Maja Mise

Brojni ulomci fine grčke i helenističke keramike nađeni u Diomedovu svetištu na Palagruži – otočiću usred Jadrana – već su privukli pozornost znanstvenika na području istraživanja keramike. No veći dio fine keramike objavljen je u terenskim izvješćima slijedom preliminarnih analiza. Studija keramike tipa Gnathia i West Slope predstavlja prvu detaljnu analizu ovih dvaju tipova fine keramike nađene u tom otočnom svetištu. Komparativne tipološke i stilske analize keramike tipa Gnathia pokazale su da se najveći dio najzastupljenijih tipova posuda odnosi na čaše i vrčeve iz kasnog 4. i 3. st. pr. Kr., poglavito apulskog podrijetla, dok se neki ulomci mogu pripisati isejskoj proizvodnji. To svjedoči o tome da su svetište pohodili pomorci s obje obale Jadrana. Rijetki ulomci onovremene keramike tipa West Slope pronađeni na Palagruži mogli bi biti atičkog podrijetla, a jedan tanjur s glavom Meduze pripada kretskoj produkciji. Većina ulomaka obaju tipova keramike pripada posudu za konzumaciju vina, što potvrđuje da je pijenje bilo glavna aktivnost u svetištu tijekom helenističkog razdoblja.

Ključne riječi: Palagruža, Diomedovo svetište, keramika tipa Gnathia, keramika tipa West Slope, žrtva Ijevanica, pravci pomorske trgovine

Polisi, grčke zajednice u Magna Graecia i kontinentalnoj Grčkoj, već stoljećima privlače brojne znanstvenike. Bili su i još su uvijek u samom žarištu mnogih istraživanja. No u posljednja dva-tri desetljeća, zanimanje znanstvenika počelo se okretati prema domorodačkim zajednicama s ruba sredozemnog svijeta i njihovim odnosima s doseljenim Grcima. Dr. Branko Kirigin jedan je od onih koji su utrli put proučavanju rubnih područja grčkog svijeta i jedan je od najistaknutijih istraživača jadranskog prostora. Svojim strastvenim bavljenjem Grcima u srednjoj Dalmaciji – poglavito grčkim polisima Isa (otok Vis) i Faros (otok Hvar) i njihovom materijalnom kulturom, napose keramikom – Branko je ovo područje Jadrana predstavio široj arheološko-znanstvenoj zajednici. U minula dva desetljeća Branko se u svom radu posvetio Palagruži, otočiću u središtu Jadrana. Otkriće Diomedova svetišta na Palagruži promijenilo je gledište o antičkim plovidbenim pravcima na Jadranu te je ovo dotad neopravdano zanemareno područje Sredozemlja stavilo u središte arheološke pozornosti.

Sa dr. Brankom Kiriginom imala sam sreću raditi više od jednog desetljeća. Branko me je uveo u proučavanje grčke i helenističke keramike, a osobito keramike tipa Gnathia. Za sve znanje koje mi prenio, potporu koju mi je pružio i poticaj što mi ga je dao u mom istraživačkom radu, nisam se mogla domisliti boljem izrazu zahvalnosti nego što je to članak koji povezuje Brankova dva najutjecajnija rada s područja grčke keramike na Jadranu, a to su keramika tipa Gnathia i Palagruža.

Cilj ovoga članka je dvojak: iznijeti tezu o žrtvenom obredu u Diomedovu svetištu na Palagruži i odrediti ulogu Palagruže u helenističko doba, tijekom razdoblja pojačane trgovačke aktivnosti na Jadranu slijedom osnivanja dviju grčkih naseobina u srednjoj Dalmaciji početkom 4. st. pr. Kr. – Ise na otoku Visu i Farosa na otoku Hvaru. Ovaj visoko postavljeni cilj temelji se na arheološkim dokazima i analizi najbrojnijih iskopanih artefakata – keramičkih posuda. Tu će se raditi o analizi najzastupljenijega finog stolnog posuđa proizvedenog u helenističko doba, a to je keramika tipa Gnathia i West Slope. Uz komparativnu tipološko-stilsku analizu metodološkim pristupom obuhvatit će se određivanje arheološkog konteksta, istraženo nalazište i komparativne statističke analize.

Nalazište i istraživanja

Otok Palagruža smješten je u samome srcu Jadranskoga mora, približno 40 km od obiju jadranskih obala. Dužine je tek 1390 m, a širine od 60 do 270 m, sa svjetionikom na vrhu litice visoke 87 m. Na obalama nema luke ni pristaništa, kao ni prikladnog mjesta za izvlačenje brodova. Otok je izložen jakim vjetrovima i nema izvora pitke vode. Zbog tih ekstremnih uvjeta

svaki trajniji boravak na otoku vrlo je težak bez organizirane pomoći u opskrbi vodom i hranom s kopna. No, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju usred Jadrana, Palagruža je postala važna točka na pomorskim plovidbenim pravcima.

Arheološko nalazište na Palagruži smješteno je na središnjem platou zvanom Salamandrija (sl. 1). Riječ je o jedinoj ravnoj površini otoka koji se geomorfološki sastoji od strmih litica i padina. Na tom razmjerno malom prostoru sačuvani su tragovi ljudske aktivnosti od ranog neolitika do danas, uz kraće i duže prekide. Prva istraživanja na Salamandriji započela su rekognosciranjem provedenim 1992. i 1993. godine, a nastavljena su iskopavanjima 1994. i 1996. godine. Prilikom tih zahvata nađeni su brojni ulomci atičke crno i crvenofiguralne keramike, te keramike tipa Gnathia, a na nekima od njih bilo je urezano ime ili slova iz imena Diomed. Analiza tih ulomaka, zajedno s ulomcima iz privatnih zbirki i proučavanjima antičke literature, dovela je do toga da je Palagruža prepoznata kao otok Diomeda – grčkog junaka palog/ umrlog na malom otoku na Jadranu, gdje je štovan kao bog.¹ Nakon tog otkrića bilo je neophodno provesti još temeljitija arheološka istraživanja te pronaći i identificirati objekt i/ili hram gdje se nalazilo Diomedovo svetište. Stoga su od 2002. do 2009. te 2012. godine na Salamandriji provedena sustavna iskopavanja (si. 2).² Ta su iskopavanja bila usredotočena na južnu i sjevernu padinu, kao i na središnji plato Salamandrije ispod kamenog pločnika. Većina artefakata, poput klasične figuralne keramike, helenističke i ranorimske fine i grube keramike, terakotnih figurica, svjetiljki i amfora, gema, helenističkoga i rimskog republikanskog novca, brončanih ukosnica, igli, fibula, prste-nova, kockica za igru i vrhova strelica, nađena jeu najnižim slojevima – br. 24 na južnoj padini i br. 2 na sjevernoj padini.³ Artefakti iskopani iz gornjih slojeva na obje padine povezuju se s aktivnostima kasnoantičke utvrde koja je bila izgrađena na Salamandriji.

