Odgovor Grada Komiže (19.09.2019.)

Zbog opsežnosti projektne dokumentacije ,pozivamo Vas na uvid u prostorije Grada Komiže, radnim danom kad navedete da ste voljni doći, iza 12 sati.

Projekt nije proveden do kraja jer nisu osigurana financijska sredstva.

UVOD U EKOMUZEOLOGIJU

„For a tree to grow well, the seed can be international, but the soil must be local.” / „Da bi drvo moglo rasti, sjemenka može biti međunarodna, ali tlo mora biti lokalno.” Su Donghai¹

Ekomuzej kao živ, interdisciplinarni muzej koji čuva, vrednuje i pokazuje manifestiranje čovjeka u vremenu i prostoru, njegovu interakciju s prirodnim i socijalnim okruženjem, te koji uključuje ukupnu populaciju određene zajednice u proces vlastitog razvoja, platforma je u kojoj je kulturna baština, kroz očuvanje i održivo korištenje prirodne baštine, i u harmoničnom odnosu s istom, važna za očuvanje ukupne bio-raznolikosti. To je podloga na temelju koje je UNDP-ον projekt Coast odabrao „model” ekomuzeja kao oblik upravljanja u procesu održivog razvoja lokalnih zajednica i njihovog teritorija i potakao inicijativu za pokretanje ekomuzeja na otoku Visu, točnije Gradu Komiži, lokalnoj zajednici i njezinim istaknutim pojedinicima koji su po brojnim pokazateljima pokazali svoju zrelost i spremnost za ovaj iskorak.

„Incijativa za pokretanje projekta ekomuzeja Komiža” dokument je namijenjen institucijama, udrugama, pojedincima i predstavnicima lokalne zajednice koji su uključeni u pokretanja ekomuzeja, njegovim dionicima, a služi kao platforma za sustavno provođenje njime zacrtanih i od dionika prihvaćenih smjernica. U svom prvom i drugom poglavlju, nacrt ima za cilj upoznati dionike s filozofijom i osnovnim načelima ekomuzeologije budući su ekomuzeji kao inovativni i kreativni oblici upravljanja kulturnom i prirodnom baštinom još uvijek u Hrvatskoj prilično nepoznati izvan usko stručnih krugova. U trećem poglavlju predlažu se konkretni modusi primjene globalne filozofije ekomuzeja u konkretnu situaciju, odnosno u Grad Komižu i njemu pripadajući teritorij: osnovna načela, temeljne izjave i strukture uspostave ekomuzeja Komiža kao radni materijal o kojemu će u konačnici svoju zadnju riječ dati lokalna zajednica. ¹

¹ Član kineskog Savjeta za muzeje i glavni menadžer prvog ekomuzeja Guizhou u Kini osnovanog 1995.

NASTANAK EKOMUZEJA

„The ecomuseum was the result of the persistent pursuit by museum specialists who felt a strong responsibility for society.” / „Ekomuzej je rezultat upornog nastojanja muzejskih stručnjaka koji su osjetili snažnu odgovornost za društvo.” Xiangguang Song²

Ekomuzeji i snažan muzeološki pokret koji se razvio s njihovom pojavom, znan pod nazivima ekomuzeologija ili nova muzeologija, nastao je u specifičnom trenutku povijesti, te uslijed burnih socijalnih, ekonomskih, političkih i ekoloških promjena koje su obilježile šezdesete godine 20. st. Međutim, već su se znatno ranije pojavili novi muzejski oblici koji će izmijeniti pogled na tradicionalnu ulogu muzeja u svijetu. To su muzeji na otvorenom i tzv. heimat ili zavičajni muzeji. Model muzeja na otvorenom razvio je švedski muzeolog Arthur Hazelius krajem 19. st. u Švedskoj otvaranjem muzeja Skansen 1891. koji se, smješten na istoimenom brežuljku grada Stockholma, sastojao od tradicijskih kuća prenesenih iz raznih dijelova Švedske. U njima su svi predmeti korišteni u opremi izvornog ambijenta bili ambijentalno kontekstualizirani i dodatno oživljeni kostimiranim vodičima. Heimat muzeji nastali su u Njemačkoj u 19. st., ali svoj pravi razvoj doživljavaju između dva rata s naglašenom sviješću o društvenoj ulozi muzeja, njihovom služenju ljudima i sadašnjosti.³

Nastanak ekomuzeja obilježila su brojna kulturna i socijalna previranja koja su dominirala svijetom, ali i pokret znan pod imenom ekologizam ili environmentalizam koji se javio kao odgovor na onečišćenje okoliša, ekološke katastrofe, nestajanje prirodne i ruralne baštine, utrke za naoružanjem… Hugues de Varine, koji je upravo tih godina (1964-1974.) bio na čelu Internacionalnog vijeća za muzeje pri UNESCO-u (ICOM), a jedan je od glavnih aktera nastanka ekomuzeja i njegova imena, izdvojio je šest čimbenika koji su djelovali na nastanak ekomuzeja:

1. Proglašenje nezavisnosti najvećeg dijela koloniziranih država, najviše iz Afrike s kojima se javlja snažna želja za jačanjem nacionalnih i lokalnih identiteta.

²    Predavač na Školi za arheologiju i muzeologiju Sveučilišta u Pekingu.

³    Davis, Peter. 1999. Ecomuseums: a Sense of Place. London & New York: Leicester University Press, str. 47.

2.    Rađanje pokreta za jednakost prava Afro-Amerikanaca, te Latino stanovništva i američkih Indijanaca u SAD-eu kojim se potaknuo interes za etničke kulture i baštine (soul glazba, moda, rukotvorine…).

3.    Revolucionarni pokreti u Južnoj Americi protiv vojnih diktatorskih režima, te otkrivanje pred-kolonijalne povijesti i kulture izvornih naroda.

4.    Godina 1968. i studentski pokret u Europi s novim načinima izražavanja esencijalnih problema društva, obrazovanja, kulture i ekonomije.

5.    Ponovno otkrivanje kulturnih i socijalnih vrijednosti malih lokalnih zajednica porastom muzeja na otvorenom u Skandinaviji i parkova prirode u Francuskoj kao modelima osnaživanja lokalnih identiteta nasuprot tendenciji standardizacije kulture.

6.    Identifikacija tradicionalnih kulturnih institucija s elitom i njihova odvojenost od većine populacije.⁴

Koncept ekomuzeja razvili su istaknuti francuski muzeolozi George Henri Rivière (1897-1985.) i već spomenuti Hugues de Varine, koji su i stvoritelji kovanice ecomusée⁵1971. godine. Pojam eco je i skraćenica od écologie i prvenstveno se odnosi na novu ideju holističke interpretacije baštine, prema kojoj muzej može ispuniti svoje poslanje, koje mu nameće novo post-industrijsko doba, samo ako djeluje unutar, a ne izoliran od svog prirodnog i socijalnog okruženja.

Svoj su koncept razvijali u Francuskoj koristeći tadašnji uzlet osnivanja regionalnih parkova u sklopu procesa regionalnih razvojnih planiranja, a potaknutih naglom urbanizacijom, napuštanjem i zapuštanjem ruralnih dijelova zemlje. George Henri Rivière je u ovom trendu vidio priliku za ukupnu zaštitu i interpretaciju ruralne baštine. Tako u početku nastaju „muzeji kuće” koji se razvijaju oko autentične kuće koja je središte oko kojega se interpretacija širi na cijeli krajolik. Ovo je prva faza razvoja ekomuzeja ili bolje rečeno pred-faza i obilježena je povezanošću s parkovima prirode.⁶

Varine, Hugues de: „The origins of the new museology concept and of the ecomuseum word and concept, in the 1960s and the 1970s”. U: International Ecomuseum Conference Paper „Communication and Exploration”, Guiyang, China, 2005., str. 51-55.

⁵    Riječ ekomuzej je kovanica dviju grčkih riječi: oikos – znači ili kuća ili cjelina (kulturno-povijesna prilagodba prirodnim uvjetima i društvenom okolišu), museion – znači zbirku predmeta (od znanstvenih ili kulturnih interesa).

⁶    Babić, Darko: „Iskustva i (skrivene) vrijednosti ekomuzeja”. U: Etnološka istraživanja/Ethnological Researches. Zagreb, 2009., str. 227.

Prvi ekomuzej koji je osmislio ovaj dvojac nastao je 1972. u središnjoj Francuskoj, na teritoriju od približno 500 kvadratnih kilometara oko gradova Le Creusot i Montceau-les-Mines i nazvan je Muzejom čovjeka i industrije. Glavni izložbeni postav nalazio se u obližnjem dvorcu, ali je interpretacija bila rasprostrta po cijelom teritoriju, a stalni postav samo polazna točka za upoznavanje sa slojevitošću baštine cijeloga kraja i ono stoje najvažnije, ljudima koji su glavni baštinici i ču vate Ij i te baštine. Osvrćući se na svoj novi muzejski koncept, de Varine je 1974. napisao: „Svaki predmet, pokretni ili nepokretni, koji se nalazi unutar perimetra zajednice idejno pripada muzeju: ovo uvodi ideju oblika kulturnog vlasništva, koje nije u vezi sa zakonskim vlasništvom”.⁷ Osnivanje prvog ekomuzeja obilježava drugu razvojnu fazu koja traje od 1971. do 1980. i uvodi dimenziju vremena, definiranog teritorija i sudjelovanje lokalnih zajednica u realizaciji projekata.

Treća faza započinje nakon 1980. i obilježena je jačanjem uloge lokalne zajednice, te jasnim ciljevima regene racije čitavog područja.⁸ Osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ekomuzeji postaju općeprihvaćen koncept, jer se u to vrijeme javljaju tendencije osnaživanja lokalnih snaga nasuprot centrima moći, snažne tendencije regionalne kompetrtivnosti, posebno u Europi, te tzv. marketing mjesta i prepoznavanje lokalne posebnosti pod utjecajem razvoja selektivnih oblika turizma/

Danas ih je u svijetu evidentirano tristotinjak, a od kojih se oko dvije stotine nalazi u Europi, uglavnom u Francuskoj, Italiji, Portugalu, skandinavskim zemljama i u novije vrijeme u Poljskoj. Porast ekomuzeja u posljednjem desetljeću posebno je primjetan u azijskim zemljama: Vijetnamu, Kini, Taiwanu, Japanu… Kineski model ekomuzeja specifičan je po tome što je u njegovom središtu interesa bavljenje manjinskim etničkim zajednicama, očuvanjem njihove kulture, ali i osiguravanjem njihova održivog razvoj.

⁷ Varine-Bohan, Hugesde: “Un musee „éclaté”: le Musee de l’homme et de l’industrie Le Creusot-Montceau-les-Mines”, Muséum 25 (4) 1974., str. 242-249.

8 Babić, Darko: „Iskustva i (skrivene) vrijednosti ekomuzeja”. U: Etnološka istraživanja/Ethno logi cal Researches. Zagreb, 2009., str. 227.

⁹ Maggi, Maurizio: „Ecomuseumsworldwide: converging routes among similar obstacles”. U: International Ecomuseum Conference Paper„Communication and Explo ration”, Guiyang, China, 2005., str. 64.

DEFINICIJE EKOMUZEJA

„Ecomuseum is not like any other museum.” / „Ekomuzej nije poput ijednog drugog muzeja!” George Henri Rivière

Definiranje ekomuzeja kao da se protivi samoj njegovoj prirodi, u srži koje je da je svaki ekomuzej izrastao iz lokalnih okolnosti i različit od svih drugih. Ipak, definicije su neizbježne i treba ih shvatiti kao polazne osnove, smjernice koje pokazuju temeljne pretpostavke za razumijevanje filozofije ekomuzeja. Ovdje se donose definicije koje su se pojavljivale u dugom vremenskom razdoblju, od samih početaka pa sve do danas, čime se dodatno naglašava evolutivnost kao suštinska kategorija ekomuzeja koja se simbolički ogleda i u „razvojnosti” njegove definicije.

Temeljne definicije iznjedrio je glavni idejni začetnik ekomuzeja i dugo vremena vodeći akter ekomuzeologije, Francuz George Henri Rivière.¹⁰ Godine 1973. ekomuzej definira kao „muzej novog žanra” koji počiva na interdisciplinarnosti (posebice ekologiji), organskoj povezanosti sa zajednicom u kojoj djeluje i sudjelovanju te zajednice u njegovom konstituiranju i funkcioniranju, dok je u drugom dijelu definirana sama struktura ekomuzeja. Kao musée éclaté, fragmentirani muzej, on je sastavljen od primarnoga koordinacijskog tijela i sekundarnih organa, odnosno ispostava ili antena.

Godine 1976. godine G. H. Rivière predložio je definiciju koja glasi: „Ekomuzej je instrument koji zajednički osnivaju, proizvode i koriste (lokalna) uprava i populacija. Uprava, sa svojim stručnjacima, olakšicama, izvorima kojim ga snabdijeva. Populacija, prema svojim aspiracijama, svojim znanjima, i sposobnostima približavanja. To je ogledalo gdje se populacija promatra, da bi se u njemu prepoznala, gdje traži objašnjenja za teritorij za koji je vezana, koje je povezano s objašnjenjem o populacijama koje su joj prethodile u diskontinuitetu ili kontinuitetu generacija. Ogledalo koje ta populacija pruža sama sebi, da bi se bolje razumjela, u vrednovanju svog rada, svog ponašanja i nutarnjosti. Ekspresija čovjeka i prirode. Čovjek je u njoj interpretiran u svojoj prirodnoj sredini. Priroda je interpretirana u svojoj divljini, ali i prikazana kao rezultat koji je stvorilo tradicionalno i industrijsko društvo prilagodivši je sebi. Izražaj vremena kada objašnjenje seže u vrijeme kada se čovjek pojavio, kada se postupno penje kroz prethistorijsko i historijsko vrijeme koje je proživio, i završava u vremenu u kojem živi. Otvarajući se sutrašnjici bez da se nametne kao onaj koji odlučuje, on igra ulogu informacije (informatora) i kritičke analize. Interpretacija prostora. Odabranih prostora, onih u kojima se zaustavlja ili kojima ⁹

¹⁰ Obje ove definicije donosim iz: Babić, Darko: „Iskustva i (skrivene) vrijednosti ekomuzeja”. U: Etnološka istraživanja/Ethnological Researches. Zagreb, 2009., str. 228. Definicije koje su donesene prema Babicu potiču iz pregleda ekomuzeologije od Hubert, Françoise: “Historique des ecomusees”. U La Museologie selon Georges Henri Riviere, J-F. Barbier Bouvet et al., ur. Paris: Dunod, str. 142-154.

se putuje. Laboratorij u mjeri u kojoj doprinosi historijskom i suvremenom proučavanju populacije i njenog okružja i zalaže se za stvaranje formacije specijalista u njihovim domenama koji surađuju s vanjskim istraživačkim organizacijama. Konzervatorski centar u mjeri u kojoj pomaže očuvanje i vrednovanje prirodne i kulturne baštine dotične populacije. Škola u mjeri u kojoj povezuje populaciju s akcijama proučavanja i zaštite, i gdje potiče da ona bolje razumije probleme svoje vlastite budućnosti. Ovaj laboratorij, konzervatorski centar, škola inspirirani su zajedničkim principima. Kultura na koju se pozivaju treba se shvatiti u svom najširem smislu, i oni se uz nju vezuju da bi upoznali dignitet i umjetničku ekspresiju svih slojeva populacije čije manifestacije iz nje proizlaze. Njihova je različitost bezgranična, toliko različitih elemenata od jednog uzorka do drugog. Oni se ne zatvaraju sami u sebi, oni primaju i daju.” Netom prije smrti, 1985., Rivière je donio još jednu važnu dimenziju definiciji ekomuzeja: “Ekomuzej je instrument kojega su zajednički zamislili, oblikovali i kroz koji djeluju javni sektor npr. lokalne vlasti i lokalno stanovništvo. Sudjelovanje javne vlasti može biti kroz stručnjake (djelatnike), objekte i sredstva koje osigurava; sudjelovanje lokalnog stanovništva ovisi o aspiraciji, znanju i individualnom pristupu.”¹¹

Patrie Boylan, heritolog i emeritus na City University of London i dugogodišnji suradnik UNESCO-a, predložio je jednostavnu listu koja pokazuje razlike između ekomuzeja i tradicionalnih muzeja.^{* 12}

Rivière, G. H., ‘The ecomuseum: an evolutive definition’, Mu-seum 1985, 37(4): 182-3.

¹² Boylan, Patrie: “Ecomuseums and the new museology: some definitions”, Museum Journal, 1992.

Peter Davies, danas jedan od vode â h europskih rnuzeologa, u svojoj kultnoj knjizi Ecomuseums: a Sense of Place,¹³ zaključiti će: “…jedna karakteristika pojavljuje se kao zajednička karakteristika svirn eko-rnuzejima, ponos koji imaju za mjesto koje predstavljaju. …e kom uz ej i nastoje uhvatiti duh mjesta- i po rnorn mišljenju ovo je ono što ih čini posebnima.” Davis predlaže pet osnovnih kriterija koje prema njegovom mišljenju određuju ekornuzej:

♦    pokrivaju područje koje se pruža van okvira zidova muzeja

♦    fragmentirana lokacija i interpretacija na licu mjesta

♦    suradnja i partnerstvo nasuprot vlasništva nad izložbama ili kolekcijama;

♦    uključenost lokalne zajednice i njezinih stanovnika u aktivnostima muzeja;

♦    holistički i interdisciplinarni tip interpretacije. ¹¹

^IJ Davis, teter: Scom ose oms: a Sense of P(c ce. Lord on 6 New York: Lee ester un vers rty Press, 1999, str. 233-2».

Karakteristike ekomuzeja sintetizirao je hrvatski muzeolog Tomislav Šola: pokazati cjelovitost identiteta lokalne zajednice, širenje i umrežavanje njegovih „izdanaka” na teritoriju zajednice, zatim de-profesionalizacija i de- institucionalizacija, aktivno uključivanje članova zajednice u funkcioniranje muzeja, kreiranju i realizaciji njegovih programa, svijest o određenosti realnim vremenom -djelovanje iz sadašnjosti i aktivan društveni angažman u zajednici.¹⁴

Šola također prilazi definiranju ekomuzeja iz njegovog odnosa prema tradicionalnom muzeju pa kaže: „Uglavnom je većina tradicionalnih muzeja nastala individualnom inicijativom, privatnim zbirkama, te na tim temeljima su bili više proizvod okolnosti nego odraz cjelovitosti u vremenu i prostoru. Identitet nekog mjesta, prikazan na takav fragmentiran i proizvoljan način, ne može dati razumljivu sliku. Ipak, postaje važno da muzeji pokazuju neke cjelovite slike stanovitog identiteta, posebno novim partnerima (turizam, razvoj), ili bar njegove najznačajnije aspekte. Potpuni identitet sastoji se od kulturnih, civilizacijskih i prirodnih tekovina koje tek kada su zajedno u muzejskom procesu, čine cjelinu. Ekomuzeji su suprotni tradicionalnim muzejima upravo po multidisciplinarnosti. Naime, imaju višestruki zadatak: da se identitet prepozna, da mu se pruži potpora, da mu pomogne da ojača, da ga predstavu, izrazi. Glavna skrb ekomuzeja je održanje na životu integriteta i složenosti identiteta. U slučaju tradicionalnih muzeja, fokus je na individualnom ili znanstvenom interesu, a kod eko muzeja točka fokusa je kao gravitacijsko središte zajednice, mjesto odakle osnažuje cjelokupni identitet zajednice. Upravo ta cjelovitost je jamstvo njegove istinitosti i uvjerljivosti.”¹⁵

Definicija donesena za trajanja međunarodne radionice “Duge mreže – ekomuzeji i Europa” održane u Trentu u svibnju 2004. glasi: „Ekomuzej je dinamičan proces kojim zajednice čuvaju, interpretiraju i vrednuju svoju baštinu u odnosu prema održivom razvoju. Ekomuzeji se temelje na konsenzusu zajednice.” Ova kratka definicija prikazuje složenu stvarnost, i uključuje senzibilizaciju slijedećih elemenata: svijesti da su kulturni procesi u središtu društva koje se temelji na znanju; afirmiranje društveno-kulturnog identiteta na lokalnoj razini, uz bok procesu globalizacije; promicanje raznih oblika sudjelovanja za lokalne vlasti; održivost i društvena odgovornost i eksperimentiranje s novim procesima upravljanja.¹⁶

¹⁴    Šola, Tomislav: Eseji o muzejima i njihovoj teoriji. Prema kibernetičkom muzeju. Zagreb, 2003.

