Autor: Ante Jončić Škoboj

Dakle i nakon uvođenja vojno-fašističke diktature, jedan dio članova KP kao što su Pečarević Nikola, Jončić Nikola i Pavao Bogdanović, nastavili su i dalje da djeluju među stanovnicima svog otoka, svakako s višom opreznošću u odnosu na postojeći režim. Iskra koja je zapaljena ostala je i dalje tinjati u srcima mladih ljudi ovog otoka. Ova grupa ljudi koja je ustvari jezgra svih političkih a i drugih zbivanja na Otoku, radila je i djelovala u okviru svojih mogućnosti, jer pored političkog djelovanja trebalo je misliti i brinuti za egzistenciju svojih porodica a bilo je bijede i siromaštva. Veze i suradnja s pojedinim aktivistima KP Komiže i dalje je održavana. Od komiških aktivista KP primana su povremeno uputstva za rad, kao i partijska literatura koju je trebalo koristiti za propagiranje ideja socijalizma a i sebe idejno i politički uzdizati. Pod kraj tog razdoblja aktiviraju se još neki mladi ljudi, kao što su: Blaž Stanojević, Jenar Demarija i Nikola Stanojević.

Posebno treba istaći Blaža Stanojevića, koji se negdje krajem 1932.g., aktivirao kao mlad komunista i imao velikog utjecaja među stanovništvom Otoka a posebno među omladinom. Svojim radom i aktivnošću mnogo je doprinio u okupljanju mladih ljudi oko jezgre komunista. Njegova je zasluga da se tokom 1932.g., ponovo aktivira jedna ćelija KP čiji je on od tada bio sekretar, stalno održavajući partijsku vezu s članovima Partije u Komiži. Kao dosljedan borac za svoje ideale, neumorno je radio na širenju marksističkih ideja među svojim otočanima i okupljao ih zajedno s ostalim komunistima otoka Biševa u borbi za jedno pravednije i humanije društveno uređenje, tj., u borbi za socijalizam.

Za te svoje ideale položio je svoj život u toku NOB-a. Naime, kada su u lipnju 1941.g., fašistička Njemačka i Italija, pod komandom Hitlera i Mussolinija napale i okupirale prostore bivše Karađorđeve Juge i stvorene nekakve marionetske države kao što je u Hrvatskoj NDH a u Srbiji također nekakva Hitlerova marionetska država,(ne mogu da se sjetim sada nativa te države, što mislim da nije ni bitno, ali je činjenica da je i tamo bila jedna druga marionetska tvorevina), Dalmacija je bila okupirana od strane talijanske vojske i predana Musoliniju. Kada je CK KPJ pozvao narod na ustanak, Blaž Stanojević sredinom kolovoza 1941 .g., na čelu grupe članova KP i Skojevaca kreče s jednim ribarskim motornim čamcem u pravcu Splita da bi se tako pridružili i Splitskom odredu.

Zbog poznatih događaja sa I. Splitskim odredom, bilo je logično da se ta prva grupa biševskih dobrovoljaca vrati natrag na svoj Otok. Međutim, iako je i Splitski odred nastradao to nije značilo i poraz partizanske NOB-e. Komunisti Biševa u sklopu s organizacijom KP Komiže, tražili su izlaz da se nekim drugim pravcem prebacuju na kopno i priključe partizanskim jedinicama. To im je uspjelo u svibnju 1942.g., uspostavljajući vezu preko uvale Osičenica kraj sela Sevid, tu se uključuju u Rogozničko-Trogirsku četu, koja je nešto kasnije ušla u sastav II Srednje-Dalmatinskog bataljuna, na čijem je čelu bio Reić Srećko-Petica. Na osnovi podataka iz knjige Viktora Kučana, “Sutjeska – Dolina Heroja”, Blaž Stanojević je bio politički komesar brigadne bolnice II Dalmatinske brigade. Umro je od tifusa na Zelengori krajem svibnja 1943.g., u toku V neprijateljske ofenzive u sastavu Centralne bolnice. Za ostale borce iz ove grupe, bit će posebno govora. A sada da se vratim na razdoblje svjetske ekonomske krize tridesetih godina, pa do početka rata 1941.g. Ekonomsko stanje stanovnika na Otoku iz dana u dan bivalo je sve teže. Bijeda i neimaština dostiže vrhunac, bio je veliki broj porodica koje bi se tijekom godine zadužile kod komiških trgovaca prehrambenom robom, mnogo više nego što su bile u mogućnosti da podmire iz svojih prihoda od vinogradarstva i ribolova zajedno. Cjelokupno zemljište na Otoku koje se na bilo koji način moglo obrađivati, bilo je u cijelosti podijeljeno i obrađeno, više se nije imalo ni dijeliti ni proširivati u svrhu obrade tla i povećanja prinosa. Siromaštvo je pritiskalo sve više, i pored određene emigracije broj stanovnika se relativno povećavao a time su i rasle potrebe za egzistencijom, proizvodnja stagnira, a proizvedena roba biva sve jeftinija.