1    Kirigin, Čače 1998, str. 63-110.

2    Kirigin et al. 2010, str. 87-113.

3    Prilikom analize strateških sekvenci i tumačenja opsežnih arheoloških podataka tijekom 2012. i 2013. godine javila se potreba za jednostavnijim brojčanim označavanjem slojeva. Svi slojevi definirani tijekom iskopavanja objedinjeni su u iste kulturne slojeve prema njihovu opisu, nalazima, položaju i razini, a tim slojevima pri dani su novi brojevi počevši od 0. Tako sloj 24 odgovara sloju 4050 iz prijašnjih objava (Kirigin et al. 2010, str. 87-113, i prethodno objavljeno izvješće koje se ondje citira). Taj model bio je spretniji za unošenje u Harissovu matricu (Kirigin, Miše, Barbaric i Zec, Omphalos of the Adriatic Sea: Tracing Past Human Activity on the Island of Palagruža, pred objavom).

Fig. 2. Ground plan of Salamandrija (Archive of the Split Archaeological Museum, edited: V Barbaric, 2017) SI. 2. Tlocrt Salamandrije (Arhiv Arheološkog muzeja u Splitu; uredio: V Barbaric, 2017)

Slojevi ispod kamenog pločnika na središnjem platou nisu sadržavali artefakte povezane s Diomedovim svetištem. Zapravo, slojevi pod pločnikom bili su vrlo plitki, plići od 50 cm, a strukture kasnoantičke utvrde leže na živoj stijeni. To čvrsto ukazuje na to daje središnji plato Salamandrije prije gradnje utvrde očišćen, tako da su svi slojevi koji se povezuju s aktivnostima prije kasnorimskog razdoblja redeponirani na južnu

Table 1. Gnathia ware found on Palagruža (JO Coll = Jadranko Oreb Collection, L. Coll = Lighthouse collection)

Tablica 1. Keramika tipa Gnathia nađena na Palagruži (Zb. JO. = Zbirka Jadranka Oreba, Zb. S. = Zbirka u Svjetioniku)

i sjevernu padinu platoa.⁴ To objašnjava i raznorodnost artefakata u najnižim slojevima 2 i 24, kao što su ulomci cetinske keramike iz brončanog doba⁵ te grčki, helenistički i ranorimski artefakti. Ovi potonji smještaju se u razdoblje od 6. st. pr. Kr. do 1. st. po. Kr.⁶ Usporedimo li broj nalaza u slojevima 2 i 24 na obje padine, čini se da je više ulomaka nađeno na južnoj padini, iz čega bi se dalo naslutiti da se područje intenzivnijih aktivnosti povezanih sa svetištem nalazilo bliže južnoj padini.⁷ Tragovi arhitekture svetišta nisu nađeni, pa se pretpostavlja da se tu radilo o svetištu otvorenog tipa.⁸

4    Središnji plato na Salamandriji po svoj je prilici očišćen nakon stoje Diomedovo svetište prestalo postojati, a prije nego stoje izgrađena kasnoantička utvrda, tj. između 1. i 4. st. po. Kr.

5    Forenbaher, Kaiser 1997, str. 15-28; Forenbaher 2009, str. 73-87.

6    Mise, Šešelj 2008, str. 113-119; Kirigin et al. 2009, str. 137-155; Kirigin et al. 2010, str. 87-113.

7    Kirigin et al. 2010, str. 98.

8    Iscrpna rasprava o postojanju arhitekture ili struktura svetišta u: Kirigin, Mise, Barbaric i Zec, Omphalos of the Adriatic Sea: Tracing Past Human Activity on the Island of Palagruža (pred objavom).

Keramika tipa Gnathia na Palagruži

Tijekom istraživanja na južnoj i sjevernoj padini, između 10.863⁹ ulomka fine grčke i helenističke keramike, iskopano je 545 ulomaka keramike tipa Gnathia.¹⁰ Od toga je samo njih 50 nađeno izvan arheološkog konteksta, a ti su zatečeni na površini ili su ih sakupili svjetioničari i sada se čuvaju u privatnim zbirkama. Najveća privatna zbirka pripada Jadranku Orebu iz \^ele Luke na otoku Korčuli, a manja zbirka čuva se u svjetioniku na Palagruži. Svi ulomci keramike tipa Gnathia iskopani tijekom istraživanja u zadnjem desetljeću minulog i prvom desetljeću ovog stoljeća čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu (dalje u tekstu AMS).

Iz prikazanog (Tablica 1 i 2)je razvidno daje većina ulomaka keramike tipa Gnathia nađene u sondama na južnoj padini, A/8-9, B/8-9, V/6-8 i Z/6-8, i u najnižem sloju. Svi iskopani ulomci keramike tipa Gna

thia vrlo su maleni (< 5 cm). Njihovo stanje sačuvanosti vjerojatnoje posljedica redeponiranja materijala sa svetišta niz padine Salamandrije. Zbog toga velik broj ulomaka pripada još uvijek nepoznatim oblicima. Većinom se radi o trbusima posuda otvorenog oblika, ali s tankim stijenkama (od 3 do 5 mm) i s razmjerno dobro sačuvanim crnim premazom. Kod ovako malih ulomaka pripisivanje podrijetla uvelike se svodi na

9    Kirigin et al. 2010, str. 92,100, T. 1,2.

10    Neki su ulomci vjerojatno trajno izgubljeni zbog prirodne erozije i klizanja tla na obje padine, a neki ulomci keramike tipa Gnathia možda su pripisani crno-premazanoj keramici jer na njima nije bilo sačuvanih ukrasa.