¹⁵    Šola, Tomislav: isto, str. 80

¹⁶    Cogo, Margherita: „Ecomuseums of the Autonomous Provincial Authority of Trento, Italy”. U: International Ecomuseum Conference Paper „Communication and Exploration”, Guiyang, China, 2005., str. 97.

EKOMUZEJI I TURIZAM

Na sve zasićenijem turističkom tržištu posjetitelji traže priču, jedinstvenost i autentičan doživljaj. Ekomuzej upravo jest okvir za čuvanje živima priča koje bi se inače postupno izgubile. Želja ekomuzeja za jačanjem identiteta obnavljanjem i jačanjem povijesnog nasljeđa koje je sadržano u životu i sjećanju svake lokalne zajednice u suglasju je s ekonomskim razvojnim ciljevima turizma, dapače može biti i ključni čimbenik i motivator održivog turističkog i sveukupnog razvoja.¹⁷ Naime, promocija baštinskih vrijednosti određenog područja i njegova stanovništva može dati i ekonomske učinke upravo zahvaljujući razvoju turizma. Povećana društvena i ekonomska vrijednost destinacije na tržištu rezultat je jačanja ukupnog baštinskog identiteta njezina teritorija.

Turizam predstavlja važan resurs, ali je ključno da turistička područja posjeduju prepoznatljivu kulturnu karakterizaciju, autentični kulturni identitet koji djeluju na povećanje kvalitete svakodnevnog života svojih stanovnika, a potom privlači i posjetitelje. Naravno, važno je da lokalno stanovništvo percipira ovaj proces ne kao suvišan, već kao nešto što im je blisko i služi njihovim interesima. Ako nema tog čimbenika, čitava premisa za stvaranje destinacije koja će svojom baštinom i kulturnim identitetom privući tzv. „istraživački turizam” pada u vodu.

Dakle, održivi razvoj ide izvan okvira samog turizma, iako on ima neprocjenjivu ulogu. Koncept održivog razvoja u ovom slučaju ovisi o tri čimbenika: potražnji za posjetiteljima, okolišu (baštini) u širem smislu i lokalnoj zajednici. Ukoliko nema harmonične ravnoteže između ovih elemenata, područja namijenjena za održivi turizam izumiru.¹⁸

Montfort, Jean-Michel, Varine, Hugues de: „Ville, culture et développement”, BBF, 1996, n° 4, p. 98-99 Maggi, Falletti: Ecomuseums in Europe, Working paper, 2000., str. 137.

OSNOVNI PRINCIPI EKOMUZEJA

Liuzhi načela

Liuzhi načela ustanovljena su 2000. godine prilikom velikog projekta uspostave ekomuzeja u Kini u suradnji s istaknutim norveškim muzeolozima, a ime su dobila prema imenu grada u kojima se održao radni sastanak. Ovi su principi prihvaćeni na velikom međunarodnom stručnom skupu „2005 Guizhou International Forum on Ecomuseums” održanom u Kini, na kojem su sudjelovali vodeći ekomuzeolozi svijeta.

•    Ljudi su pravi vlasnici njihove kulture.

•    Oni kulturu imaju pravo sami tumačiti i vrednovati.

•    Značenje kulture i njezinih vrijednosti mogu se definirati samo kroz ljudsku percepciju i interpretaciju temeljenu na znanju. Kulturna kompetencija (nadležnost) mora se stalno poboljšavati.

•    Sudjelovanje javnosti je esencijalno za ekomuzeje. Kultura je sveprisutna, demokratska imovina, i njome se mora demokratski upravljati.

•    Kada postoji sukob između turizma i očuvanja kulture, potonjoj se mora dati prioritet. Izvorna baština ne bi trebala biti rasprodana, ali proizvodnju kvalitetnih suvenira koji se temelje na tradicionalnim obrtima treba poticati.

•    Dugoročno, holističko planiranje je od najveće važnosti. Kratkoročni ekonomski profiti koji dugoročno uništavaju kulturu moraju se izbjegavati.

•    Zaštita kulturne baštine mora biti integrirana u ukupni pristup okolišu. U tom pogledu izuzetno su važne tradicionalne tehnike i materijali.

•    Posjetitelji imaju moralnu obvezu ponašati se s poštovanjem. Moraju im se dati pravila ponašanja.

•    Nema Biblije za ekomuzeje. Svi su oni različiti u odnosu prema određenoj kulturi i stanju društva koje predstavljaju.

•    Socijalni razvoj je preduvjet za uspostavu ekomuzeja u živim društvima. Blagostanje stanovnika mora biti poboljšano na način da se ne ugroze tradicionalne vrijednosti.

PRIMJERI EKOMUZEJA

„Communities which are aware of the value of their places and active in its preservation are a crucial element for successful ecomuseums.”/„Zajednice koje su svjesne vrijednosti svojih mjesta i aktivne u njihovu očuvanju ključni su čimbenik uspješnih ekomuzeja.” Maurizio Maggi¹⁹

Trenutno u svijetu postoji oko tristotinjak ekomuzeja. Svaki ekomuzej se razvija u specifičnim socijalnim, političkim, etničkim, krajobraznim, klimatskim i ekološkim okolnostima i suočava s različitim izazovima, pa tako nema „krute” ideologije, propisa niti gotovih recepata za uspostavu i razvoj ekomuzeja. Odabirom ovdje prezentiranih ekomuzeja želi se pokazati raspon njihova djelovanja, ipak uzimajući u obzir određene dodirne točke koje izabrani primjerci dijele s ekomuzejem Komiža i za razvoj kojega mogu biti poticajni i nadahnjujući.

U prvoj grupi su ekomuzeji koji djeluju na otocima, jer je otočnost jedna od važnih karakteristika ekomuzeja Komiža: ekomuzej otoka Groix, Bretanja, Francuska, ekomuzej Rta Cavalleria, Španjolska i ekomuzej De    Tefia,    Kanarsko Otočje, Španjolska.

Drugu grupu čine ekomuzeji koji su povezani s ekonomskim razvojem teritorija, gdje je glavni cilj naglašavanje potencijala baštine kroz kulturno-turističke projekte: ekomuzej Avesnois, Francuska, ekomuzej Vanoi, Italija i ekomuzej Ha Long Bay, Vijetnam.

Na kraju je predstavljen jedini hrvatski ekomuzej koji je zaživio u svojoj zajednici. Kuća o Batani/Casa della batana iz Rovinja, koji s budućim komiškim ekomuzejom dijeli širi društveni kontekst djelovanja, bogatu pomorsku, prvenstveno ribarsku i brodograditeljsku prošlost i već ustanovljene prijateljske veze kroz suradnju u zajedničkim maritimnim projektima.

¹⁹1RES, Institute for Social and Economic Research, Pijemonte, Italija

EKOMUZEJ DE L’i LE DE GROtX, B R ETA N J A, FRANCUSKA

Ekomuzej otoka Grobe je mu2ej zajednice posvećen njezinoj baštini i povijesti svakodnevnog života, te ujedno servis lokalnih javnih uslcgai nezaobilazni uvodničar u otkrivanje otoka za sve one koji mu dolaze u posjet. Ideja o osnivanju ekomuzeja razvijala se postupno tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, potakn uta s jedne stran e radom istraživača i raznih udrugate porastom njih ove svijesti o krh kosti Groisillonsa i ovdašnje jedinstvene baštine za koju su bili oefeovorni, posebno u području pomorske kulture, budući je ovdje bila prva luka za lov na tune u Fran cusfcoj. Gradsko vijeće Groixa kupilo je bivšu tvom icu konzerviranja tune „Romieux” i započelo 1981. s izradom rnu2eografsfcog programa iz kojega će se razviti ekomuzej, otvoren za javnost 1984. godine.

Zbirke, brodovi, modeli, crteži i slike, ribarska oprema, kostimi, predmeti svakodnevnog života i stare fot cg rafije potiču iz donacija više od 350 obitelji Groixa (n a otoku živi oko 2300 stan ovnika) što čin i čak 80% svih izložen ih predmeta. On i su dopunjen i dodatn im akvizicijama uz pomoć Regionalncg fon da za muzejske akvizicije, ali i velikodušnosti obitelji umjetnika koji su stver ali na otoku.

Stalni postav ekomuzeja smješten u2gradi s pogledom na luku Sainte Tudy, glavnom naselju otoka Groix, organiziran je po slijedećim temama:

♦    „Prirodn i okoliš’ opisuje osebujn u geološku gen ezu otoka

♦ „ Ar h eo I cg i j a” iz) aže p rapo vi j esn e alat e, gr ob n i cu vi k i n škog bro da p ada i gr ob iz žel j ezn og do ba

♦    „Staništa’’ odn ose se na predstavljanje flore i faun e

♦    „ P ori j ek I o’’ p red stavi j a trčg o ve o p ovi j esti oto ka

♦    „ Poljoprivreda” prikazuje tr ad i ci j sku po Ij o pr i vr edn u o prern u

♦    „Ribolov” budući je ribolov igrao važn u ulogu na otoku, posebno ribolov na tune od 1850. do 1940. u stalnom postavu su pri kazana dva tradicijska plovila, ribarska oprema i brodcgraditeljski alati, kao i brojne fotografije.

♦    „S pašav an j e” p ri kažu j e svj ed oč ai stva o sp ašavan j u pi o vi I a i o pr em e

♦    „Društveni život” opisuje otočko društvo krajem 19. i početkom 20. st.

U ekomuzeju koji je otvoren tijekom cijele godine, može se pogledati izbor filmova na upit, razgledati povremene izložbe koje se organiziraju svake godine, a animacije posjetitelja moguće su na upit. Pamflet ekomuzeja dostupan je na pet jezika (engleski, francuski, njemački, španjolski, bretonski), a u ekomuzeju se može nabaviti karta pješačkih staza ekomuzeja kako bi se bolje istražila lokalna baština, dok je u knjižnici/knjižari moguće kupiti različite publikacija oGroix-u. U srpnju i kolovozu moguće je kupiti grupne ulaznice za posjete Kuće poljoprivrednika i ribara, sastavnica ekomuzeja u selu Kerlard. Ekomuzej djeluje pod oznakom Muzeji Francuske, a u aktivnostima ga podržavaju Regionalna direkcija za kulturu (pod Ministarstvom kulture) te Generalne skupštine lokalne uprave okruga

EKOMUZEJ RTA CAVALLERIA, ŠPANJOLSKA

Ekomuzej Cap de Cavalleria²¹ je institucija koja se nalazi na sjeveru obale Menorca (Balearsko otočje, Španjolska), u blizini rta Cavalleria i lukeSanitja (Santa Teresa, Es Mercadal). Ekomuzej je osnovan 1997. od strane neprofitne udruge “Son Nitja. Upravljanje mediteranskom baštinom “, s glavnim ciljem zaštite, istraživanja i širenja kulturnih i prirodnih bogatstava Cavallerie i luke Sanitja.

Ovaj zadatak se provodi interdisciplinarnim istraživanjima elemenata koji se nalaze na teritoriju ekomuzeja: geoloških (sedimentacija i stratigrafija), bioloških (autohtona fauna i flora), okoliša (čuvanje okoliša i suočavanje s pritiskom različitih čimbenika kao što su turizam), etnoloških (vapnenica, suhozida, svjetionika, itd.), kao i povijesnih i arheoloških (rimske vojne utvrde, srednjovjekovni grad i džamija). Posjetitelji ekomuzeja mogu dobiti sve informacije vezane za ovo područje unutar zgrade Santa Teresa, putem audiovizualnih materijala, maketa i izložba arheoloških nalaza otkrivenih u istraživanjima koja se provode u luci Sanitja.

Izložba “Otkrijte Sjever!”, inaugurirana 2005., pruža opći pregled svih već spomenutih baštinskih elemenata i prevedena je na šest jezika: katalonski, španjolski, engleski, njemački, talijanski i francuski.

Morbihan i Regionalno vijeće Bretanje.

²¹ bttB ://www.ecomuseode cava llpria.com/en/index. a sp

Organizirane su vođene posjete za školske grupe i / ili drugegrupe sa smanjenim cijenama. Usluge koje ekomuzej nudi su: izložbeni prostor, knjižnica, recepcija, trgovina, kafeterija i WC. Na recepciji ekomuzej a posjetitelji mcgu pronaći informadje o drugim kulturnim ponudama otoka Minorke predstave, posjete arheološkim nalazištima, drugim muzejima, zanimljivim mjestima, gastronomskim odredištima…

Nakon što su posjetitelji razgledali izložbu u zgradi Santa Teresa, mogu nastaviti istraživati okolicu slijedeći vodič ‘’Sedam ruta¹‘ koji počinjena izlazu iz muzeja i nadopunjuje ono što je izloženo u stalnom postavu, kako bi upoznali najvažnije kulturne i prirodne elemente krajolika.

EKOMUZEJ DELAALCOGIDA U TER A, KANARSKO OTOČJE, ŠPANJOLSKA

Napuštajući tradicionalni koncept muzeja, ekomuzq ćeLa AicoguJa a Tepa, na otoku Fuerteventura u Kanadskim otocima, prati kulturnu povijesti otoka kroz pažljivo očuvane kuće i obnavljanje tradicionalnog načina života lokalnih ljudi. Šetati muzejom na otvorenom na otoku znači posjed vati tradicionalne kuće koje su se tek nezn atno izmij en ile od antičkog doba. Svaka od sedam sačuvanih i prezentiranih kuća građenih od kamena, vapna, pijeska i bi ata, jasno predstavlja profesije svojih izvornih vlasnika: obrtnika, poljoprivrednika, a dvije su kuće prilika za upoznavanje života bogatijih otočana:…

Istraživanje lokalne zajednice posjetom ekomuzeju uključuje upoznavanje s kamenim pećima, dvorištima, dre/nim vjetrenjačama, kao i s različitim radionicama za lončarstvo, tkanje ili rezanje kamena, te tradicionalnim načinom proizvodnje kozjeg sira. Također se

u okviru ekomuzeja organiziraju različite aktivnosti koje se temelje na interakciji između lokalnih ljudi i turista: tradicionalnim igrama, feštama i degustacijama lokalne hrane.

EKOMUZEJ AVESNOIS, FRANCUSKA²²

Avesnois – ruralni prostor s jakim identitetom na sjeveru Francuske, u 19. stoljeću doživio je snažan industrijski razvoj: razvila se teška industrija (metalurgija i čelik), te industrija tekstila i stakla. Njihov uspon povezan je s promjenama u tehnologiji i medijima, što će odrediti život cijele populacije za više od jednog stoljeća. Sukcesivne ekonomske i socijalne krize, svjetski sukobi, promijene u poljoprivredi i proizvodnji mlijeka, te agresivna politika poticanja proizvodnje žitarica koja je potpuno promijenila ovdašnji krajolik, inicirale su pojavu ekomuzeja.

Rođenje ekomuzeja Avesnois potaknuto je akcijom kako bi onemogućio uništenje tekstilnih strojeva sagrađenih između 1880. i 1930. Tako je ideja o stvaranju muzeja tekstila rođena u ranim 1970-im. U međuvremenu se u Francuskoj razvio novi koncept ekomuzeja načela kojega će se ugraditi u osnivanje ekomuzeja Fourmies. Godine 1978. s lokalnim je stanovništvom pokrenut proces oblikovanja zbirke usmenih svjedočenja, grafika, te arhivskih dokumenata koji se odnose na industrijsku baštinu i svakodnevni život kraja. Nakon 10 godina, organizirana je 1980. od strane općine prva izložba tekstila u Fourmiesu iekomuzejje bio rođen. Izgradnja mreže ekomuzeja nastavlja se kada se na temelju inicijativa za očuvanje tradicijske proizvodnje stakla u Trélonu 1982. otvara ekomuzej stakla. Objedinjavanjem ova tri ekomuzeja nastaje “Ekomuzej regije Fourmies-Trélon”, a pridružuju se: dom močvara (Wallers-Tréion), dom gaja, a zatim 2003. ekomuzej drva (Felleries). Godine 2004. ekomuzej je promijenio ime u “Ekomuzej regije Fourmies-Trélon u Avesnois-u”, te je konačno 2005. preimenovan u “Ekomuzej Avesnois-a”. Nakon 25 godina postojanja, ovaj ekomuzej ostaje u srcu očuvanja, prikupljanja i vrednovanja baštine svog teritorija. On nastavlja svoj diskurs, ugrađujući socijalnu dimenziju kako bise bolje razumjela i objasnila veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

²² http://www.nordmag.fr./culture/musees/ecomusee/fourmies trelon.htm

EKOMUZEJ VAN01, ITALIJA²³

Prvi oblik ekomuzeja V^noi pojavio se pokretanjem projekta etncgrafskcg puta Vanoi pod pokroviteljstvom Parka prirode Paneveggio-Pale di San M erti no i MuzejaobičajaTrenta(Mjseo degli Usi e Costumi delio gente t/entìno). U listopadu 1997. općina Canal San Bovo i Park prirode Paneveggio-Paledi San Martino potpisuju Lgovor kojim se uspostavlja institucija i način uprav Ij an j a ekomuzej om,

U studenom 1999. gradsko vijeće Canal San Bova priznaje postojaije ekomuzeja Vknoi na svom teritoriju kao ekomuzeja prostora, vrern en 3 zajednice i znai ja. Također ujesen 1999. trideseti pet suosnivač^ uključujući i pojedince kao i razne udruge i ustanova osnovali su udrcgu pri ekomuzeju Vaio i cilj koje je unaprijediti i širiti kulturnu baštinu doline Vai oi orgaiiziranjem godišnjeg kalendara aktivnosti i upravljaija informacijskim centrima koji će se ustanovljavaj na tom području.

U prosincu 2001. općina Canal San Bovo podnosi Autonomnoj pokraj in i Tren to zaitjev za odobrenj e ekomuzej a Van oi prema regionalnom zakon u, a 2002. Pak prirode Pan eveggio-Pale di San Matino podužim a zadnje radove na adaptaciji i obnovi zgrade Tcgnola de Prado, mletačke pilai e Valzanca i oko 30 km pješačkih staza tematskog „Putaetncgrafije”.

Ekomuzej Vanoi čuva identitet, znai je i baštinu doline Vaioi kroz sedam ključnih tema vod^ sveto, mobilnost, biljke, drvo, rat i kamen, a zamišljen je kao muzej prosto ra^ vremena, zajednice i znanja:

• muzej pr ostora koj i j e raširen di Ij ern okol i ša i kraj oli ka, n a mj esti ma I j udski h akti vn osti, mj esti ma materi j al n e i duh ον n e ku Iture, prostorima prepoznavanja prošlosti i svakodnevncg iivotaç

•    muzej vremena u kojemu se čovjek iz prošlosti koji je živio na ovorn području slijedi u sadašnjosti i otvara budućh ost, priznajući kontinuitet povi jesti, promjena i rncgućih smjerova razvojaç

• muzej zajedn i ce j er je on a zrcalo u koj ern se lo kal n 0 stan ον n ištvo prepozn aj e, g dj e pron al azi v rij edn osti prostora za koj i je vezano, i koje prezentira svojim gostima da bi ga se bolje razumjelo; ^*

“ httB//www /1C* mus» :a no Ut< orgie natione, htm I

• muzej znanja koja su još uvijek prisutna u aktivnostima, u obrtima i vještinama pohranjenim u živo sjećanje i majstorstvo mnogih stanovnika, koje je još uvijek moguće obnoviti kao sredstvo rada u svakodnevnom životu, na temeljima novih oblika kreativnog poduzetništva.

EKOMUZEJ HA LONG BAY, VIJETNAM²⁴

Sjajan vaneuropski primjer ekomuzeja svjetskoga glasa svakako je Ha Long Bay, koji se nalazi u spektakularnom krajoliku Južnokineskog mora. Ovo je područje, upisano na UNESCO-vu listu Svjetske baštine, posljednjih desetljeća dvadesetog stoljeća pod utjecajem turizma i populacijskog rasta, doživjelo veliki nazadak, te su prirodne i tradicijske kulturne vrijednosti bile iznimno ugrožene.

