog u odjeći empira, a sa naušnicom na uhu.714) Svi ti portreti svjedoče da je način evropskog odjevanja svećenika, obrtnika, ple mića i građana bio uobičajen i na Visu u XVII – XIX stoljeću, što uostalom potvrđuju i popisi nošnje osobito kod žena bogatijih obitelji, iz kojih sam spomenuo samo nekoliko tipičnih komada odjeće. Clanove obitelji Dojmi i Topić portretirao je krajem XIX stoljeća. Anion Zuccaro i njihovi se portreti nalaze u Splitu. O nji ma je u »Jadranskom zborniku pisao 1960 godine Kruno PrJJatelj Zuccaru treba pribrojiti i onih pet obitelji Grabovac nekoć u Zadru. sada u Sinju, koji nose sve odlike Zuccarove sladunjave manire

Od umjetnički uvezanih knjiga ostale su drvene korice oblože. ne trošnom kožom sitnih udubenih ukrasa iz kraja XV stol jeća,715) kojima je siromašni javni bilježnik Antun Ghcriceo omotao jedan svezak svojih spisa u drugoj polovici XVIII stoljeća.716) Nekoliko lijepo uvezenih knjiga ima u knjižnici biskupa Gulielmija. Među ljepše opremljenim rukopisima, od kojih smo tri spomenuli. je Katastatilc višlcih zemljišta obitelji Ivaneo Fasaneo iscrtan ukrasima i napisan 1742. godine.717)

Zbirke antičkih ulomaka, predmeta, umjetnina i novaca ne spominju se u Visu, iako ih se često nalazilo pri obrađivanju zemljišta među ruševinama stare grčke i rimske Isse. Antun Mati jašević Karamaneo je imao nekoliko isejskih novaca. Poneki ulo mak antičke skulpture i natpisa uziđivali su u kuće, npr. oni s grčkim slovima uzidanim iznad balkona sred pročelja Radosijevc i na Svićarevićevoj kući,718) ili ulomak reljefa u hodniku hospici ja konvcntualaca, ulomak genija s girlandom, i dio kipa u togi na Tomićevoj kući iz XVII stoljeća u Veloj bandi, te ulomak natpisa na Perićevoj kući u Cunkovici, ali sustavnog skupljanja starina nije bilo. Pjesnik Gazarović spominje, kako vidjesmo, zidove i mramorne ulom ke Isse »u gradu«,719) a Matijašević Karamaneo piše da su stranci raznosili kamen sa r uševina/ 20) među kojima je on viđao mozaike, tragove interkolumnija i cele. koje su Višani oštećivali i upotre-

• 11) Po predaji je to povećana kopija minijature. Kod Dr Zanelle u Zagrebu je i portret čovjeka s knjigom i sardelom na stolu. Na pismu koje portretirani drži piše da je to Antun Zanella, ali se pod tim imenom nadzire drugo ime i mjesto, pa je pitanje je li to Zanella. Prebojadisano ime se može otkriti pri restauriranju portreta, a pod imenom Lissa nadzire se ime nekog drugog grada.
“5) Uporedi T. Marinis, Rilegature del XV e XVI secolo, tabla III, V. Mleci 1955.

71″) HAS.

m) HAH.

718) G. Novak, o. c. (104), str. 50.

; 1 ) o. c.

no) A. M. Karamaneo II, str. 91.

bljavali za novogradn je,721) ali ne spommJe nijednog sakupljača starina. Strani sakupljači su mogli za njih znati, jer ih je Cyriacus Anconitanus u prvoj polovici XV stoljeća posjetio i o njima pi sao.72”) B. Bordone je na njihovu mjestu ucrlao grad početkom XVI stol jeća723 ) a spominjali su ih 1553. Giuslinian i 1704. godine