Fig. 3. Sherds of Gnathia ware from Palagruža (photo: V Barbaric) SI. 3. Ulomci keramike tipa Gnathia (foto: V Barbaric)

nagađanja, ali s obzirom na okomitost stijenki i širinu oboda, većinom bi se moglo raditi o dijelovima manjih posuda otvorenog oblika, kao što su čaše različitih veličina (si. 3). No velike vrčeve, enoheje (koje su služile i kao krčag) i pelike vrlo je teško razaznati. Tek ih je nekoliko sačuvano s jasnim tipološkim značajkama.

Oblici

Kako je prethodno prikazano (Tablica 2), najzastupljeni] i oblici keramike tipa Gnathia na Palagruži su skifi. Slabije su zastupljeni kantari, vrčevi i tanjuri, uz tek nekoliko ulomaka malih zdjela. Najsačuvaniji skif tipa Gnathia pripada Zbirci Oreb.¹¹ Tijelo mu je poluloptasto, a stoji na uskoj nozi i stopi u obliku diska, sa sjajnim crnim premazom i bez rebrastog ornamenta. Na gornjem dijelu tijela nalaze se vodoravne bijele i crvene crte. Nažalost, ručke skifa nisu sačuvane. S obzirom na stanje sačuvanosti ostalih ulomaka keramike tipa Gnathia, ova posuda omogućuje podrobniju komparativnu tipološko-stilsku analizu u odnosu na sve druge. Najveću podudarnost u obliku nalazimo u južnoj Italiji, u Dauniji na sjeveru Apulije. Skifi istoga oblika nađeni su u bogatoj grobnici vaze slikara Niobida u Arpiju, koja se smješta u posljednju trećinu 4. i početak 3. st. pr. Kr.¹² Ukrasi na skifima iz Arpija, s visećim grozdovima i viticama, odgovaraju ukrasnom uzorku na skupini Knudsen, koja se proizvodila u daunskoj naseobini Kanuziji.¹³ No lagano izdužena noga skifa iz Zbirke Oreb – dijelom crvenopremazana – pokazuje veliku sličnost sa skifima tipa C iz skupine Laurel (tal. Gruppo del Ramo dì Alloro), koji su vjerojatno proizvedeni u Peucetiji, a smješta ih se na početak 3. st. pr. Kr.¹⁴ S obzirom na skromnost ukrasa na ovom skifu s Palagruže, najveću sličnost u ukrašavanju i obliku nalazimo u lsi, susjednom grčkom polisu na otoku Visu. Skifi sličnog oblika i dekoracije, ali ne i s tako sjajnim premazom, nađeni su u grobnicama na nekropoli Martvilo¹⁵ i kod rasadnika palmi u Visu, zajedno s drugim uvezenim posudama.¹⁶ Slični ulomci sa sjajnim premazom i ukrasima nađeni su i u Dio-medovu svetištu na rtu Ploča.¹⁷ Kako su skifi polulop-tastog oblika bili neuobičajeni u isejskoj proizvodnji keramike tipa Gnathia,¹⁸ ovaj skif s Palagruže može se pripisati kanuzijskim ili peucetskim radionicama.

Ostali ulomci skifa s Palagruže premaleni su za rekonstrukciju njihovih oblika, ali moguće je razaznati različite obode: izvijene (si. 4, 6-8) i okomite (si. 5). Nažalost, ni na jednom ulomku skifa nisu sačuvane obje ručke, već samo dio početka jedne ručke (si. 7), koji ukazuje na vodoravni potkovasti oblik. Uz gore spomenuti skif iz Zbirke Oreb, sa stopom u obliku diska, tu su i skifi sa stožasto profiliranom stopom (si. 9). Ti oblici vrlo su česti u proizvodnji keramike tipa Gnathia, ali stanje sačuvanosti ove stope otežava bilo kakvo točnije pripisivanje podrijetla.

Zbirci Oreb pripada i najbolje sačuvani vrč s Palagruže. Riječ je o dijelu trbuha veće posude, a kako drugi dijelovi nedostaju, teško je razabrati radi li se o enoheji ili pelici. Ima širok i plitak rebrasti ornament, a premaz mu nije najkvalitetniji. Kreće se u rasponu od crno-sivkastog do crvenkastog. Zamijećeno je da su premazi na posudama tijekom helenističkog razdoblja izgubili na kvaliteti i mogu se javljati u različitim bojama.¹⁹ Mogu biti pečeni u crvenoj, sivoj i smeđoj boji, a katkad se na istoj posudi javlja više boja i

12    De Juliis 1992, str. 38-39, 102-103, br. 92-96.

13    Green 2001, str. 57-103; Mise 2015, str. 5.

14    Lanza Catti 2008, str. 119-120, si. 87-88.

15    Cambi et al. 1981, T. X. 26; Kirigin, Marin 1985, T. Vili. 1, T. IX. 9, 11, 16; Mise 2015, br. 48, 50, 53-57, 90-94.

16    Cargo 2010, str. 117-118, br. 16-19.

17    Šešelj 2009, str. 57-58, br. 3.

18    Miše 2013, str. 99-130; Miše 2015, str. 35-35, T. 3,

Fig. 5. Fragment of skyphos, AMS 56496 (photo: V. Barbaric)

SI. 5. Ulomak skifa, AMS 56496 (foto: V. Barbaric)

njihovih tonova, kao u slučaju ovog ulomka s Palagruže. Kako bi se među malim ulomcima keramike tipa Gnathia s Palagruže prepoznale enoheje, pelike ili drugi oblici većih posuda, moguće je osloniti se jedino na debljinu stijenki, kao kod ulomka donjeg dijela posude na (si. 3, sasvim dole lijevo), ili na obod. Jedan obod s dobro sačuvanim crnim premazom i tragovima slikanog ukrasa, koji je nađen u sondi V-6, vjerojatno je bio dio trolisnog izljeva (si. 10). Baš kao i skifi, pelike i enoheje vrlo su uobičajeni oblici u proizvodnji keramike tipa Gnathia, ali točno pripisivanje teško je bez posve sačuvanih posuda i ukrasa.

