Ana LIST

Županijski zavod za prostorno uređenje Koprivnica

Biološka raznolikost podrazumijeva raznolikost između vrsta, unutar pojedinih vrsta te raznolikost među ekološkim sustavima. Raznolikost biljnih i životinjskih vrsta uvjetovana je velikom raznolikošću staništa pa je stoga nužno čuvati što raznolikije tipove biotopa. Složene biološke sustave čovjek degradira u jednostavne, sastavljene od manjeg broja vrsta i jednoličnijeg sastava (npr. poljoprivredne monokulture). Takvim smanjivanjem biodiverziteta nekog područja smanjuje se i njegova ekološka stabilnost i ravnoteža te ono postaje sve ugroženije i neotpornije na negativne vanjske utjecaje.

Dobro poznavanje biološke i krajobrazne raznolikosti preduvjet je njene učinkovite zaštite i osnova za izradu konkretnih akcijskih planova zaštite. Cilj Republike Hrvatske je očuvati i unaprijediti postojeću biološku i kra-jobraznu raznolikost unutar zemlje te pokušati vratiti dio izgubljenih svojti i staništa, gdje je to moguće i opravdano. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske – NSAP (“Narodne novine”, br. 81/99.) naglašava da su najugroženija staništa prostorno mala područja ugrožena antropogenim činiteljima (npr. male močvare) ili su vrlo rijetka staništa izvan uobičajenog područja rasprostranjena (vegetacija pijesaka). Veliki problem za vode i močvare predstavlja unošenje povećane količine organskih tvari (umjetna gnojiva, otpadne vode i si.) koje dovode do zaraštavanja ovakvih biotopa. Naročitu vrijednost na europskoj razini imaju prostrane poplavne livade kakvih npr. ima u blizini naselja Peteranec.

U okviru posebnih strateških ciljeva Nacionalne strategije zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, kao prioritet u zaštiti ekoloških sustava, ističe se potreba očuvanja postojećih prirodnih močvara te prikladnim mjerama unaprijediti umjetno stvorene močvare. Pored toga, nužno je zaštititi vode od prekomjernog onečišćenja. Isto tako, treba smanjiti trend gubitka površina i raznolikosti doprirodnih i poluprirodnih travnjaka kao vrijednih antropogenih staništa vrlo bogatih u smislu biološke raznolikosti te poticati mjere u poljodjelstvu kojima se osigurava očuvanje što veće biološke raznolikosti na oraničnim površinama. Osobito je važno uspostaviti zakonsku zaštitu rijetkih i ugroženih tipova staništa te pojedinih najugroženijih lokaliteta.

Na području Županije postoji niz djelatnosti koje negativno djeluju na kvalitetu okoliša, odnosno biorazno-likost, a čiji utjecaj treba svesti na minimum ili potpuno spriječiti: 1. nekontrolirano odlaganje otpada, 2. nepostojanje organizirane komunalne djelatnosti odvoženja otpada iz izvora njegova nastanka (domaćinstva, industrija) na mjesta kontroliranih deponija, 3. nedostatak suvremenih kontroliranih deponija komunalnog, tehnološkog i opasnog otpada, 4. nedovoljno organiziran sustav kontrole zbrinjavanja opasnog otpada (isplačne jame, praonica vagona, zbrinjavanje opasnog bolničkog i veterinarskog otpada), 5. nemogućnost naplate komunalnih usluga, 6. neizgrađenost uređaja za biološko i mehaničko pročišćavanje otpadnih voda,

7. onečišćenje voda otpadnim tvarima iz industrije i poljoprivrede, 8. nekontrolirana eksploatacija mineralnih sirovina bez naknadne sanacije ili uz nedovoljnu kontrolu kvalitete izvedene sanacije, 9. nekontrolirano zauzimanje prirodnih prostora (bespravna izgradnja objekata, uznemiravanje staništa uslijed korištenja vozila, buka, nekontrolirane sportske aktivnosti, lov i si.), 10. nekontrolirana uporaba zaštitnih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji, 11. zapuštanje zavičajnih sorti i pasmina udomaćenih vrsta na račun monokulturnog uzgoja, 12. nedovoljna i samo formalna uključenost načela zaštite okoliša u planove, mjere, programe, projekte i si., 13. postojanje “nečistih” tehnologija smještenih na neprimjerenim mjestima vodonosnika pitke vode, uz rijeku Dravu (praonica vagona u Botovu), 14. cijepanje prirodnih ekosustava (gradnjom naselja, prometnica, infrastrukture, širenjem poljoprivrednih površina) pri čemu ekološki sustavi ostaju izolirani poput otoka pa vrste više ne mogu komunicirati s drugim srodnim područjima.

