Zemljopisno, prirodno, povijesno i ekološko značenje

Brdo Krušovica zaprema po duljini prostor između zaseoka Mulićovo u Podhumlju i naselja Duboke na istoku. Sa sjeverne strane ovog brda je ravnica,a južne padine završavaju dolovima koji se slivaju u jedan jedinstveni prema uvali Duboki.

Krušovica je oblikom slična kruški sa širim dijelom na istoku i nešto duljim i užim na zapadu.

Do danas nije točno utvrđen korijen za izvod njenog imena.

Po nekima ove ime može se izvesti iz riječi “kruh”, a po drugim iz “kruške” (oblik ploda).

Negdje po sredini ovog brda, između dva najveća vrha, dvadesetak metara ispod razvođa, nalazi se pojilište okrenuto jugu, a koje se u dokumentima spominje u XI stoljeću.

Do Lokve vode kozji putovi s istoka,zapada,sjevera i juga. No,ipak jedna dionica puta od naselja Duboke prema pojilištu je građena,te po svojoj širini i načinu gradnje pripada povijesno antičkoj baštini.

Na Krušovici ima više usamljenih mirina gdje su nekada obitavale pojedine familije kao na primjer obitelj Kjukušić (ranije poznata kac Kinkušić) u prvom dijelu prošlog stoljeća nakon doseljenja na otok Vis.Organizacija stanovanja u ovim obitavalištima je ista kao i drugim ruralnim naseljima ovog Otoka (kuća za stanovanje, kućice za stoku, gusterna i vrt). Inače sva ova staništa na Krušovici pripadaju tipu “potleušica minijaturnih oblika (tip 1).

Osim tipova kućica pravokutnih tlocrta u arealu Krušovice nalazimo na pojedine primjerke građevina kružnih osnova natkritih lažnom kupolom. Za sada su poznate samo dvije. Iako na otoku Visu ovakav tip nije čest, vrlo je raširen na obalnom i otočnom području Hrvatske, a pučani naših obala i otoka ih nazivaju različitim imenima kao bunjia, trim, ćemer, poljarica itd. Izgleda da su ih znali graditi i prapovijesni stanovnici ovih krajeva iako mnoge potječu iz nedavnih stoljeća.

Nešto istočnije od pojilišta u čistom kršu vidljivi su ostaci vapmenica (japjenica), ali im je nepoznato točno vrijeme gradnje.

Krušovica je bila pretežno obrađena. Vinova loza, smokva i vjerojatno maslina su kulture koje su rasle na njenim terasama. Uslijed krčenja nastali su brojni kameni humci (gomile),ali ima i onih koji nisu nastali obradom zemlje. Za sada su utvrđena dva koja se nalaze izvan obrađjenih površina i sigurno ih stavljamo u prapovijesno razdoblje. Ove gomile mogle su imati više funkcija (na primjer grobnu i izvidnu).

Oba humka se nalaze na samom razvodu, sjeverno i sjeveroistočno od Lokve. Gomila bliže pojilištu je malih dimenzija (tri, do četiri metra u promjeru i jedan u visini) dok je istočna veća (oko šest metara u promjeru i dva u visini).

U pogledu nastanka pojilišta na Krušovici moguća su dva rješenja. Jedno bi bilo prirodnim putem, a drugo eksploatacijom gline. Ipak ovo drugo Je vjerojatnije jer su isejske radionice mogle imati veliku potrebu za ovom sirovinom. Nije za odbaciti pretpostavku da je i u prapovijesti ovdje bilo razvijeno lončarstvo, ali se točno zna da su u antičkoj Issi postojale manufakture ove robe na lokalitetu Mrtvilo (nađen je i kalup). Ovoj radionici ili radionicama pripisuju se keramički proizvodi sivomodrikaste boje (u kvaliteti nešto slabija od uvezene keramike helenističkog doba), a takve vrste gline ima na Krušovici.

Jedna druga vrsta keramičkih proizvoda karakteristična za kasnoantičko razdoblje otoka Visa, a koja je sporadična na otoku Hvaru te nepoznata na ostalom obalnom području i otocima, govori u prilog da se takva mogla proizvoditi na Visu. To je slabo pečena keramika, s vrlo debelim stijenkama, a pravljena je od crvenkastožute gline koja je miješana s krupnim kamenčićima i gorskim pijeskom (vora).