Debljina stijenke pokazala se ključnom odrednicom i kod prepoznavanja tanjura među ulomcima keramike tipa Gnathia nađenim na Palagruži. Uz zrakastorebrasti ornament na unutarnjoj strani posuda, uspjela sam razaznati više tanjura. Nažalost, nijedan obod tanjura nije bio posve sačuvan kako bi se odredili njihovi oblici. Na sačuvanim ulomcima uočavamo kako svi imaju zrakast, širok i duboko urezan rebrasti ornament, a na nekim primjercima – kao što je tanjur iz sonde Z-8 – vidimo i slikane ukrase: crvene crte oko rebara (si. 11).

Ostali mali ulomci mogu se opisati kao dijelovi zdjela, vrčeva i/ili kantara. No moramo biti oprezni, jer su se na crnom premazu nekih malih ulomaka možda i nalazili ukrasi, ali je moguće da su otpali, pa su zato neki ulomci keramike tipa Gnathia možda

pripisani cmopremazanoj keramici.

Fig. 7. Fragment of skyphos, AMS 56545 (photo: V. Barbaric)

SI. 7. Ulomak skifa, AMS 56545 (foto: V. Barbaric) Ukrasi

Na nekim skifima i kantarima još uvijek se mogu razaznati slikani ukrasi. Uobičajeni ukrasni motivi na ulomcima keramike tipa Gnathia s Palagmže su palmine grane (si. 6) i motiv “nazubljene pile”, tj. kratkih kosih crta gusto raspoređenih iznad vodoravne crte. Grane bršljana vrlo su rijetke, i najbolje su sačuvane na skifima. Slikane ovule i urezane crte ispod oboda vrlo su česti ukrasi u ranoj i srednjoj fazi apulske produkcije keramike tipa Gnathia.²® No obod skifa iz sonde Z-7 s Palagmže premalen je za bilo kakvo točnije pripisivanje podrijetla (si. 4). Na skifii iz iste sonde naslikani su viseći grozdovi, vitice i crvena vrpca (si. 5). Taj motiv jedna je od glavnih značajki posuda skupine Knudsen, koje su se proizvodile krajem 4. i početkom 3. st. pr. Kr. Pretpostavlja se da se radionica iz koje potječu nalazila u Dauniji, iako su se mogle proizvoditi i u Peucetiji.^{20 20 21} Uz oblik i rebrasti ornament, palmine grane, “nazubljena pila” i jednostavne vodoravne crvene i bijele crte najčešće su značajke kasne faze apulske proizvodne keramike tipa Gnathia. Te motive redovito nalazimo na kasnoj kanuzijskoj skupini, koja se smješta pred kraj 3. st. pr. Kr.²² Na Palagmži nisu nađeni ulomci s figuralnim prikazom iz prve faze apulske proizvodnje keramike tipa Gnathia. Dakle, većina ulomaka keramike tipa Gnathia s Palagmže pripada srednjoj i kasnoj fazi apulske

20    Mise 2015, str. 2-4, i prijašnja literatura koja se ondje citira.

21    Green 2001, str. 57-103; Lanza Catti 2008, str. 29-48; Miše 2015, str. 10.

22    Green 2001, str. 57-103; Miše 2015, str. 5-6.

Fig. 9. Fragment of skyphos, AMS 56700 (photo: V. Barbaric)

SI. 9. Ulomak skifa, AMS 56700 (foto: V. Barbaric)

keramike tipa Gnathia, koja se smješta na kraj 4. i u 3. st. pr. Kr. Njihovo podrijetlo treba tražiti u radionicama sjeverne i središnje Apulije. To nimalo ne čudi jer se na istočnoj obali Jadrana nalaze brojni lokaliteti s uvezenom keramikom tipa Gnathia iz tih radionica.²³ Na Palagruži nisu nađeni ni ulomci posuda aleksandrijske skupine, koje su se proizvodile u grčkoj koloniji Tarantu, a u daleko većem broju nađene su u susjednoj lsi.²⁴ Dakako, s uma opet ne smijemo smetnuti stanje sačuvanosti ulomaka keramike tipa Gnathia i mogućnost da neki nisu prepoznati kao takvi.

Premazi

Sto se tiče premaza na sačuvanim ulomcima keramike tipa Gnathia, uglavnom su cmi, a neki su čak i vrlo sjajni. Na nekim ulomcima premaz je crvenkast i sivkast, kao na spomenutom vrču iz Zbirke Oreb, a na nekima je smeđ, kao na skifu iz sonde V-7 (si. 8). Raznolikost boja nije neuobičajena za helenističku keramiku, gdje kvaliteta premaza nije ostvarena tako umješno kao što je to bila na atičkoj keramici iz klasičnog razdoblja.²⁵ No, smeđi premaz na gore spomenutim skifima i na ulomcima onog što je vjerojatno

enohoja (si. 3, sasvim dole, lijevo) zaslužuje nešto

23    Mise 2015, str. 23-28, karta 4.

24    Mise 2015, str. 6, 25-28, karta 4.

Fig. 11. Fragment of plate, AMS 56600 (photo: V. Barbaric)

Si. 11. Ulomak tanjura, AMS 56600 (foto: V. Barbaric)

veću pozornost. Ta boja premaza bila je neuobičajena u južnoj Italiji, ali je itekako poznata na helenističkim posudama iz sjeveroistočne Grčke i na posudama za koje se pretpostavlja da potječu iz dalmatinskih radionica, najvjerojatnije iz Ise, a smješta ih se u 2. st. pr. Kr.²⁶ Dakle, ulomci sa smeđim premazom mogli bi se pripisati isejskoj keramici tipa Gnathia. Tradicija smeđeg premaza u srednju je Dalmaciju vjerojatno stigla sa sjeverozapada Grčke.