U ovom razdoblju eksploatacija težaka i ribara dostiže vrhunac. Svi proizvodi, vino, riba (srdela), i još neki poljoprivredni proizvodi, (iz egzistencijalnih potreba, tada su se otočki težaci dosta bavili proizvodnjom graha i drugim povrtlarskim kulturama) prodavani su u bescjenje. Bilo je dana kada su komiški tvorničari nudili cijenu od 0,25 dinara za jedan kg svježih srdela, naročito ako bi ribari imali veću ponudu, jer ih je sreća poslužila da u protekloj noći ulove nešto veću količinu srdela.

Cijene za artikle koje su stanovnici morali kupovati za svoju golu egzistenciju rasle su sve više, tako da je sve veći broj porodica oskudijevao i s najosnovnijim prehrambenim artiklima, kao što su ulje, kruh i ostali artikli neophodni za održavanje golog života.

Ovakvo stanje, ni živjeti ni umrijeti, budilo je u ljudima mržnju i revolt prema eksploatatorskom režimu vlastodržaca, pogotovo kod omladine koja je prednjačila u svim akcijama protiv režima i buržoazije. Suočeni s ovakvim ekonomskim stanjem, jedan dio mladih ljudi orijentirao se na emigraciju, tražeći izlaz iz bijede van otoka. Od 1929 do 1936.god.emigriralo je preko 30 mladih ljudi s otoka, uglavnom u SAD i zemlje Latinske Amerike, što znači da je u tom razdoblju emigriralo gotovo 10% od ukupnog broja tadašnjih stanovnika na otoku.

S obzirom na to da su sve to bili mladi ljudi, znači da je odselila jedna čitava generacija mladih otočana.

U političkom smislu, stariji ljudi tj. Većina među njima bila je orijentirana uz HSS-u, naročito poslije ubojstva dr. Stjepana Radića, vjerujući da će HSS donijeti svima nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu. Bilo je i nekoliko Jugonacionalista koji su se mogli izbrojiti na prste jedne ruke. U ovakvom političkom raspoloženju i ekonomskom stanju na otoku komunisti su trebali naći kako djelovati u uvjetima terora i duboke ilegalnosti. Komunisti su se okrenuli omladini koja je bila revolucionarnija i spremnija da se bori za pravednije društvene odnose, svakako ne zaboravljajući da politički djeluje i medu starijima i tako u masama širiti ideje socijalizma i pravde. Trebalo je pronalaziti forme djelovanja.

Pored rasturanja partijske literature, komunisti su se orijentirali na organiziranje konkretnih radnih akcija koje su bile usmjerene u obrani interesa i poboljšanju uvjeta života na otoku. Pored teškog ekonomskog stanja, život na malom udaljenom otoku činilo je još težim to što nije bilo određene brodske veze s Komižom, našim prirodnim društveno-ekonomskim i političkim središtem, bez dovoljno vode na otoku, bez liječničke prevencije i bez ikakve mogućnosti za društveni i zabavni život na otoku, pogotovo mladih itd.