Ha Long Bay ekomuzej, osnovan 2002. godine kao prvi ekomuzej jugoistočne Azije, postavio je za cilj svojega djelovanja kulturnu, društvenu, ekonomsku i ekološku revitalizaciju cijele regije na održivim principima. Kroz opsežan angažman brojnih dionika ovog procesa, identificirani su načini djelovanja ekomuzeja na edukaciji, vrednovanju i očuvanju ovog jedinstvenog kulturnog krajolika kroz povezivanje baštine s gospodarskim razvojem, s ciljem osiguravanja prepoznatljivog mjesta Ha Long Bay-a na karti globaliziranog svijeta.

Djelatnost ekomuzeja uključivala je i obuku i stvaranje novih radnih mjesta, te poticanje lokalnih tvrtki za ulaganje u tradicionalne metode ribolova i rudarstva, kako bi vještine i umijeća istih bile sačuvane i cijenjene u zajednici, te uključene u globalno tržište.

U takvom scenariju, tradicionalne vještine i znanja su sačuvane ne kao muzejske rekonstrukcije, već kao živa baština uključena u ekonomski razvoj, između ostaloga i kao prepoznatljiv proizvod kulturnog turizma.

²⁴ Galla, Amareswar: „Museum s and Community Development”, Asian Mu seum Directors and Anthropologists Forum, Kunming, 2006, Yunnan Education Publishing House, str. 17-31; Galla, Amareswar: „Cultural Diversity in Ecomuseum Development in Viet Nam”, Mu seum International, (No. 227), Voi. 57, No. 3, 2005, str. 101-109; Galla, Amareswar: „Culture and Heritage in Development: Ha Long Ecomuseum, a case study from Vietnam”, Humanities Research, 2002, Vol. IX, No. 1. Str: 63-76.

EKOMUZEJ KUĆA O BATANI/CASA DELLA BATANA, HRVATSKA³

Kuća o batani/Casa della batana prvi je ekomuzej koji je u potpunosti zaživio u svojoj zajednici u Hrvatskoj, a osnovan je 2004. godine u Rovinju. Kuća o batani/Casa della batana posvećena je istoimenoj ribarskoj brodici i lokalnoj zajednici koja ju je prepoznala kao svoj simbol. Batana je najrasprostranjenije tradicionalno plovilo u Rovinju, ona zrcali kontinuitet lokalne materijalne i nematerijalne pomorske i ribarske baštine, ali i ko ntinuitet svakodnevnog života domaćeg stanovništva. Stoga je jedan od glavnih zadataka muzeja pokazati batanu kao živu nositeljicu maritimne tradicije, ali i kao sponu koja svakodnevno povezuje lokalne žitelje raznih etniciteta, prvenstveno danas manjinskog talijanskog i većinskog hrvatskog. Ne manje važan zadatak muzeja je valorizirati batanu kao važnu kariku koja rovinjsku zajednicu povezuje s velikom obitelji tradicionalnih plovila i s njima povezanih lokalnih zajednica na Jadranu i Mediteranu, čime je rovinjski eko muzej uključen u međunarodnu inicijativu zaštite pomorske baštine (od 2005. stalni član Asocijacije pomorskih muzeja Mediterana). Jednako stručno i promišljeno kao i stalnim postavom. Kuća o batani/Casa della batana godišnjim programima ispunjava svoju misiju. Brojni inovativni edukacijski, izdavački i glazbeni programi osmišljavaju se s ciljem približavanja tradicije batane lokalnim stanovnicima i obogaćenja ponude kulturnog turizma, odnosno očuvanja kulturnog identiteta i posebnosti grada Rovinja kao mjesta ugodnog za život i jedinstvenog za sve svoje posjetitelje.

Projekt rovinjskog eko muzeja je nastao iz kreativnog i baštinskog potencijala lo kalne zajednice, a u suradnji sa stručnjacima i profesionalcima raznih struka, umjetničkih i znanstvenih disciplina, pa se takav način njegova razvoja nastavlja i dalje, što potvrđuje i forma njegove upravljačke strukture. Naime, pod patronatom Grada Rovinja od rujna 2007. ekomuzejom upravlja udruga građana istoimenog naziva: Kuća o batani/Casa della batana, a članovi udruge, njih stotinjak, i do tada su sudjelovali u djelovanju i realizaciji ovog projekta i njegovih godišnjih programa. Programsko, medijsko i financijsko planiranje povjereno je tvrtci Muze d.o.o. za savjetovanje i upravljanje projektima u kulturi i turizmu iz Zagreba.

Glavne karakteristike rovinjskog ekomuzeja su način njegova nastanka (interakcija slokalnom zajednicom) te upravljanja (civilni sektor – udruga, profesionalni management- privatni sektor, krovni patronat lokalne uprave-javni sektor), visoki stupanj

www.batana.org

komunîkatîvnost, multimedijaInost, multîdîscîplînarnost, njegovanje muitîkuiturainostî i europska orijentacija… Ovi kompleksni ciljevi već se petu godinu za redom između ostalog ostvaruju organiziranjem međunarodne Rovinjske regate tradicionalnih plovila s oglavnim i latinskim jedrom, gradnjom batane tijekom ljetnih mjeseci na otvorenom, u „batanogradilištu”, organiziranjem gastro-glazbenih večeri u tipičnoj rovinjskoj konobi „Spaciu Matika” koji je, iako u vlasništvu privatne obitelji, sastavni dio rovinjskog ekomuzeja, te organiziranjem radionica i iskustvenih programa za brojne goste Rovinja. Stoga ne čudi stoje Kuća o batani/Casa della batana od domaće i strane publike i stručnjaka (Dubrovnik, Barcelona, Poreč, Zagreb, Malta, Koeln, Alicante…) ocijenjen kao jedinstven projekt koji u sebi objedinjuje zaštitu nematerijalne baštine, ekomuzeologiju, kulturni turizam, edukaciju, rad sa zajednicom te urbani branding.

PRIJEDLOZI OSNOVNIH NAČELA, TEMEUNIH IZJAVA I STRUKTURE EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΑ

„O, sveti Mike, reci non rotu!”/ 0, Sveti Nikola, pokaži nam put (morski – rutu)! Uzrečica komiških ribara (Joško Božanić)

KRATKI REZIME DOSADAŠNJIH AKTIVNOSTI

Bogata baština Komiže do danas ne bi bila sačuvana i živa da nije bilo inicijativa, aktivnosti, projekata i ljudi koji su ju stavljali u središte svog profesionalnog, domoljubnog ili kreativnog interesa, lako će se sve do sada učinjene aktivnosti, kako one na institucionalnoj razini, tako i privatne inicijative, sustavno istražiti u nastavku rada na uspostavi ekomuzeja Komiža, ovdje donosimo samo pregled nekih inicijativa koje potvrđuju zrelost pokretanja ovdašnjeg ekomuzeja.

•    26. prosinca 1986. osnovano Društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine otoka Visa u kojemu djeluju istaknuti Komižani, Joško Božanić, Jakša Fiamengo, Joško Martinis…

•    pod okriljem tadašnje mjesne zajednice i na temelju aktivnost Ante Repanića-Filadura i Dražena Ivčevića-Kapulice, prvih sakupljača, urodila je plodom 31. srpnja 1987. kada je zaslugom i radom ribara Ivana Vitaljića – Gusle, prof. Joška Božanića Pepeta i Joška Martinisa otvorena izložba o povijesti ribarstva i riblje industrije otoka Visa u komiškoj utvrdi – Komuni s konačnim ciljem osnivanja muzeja (prema popisu iz 1989. imala 282 artefakta);

•    osnivanje Kulturne ustanove za istraživanje iskustva življenja s morem Ars halieutica sa sjedištem u Komiži (Joško Božanić, Velimir Salamon, Nikola Bogdanović) i u okviru njezina djelovanja:

o bilježenje usmene predaje o maritimnom iskustvu komiških ribara i brodograditelja i njihovom jeziku; o multidisciplinarno istraživanja gajete falkuše;

o od kolovoza do prosinca 1997. gradnja gajete falkuše Comesa Lisboa u Trogiru, brodograditelj Tonči Bakica; o gajeta porinuta 6. prosinca 1997. (na Sv. Nikolu) i toga je dana na simboličan način počela 100. svjetska izložba, EXPO 98, službeno otvorena u svibnju 1998. godine gdje je sudjelovala gajete falkuše Comesa Lisboa; o sudjelovanje gajete falkuše Comesa Lisboa na Promediterrania    Sobre:    La    Vela    Latina    u    Palamòsu 1998.,

Španjolska i na Celebratory Festival of the Seas and Oceans u Dubrovniku 2000., te na Regata Storica u Veneciji 2005. i 2006.

o gostovanje s gajetom falkušom “Comeza – Lisboa” u na Festivalu mora i mornara ( Internationale de la Mer et des Marins) u Brestu 2004. i organiziranje projekta “Hrvatska na Atlantiku – Brest 2008.” o organiziranje Međunarodne povijesne regate ribarskih brodova od Komiže do Palagruže Rota palagruzona 2009-2010.

•    Joško Martinis sustavno provodi arhivska istraživanja komiške maritimne povijesti i posjeduje zbirku iznimno važne arhivske građe, te je autor slikarskog opusa kojim sustavno slavi i bilježi ljude i mjesta Komiže.

PRIJEDLOG DEFINIRANJA EKOMUZEJA ΚΟΜΙŽΑ

•    ekomuzej Komiža je dinamičan proces kojim komiška zajednica valorizira, čuva, interpretira i upravlja svojom baštinom za održivi razvoj;

•    održivi razvoj kao fokus djelovanja ekomuzeja Komiža implicira povećanje postojeće i kreiranje dodane vrijednosti mjesta, umjesto njezina smanjivanja pod utjecajem promjena koje se događaju u suvremenom svijetu;

•    usredotočen je na identitet grada Komiže i s njime povezanih naselja: Borovika, Duboke, Okljucne, Podhumlja, Podšpilja, Žena Glave, te pučinskih otoka: Biševa, Palagruže, Sveca, Jabuke i Brusnika;

•    ekomuzej Komiža je usredotočen i na osvještavanje odnosa komiškog čovjeka prema prirodnom i društvenom okruženju u kojem živi, a utemeljen je na lokalnoj participaciji s ciljem poboljšanja dobrobiti i razvoja lokalne zajednice;

•    središte interesa ekomuzeja Komiža je interdisciplinarna interpretacija ukupne komiške baštine, jednako prirodne i kulturne, kao i materijalne i nematerijalne jer je interpretacija specifičnog ovdašnjeg nasljeđa srž komiškog ekomuzeja;

•    ekomuzej Komiža nije fiksni, statični kulturni proizvod u kojem se govori specijalističkim diskursom, već dinamičan kulturno-socijalni proces koji govori svima razumljivim jezikom i ima vidljive, prepoznatljive rezultate u zajednici;

•    rezultat ovog novog pristupa kojega promiče i živi ekomuzej Komiža zadovoljstvo je i kvalitetniji život svih Komižana.

PRIJEDLOG TEMELJNIH IZJAVA EKOMUZEJA ΚΟΜΙŽΑ

Prijedlog poslanja ekomuzeja Komiža

Ekomuzej Komiža je dinamičan proces kojim komiška zajednica, jednako onaj njezin dio koji živi na otoku, kao i onaj raseljeni, čuva, interpretira i upravlja svojom ukupnom baštinom za održivi razvoj. Svojim bogatim i raznolikim stručnim, interpretacijskim, izložbenim, edukacijskim i zabavnim programima, te živom i angažiranom aktivnošću ukupne lokalne zajednice u njegovom radu, ekomuzej Komiža doprinosi očuvanju, valorizaciji, interpretaciji i održivom gospodarskom korištenju specifičnog identiteta komiškog mikrokozmosa i njegove kolektivne memorije, potičući osjećaj ponosa kod lokalnog stanovništva koje ima ulogu pripovjedača i su-kreatora neponovljivih, jedinstvenih i višeglasnih komiških priča.

Prijedlog mandata ekomuzeja Komiža

•    očuvanje i vrednovanje lokalne društveno-kulturne tradicije;

•    očuvanje/ponovno otkrivanje kolektivne memorije i nematerijalne baštine koja oblikuje identitet stanovništva i služi kao njezin posrednik u odnosu na suvremeno društvo;

•    proučavanje, istraživanje i širenje lokalnih prirodoslovnih, povijesnih i socijalnih tema;

•    promicanje održivog gospodarskog i turističkog razvoja, koristeći prirodne i kulturne, socijalne i druge lokalne baštinske resurse, preko mreže koja je sposobna privući turiste, dodatno koristiti kulturne resursa, te promicati društveno odgovorno poslovanje i aktivno sudjelovanje u procesima održivog razvoja.

Prijedlog vizije ekomuzeja Komiža

Godine 2015. komiški ekomuzej mjesto je okupljanja svih Komižana koji ovdje žive, ali i brojne komiške dijaspore u zajedničkim stremljenima očuvanja i revitalizacije komiškog mikrokozmosa. Izložbeni postav ekomuzeja, te sustav interpretacije ukupnog nasljeđa, u popisivanju, istraživanju i dokumentiranju kojega su sudjelovali predstavnici lokalne zajednice i vrhunski profesionalci, nominiran je i nagrađen za inovativnost i kreativnost od svih relevantnih strukovnih tijela u Hrvatskoj i Europi što je povećalo dodanu vrijednost komiškog prostora. Zahvaljujući ekomuzeju Komiža, obnovljeni su stari zanati ribolova i brodogradnje, te tradicijske vještine i znanja povezane s prirodnim okolišem, poljoprivredom i ribarstvom i sada pretvoreni u zanimljive oblike kulturno-turističkih proizvoda, a ukupna ponuda generirana inventivnim programima ekomuzeja Komiža kroz cijelu godinu potakla je

dolazak brojnih turista koji cijene i poštuju Komižu i njezine ljude. U Komiži se održava jedan od najposjećenijih festivala u ovom dijelu Europe, komiška nematerijalna ribarska baština, kao i komiški govor i tradicijske priče komiške kolektivne memorije, upisani su na Listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a, a ekomuzej Komiža jedinstven je i svjetski priznat primjer uspješne revitalizacije otoka te promicanja kulturne raznolikost na Jadranu i Mediteranu. Ekomuzej Komiža član je svih eminentnih strukovnih organizacija i organizator svjetskog skupa na temu ekomuzeja, maritimne baštine i održivog razvoja pod pokroviteljstvom UN-a.

DIONICI EKOMUZEJA KOMIŽA

Svaki ekomuzej obuhvaća široku skalu dionika iz civilnog, javnog i privatnog sektora, uključujući lokalne vlasti, pojedince, udruge građana, javne agencije i ustanove za zaštitu spomenika i okoliša, lokalne poduzetnike, hotele, putničke agencije, regionalne razvojne agencije, predstavnike kulturnih industrija, transportne operatore, profesionalne turističke organizacije kao i regionalne, nacionalne i međunarodne vlasti koje provode politiku i donose smjernice rada koje imaju izravni utjecaj na lokalne prilike.

Svaki uspješan projekt ima izbalansiran odnos između svojih dionika i stoga je učešće dionika u razvoju projekta potrebno pažljivo planirati. Ovdje donosimo popis dionika ekomuzeja Komiža, podijeljen na lokalne dionike (odnose se na Komižu, ali i županiju) i ne-lokalne koji se odnose na državnu i međunarodnu razinu, a svaka grupa dodatno je podijeljena na javni, civilni i privatni sektor. Ova lista svakako nije konačna i popunjavati će se u tijeku nastavka rada na uspostavi ekomuzeja Komiža.

Lokalni dionici

Javni sektor:

•    Grad Komiža

•    Nautički centar d.o.o.

•    Gradska knjižnica „Ranko Marinković”

•    Dječiji vrtić Komiža

•    Osnovna škola Komiža

•    Centar za Centar za pomoć i njegu, Komiža

•    TZ Grada Komiže

•    Srednja škola „Antun Matijašević Karamaneo“, Vis

•    Arheološki muzej Vis/lssa (unutar tvrđave Gospina batarija, arheolog Boris Čargo iz Splita)

•    TZ i TIC Vis

•    Splitsko-dalmatinska županija

•    TZ splitsko-dalmatinske županije

•    Konzervatorski odjel Split, Ministarstva kulture RH (surađivala Sanja Buble)

•    Centar za interdisciplinarne studije Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

•    Državni arhiv u Splitu

•    Državni arhiv u Dubrovniku

•    Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split

•    Hrvatski pomorski muzej, Split

•    Etnografski muzej, Split

•    Arheološki muzej, Split

•    Prirodoslovni muzej i ZOO, Split

Civilni sektor:

•    Kulturna udruga Ars Halieutica, Komiža (predsjednik Joško Božanić)

•    Udruga Multimedijalni mobilni centar OTOK (Senko Karuza, Robert Mlinarec i Melita Mardešić) i Festival književnosti „Mare Mare”

•    Hrvatsko kulturno društvo «Komiža»

•    Učenička zadruga Komiža (voditelj Vlado Valentie)

•    Udruga ’12R37′, Komiža (voditeljica Jasna Franičević)

•    Udruga Lavurat za poja, Podšpilje (voditelj Joško Repanić)

•    Međunarodna baletna škola Joze Borčića, Komiža

•    Ženska klapa Gusarice, Komiža

•    Klapa Liket, Komiža

•    Klapa Koluna, Komiža

•    Klapa Komiža, Komiža

•    Boćarski klub Komiža

•    Mandolinski orkestar Mareta, Vis

•    Ženska klapa Mareta, Vis

•    Udruga vinara i vinogradara otoka Visa

•    Udruga “4 Grada – Dragodid”

•    Planinarsko društvo Hum

•    UdruženjE obrtnika otoka Visa

•    Limena glazba Vis

•    Matica Hrvatska ogranak Vis

•    Viško amatersko kazalište “Ranko Marinković”

•    Udruga maslinara i uljara otoka Visa

•    Jedriličarski klub “Labud”, Split

•    Yacht Klub Host, Vis

•    Društvo Višana i prijatelja Otoka Visa, Split

•    Književni krug u Splitu

Privatni sektor:

•    Tvrtka Business Doctor d.o.o. (bivša tvornica „Neptun” za preradu ribe), Komiža

•    Ribarska zadruga Komiža

•    Poljoprivredna zadruga Komiža („Mali podrum”)

•    Poljoprivredna zadruga Podšpilje

•    Ronilački centar Manta (voditelj Lorenz Marović)

•    Ronilački centar – Stiga d.o.o. – Issa diving centar

•    Hotel Biševo

•    TA Alternatura

•    TA Darlić&Darlić

•    TA D&D Tours Nona Agency

•    TA Impress Club- Turistička Agencija

•    TA Srebrna Tours

TA “Nika Adventure Tours” TA Komiža

Istaknuti pojedinci:

•    Joško Božanić, pjesnik i dekan Filozofskog fakulteta u Splitu

•    Jakša Fiamengo, pjesnik

•    Senko Karuza, pjesnik

•    Joško Martinis, slikar i istraživač lokalne komiške povijesti

•    Tonko Božanić-Pepe, kalafot, pripovijedač iz Komiže

•    Ivo Gašperčić, istraživač komiških napjeva

Ne-lokalni dionici Javni sektor:

•    Ministarstvo zaštite okoliša, protornog uređenja i graditeljstva

•    Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

•    Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

•    Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva

•    Ministarstvo turizma

•    Ministarstvo kulture

•    Flrvatska turistička zajednica

•    Hrvatski prirodoslovni muzej

•    Hrvatsko ornitološko društvo

•    Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

•    Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

•    UNDP Projekt Coast

•    UNESCO

•    Međunarodni fond za okoliš

Civilni sektor:

•    Ekomuzej Kuća o batani/Casa della batana

•    Asocijacija pomorskih muzeja Mediterana (AMMM)

•    European Maritime Heritage

•    International Council of Museums (ICOM)

•    MINOM-ICOM International Movement for a New Museology

•    Fédération des écomusées et des musées de société, Francuska

•    UNESCO

•    „Sveti Mikula – zaštitnik Komiže”, San Pedro

•    San Pedro Croatian-American Club

Privatni sektor:

•    „Filip Trade” (Tomislav Kličko)

Istaknuti pojedinci:

•    prof. dr. Velimir Salamon

•    Tonči Božanić, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

•    Miro Kučić, HGK Odsjel za ribarstvo

•    Boris Dežulović, novinar

•    Ivica Vidović, glumac

•    dr.sc. Nikša Sviličić, akademski redatelj

•    Ante Božanić-Milić, književnik amater

•    Hrvoje Hribar, režiser

•    dr.sc. Sandro Bogdanović, biolog

•    Matko Petrić, akademski slikar

•    dr.sc. Mirko Giaconi, društvo „Sveti Mikula – zaštitnik Komiže”

OKVIR TEMA EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΑ

Ekomuzej Komiža gradi se na slijedećim elementima:

•    Zajednici lokalnih ljudi, njihovoj kolektivnoj memoriji, pogledu na svijet i identitetima, njihovom mikrokozmosu.