Grafiti

Među ulomcima keramike tipa Gnathia na Palagruži jedanaest je primjeraka s grafitima, od kojih dva pripadaju Zbirci Oreb, a ostali se čuvaju u AMS-u.²⁷ Gotovo svi grafiti nalaze se na skifima i kantarima. Nažalost, nisu sačuvani cjeloviti natpisi, već samo slova [a] ili [δ] ili slovni skupovi AIO ili OM, koji bi se mogli odnositi na ime Diomed. Na keramici tipa

26    Mise 2015, str. 59. Ti ulomci brojni su u Resniku, helenističkoj luci na jadranskoj obali između Splita i Trogira. No lončarska radionica u Resniku još nije arheološki potvrđena, a čeka se i arheometrij ska analiza.

27    Zahvaljujem dr. Branku Kiriginu što mi je dao taj podatak i omogućio kratak uvid u rukopis knjige o grafitima na grčkoj i helenističkoj keramici na prostom Hrvatske, koja je pred objavom.

Gnathia najsačuvaniji natpis [αγαθα] nalazi se na obodu vjerojatnog skifa iz Zbirke Oreb, koji – kako to pretpostavlja Allan Johnston – pripada seriji helenističkih posuda za pijenje grammata ekpomata.²*

Keramika tipa West Slope na Palagruži

Tijekom analize keramike tipa Gnathia s Palagruže otkriveno je i nekoliko ulomaka keramike tipa West Slope. Keramika tipa West Slope bila je istočni pandan keramici tipa Gnathia, koja se proizvodila u zapadnom Sredozemlju. Oba tipa proizvodila su se u istom razdoblju i sa sličnim slikanim motivima na crnoj površini posuda.^{28 29}

Ulomci keramike tipa West Slope razlikuju se od ulomaka keramike tipa Gnathia s Palagruže, koji se odlikuju sjajnim crnim premazom na tamnocrvenoj fakturi. Među tim ulomcima nalaze se barem dva kantara. Jedan od njih, nađen u sondi Z-7, ima izvijen obod, ravnu stijenku i sačuvanu okomitu ručku (AMS Inv. br. 56499 i 56503). Drugi kantar, iz sonde V-7, ima izvijen vrat koji oštro prelazi u trbušasto tijelo, naglašavajući bikonični profil posude (AMS Inv. br. 40107). Treći ulomak kantara nađen je u sondi A-8, a sačuvan je tek djelić vrata i rebrastog tijela, s bršljanom slikanim bijelom bojom. (AMS Inv. br. 56695). Gotovo je istog oblika kao i kantar iz sonde V-7, ali kako su nađeni približno na 2 m udaljenosti jedan od drugoga, taj bi ulomak mogao pripadati nekom drugom kantaru. Na svim ulomcima vidljiv je širok i dubok rebrasti ornament. Iako su im ukrasi otpali, mogu se razaznati tragovi valovitih grančica s okomitim listovima. Svojim sjajnim i dobro očuvanim crnim premazom i crvenom fakturom ti ulomci uvelike podsjećaju na atičke proizvode. Naime, umješni atički lončari dobivali su premaz visokoga sjaja, koji se u klasičnom razdoblju prerastao u standard, ali ga druge lončarske radionice u helenističkom razdoblju nisu tako uspješno imitirale. Crvena faktura ili lončarska smjesa atičkih posuda dobivala se od gline bogate željezom.³⁰ Premda su ulomci s Palagruže vrlo maleni i ne razotkrivaju puni oblik posuda, u atičkoj proizvodnji svejedno se mogu uočiti neke podudarnosti kad je riječ o ulomcima s bikoničnim tijelom i bršljanom na vratu, nađenim u sondama V-7 i A-8. Slični su atičkim kupama-kantarima s kraja 4. i početka 3. st. pr. Kr..³¹ Drugi oblik kantara, takozvani helenistički kantar s

28    Kirigin, Čače 1988, T. 1, 4.

29    O keramici tipa West Slope vidi Rotroff 1991, str. 14-

46, i Agora XXIX te kratak opis u Mise 2015, str. 50-54.

31    Agora XXIX, str. 86.

ravnom stijenkom i okomitim ručkama, poput onog iz sonde Z-7 s Palagruže, također se proizvodio u Ateni otprilike u istom razdoblju, tj. posljednjoj četvrtini 4. st. i početkom 3. st. pr. Kr., a pod utjecajem beotskih radionica iz kojih je taj oblik vjerojatno potekao.³² No većina atenskih primjeraka ima čvorove ili izbočine na vrhu ručki. Nažalost, na primjerku s Palagruže samo je sačuvana jedna ručka koja je vjerojatno pripadala kantaru ravnih stijenki, a na njoj nema izbočine ni čvora. Isto tako, na primjercima s Palagruže vidljiv je rebrasti ornament koji je u atičkoj proizvodnji vrlo rijedak.³³ Pomnija analiza proizvodnje ove vrste kantara pokazuje da su krajem 4. i u 3. st. pr. Kr. bili uobičajeni u Tesaliji, na Peloponezu i u Makedoniji.³⁴ No znatne oblikovne podudarnosti s primjerkom s Palagruže nalazimo u Fenike u južnoj Albaniji, gdje su dva slična polukuglasta kantara s okomitim ručkama nađena u sloju koji se smješta u sredinu i drugu polovicu 4. st. pr. Kr.³⁵ Skifi – poluloptaste čaše s okomitim ručkama i rebrastim ornamentom – bili su uobičajeni u proizvodnji keramike tipa Gnathia na jugu Apulije.³⁶ Međutim, na njima nije bilo sjajnog premaza i bršlja-na slikanog bijelom bojom na vratu. Gnathia i West Slope su kao dva tipa helenističke keramike iz istog razdoblja zasigurno utjecali jedan na drugog i njihove sličnosti nisu slučajne. Isto tako, ne smijemo smetnuti s uma da su tijekom helenističkog razdoblja razne radionice u kontinentalnoj Grčkoj počele imitirati atičke posude. S druge strane, ulomci kantara s Palagruže odlikuju se kvalitetnim sjajnim crnim premazom na tamnocrvenoj fakturi, što vjerojatno ukazuje na njihovo atičko podrijetlo.