J. FelellaY4) F. Petter je zabilježio da je za vrijeme njegovog bo ravka u Visu jeseni 1836. godine vidio kako su seljaci otkopavali nedaleko od hospicija konventualaca grobove obložene pločama, u kojima su našli staklenice, žare i svjetil jke.725 Tek koncem pro šlog stoljeća počela je viška obitelj Dojmi skupljati antičke pred mete, natpise, građevinske ulomke, grčke novce i vaze.726) Dva torza rimskih careva u togi čuvaju se u prizemlju njene palače, a ostali dio te zbirke. koja nije bila uređena ni popisana, nalazi se u Muzeju u Visu i u Arheološkom muzeju u Splitu. Mala općin ska zbirka prenesena je davno u Trst, a odatle je dospjela s obite lji Topić u druge gradove. Ize jednog pisma se doznaje da su i Dojmi ranije poklanjali strancima umjetnine, npr. 1891. godine darovali su zapovjedniku austrijske mornarice neki kip koji se zatim nalazio u bečkom Dvorskom muzeju.727)

Tako se antička baština Isse i srednjovjekovnog Visa, u toku 5toljeća zanemarivala, tek nakon drugog svjetskog rata počela da bar nekako okuplja i čuva. Povećana je zbirka arheoloških viških nalaza u Arheološkom muzeju u Splitu i osnovana ona u Visu. Tim, naravno, nije završeno istraživanje i sabiranje spomeničke baštine na otoku, koju bi trebalo bolje ispitati i sačuvati, a da se to potakne napisane su i ove bilješke, koje će upravo nova istraži-

721) Ibid. str. 89-91.

722) G. Novak, o. c. (104), str. 66.

723) o. c.

72’i) G. Novak, o. c. (104), str. 66, 108.

n;,) F. Petter, Compendio geografico della Dalmazia, str. 150. Zadar 1834.

7:.,.;) G. Novak, o. c. (104), str. 51, 67, 68, 69.

i 27 ) Ibid. str. 68. U ostavštini viškog načelnika Nika Jakše nalazi se i ovo pismo:

Pregiatissimo Signore

In causa dell’assenza di Sua Eccellenza il Signore commandante di marina da Vienna pervenne questi appena adesso a conoscenza del di Lei pregatissimo scritto d. d. 28. Decembre 1891 . . . La statua regalata a Sua Eccellenza dai pregiatissimi Signori fratelli de Dojmi si trova nel museo di corte a Vienna e forma gia un speciale orna mento dello stesso. La testa della statua che si trovava da diversi anni in questo museo, verra attacata al torzo e Ja statua completata dara poi testimonianza di questo generoso regallo della cittadinanza di Lissa …

a Vienna, 6. febraio 1892.

Lični spisi N. Jakše. HAH.

di Lei umile Jos Lelmenh

M. Abramić, Raznesene antičke umjetnine, Mogućnosti I, br. 4, str. 245, Split 1954. U retku 18 odozgo treba iza 1;ječi starina umetnuti: drugi rođak Topić. U retku 18 Berilan ispravi u Berlina.

vanja vremenom upotpun iti, a ponegdje i ispraviti, kao što se popunjuju i popravljaju svi početni pokušaji.

GROBLJA

U toku stoljeća Višani su se pokapali u svojim crkvama i u njihovoj neposrednoj blizini. Nekoliko tih grobova koji su ozna čeni već je spomenuto u različitim crkvama. Početkom prošlog sto ljeća počinju se oblikovati i posebna groblja, koja se još uvijek ne udaljuju od crkava. Među njima ističu se na Visu groblja mor nara koji su poginuli u pomorskim bitkama i ona imaju povijesno značenje, pa se stoga, pored nekih starijih spomenutih grobova stanovnika, na njih treba osvrnuti.