U cilju očuvanja biološke raznolikosti, ciljevi koje pretpostavlja Prostorni plan županije su: 1. uspostaviti cjeloviti sustav zbrinjavanja otpada, 2. uspostaviti sustav redovitog praćenja kvalitete zraka, 3. spriječiti onečišćenja vodotoka ugradnjom uređaja za pročišćavanje, 4. uspostaviti što veći broj zaštićenih područja prirode u kojima se aktivno provode propisane mjere zaštite, 5. spriječiti nekontroliranu uporabu pesticida u poljoprivredi, 6. integrirati očuvanje i održivo korištenje prirodnih vrijednosti (mjere zaštite okoliša) u svu plansku i provedbenu dokumentaciju, 7. evidentirati i kartirati različite tipove staništa na prostoru Županije prema međunarodnoj CORINE – Biotopes klasifikaciji koja predstavlja standard na europskoj razini, 8. načiniti popis (check-liste) i crvene liste ugroženih biljnih i životinjskih vrsta kao i karte njihova rasprostranjenja, 9. identificirati područja za koja je potrebno izraditi program revitalizacije (sanacijski program) te poticati oporavak ugroženih biljnih i životinjskih zajednica, odnosno vrsta, 10. osigurati sagledavanje mogućeg nepovoljnog utjecaja planiranih zahvata postupkom procjene utjecaja na okoliš, 11. aktivno provoditi mjere očuvanja zaštićenih područja prirode te provoditi akcije upoznavanja šire javnosti s potrebom očuvanja prirode, 12. osigurati praćenje stanja okoliša (monitoring) za sve zahvate za koje je određeno provođenje procjene utjecaja na okoliš, 13. poboljšati učinkovitost i organiziranost, sada nedostatnog, inspekcijskog nadzora, 14. sprječavati bespravnu izgradnju objekata čija je izgradnja dozvoljena izvan građevinskih područja, a nalaze se na osobito vrijednim područjima prirode, 15. prilikom izvođenja meliorativnih, hidroregulacijskih, komasacijskih i sličnih zahvata, u najvećoj mjeri izbjegavati uništavanje prirodnih vrijednosti (nastojati sačuvati šumarke, živice, manja vodna staništa, prirodne potoke i si.), 16. spriječiti bespravnu eksploataciju mineralnih sirovina te gradnju naročito na područjima osobitih prirodnih vrijednosti, 17. sanirati i rekultivirati eksploatacijska polja mineralnih sirovina, 18. povećati ulogu sudjelovanja javnosti u donošenju odluka o zaštiti prirode i okoliša.

Pored predjela koji su već zaštićeni ili se tek predlažu za zaštitu u nekoj od kategorija prema Zakonu o zaštiti prirode, ovim Planom se naglašava značaj osobito vrijednih predjela – prirodnih krajobraza koji se ističu svojom osebujnošću, bogatstvom živog svijeta, prirodnim karakteristikama, specifičnim sadržajem biljnih i životinjskih vrsta, osobitim značajem i vrijednošću za cjelokupni županijski prostor u smislu održanja ekološke stabilnosti i biološke ravnoteže i/ili imaju značajnu kulturnu, povijesnu ili primjerice turističku). Osobito vrijedni predjeli – kultivirani krajobrazi imaju istu vrijednost samo s većim naglaskom na izražajnost i osobitost stvorenih vrijednosti krajolika (npr. klijeti u Zaistovcu, kalničke klijeti).

Osobito vrijednim predjelima – prirodnim krajobrazima na području Županije Planom ističemo područje planine Kalnik, šire područje rijeke Drave uključujući Veliki Pažut, ušće Mure u Dravu, šumu Repaš i sve okolne mrtvice, bare i jezera, šumsko područje Kolačke i Rasinje, bilogorsko područje, pješčarske površine đurđevačkog područja i okolne vrijedne šumske predjele, dio šume Križančija unutar naše županije te pojedinačne manje lokalitete (livade uz potok Salnik i dolina Clogovnice u potkalničkom području, okoliš dvorca u Gornjoj Rijeci, pojedinačni parkovi u mjestima Sv. Ivan Žabno, Rasinji, Đurđevcu, područje Podravkinog rekreacijskog centra, Crne Gore, Raciljnjaka, livade u Zovju kod Đelekovca, rukavac i otok Stružice, rukavac Virki i ušće Glibokog, jezera Sekuline, područje Telek u šumi Repaš, separacija kod Đurđevca – Gat, rukavac Karaš i Fratrovac). U osobito vrijedne predjele – kultivirane krajobraze Plan uvrštava područje oko naselja Zaistovec i Veliki Raven, ali se istim mogu smatrati i područja navedenih prirodnih krajobraza zbog nedjeljive prožetosti prirodnih i kulturno – povijesnih vrijednosti. Degradiranjem ovih područja ranije navedenim negativnim aktivnostima ili pak izostankom neophodnih i poželjnih zahvata, kvalitativno bi se umanjile osobitosti biološke i kulturne raznolikosti ovog područja, stoga im valja pristupati s određenom mjerom dodatne pažnje i opreza prilikom izvođenja različitih zahvata. Pored ovih područja ne treba zaboraviti važnost i vitalni značaj postojećih i planiranih vodocrpilišnih područja, odnosno njihovih zaštitnih zona prema kojima se valja odnositi kao prema naročito vrijednim dijelovima okoliša osobite osjetljivosti.