Jedan od najzanimljivijih ulomaka nađenih na Palagruži pripada zdjeli iz Zbirke Oreb. Sačuvan je samo središnji dio posude, s još uvijek vidljivom, premda izblijedjelom glavom Meduze. Oko reljefnog prikaza Meduzine glave prolaze cik-cak linije s trokutima. Ovom ulomku najsličnije su takozvane zdjele s Meduzom, koje nalazimo na Kreti. Ta vrsta helenističke zdjele pripisuje se lokalnoj kretskoj proizvodnji keramike tipa West Slope s kraja 3. st. i početka 2. st. pr. Kr.³⁷ Te zdjele nađene su i na atenskoj Agori, a Susan Rotroff tvrdi da im podrijetlo valja tražiti u metalnim prototipovima te ga nastoji točno odrediti ili u dvorskom stilu rane helenističke Makedonije ili

32    Agora XXIX, str. 97-100.

33    Agora XXIX, str. 67. Rebrasti ornament nalazi se samo na nekoliko primeraka, koji se smještaju u razdoblje od 325. do 200. g. pr. Kr.

34    Rallini 2013, str. 63.

35    Gamberini 2009, str. 90-91, si. 7/8, 10.

36    Giannotta 1996, str. 453-468.

37    Callaghan 1981, str. 61-63; Coldstream et al. 2001, str. 100-101.

u helenističkoj Aleksandriji s kraja 4. st. pr. Kr., preko koje su utjecale na atenske proizvode. No čini se da su se u Ateni pojavile oko 275. g. pr. Kr., a u otprilike isto vrijeme javljaju se i u južnoj Italiji.³⁸

U čast Diomedu

S obzirom na kontekstu u kojem su na Palagruži nađeni ulomci keramike tipa Gnathia i West Slope, njihovo stanje sačuvanosti nije beznačajno. Kako je već spomenuto, najniži redeponirani slojevi na obje padine Salamandrije povezuju se s razdobljem djelovanja Diomedova svetišta. Za to postoji više dokaza. Među njima je i narav artefakata nađenih u tim slojevima, tj. velika količina fine keramike, većinom ulomaka posuda za pijenje. Osim što su činile prevladavajući oblik posuda u helenističkom razdoblju, i u prethodnom klasičnom razdoblju prevladavale su s figuralno oslikanim kiliksima i kraterima.³⁹ Na ulomcima takvih posuda u tim su slojevima pronađena i urezana slova iz imena Diomed. Naposljetku, artefakti iz slojeva koji se nalaze iznad njih posve su drukčije naravi i većim dijelom pripadaju posudu za kuhanje i amforama koje se smještaju u kasno rimsko razdoblje.⁴⁰ Kako se ovaj članak poglavito bavi helenističkom keramikom, ovdje bih predložila rekonstrukciju žrtvenih obreda u Diomedovu svetištu tijekom odnosnog razdoblja. Kako je već spomenuto, ulomci keramike tipa Gnathia i West Slope većinom pripadaju grčkom posudu za pijenje. K tome, ukrasi na tim posudama, s motivima bršljana, grožđa, vitica i palminih grana, povezuju se s krugom Dioniza, boga vina. John Green već je dokazao vezu između ukrasa na keramici tipa Gnathia i funkcije posuda tog tipa na privatnim i javnim simpozijima.⁴¹ Iako su motivi na keramici tipa West Slope raznolikiji i kreću se u rasponu od prirodne tematike, preko predmeta izrađenih ljudskom rukom, pa sve do geometrijskih ukrasnih uzoraka,⁴² grane bršljana na kantarima – kupama za pijenje vina, poput one nađene na Palagruži – mogu se povezati s vinskim svetkovinama ili žrtvenim obredima u kontekstu svetišta. K tome, ulomci posuđa za kuhanje s Palagruže, premda su nađeni u znatno manjem broju nego ulomci fine keramike, pripadaju malim posudama koje nisu prikladne za pripremu hrane, nego služe za njezinu

38    Agora XXIX, str. 110-112.

39    Osobna komunikacija s B. Kiriginom.

40    Više u Kirigin, Mise, Barbaric i Zec, Omphalos of the Adriatic Sea: Tracing Past Human Activity on the Island of Palagruža (pred objavom).

41    Green 1979, str. 81-90; Green 1989, str. 221-226.

konzumaciju.⁴³ Osim što su ispijali vino, a to je bila glavna aktivnost, posjetitelji Diomedova svetišta na Palagruži vjerojatno su konzumirali hranu koja se pripremala negdje drugdje, po svoj prilici na brodovima usidrenima kod plaže Zolo. Slične aktivnosti opažene su i u Diomedovu svetištu na rtu Ploča, gdje su među prevladavajućom finom keramikom nađene i male posude za kuhanje.⁴⁴ Nije stoga teško pretpostaviti da se na Palagruži Diomedu prinosila žrtva ljevanica, tj. žrtveno vino. To ne čudi jer je prinošenje žrtve ljevanice među grčkim pomorcima bilo vrlo važan obred i često se obavljao ne samo u pomorskim svetištima nego i prije isplovljavanja, tijekom plovidbe i nakon sigurnog dolaska u luku.⁴⁵

Prelazak preko Jadrana

Kako je izloženo, prema oblicima posuda tipa Gnathia i West Slope, moguće je pretpostaviti da se Diomedu na Palagruži prinosilo žrtveno vino. Daljnje komparativne tipološko-stilske analize – napose keramike tipa Gnathia, koja je nađena u daleko većoj količini od keramike tipa West Slope – mogu dati odgovore na pitanja o trgovačkim pravcima. Naime, posljednjih godina, stanje istraživanja keramike tipa Gnathia u Apuliji kao glavnom području proizvodnje na zapadnoj obali, kao i njezine distribucije i proizvodnje na istočnoj obali Jadrana, omogućuje nam da ustanovimo odakle je ta keramika stigla na Palagružu i, što je još važnije, odakle su bili pomorci koji su je onamo donijeli. U prilog ovom pristupu mogla bi ići i činjenica da se, osim na istočnu obalu Jadrana, keramika tipa Gnathia nije izvozila izvan Apulije, a obrazac njezine distribucije može se rekonstruirati.⁴⁶