Kao daleki spomen na francusko-engleske pomorske sukobe u doba velikih Napoleonovih ratova ostalo je na poluotočiću sv. Jurja pri moru7t 8) osamljeno groblje engleskih mornara, čije

su kosti nedavno prenesene na britansko vojno groblje u Beogradu. Prije napuštanja otoka, engleska vojna vlast dala je 1815. godi

ne ograditi i w·editi groblje u koje se ulazi kroz mala vrata iskle sana u bunjatu. Na ogradnom zidu je natpis uklesan slovima kla sične kapitale u spomen mornara poginulih u okršaju francuskog i engleskog brodovlja 13. ožujka 1811. godine u kojoj su Francuzi

uzalud kušali da otmu Englezima Vis:7! 9)

HERE

LIE INCLOSED THEREI MAIN BRITISH SEAMEN WHO WST THEIR LIVER IN

DEFENCE OF THEIR KING AND COUNTRY

A. D. MDCCCXV
Sred grobišta je bila postavljena trobrodna prizma s oblom kame nom vazom na vrhu u spomen engleskih mornara ratnog broda

»Victoriousa«, poginulih u veljači 1812. godine u okršaju s francu skim brodom »Rivoli« blizu Mletaka. Na mramornoj ploči je pi salo:730)

THIS MONUMENT WAS ERECTED

BY THE CAPI’AIN AND OFFICERS

Ne na Prirovu, kako piše Berić, o. c. (52), str. 14.

L. Maschek, o. c. str. 147; P. Kuničić, o. c. 282; A. J. Kuljiš, Englesko francuski boj pod Visom god. 1811, str. 14, Split, 1909.
Natpisi su dosad pogrešno objavljeni i prevađani, P. Kuničić, O. c. 24, 282. Kuljiš, o. c. spominje na groblju »liepu piramidu«. Možda je ona bila na vrhu kamene prizme, gdje je zatim postavljena vaza.

OF

THE BRITISH LINE OF BATTLE SHIP

»VlCTORIOUS« IN MEMORY OF

ELEVEN BRAVE ENGLISHM:ĐN INTERED NEAR THIS SPOT

WHO DIED OF THE WOUNDS THEY RECEIVED

ON THE 22 OF FEBRUARY 1812

IN ACTlON WITH THE FRENCH SHIP

»RIVOLI« OF 74 GUNS

ON THE COAST OF VENICE AS

ATRIBUTE DUE THO THEM AND THE MANY GALLANT FELLOWS

WHO LOST THEIR LIVES ON THAT DAY

IN THEIR COUNTRYS CAUSE

Na drugoj strani prizme bio je uklesan prijevod natpisa na onda službenom talijanskom jeziku, ali su oba istrošena morskom solju. Engleski predstavnik u Jugoslaviji dao je postaviti novu ploču istog sadržaja kojemu je pri kraju dodano:

THE ABOVE WAS INSCRIBED ON A MONUMENT FOR MERLY STANDING IN THIS CEMETERY WHICH WAS DESTROYED DURING WORLD WAR II

APRIL 196373

Sa groblja je za vrijeme talijanske okupacije nestao kameni četve rouglasti stupić kojemu je na izduženom i profiliranom vrhu sta jao ukrasni akroterij nalik oblom plodu prenesen s nekog ranijeg spomenika, možda i s obližnje crkvice. Na plohi stupića je pisalo:

ERECTED TO THE MEMOR OF BRITISH OFFICERS AND MEN KILLED IN THE BATTLE

OF LISSA ON 13TH MARCH 1811.

Oba spomenika pokazivahu svojim vitkim i jednostavnim obli kom čedne odraze klasicističkog stila. Pogrešku u prvoj crti prvog i zadnjeg navedenog natpisa može se pripisati klesaru nevještu engleštini.

Između tih spomenika sazidan je niski grob pokriven kamenom pločom na kojoj je natpis:

HONRLE CHARLES ANSON.

A. D. 1812.

731) Nakon Drugog svjetskog rata postavljena je jedna ploča koja spo minje britanske vojnike u njemu poginule, a koju navodi Nevenka Božanić-Bezić u svojoj radnji o najnovijim viškim spomenicima.