•    Baštini, kao svjedočanstvu kreacije u najširem smislu te riječi, koja je nastajala u odnosu zajednice – lokalnih ljudi i prirodnog okoliša, ali i kontakata s drugim mikrokozmosima, odnosno drugim manjim i većim zajednicama…

Mikrokozmos Komiže razvija se unutar univerzalnih identiteta:

•    Inzularnost – otočnost (okrenutost prema unutra, samo-održivost)

•    „Jadranstvost” i „Mediteranstvo” – povezanost Jadranskim morem s drugim mikrokozmosima na Jadranu i Mediteranu, ali i svim morima i oceanima svijeta (otvorenost, protočnost, razmjena)

•    Kreacija – nastajanje i svaki put iznova obnavljanje modusa življenja i identiteta u komiškom mikrokozmosu…

Teritorijalne tematske grupe ekomuzeja Komiža:

•    Prirodni kopneni okoliš – kopno sa svim svojim prirodnim ljepotama i resursima koje je domaći čovjek koristio kako bi preživio (zemljoradnja – vinogradi, poljoprivreda, maslinarstvo, znanje o travama i bilju -travarstvo i biljna medicina, brodogradnja, drvodjelstvo…)

•    Kulturni krajolik – oblikovanje krajolika od strane ljudi za potrebe zemljoradnje (vinogradi, maslinici, suhozidi, staze i putevi, kuće i okućnice, naselja…)

•    Prirodni morski okoliš – resurs za preživljavanje (ribarstvo, trgovina – razmjena dobara, nautički turizam…)

Evidentirane zbirke Komiže

•    Ribarska zbirka

•    Galerija slika Đure Tiljka

•    Arheološka zbirka Palagruža u Spomen domu (Arheološki muzej Vis – uredio Branko Kirigin)

SASTAVNICE EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΑ

Prostori za multimedijalnu interpretaciju

•    Krovni interpretacijski centar ekomuzeja

•    Dokumentacijski centar ekomuzeja

•    Multimedijalni multifunkcionalni prostor za projekcije, povremene izložbe, skupove i slična događanja i manifestacije – jedan ili više gradskih prostora (Vitićeva kuća…)

•    Ekomuzej na otvorenom – interpretacija urbanizma grada i graditeljske baštine

•    Tematske rute u krajoliku, na moru i pod morem – interpretacija i zaštita materijalne i nematerijalne baštine i bio-raznolikosti

•    Web – prostor virtualne interpretacije i globalne komunikacije

Živi prostori/kušanje i življenje baštine

•    radionica za izradu falkuše

•    kuća komiškog ribara

•    konoba

•    luka/ribarska luka

•    ribarska i poljoprivredna zadruga

•    tvornica ribe

•    vinograd i maslinik, voćnjaci vinograda, polja rogača

•    vojni prostori

•    otoci : Biševo, Palagruža, Svetac, Jabuka, Brusnik…

Programi ekomuzeja Komiža

•    edukacija: cijelo-životno učenje, tradicionalna zanimanja, vještine i alati, generacijski prijenos znanja…

•    regate

•    festivali

•    zabavni programi: glazba, gastronomija, eventi

•    stručni skupovi

•    izdavačka djelatnost

•    arhivski i istraživački rad

•    međunarodna suradnja

Umrežavanje ekomuzeja Komiža

•    lokalno

•    regionalno

•    nacionalno

•    međunarodno

Sustav vizualnog brendiranja ekomuzeja Komiža

•    glavni znak ekomuzeja

•    pod-znakovi za pojedine sastavnice ekomuzeja

•    sustav interpretacijskih znakova i elemenata (interpretacijske ploče, smjerokazi, interaktivne interpretacijske ploče, informativne točke…)

•    informativne tiskovine (vodiči, brošure i deplijani, mape – kopnene i morske, priručnici o lokalnim znanjima i umijećima…)

•    sustav suvenira ekomuzeja

STRUKTURA UPRAVLJANJA EKOMUZEJOM ΚΟΜΙΖΑ

Struktura upravljanja u inicijalnoj fazi uspostave ekomuzeja Komiža

•    Nositelj projekta: Grad Komiža (Gradsko vijeće)

•    Odbor za osnivanje ekomuzeja Komiža (imenovan od Gradskog vijeća, osnivačko i savjetodavno tijelo u kojemu su istaknuti pojedinci i predstavnici istaknutih ustanova i udruga)

•    Znanstveni odbor ekomuzeja Komiža (u kojem stručnjaci i poznavatelji lonalne baštine, kao i „nositelji znanja” koji pružaju znanstveno opravdanje ekomuzeju, vjerodostojnost i autentičnost interpretacije svih sadržaja ekomuzeja i sudjeluju u svim aktivnostima njegova stvaranja)

Suradnici u inicijalnoj fazi uspostave ekomuzeja Komiža

•    Tonka Ivčević, gradonačelnica Grada Komiža

•    Ognjen Škunca, zamjenik voditelja projekta Coast, inicijatora pokretanja ekomuzeja Komiža od strane UNDP-a

•    Dragana Lucija Ratković, savjetnica za ekomuzej Komiža u sklopu projekta UNDP-a Coast

•    Nositelji – glavni sakupljači i/ili interpreti ključnih postojećih zbirki / inicijativa budućih sastavnica ekomuzeja Komiža: Joško Božanić, Joško Martinis…

•    Kreativni produkcijski tim web stranice projekta „Priče iz Komiže” ekomuzeja Komiža: studenti studija Dizajna vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu na kolegiju profesorice i mentorica Jelene Zanchi: Oleg Šuran, Ivan Milas i Luka Vidoš

•    Kreativni dizajnerski tim izrade sustava vizualnog brendiranja ekomuzeja Komiža i vizualnih rješenja interpretacijskih elemenata ekomuzeja Komiža (stalni postav, interpretacijski znakovi i elementi)

•    Arheolog, snimatelj, fotograf, stručnjak za digitalizaciju zbirki

Prijedlog buduće strukture upravljanja ekomuzejom Komiža

•    Patron projekta: Grad Komiža (Gradsko vijeće)

•    Upravljanje: Udruga (sa svojim sekcijama)

•    Prijateljske i partnerske institucije, ustanove, udruge i mreže

• Partneri/Sponzori/Donatori/Pokrovitelji Moguće sekcije Udruge ekomuzeja Komiža

Upravljanje: Predsjednik udruge, Tajnik udruge, Stručno-programski voditelj ekomuzeja, Koordinator djelatnosti ekomuzeja Muzeološka sekcija ekomuzeja Pedagoška sekcija

Sekcija arhivski istraživanja i sakupljanja arhivske građe Sekcija povijesnih istraživanja Sekcija brodograditelja i maketara Eno-gastronomska sekcija Sekcija „Regate”

Sekcija za očuvanje i valorizaciju glazbene tradicije Etnografska sekcija Sekcija „Falkuša”

Dokumentaristička sekcija Sekcija za upravljanje web stranicom

FAZE RADA NA USPOSTAVI EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΑ U OKVIRU COAST-a

ANALITIČKI PREGLED STANJA I IZRADA OKVIRNOG PLANA AKTIVNOSTI :

•    TERENSKI RAD: upoznavanje s glavnim dionicima i inicijalni razgovori s njima na terenu, u Komiži i Splitu, i mogućnosti njihova doprinosa i sudjelovanja u procesu uspostave ekomuzeja te putem pojedinačnih sastanaka prezentiranje koncepta ekomuzeja glavnim dionicima kako bi se privukao njihov interes i spremnost na sudjelovanje.

•    ISTRAŽIVANJA: preliminarna istraživanja izvora o Komiži (pisanih, usmenih);

•    ISPORUKA MATERIJALA: predaja plana rada na uspostavi ekomuzeja Komiža s terminskim planom; kratki uvodni tekst o ekomuzejima (za brošuru COAST)

PERIOD: Travanj/Svibanj 2010.

IZRADA „INCIJATIVE ZA POKRETANJE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA”

•    TERENSKI RAD: detektiranje potencijalnih dionika ekomuzeja Komiža; detektiranje teritorija obuhvata budućeg ekomuzeja (urbani dio, krajolik i otoci)

•    ISTRAŽIVANJA: istraživanje i upoznavanje s do sada realiziranim aktivnostima i istraživanjima u okviru projekta COAST i mogućnostima njihova korištenja u interpretacijskoj i programskoj koncepciji ekomuzeja; istraživanje glavnih baštinskih tema Komiže iz literature i web-a.

•    ISPORUKA MATERIJALA: predaja dokumenta: uvoda u ekomuzeologiju i najistaknutije primjere ekomuzeja iz Europe i svijeta, prijedloga temeljnih izjava (poslanja, mandata, vizije), osnovnih ciljeva uspostave ekomuzeja Komiža,popisa glavnih dionika, prijedloga upravljačke strukture ekomuzeja Komiža i upravljačkih alata, prijedloga sastavnica ekomuzeja Komiža.

•    PARTICIPATORSKI RAD:

•    Prezentacija nacrta ekomuzeja lokalnoj zajednici i glavnim dionicima u dogovoru s nositeljem – Gradom Komižom (predaja nacrta u pisanom obliku i priređivanje PP prezentacije);

•    Sakupljanje mišljenja glavnih dionika na nacrt ekomuzeja Komiža s pravom COAST-a da iste ne mora u uvažiti ukoliko nisu konstruktivni i argumentirani;

•    Predaja konačne verzije nacrta ekomuzeja i koordinacija potpisivanja pisma namjere o nastavku suradnje na osnivanju ekomuzeja Komiža između Nositelja i glavnih dionika, a temeljem prihvaćene konačne verzije nacrta ekomuzeja Komiža od strane svih glavnih dionika.

PERIOD: Lipanj/Srpanj 2010.

IZRADA WEB STRANICE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA

•    TERENSKI RAD: rad s timom studenata dizajna i njihovom mentoricom na kreiranju web stranice;

•    ISPORUKA MATERIJALA: izrada nacrta projektnog zadatka izrade web stranice; priprema i odabir određenih elemenata nacrta ekomuzeja Komiža za inicijalni sadržaj web stranice, izrada kratkih scenarija za realizaciju inicijalnih audio/video priloga web stranice (pitanja za intervjue i si.); uređivanje tekstova i formata sadržaja koji se objavljuju na web stranici za trajanja projekta COAST.

•    PARTICIPATORSKI RAD: prezentacija prijedloga web stranice Nositelju projekta ekomuzeja i dionicima, usvajanje konstruktivnih prijedloga.

PERIOD: Svibanj/Lipanj/Srpanj 2010.

IZRADA STRATEŠKOG PLANA EKOMUZEJA KOMIŽA

•    ISTRAŽIVANJA (tematski blokovi strateškog plana)

•    mapiranje prirodne i kulturne baštine Komiže i tema koje će biti sustavno inventarizirane, dokumentirane, valorizirane, očuvane, interpretirane i prezentirane kroz ekomuzej Komiža, kao i izlučivanje onih temeljnih na kojima se gradi krovni identitet i posebnost ekomuzeja Komiža, onaj temeljni doživljaj mjesta (sense of place);

•    istraživanje i popisivanje svih međunarodnih i nacionalnih standarda i okvira za svako baštinsko područje koje je obuhvaćeno ekomuzejem Komiža (konvencije, preporuke na razini UN-a i EU-a, zakonski okviri, svjetski dani obilježavanje određenog baštinskog područja ili elementa i si.);

•    procjena statusa autentičnosti/integriteta mapiranih elemenata baštine koji će se interpretirati u ekomuzeju Komiža prema Nara konvenciji;

•    popis i evaluacija do sada učinjenih istraživanja i aktivnosti na području dokumentiranja, izvođenja zaštitnih radova i prezentiranja prirodne i kulturne baštine Komiže, kao i popisivanje dosadašnji sudionika u spomenutim procesima;

•    identifikacija i strukturiranje teritorijalnog područja koje pokriva ekomuzej Komiža i svih lokacija koje će biti interpretirane s preporukama,

•    identificiranje i popisivanje javnih i privatnih zbirki i arhiva, te ključnih Ijudi-nositelja usmene žive baštine, a koji će biti integrirani u ekomuzeju Komiža;

•    definiranje strukture programa i ostalih sadržaja ekomuzeja Komiža;

•    izrada interpretacijske strategije, uključujući okvirni broj baštinskih tema za interpretiranje kao temelj budućem interpretacijskom i dokumentacijskom centru ekomuzeja i definiranje osnovne interpretacijske strukture ekomuzeja Komiža sa sastavnicama i svim popratnim sadržajima;

•    definiranje radnih grupa i grupa za istraživanja pojedinih tema, uspostavljanje zajedničke metodologiji rada koja će biti primijenjena, te izrade plana za uključivanje lokalne zajednice u taj proces u što značajnijem broju lokalnih aktera;

•    prijedlog razvoja strateških partnerstava između ekomuzeja i šireg kruga dionika prema glavnim tematskim područjima ekomuzeja Komiža, kao i za potrebe financiranja, suradnje, školovanja i usavršavanja, te PR-a i marketinga;

•    ISPORUKA MATERIJALA: Strateški plan ekomuzeja Komiža.

•    PARTICIPATORSKI RAD: osnivanje autorskog tima izrade strateškog plana (istaknuti nositelji znanja o Komiži i predstavnici lokalne zajednice) i rad s glavnim dionicima na prikupljanju podataka za pojedine segmente strateškog plana; intervjui s glavnim dionicima; brain storming grupe autorskog tima s glavnim dionicima prema tematskim blokovima strateškog plana; prezentacija prijedloga Strateškog plana ekomuzeja Komiža Nositelju i dionicima, usvajanje konstruktivnih prijedloga i predaja konačne verzije Nositelju.

PERIOD: Kolovoz/Rujan/Listopad 2010.

IZRADA MUZEOGRAFSKOG RJEŠENJA STALNOG POSTAVA EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΑ

•    ISTRAŽIVANJA: izrada idejnog muzeografskog rješenja krovnog interpretacijskog centra ekomuzeja Komiža s preliminarnim troškovnikom i vizualnim identitetom ekomuzeja i svih njegovih interpretacijskih alata (uz sudjelovanje dizajnerskog tima radni dani kojega se posebno obračunavaju)

•    ISPORUKA MATERIJALA: Muzeografsko rješenje stalnog postava ekomuzeja Komiža.

•    PARTICIPATORS RAD: osnivanje autorskog tima izrade muzeografskog rješenja (istaknuti nositelji znanja o Komiži, dizajnerski tim), rad s glavnim dionicima na prikupljanju podataka za pojedine segmente muzeografskog rješenja; intervjui s glavnim dionicima; brain storming grupe s autorskim timom i glavnim dionicima prema tematskim blokovima; prezentacija prijedloga muzeografskog rješenja Nositelju i dionicima, usvajanje konstruktivnih prijedloga i predaja konačne verzije Nositelju.

PERIOD: Studeni/Prosinac 2010.

IZRADA AKCIJSKOG PLANA RAZVOJA EKOMUZEJA KOMIŽA

•    ISTRAŽIVANJA: izrada detaljnog akcijskog plana razvoja s opisom svih faza (studije izvodljivosti, obnovu građevina, muzeografsku opremu i alate komuniciranja, krajobrazno uređenje prostora, javne radove, uređenje ruta i si.) s preliminarnom procjenom troškova za svaku od faza.

•    ISPORUKA MATERIJALA: Akcijski plan razvoja ekomuzeja Komiža.

PERIOD: Siječanj 2011.

MREŽA TEMATSKIH PUTOVA I STAZA — idejno rješenje

Lipanj 2012.

UNDP Croatia

—    AUTORSKI TIM IDEJNOG RJEŠENJA

Dragana Lucija Ratković (projektna menadžerica, muzeologica i interpretatorica baštine)

Vanja Cuculić (grafički dizajner)

VEDRAN KASAP (produkt dizajner)

Biserka Šavora(pejzažna arhitektica)

—    ZNANSTVENI ISTRAŽIVAČKI TIM

prof, dr.Joško Božanić (sveučilišni profesor, glavni istraživač, interpretator baštine – autor priča, dokumentarist)

Mr. Sanja Buble (konzervatorica – viša savjetnica, interpretatorica baštine, dokumentaristica)

—    PROJEKTNI TIM

Tonka Ivčević (gradonačelnica, koordinatorica projekta u lokalnoj zajednici)

Pino Vojković (animatori prezentatorlokalne baštine, voditelj terenskih obilazaka)

—    KOORDINATOR U OKVIRU PROJEKTA COAST OGNJEN ŠKUNCA

Rješenje Mreže tematskih puteva i staza nastalo je u okviru UNDP-ovog projekta COAST. Nositelj projekta je Grad Komiža.

MREŽA TEMATSKIH PUTOVA I STAZA — idejno rješenje

Stalnom izložbom u interpretacijskom centru Terra Marique Eko-muzej Komiža slavi svoj lokalni identitet. Interpretacijski je centar polazna točka, ishodište iz kojega se kreće u upoznavanje ukupnog prostora i svih prepoznatih baštinskih svjedočanstava na licu mjesta, bilo da su ona materijalne ili nematerijalne prirode. Stoga je njemu komplementarna Mreža tematskih putova i staza kao sustav koji omogućava interpretaciju prostora, oblikujući i objedinjujući tematske itinerere i mjesta izravnog doživljaja i kusanja baštine Grada Komiže i njemu pripadajućih naselja: Borovi-ka, Duboke, Oključne, Podhumlja, Podšpilja, Žena Glave, te otoka Biševa, Palagruže i Svetog Andrije (Sveca), kao i otočića vulkanskog podrijetla: Brusnika i Jabuke. Dakle, mrežom tematskih putova i staza valorizira se i interpretira ukupna prirodna i kulturna baština in situ, na licu mjesta, te se prožimaju bremenita memorija i duh mjesta sa sadašnjim životom, proizvodnjom i kreativnim doprinosima i potrebama lokalnog stanovništva, kreirajući jedinstven i nezaboravan doživljaj za sve svoje posjetitelje, te ujedno doprinoseći razvoju turističke destinacije i gospodarskom rastu na održivim principima.

Mrežom tematskih putova i staza se kroz sustavan komunikacijski sustav obilježavanja i signalistike omogućava posjetiteljima ugodno i prijateljsko istraživanje, učenje i zabava upoznavanja ovog specifičnog kulturnog krajolika u kojemu se prožimaju memorija i specifičan karakter ovoga područja sa sadašnjim životom ovdašnjih ljudi i njihovim autentičnim proizvodima.

Idejno rješenje u prvom poglavlju donosi osnove interpretacije i interpretacijskog planiranja koji su naznačeni u Konceptu interpretacijskog plana¹. U narednom se poglavlju povezuje proces interpretacije baštine s brendiranjem destinacije, te temeljito opisuju znakovi i oprema koji su nositelji vizualnog identiteta i interpretacije na kojima se temelji proces brendiranja. Treće poglavlje donosi temeljne izjave kao smjernice za razvoj i realizaciju Mreže tematskih putova i staza, s analizom dionika, konceptom sastavnica Mreže, kao i konceptom vizualnog identiteta i krovnog brendinga ekomuzeja i destinacije. U naredna se tri poglavlja donose idejna dizajnerska rješenja svakog od tri tematska puta. Za svaki tematski put donesen je opis, krovni okvir tema i podtema, prepoznavanje atmosfere i doživljaja koji svaki tematski put nudi, nacrt njegovih sastavnica i potencijala za razvoj događanja i manifestacija, te razradom ciljnih skupina i dionika. Za sve tematske putove osmišljen je sustav označavanja, izgled i obim opreme odmorišta te plan tiskovina koje su komplentarne interpretaciji sustavom znakova in situ. Slijedi katalog s vizualizacijama opreme Mreže tematskih putova i staza, a zadnje poglavlje donosi akcijski plan za vođenje i provedbu projekta.

U Annexu i je preliminarni troškovnik, Annexi 2, 3 i 4 donose razradu korpusa kulturne baštine za svaki od tri tematska puta koje je sastavila mr. Sanja Buble, a u posljednjem Annexu je «Digest znanja tematskih putova i staza» prof. dr. Joška Božanića.