Gorskog pijeska ima na otoku Visu i vrlo je dobre kvalitete, a za svaku keramičku proizvodnju ga koriste glede tvrdoće i čvrstine.

Samo pojilište je uređeno u prošlom stoljeću (Austro-Ugarska). Lokva je popločana kamenim pločama, a sa strane ozidana pritesanim kamenjem i ožbukana. Zidovi su nadvisili okolni teren za jedan metar dok je dubina pojilišta oko tri. Do vode se prilazilo s tri reda stepenica (istok, zapad i jug). Ovako uređena Lokva ima potpuno kružnu osnovu (promjer oko petnaest metara)_fa kao prostor ima izgled naopako okrenutog krnjeg stošca.

Dc prije tridesetak godine u Lokvi je bilo vode tokom čitave godine. Međutim nešto prije drugog svjetskog rata školska djeca su posadila borove oko ove vode. Žile ovih stabala u tridesetak godina su dospjele u pojilište i djelomično srušile ogradine zidove, a ono što nisu učinili borovi dokusurili su djeca koja su se ovamo dolazila igrati.

Zadnjih godina u Lokvi ima vrlo malo vode i to obično u zimskim mjesecima.

Razlog neodržavanja ovog pojilišta je nepotreba pučanstva za ovom vodom poslije izgradnje vodovodne mreže kroz naselje Podšpilje šezdesetih godina.

Preporuka :

1. Pod zaštitu spomenika kulture bi trebalo staviti: Dva prapovijesna humka i barem jednu bunju( kućica s lažnom kupolom)
2. Pod zaštitu spomenika kulture i prirode bi trebalo staviti Lokvu koju predhodno treba sanirati (ograditi i popločati te posjeći neke borove, a na njihova mjesta posaditi sitnije šumsko raslinje)
3. Pod zaštitu bi trebalo staviti kompletan prostor od bunje na zapadu do većeg humka naistoku te od razvođa na sjeveru do obradivih terasa na jugu. U ovaj zaštićeni areal treba uklopiti i osnove vapnenica s jednim staništem južno od njih (vidi priloženi crtež).
4. Ovaj opisani prostor bi trebao biti isključen iz lovnog područja zbog ptica i drugih životinja
5. Svaka gradnja u radijusu dvije stotine metara od Lokve bi trebala biti zabranjena uključujući i privatne posjede (obradive terase) koji neće biti u sastavu zaštićenog područja

Razlozi:

1. Kameni humci (gormile) su prapovijesne starosti i mogu imati različite funkcije. Ovakvi humci grade se u dugom vremenskom rasponu ili preciznije od početka metalnih doba do osnutka grada Isse. Dakle stariji su od dvije tisuće i petsto godi na.
2. Bunje pripadaju nasljeđu mediteranske kulture te su raspostranjene od Turske do Islanda. Slični su im THOLOSI u Mikeni ili još uvijek upotrebljavani TRULLI u Italiji (južna). Izgleda da su ih znali raditi prapovijesni stanovnici ovih krajeva (Illiri), a što su prihvatili i Hrvati nakon doseljenja. Pučani Istre,obalnog područja i otoka još uvijek grade ovakve tipove kučića, a zna se iz usmene predaje da su ih znali graditi i zidari otoka Visa još u prošlom stoljeću.
3. Lokva ima značenje pojilišta kroz vjekove, ali i kao mjesto eksploatacije gline za proizvodnju keramičkog poduđa od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka. Osim toga ona ima i ekološko značenje radi zadržavanja raznih ptica i drugih životinja uokolo nje. Naravno da u posljednja tri decenija u lokvi nema vode pa nema ni faune koja je prije ovdje postojala.

Napomene:

1. Dokument u kojemu se spominje pojilište na Krušovci je usmeno prenio pok. dr. Dasen Vrsalović (1962) koji je tada radio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika
2. Izvod imena Krušovica (kruh-kruhevica-kruševica-krušovica-kruška-kruškovica-Krušovica)
3. Mjere za objekte uzete su po slobodnoj procjeni i one su približne
4. Literature za ovaj lokalitet nema (nepoznato je da li je itko pisao o Krušovici i njenim spomenicima)
5. Oko Lokve na Krušovici ima različitih vrsta gline, a po boji ih razlikujemo prostim okom(oker, crvenkastožuta, sivomodrikasta itd)

u Visu, 10. svibnja 1995.

prof. VID BILIČIĆ