Taj midshipman je služio na fregati »Bachante«, a poginuo je

23. rujna 1811. prigodom slučajne eksplozije topa dok je brod plo vio na pučini pred Visom. On dakle nije bio kontraadmiral, kao sto se ranije pogrešno pisalo.732) Bio je treći sin Thomasa, prvog vikonta Ansona i supruge mu Anne Margaret Coke. kćerke prvog grofa od Leicestera. Stoga mu je i napravljen posebni gro b.733)
Na ogrndnom zidiću groblja je ploča u spomen austrijskih mornara,734 koji su poginuli u dvodnevnoj Viškoj bici braneći otok i luku s obližnje baterije od talijanskog ratnog brodovlja 1866. go dine i zatim ovdje pokopani:

FACE AI PROĐI CHE

COMBATIENDO VALOROSAMENTE IN DIFESA DELLA BATIERIA SCHMIDT

NEI GIORNI 18 E 19 LUGLIO 1866 VITROVARONO ONORAMENTE

1885

Na jugoistočnoj strani poluotočića Prirova prostire se viško groblje okruženo m01·em i čempresima, nastalo nakon zabrane kopanja u crkvama u trećem desetljeću prošlog stoljeća. Među kamenim pločama i spomenicima isticao se spomenik Viške bitke koji je bila podigla austrijska ratna mornarica 1867. godine. Tali janska vojna mornarica, koja je na temelju Londonskog ugovora od 4. studenoga 1918. do 17. travnja 1921. zaposjela Vis, postavila je najprije na njegovo postolje mramornu tablu s natpisom:

ITALIA VINCITRICE NOVEMBRE 1918.

Zatim ga je čitavog rastavila i s okolnim lancima odnijela u Livorno, želeći tim kao i rušenjem puljskog spomenika admira lu Wilhelmu Tegetthoffu, izbrisati spomen na svoj vojnički poraz.

Spomenik je imao visoko pačetvorasto postolje istaknutih vije naca, uzdignuto na tri stepenice okićeno reljefnim pomorskim sidri ma pod austrijskom krunom, znamenom ratne mornarice. Naliko-

,:ii) P. Kuničić, o. c. str. 282. V. Montegazza je u svojoj propagandističkoj knjizi, pored ostalih pogrešaka. pisao pogrešno i o njemu. Storia della querra mondiale, vol. VIII, str. 69. Milano 1920.

732) P. Kuničić, o. c. str. 282.

731. ) Prema podacima o njemu i njegovoj smrti pri eksploziji brodskog topa, koje sam dobio od Povijesnog odjeljenja Ministarstva odbrane u Londonu preko britanskog konzula u Splitu g. M. Alan-Smidta 7. VII 1964. On, dakle, nije poginuo u sukobu francuskog i engleskog ratnog brodovlja 1811. godine kako piše H. F. Brown i W. Tyndale, Dalmatia, str. 131. London 1925.

731) Do sada nepotpuno objavljena i pogrešno prevedena. P. Kuničić,

o. c. str. 133.

vao je sarkofagu na čijem poklopcu je ležao lav stiščući austrijsku zastavu, kao znamen snage i čuvarske vjern osti.735) Na pročeljnoj strani je bio reljef pomorske bitke, a na stražnjoj natpis:

DEN

IN DER SEESCHLACHT BEI LISSA AM XX JUL! MDCCCLXVI

FUR KAISER UND OESTERREICH RUHMVOLL GEFALLENEN

IN FROMMEM ANDENKEN DIE WAFFENGEFAHRTEN

Na pobočnim stranama bila su ispisana imena palih u pomor skoj bitci. Spomenik je u neoklasističkom stilu napravio, prema Kuničićevu pisanju, kipar B o tic e l li.736) Bio je okružen sa četiri topovske cijevi zabodene u tlo i povezane željeznim brodskim lan cima. Topovi i dijelovi lanaca bijahu s brodova koji su sudjelovali u bitci.