7 Dragana Lucija Ratković: “Koncept interpretacijskog plana tematskih putova i staza Ekomuzeja Komiža”, travanj 2011.

OSNOVE INTERPRETACIJE

— Definicija interpretacije

Stvaranje dinamičnih i inovativnih načina interpretacije inspirira posjetitelje na razumijevanje bogatstava prirodne i kulturne baštine kojima svjedoče, kako bi zauzvrat s tim posebnim mjestima mogli stvoriti osobnu vezu i odnos, te potaknuti očuvanje jedinstvenih prirodnih, kulturnih i povijesnih resursa. Društvo za interpretaciju britanske baštine (Interpretation of Britain’s Heritage) definira interpretaciju kao “… proces objašnjavanja ljudima značaja mjesta ili predmeta kojega su došli vidjeti, kako bi u svom posjetu još više uživali, bolje razumjeli svoju baštinu i okoliš te razvili brižniji odnos prema njihovom očuvanju.” Društvo interpretacije Australije iz 2004. godine donosi slijedeću definiciju: “Interpretacija je način komuniciranja ideja i osjećaja koji pomažu ljudima u boljem razumijevanju sebe i svog okoliša.” Ovdje je svakako važno dodati i interpretaciju oca suvremene interpretacije Freeman J. Tildena, autora knjige “Interpretiranje naše baštine”, koji je interpretaciju definirao kao “…edukativnu aktivnost koja ima za cilj otkrivanje značenja i odnosa upotrebom originalnih predmeta, kroz iskustvo iz prve ruke i kroz razne ilustrativne medije, a ne preko pukog komuniciranja činjeničnih informacija.”

— Osnovna načela interpretacije

Važan segment u razvoju Mreže tematskih putova i staza Eko-muzeja Komiža je proces interpretacijskog planiranja kao pomagala koje lokalnoj zajednici pomaže u identificiranju onoga što je zbilja jedinstveno i posebno na njihovom području i vrijedno za podijeliti sa svojim posjetiteljima, odnosno sve ono po čemu će se teritorij Ekomuzeja Komiža, odnosno destinacije Komiža, razlikovati od tisuća drugih otočkih destinacija na svijetu. Interpretacijski alati (znakovi, izlošci, interaktivne instalacije, hortikulturne intervencije…) koriste se kako bi informirali posjetitelje o mjestima, građevinama, povijesnim osobama, flori, fauni, prirodnom okolišu, ekosustavima, predmetima, artefaktima, kulturnim ponašanjima, vjerovanjima, gradovima, industrijama, aktivnostima (npr. plovidbi, obradi polja, vinogradarstvu…), povijesnim razdobljima i događajima. Koriste se za prenošenje “duha mjesta”, pokretanje novih ideja; kako bi uzbudili, inspirirali i podučili; kako bi očuvali kulturne i prirodne resurse; kako bi obogatili rekreacijske doživljaje; kako bi produbili razumijevanje ljudi o njihovom odnosu prema kulturi i okolišu.

Postoji šest temeljnih principa uspješne interpretacije koji se mogu primijeniti na sve oblike interpretacijskih alata²:

1. STVORITI OSOBNU POVEZANOST, ODNOSNO BITI RELEVANTAN, CILJANOJ PUBLICI

Istraživanja pokazuju da ljudi primaju nove informacije na način da ih stavljaju u odnos prema nečemu što već od prije poznaju – dobro dizajnirani interpretacijski znakovi imaju jasna, jednostavna objašnjenja koja premošćuju prazninu između nove informacije i postojećih znanja i iskustava posjetitelja. Postoje razni način uspostave takvog osobnog odnosa interpretacije prema posjetiteljima poput korištenja humora, analogija i metafora kako bi se stvorile poveznice između interpretacijskog sadržaja i svakodnevnog iskustva posjetitelja; pričanje priča, posebno s likovima koji su posjetiteljima poznati i s kojima mogu stvoriti odnos; omogućiti posjetiteljima interakciju, participaciju i izbor njihovog interpretacijskog doživljaja, te iskustvene primjene usvojenog znanja. Važno je da interpretacijski znakovi i izlošci odgovaraju na najčešće postavljana pitanja posjetitelja, pojednostavljeno: ‘Što je ovo? Čemu služi? Tko se time služi? Zašto je to tu?” Za ona mjesta i pojave s kojima se posjetitelj teško može povezati iz vlastita iskustva treba naći poveznicu s “ovdje i sada”, odnosno naglasiti sličnosti s poznatim iz iskustva.

2. OSIGURATI ILI POTAKNUTI NOVE I RAZNOLIKE DOŽIVLJAJE

Dokazano je da ljudi imaju navadu isključiti se iz okoliša koji ima ponavljajuće znakove, izloške ili informacije. Kada ljudi ne poklanjaju pažnju onome što ih okružuje onda je s njima nemoguće uspostaviti komunikaciju. Zato kako bi se zadržala pažnja posjetitelja, u interpretaciju treba unijeti dozu zabave. A to je u ovom procesu pozivnica za istraživanje kreativnosti: dizajnirati i stvoriti takve interpretacijske alate koji će biti zabavni, zaigrani i koji će privući i okupirati pažnju.

7 C. Moscardo, R. Ballantyne, K. Hughes: Designing Interpretative Signs Principles in Practice. Fulcrum Publishing 2007, str. 4-12.

3.    BITI ORGANIZIRAN S JASNIM I LAKO PRATEĆIM STRUKTURAMA

Sadržaj bilo koje interpretacije mora biti organiziran tako daje ona jednako dostupna posjetiteljima i da ju lako mogu slijediti. Pokazalo se daje važno istaknuti naslove s glavnim temama tako da privuku pažnju posjetitelja. Informacija se treba prezentirati u slojevima – od naslova, podnaslova do detaljnijeg teksta. U slučaju tematske staze (kraći segment tematske rute) koja ima početak i kraj, važno je na ulaznom panou uvesti posjetitelja u doživljaj i jasno definirati sve teme koje ga očekuju tijekom posjeta. Nakon razrade teme na pojedinačnim interpretacijskim znakovima, posjet tematskoj stazi dobro je zaključiti zaključnim panoom koji objedinjuje i naglašava najvažnije informacije.

4. TEMELJITI SE NA JASNOJ TEMI

Teme su osnovne ideje ili poruke “za ponijeti kući” o sadržajima koji se interpretiraju. One su podloga na kojima se gradi cijela interpretacija i omogućava posjetiteljima da razumiju i zapamte nove informacije. Efektne teme potiču pažnju posjetitelja, one povezuju posjetitelja s “velikom slikom”, kontekstom razumijevanja različitih elemenata njihove posjete destinaciji. Mnoge se teme mogu razviti iz jednog sadržaja ili baštinskog potencijala, ali je važno odabrati one koje su ključne i koje će se moći ispričati. Najbolji način je početi cijeli proces odabira tema s pitanjem: “Što bismo da smo mi posjetitelji stvarno željeli znati 0 ovom području?” Važno je znati da efikasna interpretacija uključuje ponavljanje tema kroz cijelu atrakciju koja se posjećuje.

5.    UKLJUČITI POSJETITELJE U DOŽIVLJAJ UČENJA I OHRABRIVATI IH DA PREUZMU KONTROLU SVOG OSOBNOG PROCESA UČENJA

Osiguravanje interakcije i participacije posjetitelja ima puno benefita. Kao prvo podrazumijeva onaj važan sastojak – raznolikost znakova, izložaka koja potiče fokusiranost i zainteresiranost posjetitelja. Drugo, čini doživljaj osobnim, tako da svaki znak ili oblik interpretacije postaje značajniji za svakog posjetitelja. I treće, daje osjećaj kontrole posjetitelja nad njihovim doživljajem jer im daje mogućnost izbora da čine što žele. To uključuje i stvaranje mogućnosti da posjetitelj čini nešto smisleno (miriše, dotiče, osjeća, čuje, gleda, poteže, gura i slično) i daje mogućnost odabira stupnja koliko želi participirati.

6.    POKAZATI RAZUMIJEVANJE I POŠTOVANJE ZA POSJETITELJE

To je važan odnos interpretatora s njihovom publikom. Prijedlog je da se posjetitelji percipiraju kao “samoodabrana grupa polumotiviranih posjetitelja, s limitiranim vremenom na raspolaganju koji su većinom prvi puta u posjeti, koji su “novaci” ali su i znatiželjni i žele saznati 0 nekoj temi… koji traže zadovoljenje kroz osjećaj kompetencije i ugodan socijalni doživljaj!” Budući su atrakcije najčešće za široku skalu posjetitelja, valja se rukovoditi već rečenim da se posjetiteljima omogući raznolikost, mogućnost izbora i doživljaja za različite interese i potrebe, kao i slojevite informacije. U procesu planiranja valja posvetiti pažnju ciljnim skupinama.

— Interpretacijsko planiranje

Interpretacijsko planiranje se može definirati kao proces odlučivanja u kojemu se sjedinjuju potrebe upravljanja s željama posjetitelja kako bi se utvrdio najučinkovitiji način komuniciranja poruka ciljanoj publici. Postoje mnogi modeli i sustavi za razvijanje interpretativnih planova, a ovdje se donosi pet osnovnih faza ili koraka: menadžment, poruka, tržište, tehnika i mediji.^{3 *}

MENADŽMENT

Povezan je s iniciranje interpretacijskog procesa, a obuhvaća definiranje poslanja, ciljeva, politike, problematska pitanja i operativne resurse.

PORUKA

Poruka se odnosi na ideje koje će se komunicirati posjetiteljima, a uključuju odabir i preciziranje glavne teme, pod-tema i priča koji se temelje na resursima, publici i postavkama menadžmenta.

TRŽIŠTE

Tržište stavlja fokus na korisnike, postojeće i one koji imaju interes za ovu temu ili područje u budućnosti, te 0 implikacijama ciljanih tržišnih segmenata i položaja na tržištu.

TEHNIKA

Tehnika se odnosi na određena fizička svojstva koja imaju neki utjecaj na planiranje, a mogu biti velikih i malih razmjera. Faktori velikih razmjera uključuju konceptualnu razmišljanje 0 ravnoteži dizajna i potpunog doživljaja posjetitelja: spoj specifičnosti mjesta, instalacija i interpretacije. Faktori manjih razmjera uključuju smještaj, okoliš, pristupačnost i razvoj dizajna i produkcije po fazama.

MEDIJI

Mediji se bave komunikacijom. To je proces odabira najučinkovitijih načina za komunikaciju poruka ciljanim tržišnim segmenati-ma u skladu s ciljevima upravljanja baštinom.

³ Metoda nazvana 5-M model autorstvo je Lise Brochu, direktorice Nacionalne udruge za interpretaciju SAD-a (National Association for Interpretation USA). Vidi, Lisa Brochu: Interpretive Planning: The 5-M Model for Succesful Planning Projects, InterpPress, 2003

INTERPRETACIJA I BRENDIRANJE

Tematski putevi i staze najčešća su vanjska infrastruktura za interpretiranje kulturne i prirodne baštine. Pokret tematskih putova i staza koji se u posljednje vrijeme raširio diljem planeta, iznikao je iz ideje o potrebi poboljšanja kvalitete života povezujući pojedine segmente staza u veće rekreacijske i prometne mreže. One pružaju više mogućnosti većem broju ljudi za hodanje, razgibavanje, planinarenje, ali i učenje o svojoj zajednici i baštini, promatranje, te aktivno sudjelovanje u zaštiti prirodnih i kulturnih baštinskih resursa.

Tematski putevi i staze s druge pak strane važna su komponenta razvijanja strategije brendiranja ekomuzeja i destinacije koju se, kroz sastavnice ekomuzeja, interpertira i prezentira posjetiteljima. Sustav znakova i opreme tematskih putova i staza čini važan i često najvidljiviji segment svake brending strategije destinacije.

— Brendiranje i tematski putovi

Brend je marketinški pojam. Definira se kao sastojak svih informacija povezanih uz određeni proizvod ili uslugu na simboličnoj razini. Obično brend uključuje ime, logo i druge vizualne elemente kao što su slike i simboli. No, što je jednako važno, brend također obuhvaća niz očekivanja koje se pojavljuju u umu korisnika, a povezana su s određenim proizvodom.⁴ Postupak nastanka brenda naziva se brendiranje (engl. branding). Svoje korijene nalazi u reklamiranju iz 1950-tih u Americi. Tada su proizvodi oglašavani poručujući samo jednu određenu kvalitetu i korist reklamiranog proizvoda za njegove korisnike. Brend ima strukturu lukovice: tvrda, objektivna pojavnost proizvoda ili usluge nalazi se u jezgri. Na jezgru se slažu različite subjektivne asocijacije koje korisnici-potrošači vežu uz određeni proizvod ili uslugu: koristi od proizvoda, korisnikove osobine, emocije i si. Snaga brenda leži u tim apstraktnim asocijacijama. Strategija idejnog brandiranja započinje upravo identificiranjem posebne konstelacije tih apstraktnih koncepata u umu korisnika – potrošača. Emocionalni brending samo je jedna inačica idejnog brandiranja u kojem se posebna pažnja posvećuje naglašavanju emocionalno nabijenih odnosa između korisnika-potrošača i proizvoda.^{5 6} Branding u odnosu na ekomuzej i destinaciju u kojoj se ekomuzej razvija ima svrhu uspostavljanja lako prepoznatljivog vizualnog identiteta kojim će se u različitim medijima komunicirati sastavnice ekomuzeja (interpretacijski centri, tematski putevi, programi žive baštine i slično), kao i različiti prozvodi i usluge koji sačinjavaju identitet destinacije. Brend prenosi bit na koji način ekomuzej i destinacija žele biti percipirani u javnosti i kod svojih posjetitelja. Strategija brendiranja je plan koji koristiti logotipe, slike i jezik isključivo za ekomuzej i destinaciju s ciljem da dopru do svojih korisnika preko publikacija, znakova, bannera, godišnjih izvješća, memoranduma, suvenira, web stranica i slično… Ipak, važno je naglasiti da je brendiranje nadopuna, a ne i smisao postojanja ekomuzeja. Ono je samo jedan od alata kako bi se marketinškim pozicioniranjem postigla gospodarska održivost u svojoj suštinu kulturnog i baštinskog projekta kakav je ekomuzej.

Uspješna implementacija brending strategije ima za cilj: i) izgraditi snažan i sustavan vizulani identitet i ii) podići javnu svijest o svim sastavnicama ekomuzeja i destinacije. Središnji brand definira temeljne vrijednosti ekomuzeja i destinacije, rezonira s korisnicima koje se želi privući i potiče svijest i razlikovanje pojedinog ekomuzeja i destinacije od drugih.

Brending također potiče stvaranje prihoda kroz liniju brendiranih proizvoda koje podižu svijest o jedinstvenosti ekomuzeja, destinacije i specifičnog identiteta duha mjesta. Proizvodi mogu uključivati plakate, majice, šalice, boce s vodom, kalendare, magnete, suvenire. Uporaba tih proizvoda nudi povećanu vidljivost ekomuzeja i destinacije u cijeloj zajednici.

⁵    en.wikipedia.org/wiki/Brand

⁶    Holt. B. Douglas: Isto, str. 21.and Exploration”, Cuiyang, China, 2005., str. 97.

Za razvijanje brend kampanje potrebni su vrijeme i resursi, a uloženi napor donosi brojne benefite ako je proces vođen na pravi način. Snažan brend može:

•    komunicirati vrijednosti, funkcije i jedinstvenost ekomuzeja i destinacije na učinkovit i djelotvoran način;

•    doprinosi rastu broja posjetitelja, volontera, članova i potencijalnih donatora;

•    motivira “publiku” da širi glas o jedinstvenom doživljaju koji brend prenosi, te

•    stvara prihod od prodaje brendiranih proizvoda ekomuzeja i destinacije koji su potrebni za ulaganja u nove programe i aktivnosti ekomuzeja u zajednici.

— Interpretacijsko planiranje i brendiranje

Interpretacijsko planiranje je samo prvi od tri koraka (Interpretacijsko planiranje, Razvoj dizajna, Produkcija / proizvodnja). Prijelaz između interpretacijskog planiranja i dizajna je ključno za opći uspjeh brendiranja. Razvoj dizajna je točka kada sastavnice ekomuzeja, u ovom slučaju Mreža tematskih puteva i staza, odnosno proizvodi i usluge destinacije, prestaju biti konceptualni projekt, već počinju živjeti u svijetu oblika, boja, tekstura i slika različitih komunikacijskih medija namijenjenih za privlačenje, poticanje interesa, educiranje i inspiriranje posjetitelja. U slučaju Mreže tematskih putova i staza Ekomuzeja Komiža, interpretacijsko planiranje i brendiranje razvijaju se paralelno kroz oblikovanje znakova te opreme koji su njihovi sastavni elementi i mediji komunikacije, izumiru.

— Znakovi

Znakovi igraju važnu ulogu u dizajnu tematskih putova i staza. Valja uzeti u obzir funkciju različitih vrsta znakova. Općenito se dijele u tri kategorije, ovisno o svojoj funkciji: i. Orijentacijsko -informativni znakovi, 2. Znakove upozorenja i sigurnosti i 3. Interpretativno – obrazovni znakovi. Oni svi zajedno čine sustav označavanja tematskih putova i staza.

ORIJENTACIJSKO – INFORMATIVNI ZNAKOVI

Orijentacijsko – informativni znakovi su navigacijski alati koji pomažu posjetitelju odrediti svoj trenutni položaj i pronaći svoj put na terenu. Prikazuju lokaciju objekata, a često sadrže zemljopisne karte ili planove cijelog područja kako bi dali posjetiteljima cjelovit pogled iz ptičje perspektive. Informacije na znakovima daju popise i usmjerenja na aktivnosti i atrakcije, mogu biti smješteni uz interpretacijske centre i centre za posjetitelje, uz rubove cesta, putova i staza ili na samim atrakcijama. Ponekad sadrže značajke koje imaju funkciju orijentacije. Nalaze se na samom ulazu u mjesto ili kod pojedinih atrakcija. Oni su ponavljaju redovito uzduž tematske staze, posebno na početku svake tematske sekcije ili područja.

ZNAKOVI UPOZORENJA I SIGURNOSTI

Znakovi upozorenja i sigurnosti obaviještavaju posjetitelje 0 potencijalnim opasnostima vezanim uz njihove posjete i prenose poruke 0 tome kako posjetitelji na tim lokacijama mogu poboljšati svoju osobnu sigurnost. Ovi znakovi jasno identificiraju prijetnje, te određuju ljudsko ponašanje koje je povezano ili pridonosi toj prijetnji. Obično se nalaze na mjestima gdje postoji vjerojatnost da se prijetnja ili opasnost dogode.

Interpretativno – obrazovni znakovi

Funkcija ovih znakova je da daju informacije 0 mjestu, objektu ili događaju koji povećava zahvalnost, razumjevanje, uživanje i kvalitetu iskustva posjetitelja. Ovi znakovi prevode činjenice, pojave i koncepte u format koji privlači, pojačava interes, educira i nadahnjuje posjetitelje. Oni imaju svojevrsnu ulogu turističkog vodiča ili učitelja. Mogu se naći u eksterijerima (parkovi prirode, zoološki vrtovi, nacionalni i lokalni parkovi, duž tematskih planinarskih ili pješačkih staza), ali i poslužiti kao interpretacijski alati koji se koriste u tumačenju i kreiranju iskustva posjetitelja u unutrašnjim prostorima (muzeji, galerije, sve vrste zatvorene infrastrukture za interpretaciju kao što su interpretacijski centri, centri za posjetitelje, itd.). Interpretativno planiranje i dizajniranje glavne su faze u realizaciji interpretativno – obrazovnih znakova.

— Oprema

Vrste objekata koje tematske staze i putovi mogu trebati i njihov položaj na stazama i putovima ovise o nekoliko čimbenika: postavkama i načinima kako se putovi i staze koriste (planinarenje, trčanje, trim, hodanje…), intenzitetu korištenja staze, razini servisiranja ili održavanja koje objekti trebaju, te o infrastrukturnim zahtjevima objekata. Glavna oprema tematskih putova i staza su: klupe, skloništa – sjenice, stalci za bicikle, piknik odmorišta i kante za smeće. Različite umjetničke forme i intervencije mogu značajno unaprijediti dizajn tematskih staza i mreže putova.