Kako je već spomenuto, mnoge posude nemoguće je prepoznati jer su ulomci keramike tipa Gnathia maleni. No među ulomcima na kojima je podrobna analiza bila moguća većinu se može prepoznati kao apulsku keramiku tipa Gnathia. Oblici skifa s ravnim stijenkama ili skifa s izvijenim obodom vrlo su česti u apulskoj proizvodnji, najvjerojatnije u peucetskim i/ili kanuzijskim radionicama. Stopa u obliku diska, poput one na skifu iz Zbirke Oreb, još je jedno od obilježja svojstvenih apulskoj proizvodnji. No pri točnom određivanju radionica od veće su pomoći ukrasni uzorci i izbor motiva. Viseće grožđe i vitice na skifu iz sonde Z-7 ukazuju na skupinu Knudsen i kanuzijsku

43    Miše 2006, str. 203-215; Kirigin et al. 2010, str. 92, 100, T. 1,2.

44    Šešelj 2009, str. 236-284.

45    Šešelj 2009, str. 560-564, 623, i objave koje se ondje citiraju.

46    Miše 2015, str. 15.

radionicu. Istoj se radionici mogu pripisati i ulomci skifa s motivom “nazubljene pile” i vodoravnim crtama, a vjerojatno i oni s palminim granama. S druge strane, posude sa smeđim premazom, poput skifa iz sonde V-7, neuobičajene su u južnoj Italiji, ali ih nalazimo i u lsi i Resniku. Pretpostavlja se da pripadaju isejskoj proizvodnji keramike tipa Gnathia iz 2. st. pr. Kr.⁴⁷ To što su isejske posude tipa Gnathia nađene na Palagruži ne čudi s obzirom na blizinu Ise, najbližega grčkog grada i središta lončarske proizvodnje.⁴⁸ Prema Slobodanu Caci i Lucijani Sešelj Isejci su ustanovili Diomedovo svetište na rtu Ploča u 4. st. pr. Kr. i vodili su ga do prestanka njegova djelovanja u 1. st. po. Kr.⁴⁹ Međutim, prisutnost isejskih posuda tipa Gnathia na Palagruži prvi je materijalni dokaz da su pomorci s istočnog Jadrana posjećivali Palagružu u posljednjem tisućljeću pr. Kr. Naime, nema nikakvih dokaza o tome da su željeznodobne zajednice s istočnog Jadrana plovile do Palagruže. Štoviše, isejska zajednica – koju su Grci osnovali u 4. st. pr. Kr. – do 2. je stoljeća pr. Kr. već imala visokorazvijeno gospodarstvo utemeljeno na proizvodnji i izvozu vina te trgovinskim vezama sa zapadnom obalom Jadrana.⁵⁰ Valja napomenuti i to da su, nakon prestanka apulske proizvodnje keramike tipa Gnathia krajem 3. i početkom 2. st. pr. Kr., Isejci nastavili s proizvodnjom te keramičke vrste na istočnom Jadranu.⁵¹ Obrazac distribucije isejske keramike tipa Gnathia kreće se tragom zanimanja isejskih trgovaca za srednju Dalmaciju. Njezina prisutnost na Palagruži samo naglašava već pretpostavljenu isejsku prevlast na tom području Jadrana u 2. st. pr. Kr.

Prisutnost apulskih posuda tipa Gnathia također je prva čvrsta potvrda da je Palagruža u helenističko doba služila kao tranzitna točka na putu preko Jadrana. Kad je riječ o kasnom arhajskom razdoblju od kraja 6. st. pr. Kr., kada je svetište osnovano, pa sve do sredine 4. st. pr. Kr., atičke crnofiguralne i crveno-figuralne vaze čine većinu nalaza u slojevima koji se povezuju s djelovanjem svetišta.⁵² Jasno, na temelju malih ulomaka teško je prepoznati slikare i radionice, ali sjajni crni premaz na tamnocrvenoj fakturi ukazuje na atičke lončarske radionice. No preliminarna analiza ulomaka crvenofiguralnih vaza s Palagruže pokazala je da bi neki od njih mogli pripadati kasnim apulskim crvenofiguralnim vazama s kraja 4. st. pr.

47    Mise 2015, str. 59.

48    Kirigin 2012, str. 66, navodi da na P. nije nađena isejska keramika tipa Gnathia, već samo jedan primjerak novca (si. 58 na str. 68)

49    Čače, Šešelj 2005, str. 163-186.

50    Kirigin et al. 2005, str. 7-24 (i isti članak na engleskom: Kirigin et al. 2006, str. 119-225).

51    Mise 2015, str. 40-41, str. 61-64, i karta 7.

Kr.⁵³ Kasne apulske crvenofiguralne vaze proizvodile su se u isto vrijeme i u istim radionicama kao i apulska keramika tipa Gnathia, pa je vrlo vjerojatno da su zajedno i “putovale”, tj. da su ih izvozili isti trgovci. Iste vrste apulskih posuda tipa Gnathia nađene su i u lsi, na Diomedovu svetištu na rtu Ploča i na drugim lokalitetima na istočnom Jadranu.⁵⁴ Usto, ako ulomci atičkih crvenofiguralnih vaza na Palagruži i sjevernom Jadranu potvrđuju atensku trgovinu na Jadranu u klasičnom razdoblju, onda apulska keramika tipa Gnathia na Palagruži i na obje obale Jadrana potvrđuje trgovački pravac preko Jadrana u helenističkom razdoblju. U tom smislu, tijekom helenističkog razdoblja, kada su se trgovački odnosi između zapadnog i istočnog Jadrana razmahali, Palagruža je služila kao most između jadranskih zajednica.