Drugi, manji spomenik Viške bitke nije odnesen i nalazi se sada na groblju. Podignut je u spomen topničara poginulih za vri jeme talijanskih opsjedanja otoka na viškim tvrđavama, u obliku velike pačetvorine s niskom piramidom na vrhu i s natpisom na tri strane:

DEN AVF LISSA

AM 18. VND 19. JVLI 1866 GEFALLENEN

VON DEN WAFFENBRODERN GEWIDMET

VORMEISTER

FRANZ LIEBSCHER JOHANN LC>GL KANONIERE

FERDINAND FRITZ FLORIAN STRITZL

CARL SCHNEIDER MATHIAS KARPF

WENZL LEGNER JOHANN SCHVSS VNTERKANONIERE

STEFAN SHOMICZ FRANC HOCKAVF

IGNAZ HANISCH IMBRO BISKVP JOSEF PAVLENIC OFFICIERSDIENER

PROKOP KREJCI

K. K.

FREI HERR VON STEIN

i:lj) V. sl. G. Novak, o. c. (104), sl. 50; P. Kuničić, o. c. str. 123.

7:it,) Ibid. str. 286.

KOSTEN ARTILLERIE REGIMENT

1. BATTAILW.N
3. VND 5. FELDCOMPAGNIE

Na čet vrtoj strani talijanska mornarica je dala urezati imena onih mornara koja su bila ispisana na glavnom spomeniku odne senom 1922. godine u Livorno:

CADDERO PERLA PATRIA IL 20 LUGLIO 1886

CAPITANO DI VASCELLO ERIK AF KLINT ALFIERE DI VASCELLO

HEINDRICH TRHR: V. MOLL NOSTROMO

ROBERT PROCH CAPO TIMONIERE JOHANN SVICAROVIC ASSISTENTE MACC. MATIAZ LENAZ SOTTONOCCHIERE KARL KČJNIGSLAUER AUGUST ARNOLD

SOLDATI FANT: MARI.NA PROKOP KA.NIUK

ALOIS SPODOTIN PAUL ZICMANSKY BASIL KLUZEWSKY

JOHANN PALLUCOVICH MATIAS BORANELLO

MARINA!

JOHANN KWOKAL JOHA.NN SCHENNBER FRANC NUKLIC JOHANN KURE JOSEF FURLAN JOSEF DESPORA JOHA.NN GERCOVIC LAZARUS BOROVIC SIMON T.ElBALDI MATIAS SENTA

ANGEW DEMENIHGETTI PETER POLOVINEO ELIAS KOITIC

ANTON STANIC PETER BENKOVIC FRANZ SOIC HEINRICH BUSETTO JOHANN JANKOVIC ALOIS MARCHESAN

Imena tih poginulih, nabrojena su i u ondašnjem službenom izvještaju u kojemu im je spomenut i zavičaj,737) a prezimena tačni je napisana, te pokazuju jasnije738) negoli na spomeniku da su Hr vati i pripadnici ostalih južnoslavenskih i slavenskih naroda okupi ranih u ono vrijeme od Austro Ugarske, sudjelovali vidno u viškoj bici, koja je pridonijela zatim jačanju hrvatskog Narodnog prepo roda u Dalmaciji, u kojemu su se i Višani isticali. Odraz tog pre poroda primjećuje se i na nekim nadgrobnim natpisima obiteljskih grobova ispisanim hrvatskim jezikom. Na groblju je i željezni neogotički križ s natpisom na tablici koja podsjeća na najveću mirnodopsku nesreću austrougarske mornarice nastalu uslijed eksplozije baruta na fregati »Radetzsky«, u kojoj je poginulo preko tristočetrdeset članova njene posade, među kojima ih je bilo i iz naših krajeva:

, 3i) Ibid. str. 79- 83.

i 38) Uporedi ibid. Među poginulim Talijanima je bio i slikar Jppolito Caffi, rođen u Bellunu 1809, marinista, čiji se krajolici Mletaka nalaze u Museo d’arte moderna, Ca’Pesaro u Mlecima itd.