KLUPE

Pri projektiranju ili kupnji klupa trebaju se uzeti u obzir: udobnost, jednostavnost oblika i detalja, jednostavnost održavanja, izdržljivost i otpornost na vandalizam. Klupe trebaju biti smještene na mjesta s atraktivnim pogledom ili na mjestima prirodnih skloništa od sezonskog vjetra i sunca. Pozicioniranjem klupa treba istaknuti raznolikost tematskog puta ili staze, koristeći prednost sunčevog svjetla ili sjene. Jedne bi trebale biti smještene u mirnim, a druge u prometnim područjima.

SJENICE – SKLONIŠTA

Korisnici, osobito na dugim višenamjenskim stazama, cijene kada su iste opremljene skloništima s krovovima i zaštićenim sjedećim mjestima. Skloništa štite od sunca, vjetra, kiše ili grmljavine i pružaju ugodno mjesto za odmor.

STALCI ZA BICIKLE

Postoje tri kriterija koje treba razmotriti pri odabiru stalaka za bicikle za višenamjenske staze: lokacije, kako stalci osiguravaju bicikle i dimenzije bicikla koji će se najučestalije koristiti na stazi.

PIKNIK ODMORIŠTA

Piknik odmorišta najbolje je smjestiti na lokacije koje osiguravaju najviše udobnost i uživanja korisnicima. Najčešće se piknik odmorišta sastoje od stolova i klupa, ali također mogu uključivati mjesta za roštilj, koševe za otpad i fontane za piće. Obično se koriste i kao interpretacijski punktovi za interpretiranje nekog određenog aspekta prirodnih ljepota ili bilo koje druge pojave koja je važna za doživljaj duha mjesta.

UMJETNIČKE INTERVENCIJE

Obrazovni i interpretativni aspekti razvoja tematskih putova i staza omogućavaju razne kreativne i inventivne mogućnosti u korištenju umjetnosti, hortikulture i dizajna u svrhu naglašavanja njihove posebnosti i atraktivnosti. Takve intervencije djeluju kao interpunkcijski znakovi, potiču prolaznika na zaustavljanje i razmišljanje o krajoliku kroz koji prolaze, ili možda ga pozivaju na odmor u jedinstveno oblikovanoj stolici ili odmorištu usmjeravajući ih na neki neočekivan pogled. Land-art intervencije su u tom smislu jako dobro došle jer u načelu duboko poštuju prirodni okoliš i naglašavaju osvještavanje snage sila prirode.

MREŽA TEMATSKIH PUTOVA I STAZA

— Temeljne izjave

POSLANJE

Mrežom tematskih putova i staza Ekomuzeja Komiža predstavljamo našu bogatu kulturnu i prirodnu baštinu, ali i sve naše aktivnosti i usluge kako bismo kao lokalna zajednica s našim korijenima uspostavili još bliži kontakt, osvijestili baštinjene vrijednosti i posebnosti te ih našim posjetiteljima predstavili na blizak i prijateljski način, obogaćujući njihov boravak na području Komiže JEDINSTVENIM I NEZABORAVNIM SAZNANJIMA I DOŽIVLJAJIMA. MANDAT

Tematski putovi i staze Ekomuzeja Komiža povezani u jedinstvenu interpretacijsku mrežu koja pokriva glavne teritorije grada, poja i pučine, interpretiraju sve kulturne i prirodne resurse komiškog zemljopisnog, baštinskog i duhovnog prostora s lokalnim stanovnicima koji ih svojim radom i životom osvještavaju, obnavljaju i ožitvoruju te prenose budućim generacijama. Mreža tematskih putova i staza namijenjena je jednako lokalnom stanovništvu kao i svim posjetiteljima i putnicima namjernicima koji posjećuju otok Vis i Komižu. To je suvremeni, inovativno i kreativno dizajniran komunikacijski sustav koji valorizira i predstavlja sve kulturne i prirodne vrijednosti komiškog teritorija u jedinstven kulturni, turistički i baštinski brend; on je memento – aktivni podsjetnik svakodnevne potrebe njihova očuvanja i vrednovanja, ali i marketinška poveznica ukupne turističke ponude i svih usluga kojih su nositelji ovdašnji ljudi i na taj način ova mreža tematskih putova i staza ima ulogu jedinstvenog kulturno-turističkog proizvoda otoka Visa.

VIZIJA

Posjećenost svih dijelova Mreža tematskih puteva i staza Ekomuzeja Komiža izravno je doprinjela gospodarskom razvoju lokalnih ljudi i otoka Visa te je poslužila kao uspješan primjer ostalim otočkim zajednicama na Jadranu i poticaj za kreativno i održivo umrežavanje lokalne kulturne i prirodne baštine s gospodarskim aktivnostima lokalnih ljudi.

Vizualni identitet i oblikovanje sustava interpretacijskih znakova i prateće opreme nagrađen je brojnim strukovnim dizajnerskim nagradama u zemlji i inozemstvu čime je postignuta dodana vrijednost postojećoj ponudi i baštinskim vrijednostima Komiže.

CILJEVI

•    postizanje osjećanja ponosa, samopoštovanja i samosvijesti svih Komižana;

•    podizanje razine kolektivnog samorazumijevanja;

•    kreiranje vrhunskog doživljaja i atrakcije kulturnog turizma Visa, Dalmacije, Jadrana i Mediterana;

•    uključivanje prirodne i kulturne baštine, kako materijalne tako i nematerijalne, u interpretaciju komiškog identiteta i posebnosti destinacije Komiža;

•    promoviranje lokalnog gospodarstva, prvenstveno usluga baziranih na tradicijskoj proizvodnji autohtonih proizvoda i kreiranju autentičnih doživljaja za posjetitelje;

•    vrhunski dizajn u funkciji interpretacije baštine i prezentacije lokalnih usluga;

•    kreiranje dodane vrijednosti destinacije Komiža, podizanje razine njezine atraktivnosti i privlačnosti za ulagače u njezin održivi razvoj i ostanak mlađe populacije na otoku…

— Dionici

Svaki ekomuzej obuhvaća široku skalu dionika iz civilnog, javnog i privatnog sektora, uključujući lokalne vlasti, pojedince, udruge građana, javne agencije i ustanove za zaštitu spomenika i okoliša, lokalne poduzetnike, hotele, putničke agencije, regionalne razvojne agencije, predstavnike kulturnih industrija, transportne operatore, profesionalne turističke organizacije kao i regionalne, nacionalne i međunarodne vlasti koje provode politiku i donose smjernice rada koje imaju izravni utjecaj na lokalne prilike. Također, svaki uspješan projekt ima izbalansiran odnos između svojih dionika i stoga je učešće dionika u razvoju projekta potrebno pažljivo planirati. Ovdje donosimo popis dionika ekomuzeja Komiža, podijeljen na lokalne dionike (odnose se na Komižu, ali i županiju) i ne-lokalne koji se odnose na državnu (sekundarni) i međunarodnu (tercijarni) razinu. Ova lista svakako nije konačna i popunjavati će se u tijeku nastavka rada na razvoju Mreže tematskih putova i staza Ekomuzeja Komiža.

LOKALNI DIONICI (PRIMARNI)

U razvoju Mreže tematskih puteva i staza uloga lokalnih dionika je od velikog značaja jer je ova mreža u prvom redu namijenjena komuniciranju djelovanja i ponudi usluga lokalnih ljudi, kao i komuniciranju baštinskih vrijednosti s kojima su na bilo koji način djelovanja pojedinaca, udruga i institucija povezani. Razvoj tematskih puteva i staza i njihovo nadopunjavanje kroz vrijeme novim elementima, mora se temeljiti na konkretnim doprinosima lokalne zajednice i njezinih zainteresiranih predstavnika.

•    Grad Komiža;

•    TZ Grada Komiža;

•    TZ Splitsko-dalmatinske županije

•    Grad Komiža

•    Nautički centar d.o.o.

•    Gradska knjižnica „Ranko Marinković”

•    Dječiji vrtić Komiža

•    Osnovna škola Komiža

•    Centar za Centar za pomoć i njegu, Komiža

•    TZ Grada Komiže

•    Srednja škola „Antun Matijašević Karamaneo”, Vis

•    Arheološki muzej Vis/lssa (unutar tvrđave Gospina batarija, arheolog Boris Čargo iz Splita)

•    TZ i TIC Vis

•    Splitsko-dalmatinska županija

•    TZ splitsko-dalmatinske županije

•    Konzervatorski odjel Split, Ministarstva kulture RH (surađivala Sanja Buble)

•    Centar za interdisciplinarne studije Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

•    Državni arhiv u Splitu

•    Državni arhiv u Dubrovniku

•    Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split

•    Hrvatski pomorski muzej, Split

•    Etnografski muzej, Split

•    Arheološki muzej, Split

•    Prirodoslovni muzej i ZOO, Split

•    Kulturna udruga Ars Halieutica, Komiža (predsjednik Joško Božanić)

•    Udruga Multimedijalni mobilni centar OTOK (Senko Karuza, Robert Mlinarec i Melita Mardešić) i Festival književnosti „Mare Mare”

•    Hrvatsko kulturno društvo «Komiža»

•    Učenička zadruga Komiža (voditelj Vlado Valentie)

•    Udruga ’12R37′, Komiža (voditeljica Jasna Franičević)

•    Udruga Lavurat za poja, Podšpilje (voditelj Joško Repanić)

•    Međunarodna baletna škola Joze Borčića, Komiža

•    Ženska klapa Gusarice, Komiža

•    Klapa Liket, Komiža

•    Klapa Koluna, Komiža

•    Klapa Komiža, Komiža

•    Boćarski klub Komiža

•    Mandolinski orkestar Mareta, Vis

•    Ženska klapa Mareta, Vis

•    Udruga vinara i vinogradara otoka Visa

•    Udruga “4 Grada – Dragodid”

•    Planinarsko društvo Hum

•    Udruženje obrtnika otoka Visa

•    Limena glazba Vis

•    Matica Hrvatska ogranak Vis

•    Viško amatersko kazalište “Ranko Marinković”

•    Udruga maslinara i uljara otoka Visa

•    Jedriličarski klub “Labud”, Split

•    Yacht Klub Host, Vis

•    Društvo Višana i prijatelja Otoka Visa, Split

•    Književni krug u Splitu

NACIONALNI DIONICI (SEKUNDARNI)

U razvoju mreže tematskih puteva i staza uloga nacionalnih dionika značajna je kroz provedbu smjernica nacionalnih politika, prvenstveno razvojne – posebno u odnosu na razvoj otoka, i ne manje važne kulturne i turističke nacionalne politike. Naime, krovne državne politike u ovom projektu prepoznaju vrijednost, inovativnost i održivost te ga na različitim razinama podržavaju i podupiru, a u prvom redu financijski i stručno.

•    Ministarstvo zaštite okoliša i prirode

•    Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture

•    Ministarstvo poljoprivrede

•    Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije

•    Ministarstvo turizma

•    Ministarstvo kulture

•    Hrvatska turistička zajednica

•    Hrvatski prirodoslovni muzej

•    Hrvatsko ornitološko društvo

•    Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

•    Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

MEĐUNARODNI DIONICI (TERCIJARNI)

Međunarodni dionici važni su za podizanje svijesti u procesu rada na lokalnoj razini na globalne procese i opće prihvaćene strukovne dosege kako bi se projekt razvijao na inovativan i održiv način, u skladu sa suvremenim normama i uzusima.

•    UNESCO

•    UNDP Projekt Coast

•    Međunarodni fond za okoliš

— Koncept mreže tematskih putova i staza

Koncept interpretacijskog plana tematskih putova i staza Eko-muzeja Komiža u prvom redu identificira prirodne i kulturne resurse koji su jedinstveni, zatim integrira i koordinira nastojanja privatnog, javnog i civilnog sektora u očuvanju i poboljšanju korištenja identificiranih resursa te oblikuje i razvija nove proizvode.⁶ Za potrebe cjelovite interpretacije komiškog teritorija, koja je ovdje također uzeta kao proces edukacije i osvještavanja vlastite vrijednosti kod lokalnih ljudi, važno je u ovoj prvoj fazi definirati baštinske, memorijske točke koje premrežavaju komiški prostor te načine kako ih smisleno, tematski koncipirano povezati putovima i stazama koji ih povezuju prema jedinstvenim tematskim karakteristikama, oblikujući tkanje jedinstvene komiške priče, otvorene za nova prepoznavanja i nadopune.

SASTAVNICE

Svaki je tematski put Ekomuzeja Komiža obilježen orijentacijsko-informacijskim znakovima (signalistika kretanja, info-punktovi s mapama…), po potrebi osiguravajućim i sigurnosnim znakovima (potreba nošenja zaštitne kacige npr.), te interpretacijskim znakovima na mjestima, memorijskim točkama od posebnoga baštinskog ili prirodnog značaja. Posebnu vrst znakova čine piktogrami, oznake kvalitete za davatelje usluga kako bi se komunicirala i podizala razina njihove kvalitete, uvijek u duhu načela ekomuzeja o autentičnosti.

Osim interpretacijskih znakova koji opisuju i objašnjavaju prirodne pojave, povijesne znamenitosti i spomenike baštine, ta su mjesta ponekad uređena i dodatnim sadržajima kao što su objekti za piknik odmorišta, vidikovci, hortikulturne intevrencije ili interaktivni interpretacijski znakovi ili instalacije koje pojačavaju ili naglašavaju atraktivnost mjesta.

Sastavni dio tematskih putova mogu biti i manji ili veći interpretacijski centri sa stalnim izložbama kao i živa mjesta življenja i doživljaja baštine (npr. kušaonice vina i maslinovog ulja, proizvodni pogoni – uljare, vinarije, zadruge i slično…).

Tematske staze zasebne su manje cjeline u sklopu tematskih putova. Jako je važno da imaju jasno označen početak i kraj, da nisu preduge (cca 400-800 m duljine, s rasporedom interpretacijskih znakova svakih 50-tak m) te da mogu na koncizan način interpretirati jednu važnu tematsku podcjelinu, naravno uvijek vezanu uz glavnu temu i pružiti nezaboravan doživljaj.

Kako bi se tematski put što bolje konceptualno oblikovao, u ovoj je fazi potrebno utvrditi njegove glavne osobine, odrediti glavne nositelje i partnere, preliminarni popis posebnih atrakcija, te vrstu ponude i ponuđača! Ukratko, za svaki tematski put razrađuju se slijedeće stavke:

–    atmosfera i doživljaj – opisuje glavne doživljaje i atmosferu koji karakteriziraju tematski put.

–    sastavnice – glavne atrakcije, ponuda i razine interpretacije.

–    modusi interpretacije i oprema – interpretacija se može razvijati u raznim medijima, poput interpretacijskih centara ili interaktivnih ploča, a oprema puta namijenjena je sjedne strane što ugodnijem boravku posjetitelja na tematskom putu (klupe, stalci za bicikle…), ali i očuvanju okoliša (koševi za smeće).

–    događanja – svaki tematski put razvija godišnje kalendare događanja kojima se tematski putovi i staze oživljavaju u životu zajednice, jednako kao i za posjetitelje.

–    ciljne skupine – određuju se prema specifičnim doživljajima i interesima koje nudi svaki od tematskih puteva.

–    dionici – svi davatelji usluga, kao i institucije, udruge i pojedinci privatnog, javnog i civilnog sektora povezanih uz putove.

RAZVOJ TEMA

Ovdje predložen izbor tema tematskih putova Ekomuzeja Komiža temelji se na bogatoj dokumentaciji i istraživanjima koja su nastali u okviru projekta Coast⁷, sporadičnim terenskim radom, te na participacijskom radnom procesu s lokalnom zajednicom, koji je započeo radionicom u studenom 2010. godine u sklopu osnivanja Ekomuzeja Komiža, te se nastavio radom radne skupine. Glavne tematske cjeline oko kojih su se okupili svi baštinski i prirodni potencijali Komiže i komiškog mikrokosmosa su:

–    urbani život – “put grada” – priča o gradu Komiži, njegovim kućama, rivi, njegovim stanovnicima…

–    ruralni život – “put poja” – priča o životu “pojora”, ljudi koji žive u unutrašnjosti otoka, u “poju” kao spoju prirode i ljudskog djelovanja, kulturnom krajoliku…

–    pučinski život – “put pučine” – priča o pučinskim otocima, svakome od njih, o ljudima koji su ih nastanjivali, flori i fauni…

⁶    Raymond S. Tabata: Thematic itineraries: an approach to tourism product development, 1999 INTERNATIONAL SYMPOSIUM ON COASTAL AND MARINE TOURISM The Westin Bayshore · Vancouver, British Columbia · CANADA · April 26-29,1999; http://nsgl.gso.uri.edu/washu/washuw99003/1s-Tabata.pdf

⁷    Plan razvoja ekološkog i ruralnog turizma za područje otoka Visa, izrađen u lipnju 2009., predviđa 12 projekata razvoja turističke infrastrukture i atrakcija za cijeli otok Vis, a koje su većim dijelom ušle u plan razvoja Ekomuzeja Komiža s ponešto izmijenjenim ulogama, naglascima i poslanjem. Tu se spominju kušaonice maslinovog ulja i vina, sustav vidikovaca, panoramska cesta, Ribarski muzej u Komiži, Interpretacijski centar “Vis – otok skrovište”, koncept pješačkih, planinarskih i biciklističkih staza, centar za sportove na vodi, program zdrave hrave za potrebe turističkog tržišta, Škola viške kuhnije, Etnoselo Dragodid, interpretacijski centar vojna povijest Visa i ture otoka: tura prirodnih i kulturnih zaštićenih punktova, Viška vinska tura, Tura viških vanjskih otoka, Tura karakterističnih viških građevina, Tura Viška povijest, Tura viških sela… Velik dio navedenih projekata sastavni je dio tematskih putova i staza Ekomuzeja Komiža.

— Koncept vizualnog identiteta i brendinga

Ekomuzej Komiža sa svim svojim sastavnicama definiran je jedinstvenim vizualnim identitetom koji je ujedno i podloga na kojoj se temelji brending strategija ukupne destinacije Komiža.

Glavni znak je u obliku otoka Visa preko koje je razapeta «mreža» koja asocia na ribarsku mrežu, geodetski snimak ali i mrežu puteva i staza. Posebno kreiran font ima posebnost da se na pojedinim slovima s vodoravnim crtama (kao što su A i E) umjesto crte pojavljuje trokut. Oblik trokuta postaje vizualnim nositeljem iz kojega se razvija oblik informacijskih znakova, ali i oblik iz kojega se razvija produkt dizajn opreme tematskih puteva.

Na temelju ovog vizualnog identiteta kreira se snažan ujednačen vizualni brend koji na složen i razrađen način nosi komunikacijsku i marketinšku prepoznatljivost ekomuzeja i destinacije.

PUT GRADA

— Opis

Komiža sa svojom rivom primjer je skladnog otočkog grada, urbanizam kojega prati njegov postanak od XII. stoljeća pa sve do današnjih dana. Ovaj tematski put uvodi nas u povijest nastanka mjesta, ali i u upoznavanje i kusanje načina života Komižana, povezujući i vodeći posjetitelja svim važnim točkama i prostorima doživljaja i življenja baštine koje sačinjavaju komiški identitet u užem smislu, a komunicirani su pod-temama tematskih staza i prema njima osmišljenim itinerarima.