Najugroženija staništa najčešće su prostorno mala područja ugrožena antropogenim činiteljima (male bare i močvare, jezera, specifične livadne zajednice i si.) ili su vrlo rijetka staništa izvan uobičajenog područja raspros-tranjenja (vegetacija pijesaka).

Zaštita biološke raznolikosti podrazumijeva i evidentiranje odnosno očuvanje zavičajnih sorti kultiviranih biljaka i pasmina udomaćenih životinja. Ove su sorte i pasmine prilagođene lokalnom podneblju, otpornije na bolesti i često vrlo dobro uklopljene u okolnu prirodu i krajolik. Pored toga, oni su sastavni dio nacionalne kulturne baštine jer je u njihov uzgoj uložen trud i znanje brojnih naraštaja, u kombinaciji s uvjetima života i podneblja. Potrebno je, dakle, manje insistirati na suvremeno uzgojenim hibridnim sortama koje se siju na velikim površinama u monokulturama.

jedan od pritisaka na biološku raznolikost su i biotehnologije, naročito one koje koriste genetski izmijenjene organizme umjetno stvorene genetskim inženjeringom ili korištenje nedovoljno poznatih i ispitanih mikroorganizama u okolišu (npr. za nadzor štetnika). Područje problematike biološke sigurnosti pri rukovanju genetski promijenjenim organizmima potpuno je nepokriveno propisima isto kao i zaštita zavičajnih udomaćenih svojti.

Lovna djelatnost može značajno pridonijeti očuvanju prirode, ako uvažava princip racionalnosti što znači da ne uzrokuje smanjenje brojnosti divljači niti remeti odnos među vrstama. Primjerena lovna djelatnost ograničava prekomjernu gustoću divljači u prostoru, ukoliko se ne lovi matični fond divljači već prirast. Zbog toga i lovstvo mora imati učinkovit inspekcijski segment.

Osnovne prijedloge očuvanja pojedinih sastavnica prirode i okoliša odnosno, akcijske planove zaštite koji se mogu odnositi na područje Županije, Plan izdvaja iz Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u obliku tablice br. 1:

AKCIJSKI PLANOVI ZAŠTITE ŽUPANIJSKOG ZNAČENJA*

(prema Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske) ^{* 1}

AKCIJSKI PIAN    ŽURNOST    MOGUĆI IZVORI

_FINANCIRANJA

I. ZAŠTITA EKOLOŠKIH SUSTAVA I STANIŠTA_

1. Strateški cilj – močvare i vode_

Izrada mjera zaštite i upravljanja močvarama zaštićenim na županijskoj razini    kratkoročni    DFjŽP

Zakonska i praktična zaštita preostalih cretova (eventualno Brezik)    prioritetni    DP ŽP

Zakonska zaštita najugroženijih dijelova Drave    kratkoročni    DP ŽP

biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske – NSAP (‘Narodne novine”, br. 81/99.)

Ovisno o žurnosti njihova provođenja, akcijski planovi su podijeljeni na četiri skupine: prioritetni! – s provedbom je potrebno započeti odmah, kratkoročni – s provedbom je potrebno započetu u roku od narednih 5 godina, srednjoročni – s provedbom je potrebno započeti u roku od narednih 5 do 10 godina, dugoročni – nisu žurni. Mogući izvori financiranja akcijskih planova su: MS – sufinanciranje iz međunarodnih fondova (za akcije vezane uz područja i vrste od međunarodne važnosti), DP – državni proračun, ŽP – županijski proračun, PS – sponzori iz poslovnog sektora (npr. pravnih osoba koje gospodare određenim komponentama biološke raznolikosti za koje se plan izrađuje).

Akcijske planove će provoditi brojne vladine i nevladine ustanove u okviru svojih ovlasti i djelokruga; Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja i druga tijela državne uprave, javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, znanstvene institucije te nevladine udruge. Nakon usvajanja NSAP-a na državnoj razini, županije trebaju pristupiti izradi odgovarajućih provedbenih programa na lokalnoj razini, koje donose županijske skupštine, uz pribavljenu suglasnost Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Na taj način osigurat će se odgovarajuća zaštita i briga za dijelove biološke i kulturne, odnosno krajobrazne raznolikosti koji su od lokalne razine važnosti te provedba brojnih nacionalnih ciljeva na lokalnoj razini.