Zum Gedachtnisse

an die Verunglilckten der Bemannung der S. M. Fregatite Radetzky

20. Februar 1869

Među spomemc1ma se ističu kapela obitelji Dojmi de Lupis. koja pokazuje vještinu obrade kamena krajem XIX stoljeća i četiri djela kipara Iv a na R e n di ć a, koji je podigao mnogo sličnih spo menika na primorskim grobljima s realistički oblikovanim, simboli čnim kipovima i u ishitrenim, izvještaćenim oblicima, koje je ispre pličao i nagomilavao secesionističkim i folklornim motivima, a po nekad i umrtvjelim mozaikom. Sve te značajke njegovog kiparstva pokazuju na ovom groblju četiri spomenika; onaj s alegorijskim ženskim likom nad grobom Luke Tramontane iz 1894. godine, grob I. Vojkovića podignut 1899. godine s realistički do sitnica izmučenim kipom žene koja zalijeva ruže pred grobifoim križem i grob obitelji Basileo također iz kraja prošlog stol jeća.739 ) Tim realističkim djelima strpljivo obrađenih pojedinosti , koje im odu zeše samodjelatnost stvaralačke pobude, ali koje su naručitelji cije nili, onda suvremeno hrvatsko kiparstvo sa svojim najpoznatijim kiparom očitovalo se i na Visu.

, ; f!l) On je bio izradio i kip austrijskog cara Franje Josipa u Visu.

Ibid, str. 26.

Kratki pregled viških spomenika objavio sam u Zadarskoj reviji

1968.

BUILDINGS OF ARCHITECTURAL SIGNIFICANCE AND WORKS OF ART ON THE ISLAND OF VIS DATING FROM 9TH TO 19TH

CENTURIES

By CviLo Fisković

There has been a continued artistic activity on the lsland of Vis sin ce the early Middle Ages (the Croats settled there in the 9th century) until the current century. That activity was generally connected with the artistic trends prevailing on the Dalmatian mainland, but it had closer ties with artistic pursuits taking place on the Island of Hvar whose mediaeval Commune embraced also the Island of Vis.

Although the quality of the island’s monuments – works of archi

tccture, sculpture, painting, and various artifacts – is not particularly outstanding which is mostly due to the fact that the island had no mediaeval city, no residence of wealthy bishops or nobility, capable of becoming a cultural centre of any importance, the existing monuments, however, are interesting and notable specimens since, incorporating all the great European styles, they represent their Dalmatian variants and solutions adapted to the circumstances prevailing in the periods of their realization.

The real cultural pioneers in the area were the monks of the Order

of St. Benedict who built their small pre-Romanesque churches on the

islands of the Vis area as early as 11th century. Fragments of pre-Romanes que stone-carved interlacing ornament were found on Svetac Island near Vis, while two Benedictine churches at Komiža (St. Nicholas and St. Micha el) were built in the 12th-13th cent. Romanesque style. Adjoining the Church of St. Nicholas, the Romanesque Benedictlne monastery is forti fied by two high towers. While one of the towers has been preserved in its original form the other, transformed into a bel!ry, shows elements of both the Gothic and Baroque styles. The small Romanesque church, too, undergoing gradual and interesting changes during the Gothic and Baroque periods, finally became a vaulted five-aisle structure – a form rarely occurring in Dalmatia. A new fortification, a bastion, was added to the monastery in the 17th century in order to previde protection irom pirates to whose raids the lonely island was exposed from the Middle Ages on. Both the church and the monastery, including the fortifications of the latter. we1·e erected in a well chosen locality, a real point of vantage, representing an ideal place of safety where the islanders were able to take refuge.

1’n spite of the dangers connected v.ith those raids and to the with drawal of the Benedictine monks from the Island, the old church, retaining its function of the main place of worship . became the parish church. As such, it gradually enlarged its art treasure, mostly frorr, donations by the inhabitants of Komiža, whose graves lay in its pre cincts as evident from the ar morial bearings, etc., belonging to the old clans (carved by Venetian and Dalmatian sculptors). The mediaeval works of art werer eplaced by more magnificent ones executed in the Renaissance or Baroque styles (wooden, profusely carved altars, large altar pieces, statues of saints sculptured by native and foreign artists. church plate, and vesbnents. alt execU!ted in the Gothic-Renaissance transition style.