TEME I POD-TEME

Materijalna kulturna baština: Sakralna tematska staza Sv. Mikule, Tematska staza znamenitih Komižana

Nematerijalna kulturna baština: Tematska staza kušanja baštine (Komiška kuhinja, Konobe…)

Prirodna baština: Tematska staza vodenoga blaga, Tematska staza rogača – poveznica s nasadima limuna i naranči

ATMOSFERA I DOŽIVLJAJ

Karakteristike doživljaja koje posjetitelj može očekivati: život u čarobnoj Komiži! Ljepota građevina i urbanizma, palača i kamenih katnica, upoznavanje mjesta rođenja značajnih Komižana, upoznavanje rive i brodica koje su tu privezane. Doživljaj načina života domaćih ljudi posjetom restorana i konoba, upoznavanje njihovog lokalnog govora, životnih navika i tipičnih poslova, proizvodnjom tipičnih proizvoda: jela i napitaka od rogača, limuna, plodova mora… Doživljaj odnosa prema okolišu kao što su obrada polja rogača, izvorima vode koji okružuju grad, nasadima limuna načinu uređenja vrtova kuća, a tu su i pogledi i vidici kroz kale prema otvorenoj pučini… Šetnja gradom upoznaje nas s građevinama javne namjene, arhitektonskim ostvarenjima od srednjega vijeka, pa sve do sjajnih primjera hrvatske moderne arhitekture (Vitić, Planić). Tu su gradski zvukovi, mirisi, teksture, osvjetljenja, boje…

SASTAVNICE

–    Terra Marique – glavni interpretacijski centar Ekomuzeja Komiža;

–    stara gradska apoteka s izvornim interijerom i opremom i slični baštinski prostori (Gradska čitaonica, Zgrada gradskog poglavarstva i knjižnica, Dnevni boravak, konoba Bako – arheološka zbirka, zbirka Borisa Mardešića, arheološka zbirka Palagruža…) – mali interpretacijski centri i izložbeni prostori: prezentacija interijera i prostora važnih za zajednicu;

–    pregled povijesti arhitekture i povijesnih stilova gradnje na primjerima gradskih palače i građevina javne namjene – označavanje interpretacijskim znakovima;

–    rodne kuće znamenitih Komižana – označavanje interpretacijskim znakovima;

–    zadruge i tvornica Neptun – označavanje interpretacijskim znakovima;

–    izvori vode – označavanje interpretacijskim znakovima;

–    komiška riva i barke – označavanje interpretacijskim znakovima;

–    gradske plaže, uvale i predjeli – označavanje interpretacijskim znakovima;

–    mjesta kušanja baštine – označavanje restorana, konoba, kafića, barova, vinoteka, gastro-kutaka, suvenirnica…

–    označavanje javnih prostora na kojima se održavaju slavljenja, događanja, festivali i manifestacije ;

–    gradski parkovi i vrtovi;

–    Park limuna – tematska staza (Priča o limunu);

–    Park rogača – tematska staza (Priča o rogaču).

DOGAĐANJA

Važno je za «Put grada» sastaviti listu događanja koja su povezana s gradom, njegovim stanovnicima. To mogu biti rođendani poznatih Komižana, obilježavanje značajnih događaja iz povijesti grada, kao i postojećih manifestacija iz područja kulture, sporta ili slično…

CILJNE SKUPINE

1.    «Put grada» obraća se različitim ciljnim skupinama posjetitelja prema dobi, obrazovanju i interesima; jednako se obraća domicilnim kao i posjetiteljima iz drugih dijelova Hrvatske i različitih zemalja Europe i svijeta; pokazuje senzibilitet za mlađe posjetitelje i pazi da su informacije koje se prenose prilagođene i dječjim dobnim skupinama;

2.    «Put grada» projektira se s ciljem da bude pristupačan i razumljiv osobama s posebnim potrebama i koliko je god moguće koristi inovacije i kreativna rješenja da im prenese poruku i doživljaj…

DIONICI

Temelji na kolektivnoj i osobnoj memoriji Komižana, domicilnih i raseljenih, koji sačinjavaju njezino živo kulturno tkivo i glavni su nositelji i prenositelji, akteri, protagonisti i dionici «Puta grada»! Oni su glavni kazivači koji prenose tradicijske vjerske običaje vezane u svaki sakralni lokalitet i na taj način pričaju autentične priče te kreiraju jedinstven doživljaj svim posjetiteljima. Važno je spomenuti kao ključne dionike sve davatelje usluga, kao i vlasnike kuća i baštinskih prostora (interijernih i eksterijernih) koji sudje

luju u oblikovanju ovog tematskog puta. Ovdje su neizostavni dionici TZ Grada Komiže i turističke agencije.

Sve relevantne nacionalne kulturne institucije, kao i svi značajni istraživači poput mr. Sanje Buble, prof. Joška Božanića, kustosa Gorana Borčića i dr. Nevenke Bezić-Božanić.

— Znakovi i oprema

ORIJENTACIJSKO-1NFORMACIJSKI ZNAKOVI – TIP 1/1

To su znakovi za orijentaciju i plan kretanja u obliku informativnih ploča s preglednom kartom područja „Ekomuzeja Komiža” i svih njegovih sastavnica s kratkim opisom, ucrtanom mrežom temat

skih putova i staza te drugim korisnim informacijama. Nalaze se na najfrekventnijim mjestima u gradu (prijedlog Autobusna stanica, pored Info ureda TZ-a, Plaža Kamenice).

Ukupan broj (orijentacijski): 3

ORU EN TACU SKO-IN FORM ACUS Kl ZNAKOVI – TIP 1/2

To su znakovi za isticanje„Ekomuzeja Komiža”i njegovih najistaknutijih sastavnica i imaju funkciju i putokaza i određivanja smjera kretanja prema istima (interpretacijski centar Terra Marique, Dokumentacijski centar Vitićeva kuća. Tematska sakralna staza sv. Mikule, Tematska staza vode. Tematska staza rogača…). Nalaze se na nekoliko mjesta u gradu.

Ukupan broj (orijentacijski): 20

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – Tl P 2/1

Znakovi za interpretiranje kulturno-povijesnih spomenika – fa-sad ne ploče nalaze se na svim značajnim spomenicima i mjestima važnim za kolektivnu memoriju mjesta (rodne kuće, palače, crkve…). Označavaju se dodatno prema tematskim stazama čije su sastavnice. Mogu se nadopunjavati ovisno o količini informacija i značaju fenomena kojega se interpretira (sistem slagalice). Ukupan broj (orijentacijski): 25

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/2

Samostojeći znakovi za interpretiranje tema koje se komuniciraju na pojedinim tematskim stazama koje sačinjavaju «Put grada» (rogač, sakralno, voda)…

Ukupan broj (orijentacijski): 30

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/3

Fasadni piktogrami su znakovi za označavanje živih mjesta kusanja baštine, s naglaskom na garanciju kvalitete usluge. Piktograme mogu dobiti oni davatelji usluga djelovanje kojih je u skladu s načelima Ekomuzeja Komiža o izvornosti.

Ukupan broj (orijentacijski): 20

OPREMA – KLUPE 3/1

Smještaju se na posebnim mjestima s vidicima. Treba ih uskladiti s postojećom urbanom opremom.

Ukupan broj (orijentacijski): 10

OPREMA – STOLOVI 3/2

Smještaju se na posebnim mjestima s vidicima, zajedno sa sjenicama i klupama.

Treba ih uskladiti s postojećom urbanom opremom.

Ukupan broj (orijentacijski ): 3

OPREMA – SJENICE/SKLONIŠTA3/3

Smještaju sena posebnim mjestima s vidicima, izvan urbane jezgre.

Ukupan broj (orijentacijski): 4

OPREMA – STALCI ZA BICIKLE 3/4

Postavljeni su na važnim punktovima kao što su autobusna stanica, plaža Kamenice, Muster, Gusari ca…

Ukupan broj (orijentacijski): 6

OPREMA – KOŠEVI ZA SMEĆE 3/5

Na mjestima u gradu i izvan naselja. Valja uskladiti s postojećima. Ukupan broj (orijentacijski): 25

UMJETNIČKE INTERVENCIJE – HORTIKULTURNI PRIJEDLOZI

Ovdje donosimo koncepte kojima se pokazuje način kako horti kulturna rješenja mogu pojačati dojam i privući pozornost na određeni kulturno-povijesni spomenik, u ovom slučaju važan primjer hrvatske moderne arhitekture – Vitićev dom. Motiv trokuta koji vizualno povezuje ukupan vizualni identitet Ekomuzeja Komiža i desti nacije ovdje se pojavljuje u obliku žardinjera u koje su posađene razne autohtone biljke. Kaskadno se mogu slagati tako da se dobije razigrani raster.

Drugi se prijedlog/vizualizacija odnosi na uređenje fontane na plaži Kamenice, na tematskoj stazi vode koja je sastavni dio cjeline Puta grada.

TISKOVINE – VODIČI / ITINERERI 4/1

«Putu grada» sa svojim tematskim stazama i itinerarima s in situ interpretacijom, komplementarne su tiskovine kojima se posjetiteljima olakšava snalaženje i upoznavanje sa sadržajima, uslugama i ponudom. To su neke vrste kulturno-povijesnih i turističkih vodiča, ali pisanih tako da prate sustav mreže putova i staza. Tiskane su načetih jezika (hrvatski, engleski, talijanski, njemački).

TISKOVINE – MAPA / KARTA 4/2

Mapa/karta s ucrtanim svim elementima destinacije i Ekomuzeja Ko mi ža.

WEB STRANICA EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΕ S INTERAKTIVNOM PREZENTACIJOM MREŽE

Na web stranici Ekomuzeja Komiža te na web stranici TZ Komiža nalazi se interaktivna karta kojom svaki posjetitelj može unaprijed isplanirati svoj itinerer, saznati više i povezati se sa temama tematskog puta i staza, povezujući ih s prezentiranim temama u interpretacijskom centru Terra Manque.

PUT POJA

— Opis

“Put poja” posvećen je upoznavanju života pojora, stanovnika unutrašnjosti otoka, u zaleđu Komiže! To je upoznavanje kulturnog krajolika kojega oblikuju gromače, kule, japjenice, bunje, kamenolomi, vinogradi, maslinici i naselja na visoravni, jedinstvenom geomorfološkom fenomenu, a koji svjedoče tisućljetni kontinuitet življenja od prapovijesti sve do danas, ali i brojna svjedočanstva sakralne i marcijalne povijesti otoka.

TEME I POD-TEME

Pojorske tematske staze u užem smislu (suhozidi, ruralna nasleja, gromače, vinske ceste, aromatično bilje, domaće životinje, flora i fauna…)

Marcijalna tematska staza «Marsova staza» (lokaliteti važni za vojnu povijest Komiže i Visa: 19. st, NOB, Tito, JNA)

Sakrana tematska staza (povezana sa sakralnom tematskom stazom «Puta grada»)

ATMOSFERA I DOŽIVLJAJ

Karakteristike doživljaja «Puta poja» i njegovih pojorskih tematskih staza koje posjetitelj može očekivati su uživanje u prirodi i vidicima, malim organskim naseljima izgrađenim na uzvisinama, upoznavanju s prirodom, florom i faunom, makijom, autentičnim vrstama bilja i domaćih životinja, učenju 0 poljoprivrednom kalendaru, nasadima, obradi vinograda i maslinika, proizvodnji vina, maslinovog ulja i vapna, upoznavanju pojarskog načina života, njihovih stambeno-gospodarskih sklopova, njihova jezika, napjeva, pogleda na život i svijet te baštinom koju su baštinili još iz prapovijesnih, ilirskih i antičkih vremena 0 kojima svjedoče humci, gomilice, ilirske nastambe i rimske vile rustike! Opojni mirisi ružmarina, buhača i ostalog mediteranskog aromatičnog i eteričnog bilja, smokvi, autentična domaća prehrana – hib i viška pogača, smještaj u autentičnim ambijentima…

Atmosfera marcijalnih tematskih staza je avanturistička i istraživačka. Istraživanje “Marsove staze” zahtjeva povećanu tjelesnu aktivnost, a samu stražu karakterizira to što je dijelom i pod morem – na mjestima potopljenih brodova, nastavljajući se na «Put pučine». Poveznicu s ovim lokalitetima treba uspostaviti s ponudom svih adrenalinskih sportova. Upoznavanje s vojnim strategijama donosi i upoznavanje s povijesnim kontekstom koji nadilazi povijest Komiže, otoka Visa, pa i Hrvatske u cjelini. Radi

se 0 kontekstu europskih i svjetskih događaja u duhu kojih treba interpretirati i cijellu”Marsovu stazu”. Od ratovanja i pomorskih nadmudrivanja Rusa i Francuza početkom 19. st., preko odlučne bitke Engleza i Francuza gdje je znameniti kapetan Hoste iznio pobjedu i8n. godine, preko Viškoga boja u kojemu su se 1866. sukobile Prusija i Italija protiv Austro-Ugarske koju je predvodio i pobjedom proslavio admiral Wilhelm Tegetthoff. Tu je i povijesni događaj iz Prvog svjetskog rata u kojega je bila uključena i Palagruža. U drugom svjetskom ratu otok je 1943. primio veliku grupaciju NOB-a, tu je djelovao i saveznički vojni aerodrom, pa je Vis u dr. polovici 20. stoljeća postupno postajao najznačajnija pomorska vojna baza JNA sve do Domovinskog rata… Brojna mjesta Komiže i njezine okolice kao i pučinskih otoka nose bogata ratna svjedočanstva i sada postaju glavne točke memorije, prisjećanja, ali i slavljenja mira!

Karakteristike doživljaja sakralnih staza i itinerera koje posjetitelj može očekivati su kontemplacija, duhovnost, uživanje u pogledima na vizure, učenje s naglaskom na povijest, povijest umjetnosti i arheologiju, te etnologiju kroz upoznavanje lokalnih pučkih inačica vjere i vjerovanja! Ovo je ujedno i staza u kojoj se s kulturnim turizmom prepliće i religijski turizam.

SASTAVNICE

NASELJA – RURALNE CJELINE S POSEBNIM AMBIJENTALNIM VRIJEDNOSTIMA:

•    Podšpilje kao administrativno, gospodarsko, kulturno i duhovno središte okolnih sela i zaselaka;

•    sela i zaseoci: Pohumje (Podhumlje), Borovik, Žena Giova, Galija, Kula, Petričovo, Duboka, Talež i Dracovu Poje;

•    Dragodid i Oključna.

Stambeno-gospodarski sklopovi:

•    Dragodid;

•    Oklučna;

•    Talež;

•    Pri galiju u Žena Glavi;

•    Petrićeva kuća;

•    Pri Ivcovo s kušaonom maslinovog ulja.

VAŽNI KULTURNO – POVIJ ESN I PUNKTOVI:

•    Rovna zaravan sa Stupišćem i Puntom od Stupišćo, Dromni komik – stari antički put;

30

•    Podhumlje s “loziman” – vinogradima – Ivcovo, Kapulicina i Mu-licova loza, Pribacićova, Bucatova, Kriškotova i Mulicova loza, Mli-kanova i Cimićova ili Betina loza, loza Marinkovo;

•    Pohumlje – Pri Mlikanovo i Na Bačokovo – arheloško nalazište vila rustika;

•    Podhumlje – Pri Kriškotovo, Pri Marinkovo i Na Konopjice – arheloško nalazište ilirske nastambe;

•    Podhumlje – vale: Pritišćina, Vini Buk, Duboka;

•    Podhumlje – proizvođač vina Cobota, Ciprotovi – proizvođači meda;

•    Podhumlje – Sokolića;

•    Krušovica – izletište; antički “rudnik” ilovače (tu i lokva i bunar) za proizvodnje antičke keramike, prapovijesni humci, dvije bunje i osnova stare japjenice;

•    Podšpilje – Žonkotova kula – vidikovac;

•    Duboka – nezapaljena japjenica;

•    Duboka – Kokušina spila;

•    Talež – prapovijesna gradina, Velo Gomila, Jonijev grad – ilirski (arheološka nalazišta);

•    Talež – luka Taleška, Krakoševica – gnjezdište gavrana;

•    Talež – luka Taleška – maslinici, vinogradi, polja rogača: Kunjano-vi, Baržići, Vergotovi-Marinkovići;

•    Dragodid.

RODNA MJESTA POZNATIH I ZASLUŽNIH POJORA:

•    Duboka – Šimun Svičarović – Kokuša, 1/219. st. “Uzimol je bogatima i dovol siromasima.”;

•    Talež – Ante Borčić Koson -1/2 20. st. utemeljitelj zadrugarstva na Visu

SAKRALNI OBJEKTI:

•    Muster sa crkvom Sv. Nikole (Mikule, srednji vijek – barok)

•    Gospa Gusarica (renesansa)

•    Sv. Rok – utvrđena crkva (renesansa – barok)

•    Gospa od Sedam Žalosti – Nova crkva (barok)

•    Sv. Mihovil

•    Sv. Duh

•    Sv. Blaž

•    Sv. Ante (Oključna)

•    Gospa od Planice

•    Sv. Andrija (Svetac), 13. stoljeće (romanika)

•    Sv. Silvestar (Biševo)

•    Sastavni dio ovog puta su i crkve drugih župa s područja Grada Komiže, u naseljima: Pohumlje, Podšpilje, Žena Glava te poklonac na lokalitetu Pod Gospojicu.

Sakralna tematska staza/itinerer prilika je za planiranje i razvoj uređenja sakralnih zbirki, posebice zbirke u okviru Mustera sa zbirkom votivnog nakita i zbirci misnoga ruha, te vrijednoj i

jedinstvenoj zbirci Ex Vota u Gospi Gusarici. S obzirom na smještaj sakralnih građevina koje se najčešće nalaze u oblikovanom okolišu (maslinici, gromače, vrhovi brijega, groblja s parkovima čempresa…), jedinstvenom kulturnom krajoliku, ovo su mjesta s lijepim pogledima i imaju snažnu doživljajnu vrijednost. Posebno se ovdje otvara prostor za naglašavanje i prezentiranja kontinuiteta štovanja iz prethodnih civilizacija – grčke, ilirske, rimske koje se nastavilo u kršćanstvu sve do današnjih dana (Velo gomila…). Tu je važan doprinos arheologa Arheološkog muzeja iz Visa, višeg kustosa dr. Borisa Čarga. vojni objekti:

•    venecijanske utvrde – ostaci;

•    lokaliteti vezani uz francusko-engleski boj iz 1811.

•    Viški boj – lokalitete Manjarema;

•    popis hidroarheoloških lokaliteteta;

•    lokaliteti povezani s Drugim svjetskim ratom: Žena Glava (vojna štamparija), Borovik i brdo Hum – Titova Špilja;

•    objekti JNA: Stupišća (najznačajnije), Barijoška, Crvene stine, Talež, Ravno, Rogači.

DOGAĐANJA

Sastavljanje kalendara događanja povezanih s poljoprivrednim radovima u vinogradima i maslinicima, te povezivanje istih s vjerskim praznicima važno je za rekreiranje tradicijskog života na «Putu poja». Cilj je osvještavati kod lokalnog stanovništva memoriju na brojne običaje, posebno povezani sa sakralnim kalendarom: proštenjima i običajima slavljenja svetaca zaštitnika i važnih kršćanskih blagdana.

Jedan od načina oživotvorenja sakralnih tematskih staza su upravo istraživanja memorije vezanih uz blagdane te njihovo obnavljanje kako bi se tijekom cijele godine ova ruta “živjela” što je cilj Ekomuzeja Komiža i ovog njegovog segmenta! Tu je svakako važan i gastronomski aspekt – jela koja su se pripremala u određeno doba godine, odnosno uz slavljenje određenih svetaca što je potrebno dodatno revalorizirati i povezati s ugostiteljskom ponudom ponuđača usluga na sakralnom tematskom putu. Tu su i važne osobe povezane uz sakralni život Komiže – svećenici, duhovnici, donatori i slično! U radu sa zajednicom i glavnim dionicima kreiranje i re-kreiranje starih fešti i oživljavanje prostora slavljenja u pojorskim zajednicama te otvaranje istih novim sadržajima i mlađoj publici – zanimljivi koncerti, natjecanja… Obratiti pažnju na istraživanje narodnih igara, muziciranja i pjevanja, sportskih natjecanja i slično te razvoj programa njihove rekreacije… Događanja su važna radi druženja i kvalitete života lokalnih ljudi s potencijalom da postanu i privlačna događanja za posjetitelje, posebno izvan turističke sezone!

Važni datumi kojima se obilježavaju događaji iz marcijalne povijesti Visa mogu biti povod za organiziranje manifestacija ili događanja s naglašenom mirotvornom tematikom, ili pak prilika za međunarodnu suradnju kod obilježavanja međunarodnih bitki – organiziranje koncerata, izložbi, predavanja i slično. Također se događanja povezana uz ovu tematsku stazu mogu povezati s organiziranjem natjecanja ili sličnih okupljanja adrenalinskih sportaša – paraglajdinga i slično. Mogu se organizirati i paint-ball natjecanja kao i ostale slične igre koje se baziraju na vojnim strategijama.