S druge strane, prisutnost atičke keramike tipa West Slope na Palagruži, premda u znatno manjoj količini od apulske keramike tipa Gnathia, mogla bi ukazivati na to da su atenski pomorci tijekom helenističkog razdoblja katkad posjećivali i Palagružu. To je svakako pitanje koje zaslužuje veću pozornost. No na temelju nekoliko ulomaka atičke i jednog ulomka kretske keramike tipa West Slope na Palagruži te vrlo malobrojnih ulomaka ove keramičke vrste nađenih na lokalitetima istočnog Jadrana (u lsi i Farosu u srednjoj Dalmaciji te Budvi i Apoloniji na jugu istočnog Jadrana⁵⁵), vrlo je teško iznijeti bilo kakvu pretpostavku o prisutnosti pomoraca/trgovaca iz istočnog Sredozemlja na Jadranu u doba helenizma.

53    Zahvaljujem dr. Franceski Silvestrelli sa Sveučilišta u Lecceu što mije slijedom ispitivanja crvenofiguralne keramike s Palagruže prenijela taj dragocjeni podatak.

54    Miše2015, str. 23-30.

55    Miše 2015, str. 53-55, i ulomak tanjura tipa West Slope iz Farosa, na koji mije pozornost skrenuo dr. Branko Kirigin.

Kataloški opis prezentiranih ulomaka keramike tipa Gnathia s Palagruže

1.    Skif, AMS 56529 (si. 4). Kvadrant Z-7, sloj 24, v: 4,8 cm, š: 2 cm. Blijedožuta glina (7.5YR 7/6) i plavičast do crni premaz koji je oštećen. Malo izvijen obod naglašava ^-profil posude. Ispod oboda su naslikani ovuli između dvostruko urezanih horizontalnih crta.

Kasno 4. i početak 3. st. pr. Kr.

2.    Skif, AMS 56496 (si. 5). Kvadrant Z-7, sloj 24, v: 5 cm. š: 4.4 cm. Blijedožuta glina (7.5YR 7/6) i plavičast do crni premaz koji je oštećen. Okomit obod i tijelo s ukrasom: horizontalno urezane crte, crvena vrpca, viseći grozdovi i vitice. Skupina Knudsen, Kanuzij.

330.-300. g. pr. Kr.

3.    Skif, AMS 56447 (si. 6). Kvadrant V-6, sloj 24, v: 2,4 cm, š: 2,5 cm. Blijedožuta do oker glina (10YR 6/6) i oštećeni crni premaz. Malo izvijen obod i okomite stijenke. Ispod oboda je naslikana horizontalna palmina grana, ali je vidljiva samo u tragovima. Ispod horizontalne crvene crte su kane lure.

Kasnokanuzijska skupina, Kanuzij.

3. st. pr. Kr.

4.    Skif, AMS 56545 (si. 7). Kvadrant Z-8, sloj 24, v: 2,2 cm, š: 2,3 cm. Blijedožuta glina (7.5YR 7/6) i crni premaz. Okomiti obod i stijenke s početkom horizontalne ručke. Horizontalna crvena crta označava početak kanelura.

3. st. pr. Kr.

5.    Skif, AMS 56434 (si. 8). Kvadrant V-7, sloj 24, v: 4,7 cm, š: 4,3 cm. Blijedožuta glina (10YR 7/6) i smeđi premaz. Pomalo izvijen obod i guste kanleure.

Isejska Gnathia.

2. st. pr. Kr.

6.    Skif, AMS 56700 (si. 9). Kvadrant B-9, sloj 24, v: 4cm, š: 5.3cm. Žućkasta do crvenkasta glina (5YR 6/6) i crni premaz na unutrašnjim i vanjskim stjenkama. Konična profilirana stopa s kratkom peteljkom i konkavnim donjim dijelom tijela.

Apulska Gnathia.

Vjerojatno 3. st. pr. Kr.

7.    Vrc/enohoja, AMS 56445 (si. 10). Kvadrant V-6, sloj 24, v: 2,6 cm, š: 6,1 cm. Žućkasta glina (7.5YR 8/6) i crni premaz. Dio trolisnog izljeva s vidljivim naslikanim okomitim crtama ispod oboda.

250.-200. g. pr. Kr.

8.    Tanjur, AMS 56600 (si. 11). Kvadrant Z-8, sloj 24, š: 3,5 X 5 cm. Blijedožuta glina (10YR 7/6) i oštećeni crni premaz. Debele stijenke sa zraka-stim, širokim kanelurama na unutrašnjoj strani i sačuvani dio crvene trake.

Kasna Gnathia, vjerojatno Kanuzij.

3. st. pr. Kr.

Kataloški opis West Slope keramike iz AMS-a s Palagruže

1.    Kantar, AMS 56499. Kvadrant Z-7, sloj 24, v: 6 m, š: 12 cm. Tamnocrvena glina (10R 4/8) i crni sjajni premaz. Pomalo izvijen obod i okomite stijenke. Ispod oboda je naslikan bršljan u bijeloj boji, koji je vidljiv u tragovima. Široke kanelure na tijelu.

Vjerojatno atička West Slope keramika.

Zadnja četvrtina 4. – početak 3. st. pr. Kr.

2.    Ručka kantara, AMS 56503. Kvadrant Z-7, sloj 24, v: 4 cm, š: 3,8 cm. Tamnocrvena glina (10R 4/8) i crni sjajni premaz. Okomita trakasta ručka s ostacima pomalo izvijenog oboda. Vjerojatno dio prethodne posude.

Prva četvrtina 3. st. pr. Kr.

3.    Čaša-kantar, AMS 40107. Kvadrant V-7, sloj 24, v: 10, š: 8,9 cm. Tamnocrvena glina (10R 4/8) i crni sjajni premaz. Sačuvan donji dio vrata s tijelom konkavnog profila.

Vjerojatno atička West Slope keramika.

3. st. pr. Kr.

4.    Kantar, AMS 56695. Kvadrant A-8, sloj 24, v: 2,2 cm, š: 2,5 cm. Tamnocrvena glina (10R 4/8) i crni sjajni premaz. Sačuvan je gornji dio trbuha i donji dio vrata, s naglašenim prijelazom. Vidljivi tragovi naslikanog bršljana na vratu. Široke pravilne kanelure na trbuhu. Možda je dio iste posude kao i prethodni ulomak.

Vjerojatno atička West Slope keramika.

BIBLIOGRAPHY / LITERATURA