The smaller churches on the island, most of them dating from the period between the 14th and 17th centuries, have also been re-shaped, consequently losing their original forms. Although simple, their iorms vary to a great extent, and their architectural ornaments rnpresent a blend of a variety of styles. A gradual development from the 14th century Romanesque style, through the Neo-Romanesque style, to the present time may be observed in the Church of St. Mary at Velo Selo in the centra! part of the island. This church boasts a late Gothic relief representing the Madonna and Child which belonged to the original church. This relief, skilfully executed in terra-cotta by a 15th century Italian sculptor, be,ides being one of the most valuable works of art on the island, belongs to a kind which is very rare in Dalmatia. The parish church of St. Mary „od spilica« at Vis reveals Gothic. Renais sance, and late Baroque elements, its nave having been built in thc early 16th century and enlarged at some later time. The unusual pro portion of the facade resulting therefrom, has been emphasized by the church-tower. The earlier Renaissance altars were replaced by new ones, but two paintings belonging to a former polyptych by the Venetian master Girolamo Santa Croce. have remained in the church. The richly, somewhat rustically, decorated 18th century facade and church-tower of the Church of St. Cypr ia n at Kut reveal provincial characteristics of the modest Dalmatian Baroque art. The church, however, has skilfully been adapted to the picturesque setting. The church ground plan is cross-shaped. The carved ceiling is a late Renaissance work; the carved wooden altars and the pulpit belong to

the Baroque period.

The 16th century buildcrs of the Franciscan Monastery, availing themselves of the r uins of the ancient Roman theatre, gave the mona stery an unusual semicircular shape. The monastery ha no cloister. The 17th century church-tower, with a simple, pyramidal roof. reveals

traces of the Romanesque tradition, which is also evident in the rose window over the church portal. The Dalmatian architects, fond of the mediaeval rose window, remained attached to it through the subsequent pet•iods, and introduced it even in their 17 th century Baroque churches. This is why we find one also in the facade of the Church of the Holy

$pirit at Vis. That simple church boasts several Baroque paintings. The one executed by the 18th century Venelian master Nicholas Grassi may be included among his best works.

In the heyday of the Dalmatian architectural school (16th century), the Church of St. Mary (»Gusarica«) was erected on the sandy beach of Komiža, not far from a spring. Through subsequent enlargements, the church grew to a three-nave complex with three connected facades and three gables where elements of the Romanesque and Gothic tradi tion became blended with the modest Renaissance and Baroque styles. The triple nave boasts carved wooden altars executed in the latter two styles. One of the altars contains a series of significant small paintings representing the life of St. Anthony of Padua, bearing the characteristics of the Italo-Cretan mannerism. Although built on the edge of a forest and on a narrow sandy beach. the church and the churchyard with its large, relief-decorated Baroque wellhead, stand out as a harmoniously shaped architectural environment marking the end of the main street of the place meandering along the sea-front.

Two Baroque churches have peculiar forms. One of them, dedicated to the Virgin’s visit to Elisabeth, has a circular shape, which fact led to the erroneous conclusion that it was a mediaeval rotunda. The other, dedicated to St. Roch, is a fortified structure having the appearance of a quadrangular tower.

In addition to the two lar est places, Vis and Komiža, there are other ,inhabited places of va.rious sizes on the isla.nd with a number of smaller churches, some oI which either crown the hills or are located on their slopes near the fields. All the churches, the small and the large ones .;tlike, bear the characteristics of the Dalmatian architecture, (rom the Romanesque-Gothic transition period to the Baroque style. This is due to the fact that they were erected by experienced Dalmatian architects which is not only evident from the construction method used but also from the documents found in the archives.