CILJNE SKUPINE

•    «Put poja» u užem smislu obraća se širokoj ciljnoj skupini: od djece s roditeljima – obiteljima, školskim, stručnim, i umirovljeničkim ekskurzijama, team building programima, ali i samostalnim pojedinačnim turistima koji sami istražuju teren, planinarima i pješacima, te cikloturistima. To su jednako domicilni posjetitelji s otoka, kao i posjetitelji iz drugih dijelova Hrvatske i različitih zemalja Europe i svijeta;

•    Marcijalna tematska staza obraća ciljnoj skupini s naglaskom na mlađu populaciju (od 18 do 45 godina) zbog potrebne fizičke spretnosti i pokretnosti; jednako se obraća posjetiteljima iz drugih dijelova Hrvatske, a posebno posjetiteljima iz različitih zemalja Europe (Velike Britanije, Francuske, Rusije, Italije…);

•    Sakralna tematska staza obraća se svim ljudima, a posebno obrazovanijim posjetiteljima ili posjetiteljima željnim znanja; jednako se obraća domicilnim kao i posjetiteljima iz drugih dijelova Hrvatske i različitih zemalja Europe i svijeta;

•    «Put poja» želi u najvećoj mogućoj mjeri biti dostupan, pristupačan i razumljiv osobama s posebnim potrebama i koliko je god moguće koristi inovacije i nove tehnologije da im prenese poruku i doživljaj kroz web stranicu i interpretacijske centre…

DIONICI

Put poja temelji se na kolektivnoj i osobnoj memoriji pojora koji sačinjavaju živo kulturno tkivo i glavni su nositelji i prenositelji, akteri, protagonisti i dionici «Puta poja»! Oni su glavni kazivači koji prenose tradicijske običaje vezane uz život u poju i na taj način pričaju autentične priče te kreiraju jedinstven doživljaj svim posjetiteljima. Ovdje svakako treba spomenuti udrugu “Lavorat za poja”, Poljoprivrednu zadrugu u Podšpilju, lokalne vinogradare kao što su Božo Vidović i Ivo Sviličić, iz Podšpilja ili Ante Ivčevića Cobo s vinogradima u području Podhumlja gdje je i mala etno-zbirka, te maslinare, sve davatelja usluga, proizvođače i poduzetnike poput tvtke Sonomedia s brendom OH – Okusite Hrvatsku sa sjedištem u Podšpilju. Ovdje su neizostavni dionici TZ Grada Komiže i turističke agencije.

Marcijalna tematska staza temelji se na kolektivnoj i osobnoj memoriji Komižana koji su svjedočoli događajima iz Drugog svjetskog rata i druge polovice 20. stoljeća. Oni su glavni kazivači koji prenose sjećanja i dogodovštine, te pomažu oživljavanje lokaliteta memorije životnim pričama i iskustvima domaćih ljudi. Posebno se to odnosi na stanovnike Žene Glave i Borovika za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U elaboraciju interpretacije uključiti rezultate znanstvenih i stručnih istraživanja, te znanstvene radove kojima su produbljeni razni aspekti znanja 0 zahvaćenim temama. Ovdje svakako uključiti i znanja iz brojnih istraživanja provedenih u okviru projekta Coast. Ovdje je također važno uključiti i sve relevantne stručne i znanstvene institucije, kao i sve značajne istraživače poput mr. Sanje Buble, prof. Joška Božanića, posebno za toponimiku te

rezultate istraživanja arhiva i provedenih terenskih istraživanja usmene predaje kao i radove dr. Nevenke Bezić-Božanić. U vezi arheološke interpretacije terena, posebno s naglaskom na kontinuitet naseljavanja i obrade zemlje, važno je surađivati s dr. Borisom Cargo iz Arheološkog muzeja u Splitu – ispostave u Visu. Za sve razrade tema u vezi biljnoga svijeta i ekosustava tu je dr. Sandro Bogdanović, biolog iz Komiže.

Teme i sadržaji interpretirani na Marcijalnoj tematskoj stazi temelje se na brojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima, te stručnim i znanstvenim radovima kojima su produbljeni razni aspekti znanja 0 vojnoj povijesti otoka Visa koja privlači brojne istraživače, profesionalce i amatere. Ovdje valja istaknuti prof. Stanka Piplovića, Stjepana Tafru, Šašu Denegrija (arheolog iz Konzervatorskog odjela u Splitu) i Pinu Vojkovića iz Komiže.

Znakovi i oprema

ORIJENTACIJSKO -INFORMACIJSKI ZNAKOVI – TIP 1/1

To su znakovi za orijentaciju i plan kretanja u obliku informativnih ploča s preglednom kartom područja „Ekomuzeja Komiža” i svih njegovih sastavnica s kratkim opisom, ucrtanom mrežom tematskih putova i staza te drugim korisnim informacijama. Nalaze se na najfrekventnijim mjestima u naseljenim područjima i u blizini najposjećenijih atrakcija.

Ukupan broj (orijentacijski): 10

ORIJENTACIJSKO-1NFORMACIJSKI ZNAKOVI – TIP 1/2

To su znakovi za isticanje „Ekomuzeja Komiža” i njegovih najistaknutijih sastavnica i imaju funkciju putokaza i određivanja smjera kretanja prema istima (naselja, posebno posjećene atrakcije i tematske staze). Raspoređeni po cijelom području komiškog poja. Ukupan broj (orijentacijski): 50

ORIJENTACIJSKO-INFORMACIJSKI-UPOZORAVAJ UĆI ZNAKOVI – TIP 1/3

To su znakovi upozorenja koji se nalaze na mjestima na kojima treba obratiti pozornost na neku moguću opasnost, ili pak na potrebu posebnog ponašanja zbog zaštite određenih zaštićenih vrsta flore i faune.

Ukupan broj (orijentacijski): 20

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/1

Znakovi za interpretiranje kulturno-povijesnih spomenika – fa-sadne ploče nalaze se na svim značajnim spomenicima i mjestima važnim za kolektivnu memoriju pojorskog područja (rodne kuće, gospodarski sklopovi, crkve…). Označavaju se dodatno prema tematskim stazama čije su sastavnice. Mogu se nadopunjavati ovisno o količini informacija i značaju fenomena kojega se interpretira (sistem slagalice).

Ukupan broj (orijentacijski): 25

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/2

Samostojeći znakovi za interpretiranje tema koje se komuniciraju na pojedinim tematskim stazama koje sačinjavaju «Put poja» (Marsova staza, Sakralna staza, Vinske ceste…).

Ukupan broj (orijentacijski): 40

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/3

Fasadni piktogrami su znakovi za označavanje živih mjesta kusanja baštine, s naglaskom na garanciju kvalitete usluge. Piktograme mogu dobiti oni davatelji usluga djelovanje kojih je u skladu s načelima Ekomuzeja Komiža o izvornosti.

Ukupan broj (orijentacijski): 20

OPREMA – KLUPE y Λ

Smještaju se na posebnim mjestima svi dicima. Ukupan broj (orij entacijski): 20

OPREMA – STOLOVI 3/2

Smještaju se na posebnim mjestima s vidicima, zajedno sa sjenicama i klupama. Treba ih uskladiti s postojećom urbanom opremom.

Ukupan broj (orijentacijski): 5

OPREMA – SJENICE / SKLONIŠTA 3/3

Smještaju se na posebnim mjestima s vidicima, mogu biti razrađeni i kao piknikodmorišta.

Ukupan broj (orijentacijski): 10

OPREMA – STALCI ZA BICIKLE 3/4

Postavljaju se u nasljenim mjestima i kod najznačajnijih atrakcija. Ukupan broj (orijen tacijski): 4

OPREMA – KOŠEVI ZA SMEĆE 3/5

Na mjestima u gradu i izvan naselja. Valja uskladiti s postojećima. Ukupan broj (orijentacijski): 30

UMJETNIČKE INTERVENCIJE – HORTIKULTURNI PRIJEDLOZI

Ovdje donosimo koncept kojim pokazuje način kako hortikultur-na rješenja mogu pojačati dojam i privući pozornost na određeni kulturno-povijesni spomenik ili ambijent, u ovom slučaju u Podšpilju.

Drugi se prijedlog/vizualizadja odnosi na intervenciju na postojećim suhozidima – grafiti biološkim bojama koje se s vremenom ispiru na suncu i kiši.

— Tiskovine i web    TISKOVINE    –    VODIČI / ITINERERI 4/1

Putu poja sa svojim tematskim stazama i itinererima s in situ interpretacijom, komplementarne su tiskovine kojima se posjetiteljima olakšava snalaženje i upoznavanje sa sadržajima, uslugama i ponudom. To su neke vrste kulturno-povijesnih i turističkih vodiča, ali pisanih tako da prate sustav mreže putova i staza. Tiskane su na četiri jezika (hrvatski, engleski, talijanski, njemački).

TISKOVINE – MAPA / KARTA 4/2

Mapa/karta s ucrtanim svim elementima destinacije i Ekomuzeja Komiža.

WEB STRANICA EKOMUZEJA ΚΟΜΙΖΕ S INTERAKTIVNOM PREZENTACIJOM MREŽE

Na web stranici Ekomuzeja Komiža te na web stranici TZ Komiža nalazi se interaktivna karta kojom svaki posjetitelj može unaprijed isplanirati svoj itinerer, saznati više i povezati se sa temama tematskog puta i staza, povezujući ih s prezentiranim temama u interpretacijskom centru Terra Marique.

PUT PUČINE

— Opis

“Put pučine” najmaritimniji je i najspecifičniji tematski put Eko-muzeja Komiže koji najzornije predstavlja komiški svijet i svjetonazor koji je nezamisliv bez pučinskih otoka. Započinje u Komiži i kreće prema svakom od pučinskih otoka, a na svakom otoku razvijena je specifična tematska staza.

TEME I POD-TEME

Pučinska tematsika razvija se na svakom od otoka prema njegovim specifičnostima: arheološkim nalazima, sakralnom i vojnom poviješću, te specifičnostima ljudi koji su ovdje živjeli, kao i specifičnostima flore i faune…

ATMOSFERA I DOŽIVLJAJ

Pomorski izazov, putovanje prugom do Biševa, ili tradicijskim brodicama falkušama ili drugim plovilima prema pučinskim otocima jedinstveni je doživljaj koji sublimira najizraviji kontakt s glavnim komiškim ljudima – ribarima. Ovdje se saznaju iz prve ruke doživljaji vezani uz more i moreplovstvo, pomorske putove, prepričavaju legende i facende, osluškuju vjetrovi… Avanturizam, ljubav prema moru i ljudima od mora, želja za izazovima, sve su to glavne motivacije za ovaj maritmni doživljaj par excellance.

SASTAVNICE

•    otok Biševo – pruga, Modra špilja, Mezoporat – interpretacijski centar Modre špilje, Vlaka, Porat i arsenal (budući interpretacijski centar i priča o falkuši Cicibeli), Vela gora, Polje, Potok, škola iz 1937-, Pernikoza, Salbunara, facende, ljudi s Biševa – Biševljori, Mali porat, Nevaja,Trešjavac,…

•    Svetac – Povlov buk, ljudi Sveca – Svecori, Krajicino ili Teutin grad “Morituri te salutant” – legenda, orlovska gnijezda, Zankijevi, kaukali…

•    Palagruža – naseljena od prije 9000 godina, svjetionik, komiški ribari, falkuše, Rota palagruzona, srdela, inćun, jastog, Diomedov otok, Dionedove ptice – kaukali…

•    Jabuka;

•    Brusnik – crna modrobrazda endemska gušterica, jezero;

•    olupine brodova – muzej pod morem: brod Teti, grčki teretni brod Vassilios T potonuo 1939., američka leteća tvrđava B17.

DOGAĐANJA

Sastaviti listu važnih datuma za svaki od otoka, te oblikovati kalendar događanja. Središnja manifestacija ovog tematskog puta je Rota Palagruzona!

CILJNE SKUPINE

•    obraća se ljudima od mora, jedriličarima, pomorcima, istraživačima maritimne povijesti, roniocima; jednako se obraća domicilnim kao i posjetiteljima iz drugih dijelova Hrvatske i različitih zemalja Europe i svijeta;

•    posjeta otocima djelomice je pristupačna osobama s posebnim potrebama putem krovnog interpretacijskog centra Ekomuzeja Komiža Terra Marique…

DIONICI

Temelji na kolektivnoj i osobnoj memoriji Biševljora, Svecora, Komižana, domicilnih i raseljenih, koji sačinjavaju živo tkivo ovih danas opustjelih otoka. Oni su glavni nositelji i prenositelji, akteri, protagonisti i dionici Puta pučine! Oni su glavni kazivači koji pričaju autentične priče te kreiraju jedinstven doživljaj svim posjetiteljima. Ovdje su neizostavni dionici TZ Grada Komiže i turističke agencije, prvenstveno Alternatura.

U elaboraciju interpretacije svakako treba uključiti rezultate znanstvenih i stručnih istraživanja. Ovdje svakako uključiti i znanja iz brojnih istraživanja provedenih u okviru projekta Coast. Ovdje je također važno uključiti i sve relevantne stručne i znanstvene institucije, kao i sve značajne istraživače poput prof. Joška Božanića i dr. Branka Kirigina iz Arheološkog muzeja u Splitu, te mr. Sanje Buble. Za sve razrade tema u vezi biljnoga svijeta i ekosustava tu je dr. Sandro Bogdanović, biolog iz Komiže, te Udruga sredozemna medvjedica iz Komiže.

46

Znakovi i oprema

ORIJENTACIJSKO-INFORMACIJSKI ZNAKOVI – TIP 1/1

To su znakovi za orijentaciju i plan kretanja u obliku informativnih ploča s preglednom kartom područja „Ekomuzeja Komiža” i svih njegovih sastavnica s kratkim opisom, ucrtanom mrežom tematskih putova i staza te drugim korisnim informacijama. Nalaze se na najfrekventnijim mjestima na svakom od otoka.

Ukupan broj (orijentacijski): 10

ORIJENTACIJSKO-1NFORMACIJSKI ZNAKOVI – TIP 1/2

To su znakovi za isticanje „Ekomuzeja Komiža” i njegovih najistaknutijih sastavnica i atrakcija. Imaju funkciju putokaza i određivanja smjera kretanja prema istima (naselja, posebno posjećene atrakcije i tematske staze..). Raspoređeni su po svakom od otoka koje je moguće posjetiti.

Ukupan broj (orijentacijski): 50

ORIJENTACIJSKO-INFORMACIJSKI-UPOZORAVAJUĆI ZNAKOVI – TIP 1/3

To su znakovi upozorenja koji se nalaze na mjestima na kojima treba obratiti pozornost na neku moguću opasnost, ili pak na potrebu posebnog ponašanja zbog zaštite određenih zaštićenih vrsta flore i faune. Ukupan broj (orijentacijski): 20

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/1

Znakovi za interpretiranje kulturno-povijesnih spomenika – fa-sadne ploče nalaze se na svim značajnim spomenicima i mjestima važnim za kolektivnu memoriju svakog od otoka. Označavaju se dodatno prema tematskim stazama. Mogu se nadopunjavati ovisno o količini informacija i značaju fenomena kojega se interpretira (sistem slagalice).

Ukupan broj (orijentacijski): 25

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/2

Samostojeći znakovi za interpretiranje tema koje se komuniciraju na pojedinim tematskim stazama koje sačinjavaju «Put pučine» na svakom od otoka.

Ukupan broj (orijentacijski): 30

OPREMA – KLUPE 3/1

Smještaju se na posebnim mjestima s vidicima i pored posebnih atrakcija.

Ukupan broj (orijentacijski): 15

KATALOG ZNAKOVA I OPREME

ORIJENTACIJSKO-INFORMACIJSKI ZNAKOVI – TIP 1/1

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/1

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/1

ORIJENTACIJSKO-INFORMACIJSKI-UPOZORAVAJUĆI ZNAKOVI – TIP 1/3

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/1

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/1

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/2

INTERPRETACIJSKI ZNAKOVI – TIP 2/3

AKCIJSKI PLAN

Akcijski plan sustavno popisuje sve aktivnosti koje prethode realizaciji Mreže tematskih putova i staza. Aktivnosti akcijskog plana donose se poštujući vremenski slijed grupa poslova koji je ključan kako bi se projekt uspješno priveo kraju. Sve se aktivnosti planiraju i provode na temelju ovog idejnog rješenja, njegovih smjernica i naputaka te predočenih faza. Vremenski rok provedbe svake od aktivnosti donosi Ekomuzej Komiža po usvajajnju ovog dokumenta kao svog temeljnog radnog dokumenta.

— Faze

PRVA FAZA

Završetak započetog procesa brendiranja Ekomuzeja Komiža i destinacije prema postojećim idejnim konceptima. Sastoji se od izrade brendbooka, odnosno knjige standarda vizulanog identiteta destinacije i Ekomuzeja Komiža.

DRUGA FAZA

Izrada projektne dokumentacije:

•    Razrada tematskih i pod-tematskih blokova svakog od tematskih putova i njima pripadajućih tematskih staza u suradnji s lokalnom zajednicom – senzibilizacija lokalne zajednice i glavnih dionika za sudjelovanje i potporu kroz radionice i prezentacije obavljenog posla razrade svakog tematskog puta i staze;

•    Pisanje stručnih tekstova prema detaljno razrađenim i mapira-nim tematskim i pod-tematskim blokovima (za one teme i pod-teme koje nisu obrađene u Annexima autora mr. Sanje Buble i dr. Joška Božanića);

•    Izrada i sakupljanje ilustracija (crteži, skice, faksimili, fotografije…) koje ilustriraju tematske i pod-tematske blokove;

•    Pisanje interpretacijskih tekstova za znakove tematskih putova i staza, tiskane vodiče i web stranicu.

TREĆA FAZA

•    Izrada izvedbenih rješenja grafičkog i produkt dizajna za znakove i poremu tematskih putova;

•    Dizajn i prijelom grafičkog dizajna za svaki od informativnih i interpretacijskih znakova (ploča);

•    Dizajn i prijelom grafičkog dizajna za tiskovine – vodiče i mape/ karte.

•    Dizajn web stranice Ekomuzeja Komiža.

•    Izrada ostale dokumentacije prema propisima i zakonima RH za uređenje tematskih putova i staza.

Četvrta faza

Terenski/građevinski/obrtnički/ poslovi koji obuhvaćaju:

•    Grube radove na terenu – čišćenje okoliša od otpada, raščišćavanje i trasiranje puta te prostora za odmorišta;

•    Produkciju opreme;

•    Produkciju znakova;

•    Produkciju tiskovina i web stranice;

•    Montažu znakova i opreme.

Kontinuirana faza

Proces nalaženje financijskih sredstava i potpora kontinuiran je tijekom trajanja projekta do njegove konačne realizacije. Stoga je parealelno s kompletiranjem projektne dokumentacije, potrebno na temlju ovog idejnog rješenja oblikovati dokumentaciju za javljanje na natječaje za sufinanciranje i potpore:

•    priprema dokumentacije za Ministarstvo turizma RH;

•    priprema dokumentacije za Ministarstvo regionalnog razvoja i si.

•    krojenje dokumentacije prema potrebama IPA fondova u suradnji s partnerima, razvojnim agencijama koje imaju iskustva i sjajne uspjehe za prijave projekata za financiranje iz Fondova EU prema rokovima otvaranja

Projektni tim

STRUČNI ISTRAŽIVAČKI TIM

•    Stručnjak za ekomuzeje i održivi razvoj specijaliziran za rad sa zajednicom;

•    Konzervator

•    Arheolog

•    Etnolog

•    Israživač nematerijalne baštine

•    interpretator baštine

•    Prevoditelji na talijanski, njemački i engleski jezik

KREATIVNI PROJEKTNI TIM

–    pisac tekstova

–    dizajnerski tim (grafički i produkt, po potrebi i multimedija)

–    fotografi

–    ilustratori

TIM ZA ŽUPANIJSKE, REPUBLIČKE I EU FONDOVE

–    razvojna agencija

–    agencija za prijave na EU natječaje

Upravljačka struktura

Grad Komiža i Ekomuzej Komiža upravljaju projektom u suradnji sa svim dionicima. Razrada upravljačke strukture obavlja se u drugoj fazi u sklopu izrade detaljne porjektne dokumentacije.

EKOMUZEJ ΚΟΜΙΖΑ

tematski putovi i staze

Koncept interpretacijskog plana

Travanj 2011.

Izradila:

Dragana Lucija Ratković, suradnica projekta Coast za ekomuzeje, Muze d.o.o. Zagreb

Članovi užeg radnog tima:

Tonka Ivčević, gradonačelnica

mr. Sanja Buble, konzervatorica savjetnica, Ministarstvo kulture – Konzervatorski odjel Split

Pino Vojković, vlasnik turističke agencije Alternatura, Komiža Petra Vojković, vlasnica turističke agencije Alternatura, Komiža

Konceptualno rješenje nastalo je u okviru UNDP projekta Coast. Nositelj projekta je Grad Komiža.