There were no completely walled places on the island. The protec tion was provided by separated towers, forts, and even fortified dwel ling-houses. There is a notable 16th century castle in the bay of Komiža, built from income derived from fishery. Farming, particularly viticulture, and fishery have for centuries been the most important occupations of the islanders. There are also some fortified dwelling-houses and churches which, in addition to the castle, made up the system of defence for the whole place, its port, and farms. Modest-sized towers were also built by wealthy families at Vis, too, the 17th century one standing at the head of the bay being the most conspicuous. rt belonged to the Perasti family. The port of Vis was systematically fortified by the British who occupied the island in the course of Napoleonic wai·s u<;ing it as their naval station while blockading the Adrialic. Of the three forts built by the British. the strongest was na.med after King George

III. New forts were built at Vis by the Austrians. who came into possession of Dalmatia and all its islands after the downfall of Na poleon I. The one Jocated in the middle of the port of Vis is the most outstanding. The forts played an important part in the defence of the island against the French, as also against the Italian naval forces when, in 1866, the Austrian navy defeated the latter. preventing thereby Dal matia from being conquered by Italy. Those early 19th and mid-19th cen tury events are symbolized by a number and of soldiers and sailors of graves of British sailors of various nationalities included in the fo1mer

Austrian Empire. The island’s strategic importance became evident du r.ing the Second World War, too.

The situation with regard to dwelling-houses underwent conside rable changes on the island, particularly in the 19th century, when a number of stone-built houses, erected in earlier centuries in the Gothic, Renaissance, and Baroque styles, lost their modest, but tasteful original appearance and general arrangement, their old courtyards, gardens, etc. At Vis and Komiža, however, amid their dense but stirring urban structure, some of the old houses have survived, boasting windows built in the Gothic style and other ornaments carved in stone. A few Renaissance sum mer- houses with courtyards, balconies, and terraces adom the water-front of the Bay of Vis where some skilfully planned old streets are still in use. Some such summer-houses at Vis display armorial bearings belonging to partician families from Hvar who had their landed property on the Island of Vis. Most of them have attractive wellheads, etc. Their ground floor had a wide use as a wine cellar, as storage of farm implements, fishing gear, etc. There are also 17th and 18th century summer-houses at Komiža, some of them displaying stone-carved coat of arms, others bearing inscriptions, mottoes, etc., of their original owners who came from the old and wealthy clans. Wherever the circumstances made it imperative, the summer-houses were fortified to some extent.

All these summer-houses tel1 us a lot about the people who owned them and about the conditions of life at the time of their erection. They also reveal a skilful combination of several practical uses (resi dence, summer resort, farm-house) which gives us a good idea of the ability of the Renais ance man, even at Vis, to combine the useful with the agreeable. These houses, like those in other Dalmatian places, were built by native architects about whose activity tel1 us numerous con tracts and other documents found in the archives. The 18th century native architects had embarked on creating a dwelling-house that even tually became a typical Dalmatian house incorporating one or the other of the European styles. but having particular proportions well adapted to squares and streets of miner urban agglomerations – both townlets and villages – that developed in the course of centuries without a formulated plan according to actual needs and in harmony with the ground outline.

The cultural life at Vis developed within the comfortable sphere of those Renaissance houses. A number of writers and learned men. who were active at Vis between the 16th and 18th centuries, published their works either in Latin or Croatian. One of them was Marin Gaza rović whose 16th century description of the scenic beauty of the island is worth mentioning.

Facts culled from the old archives at Vis, last wills, inventories of furniture, etc., and lists referring to dowries, give a wealth of infor mation about the tasteful way in which the old houses were furnished and adorned with paintings and products of applied art, which either came from Venice or were made by native artists. We learn from those sources that the ladies belonging to the well-to-do families at Vis often wore sumptuous clothes and jewelr:v and that their garments usually revealed a blend of the prevailing European fashion and the style of dress wora by the people on the Island.

Everything then, the churches and towers, the summer-houses and simple dwelling-houses, as well as the works of art and the documents illustrating the past. give us a clear idea how this eminently Dalmatian community consisting of Cl’oats oompletely adopted the Mediterranean way of life, a community with roots in the ancient Greek and Roman heritage and remaining in touch with the Western civilization for centuries.